Odsjek za germanistiku Filozofski fakultet Sveuilite u Zagrebu
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Povijest Odsjeka za germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ispis

Stjepan Tropš i počeci

Premda nastava njemačkoga jezika na hrvatskim visokim učilištima ima nešto dužu tradiciju (lektorat za njemački jezik na Filozofskom fakultetu započinje s radom već 1876., dvije godine nakon utemeljenja Sveučilišta u Zagrebu), početak znanstvenog studija germanistike seže u 1895., godinu osnutka Katedre za njemački jezik. Nastava je, međutim, započela tek u siječnju sljedeće, 1896. godine, a odjelom (institutom), odnosno - kako je desetljećima glasilo njezino službeno ime - Seminarom za njemačku filologiju, zagrebačka je germanistika postala 1904. godine. U izobrazbi nastavnika zagrebačka je germanistika formalno izjednačena s onima na njemačkim sveučilištima Monarhije već 1897, kada je slušačima omogućen pristup tzv. nastavničkom ispitu (Lehramtsprüfung).

Središnja ličnost u vremenu utemeljenja zagrebačke germanistike bio je Stjepan Tropš koji je godine 1902. proglašen redovnim profesorom i koji je više od četrdeset godina vodio Odsjek i stekao velike zasluge u njegovu širenju i izgra­dnji. Od nastavnika u počecima rada Seminara valja istaći i Gustava Šamšalovića, autora poznatoga Njemačko-hrvatskoga rječnika, kojega je prvo izdanje objavljeno 1916., iste godine u kojoj je Šamšalović počeo raditi na Odsjeku, isprva kao lektor, a kasnije i kao predavač novije njemačke književnosti i jezika.

U skladu s historističkim tendencijama vremena u kojem je Odsjek utemeljen, u tadašnjoj se nastavi većina pažnje posvećivala starijim jezičnim i književnim fenomenima, dok je u znanstvenim istraživanjima kao uzor ponajprije služio tada dominantni pozitivizam, metoda na kojoj se temelji i Tropšova istraži­vačka djelatnost. Njegove publikacije, dijelom objavljene i u uglednim inozemnim časopisima, uglavnom za temu imaju književne i jezične utjecaje i veze, primjerice veze južnoslavenskih narodnih epova i pjesama s njemačkom književnošću. U razdoblju od utemeljenja Katedre pa do Drugoga svjetskog rata pojavile su se međutim i publikacije koje su nadilazile rečene komparatističko-pozitivističke me­tode i koje su se u mnogo čemu mogle mjeriti s rezultatima vodećih suvremenih germanista, te se spominju i u današnjim istraživanjima. To se prije svega odnosi na studiju hrvatsko-austrijske germanistice (i književnice) Ca­mille Lucerne o Goetheovoj Bajci (Das Märchen. Goethes Naturphilosophie als Kunstwerk, 1910), te na disertaciju Zdenka Škreba o Grillparzerovim epigramima iz 1931. godine, objavljenu 1960. u dopunjenoj verziji.

 

Zdenko Škreb i preustroj

Upravo je Škreb nakon Drugoga svjetskog rata zagrebačku germanistiku postavio na sasvim nove temelje, osuvremenio i doveo na znatno višu razinu. On je - uz potporu mlađih hrvatskih filologa - po­veo diskusije o metodološkim inovacijama u znanosti o književnosti što su se zbile prethodnih desetljeća. Kao rezultat tih napora nastala je takozvana Zagrebačka stilistička škola, neformalno povezana skupina književnih stručnjaka, koja se razvila na temeljima recentnih književnoteorijskih strujanja i svoj ponajbolji izražaj našla u časopisu Umjetnost riječi, časopisu koji je utemeljio sâm Škreb 1957. godine. Od Škrebovih publikacija na njemačkom jeziku najpoznatija će poslije biti monografija o dramskom stvaralaštvu Franza Grillparzera Grillparzer. Eine Einführung in das dramatische Werk iz 1976.; u njegovim hrvatskim radovima snažniji je naglasak na metodološkim aspektima: usp. Uvod u književnost u više izdanja, s prvim iz godine 1961., Književnost i povi­jesni svijet, 1982. i dr.

1961. se dijeli do tada jedinstveni Odsjek za germanske jezike i književnosti, te germanistika postaje samostalnom studijskom grupom. Tada se utemeljuju i katedre Odsjeka, i to Katedra za njemačku književnost (prvi šef Zdenko Škreb), Katedra za njemački jezik (prva šefica Blanka Jakić-Breyer) i Katedra za germansku filologiju koja međutim ni do danas nije zaživjela. Od Škrebovih suradnika, osim B. Jakić-Breyer, iz toga ranijeg razdoblja, valja istaknuti Miru Gavrin, Ljerku Sekulić i Viktora Žmegača.

 

Viktor Žmegač, Stanko Žepić i međunarodna reputacija

Već Žmegačev doktorski rad o ulozi glazbe u djelu Thomasa Manna (1959) izaziva zanimanje u inozemstvu, a radovi koji potom slijede - uz one Škrebove - zagrebačkoj germanistici definitivno donose internacionalni re­nome. Od sedamdesetih godina sve se više bavi književnopovijesnim pita­njima i razrađuje projekt soci­jalnohistorijski utemeljenog prikaza njemačke književnosti od 18. do 20. stoljeća, projekt koji je pod njegovim vodstvom i u suradnji s vodećim germanistima iz Njemačke, Austrije i Švicarske ostvaren između 1978. i 1984. godine. Trosveščani niz Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart spada i danas među najpoznatije i najprodavanije njemačke književne povijesti uopće. Devedesetih godina Žmegač zatim, među ostalim, objavljuje i opsežnu monografiju o poetici europskog romana (Der europäische Roman, 1990), u suradnji s Dieterom Borchmeyerom pojmovnik Moderne Literatur in Grundbegriffen (prvo izdanje 1987.) te niz zapaženih studija na hrvatskom jeziku, npr. Književno stvaralaštvo i povijest društva, 1976., i Duh impresionizma i secesije, 1993. Među vrhunce opusa danas professora emeritusa Viktora Žmegača ubrajamo i naslov Od Bacha do Bauhausa iz 2006. iza kojeg se skriva eruditski prikazana povijest njemačke kulture.

Poslije umirovljenja Blanke Breyer-Jakić na čelo Katedre za njemački jezik dolazi krajem šezdesetih, na razdoblje od nekoliko godina, Emilija Grubačić od koje će vodstvo Katedre preuzeti Stanko Žepić koji je na Odsjeku radio kao asistent još od 1963. godine. Žepićeva disertacija, Morphologie und Semantik der deutschen Nominalkomposita (1967) ukazuje već na jedno od njegovih kasnijih područja znanstvenog rada, na tvorbu riječi. Toj i još nekim jezikoslovnim granama pristupa Žepić u svojim kasnijim studijama i s kontrastivnog stajališta, uspoređujući tvorbu raznih vrsta riječi ili fonološke sustave u hrvatskom i njemačkom jeziku. Bavljenje fenomenima starog jezika, svojim drugim velikim interesnim područjem istraživanja, Žepić je pak sažeo u knjizi Historische Grammatik des Deutschen (1980).

 

Zagrebačka germanistika na kraju 20. stoljeća

Od sedamdesetih godina na odsjeku lingvističke kolegije predaju i Mirko Gojmerac, čije će težište interesa biti teorija prevođenja, i Zrinjka Glovacki-Bernardi, koja će se značajno posvetiti istraživanju tema i problema iz područja suvremenoga njemačkog jezika. Devedesetih godina u nastavu lingvističkih kolegija na Katedri za njemački jezik uključuju se kao asistenti i Velimir Piškorec i Slađan Turković. Na Katedri za njemačku književnost na prijelomu tisućljeća ističe se Marijan Bobinac, stručnjak za pučki komad 19. i 20. stoljeća te niz komparatističkih pitanja. Uz njega, u nastavi sudjeluju i Ivo Runtić i Dragutin Horvat, dok mlađe naraštaje u znanstveno-nastavnim zvanjima zastupaju Svjetlan Lacko Vidulić i Milka Car Prijić.

Na germanistici, napose u pripremnom dijelu, od velike je važnosti nastava živog jezika. Problematiku iz područja didaktike i metodike nastave njemačkog jezika već dugi niz godina znanstveno i u studijskim kolegijima obrađuje Maja Häusler. Nastavnička stručnost svršenih studentica i studenata germanistike temelji se i na praktičnim vježbama u osnovnim i srednjim školama pod njenim mentorstvom. Velike zasluge u prijenosu jezične kompetencije na studente pripadaju pritom i brojnim lektoricama i lektorima, posebno onima koji su na Odsjeku za germanistiku djelovali od kraja Drugoga svjetskog rata do danas: Deši Devčić, Rolandu Knopfmacheru, Zlatku Muhviću, Mariji Uroić, Kseniji Petrović, Nadi Filipović, Gertrudi Postl-Božić, Tamari Marčetić, Christini Reiser-Dumbović, Jasenki Kljaić, Nini Sokol, Mariji Lütze-Miculinić, Mariji Crnić, Vesni Ivančević, Sonji Strmečki Marković, Inji Skender Libhard, Snježani Rodek i Antoneli Konjevod. Mnoge od njih i danas još djeluju kao vrsne prevoditeljice, lektorice ili više lektorice.

Trenutno Odsjek za germanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu broji više od pola tisuće studentica i studenata te preko trideset zaposlenih u znanosti i/ili nastavi. U duhu Bolonjske deklaracije, institut s uspjehom provodi restrukturiranje studijske ponude i uvođenje novih nastavnih programa koji odgovaraju suvremenim tendencijama u znanosti. Također, već duže od desetljeća zagrebačka germanistika vodi i vlastiti znanstveni časopis, istražuje u nekoliko znanstvenih projekata MZOŠ-a i održava blisku suradnju s mnogobrojnim institutima u zemlji i inozemstvu (među ostalim, s onima iz Zadra, Osijeka, Rijeke, Ljubljane, Beča, Mainza, Kölna, Berlina). Uz katedre s dužom tradicijom - Katedru za njemački jezik i Katedru za njemačku književnost - početkom 21. stoljeća ustanovljene su i Katedra za didaktiku nastave njemačkog jezika i Katedra za znanost o prevođenju njemačkog jezika te Katedra za nederlandistiku koja od akademske godine 2008./2009. u okviru Odsjeka za germanistiku uspješno organizira samostalan studij nederlandistike. 

 

MB/ dopunio i prilagodio RP