logo

Odsjek za filozofiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 Odsjek

 Nastava

 Studij

 Radovi odsjeka

 Arhiv obavijesti




Povijest filozofije: Leibnizova monadologija

Naziv predmeta: Povijest filozofije
Naziv kolegija: Povijest filozofije: Leibnizova monadologija
Izvoditelj kolegija: dr. sc. Igor Mikecin, doc.
ECTS bodovi: 3 ECTS boda
Nastavni jezik: hrvatski
Trajanje kolegija: zimski semestar akad. god. 2012/13., 2 sata tjedno
Status kolegija: obvezni
Oblik nastave: predavanje
Opis kolegija: Monadologija je u Leibniza drugo ime za njegovu kasnu metafiziku, odnosno kasni nauk o supstanciji, prema kojem su istinski realna jesuća jedino neprotežne, netvarne supstancije pod nazivom modade, dočim sve tvarno ima samo fenomenalni način bitka. U predavanjima se podrobno izlaže nauk o monadama, kako je izložen u Leibnizovim kasnim spisima, prije svega u Monadologiji. Posebna se pažnja poklanja određenju monade kao djelatne sile, te s time u svezi osobitoj vrsti kretanja i promjene kojoj su monade podvrgnute. Istražuje se u čemu se sastoji mijena i djelovanje supstancije s obzirom da je pojmljena kao jednostavna, jedinstvena, vječna i nepropadljiva, te da se ne nalazi u prostoru i vremenu. Jedno od glavnih pitanja jest kako shvatiti odnos između samih monada s obzirom na to da su monade samodostatne i u sebi zatvorene, a zatim i kako shvatiti svezu između onog realnog i fenomenalnog, na koji način točno fenomeni rezultiraju iz monada, osobito u svjetlu nauka o njihovom preetabliranom skladu. Napokon, utvrđuje se posebno mjesto koje u hijerarhijskom poretku monada zauzimaju monade obdarene apercepcijom: duhovi, a u svezi s time i odnos mišljenja i bitka (supstancijaliteta) u Leibniza. Osim spisa Monadologija u obzir se uzimaju i drugi Leibnizovi spisi, osobito Počela prirode i milosti, Rasprava o metafizici, Novi eseji o ljudskom razumu, Novi sistem prirode i komunikacije supstancija, O poboljšanju prve filozofije i pojmu supstancije, kao i relevantna korespondencija, ponajprije s des Bossesom, de Volderom i Remondom, i dr.
Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Kolegij je dio jedinstvenog predmeta Povijest filozofije I-VI i unutar njega pripada obradi filozofije u ranom novom vijeku. Kolegij sadrži dio gradiva iz kojega se polaže drugi od triju ispita iz Povijesti filozofije. U užem smislu kolegij predstavlja uvod u studij Leibnizove filozofije.
 Nastavne metode: predavanje
Obveze studenata: redovito pohađanje nastave i priprema za nastavu, polaganje pismenog testa i kolokvija
Način provjere znanja: konzultacije, pismeni test, kolokvij

Sadržaj kolegija po tjednima:

  1. Nauk o supstanciji kao osnova metafizike
  2. Jednostavnost i jedinstvenost supstancije
  3. Percepcija i apetit
  4. Identitet nerazlučivog
  5. Samodostatnost i komunikacija monada
  6. Percepcija i apercepcija: duhovi
  7. Načelo dostatnog razloga i načelo proturječja
  8. Nužne i kontingentne istine
  9. Načelo savršenstva
  10. Beskonačni duh – Bog
  11. Neprekidno stvaranje i najbolji od mogućih svjetova
  12. Preetablirani sklad
  13. Realitet i fenomenalitet
  14. Reprezentacija supstancija i rezultiranje fenomena

Literatura:

I. Primarna literatura

  • Liebniz, G. W., Monadologija, u: Barbarić, D., Živo ogledalo beskonačnog, Zagreb 1999.
  • Leibniz, G. W., Načela prirode i milosti utemeljena na umu, u: Leibniz, G. W., Izabrani filozofski spisi, Zagreb 1980., str. 247-256.
  • Leibniz, G. W., Novi sistem prirode i komunikacije supstancija, u: Leibniz, G. W., Izabrani filozofski spisi, Zagreb 1980., str. 209-219.
  • Leibniz, G. W., Novi ogledi o ljudskom razumu, Sarajevo 1986.
  • Leibniz, G. W., Rasprava o metafizici, u: Leibniz, G. W., Izabrani filozofski spisi, Zagreb 1980., str. 108-153.

II. Dopunska literatura

  • Barbarić, D., Živo ogledalo beskonačnog, Zagreb 1999.
  • Jolley, N., Leibniz, New York 2005.
  • Rescher, N., G. W. Leibniz’s Monadology, Pittsburgh 1991.
  • Savile, A., Routledge Philosophy Guidebook to Leibniz and the Monadology, London – New York 2000.

III. Izdanje izvornog teksta

  • Leibniz, G.W., Die philosophischen Schriften I-VII, hrsg. von C. J. Gerhardt, Berlin 1875-1890.