Osnove latinskoga 1 (2014/2015)

utvrđuju se i proširuju temeljna znanja o morfologiji imenica (tvorba i deklinacija), pridjeva (tvorba, deklinacija i komparacija), priloga (tvorba i komparacija), zamjenica (tvorba, deklinacija i osobitosti u upotrebi) te brojeva (tvorba, deklinacija i osobitosti u upotrebi) u latinskom jeziku klasičnoga doba
stečena znanja vježbom se podižu na razinu vještine (automatsko prepoznavanje i tvorba oblika)
poznavanje jezika usavršava se na odabranim tekstovima (razvijaju se prijevodne strategije i vrši jezična analiza teksta s posebnim naglaskom na gore spomenute gramatičke segmente)
posebna pozornost poklanja se prozodijskim vrijednostima pojedinih riječi (uvježbava se izgovor i naglasak prema pravilima o akcentuaciji u latinskom jeziku klasičnoga razdoblja, uz upoznavanje s osnovnim pravilima tzv. tradicionalnog izgovora)

temeljito ovladati spomenutim jezičnim strukturama radi stjecanja sigurnosti i automatizma u primjeni usvojenih znanja
povećati kapacitet i kvalitetu prevođenja s latinskoga na hrvatski
stvoriti temelje za složenije analize sintaktičkih i stilskih struktura na višim godinama studija

Izvršavanjem obveza moguće je prikupiti 100 bodova.

Obveze:

aktivno sudjelovanje na nastavi i izvršavanje domaćih zadataka = 10 bodova (min. 6) – uvjet za potpis
četiri 10-minutne pisane provjere = 10 bodova (min. 6) – uvjet za potpis
jedna 45-minutna pisana provjera = 10 bodova (min. 6) – uvjet za potpis

Veljko Gortan, Oton Gorski, Pavao Pauš, Latinska gramatika. Zagreb: Školska knjiga, 2005.
Mirko Divković, Latinsko-hrvatski rječnik. Zagreb: Naprijed, 1997.
Jozo Marević, Hrvatsko-latinski rječnik. Zagreb: Školska knjiga, 1994.
materijali koji se dijele na nastavi

Francis Ritchie, John C. Kirtland, Fabulae faciles – A First Latin Reader. New York, Chicago, Boston, Toronto: Longmans, Green and Co. 1931.