|
“OSNOVE ZAGOVARANJA”
FFZG, 12. i 13. travnja 2003.
Jednog lijepog, ali kišnog vikenda 12. i 13. travnja, održana je, ne
iza sedam gora i sedam mora, vec na faksu, radionica na temu Osnove zagovaranja.
Zgurali su nas u neku bivšu špajzu na trecem katu, ali nas niti to nije
moglo pokolebati da svojim sudjelovanjem nadmašimo sva ocekivanja, barem
se tako moglo zakljuciti po pohvalama dvaju voditeljica, Martine i Bojane
koje nisu moralo uložiti baš nadljudske napore da bi nas potakle na sudjelovanje.
U biti znam pravi razlog zbog kojeg njihov posao i nije bio tako stravicno
težak, a to je jednostavna cinjenica da smo svi mi prisutni (uglavnom
vijecnici iliti clanovi Vijeca studenata) citav svoj život bili poducavani
necemu kojekakvim konvencionalnim metodama, tj. da se jasnije i preciznije
izrazim, sistemom kreda i ploca, a rijetko kome je palo na pamet da u
cijeli taj proces unese malo dinamike, kao što su to ucinile Bojana i
Martina. Daj djeci (jer koliko god mi to ne željeli priznati, mi bismo
se još uvijek bar malo igrali) bojica i papira i nitko sretniji! E pa,
kao što je ocito, mi smo o zagovaranju uciti na nadasve dinamican i zabavan
nacin. Upravo zato i jesu polucile takav planetarni uspjeh. Ja tu ne izmišljam.
Cure su rekle da je to bila najbolja radionica koju su radile u Zagrebu!
Nije da se hvalimo, ali od cinjenica se ne može pobjeci…
Pa da krenem i vam opišem vam što smo otprilike tamo radili. Osim što
smo se obilato prejedavali u vrijeme ručka, što se svakako mora spomenuti,
u pauzama smo zaista nešto konkretno radili. No, kad se vec dotakoh tog
jela, da vam i to do kraja obrazložim. Neću ulaziti u detalje govoreći
vam kako je Luka u nedjelju jeo ćevape, da Jovica u subotu nije dobio
svoju pizzu, a Arian dan kasnije biftek, kako račun nije štimao za kojih
sedam kuna i tomu slično, ali moram napomenuti kako su se Siniša i Luka
(hvala im za sve!) potrudili da se nitko od nas ne vrati gladan, a zahvaljujući
ovoj radionici otkrili smo da smo mi filozofi ogromni potrošači mlijeka.
Ne znam točno bi li psiholozi imali što reći na sve to, ali oni prisutni
(Vesna i još netko(?)) nisu davali svoje dijagnoze. Možda je to ipak sasvim
normalno za dvadesetogodišnjake koji se bave napornim mentalnim, ne metalnim(!),
radom. Uglavnom, dobro smo se najeli, ali svjesno odbijam reklamirati
dobavljača jer su nam Jovica i Arian, da nije bilo malo manje gladnih
i toliko požrtvovnih vijećnika, umalo ostali gladni, a to bi zasigurno
uvelike narušilo efektivnost našeg rada.
In medias res: Radionica je započela u subotu u 10 sati ujutro s neznatnim
kašnjenjima s naše strane. Svi propusti su nam, hvala Bogu, bili vec unaprijed
oprošteni pa tako i ovaj očekivani. Bojana i Martina su nam polako izložile
uvod u zagovaranje i to tako što su nam ponudile par definicija, a svatko
je trebao odabrati onu koja ga, po njegovom mišljenju, najbolje opisuje.
Prvi zaključak je bio da mi znamo vec podosta o zagovaranju koje bi otprilike
bilo (da napokon i to doznate) strateški proces koji se dogada neko dulje
ili kraće vrijeme te usmjerava našu pažnju na neka pitanja, teme i probleme
u društvu kako bismo nekim unaprijed isplaniranim aktivnostima zadobili
podršku javnosti i tako došli do neke promjene, tj. ostvarivanja nekog
konkretnog cilja. Ono što je kod zagovaranja ključno jest to da ta željena
promjena mora biti objektivno mjerljiva. Nakon tih osnovnih definicija
cure su nas provele kroz njegove osnovne korake, a to su definiranje teme,
tj. problema, određivanje krajnjeg cila i kratkoročnih zadataka, definiranje
ciljane publike, tj. onih koji mogu donijeti neku odluku, izgradnja podrške,
izrada poruke (što smo kasnije detaljnije obrađivali) kroz određene komunikacijske
kanale, prikupljanje materijalnih sredstava i implementacija. Kroz cijeli
proces zagovaranja bitno je konstantno prikupljati podatke i ocjenjivati
kako sve to skupa napreduje.
Sljedeća je tema bila zagovaranje, ali u odnosu na njemu bliske koncepte
kao što su edukacijska kampanja, odnosi s javnošću, animiranje, mobilizacija
i osnaživanje kako bi jasno razgraničili te pojmove od samog pojma zagovaranja.
Kada su naše voditeljice bile sigurne da smo dobro savladali što je to
zapravo zagovaranje, onda smo, kroz razne praktične i zabavne radove u
manjim grupama, krenuli na razradu samih koraka u tom procesu. Radili
smo na temama koje su nam bliske i korisne (kao što je to npr. otvaranje
unutarnjeg dvorišta na faksu) pa smo neke materijale odlučili zaista iskoristiti
u svojem daljnjem radu.
Bilo je predviđeno da će se obrađivati i izgradnja mreža i koalicija,
medutim mi smo bilo toliko revni i puni ideja da Martina i Bojana jednostavno
nisu stigle. No Luka nam je obećao da ce se propušteno nadoknaditi na
Sljemenu… neka se zna.
To je otprilike bilo to. Sigurno sam propustila nešto važno, ali kao što
smo i na samom kraju radionice, kada smo govorili o svojim dojmovima,
mogli vidjeti, svatko od nas gleda nekim svojim očima, ali mislim da smo
se svi uspjeli složiti oko toga da je radionica bila uspješna, ne samo
zato što smo više-manje ispunili ono što je bilo očekivano, već i stoga
što smo se mi iz Vijeća, koji i dalje trebamo zajedno surađivati, imali
priliku malo bolje upoznati, a jasno je da je to, između ostalog, jedan
od preduvjeta da dobro funkcioniramo.
Službeno je radionica završila na faksu, ali su se neki od nas, kao revni
studenti, uputili u Arcu kako bi još jednom “prokomentirali” što se sve
događalo u zadnja dva dana. Budući da neke tajne ipak moraju ostati skrivene,
takve informacije dajem samo u četiri oka…?
Branimira Palić
|
