Povijest knjižnice


Tadija Smičiklas, profesor na Katedri za hrvatsku povijest, predlaže 1884. g. da se osnuju seminari bez kojih studenti ne mogu steći dovoljno priprave za samostalan znanstveni rad. Uz seminare trebale bi se osnovati i priručne seminarske knjižnice. Prijedlog je prihvaćen 1886. godine, ali seminarske knjižnice nisu tada osnovane, radi uštede troškova, nego se moli Sveučilišna knjižnica da dopusti studentima posuđivanje većeg broja knjiga.

Potreba za seminarskim knjižnicama rasla je i profesorski zbor Filozofskog fakulteta podnio je 1905. godine molbu Zemaljskoj vladi za donaciju seminarskim knjižnicama, među ostalima za povijesne knjižnice zatražena je svota od 4 000 kruna.
Tada su osnovane dvije povijesne knjižnice: za opću i hrvatsku povijest s osobitim obzirom na ugarsku i austrijsku povijest. Ta podjela je bila više formalna, jer je bilo malo knjiga, a držane su u ormarima u predavaonici.

Godine 1912. Zemaljska vlada nadopunila je seminarske statute Filozofskog fakulteta odlukom o seminarskim knjižnicama; u odluci je precizirano da predstojnik seminara kao upravitelj seminarske knjižnice vrši nadzor nad knjižnicom i nabavlja potrebne znanstvene knjige. Bibliotečne poslove obavljaju stariji studenti - bibliotečni pomoćnici. Njih postavlja predstojnik seminara, a za svoj rad dobivaju semestralnu nagradu od 100 kruna. Knjige posuđuju samo članovi seminara.
Knjižnica se 1914. obogatila knjigama iz ostavštine pokojnog profesora Tadije Smičiklasa, koji je svoju biblioteku oporučno ostavio povijesnoj knjižnici.

Ferdo Šišić udario je temelj knjižnici Seminara za hrvatsku povijest. Nabavljao je publikacije većinom iz hrvatske povijesti koje su odražavale tadašnje povijesno mišljenje, a osobito tiskanu izvornu građu u serijama Akademijinih izdanja.
Veliko razumijevanje za potrebe knjižnice pokazao je i profesor starog vijeka Gavro Manojlović, a nabavljao većinom knjige koje su se bavile problemima starog vijeka u zemljama Sredozemlja.
Dolaskom profesora ljubljanskog Sveučilišta Ljudmila Hauptmana na opću povijest srednjeg i novog vijeka 1926. godine počinje se Knjižnica povijesnog seminara sustavnije popunjavati knjigama i časopisima iz opće povijesti srednjeg i novog vijeka.

Godine 1924. Manojlovića je naslijedio Grga Novak, dotada profesor Filozofskog Fakulteta u Skopju. Nastavljajući Manojlovićevu koncepciju nabave, naručuje i monografije koje obrađuju antiku na našem području.
Prema podacima iz 1941. knjižnice povijesnih seminara imale su oko 4 000 knjiga, 264 povijesne karte i abecedni katalog. Knjižnica seminara za pomoćne povijesne znanosti osnovana je tek 1946. dolaskom Josipa Matasovića za honorarnog profesora na toj katedri.

Knjižnica seminara za povijest naroda Jugoslavije osnovana je 1953. godine. Zbog skučenog prostora Knjižnica za hrvatsku povijest, povijest naroda Jugoslavije i pomoćne povijesne znanosti smještene su izvan matične zgrade fakulteta u Dalmatinsku 8.
Budžet za sve povijesne knjižnice na Fakultetu iznosio je npr. 1951. 55 000 dinara, a 1956. 666 000 dinara. Zbog ograničenih deviznih sredstava naručivani su samo najpotrebniji časopisi, tako da je od povijesnih knjižnica strane časopise dobivala samo Knjižnica opće povijesti srednjega i novoga vijeka (6 naslova).

Po podacima iz 1957. godine ukupni knjižni fond povijesnih seminarskih knjižnica sastojao se od 11 900 knjiga i časopisa. Preseljenjem u novu zgradu Filozofskog fakulteta 1961. povijesne knjižnice su se ponovo sjedinile. Knjižnica Odsjeka za povijest dobila je samo jednu prostoriju-spremište za smještaj knjižnog fonda, koja je ujedno i radna prostorija bibliotekara te mjesto za posuđivanje knjiga. U službenim dopisima pomalo se udomaćuje naziv Knjižnica Odsjeka za povijest. Radno mjesto bibliotekara otvoreno je tek 1966. godine. Knjižni fond sastojao se tada od 16 000 knjiga i 2 400 časopisa. Od 1966. do 2001. godine na mjestu bibliotekara bila je mr. Lucija Maravić. (Lucija Maravić; preuzeto iz Monografije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1998.)