====== Pojava kršćanske književnosti ======
===== Vetus Latina =====
Prva svjedočanstva kršćanske latinske književnosti su latinski prijevodi //Septuaginte// i Novog zavjeta. Tekst prvobitno nije bio jedinstven; ovi se prijevodi rekonstruiraju iz citata u spisima crkvenih otaca (npr. Tertulijana i Ciprijana). Većina prijevoda potječe iz Afrike. Današnji latinski tekst Biblije (//Vulgata//) zasniva se u osnovi na Jeronimovu prijevodu.

Jednostavnost prvih prijevoda uvjetovana je doslovnim prevođenjem s grčkog. Uočavamo i riječi i fraze koji pripadaju vulgarnom latinitetu; Jeronim će se truditi da tekst približi klasičnim uzusima.

Primjer: [[s:rkcr-krsc-gen|Gen. 3]]
===== Passio Sanctorum Scillitanorum =====
Prvi kršćanski mučenik bio je Stephanus (Stjepan). Rimska je država kršćane progonila od Nerona (64. po Kr.), preko Trajana, do cara Decija (249/250), koji je proveo prvi sustavni progon; drugi je proveo Valerijan (257/258), a treći, najopsežniji i najbrutalniji, Dioklecijan; nastavili su ga sljedeći carevi (303--313). Preokret je došao s Galerijevim ediktom o toleranciji (311), koji su u Milanu potvrdili i proširili Licinije i Konstantin (313). Konstantin je kršćanskim crkvama dao iste privilegije kao poganskim kultovima; u kršćanstvu je prepoznata moć koja može konsolidirati Carstvo. Julijan Apostata (362--363) nanio je Crkvi samo materijalne štete.

//Muka Skilićana//, izvještaj o smrti kršćana iz Scilija (Scillium), blizu Kartage, u sjevernoj Africi, prvi je kršćanski spis na latinskom koji se može datirati (180). To je primjer //acta// (zapisnici, protokoli); prvi su izvještaji o mučeništvima na grčkom, potječu iz polovine 2. st. (npr. martirij Polikarpa iz Smirne).

Primjer: [[http://www.hs-augsburg.de/~harsch/Chronologia/Lspost02/PassioScil/pas_scil.html|Passio Sanctorum Scillitanorum]]
===== Tertulijan =====
//Quintus Septimius Florens Tertullianus// r. oko 160. u Kartagi. Otac mu je bio poganin, rimski centurion. Tertulijan je obrazovan retorički i pravno; znao je i grčki. Radio je u Rimu kao odvjetnik; ne zna se kad je postao kršćanin. Po povratku u Kartagu piše o kršćanskim temama; očuvan 31 spis. U sektu montanista prešao 207. (nastala u Frigiji, osn. Montan, polovicom 2. st; proročice Priska i Maksimila; sekta je vrlo asketska). Kasnije je Tertulijan osnovao vlastitu sektu, tertulijaniste. Umro 220.

Spisi su polemički. Najpoznatiji: //Apologeticum//, 197: obrana kršćana od napada i kritika Židova i pogana (primjer su takvoga žanra //Židovske starine// Josipa Flavija iz 93/94; grčki apologet kršćanstva je Justin iz Flavije Neapolis u Palestini, //philosophus et martyr//, mučen 165).

//Apologeticum// ima formu sudskog govora (fiktivno).

Primjer: [[s:rkcr-tert|Tert. apol.]]

===== Minucije Feliks =====
Poput Tertulijana, Ciprijana i Laktancija i Minucije Feliks potječe iz Sjeverne Afrike, bio je odvjetnik u Rimu. Dijalog //Octavius// (Oktavije) nastao je oko 200, nakon Tertulijanova //Apologeticum//. Minucije piše u stilu Cicerona, obraća se obrazovanim čitaocima.

Primjer: [[s:rkcr-minfel|Min. Fel. 2, 4]]
===== Ciprijan =====
//Thascius Caecilius Cyprianus// rođen je nakon 200, vjerojatno u Kartagi. Obrazovan je kao retor. Oko 246. obratio se na kršćanstvo, od 248/249 bio je biskup Kartage. Za progona pod Decijem (250) skrivao se u blizini Kartage; po koncu progona zalagao se da //lapsi// budu primljeni natrag u zajednicu tek nakon primjerenih teških pokora; prihvat takvih posrnulih bio je ispit biskupske moći: //habere non potest deum patrem, qui ecclesiam non habet matrem//. Ali odbio je i zatjev da biskup Rima bude u ovom pitanju najutjecajniji. Ciprijan je umro mučeničkom smrću 14. rujna 258, za Valerijanova progona (usp. //Acta proconsularia Cypriani//). Autor je opsežnog opusa koji se bavi unutarnjim pitanjima Crkve. Piše jednostavno, želi da ga svi razumiju.

Primjer: [[s:rkcr-cypr|Cypr. De bono patientiae 3]]
===== Laktancije =====
===== Komodijan =====
===== Carmen de ave Phoenice =====

[[http://www2.hs-augsburg.de/~harsch/Chronologia/Lspost04/Lactantius/lac_ave0.html|Tekst]]