Noć muzeja – društveni ili edukativni događaj?

Šesta po redu Noć muzeja, održana 29.1.2010., rezultirala je do sada najvećim odazivom – u razdoblju između 18 sati i jedan sat poslije ponoći muzeje, njih 116, posjetilo je više od 278 tisuća posjetilaca (godinu ranije 140 tisuća, 2008. godine 100 tisuća posjetilaca). Tehnički muzej posjetilo je nešto više od 18 tisuća (godinu ranije 16500, 2008. godine 9700 posjetilaca). Ukupan broj godišnjih posjeta Tehničkom muzeju u 2008. (1) iznosi oko 106 tisuća, što je u prosjeku 290 posjetilaca dnevno.
Ako je cilj pokretanja ove akcije/manifestacije bio vratiti posjetitelje u muzeje, onda se on, s obzirom na kvantitetu, može smatrati ostvarenim. Godinu za godinom rastu i ukupan broj posjetilacai broj muzeja koji u akciji sudjeluju. Ako je cilj bio učiniti muzeje mjestima na koje će se posjetitelji vraćati s ciljem proširivanja svojih znanja, povezivanja sa svojom prošlošću i sadašnjošću, cilj je, s obzirom na kvalitetu, samo djelomično ostvaren (posjetilac vs. korisnik).
Osobno prisustvovanje ovogodišnjoj Noći muzeja (čuvanje muzejskih eksponata u Tehničkom muzeju) rezultiralo je sljedećim zapažanjima:

1. Struktura posjetilaca, ona s obzirom na dob, varira ovisno o vremenu. Obiteljski posjeti, oni u grupama koje uključuju djecu, znači najmlađu i mlađu populaciju, česti su, a najčešći u razdoblju do 21 ili 22 sata. Starija populacija, tj. osobe iznad 65 godina, najmanje je zastupljena u strukturi posjetilaca.
2. Općenito, posjetioci najčešće dolaze u grupama. To nužno ne treba implicirati da se posjeti u Noći muzeja svode na druženja, usputni prolazak, no u obzir treba uzeti i druge elemente. S obzirom na uvjete u kojima se posjet odvija (gužva, glasan žamor, neprohodnost) te nastojanja posjetilaca da što više toga obiđu (besplatan ulaz, ali samo tijekom tih 7 sati) kvaliteta posjeta relativno je niska. Ovim nije rečeno da ona nužno treba biti visoka, no ako je posjet percipiran kao nešto usputno, sporadično, mala je vjerojatnost da će ovakav poticaj imati dugoročni učinak.
3. Stvara se dojam kako se ljudi u Noći muzeja odlučuju za posjet muzejima prvenstveno zbog socijalne interakcije. Osobe najčešće prolaze izložbenim prostorom bez zaustavljanja, u međusobnom razgovoru, često nevezanom uz ono što se promatra (što ne znači da posjet muzeju isključuje međusobni razgovor ili aspekt zabavnosti, no pažnju treba obratiti na granice primjerenog ponašanja). Najzanimljiviji ovogodišnji primjer bio je susret dviju obitelji s djecom koje su tijekom petominutnog razgovora zakrčile prolaz i onemogućile ostalim posjetiocima da se normalno kreću tim dijelom muzeja. Pred sam kraj radnog vremena i nekolicina alkoholiziranih posjetilaca odlučila se za obilazak muzeja.
4. Česta je pojava i izrazita potreba za doticanjem muzejskih eksponata, koja je dodatno potencirana i ohrabrena gužvom, tj. smanjenom mogućnošću da će netko biti viđen i/ili opomenut.
5. Još jednom je nužno podsjetiti na odnos broja posjetilaca, vremenskog trajanja posjeta, veličine muzejskog prostora, količine građe izložene u muzeju te broja posjećenih muzeja tijekom tih 7 sati. Možemo li, s obzirom na sve navedeno, govoriti o edukativnom posjetu, informativnom posjetu ili društvenom posjetu? Radi li se o individualnoj motivaciji, trendu, masovnom događaju ili popularnom događaju? Odgovor bi s obzirom na raznolikost posjetilaca bio – sve navedeno. S obzirom na statističke podatke i pokušaj objektivnog promatranja iz vlastite perspektive, posjet bi bio na granici informativnog i društvenog, a motivacija prvenstveno ona potaknuta popularnošću događaja i ljudskom znatiželjom koja se u sferi popularnog mnogo češće aktivira.

(S.B.)

[povratak...]