Table of Contents

Poganska književnost od početka 3. do sredine 6. stoljeća

Nemezijan

Marcus Aurelius Olympius Nemesianus, Kartaga. Vraća se klasici, nasljeduje Vergilija. Očuvane četiri ekloge (i dva prijeporna fragmenta), prvih 325 stihova poučne pjesme o lovu. St. 63–75 te pjesme omogućuju da datiramo Nemezijanovo djelovanje u konac 3. st.

Didaktička tradicija: Gratije (Augustovo doba, Cynegetica), Vergilije (Georgica), Lukrecije (De rerum natura).

Bukolska tradicija: Vergilije (Ekloge, Georgike), Kalpurnije Sikul.

Posebno pažljivo priprema okvir ekloga: usp. pohvalu Bakha iz Panovih usta u trećoj e., čiji je uzor šesta Vergilijeva (gdje dva pastira vezuju zaspalog Silena, koji slobodu priskrbi obećavajući im slobodu). Slike Nemezijanove poezije imaju paralele u antičkoj likovnoj umjetnosti.

Primjer: Nem. ecl. 3

Papirus Alkestide

Objavljen 1982. Čuva se u Barceloni, potječe iz druge polovice 4. st. Sadrži 124 heksametra književne verzije mita o Alkestidi.

Primjer: Marcovich, Miroslav. 1984. Alcestis Barcinonensis. Illinois Classical Studies 9(1): 111-134.. Tekst (prir. Nosarti 1992)

Pervigilium Veneris

Himan u predvečerje Venerine svetkovine (trohejski tetrametri). Datirana 2–4 st. (!). Izrazito poganskog karaktera. Situacija je fiktivna, radi se o svojevrsnoj ispovijedi vjere.

Primjer: Pervigilium Veneris

Repozijan

De concubitu Martis et Veneris, heksametarska pjesma očuvana samo u rukopisu Codex Salmasianus (7. st). To su ostaci zbirke Anthologia Latina (sastavljena u Africi, prva polovica 6. st). Datacija Repozijana: 2–6 st. (!). Tradicija: homerska epizoda (Od. 8, 266–366) kod Ovidija (Ars amatoria 2, 561–589; Metamorfoze 4, 169–189). Prizori poznati iz rimskog slikarstva (iscrpljeni ljubavnici, Kupidon se igra Marsovim oružjem).

Tekst

Auzonije

Decim Magno Auzonije (Decimus Magnus Ausonius), r. oko 310, Burdigala (danas Bordeaux). Obrazuje se najprije kod ujaka u Tolosi (danas Toulouse), u dodiru s dvorom cara Konstantina. Gramatičar i retoričar u Burdigali; učenik mu je Paulin od Burdigale, kasniji biskup Nole. Valentinijan I. odredio je Auzonija 364. za odgojitelja sina Gracijana, kasnijega cara Gracijana I, na dvoru u Treveri (Trier). Postiže visoke dužnosti, ali se po Gracijanovu ubojstvu (383) vraća u Burdigalu. Korespondencija uključuje polemiku s Paulinom. Umro 393/394.

Ovladao tradicionalnim književnim formama; prevladavaju poganski, ali ima i kršćanskih elemenata.

Zbirka sadrži 28 cjelina:

Suvremenici (Simah, Paulin, Teodozije) smatraju Auzonija ravnim pjesnicima Augustova doba. Temeljito poznaje antičku književnost.

Primjer: Auson. II. Ephemeris 1, Cento nuptialis 7, Mos. 150--199.

Klaudijan

Claudius Claudianus, r. u Aleksandriji oko 370, poput Amijana Marcelina dolazi u Rim (394) iz grčkoga dijela Carstva. Od grčkog dijela opusa sačuvani samo ulomci (Gigantomahija). 395: Panegyricus za konzule Olibrija i Probina; 396 panegirik za treći Honorijev konzulat (izveden u Mediolanu, na carskom dvoru). Po Teodozijevoj smrti (395) Klaudijan postaje Stilihonov propagandist, napada njegove protivnike iz istočnog dijela Carstva (Rufina, Eutropija): In Rufinum, In Gildonem, In Eutropium, De consulatu Stilichonis, Bellum Goticum, panegirici za Honorijev četvrti i šesti konzulat (397–404). Dobiva visoke državne počasti (usp. CIL 6, 1710). Kasnije se o njemu ništa ne zna.

Pjesma 32 je De salvatore, ali gradi na tradiciji poganskog epa, mitologije, panegirika. Tradicionalna epika: De raptu Proserpinae.

Rutilije Namacijan

De reditu suo ili Iter Gallicum, djelo i jedini izvor podataka o autoru. Porijeklom iz okolice Tolose, ugledna obitelj, 414. bio prefekt grada Rima, 417. vratio se u Galiju. Sačuvane knj. 1 (644 stiha), početak knj. 2 (68 stihova). Tradicija: Horacije, Iter Brundisinum, Ovidije Tristia 1, 10, Auzonije Mosella.

Primjer: Rut. Nam. 1, 47--164.

Amijan Marcelin

Simah

Makrobije

Marcijan Kapela

Priscijan