Povijest Odsjeka
Povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu predaje se od 1878. godine kada je Izidor Kršnjavi održao uvodno predavanje na Stolici za povijest umjetnosti i arheologiju. Stoga studij povijesti umjetnosti na zagrebačkom Sveučilištu s pravom nazivamo najstarijim strukovnim studijem u našoj zemlji, ali i okosnicom razvoja povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, nastao kao dio šire kulturne inicijative Josipa Jurja Strossmayera i Franje Račkoga. Njegov životni vijek dobrim dijelom prati opće razvojne linije struke kao znanstvene discipline, s time da ga je od početka obilježilo djelovanje istaknutih predavačkih osobnosti, od prvaka koji su krajem XIX. i početkom XX. st. u zajedništvu s arheološkom strukom dali temelje visokoškolskom obrazovanju povjesničara umjetnosti (I. Kršnjavi, J. Brunšmid), do onih koji su u razdoblju između dva svjetska rata pod dominantnim utjecajem Bečke škole povijesti umjetnosti znatno unaprijedili znanstvenu metodologiju i nastavnu djelatnost (A. Schneider, V. Hoffiller, P. Knoll.). Među njima se posebno ističe Artur Schneider; formiranjem samostalnoga Seminara za povijest umjetnosti (1928.) i širenjem područja poučavanja na do tada rubna razdoblja (srednji vijek, manirizam, barok) i na nacionalne spomenike, on je dao osobit pečat čitavom tom razdoblju.
Od samih početaka studij je bio neposredno vezan uz muzejsku praksu i očuvanje spomeničke baštine i općenito kulturnoga nasljeđa, isprva u kontinentalnoj, a potom i u jadranskoj Hrvatskoj. Nakon Drugoga svjetskoga rata – u skladu s razvojem povijesti umjetnosti kao discipline – zbivaju se temeljne promjene unutar programa studija na zagrebačkom Sveučilištu. Novi naraštaj zagrebačkih profesora povijesti umjetnosti (G. Gamulin i M. Prelog) osnivaju nove katedre i time omogućuju metodološki strože i sveobuhvatnije pristupe povijesnoumjetničkim istraživanjima i temama. Oni se prvenstveno ogledaju u obradi nacionalne umjetničke baštine. Grgo Gamulin sudjelovao je u osnutku Društva povjesničara umjetnosti i znanstvenog časopisa Peristil, jedne od najvažnijih stručnih i znanstvenih tribina. Zajedno sa svojim asistentima (R. Putar, V. Horvat-Pintarić, R. Ivančević), Gamulin i Prelog predano su sudjelovali u životu struke i izvan Odsjeka, oblikujući svojim javnim istupima i likovnom kritikom dinamičnu scenu hrvatske suvremene umjetnosti i njezine recepcije u šezdesetim i sedamdesetim godinama. Otvorenost prema novim idejama, novim metodologijama i novim medijima odrazila se i na život struke i na sâm program studija povijesti umjetnosti. Tako je, primjerice, na inicijativu Gamulina i Preloga 1960. godine potaknut osnutak Instituta za povijest umjetnosti i arheologiju, koji je otvorio novo poglavlje u znanstvenom istraživanju hrvatskoga kulturnoga naslijeđa, a zalaganjem Vere Horvat-Pintarić tijekom reorganizacije studija sredinom sedamdesetih pored tradicionalnih katedri – za stari, srednji i novi vijek te metodiku nastave – osniva se i Katedra za vizualne komunikacije i dizajn.
Djelatnost u posljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća odlikuje se s nekoliko događaja važnih za budućnost nastave na Odsjeku za povijest umjetnosti i za razvoj struke. Iz okrilja i uz podršku Odsjeka, inicijativom Miljenka Jurkovića u prvoj polovici devedesetih osnovan je sveučilišni istraživački Međunarodni centar za kasnu antiku i rani srednji vijek. Uz potporu i suradnju drugih institucija, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Instituta za povijest umjetnosti, od sredine devedesetih Odsjek organizira Dane Cvita Fiskovića, jedini stručni i znanstveni skup takve vrste u Hrvatskoj. U skladu s potrebama za usavršavanjem nastavnoga programa, Odsjek za povijest umjetnosti krajem devedesetih uvodi izborne kolegije, kao začetak veće specijalizacije budućih znanstvenika, nastavnika i konzervatora. S moderniziranim programom koji trenutno čini jednaki broj izbornih i obvezatnih kolegija, Odsjek je spremno dočekao reformu visokog školstva po načelima Bolonjskoga procesa. U posljednjem je desetljeću na Odsjeku organiziran i Poslijediplomski studij povijesti umjetnosti koji je do sada kroz tri generacije upisalo više od 200 studenata iz čitave Hrvatske, a pridružili su im se i polaznici iz susjednih država, što je potvrdilo ne samo punu opravdanost njegova osnutka već i središnju ulogu koju u znanstvenom i nastavnom smislu Odsjek za povijest umjetnosti u Zagrebu ima. S dvadeset i osam nastavnika, od kojih su petnaest doktora znanosti, trinaest asistenata te nekoliko vanjskih suradnika, Odsjek i danas, nakon gotovo sto i trideset godina od osnutka, i kadrovski i logistički predstavlja središnju ustanovu za naobrazbu budućih stručnjaka, znanstvenika i nastavnika na sve širem području povijesti umjetnosti.
Bogata tradicija, mnogobrojne generacije studenata proizašlih i formiranih na zagrebačkom Odsjeku za povijest umjetnosti te znanstvena i nastavna reputacija njegovih nastavnika, uz više puta iskazanu spremnost za trajnim usavršavanjem i poboljšanjem studija nesumnjivo predstavljaju jasan iskaz njegovih trenutnih mogućnosti i sposobnosti. U slijedu zajedničkih normi integracijskih procesa europskoga visokoga školstva, naš će studij i dalje sustavno njegovati svoje tradicije – razvoj pristupa u suglasju sa suvremenim znanstvenim metodama i poznavanje nacionalnih značajki baštine – posebnosti identiteta koje namjerava ugraditi u buduće naraštaje i u njegov daljnji stručni život, koji – kao i onaj sâmoga Odsjeka – očekuje potreba cjeloživotnog obrazovanja.