Ova je knjiga namijenjena prvenstveno studentima etnologije i kulturne antropologije, ali i studentima srodnih i bliskih studija, te znanstvenicima, stručnjacima i svima onima koji svoj afinitet i interes usmjeruju prema temama kojih je sadržaj etnokulturni identitet dijasporskih zajednica, slijedom toga studije o migracijama te njima povezane studije o identitetu.
Pored sažimanja spoznaja dosadašnje hrvatske znanstvene produkcije o temi, te rasprave o uzrocima i posljedicama migracija, unosi se nova dimenzija etnološkoga promišljanja o situiranosti migranata u novom okruženju, adaptacijskim i inim procesima, svemu onome što je kao rezultat višestoljetnih identifikacijskih strategija i praksi tih ljudi i njihovih životnih iskustava iz minulih nekoliko stoljeća dospjelo u dvadesetprvo. U istraživanju tematike, više je tematskih cjelina koje su joj u žarištu. Tako primjerice dimenzije migracijskih kretanja u smislu migracijama zahvaćenosti geografskih prostora i ljudskih potencijala, strukturalne karakteristike migracija, situiranost migranata u novoj sredini, posljedice u domicilnom i migratornom prostoru, imigracijske politike zemalja useljenja i dr. Nadalje, tu su i promišljanja o svekolikom kontekstu migracija, kao što su njihovi uzroci i posljedice. Polazi se naime od činjenice da migracije imaju onoliku dugu povijest kolika je i povijest čovječanstva, pa kako se ona mijenjala, mijenjali su se konteksti migracija, a slijedom tog istraživački diskursi. Imajući na umu upravo tu promjenjivost, neke su ranije tvrdnje za pojedine migracijske faze ili tipove revidirane.
Zaključilo se da su migracije, danas više nego ikad dio globalizacijskih procesa te utječu na stvaranje i distribuciju kapitala, roba, ideja, informacija i sl. U fokusu su međunarodnih odnosa, glavni su faktor ekonomskih i političkih promjena te jedno od najvažnijih pitanja unutarnjih politika imigracijsko-emigracijskih zemalja. Kako se posljedice migracija osjećaju na kolektivnom i individualnom nivou samo je po sebi razumljivo da se javljaju reperkusije na identitet i identitetske procese. Naime, oblikuju se novi, migrantski identiteti. Zbog toga se dio knjige bavi analizom teorijskih pristupa istraživanju identiteta. Preglednosti radi polazi se od starijih teorijskih pristupa koji su svakako dali veliki doprinos temi, čine joj značajan kontekst a mnoge su im postavke i dalje aktualne. Kronološki se obrazlažu noviji i novi pristupi, prije svega upravo oni koji navedene pojmove stavljaju u istraživačko središte.
O identitetu, koji je postao središnji pojam u društvenim i humanističkim znanostima, govori se kako je: primordijalan, esencijalan, konstruiran, sporan, složen, mnogostruk, polisemičan, izlomljen, proturječan, rastezljiv … i u svakom slučaju nestabilan produkt niza društvenih utjecaja. Sukus svih teorijskih pristupa je, kako upućuje promišljanje o njma u ovoj knjizi, u sljedećem: identitet je oblik organizacije grupe ili princip podjele društva čije se značenje može mijenjati u vremenu i s obzirom na situaciju; fluidan je i neodređen aspekt društvenoga života s kojim se može manipulirati; različitoga je značenja u različitim situacijama te najčešće od samih sudionika ovisi kakav će on biti. Pristup, koji inzistira na granicama implicira da je identitet splet promjenjivih interakcija prije nego bitna komponenta društvene organizacije. Uz postavke o njemu kao pojmu zajedništva ali i razgraničavanja, te iste granice naravno ne nastaju i ne postoje same od sebe, već ih formiraju ljudi bez obzira na formalne i neformalne kulturne i etničke razlike i sličnosti. A u interaktivnom polju zajedništva, razgraničavanja i osobnih razlika, vladaju dvije opcije: izbor ili na/d/metanje.
Budući da danas na identifikacijske procese najviše utječe neoliberalna globalizacija, promjene u tim procesima su sve brže, rezultati nepredvidivi, a izazovi za istraživače neodoljivi. Ako, naime, apostrofirajući prošla iskustva želimo dokučiti mjesto i ulogu i nadasve transformaciju etničkoga sentimenta u globalnoj realnosti, a time izravno promišljati o trenutnoj situiranosti različitih identiteta ili o njihovoj eventualnoj budućnosti, prožimanju etničke i kulturne homogenizacije i divergencije, otvara se mogućnost stvaranja raznolikih istraživačkih modela. Neki ukazuju da se stvaraju „kulture bez sjećanja“ , a neki da ti suvremeni identiteti nisu nikakvi pseudo-identiteti nego autentični odraz stvarnosti ili autentično novo.
U vezi s globalnim migracijskim valovima i sudbinom Hrvatske a povezano sa specifičnim političkim i ekonomskim prilikama, sudbina Hrvatske se mijenjala kroz minula stoljeća. S obzirom da je Hrvatska je i emigracijska i imigracijska i tranzitna zemlja, posebno se poglavlje knjige bavi kronologijom iseljavanja, odabirom destinacija i suvremenom situacijom.
Nakon pregleda i analize odabranih, starijih i recentni(ji)h, teorijskih pristupa istraživanju identiteta i identifikacijskih procesa te uz pomoć njih sagledanih hrvatskih dijasporskih zajednica, dakako u kontekstu prikazanih teorija o migracijskim mobilnostima, uočljiva je kompatibilnost teorije i empirije. Tako se potvrdilo da su značajniji dijelovi teorijskih postavki apostrofiranih teoretičara i te kako točni i aktualni u identifikacijskim strategijama i praksama. Svakako, oni ovise o nizu okolnosti, npr. o vremenu provedenom u migratornom području, o brojnosti migrantske grupe, o disperziranosti u prostoru, o ekonomskom statusu, politikama involviranih zemalja i sl.
Stoga autorica tvrdi: negdje tambura, negdje nogomet, negdje crkva, negdje nostalgija, negdje ethnolobby, negdje kreiranje ‘novoga zajedništva’, negdje uporno održavanje uz obogaćivanje sadržaja ‘starih’ običaja (čemu svjedoče prilozi autorica Marijete Rajković Iveta i Milane Černelić), a u pravilu posvuda etničke udruge sa svojim aktivnostima, ukazuju da su (i) među pripadnicima hrvatskih dijasporskih zajednica identifikacijske strategije i prakse usmjerene koliko na ‘svoju’ zajednicu toliko i na transnacionalno povezivanje. S druge strane, ‘državni multikulturalizmi’ u zapadnoeuropskim zemljama su propali. Političari otvoreno govore da su „imigranti za Europu nužno zlo: neprilagođeni društvu, no potrebni gospodarstvu“, te je ovoga časa sasvim neizvjesno kakvo će to biti povezivanje i što će se događati na socijalnom i inim planovima: integracija ili???