logo

Odsjek za filozofiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 Odsjek

 Nastava

 Studij

 Radovi odsjeka

 Arhiv obavijesti




Filozofija i psihoanaliza

Naziv predmeta: Filozofija i psihoanaliza (ISVU 51258)
Nositelj/izvođač: dr. sc. Borislav Mikulić, red. prof.
ECTS: 4 boda (nastava: 1 bod, redovito praćenje: 1 bod, završni pismeni rad ili referat u kolegiju: 1 bod, usmeni ispit: 1 bod)
Status: izborni predmet za studente filozofije i druge studijske grupe
Uvjeti pristupa: najmanje 3. semestar studija
Oblik nastave: predavanja s participacijom studenata, seminari, medijske projekcije i diskusija
Trajanje: 1 semestar, 2 sata tjedno
Jezik: hrvatski (očekuje se sposobnost razumijevanja nastavne građe na stranim jezicima: njemački, francuski, engleski i dr.)
Način provjere znanja: pismeni dio (1/4 obaveze): esej o specijalnoj temi po izboru studenta (sintetički pismeni rad (ca. 10 kartica), koji je uvjet za pristupanje završnom ispit); usmeni dio (3/4 obaveze): po jedna jedinica iz tri tematske cjeline u popisu literature

Način praćenja kvalitete nastave: redovito pohađanje nastave (dopuštena najviše 3 izostanka uz obavezu nadoknade); redovita aktivnost (kraći pismeni izvještaji o tematskim jedinicama u kolegiju; referat o izabranoj temi kolegija ili završni es, usmeni ispit; konzultacije; sveučilišna anketa

Cilj: Studenti/ice stječu bibliografsko i sustavno-problemsko znanje o filozofskim aspektima psihoanalize Sigmunda Freuda i njegovih nastavljača i kritičara koji su relevantni za razumijevanje aktualnih filozofskih i društveno-znanstvenih rasprava; stječu osposobljenost za kritičko diferenciranje ideja i pojmova kao povijesnih tvorbi i za razumijevanje odnosa između različitih, unutarfilozofskih i vanfilozofskih koncepcija, napose ideoloških, te kulturnih i socijalnih fenomena.

Sadržaj: Sigmund Freud je u svojim teorijskim razradama nastojao utemeljiti psihoanalizu kao novu znanstvenu disciplinu na dvostrukoj razini, kao jednu od egzaktnih znanosti i kao novu utemeljujuću znanost s ciljem da supstituira samu filozofiju, tražeći pri tome uporišta kako u filozofskim teorijama nesvjesnog tako i u filozofskim raspravama o utemeljenju znanosti. Poticaj na izgradnju spekulativne psihoanalitičke teorije davale su mu tradicionalne filozofske figure poput Platona, Kanta, Schopenhauera i Nietzschea, dok su ga epistemološke diskusije 19. stoljeća, od teorije spoznaje i teorije nesvjesnog kod Eduarda von Hartmanna do psihologista Franza Brentana, motivirale da izgradi kritiku psihologije svijesti i filozofije koja se temelji na takvim teorijskim pretpostavkama. Izborni predmet “Filozofija i psihoanaliza” zamišljen je s jedne strane kao kritički uvod u različite filozofske, a naročito epistemološke aspekte psihoanalize i, s druge strane, u psihoanalitičku kritiku filozofije kao diskursa.

Glavne teme: (1) Freudova invencija psihoanalize kao novog znanstveno-teorijskog polja, oslonjenog na analitičku praksu, i Freudov eksplanatorni doprinos klasičnim filozofskim problemima kao što su ‘duša’, ‘subjekt’, spoznaja, znanje, jezik, interpersonalnost, društvenost-individualnost, etika, racionalni istinosni diskurs, umjetničko stvaralaštvo; (2) razvoj psihoanalize kao opće filozofske pozicije (u relaciji s psihoanalizom kao psihološkom teorijom u užem smislu riječi) kroz autokritiku i kritiku psihoanalize (Freud i post-freudovske teorije subjekta, osobito u verziji Jacquesa Lacana); (3) utjecaj i napetosti između psihoanalize i drugih filozofsko-teorijskih pozicija (hermeneutika, neostrukturalizam, kritička teorija i marksizam, kritički racionalizam) u sistematskim kontekstima kao što su teorija subjekta, epistemologija znanosti i ideologije, povijest ideja, socijalna filozofija, filozofija kulture, umjetnosti i filozofske teorije medija. — Na izvedbenom planu predmet reprezentiraju kolegiji (predavanja i seminari) koji se izvode zasebno ili povezano. Pri tome, tematika pojedinog kolegija može varirati u različitim akademskim godinama, ali najmanje jednu polovinu sadržaja svakog kolegija koji reprezentira ovaj predmet ispunjavaju doktrinarni sadržaji psihoanalize koji imaju striktnu filozofsku relevanciju (epistemološki, znanstveno-filozofski, socijalno-teorijski, estetski, etički), dok drugu polovicu mogu činiti posebne teme, aplikacije ili kritike psihoanalize, sukladno istraživačkim interesima predavača i studenata (mediji, umjetnost, kultura).

 

Sadržaj kolegija (tematska podjela i tentativni radni plan po tjednima, ljet. sem. 2012.)

I. Uvod (2 sjednice)

  • Naslijeđene doksastičke pretpostavke o filozofiji i psihoanalizi (Freud i filozofi; teorijski optimizam i kulturni pesimizam — ‘i’ u naslovu pretpostavljenog odnosa — filozofija nesvjesnog vs. “nesvjesno filozofije”
  • Psihoanaliza kao teorijski pokret, širenje i utjecaj u općoj kulturi 20. stoljeća — ideja filozofske psihoanalize?

II: Izabrani aspekti Freudove doktrine i njihovo epistemološko značenje (6-7 sjednica)

  • Otkriće histerije i neuroza, problem kauzalnog objašnjenja (Freud i znanstveno-teorijski kontekst)
  • Teorija simptoma: vrste, značenje i funkcija — pojam nesvjesnog i problem traume — teorija libida i prošireni pojam seksualnosti
  • Problem uzročnosti: kauzalno, motivacijsko i strukturalno objašnjenje
  • San, “rad sna” i eksplanatorna vrijednost — fiziologija i hermeneutika
  • Pojam nesvjesnog (2) i dvije topike

III. Lacanova jezično-filozofska radikalizacija Freudove doktrine (3-4 sjednice)

  • Stadij ogledala i Ja kao ‘funkcija’ — tri registra i režimi identifikacije
  • Diferencijalni karakter označitelja i pitanje “primata”
  • Konstitucija subjektivnosti

IV. Teorijsko nasljedstvo psihoanalize (3-4 sjednice)

  • Istina i metoda (psihoanaliza, hermeneutika, kritička teorija, filozofije znanosti)
  • Umjetnost, mediji
  • Društvo, religija, kultura

Literatura

(popis sadrži reference za rad u kolegiju; za cjelovitu literaturu potrebno konzultirati posebnu web stranicu – link)

Primarni tekstovi:

  • S. Freud, Predavanja za uvod u psihoanalizu i Nova predavanja; Pet predavanja na Sveučilištu Clark; Prikazi psihoanalize; Tumačenje snova; Nesvjesno, Ja i Ono; Studije o histeriji; Tri teorije seksualnosti (dostupno u različitim izdanjima, prema popisu literature)
  • J. Lacan, Spisi; Četiri temeljna pojma psihoanalize (dostupno u različitim izdanjima prema popisu literature)

Pomoćni prateći izvori:

  • Rječnik psihoanalize, ur. J. Laplanche i J-B. Pontalis, Zagreb: August Cesarec, Naprijed, 1992.
  • Whose Freud? The Place of Psychoanalysis in Contemporary Culture, ed. P. Brooks & A. Woloch, New Haven and London: Yal University Press, 2000.
  • Filozofsko čitanje Frojda, ur. O. Savić, Beograd, 1981.
  • Classics in the History of Psychology, York University, Toronto (link)
  • Filozofija i psihoanaliza (materijali za kolegij)
  • Psihoanalitički časopisi: European Journal of Psychoanalysis; Psychoanalytic Studies i dr. (dostupno u elektorničkim zbirkama preko knjižnice Filozofskog fakulteta)

Filmovi:

  • Adam Curtis, The Century of the Self I-IV (dokumentarni, BBC, 2002.)
  • John Huston, Freud (igrani biografski, 1962)
  • Benoît Jacquot, Jacques Lacan — Télévision (1973)
  • Sophie Fiennes, Slavoj Žižek — The Pervert’s Guide to Cinema (2006)
  • Pierpaolo Pasollini, Kralj Edip (igrani, 1967)
  • Woody Allen, Zelig (igrani, 1983)
  • Allan Parker, The Life od David Gale (igrani, 2003)