Povijest Odsjeka za fonetiku

Službeni, institucionalizirani početak zagrebačke fonetike na Filozofskom fakultetu zbio se 1954. godine.

Tada je na poticaj akademika Petra Guberine, osnovan Institut za fonetiku. 1961. godine Institut je preimenovan u Zavod za fonetiku. Znanstveni rad na području fonetike bio je od samih početaka eksperimentalan; naglasak na eksperimentalnom radu bio je vidljiv i u imenu Eksperimentalne sekcije, koju je za potrebe fonetskih istraživanja kao preteču Instituta i Odsjeka za fonetiku osnovao dr. Petar Guberina 1953. godine u okviru Razreda za filologiju JAZU. Druga značajka zagrebačke fonetike bila je interdisciplinarnost, jer je već ranih 50-tih godina bilo jasno da se moderna fonetika može razvijati samo u suradnji sa stručnjacima iz drugih područja znanosti: lingvistike, medicine, posebice otorinolaringologije, te akustike i fizike. U ak. god. 1961./62. započeo je s radom poslijediplomski studij fonetike; prvi magistri fonetike promovirani su 1964. godine. Prva doktorska disertacija iz područja fonetike branjena je na Filozofskom fakultetu 1962., a 1963. osnovana je Katedra za fonetiku u okviru Odsjeka za opću lingvistiku. Prva generacija studenata na dodiplomski studij fonetike upisala se u ak. god. 1965./66. i 1968. osnovan je Odsjek za teorijsku i primijenjenu fonetiku (kasnije Odsjek za fonetiku) sa tri katedre: Katedra za teorijsku fonetiku, Katedra za primijenjenu fonetiku i Katedra za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskoga književnog jezika