Zbornik u čast prof. dr. Bruni Kuntić-Makvić objavljen je kao poseban broj Radova Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je u cijelosti dostupan na Hrčku: https://hrcak.srce.hr/broj/22960
Category Archives: Digitalna biblioteka
Farska psefizma i parski reskript
Dva kamena spomenika iz Staroga Grada na Hvaru sadrže fragmente grčkih tekstova nekoliko službenih odluka farskog i parskog polisa. Nova studija nekih elemenata ovih natpisa dostupna je u najnovijem broju časopisa Latina et Graeca.
Jelena Marohnić, Paleografska obilježja i diplomatička struktura farske psefizme i parskog reskripta, Latina et Graeca, 30/2 (2016), 49-69.
Grčka mitologija i hrvatska obala Jadrana
Studentski projekt Grčki mitovi o istočnoj obali Jadrana potaknuo je kreiranje pripovjednog pregleda odabranih grčkih mitova vezanih za istočnu jadransku obalu koji se velikim dijelom odnose na hrvatski primorski prostor. Mitovi su izdvojeni nakon analize antičkih literarnih izvora i pretražene literature. Odabrane priče spojene su terenskim pregledom krajolika s pripadajućim zemljopisnim lokacijama. Fotografijama krajolika i arheološkog materijala pokušali smo dočarati poveznicu mitova i Jadrana pridodajući joj atraktivnu likovnu notu.
Izrada tekstova i terenski rad: Vjeran Brezak, apsolvent povijesti, istraživački smjer (modul stara povijest); Filip Budić, apsolvent povijesti, istraživački smjer (modul stara povijest) i apsolvent arheologije (modul antička arheologija); Ana Katarina Gorički, studentica 5. godine klasične filologije; Barbara Pavlek, magistra arheologije te grčkog jezika i književnosti; Marina Stipić, apsolventica povijesti, istraživački smjer (modul stara povijest).
Mentori projekta: prof. dr. sc. Bruna KUNTIĆ-MAKVIĆ, dr. sc. Jelena MAROHNIĆ; izrada digitalne prezentacije: Jure LABROVIĆ; web dizajn digitalne prezentacije: Jure LABROVIĆ, Jakov BUDIĆ, Filip BUDIĆ; voditelj projekta: Filip BUDIĆ.
Financijska potpora: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska elektroprivreda i Zaklada Adris.
Update: Projekt je dobio Rektorovu nagradu. Čestitamo!
Znakovi i riječi 4 – Signa et litterae IV
Petar Selem, Proslov, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 5-6.
Bruna Kuntić-Makvić, Urednički predgovor, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 7-10.
Klara Buršić Matijašić, Religija – religijski običaji u prapovijesti Istre, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 11-38.
Jasmina Osterman, Utjecaj pojave pisma na razvoj religijskih sustava ranih civilizacija, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 39-60.
Robert Matijašić, Klasični kultovi, autohtona vjerovanja i romanizacija, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 61-70.
Ivan Knezović, Topografija kultova u rimskome gradu – primjer Andautonije, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 71-92.
Inga Vilogorac Brčić, Salonitanski sljedbenici Velike Majke, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 93-118.
Petar Selem, Jupiter – Amon na sjevernom Jadranu, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 119-132.
Nenad Cambi, Bilješke o tetrarhijskoj religijskoj politici, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 133-154.
Hrvoje Gračanin, Crkveni ustroj u kasnoantičkoj Panoniji, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 155-170.
Vesna Lalošević, Progonitelji kršćana u predaji Salonitansko-splitske crkve, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 171-190.
(O ostalim svescima u seriji: Signa et litterae II, Signa et litterae III, Signa et litterae V.)
Novi latinski natpis iz Baške
U zidu stare kamene kuće u Baški na otoku Krku nađen je ulomak spomenika s latinskim natpisom. Vlasnici su željeli saznati što na kamenu piše pa je pitanje završilo kod nas, a natpis je usput i objavljen: Jelena Marohnić, Ulomak rimskog nadgrobnog spomenika iz Baške, Krčki zbornik 70 (2014), 15-20.
Radovi s kolokvija Put Velike Božice
Radovi s kolokvija Put Velike Božice objavljeni su u novom broju Radova Zavoda za hrvatsku povijest i dostupni su na Hrčku:
Aleksandra Nikoloska i Inga Vilogorac Brčić, Okupljanje pod zaštitom Velike Božice, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 9-13.
Bruna Kuntić-Makvić, Drugi tematski skup Centra za interdisciplinarno istraživanje stare povijesti, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 15-19.
Petar Selem, Izidinski krug egipatskih ženskih božanstava. Prolegomena, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 21-23.
Jasmina Osterman, Velike mezopotamske božice, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 25-50.
Aleksandra Nikoloska i Inga Vilogorac Brčić, Frigijska Kibela – planinska Majka, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 51-61.
Marina Milićević Bradač, Neolitička “koiné” i minojska Kreta – prijedlog za razmišljanje, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 63-73.
Helena Tomas, U potrazi za pisanim izvorima o minojskoj Potniji, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 75-85.
Filip Franković i Jurica Triplat, Mikenska Potnija u izvorima na pismu linear B, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 87-102.
Aleksandra Nikoloska i Inga Vilogorac Brčić, Velika Majka Bogova na spomenicima iz Hrvatske, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 103-128.
Ivona Miletić, Adriana Pavlić, Porin Šćukanec Rezniček i Inga Vilogorac Brčić, Tužni Istočnjak na rimskim nadgrobnim spomenicima s hrvatskoga povijesnog prostora, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 129-144.
Diomedove ptice
Povodom izložbe Let u prošlost: ptice u arheološkoj baštini u Arheološkom muzeju u Zagrebu dr. sc. Jelena Marohnić održala je predavanje Diomedove ptice: jadranske pučinske ptice u grčkoj mitologiji.
Najava predavanja:
Pučinske se ptice na obali rijetko viđaju pa su ih i u antici i danas dobro poznavali samo mornari. Većini su ljudi daleke i nepoznate, i stoga odličan materijal za mit. Istražit ćemo kako su i koje jadranske pučinske ptice ušle su u grčku mitologiju kao ptice trojanskog junaka Diomeda, zabilježene kod brojnih grčkih i rimskih pisaca. Odredit ćemo mjesto ovoga mita unutar sustava grčke mitologije usporedbom s mitovima o Meleagrovim, Ahilejevim i Memnonovim pticama. Na temelju objavljenih podataka o ornitofauni jadranskih pučinskih otoka vrednovat ćemo rezultate potrage za Diomedovim pticama u prirodi koja traje još od srednjeg vijeka i predložiti koje su vrste ptica inspirirale priče grčkih moreplovaca.
Članak Diomedove ptice (pdf) objavljen je u Vjesniku za arheologiju i povijest dalmatinsku.
Audio i video prilozi uz članak:
Glasanje kaukala (mp3)
Glasanje bluna (link na video)
Obrušavanje bluna (link na video)
Isejski eponimni hijeromnamon
Što je to hijeromnamon? Kako su isejski Grci brojali godine?
Jelena Marohnić, ‘Isejski eponimni hijeromnamon‘, Historijski zbornik 66/2 (2013), 297-308.
Na Jadranu je dužnost hijeromnamona polisa Ise potvrđena na osam grčkih natpisa iz razdoblja od 4/3. do 1. st. pr. Kr. i sigurno je bila eponimno dužnosništvo. Pojam hijeromnamon imao je, prema antičkim izvorima, više značenja. Nema dovoljno podataka da se procijeni jesu li eponimni hijeromnamoni izvorno bili dužnosnici s vjerskom ili sa sudskom funkcijom. Pregled eponimnih dužnosništava u Sirakuzi, Korintu, Apoloniji, Epidamnu, Knidu, Paru i Faru pokazuje da u polisima povijesno bliskima Isi hijeromnamon nije zabilježen u eponimnoj funkciji. Epigrafski i literarni izvori bilježe eponimne hijeromnamone od 3. st. pr. Kr. u nekoliko polisa na sjeveru Arkadije, na obje obale Propontide, i na sjeveru i zapadu Sicilije. Spomen hijeromnamona na lumbardskoj psefizmi kao eponimnog magistrata bio bi jedan od najstarijih ili čak najstariji, što je još jedan argument koji mlađu dataciju psefizme čini uvjerljivijom. Dužnost isejskog hijeromnamona ukupno se dobro uklapa u obrazac hijeromnamona kao dorskog eponimnog magistrata potvrđenog od 3. st. pr. Kr.
Errata corrige: na str. 301. stoji “146. pr. Kr.”; treba “345. pr. Kr.”.
Pogled na Konstantinovo doba
Okrugli stol
Zagreb, FIlozofski fakultet, 6. i 7. lipnja 2013.
>> Programska knjižica (pdf)
Obljetnica Milanskog edikta obilježava se 2013. godine različitim programima na više mjesta gdje je car Konstantin Veliki obitavao, boravio i djelovao. Njegova je vladavina, na tragu prethodnika Dioklecijana, obilovala velikim potezima koji su promijenili lice rimske države i za duže vrijeme obnovili njezinu snagu. Najrazglašenija je svakako odluka da se dopusti prakticiranje dotada sumnjivog, suzbijanog i progonjenog kršćanstva. Time je određena bitna značajka kasne rimske civilizacije, zatim i zapadne civilizacije sve do danas. Vladarsku odluku poznajemo preko teksta koji se naziva Milanskim ediktom, a prenijeli su ga stari pisci. Konstantinova vladavina donijela je i novine u državnome ustroju, zakonskoj regulativi, umjetnosti… U skladu s time, referencije na Konstantinovo doba ne prestaju ni u kojem kasnijem razdoblju, a tvorci su im pripadnici različitih djelatnosti.
Znanstveno istraživanje Konstantinova doba i njegovih odraza prvenstveno je u kompetenciji humanističkih i društvenih znanosti. Sve dehumaniziraniji i ubrzaniji moderni svijet prema njima se odnosi s potcjenjivanjem, uskraćujući im i uvažavanje i materijalnu podršku. Možda stoga što je milijardama ljudskih bića to lakše manipulirati što slabije umiju misliti, što su manje svjesna sebe i što manje znaju o svemu što je prethodilo današnjici i uvjetovalo je – ukratko, što su neukija upravo na humanističkom području.
U akademskoj zajednici od pradavnih se početaka stječe, čuva i prenosi znanje, uče se i vježbaju istraživačke vještine i kali se um. Ona po definiciji uključuje i učenike i poučavatelje, od studentskih prvašića do akademika. Najvišu kakvoću postiže interakcijom svih generacija, kombiniranjem svih vrsta prinosa, od žara koji bi trebao biti svojstven mladosti, do iskustva koje je poslovična značajka starosti.
Obljetnica Milanskog edikta poticaj je i prikladan povod da se aktivni nastavnici i polaznici različitih ustanova koje tvore zagrebačku akademsku zajednicu okupe i na interdisciplinaran način progovore o Konstantinovoj vladavini. Veliko povijesno razdoblje oni će zajedno ocrtati potpunije no što ga svaka struka ocrtava za sebe. Okupivši se oko velike svjetske teme, pružit će uvid u nastavne i znanstvene potencijale domaćega ogranka humanističkih i društvenih znanosti. Ujedno je to i naš prilog obilježavanju 140. obljetnice nastave povijesti na Sveučilištu u Zagrebu.
Kvinkvenali u orijentalnim kultovima
Salonitanac Lucije Stacije Fakula, kvinkvenal, dao je sagraditi hram Velikoj Majci Kibeli (CIL III 1954). Na rimskim su natpisima kvinkvenalima najčešće nazivani godišnji municipalni dužnosnici, duoviri ili kvatuorviri, koji su svake pete godine obavljali cenzorski posao. Titulu kvinkvenal nosili su i predstojnici različitih profesionalnih kolegija ili tijela, a kvinkvenali su zabilježeni i među sevirima augustalima, augurima, flamenima te svećenicima. Literarni i epigrafski izvori svjedoče da su kvinkvenalima nazivani i predstojnici kolegijâ koji su bili u službi istočnjačkih kultova: kolegija dendrofora angažiranog u kultu Velike Majke Kibele, Izidinih pastofora te možda i Beloninih hastifera. Na zavjetnom natpisu kvinkvenala Lucija Stacija Fakule nije pobliže određeno njegovo zanimanje. Kult Velike Majke Kibele imao je visok status u rimskoj Saloni o čemu svjedoče predmetni i epigrafski izvori. Ondje je potvrđen i kolegij dendrofora (CIL III 8823). S tim u vezi možemo pretpostaviti da je Lucije Stacije Fakula bio predstojnikom navedenog kolegija.
Studija Kvinkvenali u službi kolegija istočnjačkih kultova u Rimskome Carstvu (pdf) dr. sc. Inge Vilogorac Brčić.