Gajo Peleš

dr. sc. Gajo Peleš, redoviti profesor u miru

Rođen je 16. rujna 1931. u Karlovcu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao radom "Struktura suvremenog hrvatskog i srpskog romana (1945-1961)". Bio je pokretač i glavni urednik kulturnoga časopisa 15 dana. Radio je kao književni kritičar i urednik na Trećem programu Radio Zagreba (1963-1967). Akademske godine 1967-1968. predavao je na Sveučilištu u Lilleu, a od 1968. do 1970. na Sveučilištu Paris VIII – Vincennes. Na Odsjeku za komparativnu književnost zaposlio se kao docent 1972., a 1982. izabran je za redovitog profesora. U mirovinu odlazi 1999. Bio je predstojnik Katedre za opću povijest književnosti i pročelnik poslijediplomskoga studija književnosti. Pokrenuo je studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedan je od utemeljitelja studija informatologije. Kao stipendist Humboldtove zaklade stručno se usavršavao na sveučilištima u Konstanzu i Münchenu (1980-1981). Najznačajnije radove i knjige objavio je u području teorije proze, posebno romana, semantike književnog teksta i teorije povijesti književnosti. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2002.

Knjige:

Poetika suvremenog jugoslavenskog romana (1945-1961), 1966.

Iščitavanje značenja, 1982.

Priča i značenje. Semantika pripovjednog teksta, 1989.

Tumačenje romana, 1999.