Table of Contents

Ogledni primjeri prijevoda

1. Seneka

Naime, nisam se osamostalio za nekoga, ničije ime ne nosim; vjerujem prosudbama mnogih velikih ljudi, nešto i mojim sudom. Naime, oni koji su nam ostavili ne pronađeno, već ono što je upitno, i možda otkrili nepotrebno i uzaludno. Mnogo je riječi uzeo/oteo cavillatio onih vremena, zapisane rasprave koje povećavaju… Znamo li već živjeti, već umrijeti? Čitava je svijest onoga (uskrsla) gdje mora osigurati ne našu stvar, ne zadržavajte / prekidajte riječi.


Non enim me cuiquam emancipavi, nullius nomen fero; multum magnorum virorum iudicio credo, aliquid et meo vindico. Nam illi quoque non inventa sed quaerenda nobis reliquerunt, et invenissent forsitan necessaria nisi et supervacua quaesissent.

Multum illis temporis verborum cavillatio eripuit, captiosae disputationes quae acumen irritum exercent. Nectimus nodos et ambiguam significationem verbis illigamus ac deinde dissolvimus: tantum nobis vacat? Iam vivere, iam mori scimus? Tota illo mente pergendum est ubi provideri debet ne res nos, non verba decipiant.

(izvor: ovdje)

2. Ciceron a

Premda se bojim, suci, da je sramotno da se boji onaj koji se sprema govoriti u korist vrlo hrabrog čovjeka i da nimalo ne dolikuje da ja, dok se Tit Anije sam više brine za spas države, nego za svoj spas, ne mogu doprinijeti njegovoj parnici jednakom veličinom duha, ipak onvaj novi oblik novog suđenja zastrašuje oči, koje kamogod da pogledaju, pokušavaju naći onaj stari običaj sudstva i drevnu navadu suđenja.


Etsi vereor, iudices, ne turpe sit pro fortissimo viro dicere incipientem timere, minimeque deceat, cum T. Annius ipse magis de rei publicae salute quam de sua perturbetur, me ad eius causam parem animi magnitudinem adferre non posse, tamen haec novi iudici nova forma terret oculos, qui, quocumque inciderunt, consuetudinem fori et pristinum morem iudiciorum requirunt.

3. PRIPOVIJEST O PADU TROJE DARETA FRIGIJCA

a

Kornelije Nepot pozdravlja Salustija Krispa

Dok sam se u Ateni mnogočime vrlo predano bavio, pronašao sam pripovijest Dareta Frigijca ispisanu, kako otkriva naslov, njegovom vlastitom rukom koju je ostavio kao uspomenu na Grke i Trojance.


DARETIS PHRYGII DE EXCIDIO TROJAE HISTORIA (c. A.D. 600?)

CORNELIUS NEPOS SALLUSTIO CRISPO S.

Cum multa Athenis studiosissime agerem, inveni historicam Daretis Phrygii, ipsius manu scriptam, ut titulus indicat, quam de Graecis et Trojanis memoriae mandavit. Quam ego summo amore complexus, continuo transtuli.

b

A nju sam, preplavljen krajnjom ljubavlju, smjesta preveo. Nisam mislio da joj išta treba dodati ili oduzeti da je se promijeni, inače bi se moglo pričiniti da je moja.


Cui nihil adjiciendum vel diminuendum reformandi causa putavi, alioquin mea posset videri.

c

Stoga sam procijenio da je najbolje, budući da je istinito i jednostavno napisana, ako je prebacim na latinštinu po načelu riječ za riječ kako bi čitatelji mogli saznati kako su se ti događaji dogodili te prosuditi misle li da je istinitije ono što je Daret Frigijac, koji je živio i vojevao u vrijeme kad su Grci napadali Trojance, zapisao za buduće generacije ili da treba vjerovati Homeru, koji je rođen mnogo godina nakon što je taj rat bio vođen. O tome se u Ateni povela parnica jer je Homer smatran luđakom zato što je opisao kako bogovi ratuju s ljudima.


Optimum ergo duxi, vere et simpliciter perscripta, si eam ad verbum in Latinitatem transverterem, ut legentes cognoscere possent, quomodo hae res gestae essent: utrum magis vera existiment, quae Dares Phrygius memoriae commendavit, qui per id tempus vixit et militavit, quo Graeci Trojanos oppugnarent; an Homero credendum, qui post multos annos natus est, quam bellum hoc gestum fuisset: de qua re Athenis judicium fuit, cum pro insano Homerus haberetur, quod Deos cum hominibus belligerasse descripsit.

d

No, zasad toliko. Vratimo se sada na obećano.


Sed hactenus ista. Nunc ad pollicitum revertamur.

4. Ciceron b

a

Ako pak netko pita što me potaklo pisati o tome tako kasno, ni na što ne mogu lakše odgovoriti.


Sin autem quis requirit, quae causa nos inpulerit, ut haec tam sero litteris mandaremus, nihil est, quod expedire tam facile possimus.

b

Budući da sam ljenčario u dokolici dok je stanje u državi bilo takvo da su njome morale kormilariti odluke i briga jednoga, pomislio sam da našim ljudima treba izložiti filozofiju prije svega zbog same države, smatrajući da je za čast i slavu grada važno da tako ozbiljne i tako sjajne stvari budu zapisane i u latinskim knjigama.


Nam cum otio langueremus et is esset rei publicae status, ut eam unius consilio atque cura gubernari necesse esset, primum ipsius rei publicae causa philosophiam nostris hominibus explicandam putaui magni existimans interesse ad decus et ad laudem ciuitatis res tam grauis tamque praeclaras Latinis etiam litteris contineri.

c

Za svoju odluku kajem se to manj, što jasno osjećam kod kolikih sam ljudi probudio sklonost ne samo učenju, nego i pisanju.

Eoque me minus instituti mei paenitet, quod facile sentio, quam multorum non modo discendi, sed etiam scribendi studia commouerim.

d

Mnogi su naime školovani u grčkim školama, pa ono što su naučili nisu mogli dijeliti sa svojim sugrađanima, jer nisu vjerovali da je moguće latinski izricati ono što su primili od Grka. Čini mi se da smo na tom području toliko uznapredovali da nas Grci ne mogu pobijediti ni bogatstvom riječi.


Complures enim Graecis institutionibus eruditi ea, quae didicerant, cum ciuibus suis communicare non poterant, quod illa, quae a Graecis accepissent, Latine dici posse diffiderent; quo in genere tantum profecisse uidemur, ut a Graecis ne uerborum quidem copia uinceremur.