Polazi se od supostavljanja različito povezivanih rečeničnih naniza, od asindetskih s posve implicitnom, formalno neizraženom vezom, do onih sindetskih i polisindetskih, u kojima se rečenice pomoću veznih riječi stapaju u diskurz sastavljen od rečenica s raznim stupnjevima međuzavisnosti; potom se postupno i na prikladnim primjerima nastoji ukazivati na raznolikost međurečenih riječi: anaforične i kataforične zamjenice te od njih izvedeni zamjenički prilozi; čestice koje postupno gube pojačajnu ili isticajnu ulogu preuzimljući ulogu nadoveznih riječi unutar nezavisno složenih rečenica; podredne, hipotaktične vezne riječi, ponajprije relativ, relativna zamjenica kao vezna riječ relativne rečenice, nastala značenjskom konverzijom od ie. anaforične zamjenice. Na seminaru se analiziraju rečenice različite dužine i načina složenosti; nezavisno i zavisno složene rečenice svode se, radi vježbe, na jezgrene (proste i proste proširene) rečenice i obratno, kako bi im se odvagnula čestota i strategija njihove stilske primjene. Uočavaju se vrste i utvrđuje postanje veznih riječi, uz nastojanje da se prepoznaju mogući razvojni pomaci u njihovoj uporabi.
Olakšati razumijevanje rečeničnih sastava te postići bolji nadzor njihova točna prevođenja. Podrobna prouka složenijih rečeničnih sastava može imati i spoznajnu vrijednost: etimologija, naime, veznih riječi i usporedba raznih načina povezivanja rečeničnih sklopova gjekad otvaraju i nešto diakronijske perspektive.