logo

Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Povijest

Filozofski je fakultet najstarija i najveća hrvatska znanstvena i visokoškolska ustanova u humanističkim i društvenim znanostima te značajna kulturna ustanova s velikim utjecajem u hrvatskoj kulturi i društvu. Filozofski fakultet dio je Sveučilišta u Zagrebu koje je najstarije u Hrvatskoj, a ubraja se i među starija u Europi. Njegova povijest započinje 23. rujna 1669. godine kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u Zagrebu.

Od 1692. godine Filozofski studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno djelovati kao Neoacademia Zagrabiensis, javnopravna visokoškolska ustanova. Akademija ostaje u rukama isusovaca do godine 1773, kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Godine 1776. carica i kraljica Marija Terezija dekretom osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim. Iako su se organizacijski oblici mijenjali, do godine 1874. ona ostaje najvišom školskom ustanovom u Hrvatskoj i Slavoniji, ustanovom koja je obrazovala većinu hrvatske inteligencije.

U vrijeme svoga boravka u Zagrebu 1869. godine car Franjo Josip potpisao je zakonski članak koji 5. siječnja 1874. godine dobiva vladarevu sankciju. Na temelju toga je 19. listopada 1874. godine svečano otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu. U njegovu su sastavu tada djelovala četiri fakulteta: Pravni, Bogoslovni, Filozofski i Medicinski.

Pod imenom Mudroslovni fakultet započinje s radom akademske godine 1874/1875. Filozofski fakultet posvetio je posebnu pozornost razvijanju fundamentalnih disciplina svojega prirodoslovno-matematičkoga odjela, koji je s vremenom postao kolijevkom nekoliko novih fakulteta zagrebačkoga Sveučilišta. Na prvih šest katedara (za filozofiju teoretičku i praktičnu s poviješću filozofije, za povijest opću, za povijest hrvatsku, za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske, za klasičnu filologiju latinsku i za klasičnu filologiju grčku) upisano je prvih 26 studenata. S vremenom iz navedenih katedara razvijaju se nove (npr. već 1875. iz slavističke katedre izdvaja se zasebna katedra za hrvatski jezik i književnost, 1877. katedra za povijest umjetnosti i umjetničku arheologiju), postupno se uvodi poučavanje i proučavanje stranih jezika (njemačkog, ruskog, mađarskog, talijanskog…), 1880. obranjen je prvi doktorat. G. 1893. započinje s radom katedra za pedagogiju, za klasičnu arheologiju 1896, 1924. katedra za etnologiju, 1929. katedra za psihologiju itd.

Godine 1948. provedena je velika reorganizacija fakulteta – osnovano je 12 studijskih grupa, a svaka se mogla studirati kao jednopredmetan studij; 1952. g. uvedeno je dvopredmetno studiranje, i od tada pa sve do danas naš fakultet s  osobitom pažnjom njeguje tu dvopredmetnost, dakako – uz poštivanje prava na jednopredmetnost određenih studijskih programa. U drugoj polovici 20. st. postupno se osnivaju instituti (zavodi): Institut za lingvistiku, Institut za znanost o književnosti, Institut za povijest umjetnosti i dr. Postupno traje i oblikovanje odsjeka na Fakultetu te oblikovanje katedara kao osnovnih znanstveno-nastavnih jedinica. Devedesetih godina 20. st, nakon državnoga osamostaljenja Hrvatske,  uvode se novi studiji: hungarologije, turkologije, slovakistike, ukrajinistike, rumunjskoga jezika i književnosti i dr. Taj se proces razvoja nastavio i u 2000-im godinama osnivanjem studija nederlandistike, skandinavistike, luzitanistike te slobodnih studija japanologije i sinologije.