Prevođenje proze

 Naziv predmeta: Ruska književnost  

Naziv kolegija: Prevođenje proze   

Nositelj kolegija: dr. sc. Ivana Peruško, doc.  

Ime nastavnika: dr. sc. Ivana Peruško, doc. 

Mjesto i vrijeme: pon 12:30-14:00 – predavanje – A 223; 
pon 14:00-14:45 – seminar – A 223 

Status kolegija: unutarnja izbornost 

Jezik: hrvatski i ruski 

Oblik nastave: 2 sata predavanja + 1 sat seminara tjedno 

Trajanje: 1 semestar (zimski), 3 sata tjedno 

Broj ECTS bodova : 3 

Obveze studenata: redovito pohađanje nastave, samostalan rad (1 prijevod tjedno); sudjelovanje u diskusijama; pisanje kritike prijevoda 

Ispit: pismeni ispit i prijevod 

Ciljevi kolegija:  

Upoznati studente s kulturom i praksom književnoga prevođenja kroz kratak pregled povijesti ruskoga književnog prevođenja. Ilustrirati na izabranim djelima suvremene ruske proze 20. i 21. stoljeća jezične, stilske i kulturološke poteškoće u prevođenju s ruskoga na hrvatski jezik. Studenti će kroz praktičan rad (samostalan i grupni) po završetku kolegija poboljšati kako interpretacijske tako i jezično-stilske vještine potrebne u prevođenju žanrovski raznovrsnih tekstova. Glavni cilj kolegija jest osposobiti studente za samostalno prevođenje publicistike i umjetničke proze, tj. pomoći im da kroz samostalan rad i detaljnu analizu počinjenih pogrešaka razviju sposobnost prepoznavanja različitih jezično-stilskih nijansi i različitih autorskih „glasova“. 

 

Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Budući da književno prevođenje ne pretpostavlja tek dobro poznavanje izvornoga i ciljnoga jezika nego i izvanjezične dimenzije teksta (odnosno kulture kojoj pripada), kolegij njeguje književno-interpretacijske vještine, stečene tijekom dodiplomskoga studija ruskoga jezika i književnosti te ih oplemenjuje novim praktičnim vještinama, tj. samostalnim  prevođenjem i kritikom prijevoda.  

Korištene metode: izlaganja, power point prezentacija, učenje na daljinu, prevođenje, analiza prijevoda, analiza tekstova, diskusija.  

 Sadržaj: 

1. 

 

Što je prevođenje? 

„Lijepi ali nevjerni“ – iz zapadne i ruske teorije prevođenja. 

2.   

Pregled iz povijest prijevoda u Rusiji.  

Seminar: transkripcija i transliteracija. Kako prevesti ruska imena u književnom tekstu? 

3.   

Što je književno prevođenje? 

Zamke i poteškoće književnoga prevođenja.  

Seminar: kritika prijevoda. 

4.   

Znanost o prevođenju. Teorije prevođenja u Rusiji (20. st.) 

Seminar: kako prevesti ruske toponime? Prijevod putopisa. 

5.   

Problemi i ciljevi umjetničkoga prevođenja.  

Seminar: kako prevesti humor? Prijevod viceva, anekdota, humoreski. 

6.   

Od moralnih do umjetničkih zadaća umjetničkoga prevođenja. 

Seminar: kako prevesti neprevodivo u književnom tekstu? Gubici i nadoknade u prevođenju. Prevođenje gastronomskih memoara. 

7.   

Klasifikacija pogrešaka u književnom prevođenju.  

Seminar: prijevod kratke priče. 

8.   

Kako prevoditi ruske kulturne realije?  

Seminar: prijevod sovjetizama na primjeru kraćeg proznog teksta iz prve polovice 20. stoljeća. 

9.   

Kako prevoditi suvremenu prozu mladih pisaca? 

Seminar: prijevod urbanoga žargona na primjeru suvremene ruske proze. 

10.   

Prevođenje stila. 

Seminar: prijevod 1 antologijske kratke priče iz ruske književnosti 20. st. 

11.   

Prijevod kao kulturni transfer.  

Seminar: prijevod i analiza izabranog djela. 

12.   

Rusifikacija (i sovjetizacija) hrvatske poslijeratne kulture. 

Seminar: prijevod i analiza izabranog djela. 

13.   

Uvod u intersemiotičko prevođenje. 

Seminar: može li se ekranizacija smatrati prijevodom? 

14.   

Kako prevesti film?  

Seminar: audiovizualno prevođenje. 

15.   

Zaključna razmatranja. 

 

 

Ishodi učenja: 

  1. Prepoznati i klasificirati problematične translatološke teme te razlikovati glavne strategije interlingvističkoga prevođenja. 
  2. Kritički vrednovati prozne i stihovane književne prijevode. 
  3. Samostalno prevoditi izabrane književne tekstove iz ruske književnosti 19., 20. i 21. stoljeća. 
  4. Usporediti doslovno i slobodno književno-umjetničko prevođenje s ruskoga na hrvatski jezik, tj. preispitati postulate formalne i dinamičke ekvivalentnosti kroz vođene samostalne prijevode. 

 

Literatura (obavezna i dopunska): 

Аронсон, О. 2002. Экранизация: перевод и опыт, Синий Диван, № 3, сс. 128-140  

 

Автономова Н. 2008. Познание и перевод. Опыты философии языка, Москва: РОССПЭН. 

Чуковский, К. 2015. Высокое искусство, Москва: Азбука-Классика.  

 

Нелюбин Л.Л., Хухуни Г.Т. 2006. Наука о переводе (история и теория  с древнейших времен до наших дней): учеб. пособие. – М.: Флинта: МПСИ. 

 

Солодуб, Ю. П., Альбрехт Ф.Б., Кузнецов, А.Ю. 2005. Теория и практика художественного перевода, Москва: Академия.   

 

Якобсон, Р., О лингвистических аспектах перевода; http://www.philology.ru/linguistics1/jakobson-78.htm.  

Užarević, J. 2002. Presvlačenje Ane (Pranjićev prijevod Anne Karenine), u: K. Bagić (ur.), Važno je imati stila (zb.), Zagreb: Disput.  

Burke, P. 2005. Lost and found in Translation, Wassenaar: NIAS.  

Eco, U. 2006. Otprilike isto, Zagreb: Algoritam. 

Ladmiral, J.R. 2007. Kako prevoditi: Teoremi za prvođenje, Zagreb: Politička kultura. 

Lefevre, A. 1992. Translation, History, Culture, London: Routledge. 

Snell-Hornby, M. 2006. The Turns of Translation Studies: New paradigms or shifting viewpoints?; Amsterdam-Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. 

Venuti, L. 1995. The Translator’s Invisibility. A History of Translation, London: Routledge.