====== Poganska književnost od početka 3. do sredine 6. stoljeća ======
===== Nemezijan =====
//Marcus Aurelius Olympius Nemesianus//, Kartaga. Vraća se klasici, nasljeduje Vergilija. Očuvane četiri ekloge (i dva prijeporna fragmenta), prvih 325 stihova poučne pjesme o lovu. St. 63--75 te pjesme omogućuju da datiramo Nemezijanovo djelovanje u konac 3. st.

Didaktička tradicija: Gratije (Augustovo doba, //Cynegetica//), Vergilije (//Georgica//), Lukrecije (//De rerum natura//).

Bukolska tradicija: Vergilije (//Ekloge, Georgike//), Kalpurnije Sikul.

Posebno pažljivo priprema okvir ekloga: usp. pohvalu Bakha iz Panovih usta u trećoj e., čiji je uzor šesta Vergilijeva (gdje dva pastira vezuju zaspalog Silena, koji slobodu priskrbi obećavajući im slobodu).  Slike Nemezijanove poezije imaju paralele u antičkoj likovnoj umjetnosti.

Primjer: [[http://www.thelatinlibrary.com/nemesianus3.html|Nem. ecl. 3]]

===== Papirus Alkestide =====
Objavljen 1982. Čuva se u Barceloni, potječe iz druge polovice 4. st. Sadrži 124 heksametra književne verzije mita o Alkestidi.

Primjer: [[http://www.ideals.illinois.edu/handle/2142/11929|Marcovich, Miroslav. 1984. Alcestis Barcinonensis. Illinois Classical Studies 9(1): 111-134.]]. [[http://www2.hs-augsburg.de/~harsch/Chronologia/Lspost04/Alcestis/alc_txt2.html|Tekst]] (prir. Nosarti 1992)


===== Pervigilium Veneris =====
Himan u predvečerje Venerine svetkovine (trohejski tetrametri). Datirana 2--4 st. (!). Izrazito poganskog karaktera. Situacija je fiktivna, radi se o svojevrsnoj ispovijedi vjere.

Primjer: [[http://www2.hs-augsburg.de/~harsch/Chronologia/Lspost04/Pervigilium/pve_text.html|Pervigilium Veneris]]

===== Repozijan =====
//De concubitu Martis et Veneris//, heksametarska pjesma očuvana samo u rukopisu //Codex Salmasianus// (7. st). To su ostaci zbirke //Anthologia Latina// (sastavljena u Africi, prva polovica 6. st). Datacija Repozijana: 2--6 st. (!). Tradicija: homerska epizoda (Od. 8, 266--366) kod Ovidija (//Ars amatoria// 2, 561--589; //Metamorfoze// 4, 169--189).  Prizori poznati iz rimskog slikarstva (iscrpljeni ljubavnici, Kupidon se igra Marsovim oružjem).

[[http://www.thelatinlibrary.com/reposianus.html|Tekst]]

===== Auzonije =====
Decim Magno Auzonije (//Decimus Magnus Ausonius//), r. oko 310, Burdigala (danas Bordeaux). Obrazuje se najprije kod ujaka u Tolosi (danas Toulouse), u dodiru s dvorom cara Konstantina. Gramatičar i retoričar u Burdigali; učenik mu je Paulin od Burdigale, kasniji biskup Nole. Valentinijan I. odredio je Auzonija 364. za odgojitelja sina Gracijana, kasnijega cara Gracijana I, na dvoru u Treveri (Trier). Postiže visoke dužnosti, ali se po Gracijanovu ubojstvu (383) vraća u Burdigalu. Korespondencija uključuje polemiku s Paulinom. Umro 393/394.

Ovladao tradicionalnim književnim formama; prevladavaju poganski, ali ima i kršćanskih elemenata.

Zbirka sadrži 28 cjelina: 

  * tri //Praefationes//, elegijski distisi; //Ephemeris// ("Dnevnik", //id est totius diei negotium//); tri zbirke epigrama u različitim metrima: //Parentalia// (žrtve za mrtve roditelje i članove obitelji); //Commemoratio professorum Burdigalensium// (sjećanje na lokalne profesore); //Epitaphia heroum qui bello Troico interfuerunt//.  
  * //Genethliacos ad Ausonium nepotem// (rođendanski pozdrav nećaku), //Liber protrepticus ad nepotem// (nagovor na obrazovanje). 
  * //Precationes// (molitve Auzonija kao konzula, prožete poganskim predodžbama), //Versus paschales// (uskršnji stihovi kao izraz odanosti caru).
  * //Oratio consulis Ausonii versibus rhopalicis// (molitva u ropalskim stihovima: heksametri počinju jednosložnom riječju, broj slogova raste u svakoj sljedećoj riječi: //Spes deus aeternae stationis conciliator//).  
  * //Epicedion in patrem//, tužaljka za ocem, fiktivno postavljena pod očev kip (otac sam govori u elegijskim distisima). 
  * //De herediolo//, po vlastitom iskazu --- u Lucilijevu stilu; o naslijeđenom posjedu.  
  * //Eclogarum liber// (antičke obrazovne mudrosti). 
  * //Cupido cruciatus//, erotska poezija. 
  * //De Bissula// pjesme alamanskoj djevojci Bisuli, povodom pohoda Valentinijana I. na Alamane, kad je Auzonije djevojku dobio kao dio ratnog plijena. 
  * //Technopaegnion// (umjetnička igra): na kraju heksametara stoji jednosložna riječ.
  * //Ludus septem sapientium// (nastup sedam mudraca u kazalištu)
  * //Griphus ternarii numeri//: zagonetke o broju tri, poganska religija, rimski državni ustroj, svakodnevni život. Poanta je Sveto Trojstvo.
  * //Cento nuptialis//, "svadbena krparija" od dijelova Vergilijevih stihova, pjesničko natjecanje s carom Valentinijanom. Sukob uzvišenih izričaja, poznatih iz škole, s frivolnim sadržajem.
  * //Mosella//, epilij.
  * //Ordo urbium nobilium//, o 20 velikih gradova Carstva (polovica stihova posvećena galskima, posebno Narboni i Burdigali).
  * //De XII Caesaribus per Suetonium Tranquillum scriptis//, svaki po dva distiha.
  * //Zbirka svih rimskih konzula//, nepotpuno očuvana, uz izračun broja godina od osnutka Rima do Auzonijeva konzulata.
  * //Gratiarum actio ad Gratianum imperatorem pro consulatu//, panegirik.
  * //Epistularum liber//, pisma u prozi i stihu.
  * //Epigrammata de diversis rebus//, prepjevi grčkih epigrama iz //Anthologia Palatina//.
  * pohvala pjesnika notaru (pisaru), //Periochae Homeri Iliadis et Odysseae//.
Suvremenici (Simah, Paulin, Teodozije) smatraju Auzonija ravnim pjesnicima Augustova doba. Temeljito poznaje antičku književnost.

Primjer: [[s:rkcr-auson|Auson. II. Ephemeris 1, Cento nuptialis 7, Mos. 150--199]].

===== Klaudijan =====
Claudius Claudianus, r. u Aleksandriji oko 370, poput Amijana Marcelina dolazi u Rim (394) iz grčkoga dijela Carstva. Od grčkog dijela opusa sačuvani samo ulomci (Gigantomahija).  395: //Panegyricus// za konzule Olibrija i Probina; 396 panegirik za treći Honorijev konzulat (izveden u Mediolanu, na carskom dvoru).  Po Teodozijevoj smrti (395) Klaudijan postaje Stilihonov propagandist, napada njegove protivnike iz istočnog dijela Carstva (Rufina, Eutropija): //In Rufinum, In Gildonem, In Eutropium, De consulatu Stilichonis, Bellum Goticum//, panegirici za Honorijev četvrti i šesti konzulat (397--404).  Dobiva visoke državne počasti (usp. [[http://oracle-vm.ku-eichstaett.de:8888/epigr/epieinzel_it?p_belegstelle=CIL+06%2C+01710&r_sortierung=Belegstelle|CIL 6, 1710]]). Kasnije se o njemu ništa ne zna.

Pjesma 32 je //De salvatore//, ali gradi na tradiciji poganskog epa, mitologije, panegirika. Tradicionalna epika: //De raptu Proserpinae//.

===== Rutilije Namacijan =====
//De reditu suo// ili //Iter Gallicum//, djelo i jedini izvor podataka o autoru. Porijeklom iz okolice Tolose, ugledna obitelj, 414. bio prefekt grada Rima, 417. vratio se u Galiju. Sačuvane knj. 1 (644 stiha), početak knj. 2 (68 stihova). Tradicija: Horacije, //Iter Brundisinum//, Ovidije //Tristia// 1, 10, Auzonije //Mosella//.

Primjer: [[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/L/Roman/Texts/Rutilius_Namatianus/text*.html|Rut. Nam. 1, 47--164]].

===== Amijan Marcelin =====
===== Simah =====
===== Makrobije =====
===== Marcijan Kapela =====
===== Priscijan =====