Postimperijalni narativi u srednjoeuropskim književnostima moderne |
Postimperijalni narativi u srednjoeuropskim književnostima moderne Mrežne stranice projekta: http://postimpnarrative.ffzg.unizg.hr/ U projektu Postimperijalni narativi u srednjoeuropskim književnostima moderne istraživat će se preklapanja i dodiri u kulturama sjećanja s jedne, te u strukturnim načelima koja karakteriziraju zajedničke kulturne, napose književne strukture u srednjoj Europi s druge strane. U prvome planu pritom je prostor bivše Habsburške monarhije, a povijesni je fokus na razdoblju zadnjih dvaju stoljeća, tj. na razdoblju moderne u širem smislu koje je obilježeno procesom konstituiranja nacija (nation building) i s time povezanim tendencijama raspada supranacionalnih državnih tvorevina. Kompleksnu mrežu višesmjernih odnosa na području Dunavske monarhije, a koju prije svega konstituiraju kulturne razlike i asimetrični odnosi moći, obuhvaćamo pojmom imperijalnih odnosa.
Pojam imperija preuzet je iz geopolitičke povijesti i može se
primijeniti na supranacionalnu Habsburšku monarhiju, i na druge značajne
državne formacije tog tipa (Osmansko, Rusko, Njemačko carstvo), na
prostore moći s kojima korespondiraju transnacionalne kulture sjećanja. U
predloženom projektu ‘imperij’ shvaćamo kao kompleksni narativ, kao
pripovjedni konstrukt koji se u različitim kontekstima konstituira na
različite načine, služeći pritom opisu ili objašnjenju određenih pojava
ili odnosa. Shvatimo li imperij kao kompleksni pripovjedni konstrukt,
pokazat će se da taj konstrukt u kulturama sjećanja kumulira različite
pod-narative nastale na zajedničkim iskustavima, te da je riječ o
supranacionalnom prostoru proširenih komunikacijskih mogućnosti u kojem
nastaju divergentni narativi i pripovjedne strategije što se u
izmijenjenu obliku perpetuiraju do danas. Inzistiranje na naratološkom
kontekstu pojma imperija proizlazi iz našeg stava da se nacionalne, ali i
supranacionalno-imperijalne kulture mogu promatrati kao ‘pripovjedne
zajednice’ koje se prije svega razlikuju po svome pripovjednom
rezervoaru.
Osnova istraživanja je književnost, medij poseban po naročito
kompleksnoj reprezentaciji kulture sjećanja, a time i procesa
konstituiranja individualnog i kolektivnog identiteta. U tom kontekstu
posebna će pažnja biti posvećena pitanju na koji način procesi
nacionalne homogenizacije i imperijalne težnje funkcioniraju u mediju
književnosti, na koji se način prožimlju i sukobljavaju te na koji način
pri tom dolazi do instrumentalizacije za konkretne (političke,
ideološke, estetičke) ciljeve.
|