Ignjat Đurđević
PJESME

ODILJENJE GOSPOJE

Jur me ostavljaš, o gospoje,
U nemiru teškom odi,
S tobom nosiš srce moje,
S tobom duša moja odhodi,
A ja u vječnom nepokoju,
Svih nesrećnijeh izgled pravi,
Uzdisat ću ljepos tvoju,
O jedina ma ljubavi.
Ah da uzdahne s mene kada
Tva ljepota rajska i reče:
"Moj privjerni nadaleče,
Žudeći me, gine sada,"
I da pošlješ, brače mili,
Otud meni pozdrav koji,
U raj bi se obratili
Svi pakljeni trudi moji.

SLICI SVOJOJ U RUCI GOSPOJE

O čestita sliko moja,
Puna sreće neizrečene,
Tebe lijepa ma gospoja
Hoće uza se, neće mene.
Tebe uza se mrtvu uživa,
Er sam mrzeć ja nje dici;
Neće s sobom mene živa
Negli u mrtvoj mrtva slici.
Znam, smrt moju ona žudi;
Tjem ne cvile me skončane
Neće slatkoj u razbludi
Nje ljepota da se gane.
A ja dalek nje uresa
Mrem želeći da mi sine
Sličan suncu od nebesa
Zrak ljeposti nje jedine.
Ah da s tobom mogu ikako
Ma se sliko promijeniti
I uzdržan i ja tako
Nje pribijelom rukom biti!
U smrtnoj bi meni muci
Vratila se duša živa,
Kad bih bio u onoj ruci
U koj život moj pribiva.