Mađarska književnost IV. (poslijeratna i suvremena književnost)

ECTS:    4

jezik: hrvatski i mađarski

trajanje: 1 semestar

status: obvezatni

oblik nastave: 1 sat predavanja + 2 sata seminara tjedno

uvjet: položeni ispit iz Mađarske književnosti III.

ispit: pismeni i / ili usmeni

Opis: Drugi svjetski rat nije značio kraj perioda u užem, književnom smislu – iste prijašnje tendencije se nastavljaju do polovice 70-ih godina. Zadatak kolegija „Mađarska književnost IV“ je predstavljanje novih alternativa razvoja mađarske književnosti nakon Drugog svjetskog rata; prekidanje organskoga razvoja i nasilno ukidanje tzv. građanske alternative; putovi realizacije autonomnih književnih koncepcija u lirici, prozi i drami pod uvjetima prvo tzv. „tvrde diktature“ a kasnije tzv. „meke diktature“; predstavljanje umjetničkog stvaralaštva emblematičnih književnika druge polovice 20. stoljeća (Márai, Ottlik, Örkény, Illyés, Pilinszky, Mészöly, Kertész, i.t.d.). Na kraju semestra baca se pogled na postmoderni početak i novu senzibilnost (od kraja sedamdesetih godina preokret u književnoj kritici: Péter Balassa; u prozi: Péter Nádas, Péter Esterházy; te pojavljenje nove mađarske lirike u 90-ih godina: István Kemény, János Térey i dr.).

Cilj: Uspješnim apsolviranjem kolegija studenti stječu kompleksna znanja o razvoju i dostignućima mađarske kasnomoderne književnosti; upoznaju osnovne tendencije i predstavnike toga razdoblja; stječu vještinu stručne analize kasnomodernog umjetničkog teksta.

Raspored rada (po tjednima):

1. Predstavljanje novih alternativa razvoja mađarske književnosti neposredno nakon drugog svjetskog rata (Újhold) – János Pilinszky, Ágnes Nemes Nagy (1945–1948); prekidanje organskog razvoja i nasilno ukidanje tzv. građanske alternative, podupiranje socijalističkog realizma; tvrda diktatura i teror (1949–1961)

2. „Aczélovo doba”: putovi realizacije autonomnih književnih koncepcija u lirici, prozi i drami pod uvjetima tzv. meke diktature (1961–1976); rasprava o naciji i o nacionalizmu (Erik Molnár); György Lukács i njegova „škola“; povijest književnosti i film kao legitimacijska sredstva

3. Postmoderna: zadnji period Moderne ili početak novog diskursa? Književna kritika i književni život, kritika i institucije u tranzicijskoj dobi: Péter Balassa, Sándor Radnóti i Ernő Kulcsár-Szabó (80-e i 90-e godine)

4. Mađarska književnost izvan Mađarske (Erdelj, Vojvodina, Slovačka, i zapadnja emigracija)

5. Varijacije na književni kanon: Gyula Illyés, László Németh

6. Varijacije na književni kanon: István Örkény, Sándor Weöres

7. „Homo unius libri“ – emblematična ličnost Géze Ottlika

8. Iván Mándy, Miklós Mészöly; Ottó Orbán, György Petri – prethodnici novijih tendencija u prozi i u lirici

9. Povratak prošlosti: traumatična nostalgija (Albert Wass, Sándor Márai)

10. Povratak prošlosti: holocaust-diskurs (Imre Kertész, Iván Bächer)

11. „Povijesna postmoderna” (Péter Esterházy, Péter Nádas)

12. Suvremena proza (Attila Bartis, László Szilasi)

13. Suvremena lirika (János Térey, István Kemény)

14. Suvremena drama (Mihály Kornis, György Spiró, János Háy, Lajos Parti Nagy)

Literatura: