SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

 

Broj: 01-20-9-2002.

Zagreb, 7. listopada 2002.

 

P O Z I V

 

 

 

_____________________________________________________________

 

 

 

            Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 1. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati 11. listopada 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

           

            Za sjednicu predlažem sljedeći

 

DNEVNI RED:

 

            1. Uručivanje Odluku Senata o potvrdi izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora prof. dr. sc. Lini Veljaku.

 

            2. Verifikacija zapisnika 12. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 18. rujna 2002.

           

 

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA I SURADNIČKA ZVANJA

 

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za skandinavske jezike i književnosti u Odsjeku za anglistiku.

Pristupnica dr. sc. Goranka Antunović ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU  (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju).                   str. 24 

 

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ivice Peša u istraživačko zvanje asistenta  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za talijanistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.                                                                                                               str. 28

 

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Sanje Fulgosi u suradničko zvanje asistenta, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Zavodu za lingvistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU.                                                     str. 30

           

 

           

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

 

6. Mišljenje za izbor Olge Vučetić u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl.  80. stav  1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                  str. 32

 

7. Mišljenje za izbor Biljane Stojaković u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                    str. 35

 

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

 

8.  Izvještaj o radu mr. sc. Krešimira Filipeca, znanstvenog novaka u Odsjeku za arheologiju (projekt: "Iliri između Grka i Rimljana", voditelj dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru).                                                                                                             str. 37

 

9. Izvještaj o radu Marijane Belaj, znanstvene novakinje u Odsjeku za etnologiju (projekt: "Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije", voditelj dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.).                                                                                                                         str. 39

 

10. Izvještaj o radu Nikolaja Lazića, znanstvenog novaka u Odsjeku za fonetiku (projekt: "Hrvatska standardna prozodija riječi", voditelj prof.dr.sc. Ivo Škarić).          str. 40

 

11.  Izvještaj o radu Elenmari Pletikos, znanstvene novakinje u Odsjeku za fonetiku (projekt: "Hrvatska standardna prozodija riječi", voditelj prof. dr. sc. Ivo Škarić).  str. 41

 

12. Izvještaj o radu znanstvene novakinje mr. Tanje Kuštović za akad. godinu 2001/2002. u Odsjeku za kroatistiku.                                                                  str. 43

 

13. Izvještaj o radu znanstvenog novaka  Tomislava Bogdana za akad. godinu 2001/2002. u Odsjeku za kroatistiku.                                                                  str. 44

 

14. Izvještaj o radu znanstvene novakinje Zrinke Božić-Blanuša za akad. godinu 2001/2002. u Odsjeku za kroatistiku.                                                                  str. 46

 

15.  Izvještaj o radu Ide Ograjšek, znan. novakinje u Zavodu za hrvatsku povijest.

                                                                                                                      str. 48

 

16. Ivještaj o radu Ane Butković, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju.

                                                                                                                      str. 49

 

17. Izvještaj o radu dr. sc. Vesne Buško, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju.                                                                                                              str. 50

 

18. Izvještaj o radu Ivane Hromatko, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju.                                                                                                                    str. 52

 

19. Izvještaj o radu Jasmine Vojvodić, znanstvene novakinje na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti (projekt: «Leksikon slavenskih književnosti», voditelj dr. sc. Josip Užarević, red. prof. ).                                                                                           str. 53

 

20. Izvještaj o radu mr. sc. Boška Bekavca, znanstvenog novakak u Zavodu za lingvistiku.                                                                                                            str. 54

 

21.  Izvještaj o radu Mislave Bertoša, znanstvene novakinje u Zavodu za lingvistiku.

                                                                                                                                 str. 55

 

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

 

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

 

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Renate Šamo za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom  Analiza strategija čitanja uspješnih i manje uspješnih učenika engleskoga kao stranog jezika, mentorica prof. dr. Mirjana Vilke.                                                                       str. 56

 

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dalibora Lovrića  za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom   Intencionalni sadržaj: dualizam i naturalizam. Studija o intencionalnosti u suvremenoj filozofiji jezika i psihologije u analitičkoj tradiciji, mentor prof. dr. sc. Mirko Jakić. str. 59                      

 

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Pavlaković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Mogućnosti primjene Hayesove matrice "Model za knjižnično planiranje" u hrvatskim narodnim knjižnicama, mentor prof. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić.               str. 63

 

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Mirka Raguža za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Školsko zakonodavstvo u Hrvatskoj do godine 1918., mentor prof. dr. sc. Ivan Dumbović.

                                                                                                                                 str. 68

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Snježane Ružić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatski iseljenici u Zapadnoj Kanadi 1890.-1940.,  mentor prof. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan.                                                                                                                          str. 73

 

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Višnje Bralić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj - slikari, radionice i utjecaji mentor: dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.                                                       str. 75

 

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za promjenu naslova doktorske disertacije mr. sc. Tatjane Peruško. Povjerenstvo predlaže da se naslov "Poetički modeli fantastike u talijanskoj prozi od romantizma do postmoderne" promjeni u novi naslov "Poetički modeli fantastične pripovijetke u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu".                                                                                                                                  str.78

 

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

 

29.  Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Gorana Novakovića pod naslovom Usmena književnost danas.                                     str. 79

 

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Antuna Arbunića pod naslovom Struktura slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi.                                                                                                                                str. 84

           

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Irene Benyovsky pod naslovom Društvena uvjetovanost gradskog prostora: Trogir 1250.-1450.                                                                                                                       str. 92

 

      32. Izvještaj stručnog povjerenstva  i izdvojeno mišljenje člana povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Sande Križić Roban pod naslovom Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata.                            str. 95

 

      33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Nenada Fanuka pod naslovom Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva.                                                                                            str. 108

 

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

 

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

 

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zvjezdane Antoš pod naslovom "Uloga multimedije u muzejima s osvrtom na praktičnu primjenu u Etnografskom muzeju u Zagrebu".                                                                         str. 116

           

35.  Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Volenec pod naslovom Klasifikacija sinonima.                                                                   str. 119

 

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Željka Holjevca pod naslovom Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijećenog apsolutizma do građanskog društva (od polovice 18. do polovice 19. stoljeća).                                                                                                                      str. 123

 

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Petra Preloga pod naslovom  Slikarstvo Proljetnog salona.                                                                str. 129


           
37.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Protrke pod naslovom Novela u hrvatskoj književnoj periodici 1835-1881.              str. 230


 

F.  PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija na sjednici održane 4. listopada 2002. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 38. do točke 46.)

 

Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

i odobrenje predložene teme

 

 

38. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Željka Brlobaš ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20 stoljeća. Mentor dr.sc. Ivo Pranjković, red.prof.                                                                               str. 133

 

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta  za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

 

39. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Rizo Džafić ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Dječja književnost zapadne Bosne 20. stoljeća (aspekti modernizma, tematska komparatistika i interkulturni kontekst). Mentorica dr.sc. Dubravka Težak, izv.prof. Učiteljske akademije u Zagrebu.

1. dr.sc. Zvonko Kovač, red.prof.

2. dr.sc. Dubravka Težak, izv.prof.

3. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

 

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstvenih i stručnih)

 

            40. Merime Hadžialagić pod naslovom Rod u medijskom diskursu (kontrastivna analiza), mentorica: prof.dr.sc. Dora Maček.                                                         str. 139

 

            41. Adise Imamović pod naslovom Sintaktička sredstva funkcionalnog raslojavanja administrativnog stila u engleskom i hrvatskom jeziku, mentor: prof.dr.sc. Damir Kalogjera.                                                                                                      str. 141

 

42. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija lingvistike za prihvaćanje molbe Irene Gizdavčić za izradu magistarskog rada na engleskom jeziku. Tema magistarskog rada odobrena je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 8. ožujka 1996. pod naslovom "Sintaksa i semantika prijedložnih fraza s on i in u ranom engleskom jeziku". Molbi je priložena suglasnost mentorice prof. dr. sc. Dore Maček.

(Člankom 7. stavkom 3. Pravilnika propisano je da odluku donosi Vijeće poslijediplomskih studija i Fakultetsko vijeće).                                                                                              str. 143

 

43. Mišljenje Odsjeka za slavenske jezike i književnosti i Odsjeka za kroatistiku o terminu "bosanski jezik" u odnosu na "bošnjački jezik".

Obrazloženje: Fakultetsko vijeće na sjednici održanoj 17. lipnja 2002. raspravljalo je o predloženom sinopsisu Adise Imamović pod naslovom "Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja pravnog i administrativnog jezika u engleskom i bosanskom" te je zaključilo da se isti uputi Odsjeku za slavenske jezike i književnosti i Odsjeku za kroatistiku radi davanja mišljenja o predloženom terminu u naslovu teme "bosanski jezik" u odnosu na "bošnjački jezik".

            Vijeće poslijediplomskih studija predlaže Fakultetskom vijeću da se termin "bosanski jezik" u odnosu na "bošnjački jezik" i njegova upotreba u hrvatskom znanstvenom, kulturnom i javnom životu raspravi osim na razini Fakulteta i na razini Ministarstava.

    str. 144-145                                  

            44. Prijedlog Vijeća poslijediplomskih studija psihologije da se Svjetlani Doričić odobri promjena naslova "Agresivnost vojnika u funkciji služenja redovnog vojnog roka" u novi naslov Utjecaj služenja vojnog roka na oblike agresivnog ponašanja. Umjesto dosadašnjeg mentora prof.dr.sc. Alije Kulenovića za novog mentora predlaže se prof.dr.sc. Miomir Žužul. (Nacrt magistarskog rada ostaje isti.)

 

            45. Prijedlog Vijeća poslijediplomskih studija psihologije da se Vesni Andrović-Knežević odobri promjena mentora. Umjesto dosadašnje mentorice prof.dr.sc. Mirjane Krizmanić za novu mentoricu predlaže se doc.dr.sc. Gordana Keresteš.

 

            46. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija informacijskih znanosti da se Maji Batinica, upisanoj na poslijediplomski studij Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, odobri prijelaz na poslijediplomski znanstveni studij Informacijskih znanosti – smjer bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod uvjetom upisa u II. semestar studija u ak.god. 2002/2003.

 

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

 

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Ivane Bušljeta stečene na Arizona State University. str. 146

 

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Azre Suljkanović  stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.               str. 147

 

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Katice Boršćak stečene na Fakultetu humanističkih znanosti Sveučilišta u Beču.

                                                                                                                                 str. 148

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Lucie Kirilove-Bartsch stečene na Sveučilištu Karl-Marx u Leipzigu. str. 149

 

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Davora Munde stečene na Sveučilištu u Trstu.                                                  str. 150

 

52. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Slađane Štironja stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.                                   str. 152

 

53. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Renata Matković stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.                        str. 153

 

54. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome Blanke Franjković-Srnić stečene na Sveučilištu u Torontu.                     str.154            

55. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Maruccie Capolicchio, stečene na Sveučilištu u Padovi (odgovor na žalbu).

                                                                                                                                 str. 155

56.  Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti dijela naobrazbe Edija Mužinića stečene na Sveučilištu u Trstu, u svrhu prijelaza na dodiplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.                                          str. 156

 

 

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

 

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

 

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik,na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (Pristupnici: mr. sc. Neda Porić, Alica Gracin, Vanda Mucić)

1. dr.sc.  Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

2. dr. sc. Višnja Josipović Smojver , docent

3. mr.sc. Marija Marušič, viši lektor

 

58. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (Pristupnici: Ivana Škarica Mital i Mirta Kos)

1. Snježana Veselica, lektor

2. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor

3. mr.sc Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

 

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

(Pristupnici: Lahorka Crnković, Toni Škeva, Diana Delivuk i Kristina Matić)

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc.Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof..

3. dr. sc. Marija Brataniæ, red. prof., Fakultet prometnih znanosti.

 

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik, na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnici: Lahorka Crnković, Toni Škeva, Diana Delivuk i Kristina Matić)

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc.Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof..

3. dr. sc. Marija Bratanić, red. prof., Fakultet prometnih znanosti.

 

61. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Filozofskom fakultetu u Puli (Pristupnik: mr. sc. Davorin Brajković)

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof..

3. dr. sc. Zygfryd Gehrmann, doc.,Učiteljska akademija u Zagrebu.

 

62. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijskih znanosti, grana informacijski sistemi, za predmet informatika, na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ( Pristupnik: prof. dr. sc. Vitomir Grbavac)

1. prof. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.

2. prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.

3. prof. dr. sc. Bogomir Horvat, red. prof. (Fakultet za elektrotehniku, računarstvo i      informatiku u Mariboru)

4. prof. dr. sc. Mario Plenković, red. prof.

5. prof. dr. sc. Ante Kolega, red. prof. (Agronomski fakultet u Zagrebu).

 

63.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora ili nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole  za  znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za Glazbenu kulturu, u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnici: dr. sc. Tarik Muranović, mr. sc. Krešimir Galin i Branko Starc)

1.       akademik Ivan Supičić

2.       akademik Lovro Županović

3.   akademik Ante Stamać.

 

64.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača  za  znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Pristupnici: mr. sc. Berislav Majhut i mr. sc. Marijan Šabić)

1.       dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2.       dr. sc. Stipe Botica , red. prof.

3.       dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof., Učiteljska akademija u Zagrebu.

 

65.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora  za muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Hana Breko)

1.       dr.sc. Nikša Gligo, red. prof., Muzička akademija u Zagrebu

2.       dr. sc. Eva Sedak, red. prof., Muzička akademija u Zagrebu

3.       dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

 

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti za predmet Glazbena kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (Pristupnici: Alenku Martinović, Irenu  Nikičić, Dubravko Šef)

1. dr.sc. Pavel Rojko, izv.prof. (Muzička akademija Zagreb)

2. dr.sc. Vladimir Jurić, red.prof.

3. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.

 

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Pristupnik: doc. dr. sc.d Ive Šimat Banov)

1. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.

2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr. sc. Ivo Babić, red.prof. Umjetničke akademije u Splitu.

 

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmet Povijest fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu (Pristupnica mr. sc. Marija Tonković)

1. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Jasna Galjer, docent

 

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Pristupnik: mr. sc. Enes Quen)

1. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

2. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

3. dr. sc. Ivan Šimat, docent Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu

 

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija za predmet Psihologija na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku (Pristupnica: mr. sc. Blaženka Gogić)

1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.

3. dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

 

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje na Veleučilištu u Dubrovniku za predmet talijanski jezik, područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje i znanosti o književnosti (Pristupnica: Jasenka Maslek)

1. mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor

2. mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor

3. mr. sc. Suzana Glavaš, lektor

 

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Ruski jezik na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku (Pristupnica Slavica Juriša)

1. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, doc.

2. dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

3. dr. sc. Natalija Vidmarović, doc.

 

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

 

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Maje Petrinec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Groblja na redove 8.-11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne Hrvatske.

1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

2. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

3. dr. sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik (Institut za arheologiju u Zagrebu)

 

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zrinke Šimić-Kanaet za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Klasifikacija, kronologija i porijeklo rimske keramike u provinciji Dalmaciji.

1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

2. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

3. dr. sc. Marin Zaninović, izv. prof. u miru

 

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Hrvoja Stančića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Teorijski model postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata

1. prof. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. (Leksikografski zavod)

2. prof. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

3. prof. dr. sc. Damir Boras, docent

 

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Gorana S. Pristaše za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Dispozitivi događaja - događajnost i vitalizam u teatru

1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

2. dr.sc. Vjeran Zuppa, red.prof. ADU u Zagrebu

3. dr.sc. Nikola Batušić, red.prof. ADU u Zagrebu.

 

    77. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Lucije Puljak za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Oblikovanje pojmova i dječja jezična stručnost. Mentor prof. dr. sc. Marko samardžija.

1.      dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

2.      akademik Petar Šimunović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

3.      dr. sc. Josip Silić, red. prof.

 

    78. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nikice Barića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995.

1. dr.sc. Zdenko Radelić, znan.suradnik, Hrvatski institut za povijest

2. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

3. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

 

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zdenke Baždar za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovišta 1868.-1914.

1. dr.sc. Iskra Iveljić, docent

2. dr.sc. Mira kolar, red.prof.

3. dr.sc. Zlata Živaković-Kerže,asist. Pedagoški fakultet, Osijek

 

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dinka Župana za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj (1868.-1918.)

1. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

2. dr.sc. Iskra Iveljić, doc.

3. dr.sc. Mario Strecha,asistent

 

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Sanje Žaja Vrbica za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Marko Rašica

1. dr. sc. Zvonko Maković, docent

2. dr. sc. Jasna Galjer, docent

3. dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti

 

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

 

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krešimira Filipeca pod naslovom Naseljenost srednjovjekovne Slavonije prema arheološkim izvorima.

1. dr. sc. Janko Belošević, red. prof. u miru (Filozofski fakultet u Zadru)

2. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

 

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ljubice Bakić Tomić pod naslovom Komunikološko - menadžerski profil rukovoditelja u hrvatskoj policiji

1. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.

2. dr. sc. Mario Plenković, red. prof. (Grafički fakultet u Zagrebu)

3. dr. sc. Milan Jurina, red. prof. (Visoka policijska škola)

 

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske radnje mr.sc. Silvije Golubić pod naslovom Mutterliebe - Klischee und Erfahrung (Majčinska ljubav - iskustvo i kliše)

1. dr.sc. Andrea Zlatar, izv.prof.

2. dr.sc. Ute Karlavaris-Bremer, doc. Pedagoški fakultet, Rijeka

3. dr. Nadežda Čačinovič. red.prof.

 

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Berislava Majhuta pod naslovom Rani hrvatski dječji roman iz perspektive implicitnog čitatelja.

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Dubravka težak, izv. prof. na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

3. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

 

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Tvrtka Jakovine pod naslovom Jugoslavija je postala ključ Europe, SAD i Hrvatska/Jugoslavija od vlade Tito-Šubašić 1945. do Brozove afričke turneje 1955.: utjecaj SAD-a na društvo u NR Hrvatskoj

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Dušan Nečak, red.prof, Filozofski fakultet Ljubljana, Slovenija.

 

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Andreja Čebotareva pod naslovom Vlasi Vojne krajine u XVI. i XVII. stoljeću s posebnim obzirom na historijske kontroverze

1. dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof.

2. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

3. dr.sc. Zlatko Kudelić, znan.sur. Hrvatski institut za povijest

 

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Miroslava Akmadže pod naslovom Oduzimanje imovine katoličkoj crkvi od 1945.-1966. godine i utjecaj na crkveno-državne odnose - primjer Nadbiskupije zagrebačke

1. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Zdenko Radelić, znan.suradnik, Hrvatski institut za povijest

 

 

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

 

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Kilić-Matić pod naslovom Rimske villae rusticae na istočnoj jadranskoj obali

1. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

2. dr. sc. Nenad Cambi, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

 

90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Blaženke Pavlović Radmanović pod naslovom Povijest franjevačkih knjižnica u Slavoniji

1. prof. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

2. prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević,

3. prof. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.(Pedagoški fakultet u Osijeku)

 

91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasminke Brala-Mudrovčić pod naslovom Komediografski rad Milana Begovića

1. dr.sc. Pavao  Pavličić, red.prof.

2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

3. dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru

 

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krželj Marine pod naslovom Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće)

1. dr.sc. Ivan Dumbović, red.prof.

2. dr.sc. Midhat Kozličić,red.prof. Filozofski fakultet Zadar

3. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

 

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Aleksandre Bednjanec Vuković pod naslovom Domobranstvo u javnom životu NDH 1941.-1945.

1. dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof.

2. dr.sc. Ljubo Antić, izv. prof.

3. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

 

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada  Milorada Pavića pod naslovom Istočni Jadran u izolaru Giuseppea Rosaccija

1. dr.sc. Midhat Kozličić, red.prof. Filozofski fakultet Zadar

2. dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof.

3. dr.sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv.prof.

 

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Lazanin pod naslovom Slika drugoga i pismo o sebi. Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi

1. dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof.

2. dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof.

3. dr.sc. Emil Heršak, znan.suradnik, Institut za migracije.

 

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Relje Seferovića pod naslovom Srednjovjekovni prevoditelji: naličje križarskih ratova. Ecclesia militans, s posebnim obzirom na ulogu Hermana Dalmatinca i Ivana  Stojkovića

1. dr.sc. Borislav Grgin, docent

2. dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.

3. dr.sc. Franjo Šanjek, red.prof. Katoličko bogoslovni fakultet.

 

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Aide Abadžić Hodžić pod naslovom Omer Mujadžić - slikarstvo i grafika

3. dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti

1. dr. sc. Zvonko Maković, docent

2. dr. sc. Jasna Galjer, docent.

 

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Bregovac Pisk pod naslovom Grafički listovi 1848. - 1849. godine

2. dr. sc. Jasna Galjer, docent

1. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Milan Pelc, stručni suradnik Instituta za povijest umjetnosti.

 

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Maje Ćuk-Djilas pod naslovom Komparativno ispitivanje kvalitete življenja i radnih vrijednosti adolescenata različitog intelektualnog statusa

1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Koren, doc. u miru (Učiteljska akademija u Zagrebu).

 

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu specijalističkog rada Renate Coha pod naslovom Strategije suočavanja s boravkom u bolnici kronično bolesne djece

1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

2. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

3. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).

 

101. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ajke Tiro-Srebreniković, pod naslovom Koncepcija likova u romanu «Derviš i smrt» .

1. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

2. dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof.

3. dr. sc. Franjo Grčević, red. prof. u miru

 

102. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hasana Tijanovića, pod naslovom Aspekti novijeg bosanskohercegovačkog putopisa – Poetika putopisa Zuke Džumhura

1. dr. sc. Franjo Grčević, red. prof. u miru

2. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

3. dr. sc. Dean Duda, doc.

4. dr. sc. Nedžad Ibrahimović, rezervni kandidat za vanjskog člana (Sveučilište u Tuzli).

 

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krunoslava Nikodema  pod naslovom Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta.

1.      dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2.      dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

3.      dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. ( Institut za društvena istraživanja «Ivo Pilar»).

 

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

 

104. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje arhivistika, na Katedri za arhivistiku u Odsjeku za informacijske znanosti.

1. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.

2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

3. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

 

105. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje, znanost o književnosti, na Katedri za portugalski jezik i književnost u Odsjeku za romanistiku

1. dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru

2. dr.sc. August Kovačec, red.prof.

3. dr.sc. Nenad Ivić, red.prof.

 

106. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana opća povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost

1. dr.sc. Gordana Slabinac, red.prof.

2. dr.sc. Andrea Zlatar, izv.prof.

3. dr.sc. Dean Duda, docent

 

107. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Elvisa Orbanića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, Zavoda za hrvatsku povijest

1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

2. dr.sc. Mirjana Matijević Sokol, doc.

3. dr.sc. Neven Budak, red.prof.

 

108. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor  mr.sc. Ivice Šute u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, Zavoda za hrvatsku povijest

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

 

109. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor  Ide Ograjšek u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, Zavoda za hrvatsku povijest

1. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Mario Strecha, asistent

           

 

J. NASTAVNI PREDMETI

 

110. Prijedlozi odsjeka za izbor zaslužnih profesora:

- prof. dr. sc. Sonje Bašić - Odsjek za anglistiku

- prof. dr. sc. Damira Kalogjere - Odsjek za anglistiku                                str. 157-187

- prof.dr.sc. Ive Škarića - Odsjek za fonetiku                                              str. 188

 

111. Molba Irene Zovko, mlađeg asistenta, za produljenje vremena na koje je izabrana u suradničko zvanje mlađeg asistenta.

 

112.  Preporuka Fakultetskog vijeća da se Dunji Harapin, studentici njemačkog jezika i književnosti i opće lingvistike, dodijeli godišnja stipendija "Rotary klub Zagreb".   

112.1. Razmatranje prijelaza studenata s Hrvatskih studija na Filozofski fakultet.

 

113. Molba Mateusza Milana Stanojevića, mlađeg asistenta, za produljenje vremena na koje je izabran u suradničko zvanje mlađeg asistenta.

 

114.  Prijedlozi i mišljenje Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju o programu Studija sinologije.                                                                                                          str. 207

 

            115. Prijedlog za pokretanje inicijative za uvođenje lektorata litavskog jezika.

 

116. Izvještaj Odsjeka za psihologiju o radu Savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta.                                                                                                               str. 222

 

117. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se u satnici izbornog kolegija Zdravstvena psihologija, uz dosadašnja dva sata predavanja i jedan sat vježbi, odobri još jedan sat vježbi.

 

118. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se u akad. god. 2002/2003. uvede novi izborni kolegij pod naslovom Etika istraživačke i profesionalne djelatnosti psihologa. Nositelj kolegija je prof. dr. Vladimir Kolesarić. Satnica kolegija je jedan sat predavanja(1+0). Kolegij bi bio jednosemestralan, te bi se održavao u ljetnom semestru. Ovaj izborni kolegij mogli bi slušati studenti svih godišta psihologije.

 

Gostovanja

 

119. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja dr. sc. Guentera Raddena sa Sveučilišta u Hamburgu. Gost će 24. rujna 2002. održati predavanje o kognitivnoj gramatici.

 

120. Molba Odsjeka za anglistiku za  odobrenje gostovanja mr. sc. Vesne Nikolić iz Toronta. Gošća će 26. rujna 2002. održati predavanje pod naslovom Improving Students¢ Listening Skills.

 

121. Molba  Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof.dr. Pierrea Cabanesa sa Sveučilišta Pariz.

 

122. Molba Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof.dr Pawela Wieczorkiewicza sa Sveučilišta Varšava.

 

123. Molba Odsjeka za talijanistiku za odobrenje gostovanja prof. Elvia Guagninija s Universita' di Trieste za održavanje predavanja pod naslovom Del romanzo al cinema al teatro: i casi di Moravia e di Gadda, dana 16. listopada 2002.

 

Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri

 

124.  Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se prof.dr.sc. Marija Pozojević Trivanović imenuje za predstojnicu Katedre za primijenjenu fonetiku, za akad.god. 2002/2003.

 

125. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se prof.dr.sc. Ivo Škarić imenuje za predstojnika Katedre za teorijsku fonetiku, za ak.god. 2002/2003.

 

126. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se prof.dr.sc. Branko Vuletić imenuje za predstojnika Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika, za ak.god. 2002/2003.

 

127. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se dr. sc. Tomislav Šola imenuje za pročelnika Odsjeka, a dr. sc. Damir Boras za zamjenika pročelnika, za akad. god. 2002./2003. i 2003./2004.

 

128. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se prof.dr.sc. Mate Križman imenuje za predstojnika Katedre za grčki jezik i književnost, za akad.god. 2002/2003.

 

129. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se prof.dr.sc. Darko Novaković imenuje za predstojnika Katedre za latinski jezik i rimsku književnost, za akad.god. 2002/2003 i 2003/2004.

 

130. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se doc.dr.sc. Marina Bricko imenuje za zamjenicu pročelnika, za akad.god. 2002/2003 i 2003/2004.

 

131.  Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se  prof. dr. sc. Josip Bratulić imenuje za predstojnika Katedre za stariju hrvatsku književnost i prof. dr. sc. Dunja Fališevac  za zamjenicu predstojnika Katedre, za akad. god. 2002/2003. i 2003/2004.

 

132.  Prijedlog  Odsjeku za kroatistiku da se prof. dr. sc. Cvjetko Milanja imenuje za predstojnika Katedre za noviju hrvatsku književnost i prof. dr. sc. Vinko Brešić  za zamjenika predstojnika Katedre,  za akad. god. 2002/2003. i 2003/2004.

 

133. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se umjesto dr. sc. Vlaste Vizek Vidović, red. prof., za predstojnicu Katedre za školsku psihologiju imenuje dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.

 

134. Prijedlog Zavoda za lingvistiku da se dr. sc. Vesne Muhvić Dimanovski imenuje za predstojnicu Zavoda za lingvistiku, a da se za zamjenika predstojnice imenuje doc. dr. Marko Tadić za ak. god. 2002./2003. i 2003./2004

 

Sudjelovanje u nastavi znanstvenih novaka

 

     135. Obavijest Odsjeka za fonetiku da će znanstveni novaci sudjelovati u izvođenju dijela nastave, u akad. god. 2002/2003.:

- Jelena Jesenković, mlađa asistentica, iz predmeta Ortoepija hrvatskog jezika II pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Branka Vuletića i predmeta Hrvatski dijalekti pod nadzorom nositelja predmeta doc.dr.sc. Ivana Ivasa;

- Nikolaj Laziću, mlađi asistent, iz predmeta Govorna tehnologija pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Ive Škarića;

- Marko Likeru, mlađi asistent, iz predmeta Govorne vježbe III pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Damira Horge;

- Elenmari Pletikos, mlađa asistentica, iz predmeta Praktikum iz govorništva pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Ive Škarića.

 

   136. Obavijest Odsjeka za germanistiku da će mlađi asistenti sudjelovati u nastavi u akad. god. 2002/2003.

- Milka Car – Uvod u studij književnosti (pod nadzorom prof. dr. sc. Marijana Bobinca)

- Milka Car – Književni proseminar I (pod nadzorom prof. dr. sc. Marijana Bobinca)

-Alma Kalinski – Književni proseminar I (pod nadzorom prof. dr. sc. Marijana Bobinca)

- Geriena Karačić – Seminar iz Metodike nastave njemačkog jezika (pod nadzorom dr. sc. Maje Häusler)

 

137. Obavijest Odsjeka za lingvistiku da će znanstveni novaci sudjelovati u nastavi u akad. godini 2002./2003:

- Božo Bekavac iz predmeta Ustroj umjetnih jezika ( voditelj dr. sc. Marko Tadić )

- Mislava Bertoša iz predmeta Lingvistička propedeutika ( voditeljica dr. sc. Ida Raffaelli )

- Ivana Simeon iz predmeta Sintaktički opis ( voditelj dr.sc. Marin Andrijašević ).

 

138. Obavijest Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju da će Goran Kardaš sudjelovati u izvođenju nastave na Katedri za indologiju u akad. godini 2002./2003. (voditelj prof. Zdravka Matišić ).

 

139. Obavijest Odsjeka za povijest umjetnosti da će u akad.god. 2002/03.:

- dr.sc. Predrag Marković, asistent održavati seminar iz predmeta Umjetnost ranog srednjeg vijeka i Umjetnost kasnog srednjeg vijeka pod vodstvom dr. sc. Igor Fiskovića, red.prof.

 - mr.sc. Frano Dulibić, asistent održavati predavanje i seminar iz predmeta Uvod u povijest umjetnosti pod vodstvom dr. sc. Zvonka Makovića, docenta

- mr.sc. Dino Milinović, asistent za održavati predavanje iz predmeta Ikonologija pod vodstvom dr. sc. Nade Grujić, red.prof. i seminar iz predmeta Umjetnost starog vijeka pod vodstvom dr. sc. Petra Selema, red.prof.

 - mr.sc. Ivan Bogavčić, asistent održavati predavanje i seminar iz predmeta Metodike nastave povijesti umjetnosti pod vodstvom dr.sc. Igora Fiskovića, red.prof.

 

140. Obavijest Odsjeka za talijanistiku da će u akad. god. 2002/2003.

- Snježana Husić, mlađa asistentica održavati nastavu i ispit u sklopu kolegija Autori contemporanei, seminario di lettura, u akad. godini 2002/2003. pod vodstvom dr. sc. Mladena Machieda, red. prof.

- mr. sc. Ivana Jerolimov, asistentica održavati nastavu i ispit u sklopu kolegija Uvod u studij talijanskog jezika u akad. godini 2002/2003. pod vodstvom dr. sc. Masline Ljubičić, izv.prof.

- Nela Jurko, mlađa asistentica održavati nastavu i ispit u sklopu kolegija  Metodika talijanskog jezika u akad. godini 2002/2003. pod vodstvom dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv.prof.

- Ivica Peša, asistentica održavati nastavu u sklopu kolegija Povijest talijanskog jezika u akad. godini 2002/2003. pod vodstvom dr. sc. Smiljke Malinar, izv. prof.

- Nino Raspudić, mlađi asistent održavati nastavu u sklopu kolegija Autori contemporanei, seminario di lettura, u akad. godini 2002/2003. pod vodstvom dr. sc. Mladena Machieda, red. prof.

 

Demonstratori

 

141.  Prijedlog Odsjeka za fonetiku za izbor demonstratora za akad.god. 2002/2003:

Gabrijela Bolfek, Davor Stanković, Helena Šmuljić, Iva Mertić i Jadranka Kolić.

 

142. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor Lujze Živković, studentice IV. godine za demonstratora u izvođenju nastave Kultura i civilizacija njemačkog govornog područja (na teret Fakulteta)

 

143. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor demonstratora Petre Kekuš u knjižnici Odsjeka (na teret Fakulteta) za akad. god. 2002/2003.

 

144. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za izbor demonstratora Tea Radića i Luke Vukušića za akad.god. 2002/2003.

 

145 Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor demonstratora na za akad. god. 2002/2003.

1.      Domagoj Basa, Katedra za metodiku hrvatskog jezika i književnosti

2.      Marina Balent, Katedra za hrvatski standardni jezik

3.      Izabela Vargović, Katedra za hrvatski standardni jezik

 

       146.  Prijedlog za izbor demonstratora u knjižnici Zavoda za slavensku filologiju za akad. god. 2002/2003.:

Tihana Nakomčić, Tajana Korkut, Momčilo Bosanac, Danijela Koren, Andrea Radošević, Tomislav Pintarić, Erika Blašković i Sanja Štimac.

 

147. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za izbor demonstratora za akad. godinu 2002./2003.: Ana Šilović, Saudina Lović i Ana Rebić Ugrinović ( plaća Filozofski fakultet )

 

148. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za izbor demonstratora za akad. godinu 2002./2003. :

Snježana Ercegovac ( indologija, knjižnica A - 108 )

Marta Andrić ( turkologija,  knjižnica B-025 )

Marijeta Sinjeri ( hungarologija, knjižnica B -001 )

 

149. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se Juraj Marković i Sandra Antolčić izaberu za demonstratore za rad u knjižnici Odsjeka za pedagogiju, a Krešimir Pavlina, Ana Žnidarec, Ana Bikić i Ines Furjan za rad u nastavi.

 

150. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se za demonstratore u akad. god. 2002/2003. izaberu sljedeći studenti:

Babajko Ivan, Čekolj Tomislav, Čima Ana, Dolenec Tomislav, Martinis Tina, Modić Koraljka, Nekić Irena, Oljača Maja, Popović Antea, Ružić Valentina i Tokić Ana.

 

151. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor demonstratora u nastavi za akademsku godinu 2002/2003.

Nataša Bokan (rad u knjižnici Odsjeka)

Matej Artuković (rad u knjižnici Odsjeka)

Ante Šalinović (rad u nastavi Odabr.pogl. stat. analize)

Mirna Krivokuća (rad u nastavi Statistike)

Branka Kuridža (rad u nastavi Obrada i analiza podataka)

Marina Marić (rad u Odsjeku za sociologiju)

 

152. Prijedlog Središnje čitaonice za izbor demonstratora u akademskoj godini 2002./03.: Martina Čačić, Nikolina Dimitrov, Dunja Gulin, Ana Jergović, Iva Prosoli.

 

153. Prijedlog Katedre za kineziologiju za izbor demonstratora u akad.god.2002/2003: Tomislav Mudrovčić, Ana Severinac, Marcela Tuđa, Tomana Burger, Goran Cvijović, Ivan Oreb, Martina Vrbanić, Matko Jurinović, Branimir Janković, Kristijan Oriolo

 

Održavanje nastave

 

154. Molba prof. dr. sc. Dragutina Horvata za odobrenje održavanja nastave na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u akad. god. 2002/2003. iz predmeta Uvod u studij književnosti i Književni seminar II.

 

155. Molba prof. dr. sc. Stanka Žepića za odobrenje održavanja nastave na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u akad. god. 2002/2003. iz predmeta Povijest njemačkog jezika.

 

156. Molba prof. dr. sc. Mirka Gojmerca za odobrenje održavanja nastave na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u akad. god. 2002/2003. iz predmeta Leksikologija njemačkog jezika i na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru iz predmeta Uvod u studij njemačkog jezika.

 

157. Molba prof.dr.sc. Darka Novakovića za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Rimska književnost I i II, na Filozofskom fakultetu u Puli, za akad. god. 2002/2003.

 

158. Molba prof.dr.sc. Mate Križmana za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Latinska historijska gramatika, na Filozofskom fakultetu u Puli, za akad.god. 2002/2003.

 

159. Molba prof. dr. sc. Cvjetka Milanje za odobrenje održavanja predavanja i ispita u akad. god. 2002/2003.  na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

 

160. Molba nastavnika Odsjeka za lingvistiku za odobrenje održavanja nastave na drugim visokim učilištima za akademsku godinu 2002./2003.

- dr. sc. Vlasta Erdeljac, doc., Fakultet za postdiplomski humanistički studij ( ISH ) u Ljubljani ( 12 sati nastave )

- dr. sc. Marin Andrijašević, doc., Filozofski fakultet Sveučilišta u Tuzli i Institut national  des langues et civilisations orientales ( INALCO ) u Parizu ( 16 sati )

- dr. sc. Milorad Pupovac, izv. prof., Učiteljska akademija u Zagrebu ( 7 sati )

- dr.sc. Marko Tadić, doc.,Tehničko veleučilište u Zagrebu ( 26 sati ).

 

161. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se dr. sc. Tajani Ljubin, višoj asist. na Policijskoj akademiji odobri samostalno održavanje nastave iz izbornog predmeta Forenzička psihologija na Katedri za socijalnu psihologiju.

 

162. Molba Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu za odobrenje sudjelovanje u nastavi na Studiju dizajna u akad. god. 2002/2003. :

- prof. dr. sc. Miljenko Jurković - Povijest umjetnosti I

- doc. dr. sc. Dinka Čorkalo - Psihologija čovjekove okoline 

- doc. dr. sc. Željko Jerneić - Psihologija rada

 

163. Molba prof. dr. Ognjena Čaldarovića za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Urbana sociologija na studiju «Uređenje krajobraza», na Agronomskom fakultetu u Zagrebu akad. god. 2002/2003.

 

164. Molba Tehničkog veleučilišta u Zagrebu za odobrenje izvođenje dijela nastave u akad. god. 2002/2003.:

- prof. dr. sc. Josip Silić - Kultura hrvatskog jezika, 2. sem. - 30 sati predavanja

- doc. dr. sc. Damir Boras - Obrada teksta, 3. sem. - 30 sati predavanja i Tablični kalkulatori, 4. sem. - 15 sati predavanja

- doc. dr. sc. Vladimir Mateljan - Baze podataka I, 3. sem. - 30 sati predavanja i 180 sati lab. vježbi, Baze podataka II, 4. sem. - 30 sati predavanja i 180 sati lab. vježbi i Oblikovanje baze, 5. sem.

- Nives Mikelić - Obrada teksta, 3. sem. - 60 sati lab. vježbi i Tablični kalkulatori, 4 sem. - 60 sati vježbi

 

165. Molba dr. sc. Zorice Vučetić, višeg znanstvenog suradnika za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Talijanska leksikografija i leksikologija na Odsjeku za talijanistiku Sveučilišta u Splitu, u ak. god 2002/2003 (4 sata na mjesec).

 

 

 


Vanjski suradnici

 

166. Molba Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje doc. dr. sc. Darka Polšeka kao vanjskog suradnika u ljet. sem. akad. god. 2002/03. za kolegij "Uvod u sociobiologiju" (2 sata predavanja tjedno).        

 

167. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za angažiranje prof. Ive Runtića (izv. prof. u miru) kao vanjskog suradnika akad. god. 2002/2003. za predmet Njemačka književnost nakon 1945. (2 sata tjedno), Književni seminar III (2 sata tjedno) i Književni seminar IV (2 sata tjedno).

 

168. Molba Odsjeka za informacijske znanosti za angažiranje vanjskog suradnika prof. Mladena Pejakovića za održavanje nastave iz predmeta Muzejske izložbe za akad. god. 2002./2003.

 

169. Molba Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za angažiranje vanjskog suradnika dr. Dorottyu Andrási, za predmete: Seminar iz stare mađarske književnosti, 2 sata; Uvod u mađarsku kulturnu povijest, 1 sat predavanja; Suvremena mađarska civilizacija, 2 sata predavanja.

 

170. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti za angažiranje vanjskih suradnika u nastavi za ak.god. 2002/03.:

1. mr. sc. Krunoslav Kamenov, nasl. asistent za predmet Umjetnost 19. stoljeća, 2 sata predavanja tjedno.

2. dr. sc. Milan Pelc, nasl. docent za predmet Teorija likovnih umjetnosti, 2 sata predavanja tjedno.

 

171. Molba Odsjeka za psihologiju za angažiranje vanjskih suradnika za akad. god. 2002/2003. (prilog)                                                                                                  str. 224

 

172. Promjena vanjskih suradnika za ljetni semestar akademske godine 2002./ 2003. za dvopredmetni studij slavistike (južnoslavenski jezici i književnosti). Umjesto dr. sc. Petra Svetine vanjski suradnik biti će dr. sc. Irena Stramljić-Breznik, izv. prof. , a umjesto dr. sc. Marka Stabeja novi vanjski suradnik je dr. sc. Miran Stuher, izv. prof.

 

173. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za odobrenje angažiranja  Zvonimira Bošnjaka kao vanjskog suradnika za predmet Metodika nastave iz sociologije 1+1, za akad. god. 2002/2003.

 

Mentori

 

174. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor mentora za školsku praksu za akad. god. 2002/2003.                                                                                                                               str. 226

 

      175.  Prijedlog  Odsjeka za kroatistiku za izbor mentora za akad. god. 2002/2003.

1.       Biserka Brešić, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

2.       Zdenka Burda, Kemijska i geološka škola, Vukovarska 289, Zagreb

3.       Marica Kurtak, Gimnazija, Bjelovar

4.       Vesna Muhoberac, V. gimnazija, Klaićeva 1, Zagreb

5.       Mr. sc. Goran Novaković, Tehnološka škola, Đure Prejca 2, Zagreb

6.       Zdravko Pervan, Gimnazija, Makarska

7.       Senka Peterlić, O. Š. Tin Ujević, Kotiraška cesta, Zagreb

8.       Ilija Protuđer, O.Š. Pujanke, Split

9.       Dubravka Stamać, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

10.   Marija Subašić, O. Š. August Šenoa, Selska cesta 95, Zagreb

11.   Mr. Mery Ann Škare, Klasična gimnazija, Križanićeva 4, Zagreb

12.   Renata Šute, O. Š. Jordanovac, Jordanovac 108, Zagreb

13.   Sanja Zorić-Nevalić, VII. gimnazija, Križanićeva 4, Zagreb

14.   Mirjam Zaninović, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

15.   Nada Babić, O.Š. Malešnica, Miramarska 36, Zagreb

16.   Milvija Vuk, O.Š. Vjenceslava Novaka, Vile velebita 15a, Studentski grad, Zagreb

17.   Božica Jelaković, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

18.   Antun Golubić, Srednja škola za poštanske komunikacije, Kennediyev trg, Zagreb

19.   Jadranka Bašić, X. gimnazija, Klaićeva 10, Zagreb

20.   Gordana Bagić, Srednja škola za poštanske komunikacije, Kennediyev trg, Zagreb

21.   Joso Pilić, Gimnazija, Kušlanova, Zagreb

22.   Vlasta Sabljak, XV. Gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

23.   Marija Nosić, O.Š. A. Šenoe, Selska cesta 95, Zagreb

 

176. Prijedlog Odsjeka za povijest da se za akadem.godinu 2002/2003. imenuju sljedeći nastavnici za mentore iz predmeta Metodika nastave povijesti

- Lidija Dumančić, IV. gimnazija

- Mirela Balešić , IV. gimnazija

- Damir Mijatović, Športska gimnazija

- Dunja Modrić Blivajs, XV. gimnazija

- Davorka valentić, XI. gimnazija

- Ljiljana Jambor, O.Š. I.Kršnjavoga

- Marita Batinović, O.Š. A.G.Matoš

- Lucija Veseli, O.Š. D.Trstenjak

- Dinko Drvar, O.Š. Cvjetno naselje

-Andrija Lovrić, I. gimnazija

 

177. Prijedlog mentora Odsjeka za psihologiju na kolegiju Metodika nastave psihologije za šk. god. 2002/2003. (prilog)                                                                                              str. 227

 

178. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se sljedeći diplomirani psiholozi, koji rade u praksi, imenuju mentorima za studente psihologije tijekom obavljanja studentske prakse za šk. god. 2002/2003. (prilog).                                                                                               str. 228

 

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

 

179.  Molba dr. Mire Menac-Mihalić za odobrenje dopusta od 19. do 26. listopada 2002. radi sudjelovanja na međunarodnoj konferenciji Općeslavenskoga lingvističkog atlasa (OLA) u Zadru.

 

180.  Molba Đurđice Čilić za odobrenje plaćenog dopusta od 8. listopada do 16. listopada 2002. g. radi odlaska na CEEPUS-ovu stipendiju u Varšavu.

 

181. Molba mr. sc. Tatjane Peruško za odobrenje plaćenog dopusta od dva mjeseca radi znanstvenog usavršavanja na projektu.

______________

182. Prijedlozi za dodjelu fakultetskih nagrada.

183. Prijedlozi za dodjelu radnih mjesta odsjecima

184. Izmjene i dopune Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

185. Prijedlog Pravilnika o radu Vijeća studenata.

186. Obavijesti dekana i prodekana.

187. Razno.

188. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

 

                                                                                                         Dekan

                                                                                          Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRILOZI

 

 

 

Matično povjerenstvo za područje humanističkih znanosti

- polje jezikoslovlje i znanosti o književnosti

 

 

 

Broj:240

Zagreb, 25. travnja 2002.

 

Predmet: Izbor dr. sc. Goranke Antunović

                u zannstveno-nastavno zvanje docenta.

 

 

 

Na sjednici Fakultetskog vijeća  od 18. ožujka 2002. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za skadinavske jezike i književnosti, u Odsjeku za anglistiku. Na natječaj objavljen u Vjesniku 29. ožujka 2002. godine prijavila se dr. sc. Goranka Antunović. Pregledavši  prijavu i dokumente priložene kao natječajni materijal podnosimo sljedeći

 

Izvještaj

 

Goranka Antunović je rođena 1962. godine u Splitu, a školovala se u Zagrebu. 1985. godine je diplomirala nakon završenog dvopredmetnog studija engleskog jezika i književnosti te ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu završila i poslijediplomski studij lingvistike, te stekla akademski stupanj magistra znanosti obranom magistarskoga rada o engleskom elementu u švedskom jeziku. U srpnju 2001. obranila je doktorsku disertaciju  iz polja jezikoslovlja, i to iz teorije prevođenja, naslovljenu “Komunikacijski aspekti prijevodnog procesa i njihov utjecaj na izbor prijevodnog ekvivalenta.”

 

Nakon stjecanja diplome usavršavala se godinu dana (1986/7) na Odsjeku za nordijske jezike i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Göteborgu u Švedskoj, u programu za nastavnike švedskoga kao stranog jezika, te završila pripremni program za poslijediplomski studij. 1994. godine sudjelovala je u radu dvotjednog lingvističkog seminara u Centru “Vilém Mathesius” Karlovog univerziteta u Pragu u Češkoj.

 

Zaposlenja

1986. radila je osam mjeseci kao prevoditeljica i voditeljica Prevodilačke službe RZ “Univerzijada ‘87” u Zagrebu. Od 1987. do 1990. asistent je u Zavodu za lingvistička istraživanja tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, od 1990. do 2001. asistent za švedski jezik u Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2001. do danas viši asistent na istoj ustanovi.

 

Od povremenih zaposlenja od 1987. do danas povremeno prevodi u svojstvu konsekutivnog i simultanog prevoditelja, a dvije godine (1988/89. do 1990/91) predavala je engleski kao stručni strani jezik na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

 

Znanstveni rad

U prosincu 1990. pristupnica je uvedena u Registar istraživača Ministarstva znanosti i tehnologije kao znanstveni asistent u znanstvenom polju Filologija, no znanstvenim se radom na tom području počela baviti još kao studentica, kad je sudjelovala u izradi rječnika anglicizama u hrvatskom jeziku koji je uredio R. Filipović. U okviru discipline jezici u kontaktu nastavila je raditi i u magistarskom radu i kao asistent na projektu R. Filipovića “Jezični dodiri u neposrednom i posrednom posuđivanju – Engleski element u evropskim jezicima”. Suradnica toga projekta ostala je i nakon odlaska s Akademijina instituta. Iz područja kontaktne lingvistike objavila je vrlo vrijedan rad A Dictionary of Anglicisms in Swedish iz serije “Dictionaries of Anglicisms in European Langugaes” (ur. R. Filipović). Taj je rječnik obuhvatio sve posuđenice iz engleskog jezika koje se koriste u suvremenom švedskom, podrobno razrađene s obzirom na adaptaciju na svim jezičnim razinama. To je najiscrpnije djelo te vrste, koje je naišlo na zanimanje u Švedskoj, kao i drugdje (npr. na Sveučilištu u Mannheimu) gdje se znanstvenici bave jezičnim dodirima. Još valja spomenuti da je pristupnica surađivala i na drugim publikacijama JAZU koje su obrađivale ovu temu.

 

Od 1991. znanstveni interes Goranke Antunović usredotočuje se na područje kontrastivnog proučavanja hrvatskog i švedskog jezika, djelomično i kao suradnica na projektu “Supostavna istraživanja hrvatskog i švedskog jezika” (glavni istraživač: dr. sc. D. Maček). Iz toga je područja objavila niz znanstvenih i stručnih članaka u časopisima s međunarodnom recenzijom kao što su Filologija, Studia Romanica et Anglica, i Suvremena lingvistika, u Zborniku radova međunarodnog skandinavističkog skupa održanog 2000. u Budimpešti (u tisku), u nekoliko zbornika radova Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, te u drugim hrvatskim časopisima (sve zajedno 14 znanstvenih članaka, 3 prikaza, i nekoliko prijevoda).

 

Osim radova objavljenih u stručnim i znanstvenim publikacijama, dr. sc. Goranka Antunović je održala i čitav niz zapaženih predavanja o jezičnim pitanjima i pitanjima prevođenja na znanstvenim skupovima, u Hrvatskom lingvističkom krugu, te na seminarima iz skandinavistike i prevođenja.

 

2002. prijavila je znanstveni projekt Ministarstvu znanosti i tehnologije u kojem se namjerava posvetiti pragmatičkim i sociolingvističkim problemima pri prevođenju sa švedskoga na hrvatski jezik.

 

Teme kojima se u svojim radovima bavi mogu se svrstati u dvije skupine: a) različita pitanja jezičnoga posuđivanja i adaptacije posuđenica i b) pitanja prevodilačke teorije i prakse. U potonjim se istraživanjima posebice bavi komunikacijskim aspektom prevođenja, što je izvrsno teoretski postavila i razradila u svojoj doktorskoj disertaciji.

 

Znanstveni se radovi Goranke Antunović odlikuju oštrovidnim zamjećivanjem i preciznom definicijom problema, koji se zatim izuzetno sustavno razrađuje, te dovodi do logičnih zaključaka. Ova je mlada znanstvenica od najranijih dana pokazivala veliku istraživačku sposobnost i smisao za red, koji je u znanosti bitna sastavnica svakog rada.

 

Nastavna djelatnost

Nastavnom se djelatnošću pristupnica počela baviti i prije zasnivanja radnog odnosa na Filozofskom fakultetu, predajući engleski kao stručni strani jezik. Kao asistent za švedski jezik, bila je opterećena i više nego je uobičajeno, s obzirom na to da je studij toga jezika relativno nov u Hrvatskoj i nema drugih kvalificiranih nastavnika. Tako je vodila kolegij Uvod u lingvistički studij švedskog, te Prijevodni seminar i Gramatičke vježbe. Sudjelovala je također i u izvođenju kolegija Uvod u studij skandinavistike – kultura i civilizacija.

 

Valja posebno istaknuti da je svoju nastavu koncipirala sama, izvodeći je na suvremen i metodološki izuzetno kvalitetan način. Seminar za treću godinu se, na primjer, bavi relevantnim temama iz sintakse, lingvistike teksta i leksikografije, i to tako da se teme smjenjuju prema onome što pristupnica ocijeni da je najsvrsishodnije i najzanimljivije za određenu generaciju studenata. Unatoč činjenici što studij švedskoga traje svega tri godine, a započinje početničkim tečajem, studenti koji ga završe stječu vrlo dobro znanje švedskog koje nije samo površno nego se temelji i na čvrstim sintaktičkim i semantičkim osnovama. Štoviše, oni dobivaju i sva potrebna sociolingvistička objašnjenja i vještine. U svemu tome nemala je zasluga kolegija Goranke Antunović, posebno gramatičkih vježbi i seminara iz prevođenja u kojemu se stječu i konkretna znanja upotrebljiva u prevodilačkoj djelatnosti. Koliko je to važno vidi se iz podatka da u Hrvatskoj danas  postoje svega dvoje-troje prevoditelja sa skandinavskih jezika.

 

Kako je u organizaciji novog studija potrebno mnogo rada na programima, određivanju literature, te opće organizacije nastave, i ovdje je pristupnica obavila vrlo mnogo posla i to vrlo seriozno i kompetentno.

 

Od akademske godine 2001/02. uključila se u poslijediplomske studije prevođenja i glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje održava predavanja i seminare.

 

Stručna djelatnost

Dr. sc. Goranka Antunović redovito sudjeluje na skupovima Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, te skupovima i seminarima koji se bave prevođenjem. Vrlo je cijenjeni simultani i konsekutivni prevoditelj, te predavač.

 

 

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Iz gornjeg prikaza vidljivo je da je dr. sc. Goranka Antunović ozbiljna mlada znanstvenica čiji su dosadašnji radovi pokazatelj da će i nadalje značajno pridonositi proučavanju lingvističkih pitanja švedskog, posebice kontrastiranih s drugim jezicima, poglavito s hrvatskim. Kao rezultat mogu se očekivati značajni radovi kako teorijske naravi u području prevođenja, tako i sasvim praktične naravi, na primjer, udžbenik i rječnik za nastavu švedskog jezika na sveučilištu, koji sada nedostaju.

 

Pristupnica je izrazito talentiran predavač i nastavnik, njezin je nastavni rad živ i zanimljiv, uvijek obogaćen novim materijalom i metodama. Kao vrsna prevoditeljica, svoje znanje i vještinu koristi da bi prenijela opća jezična znanja, ali i da bi prenijela specifična prevoditeljska umijeća.

 

I konačno, ali ne manje važno za malu organizacijsku jedinicu kao što je Katedra za skandinavske jezike i književnosti, pristupnica je izvanredan organizator te poznavatelj švedskog obrazovnog sustava, čime će na vrlo koristan i efikasan način moći sudjelovati u provođenju reforme studija na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu. 

 

Uzevši u obzir izvrsnost pristupnice kako je gore prikazana, predlažemo da je se izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za skandinavske jezike i književnosti u Odsjeka za anglistiku.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

dr. sc. Dora Maček, redoviti prof.

dr. sc. Vladimir Ivir, redoviti profesor

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izvanredni profesor


Odsjek za talijanistiku

Filozofski fakultet – Zagreb

 

 

Zagreb, 19. rujna 2002.

 

 

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

 

 

Predmet: Izbor doktorandice Ivice Peša, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje asistenta.

              

 

 

 

            Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 18. srpnja  2002. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor doktorandice Ivice Peša u istraživačko zvanje  asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za talijanistiku, stoga podnosimo Vijeću sljedeće

 

Iz v j e š ć e

 

Ivica Peša rođena je 16. prosinca 1961. godine u Zatonu, općini Zadar, gdje je i maturirala u Pedagoškoj gimnaziji "Juraj Baraković" za zvanje suradnika u nastavi akad. godine 1982./1983. upisala je studij filozofije i ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. nakon toga promijenila je program studija i u akad. godini 1983./1984., umjesto ruskog jezika i književnosti upisala je talijanski jezik i književnost. diplomirala je 10. srpnja 1989. godine obranivši diplomski rad pod naslovom Lirski karakter umjetnosti u estetskoj teoriji B. Crocea. poslijediplomski znanstveni studij lingvistike – smjer talijanski jezik upisala je na našemu fakultetu akad. godine 1997./1998., da bi 13. srpnja 2001. godine s izvrsnim obranila klasifikacijsku radnju za doktorski studij pod naslovom Osnove tvorbe glagola u suvremenom talijanskom jeziku.

Od rujna 1989. do kolovoza 1996. kandidatkinja boravi u rimu gdje predaje talijanski jezik strancima. radi bogaćenja svojega znanja o talijanskoj kulturi u rimu je završila višu turističku školu "Eugenio Carbone".

U rujnu 1996. kandidatkinja se zapošljava u školi stranih jezika "Svjetski jezici" u Varšavskoj 13. školske godine 1999./2000. bila je mentor studentima talijanskoga jezika pri održavanju praktičnoga dijela nastave kolegija iz metodike.

U zimskom semestru akad. godine 2000./20001. kao vanjski suradnik vodila je nastavu talijanskih jezičnih vježbi prve godine studija na odsjeku za talijanistiku filozofskoga fakulteta u zagrebu. u obavljanju tog posla pokazala je visok stupanj pedagoške spremnosti.

            U sklopu svog stručnog usavršavanja kandidatkinja je pohađala brojne tečajeve, od kojih bismo istaknuli Il corso di aggiornamento per insegnanti d'italiano all'estero ( u srpnju i kolovozu 1999.), u organizaciji sveučilišta za strance u Perugi, Il corso di lingua italiana contemporanea (u srpnju 2000.) isto tako u Perugi te tečaj iz kognitivne lingvistike u organizaciji sveučilišta u zagrebu naslovljen Cognitive syntax and semantics courses and conference u dubrovniku (u rujnu 2000.).

19. – 20. svibnja 2000. godine sudjelovala je kao slušatelj na XIV savjetovanju hrvatskog društva primjenjene lingvistike, da bi sljedeće godine na XV savjetovanju toga društva održala izlaganje pod naslovom Rječnik i tvorba riječi u suvremenom talijanskom jeziku.

Uz spomenuto izlaganje valja navesti i kandidatkinjie prijevode s talijanskoga na hrvatski jezik  pod naslovom Jakovljev san ( Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2000.) i Svemir i život (Biskupski ordinarijat, Đakovo, 2000.).

Od 1. kolovoza 2001. kandidatkinja je zaposlena kao znanstvena novakinja za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti na znanstveno-istraživačkom projektu br. 130708, na kojem je glavni istraživač dr. sc. Mate Zorić, prof. emeritus.

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 17. lipnja 2002. donijeta je odluka broj: 04-6-39-2002. kojom se, znanstvenoj novakinji Ivici Peša, odobrava stjecanje doktorata znanosti na Poslijediplomskom  doktorskom studiju lingvistike i prihvaća predložena tema te se, na temelju čl. 41. stavka 3. Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti ( Narodne novine broj: 59/96.) i članka 38. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, može pokrenuti postupak izbora u istraživačko zvanje asistenta, bez javnog natječaja.

Prema našoj ocjeni doktorandica Ivica Peša veoma je zainteresirana za teorijsku i primijenjenu lingvistiku, a s uspjehom se već okušala i u fakultetskoj nastavi. Zato predlažemo fakultetskom vijeću da doktorandicu ivicu peša izabere u istraživačko zvanje  asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za talijanistiku.

 

 

                                                                                  dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

 

___________________________________

 

                                                                                  dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

 

___________________________________

 

                                                                                dr.sc. Žarko Muljačić, red. prof. u miru 

__________________________________

 

 

 




Zavod za lingvistiku

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

 

Predmet: izvještaj o izboru Sanje Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja)

 

Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Sanje Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja) podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

 

Izvještaj:

za Sanju Fulgosi, znanstvenu novakinju na projektu “Računalna obradba hrvatskog jezika”.

Rođena je 16. lipnja 1971. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i maturirala 1990. godine u tadašnjem Centru za obrazovanje u kulturi. Iste je godine upisala studij Kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirala 1995. godine. Tijekom studija radila je kao vanjski suradnik u Službi za jezik i govor Hrvatske radiotelevizije. Nakon diplome, od godine 1995. do 1998. bila je zaposlena kao profesor hrvatskog jezika u Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića. Godine 1997. položila je stručni ispit za profesora hrvatskog jezika i književnosti a godine 1998. upisala je Poslijediplomski studij lingvistike. Od studenog 1998. zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu Računalne obradbe hrvatskog jezika. Novakinja Sanja Fulgosi položila je sve ispite na Poslijediplomskom studiju lingvistike, a u prosincu 2001. obranila je kvalifikacijski rad pod naslovom “Sročnost akronima u hrvatskom jeziku”. Znanstvena novakinja završila je  Poslijediplomski doktorski studij lingvistike. Na sjednici Vijeća filozofskog fakulteta 18. srpnja 2002. na temelju izvještaja povjerenstava u sastavu: prof. dr. Josip Silić, prof. dr. Ivo Pranjković i prof. dr. Dubravka Sesar prihvaćena je tema doktorskog rada pod naslovom Nepodudaranje u sročnosti: Unifikacijski pristup sintaksi hrvatskoga jezika. Za mentora je određen prof. dr. Josip Silić.

Sudjelovala je na nekoliko domaćih i inozemnih znanstvenih skupova:

1999. II. hrvatski slavistički kongres u Osijeku, s radom «Učestalost nekih akronima u hrvatskom jeziku»

2000. Savjetovanje HDPL-a u Opatiji, rad s Ninom Tuđman “ Metaforična značenja i korpus”, rad je tiskan u Zborniku HDPL-a

2000. Tečaj i konferencija “New theoretical perspectives  on syntax nad semantics in cognitive science u Dubrovniku, rad s Ninom Tuđman Vuković “ A new view of frequency and prototypes

2000. 5.TELRI seminar u Ljubljani, rad u suradnji s Ninom Tuđman “Metaphorical meanings nad the corpus”

2001.6. TELRI seminaru Bugarskoj (Bansko), rad s Markom Tadićem i Krešimirom Šojatom “Applicability of lemmatization in translation equvalents detection”

2002. 7. TELRI seminaru u Dubrovniku, izlaganje s Krešimirom Šojatom i Božom Bekavcem "Identification of terminological varieties in legal texts translations"

Održala je izlaganje na Zagrebačkom lingvističkom krugu pod naslovom “(Ne) sročnost u hrvatskome jeziku”

Sanja Fulgosi objavila je jedan znanstveni rad:

Fulgosi, S. Tuđman Vuković, N. (2002.) Metaforična značenja i korpus; neke implikacije za leksikografiju, Zbornik HDPL-a; Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – izazovi na početku 21. stoljeća, str. 137 –148.

Od listopada 2000. do travanja 2001. boravila je na DAAD stipendiji na Fakultetu za informatiku Sveučilišta u Hamburgu.

Obavlja poslove tajnice časopisa Suvremena lingvistika.

Smatramo da Sanja Fulgosi prema Zakonu o Visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja) u Zavodu za lingvistiku.

 

Predlažemo  Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da izabere znanstvenu novakinju Sanju Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta u Zavodu za lingvistiku. 

 

U Zagrebu, 3. listopada 2002. 

 

Povjerenstvo:

 

dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znanstveni suradnik

dr. sc. Marko Tadić, docent

dr. sc. Josip Silić, redovni profesor


 

Filozofski fakultet

 

Sveučilište u Zagrebu

 

 

2. listopada 2001.

 

Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta Olge Vučetić za izbor u nastavno zvanje predavača illi višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci podnosimo sljedeće

 

IZVJEŠĆE

 

Filozofski fakultet u Rijeci uputio je 13. lipnja 2001. Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta Olge Vučetić, koja se prijavila na natječaj objavljen u Novom listu 20. svibnja 2001. za izbor u nastavno zvanje višeg  predavača za znanstveno prodručje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik.

 

Olga Vučetić rođena je 28. srpnja 1947. Studij je završila u Zadru diplomiravši engleski jezik i književnost kao prvi (A) te njemački jezik kao drugi (B) predmet. Od 1973. do 1991. predavala je engleski jezik na srednjoj stručnoj školi (Metalsko-saobraćajni odnosno Tehnički školski centar).Od 1991. do 1997. godine predaje na Prvoj riječkoj gimnaziji, a od 1997. zaposlena je na Filozofskom fakultetu na Rijeci na Odsjeku za anglistiku u nastavnom zvanju predavača.

 

Radeći na svom stručnom usavršavanju kolegica Olga Vučetić prisustvovala je brojnim znanstvenim skupovima:

1.    Seminar za nastavnike engleskog jezika srednjih tehničkih škola, održan u Crikvenici od 15. do 21. rujna 1974., u organizaciji Zavoda za unapređivanje stručnog obrazovanja Republike Hrvatske;

2.    Savjetovanje za nastavnike engleskog jezika u Institutu za strane jezike u Zagrebu, od 8. do 10. prosinca 1975.

3.    Seminar za nastavnike engleskog jezika, održan u Brelima od 20. do 26. rujna 1976., u organizaciji Zavoda za unapređivanje stručnog obrazovanja Republike Hrvatske,

4.    Seminar za nastavnike engleskog jezika, The English Language Summer School at Westfield College, London, od 8. do 27. kolovoza 1977. u organizaciji BBC English by Radio and Television;

5.    Savjetovanje u Rijeci u organizaciji Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu zajednice općina Gospić i Rijeka, 11. i 12. studenog 1985. Tema: Oblici i metode rada u nastavi engleskog jezika u funkciji struke;

6.    Seminar u Crikvenici u organizaciji Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu zajednice općina Gospić i Rijeka, od 15. do 19. siječnja 1986. Tema: Korištenje autentičnih tekstova u nastavi engleskog jezika;

7.    Seminar u Londonu, The English Language Teachers’ Seminar, od 26. studenog do 2. prosinca 1990., u organizaciji Zavoda za unapređivanje odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske uz suradnju s British Council u Zagrebu i British Council u Londonu.

8.    Seminar u Dresdenu, XXIV. Internationaler Hochschulkurs für deutsche Sprache und Germanistik an der Technischen Universität Dresden, koji je organizirao Institut für Deutsche Fachsprache, od 1. do 21. srpnja 1990;

9.    Savjetovanje u Rijeci u organizaciji Ministarstva prosvjete i kukture, 1. i 2. veljače 1991. Tema: Korištenje nastavne tehnologije u razredu;

10.Seminar u Bremenu, Fortbildungsseminar – Sprache und Methodik/Didaktik, od 5. do 25. srpnja 1992., u organizaciji Goethe-Instituta.

11. V. konferncija Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE), održana u Opatiji od 24. do 27. travnja 1997.

12. VI. konferencija Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika, održana u Opatiji od 23. do 26. travnja 1998.

13. XIV. savjetovanje Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, održano u Opatiji od 26. do 27. svibnja 2000.

14. XV. savjetovanje Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, održano u Opatiji od 18. do 19. svibnja 2001.

15. Hrvatski filološki skup – međunarodni slavistički simpozij, održan u Opatiji od 25. do 27. lipnja 2001.

 

Kao član Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, na savjetovanju u Opatiji (18.-19. svibnja 2001.) održala je referat pod naslovom “Pisanje sastavaka na razne teme”. Referat opisuje niz predavanja čiji je “cilj da pouči studente kako će poboljšati svoju vještinu pisanja te u pisanju postići jasnoću i točnost. U njemu se istražuju glavni funkcionalni načini pisanja (npr. generalizacija, klasifikacija, definicija), načela sistematiziranja, najvažnije gramatičke strukture i nekoliko načina uređenja teksta.”

 

Kolegica Vučetić niz se godina bavi prevođenjem s engleskog, a u novije vrijeme i s njemačkog jezika. S engleskog je prevela sljedeća djela:

 

2.   !H. Robins, Gusar, Otokar Keršovani, Rijeka, 1978., 386 stranica;

3.   E. A. Hotchner, Sophia, život i ljubav, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1980., 219 stranica;

4.   J. Kosinski, Vražje drvo, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1981., 162 stranice;

5.   Fynn, Ana i Gospon Bog, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1981., 224 str.;

6.   M. A. Trapp, Obitelj Trapp (“Moje pjesme, moji snovi”), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983., 372 str.;

7.   D. Steel, Kraj ljeta, O Keršovani, Opatija, 1985., 296 str.;

8.   I.  Nicholson, Meksička i srednjoamerička mitologija, O. Keršovani, Opatija, 1986., 142 str.;

9.   B. Hume, Hodočasnik, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1986., 192 str.;

10. H. Džubran, Isus, Sin Čovječji, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987., 163 str. ;

11. K. Follet, Čovjek iz Petrograda, O. Keršovani, Opatija, 1987., 365 str.;

12. N. D. Turton, Prva matematička slikovnica, O. Keršovani, Opatija, 1991., 84 str.;

13. K. Follet, Papirnati novac, O. Keršovani, Opatija, 1993., 203 str.;

14. Fynn, Ana i Crni Skakač, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., 197 str.;

15. E. Buchanan, Namještaljka, O. Keršovani, Rijeka, 1997., 343 str.;

16. E. Duffy, Sveci i grešnici - Povijest papa, O. Keršovani, Rijeka, 1998., 326 str.

 

Iako kolegica Olga Vučetić nema objavljenih stručnih radova (izlaganje sa simpozija u Opatiji tek se nalazi u tisku), s obzirom na brojnost i tematsku raznorodnost prijevoda (ukupno je prevela gotovo 3000 stanica engleskih tekstova, pokazavši pri tome solidno poznavanje i engleskog i hrvatskoga izričaja) predlažemo da se Olgu Vučetić izabere u zvanje višeg predavača.

 

 

 

…………………………………….

Dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan

 

 

………………………………………

Mr. sc. Lovorka Zergollen Miletić

 

 

……………………………………….

Dr. sc. Branka Kalogjera


mr. sc. Marka Filipović, viši lektor

mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

mr. sc. Božena Tokić, viši predavač, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

 

 

 

Predmet:   izbor  u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Tehničkom veleučilistu u Zagrebu

                                                                      

 

 

                                                           Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih

                                                           znanosti – polje jezikoslovlje

 

                                                           Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u

                                                                                Zagrebu

 

    

 

 

     Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. ožujka 2002. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr.sc. Biljane Stojaković za  izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke  škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet  Engleski jezik  na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

 

 

 

                                                           I Z V J E Š Ć E

 

 

     Tehničko veleučilište u Zagrebu raspisalo je natječaj objavljen u “Vjesniku” 30. studenoga 2001. za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik. Na natječaj se prijavio samo jedan

prisutnik: mr.sc. BILJANA  STOJAKOVIĆ.

 

 

     BILJANA STOJAKOVIĆ  rođena je  6. ožujka 1965. u Busovači, BiH. Osnovnu školu završila je u Busovači, a srednju (usmjereno obrazovanje – jezično prevodilački  smjer) u Zenici. Godine 1984. upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij francuskog jezika i književnosti (A1) i engleskog jezika i književnosti (A2). Diplomirala je 1989. godine.  Od rujna 1990. godine radila je u osnovnoj školi na radnome mjestu učitelja engleskog i francuskog jezika, gdje je provela 9 godina. Već treću akademsku godinu predaje engleski jezik na studiju informatike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Ujesen 1997. godine upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poslijediplomski studij lingvistike s posebnim obzirom na francuski jezik. U redovitom roku položila je sve ispite (s prosječnom ocjenom 4,4), te napisala i obranila sve seminarske radove. Izradila je magistarski rad pod nazivom “Značenjske promjene francuskih posuđenica u hrvatskom leksiku” koji je predan  na ocjenu. Službeno postupak ocjenjivanja još nije posve dovršen, ali je njezin mentor dao veoma pozitivno mišljenje koje je prestupnica priložila molbi. Pristupnica je  prijavi na natječaj priložila još jednu preporuku  redovitog profesora Filozofskog  fakulteta, koji rad pristupnice prati na  poslijediplomskom studiju  i koji ju je također veoma pozitivno ocijenio. Pristupnica je član Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku i Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika. Redovito posjećuje stručna savjetovanja, seminare i kongrese. Trenutno radi na izradi znanstvenog članka “Računalna terminologija u suvremenom hrvatskom jeziku”. Prevodila je različite tekstove  stručne literature iz područja medicine (“Rehabilitacija nakon moždanog udara” za interne potrebe Klinike za neurologiju Bolnice sestara milosrdnica), strojarstva i brodogradnje (“Granici I” za potrebe Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo), te razne tekstove i područja informatike i dr.

 

     Na temelju svega gore iznesenog, stručno povjerenstvo donosi sljedeće mišljenje: pristupnica ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” – pročišćeni tekst 59/96.), ima pozitivno ocijenjenu nastavnu i stručnu djelatnost, čime ispunjava i uvjete Rektorskog zbora  za izbor u naslovno nastavno zvanje  predavača.

 

 

U Zagrebu, 14. lipnja 2002. godine

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

mr. sc. Marka Filipović, viši lektor

 

                                                                      

mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

 

 

mr. sc. Božena Tokić, viši predavač

                                                                                 

 

 

                                                          


prof. dr. Marin Zaninović

Odsjek za arheologiju

Ivana Lučića 3

Projekt: Iliri između Grka i Rimljana

 

 

Zagreb, 26.IX.2002.

 

 

 

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

 

 

Predmet: Izvješće o radu znanstvenog novaka Krešimira Filipca

 

 

            Znanstveni novak mr. sc. Krešimir Filipec zaposlen na projektu : "Iliri između Grka i Rimljana" (broj 505) tijekom proteklog razdoblja sudjelovao je u svim fazama rada na istraživačkom projektu.

 

            Krešimir Filipec je završio rad na svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom :"Naseljenost srednjovjekovne Slavonije prema arheološkim izvorima".

 

            U proljeće 2002. godine počeo je ponovno s vođenjem zaštitnih arheoloških iskopavanja u Loboru na lokalitetu Majka Božja Gorska. Radi se o jednom od ključnih nacionalnih lokaliteta. Istraživanja, koja već traju preko tri mjeseca, još nisu završena.

 

            Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, te održao jedno predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu.

 

            Tijekom školske godine u okvirima Katedre za: "Opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju" držao je predavanja pod naslovom: Mađari i Slaveni.

 

            Kako se vidi iz priloženog, radi se o vrlo aktivnom mladom znanstveniku koji pokazuje visoku motiviranost, temeljitost i samostalnost. Stoga molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće te da ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije RH.

 

                                                                                  Voditelj projekta:

 

                                                                       prof. dr. sc. Marin Zaninović


Prof. dr. sc. Vitomir Belaj,

Odsjek za etnologiju

Projekt: Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije

 

Zagreb, 27.9.2002.

Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje Marijane Belaj

 



Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


 

Marijana Belaj, rođ. Miklić, dipl. etnolog, zaposlila se na projektu "Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije" 1.9.2000. god.; upisala je magistarski studij i radi na magistarskom radu "Sveci zaštitnici na hrvatskom selu"; 18.2.2002. izabrana je za mlađu asistenticu.

Tijekom protekloga razdoblja s uspjehom je svladavala magistarski studij te sustavno prikupljala i obrađivala građu za magisterij; radila je na projektu "Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije" (br. 0130422), kao i na raznim zadacima koji su joj povjereni u Odsjeku:

- drži, pod vodstvom doc.dr.sc. B. Đakovića, seminar iz etnološke kartografije;

- vodi terenska studentska istraživanja (u travnju i listopadu 2002., u Istri);

- sudjelovala u srpnju 2001. na ljetnom seminaru SemiEthnos u Pusztamergesu, u okviru programa CEEPUS (razmjena studenata i nastavnika, vodi se iz Szegeda);

- sudjelovala na konferenciji "Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija" (10.-12.12.2001.) s izlaganjem "Problemi računalne obrade podataka u etnološkoj kartografiji" (u tisku).

Udajom za mr.sc. Jurja Belaja promijenila je prezime u Belaj, a proteklih je dana prešla na projekt br. 10130422 "Identitet i etnogeneza Primorskih Bunjevaca".

Marijana Belaj pokazala je zavidnu marljivost, samostalnost i sustavnost u radu, te molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije RH.


 

 

 

Voditelj projekta:

 


Prof.dr.sc. Vitomir Belaj

 


Izvještaj o radu znanstvenog novaka Nikolaja Lazića

Nikolaj Lazić zaposlen je 1. travnja 2000. kao znanstveni novak na znanstvenoistraživačkom projektu 130751 “Hrvatska standardna prozodija riječi”. Projekt se trenutno vodi pod brojem 0130 451.

U sklupu projekta sudjeluje u istraživanju rasporeda formanata i percepcije hrvatskih samoglasnika, određivanju invarijantnih osobina kretanja tona i intensiteta za različite naglaske riječi te u statističkoj obradi sociofonetskih podataka o naglascima.

U lipnju 2000. izabran je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za fonetiku.

Od kolovoza 2000. do svibnja 2001. je na odsluženju vojnog roka, a za to vrijeme sudjeluje u izvođenju nastave kolegija “Govorna tehnologija” i “Teorija informacije i komunikacije” pod nadzorom prof. dr. sc. Ive Škarića.

Sudjeluje na znanstvenom skupu “Glas/Voice” održanom u Opatiji 26-28. Veljače 2001. s izlaganjem “Ograničenja manipulacije f0 u difonskoj sintezi”.

16. srpnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta prihvaća sinopsis magistarskog rada pod nazivom “Sinteza hrvatskoga govora” pod vodstvom prof. dr. sc. Ive Škarića.

Na poslijediplomskom studiju odslušao sve kolegije i položio sve ispite osim jednoga.

U nastavnoj godini 2001/2002 nastavlja sudjelovati u izvođenju nastave.

Sudjeluje u organizaciji znanstvenog skupa Istraživanja govora 6-8 prosinca 2001.

U sklopu poslijediplomskog studija sudjeluje u organizaciji međunarodne konferencije LIDA 2002 u Dubrovniku 21-26 svibnja 2002 uz aktivno sudjelovanje s izlaganjem “Designing Web sites for all”.

 

Radovi (2000-):

Bakran, Juraj; Erdeljac, Vlasta; Lazić, Nikolaj. Analiza zvučnog okruženja. // Govor. 17 (2000), 1; 29-48.

 

Bakran, Juraj; Gabriel, Dunja-Marija; Golub, Koraljka; Lazić, Nikolaj. Reading rights  // Intellectual property vs. the right to knowledge? / Banke, R.J. et al. (ur.). Copenhagen : Royal School of Library and Information Science, 2000. 1-5

 

Gabriel, Dunja-Marija; Golub, Koraljka; Lazić, Nikolaj. Mogućnosti primjene digitalnih izvora informacija za slijepe i slabovidne osobe / Mirna willer, Tinka Katić (ur), Seminar: Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture (4), Rovinj, 2000. 206-208.

 

Badurina, Boris; Dragija Ivanović, Martina; Gabriel, Dunja-Marija; Golub, Koraljka; Lazić, Nikolaj; Ravnić Robert. Digital collection for blind and visually impaired people  // The Internet: ethics and legal issues Information services - practice and research / Aparac, Tatjana (ur.). Zagreb, 2001.

 

 

Zagreb, 1. Listopada 2002.

Prof. dr. sc. Ivo Škarić

voditelj projekta 0130 451


Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za fonetiku

 

Predmet:

Izvejštaj o radu znanstvene novakinje

Elenmari Pletikos, prof. (na projektu br. 0130 451)

 

Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta

 

 

Elenmari Pletikos, prof. (rođena u Puli, 9. 06. 1974.) od 1. ožujka 2000. zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu Hrvatska standardna prozodija riječi (130 751). U okviru projekta bavi se prikupljanjem građe, snimanjem govornika, akustičkom obradom materijala, provođenjem percepcijskih testova te statističkom obradom rezultata. Najuže područje njezina rada na projektu je akustička analiza prozodije, što je i tema magistarskog rada. Anažirana je i u nastavi Odsjeka za fonetiku te uz nadzor prof. I. Škarića izvodi vježbe na Praktikumu iz govorništva u ovoj 2001/02, kao i u prošloj akademskoj godini, što je odobreno na Vijeću Filozofskog fakulteta.

Posebno je zainteresirana za područje retorike te ima petogodišnje iskustvo u podučavanju retoričkih vještina. Od 1997. sudjeluje u organizaciji Govorničke škole, te je vodila više od 10 radionica s raznim skupinama od početnog, prvog do završnog, četvrtog stupnja. Od početka rada na projektu 1. 03. 2000. vodila je pet osmodnevnih radionica iz govorništva za vrsne srednjoškolce (u travnju 2000. na Bjelolasici, u studenom 2000. u Novom Vinodolskom,  u travnju 2001. u Malinskoj, u studenom 2001. na Bjelolasici te u ožujku 2002. u Kleku kraj Metkovića). Osim rada sa srednjoškolcima, u kolovozu 2000. vodila je dvotjednu retoričku radionicu za mladež političkih stranaka na komunikacijskom tečaju “Sretan grad” u Velom Lošinju, a podučavala je i viskoke časnike Ratne škole OS RH “Ban Josip Jelačić” izvodeći vježbe na jednotjednim seminarima “Umijeće govornog komuniciranja” u Crikvenici, u studenome 2000. te u studenome 2001. Od siječnja 2000. jednom do dvaput tjedno radi kao fonetičarka u Službi za jezik i govor Hrvatske televizije te izvodi individualne vježbe s televizijskim govornicima: novinarima, voditeljima, prezenterima i spikerima. Svoje retoričko znanje usavršavala je kao plaznica seminara “Trai the Trainer”, tvrtke Eduxite u Beču, u veljači 2002.

Poslijediplomski studij Lingvistike, smjer fonetika, upisala u studenome 2000., do sada odslušala sva četiri semestra, predala seminarske radove na fonetici (kod I. Škarića, G. Varošaec-Škarić, J. Bakrana, V. Mildner) te položila 6 ispita. Na sjednici Vijeća poslijediplomskog studija 7. 03. 2002. prihvaćen je sinopsis magistarske radnje “Akustički opis suvremene hrvatske prozodije riječi”.

Do sada je aktivno sudjelovala na tri znanstvena skupa. Na znanstvenom skupu Glas/Voice, održanom od 26. do 28. veljače 2001. u Opatiji sudjelovala je s izlaganjem “Ograničenja manipulacije f0 u difonskoj sintezi”. Na Znanstevnom skupu “Istraživanja govora”, održanom od 6. do 8. prosinca 2001. u Zagrebu sudjelovala je s izlaganjem “Uvodni dio govora: kako zadobiti pažnju i stvoriti naklonost”, a na Savjetovanju HDPL-a 17. i 18. svibnja 2002. s radom "Percepcija granice fonetske riječi na osnovi nekih prozodijskih dimenzija". Vrlo angažirana bila je i u organizaciji 4. znanstvenog skupa “Istraživanja govora” 2001. te kao tajnica skupa vršila korespondenciju sa oko 150 sudionika i zajedno s I. Ivasom uredila Zbornik sažetaka. Članica je predsjedništva Odjela za fonetiku Hrvatskog filološkog društva. Zajedno s N. Lazićem izrađuje i održava web stranice Istraživanja govora i Govorničke škole.

Uz rad i učenje na području fonetskih znanosti i retorike bavi se i književnim prevođenjem suvremenih austrijskih i njemačkih pisaca te je kao suradnica Instituta za prevođenje u Grazu vodila i dvotjedni ljetni seminar književnog prevođenja u srpnju 2000. na Premudi. Objavila je nekoliko literarnih prijevoda, a za Umjestnost riječi prevela je četiri književnoteorijska rada.

U ovom semestru dodijeljena joj je DAAD stipendija za znanstveno usavršavanje, na Institutu za fonetiku Univerziteta u Stuttgartu gdje će u idućih pet mjeseci provoditi akustička mjerenja za svoj magistarski rad, što je odobrilo Odsječko i Faklutetsko vijeće.

 

Stoga molim Vijeće da prihvati ovaj izvještaj te da ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije.

 

Prof. dr. sc. Ivo Škarić

voditelj Projekta 0130 451

Zagreb, 27. rujna 2002.


Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje

mr. Tanje Kuštović za akad. Godinu 2001/2002.

 

 

                          Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

 

 

Znanstvena novakinja mr. Tanja Kuštović (prije: Tomašić)  radi na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva od 1. prosinca  1997. pa se ovo izvješće odnosi na petu godinu njezina rada.  Napominjem da je u četvrtoj godini obranila svoj magistarski rad Jezik Šimuna Koižičića Benje prema njegovim jezikoslovnim

koncepcijama u djelu "Od žitiê rimskih arhierêov i cesarov" i upisala se na doktorski kroatistički studij. Stoga su Filozofski fakultet i mr. Tanja Kuštović sklopili 1. srpnja 2001. Ugovor o radu na vrijeme od četiri godine.

 

  1. Za projektni zadatak Mali staroslavensko - hrvatski rječnik korigirala je pet slova, a za zadatak Hrvatski paleoslavisti i istraživači hrvatskoga glagoljaštva       obavila je predradnjeproučavajući relevantni materijal u inozemnim i domaćim knjižnicama.
  2. U akad. Godini 2001/2002. mr. Tanja Kuštović pomahala je na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo u izvođenju nastave, pripremi ispita i obavljanju kolokvija. Na Pedagoškom fakultetu u Puli cijelu je akad. Godinu vodila seminare iz staroslavenskoga jezika i obavljala kolokvije iz transliteracije starih ćiriličnih i glagoljičnih tekstova.
  3. Objavila je izvorni znanstveni rad Jezikoslovni stavovi i jezična praksa Šimuna Kožičića Benje (Drugi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova I, Zagreb 2001, HFD, str. 275-282.)

 

  1. Na Sceučilišnoj školi  hrvatskoga jezika (Zagreb, 2.-26. srpnja 2002.) vodila je jednu skupinu polaznika, a na Zagrebačkoj slavističkoj školi (25.kolovoza – 8.rujna 2002) vodila je seminar iz staroslavenskoga jezika.

 

 

Ukupan rad mr. Tanje Kuštović može se ocijeniti najvišom ocjenom jer je i na projektnim i na katedarskim zadacima bila marljiva i uspješna, a stučne poslove izvan projekta i Fakulteta obavljala na doličnoj razini.

 

 

Molim Vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati moje pozitivno izvješće i omogući mr. Tanji Kuštović daljnji rad na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva.

 

                                               S poštovanjem!

 

 

Zagreb, 30 rujna 2002.                                    Voditelj projekta

 

________________________________

                                                                  Prof. dr. sc. Stjepan  Damjanović   

 


FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Izvješće o radu znanstvenog novaka

Veza: Dekanat, Kadrovska služba – Broj:01-15-685-2002 od 17. rujna 2002.

           

            Godišnje izvješće o radu znanstvenog novaka  mr. sc.

                        Tomislava Bogdana u školskoj godini 2001/2002.

           

            Profesor Tomislav Bogdan zaposlen je od 1. srpnja 1997. godine kao znanstveni novak na projektu Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, koji se vodi kod Ministarstva znanosti i tehnologije pod brojem 130753 (voditeljica projekta dr. Dunja Fališevac). U rujnu 2000. godine izabran je u suradničko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za kroatistiku za stariju hrvatsku književnost, a u rujnu 2001. u istraživačko zvanje asistenta.

            Tomislav Bogdan završio je poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i položio sve propisane ispite. Tomislav Bogdan također je 20. lipnja 2001. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Zoran Kravar predsjednik povjerenstva, prof. dr. sc. Dunja Fališevac, mentorica i član povjerenstva, prof. dr. sc. Mirko Tomasović, red. profesor u mirovini, obranio magistarski rad pod naslovom Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića.

            Rad Tomislava Bogdana Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića kvalitetna je književnopovijesna studija koja, zahvaljujući dobro postavljenim pitanjima, čvrstu teoretskom utemeljenju i senzibilnoj primjeni odabrane metodologije, znatno obogaćuje dosadašnji fundus spoznaja o Džori Držiću i dubrovačkom petrarkizmu kao prvoj masovnoj pojavi hrvatskoga svjetovnog pjesništva.

            U protekloj godini Tomislav Bogdan prikupljao je materijal  za doktorski rad  s naslovom Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća. Sinopsis njegova doktorskog rada prihvaćen je na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u srpnju 2002. godine.

                        U godini 2001/2002. Tomislav Bogdan objavio je tri znanstvena rada:

  1. « Marulić i petrarkizam », u Colloquia Maruliana XI, Radovi s međunarodnog skupa « Marko Marulić otac hrvatske književnosti », Split 2002., str. 377-385.
  2. « Instancija lirskoga subjekta i hrvatska petrarkistička lirika », u Umjetnost riječi, XLV, br. 3-4, Zagreb 2001, str. 161-176.
  3. « Ženski glas hrvatskih petrarkista », u Republika, LIX, br. 3-4, Zagreb 2002, str. 113-120.

U navedenim radovima, koji su objavljeni u uglednim književnoteorijskim i književnim časopisima, mr. Tomislav Bogdan obradio je tri vrlo važna problema hrvatskoga petrarkizma : u prvom radu pozabavio se u kroatistici  često isticanom tezom o Marulićevu petrarkizmu te doveo jasnom i čvstom argumentacijomu pitanje;  u drugom je radu analizirao osnovne postavke teorije lirskoga subjekta i primijenio ih na analizu korpusa hrvatske petrarkističke lirike te na temelju analize uspostavio relevantnu tipologiju petrarkističkih pjesama. U trećem se radu pozabavio poetikom onih petrarkističkih pjesama muških autora koje fingiraju žensku perspektivu te tu pojavu objasnio s pozicija suvremenog rodovnog pristupa književnom tekstu. Sve navedene studije – osim što pokazuju vrsno poznavanje korpusa hrvatske lirike 16. stoljeća - pristupaju hrvatskom petrarkizmu s pozicija suvremene književne teorije i metodologije.

            Profesor Tomislav Bogdan prati recentna izdanja iz starije hrvatske književnosti; tako je u stručnim časopisima prikazao veći broj knjiga iz starije hrvatske književnosti.

            Tomislav Bogdan surađuje u ediciji Hrvatska književna baština (u tisku), za koju je priredio tekstove nepoznatog dubrovačkog pjesnika Andrije Paulija.

Kao asistent pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Tomislav Bogdan i ove je akademske  godine vrlo uspješno vodio seminar pod nazivom Hrvatska lirika 16. i 17. stoljeća za studente II. godine kroatistike. Tomislav Bogdan također pomaže u izradi testova i ispravljanju istih za pismeni dio ispita iz starije hrvatske književnosti. Kao i prethodnih godina, i ove je godine Tomislav Bogdan radio kao lektor na Zagrebačkoj slavističkoj školi  gdje je za strane slaviste držao seminar iz starije hrvatske književnosti.

Katedra za stariju hrvatsku književnost kao i Odsjek za kroatistiku s profesorom Tomislavom Bogdanom dobili je vrlo vrsnog, savjesnog, marljivog, znanstveno profiliranog i talentiranog mladog znanstvenika. Njegovi znanstveni radovi odmah po objavljivanju bili su zapaženi u stručnoj javnosti te dobili najviše ocjene.

Predlažemo fakultetskom vijeću da ovaj izvještaj prihvati i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

 

U Zagrebu, 20. rujna  lipnja 2002.              

 

                         

                                                            Prof. dr. Dunja Fališevac,      

voditeljica projekta "Tropi i figure u hrvatskoj književnosti i pročelnica Katedre za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku


 

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Izvješće o radu znanstvene novakinje

                                                                      

 

Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Zrinke Božić-Blanuša u školskoj godini 2001/2002.

 

 


Kao znanstvena novakinja na projektu Pojmovnik književne teorije, koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 130768, Zrinka Božić-Blanuša počela je raditi 1.ožujka 2001. godine, tako da se ovo izvješće odnosi na prvu godinu njezina rada.
U radu na projektu novakinja je:

- aktivno sudjelovala u prikupljanju, pripremanju i prorađivanju potrebne literature;

- pripremala tematska izlaganja za radne sastanke;

- pisala recenzije novih teorijskih knjiga;

- pod nadzorom mentora vrednovala studentske radove;

- aktivno sudjelovala u pripremi znanstvenog skupa Framing Contingency u IUC-u u Dubrovniku od 24-26. svibnja 2002.

-         izlaganjem pod naslovom Bank(noting) Identity sudjelovala od 19.-20. listopada 2001. godine na međunarodnoj konferenciji Money, Meaning and Mind u Beču u organizaciji Institut für Sozio-Semiotische Studien; zbornik je pred objavljivanjem;

-         sudjelovala na ljetnoj školi Europe and its Others u Konstanzu u kolovozu 2002. gdje je bila ocijenjena najvišom ocjenom;

- izradila sljedeće natuknice:
fatras, felibrige, Leslie A. Fiedler, figuracija, fili, finida, Stanley
Fish, folia, fonestem, formacija, formula, Michel Foucault, Manfred Frank,
frottola i barzeletta, Henry Northrop Frye, Fugitives, gaita gallega,
galijamb, gatka, Clifford Geertz, georgike, Gesellschaftlied, gledište,
goliardi, govorni čin, gramatologija, Stephen Greenblatt, guslar, Geoffrey
H.Hartmann, hen benillion, heptametar, hermetizam, herojska igra, hijazam,
hiperbaton, hipogram, holijamb, Norman N. Holland, horijamb, hrynhent, igra,
imaginarno, impresionizam, inkantacija, intencija.(Znatan dio tih natuknica u ponešto je revidiranoj formi preuzet za Opću enciklopediju Leksikografskoga zavoda.)

Radovi:

O čemu povijest šuti, Republika 3-4/2001, 236-238 (recenzija romana Igora Štiksa Dvorac u Romagni)

Proza sočna i zavodljiva, Republika 5-6/2001, 251-253 (recenzija zbirke priča Zorana Ferića Anđeo u ofsajdu)

 

Pokazavši savjesnost, ozbiljnost i predanost u radu, znanstvena novakinja Zrinka Božić-Blanuša zaslužila je izvrsnu ocjenu pa predlažem Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da ovo izvješće prihvati i proslijedi ga u daljnji postupak..

                                                                                                                                             Prof. dr. Vladimir Biti

                                                                      

                                                                      

 


Filozofski fakultet

Odsjek za povijest

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Voditelj projekta br. 130769

 

Zagreb, 26. 8. 2002.

 

Predmet:  Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Ide Ograjšek

 

Fakultetskom vijeću – ovdje

 

Ida Ograjšek, prof. povijesti i češkog jezika zaposlena je od 1. rujna 2001. kao znanstvena novakinja na projektu "Utjecaj ideologije H(PR)SS na hrvatski narod 1904.-1941." koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem  130769.

Uz izvršene obveze na poslijediplomskom studiju povijesti završila je heuristički dio magistarske radnje: sakupljanje i pregled povijesnih izvora u Povijesnom arhivu u Zagrebu, tiskanih dokumenata i novinskih članaka. Trenutno je u fazi pisanja magistarske radnje.

 

Ida Ograjšek angažirana je u redovnoj nastavi na Odsjeku. Uspješno sudjeluje u izvođenju seminara iz predmeta Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u 20. st., pri čemu ostvaruje dobar kontakt sa studentima. Time je stekla preduvjete za izbor u zvanje mlađeg asistenta.

 

U proteklom razdoblju sudjelovala je u pripremama i organizaciji znanstvene tribine o Mavru Orbiniju i konferencije «Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija» u Zavodu za hrvatsku povijest. Organizirala je i moderirala znanstvenu tribinu «Ženin izazov tradiciji – Dnevnik Dragojle Jarnević».

 

Ida Ograjšek tajnica je  strukovne udruge za istraživanje povijesti žena Klio. U okviru udruge organizirala je sljedeća predavanja i rasprave:

Počeci visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj;

Položaj Njemica u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata;

Heroji ili egzekutorice: lik partizanke u hrvatskoj popularnoj memoriji 1990-ih;

Položaj albanske žene u društvu prema kanonu Leke Dukagjinia.

Uspješno je organizirala i vodila godišnju skupštinu udruge.

 

Objavila je ili predala za objavljivanje sljedeće radove:

 

Zastupljenost ženskog pitanja u hrvatskim glasilima na kraju 19. stoljeća (prihvaćeno za tisak, Radovi IHP);

 

Gender and History in Western Europe. Arnold, London, 1988. Kruh i ruže br. 15. 2002.;

 

Zdenek Sládek: Malá dohoda 1919-1939. Její hospodářské, politické a vojenské komponenty. Univerziteta Karlova v Praze Nakladetelství Károlinum, 2000. (prihvaćeno za tisak, Radovi IHP).

 

Iz navedenog vidljivo je da je  Ida Ograjšek vrlo aktivna u znanstvenoj i stručnoj djelatnosti te da zadovoljava sve uvjete koji se traže od znanstvene novakinje.

 

Voditelj projekta:

 

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

 


Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

 

 

 

Vijeću Odsjeka za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

 

 

 

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Ane Butković

 

 

Ana Butković, prof. psihologije, zaposlena je od 1. rujna 2001. kao znanstvena novakinja na projektu "Informacijska analiza perceptivnih i osjetnih kanala" (broj 130725). Od početka svog radnog odnosa Ana Butković je uključena u sva istraživanja koja provode članovi projektnog tima. Aktivno je sudjelovala na znanstvenom skupu 15. Dani Ramira Bujasa održanom od 13.-15. prosinca 2001. u Zagrebu i na 11. Europskoj konferenciji o ličnosti održanoj od 21.-25. srpnja 2002. u Jeni. Odobrenjem novih projekata od strane Ministarstva znanosti i tehnologije, prihvaćeno je da Ana Butković radi kao znanstvena novakinja na projektu "Genetski i okolinski doprinos razvoju ličnosti" (broj 130484).

 

Uz svoj istraživački rad Ana Butković je pomagala u izvođenju seminara u okviru nastave na Odsjeku za psihologiju (kolegiji Ličnost i Genetika ponašanja), kao i u održavanju ispita na Katedri za opću psihologiju. Osim toga, sudjelovala je u organizaciji psihologijskog skupa 15. Dani Ramira Bujasa održanog od 13.-15. prosinca 2001. u Zagrebu. Tijekom godine je također sudjelovala u radu interdisciplinarne sociobiološke grupe pod vodstvom dr.sc. D. Polšeka.

 

Ana Butković se prijavila na natječaj za upis na poslijediplomski znanstveni studij iz psihologije u akademskoj godini 2002/2003.

 

Iz svega navedenog vidi se da je Ana Butković vrlo aktivna na svim područjima znanstvene i stručne djelatnosti te da s uspjehom obavlja svoje zadatke. Stoga se njezin rad može pozitivno ocijeniti.

 

 

U Zagrebu, 18. 09. 2002.

 

 

Voditelj projekta:

 

dr. sc. Denis Bratko, doc.


Prof. dr. Alija Kulenović

Voditelj projekta br. 0130401

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta

Sveučilište u Zagrebu

 

Fakultetsko vijeće

Humanističke i društvene znanosti

Filozofski fakultet Zagreb

 

 

Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvenog novaka - dr.sc. Vesne Buško (matični broj 900445)

 

 

Dr.sc. Vesna Buško znanstveni je novak - postdoktorand pri projektu Emocionalna inteligencija i procesi u stresnoj transakciji (br. 0130401), a do rujna 2002. u istom je svojstvu bila angažirana na projektu Stres i socijalna reintegracija (br. 130703). U proteklom se razdoblju Vesna Buško bavila sređivanjem i analizama podataka prikupljenih longitudinalnim istraživanjem provedenim u okviru projekta ‘Stres i socijalna reintegracija’, testiranjem temeljnih hipoteza istraživanja primjenom tehnika linearnog strukturalnog modeliranja, te priređivanjem dobivenih rezultata za prezentacije na skupovima i objavljivanje u obliku znanstvenih radova. Sudjeluje također u postupcima izrade i evaluacije novih mjernih instrumenata za procjenu sposobnosti iz domene klasične i emocionalne inteligencije.

 

U 2001. godini objavila je dva izvorna znanstvena članka (oba u koautorstvu s A. Kulenovićem): ‘Depressive reactions as an outcome of stress processes: The study on imprisonment’ i ‘Coping with stress during military basic training’. Objavljena su joj i dva prikaza knjiga u časopisima Suvremena psihologija i Revija za rehabilitacijska istraživanja. Sudjelovala je s priopćenjima na znanstvenim skupovima 6th European Conference on Psychological Assessment,  Aachen, Njemačka, rujna 2001., XV. Dani Ramira Bujasa, Zagreb, prosinca 2001. XIII Dani psihologije u Zadru, svibnja 2002. U sklopu XIII. Dana psihologije u Zadru bila je i jedan od promotora ‘Zbirke psihologijskih skala i upitnika’ (urednici: Lacković-Grgin, Ćubela, Penezić) za koju je priredila recenziju. Nadalje, sudjelovala je u radu međunarodne znanstvene radionice 'Structural Equation Modeling with LISREL 8.51', održane u Jeni, Njemačka, studeni 2001.

 

Osim istraživačkog rada određenog programom projekta, dr. Vesna Buško sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Primjena računala u psihologiji, Psihometrija i Primjena multivarijatnih metoda u sklopu dodiplomskog studija psihologije, te kolegija Uvod u primijenjenu psihologiju namijenjenog studentima drugih studijskih grupa na Filozofskom fakultetu. Izvodila je nastavu i u sklopu poslijediplomskih studija psihologije i kineziologije. Angažirana je i kao mentor pri izradi studentskih diplomskih radova te kako član u povjerenstvima za obranu diplomskih radova. U sklopu svojih nastavnih aktivnosti bila je jedan od voditelja i predavača na međunarodnim ljetnim školama Process of inquiry in psychological science: Conceptual and methodological tools, Dubrovnik, lipnja 2001. i Cultural psychology: Social, cognitive and personality processes, Dubrovnik, srpnja 2002.

 

Vesna Buško je u protekloj godini sudjelovala također u uređivanju časopisa Review of psychology, a kao član programskog i organizacijskog odbora sudjelovala je u pripremama i realizaciji XV. Dani Ramira Bujasa. U ožujku 2002. godine odobrena joj je istraživačka stipendija DAAD fondacije za dvomjesečni studijski boravak na sveučilištima u Jeni i Berlinu koji će realizirati tijekom listopada i studenog ove godine.

 

Dr.sc. Vesna Buško prijavila se na Natječaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju, objavljen u travnju 2002. U tijeku je postupak njezinog izbora u zvanje docenta na Katedri za psihometriju, u sklopu kojeg je u lipnju 2002 održala nastupno predavanje.

 

Iz priloženog izvješća može se vidjeti da je Vesna Buško u proteklom razdoblju djelovala kao aktivan i produktivan istraživač, predavač i suradnik u nastavi te da je obilno ispunila i nadmašila uobičajene standarde za ocjenu znanstvenih novaka. Stoga se njezin rad može ocijeniti uzornim i uspješnim.

 

 

 

Zagreb, 23. rujna 2002.

 

 

Prof. dr. Alija Kulenović


ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

Projekt "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti" (130494)

Voditelj projekta: dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.

 

 

 

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Ivane Hromatko

 

 

Ivana Hromatko, prof. psihologije, zaposlena je od 1. kolovoza 2001. kao znanstvena novakinja na znanstvenoistraživačkoj temi "Stres i socijalna reintegracija" (130703), a odobrenjem novih projekata od strane Ministarstva znanosti i tehnologije, prihvaćen je njezin prelazak na temu "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti" (130494). Krajem studenoga 2001. izabrana je u zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

Aktivno je sudjelovala na znanstvenim skupovima Novi pravci u suvremenoj sociologiji, održanom 19. listopada 2001. u organizaciji Matice hrvatske, te XVI. Dani Ramira Bujasa, održanom od 13. do 15. prosinca 2001. u organizaciji Odsjeka za psihologiju i Hrvatskog psihološkog društva.

 

U protekloj godini Ivana Hromatko je objavila jedan znanstveni rad (Utjecaj estrogena na shvaćanje prostornih odnosa, perceptivnu brzinu i fine motoričke sposobnosti) u časopisu Suvremena psihologija, a drugi (Utjecaj spolnih hormona na razlike u kognitivnom funkcioniranju) je u pripremi za tisak.

 

Osim istraživačkog rada, sudjelovala je u izvođenju vježbi u okviru nastave u Odsjeku za psihologiju (kolegij Biološka psihologija I), kao i u radu Psihološkog savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta.

 

Tijekom akademske godine 2001/2002. pohađala je "Praktikum iz kognitivno bihevioralne terapije" i seminar "Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje", a u akademskoj godini 2002/2003. planira upis na poslijediplomski znanstveni studij iz psihologije.

 

Iz svega navedenog se vidi da je Ivana Hromatko u protekloj godini bila izuzetno aktivna u raznim područjima znanstvene i stručne djelatnosti te da se njezin rad može pozitivno ocijeniti.

 

U Zagrebu, 24. 09. 2002.

 

Voditelj projekta:

 

 

dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.


FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za slavistiku

Projekt Leksikon slavenskih književnosti

 

 

 

Izvješće o radu znanstvene novakinje mr. sc. Jasmine Vojvodić

 

 

 

 

            Znanstvena novakinja mr. sc. Jasmina Vojvodić u proteklom je razdoblju sudjelovala na znanstvenom skupu s međunarodnim sudjelovanjem Istraživanja govora (Zagreb, 6.-8. prosinca 2001.) s prilogom Govor i gesta u Gogoljevu ranom stvaralaštvu. Članak će biti objavljen u časopisu «Govor».

            Novakinja je objavila sljedeće radove:

-         zbornik «Simultanizam» (2002.), ur. Flaker, A.; Vojvodić, J., Zagreb: Naklada Slap.

-         Otkliki simul'tanizma v postmodernistskoj proze (Škola dlja durakov S. Sokolova), u: «Russian Literature» LI (2002.), str. 355-370.

-         Tijelo-fetiš i tijelo-karikatura (Čarobnjak i Lolita V. Nabokova), u: «Književna smotra» (2001.), br. 122(4).

Objavila je sljedeće prijevode:

-         Ol'ga Burenina, Estetski raskol ili kvaziekfraza i apsurd (O jednom litografiranom programu književne večeri), u: «Književna smotra» (2001.), br. 122(4)., str. 13-23.

-         Irina Poljanskaja, Tiho-tiho pada snijeg, u: «Nova Istra» (2001.), br. 2-3., 167-169.

-         Irina Poljanskaja, Mama, u: «Nova Istra» (2001.), br. 2-3., 169-171.

 

Znanstvena novakinja mr. sc. Jasmina Vojvodić radi na svojoj disertaciji pod naslovom Gestikulacijski aspekti u stvaralaštvu N. V. Gogolja (mentor, prof. dr. Josip Užarević).

 

 

 

 

Voditelj projekta

 

prof. dr. Josip Užarević

 

 

 

 

U Zagrebu, 25. rujna 2002. godine


Zavod za lingvistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

 

 

Predmet: Izvješće o radu znanstvenog novaka Bože Bekavca

 

 

 

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

 

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvenoga novaka BOŽE BEKAVCA.

 

1.      Tijekom godine sudjelovao je u izradbi probne inačice Hrvatskog nacionalnog korpusa,

2.      Obranio magistarski rad pod naslovom Primjena računalnojezikoslovnih alata na hrvatske korpuse (19. rujna 2001),

3.      Održao izlaganje na međunarodnoj radionici i konferenciji Empirical Linguistics and Natural Language Processing u Sozopolu (Bugarska) s naslovom 2XML and some interesting results dana 13. rujna 2002,

4.      Sudjelovao u pripremi i organizaciji TELRI 7. (Trans-European Language Resuorce Initiative) konferencije u Dubrovniku, koja se održala od 26. do 29. rujna 2002. u Dubrovniku,

5.      Sudjelovao na međunarodnoj TELRI 7. konferenciji kao suautor dva rada: 1. Marking terms in the process of translation of the Acquis Communautaire into Croatian (s Tadić i Simeon) 2. Identification of terminological varieties in legal texts translations (sa Šojat i Fulgosi),

6.      Član je HFD-a, HDPL-a i SDJT-a, te redovito prati aktivnosti ovih udruga.

 

 

Svojim se radom i zalaganjem Božo Bekavac pokazao kao vrlo sposoban i vrijedan znanstveni novak koji u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

 

 

U Zagrebu, 3. listopada 2002.

 

 

Doc. dr. Marko Tadić

Glavni istraživač projekta


Zavod za lingvisitku

 

IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE MISLAVE BERTOŠE

 

Mislava Bertoša nastavila je rad na magisteriju pod naslovom Prezimena nahoda iz tršćanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću (mentor akademik Petar Šimunović) koji je u srpnju dovršila, a u rujnu predala i pokrenula postupak za obranu.

Objavljen joj je izvorni znanstveni rad “Ex incognitis genitoribus”: Prezimena tršćanskih nahoda tridesetih godina XIX. stoljeća u časopisu Folia Onomastica Croatica.

U svibnju je imala izlaganje na sastanku Zagrebačkog lingvističkog kruga pod naslovom Feminizam u lingvistici – lingvistika u feminizmu: odabrane teme, a proteklu je akademsku godinu bila i tajnica Kruga.

Od rujna je prijavljena na projektu Tipologija označivanja u semiologiji i semiotici (glavni istraživač dr.sc. Marin Andrijašević).

 

Znanstvena novakinja Mislava Bertoša istaknula se kao vrlo vrijedna i kreativna mlada znanstvenica.

 

 

U Zagrebu, 1. listopada 2002.

 

 

 

                                                                                            dr. sc. Marko Tadić, docent


 Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

 

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li mr. sc. Renata Šamo propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li  se odobriti predložena tema i mentorica

 

 

Imenovani u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Renata Šamo uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, te da li se može prihvatiti tema pod naslovom Analiza strategija čitanja uspješnih i manje uspješnih učenika engleskoga kao stranog jezika i mentorica prof. dr. Mirjana Vilke, podnosimo Vijeću  sljedeće

 

I Z V J E Š Ć E

 

Mr. sc. Renata Šamo rođena je 1963. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Derventi, a 1987. godine diplomirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 2001. godine završila poslijediplomski znanstveni studij metodike nastave stranih jezika obranivši  magistarski rad pod naslovom Razvijanje vještne čitanja u ranom učenju engleskog kao stranog jezika, te stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti (znanstveno polje: jezikoslovlje).

Nakon diplomiranja radila je kao profesorica engleskog jezika i kao prevoditeljica, do 1991. godine u Derventi a nakon toga u Puli. Od 1997. godine do danas radi u Puli na Visokoj učiteljskoj školi i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci kao predavač engleskog jezika. Objavila je tri izvorna znanstvena rada i dva stručna, te niz prijevoda stručnih tekstova. Redovito sudjeluje na stručnim skupovima organiziranima u zemlji i inozemstvu, a na osam skupova (od toga pet međunarodnih) sudjelovala je sa zapaženim izlaganjima.

 

Podobnost kandidatkinje

Kandidatkinja je od 1992. do 2001. godine sudjelovala u znanstveno-istraživačkom projektu (br.750) Ministarstva znanosti i tehnologije Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranoga jezika u ranoj školskoj dobi.

 

Podobnost teme

Iz priloženoga sinopsisa vidljivo je da u svom doktorskom radu  mr. sc. Renata Šamo namjerava produbiti i  proširiti  istraživanja strategija čitanja koje je započela u svom vrlo uspješnom magistarskom radu. Dok je u magistarskom radu uspoređivala  strategije čitanja koje učenici koriste u materinskom i stranom (engleskom) jeziku, u ovom je radu njezin cilj analizirati strategije čitanja uspješnih i manje uspješnih čitatelja na engleskom kao stranom jeziku. Polazi od hipoteza da su učenici koji dulje uče engleski jezik bolji čitatelji te da se bolji čitatelji koriste većim brojem različitih strategija pri čitanju.

Strategije čitanja na stranom jeziku do sada su nedovoljno istražene iako predstavljaju vrlo pertinentan aspekt učenja stranog jezika koji bi mogao omogućiti nove uvide u samu prirodu procesa učenja stranoga jezika. Prva istraživanja strategija čitanja na stranom jeziku bila su potaknuta istraživanjima strategija čitanja na materinskom jeziku koja su se provodila u sklopu psiholingvistike te kognitivne i razvojne psihologije. Nakon prvih analiza strategija uspješnih učenika stranoga jezika, kasnija su istraživanja produbila analizu strategija i usmjerila pozornost na strategijsko ponašanje manje uspješnh učenika. Također, prva su se istraživanja vršila na uzorcima odraslih učenika, a tek se odnedavno strategije čitanja na stranom jeziku istražuju i na mlađim učenicima. U svjetlu tih novijih tendencija koncipirano je i predloženo istraživanje mr. sc. Renate Šamo. Na teorijskoj razini uvidi do kojih bi kandidatkinja mogla doći na bitan bi način mogli pridonijeti formuliranju cjelovite teorije čitanja na drugome jeziku, dok se na pragmatičnoj razini može očekivati da će rezultati ovog istraživanja unaprijediti i nastavu stranih jezika, posebno u smislu razvijanja autonomije učenja stranoga jezika. Kandidatkinja je u sinopsisu iznijela i dobro razrađen model istraživanja te vrlo sustavno opisala metodologiju rada kojom će se služiti.

Na temelju predloženog sinopsisa smatramo da će mr. sc. Renata Šamo kvalitetno i kompetentno obraditi temu. Bogata, suvremena i vrlo relevantna bibliografija ukazuje na to da se kandidatkinja vrlo savjesno pripremila za rad.

 

Zaključak

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno je povjerenstvo zaključilo:

-         Mr. sc. Renata Šamo ispunjava uvjete čl. 51., st. 1 Zakona o visokim učilištima

-         Tema doktorske disertacije znanstveno je opravdana, jer se odnosi na

nedovoljno istraženo područje.

-         Tema pripada znanstvenom polju (filologija) za koje je Fakultet ovlašten provesti postupak obrane disertacije.

-         Predložena mentorica prof. dr. Mirjana Vilke znanstveno je kompetentna za područje iz kojeg se prijavljuje disertacija.

 

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Renati Šamo odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Analiza strategija čitanja uspješnih i manje uspješnih učenika engleskog kao stranog jezika uz mentorstvo prof. dr. Mirjane Vilke.

 

U Zagrebu, 3. rujna 2002.

 

 

 

 Stručno povjerenstvo:

 

dr. sc Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

 


FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

 

Imenovani smo na sjednici Fakultetskog vijeća od 17. lipnja 2002. za članove stručnog povjerenstva koje će podnijeti izvještaj zadovoljava li mr. sc. Dalibor Lovrić uvjete za izradu doktorske disertacije i može li mu se odobriti predložena tema disertacije. Pregledavši dokumentaciju dostavljenu uz prijavu, podnosimo Vijeću sljedeći

 

 

                                                         IZVJEŠTAJ

 

 

Pristupnik mr. sc. Dalibor Lovrić, državljanin Republike Hrvatske, rođen 1962. u Pločama, diplomirao je 1986. sociologiju i filozofiju (dva A-predmeta) na Filozofskom fakultetu u Zadru, a magisterij humanističkih znanosti iz znanstvenog polja filozofije stekao je 1996. nakon apsolviranog poslijediplomskog studija na Sveučilišnom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku i obranjenog magistarskog rada pod naslovom Teorije značenja u analitičkoj tradiciji – uzrokovne teorije referencije.

 

Od 1987. do 1988. predavao je filozofiju i logiku u srednjoj školi u Omišu, a od 1989. do 1991. bio je znanstveni asistent na Mornaričkoj vojnoj akademiji u Splitu. Od 1991. do 1994. bio je kao dragovoljac HV pripadnik Prve bojne MDP. Od 1995. radi u Poglavarstvu grada Splita, a od 1999. predaje kao vanjski suradnik estetiku na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.

 

Objavio je tri izvorna rada, od kojih je jedan u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom: «Kulturalne razlike, znanost i bioetika», Filozofska istraživanja, XXII/2002, br. 2, str. 133-145, veoma vrijedan prilog filozofijskom tematiziranju bioetičke problematike. Za objavljivanje su mu prihvaćena još tri izvorna rada.

 

Budući da mr. Lovrić posjeduje stupanj magistra znanosti iz polja filozofije, da ima više od pet godina iskustva nastavno-istraživačkog rada na visokim učilištima, te da je objavio jedan kvalifikacijski znanstveni rad u časopisu s međunarodnom recenzijom, možemo ustanoviti da pristupnik zadovoljava sve formalne uvjete za prijavu doktorske disertacije po čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

 

Pristupnik predlaže da mu se odobri tema disertacije pod naslovom Intencionalni sadržaj: dualizam i naturalizam. Studija o intencionalnosti u suvremenoj filozofiji jezika i psihologije u analitičkoj tradiciji. Priložen je i sinopsis, koji upućuje na zaključak da se od mr. sc. Lovrića smije očekivati mjerodavna  obrada teme koja će rezultirati kvalitetnom disertacijom o jednoj od danas središnjih – ali u našoj sredini još nedovoljno problematiziranoj i istraženoj – dimenziji analitičke (i ne samo analitičke) filozofije. Dvije teze koje autoru služe kao polazište istraživanja postavljene su na valjan način, što opravdava očekivanje da će autor na razini izvornog istraživanja ponuditi jedno relevantno viđenje razrješenja spora između dualizma i naturalizma u pogledu intencionalnog sadržaja. 

 

Stručno povjerenstvo predlaže prof. dr. sc. Mirka Jakića za mentora, te se pred Fakultetskim vijećem pozitivno očituje u pogledu prihvatljivosti predložene teme disertacije.

 

 

U Zagrebu, 27. rujna 2002.                                     Članovi stručnog povjerenstva:

 

 

                                                                                Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

 

                                                                                 Dr. sc. Borislav Mikulić, doc.

 

                                                                                 Dr. sc. Mirko Jakić, izv. prof.

                                                                                    Filozofskog fakulteta u Zadru     

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SINOPSIS DOKTORSKE DISERTACIJE

 

 

INTENCIONALN I SADRŽAJ: DUALIZA I NATURALIZAM

 

studija o intencionalnosti u suvremenoj filozofiji jezika i psihologije u analitičkoj tradiciji

 

 

Intencionalnost se razmatra u kontekstu središnje preokupacije filozofije jezika u analitičkoj tradiciji: potrebe za stabilnom zamisli o tomu kako se jezik i misao odnose spram zbilje. Neki filozofi smatraju da je pitanje o jezičnom odnošenju spram stvari samo poseban slučaj pitanja o tomu kako se misao, u smislu njezine uzrokovne učinkovitosti, odnosi prema stvarnosti.

Razmatraju se dvije teze: prva, da su jezična značenja relativno autonomna, što znači da jezik referira na zbilju neovisno od misli. Jedino u praksi referiranja ili u izvođenju jezičnog čina može individua doći u misaoni kontakt s realnošću.

Druga teza: da misao referira na zbilju, a jezična značenja ili riječi stoje za stanja duha ili duše, a ova su pak ona koja stoje za predmete.

Iznosi se teza protiv paralelizma nezavisnih realnosti, te se povezuje semantika javnog jezika sa semantikom jezika misli, pri čemu prednost dajem prvoj.

Odbacuje se eliminativizam, tj. gledište da nema misli sa semantičkim svojstvima budući da ta strategija zapada u iskušenje objasniti ponašanje individue bez pozivanja na internalna stanja osobe.

U disertaciji se istražuje, na ponuđenom predlošku teorijska spora između dualizma i naturalizma u pogledu intencionalnog sadržaja, složen odnos između misli i jezika s jedne strane, te jezika i predmeta s druge, tj. pokušava se razvidjeti u kakvoj vrsti posredničkih odnosa stoji jezik spram intencionalnosti kao imanentnog svojstva uma, te jezik i misao spram izvanjskih predmeta u svijetu.

 

U radu se problematizirat nekoliko srodnih problema: ideja povlaštenog pristupa intencionalnim sadržajim a u okviru kritike autonomističkih teorija u pogledu karakterizacije mentalnog. Zastupa se eksternalizam u metodološkom solipsizmu.

Poseban naglasak stavit ću na standardnu kontroverzu između kognitivne uloge užeg i šireg sadržaja, tj. pitanja da li značenja, u logičkom smislu, mogu biti specificirana nezavisno od misliočeva okruženja. Zastupa se teza da dualni aspekt psiholoških stanja ima, u stanovitom smislu, središnju važnost u proučavanju misli i jezika.

U radu želim pokazati da, unatoč tomu što se zamisao o intencionalnim stanjima unutar dualističkog teorijskog okvira ogrješuje o načelo jednostavnosti, o naš zdravorazumski pojam  kako funkcionira individuacija u pogledu mentalnih sadržaja, teorija dva – vida ipak, iako ne rješavaju u cijelosti intencionalni sadržaj kao objasnidbenu metafizičku slijepu pjegu, predstavljaju razmjerno plauzibilan put u naturalističku semantiku.

U radu se analiziraju različiti slojevi intencionalnosti, te različiti pokušaji naturalizacije intencionalnosti – uglavnom suvremeni pristupi, U radu se iznose preferencije glede teleosemantičkog pristupa Ruth Gareth Millikan.

Zastupa se teza zdravorazumskog, jezično utemeljenog kompatibilističkog realizma u pogledu metalnih sadržaja, te se u skladu s tom tezom brani sumjerljivost znanstvenih i pučkopsiholoških pripisivanja stavova u okviru teorije psihologije.

 

 

DALIBOR LOVRIĆ

 

POPIS OBJAVLJENIH RADOVA

 

 

 

TEORIJE ZNAČENJA U ANALITIČKOJ TRADICIJI  - UZROKOVNE TEORIJE

REFERENCIJE,  MAGISTARSKI RAD, ZAGREB, 1996

 

PRIRODNE VRSTE, RIVALNI SUSTAVI KATEGORIJA I ZNAČENJE, SCOPUS BR. 11, STR. 131- 146, ZAGREB, 1999

 

BIOFUNKCIJE ILI ZAŠTO ČAPLJE MAŠU KRILIMA?, SCOPUS BR. 16, STR. 5 – 21, 2001

 

KULTURALNE RAZLIKE, ZNANOST I BIOETIKA, FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, SV. 1, ZAGREB 2002, STR. 133 – 145

 

 

 

 

RADOVI U PRIPREMI

 

IDENTITET I BIOETIKA, PRILOG ZA SIMPOZIJ HFD «BIOETIKA U NOVOJ EPOHI», RUJAN 2002-10-02

 

FREGE O SMISLU I REFERENCIJI, PRILOG ZA SIMPOZIJ «BROJ, MISAO I RIJEČ U SUVREMENOJ FILOZOFIJI, U ORGANIZACIJI HRVATSKIH STUDIJA, RUJAN 2002

 

ULOGA KOGNITIVNOG SADRŽAJA U OBJAŠNJENJU INTENCIONALNOSTI

 


Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, predsjednica Povjerenstva

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof., članica Povjerenstva

Dr. sc. Jelka Petrak, docentica, članica Povjerenstva

 

Zagreb, 22. kolovoza 2002.

 

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetskome vijeću

o v d j e

 

Predmet: pristupanje doktoratu znanosti

 - mr. sc. Sanja Pavlaković -

 izvješće Stručnoga povjerenstva

 

Na sjednici od 18. srpnja 2002. Fakultetsko je vijeće imenovalo Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof. i dr. sc. Jelka Petrak, docentica, zadaća kojega je bila utvrditi zadovoljava li mr. sc. Sanja Pavlaković uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Mogućnosti primjene Hayesove matrice «Model za knjižnično planiranje» u hrvatskim narodnim knjižnicama i imenovati mentor.

Nakon uvida u molbu kandidatkinje i priloženu dokumentaciju, podnosimo sljedeći

 

I  z  v  j  e  š  t a j

 

Mr. sc. Sanja Pavlaković uputila je Fakultetskome vijeću molbu za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Molbi je priložila biografiju, popis objavljenih stručnih i znanstvenih radova, nacrt teme disertacije, preslike fakultetske i magistarske diplome te potvrdu o položenom stručnom ispitu iz bibliotekarstva i rješenje o izboru u stručno zvanje višeg knjižničara.

 

 

 

O kandidatkinji mr. sc. Sanji Pavlaković

Mr sc. Sanja Pavlaković rođena je u Zagrebu 11. lipnja 1952. Završila je Klasičnu gimnaziju, a nakon toga diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu francuski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost 1976. godine. Od 1978. zaposlena je u Knjižnici Medveščak u Zagrebu kao bibliotekar, a zatim od 1990. kao ravnateljica Knjižnice.

Godine 1996. obranila je magistarski rad na poslijediplomskom studiju iz informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu – Fakultet organizacije i informatike, Varaždin. Magistarski rad “Elementi za vrednovanje bibliotečnih računalnih programa” bavi se problemom informatizacije knjižnica s posebnim naglaskom na primjerenost odabira integralnog knjižničnog softvera mogućnostima i potrebama pojedinih knjižnica.

U stručno zvanje višeg knjižničara  izabrana je 2001.

Osmislivši, dizajniravši i razvijajući, u skladu s novim potrebama knjižnica i mogućnostima informacijske tehnologije, softver za knjižnično poslovanje «Medved», mr. sc. Sanja Pavlaković značajno je pridonijela ugledu Knjižnice Medveščak, te posebno njezinu doprinosu u kompjutorizaciji djelatnosti velikog broja drugih knjižnica u Hrvatskoj.

Za svoj je rad primila višestruka priznanja, od kojih su najznačajnija Nagrada Grada Zagreba Knjižnici Medveščak iz 1988. te Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića iz 1998. godini za njezin doprinos razvoju hrvatskoga knjižničarstva. 

Tijekom svojega dosadašnjeg rada aktivno je sudjelovala u radu Hrvatskog knjižničarskog društva, a na brojnim je savjetovanjima bibliotekara bila je pozvani predavač na temu informatizacije knjižničnog poslovanja (Zagreb, Pula, Rijeka, Subotica, Maribor i dr.) Kao članica i predsjednica komisije za informatizaciju pri Ministarstvu kulture, kao suradnik Idejnog projekta NISKA te predstavnik Ministarstva kulture u Nadzornom odboru Izvedbenog projekta NISKA II aktivno sudjeluje u razvoju, informatizaciji i umrežavanju knjižnica. 

Iz priloženog popisa radova razvidno je da mr. sc. Sanja Pavlaković ima dva znanstvena rada objavljena u recenziranom časopisu, od kojih posebno izdvajamo rad Cjelovita knjižnična programska podrška: programi Knjižnice Medveščak (Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1/2, 1994, str. 50-71). Stručni radovi objavljeni su joj u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima.

Kako se praktičan rad mr. sc. Sanje Pavlaković u najvećoj mjeri odnosi na upravljanje knjižničnom ustanovom i mrežom knjižnica, s posebnim naglaskom na primjeni informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija u knjižničnome poslovanju, a njezina znanstvena djelatnost usmjerena na istraživanje modela informatizacije knjižničnog poslovanja i umrežavanja knjižnica, odabrana tema disertacije logično slijedi teorijske i praktične interese kandidatkinje.

 

Ocjena prihvatljivosti predložene teme

Za temu svojega doktorskoga rada mr. sc. Sanja Pavlaković predložila je istraživanje o mogućnostima primjene Hayesove matrice, poznate pod nazivom Model za knjižnično poslovanje (Library Planning Model – LPM), na organizaciju, planiranje i upravljanje u hrvatskim narodnim knjižnicama.

Svrha i ciljevi istraživanja

U opsežnome uvodu sinopsisa kandidatkinja naznačuje da namjerava istražiti, opisati i kritički valorizirati dosadašnji znanstveni i stručni rad, vezano uz pristupe i modalitete planiranja i upravljanja u knjižnicama, a poglavito novije pristupe koji se zasnivaju na primjeni znanstvenih metoda u knjižničnom planiranju i upravljanju. Moguće rješenje pritom Hayesov je model za knjižnično planiranje (LPM[1]) koji će biti središnji predmet istraživanja, posebno njegova primjena u hrvatskim knjižnicama, budući je predloženi model višestruko testiran u svjetskoj praksi. LPM je matrica koja nudi strukturu u kojoj su različiti predstavljeni modeli međusobno povezani kako bi se lako primijenili u konkretnim zahtjevima određene knjižnice, a na temelju zadanih vrijednosti i statističkih podataka iz određene sredine. 

Prvi dio disertacije kandidatkinja namjerava posvetiti preglednom prikazu modela koji su primjenjivi u procesima upravljanja knjižnicama, pri donošenju odluka i planiranju djelatnosti. Mnogi od tih modela pripadaju kvantitativnom načinu prikaza tj. pomoću matematičkih formula uključuju mjerljive varijable koje rezultiraju kvantitativnim rješenjima. One mogu poslužiti kao osnova za hipoteze koje se zatim eksperimentalno mogu provjeriti. Knjižničarima bi mogle poslužiti pri provjeri rezultata kod primjene različitih vrijednosti pojedinih varijabli što može bitno utjecati na donesenu odluku ili olakšati oblikovanje, djelovanje i razvoj knjižničnog sustava.

Glavnina tih kvantitativnih rješenja ugrađena je u predloženu matricu Hayesovog modela, omogućujući postavljanje strukture unutar koje se prikazani modeli dovode u vezu pri rješavanju postavljenog problema.

Pri primjeni navedenih rješenja na knjižnično poslovanje  uzeta su u obzir  tri područja djelovanja knjižnica. Prvo, «operativno upravljanje» usmjereno je na  dnevne, operativne zadatke knjižnice. Drugo, «taktičko upravljanje» je usmjereno na izvor sredstava, uključujući financijska sredstva, zaposlene i opremu. U tom je području proces donošenja odluka od najveće važnosti. Treće, «strateško upravljanje» usmjereno je na datosti koje su izvan okvira knjižnice i na koje knjižničar obično nema mogućnost utjecaja, no koje bitno utječu na sam rad knjižnice. U posljednjem će području proces planiranja biti najvažniji (usp. J. H. Shera, J. Nitecki, R. Hayes).

Hipoteza

Ocjenjujući da je Hayesov LPS model višestruko primjenjivan pri planiranju novih knjižnica, odnosno pri evaluaciji rada postojećih knjižnica u zapadnoj Europi i Americi, autorica namjerava dokazati da se prilagodbom LPS modela specifičnim uvjetima djelovanja knjižnica u tranzicijskim zemljama, a na primjeru hrvatskih narodnih knjižnica, te njegovom primjenom specifičnim uvjetima djelovanja hrvatskih narodnih knjižnica, može postaviti djelotvorniji i ekonomski učinkovitiji model planiranja, evaluacije rada i upravljanja narodnim knjižnicama.

Metode

Kandidatkinja je navela da će se u svojemu radu koristiti metodom sustavne analize i metodom modeliranja.

Očekivani znanstveni doprinos

Za očekivati je da će predloženo znanstveno istraživanje pridonijeti jasnijem sagledavanju problematike organizacije, planiranja i upravljanja narodnim knjižnicama u Hrvatskoj. Prilagođen hrvatskoj ekonomskoj, političkoj i kulturnoj stvarnosti LPS model mogao bi se također koristiti kao jedno od polazišta pri određivanju kriterija za ulaganja u razvoj knjižnične djelatnosti, poglavito s obzirom na primjenu kriterija za određivanje financijske podrške države i lokalnih zajednica razvoju narodnog knjižničarstva.

 

Mišljenje i prijedlog

Mišljenje je Povjerenstva da postavljeni ciljevi i hipoteza, te obrazložen znanstveni doprinos istraživanja o mogućnostima primjene LPM-a u planiranju i upravljanju hrvatskim narodnim knjižnicama predstavljaju smislenu i zaokruženu cjelinu za doktorski rad. Povjerenstvo smatra i da predloženi naslov treba pojednostaviti i predlaže da naslov disertacije bude: Primjena Hayesova modela knjižničnoga planiranja u narodnoj knjižnici.

S obzirom da kandidatkinja udovoljava uvjetima iz čl. 51., st. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija – postigla je stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja informacijskih znanosti, ima objavljen bar jedan znanstveni rad, tema kojega je vezana uz priloženu temu doktorata – Povjerenstvo predlaže Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivno izvješće o podobnosti kandidatkinje mr. sc. Sanje Pavlaković za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te o prihvatljivosti i opravdanosti predložene teme.

Za mentora doktorskoga rada Primjena Hayesova modela knjižničnoga planiranja u narodnoj knjižnici predlaže se prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić.

 

 

Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, predsjednica Povjerenstva

 

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof., članica Povjerenstva

 

Dr. sc. Jelka Petrak, docentica, članica Povjerenstva

 


prof. dr. sc. Ivan Dumbović

doc. dr. sc. Iskra Iveljić

prof. dr. sc. Vlatko Previšić

 

 

                                                FAKULTETSKOM VIJEĆU

                                                FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

Predmet: Utvrđivanje podobnosti mr. sc. Mirka Raguža

                za stjecanje doktorata, odobrenje teme i izbor mentora

 

                Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 18. lipnja 2001. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Mirko Raguž uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema pod naslovom ŠKOLSKO ZAKONODAVSTVO U HRVATSKOJ DO GODINE 1918. i mentorstvo dr. sc. Ivana Dumbovića.

                 Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju Vijeću podnosimo slijedeće

 

                                                      I  Z  V  J  E  Š  Ć  E

 

                  Mr. sc. Mirko Raguž je diplomski studij pedagogije završio godine 1979. u Zagrebu. Na istom fakultetu završio je postdiplomski studij pedagogije godine 1992. i uspješno obranio magistarski rad pod naslovom Senjsko pučko školstvo, te je stekao titulu magistra znanosti u području pedagogije.

                  Do sada je objavio više od dvadeset stručnih i znanstvenih radova iz područja povijesti školstva. Objavio je i knjigu pod naslovom «Senjsko pučko školstvo», a u Napretku, domaćem relevantnom stručnom časopisu rad izvorni znanstveni članak pod naslovom Školske uredbe i propisi do godine 1774. U proteklom razdoblju sudjelovao je na više znanstvenih skupova. Mirko Raguž zaposlen je u Osnovnoj školi S. S. Kranjčevića u Senju i trenutno se nalazi na mjestu ravnatelja škole.

         Iz navedenog je razvidno da pristupnik ispunjava uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

         Povjerenstvo je pozorno razmotrilo sinopsis doktorske disertacije koji je mr. sc. Mirko Raguž priložio molbi i zaključilo da se radi o ozbiljnoj za pregled i prosudbu razvoja hrvatske pedagogije značajnoj temi. Isto tako drži da će to biti i znanstveni prinos valorizacije povijesnog iskustva u području školskog zakonodavstva, da će rezultati ove teme vrlo korisno poslužiti suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi kao i težnjama suvremenog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.

         Predloženi mentor bavi se niz godina problemima hrvatske povijesti pedagogije, a dobro poznaje stručne i znanstvene dosege pristupnika jer je bio mentor pri izradi magisterija. Povjerenstvo se slaže s njegovim imenovanjem.

          Povjerenstvo zaključuje da se Mirku Ragužu odobri postupak stjecanja doktorata znanosti kao i predložena tema, a da se za mentora prihvati dr. sc. Ivan Dumbović.

 

                                                                                  Povjerenstvo:

                                                                      _________________________

                                                                     prof. dr. sc. Ivan Dumbović

                                                                   

                                                                     __________________________

                                                                     doc. dr. sc. Iskra Iveljić

                        

                                                                     ___ _______________________

                                                                     prof. dc. Sc. Vlako Previšić

                   


mr. sc. Mirko Raguž

 

Sinopsis doktorske disertacije

 

                      

                               ŠKLSKO ZAKONODAVSTVO U HRVATSKOJ

                                                        DO GODINE 1918.

 

 

I.                    UVOD                   

          

                        Od prvih početaka otvaranja škola na području Hrvatske govorimo i o pravilima, uredbama, propisima a potom i o zakonima koji su se primjenjivali u njima. Ne nalazimo terminološko određenje pojma školskog zakonodavstva u suvremenim pedagoškim izvorima, niti ima bilo kakvog stručnog ili znanstvenog pristupa o tom pojmu. Školsko zakonodavstvo je jedno od najznačajnijih društvenih fenomena jer regulira djelatnost koja značajno određuje ukupni napredak. Pristupnika najviše zanimaju pedagoške karakteritike školskog zakonodavstva ( vrste škola, nastavni planovi i programi, osposobljavanje učitelja, nadzor nad školo,….).

                         Vremenski okvir istraživanja o školskom zakonodavstvu u Hrvatskoj seže od prvih otvaranja škola, od prvih školskih propisa pa sve do 1918. godine. Kako su uređene prve škole u Hrvatskoj sve do 17. st. malo je poznato. Jedinstvene organizacije za sve škole nema jer su one bile uređivane po načelima dotičnoga reda kojima su pripadali njihovi učitelji.

                           Istraživanje obuhvaća znanstvenu analizu struktura i funkciju uvođenja pravila i školskih propisa u nas, znanstvenu klasifikaciju i valorizaciju njihova djelovanja na kvalitetu obrazovanja koje se najprije razvijalo preko crkve, kasnije i preko svjetovnih institucija.

                         Istraživanje polazi od pretpostavke da je školsko zakonodavstvo u Hrvatskoj nedovoljno poznato, te da se u praksi ne koristimo ni vlastitim iskustvima. Rezultati istraživanja mogu znatnije pridonijeti i utjecati na suvremena promišljanja i rješenja u ovome vrlo važnom razdoblju društvenoga razvoja. Porastu interesa za širenjem pismenosti u hrvatskim prostorima i otvaranjem škola u mnogim našim mjestima i naseljima nastala je i potreba uvođenja reda, pravila, propisa i školskih zakona. Ta pravila i propisi su postupno pridonosili višoj kvaliteti rada školskih ustanova. Kako i na koji način se to razvijalo, u ovome radu bit će istraženo i predstavljeno. To je temeljno polazište ovoga doktorskoga rada.

                           Kako bi istraživanje bilo što temeljitije provedeno, primijenit će se historijska metoda, utvrđujući vrijeme nastanka svake konkretne pojave o kojoj je riječ u ovome istraživanju, zatim koji su činitelji i faktori utjecali na te pojave. Slijedi analiza, sinteza i komparacija, te na kraju deskripcija. Procjenjujući određene izvore i dovodeći ih u međuodnose primijenit će se informacijska analiza sadržaja uz primjenu deskriptivne metode. U zaključnom razmatranju sažeto će se iznijeti dometi i prinosi takvih propisa i zakona u hrvatskom školstvu sve do 1918. godine.

 

II.                 OPIS I STRUKTURA RADA

 

                       Nakon predgovora i uvodnog dijela razradit će se metodološki pristup. Iza toga će se u slijedećem poglavlju prikazati razvoj školstva u Hrvatskoj po regijama i to : a, u civilnoj Hrvatskoj do 1918., b, u Dalmaciji do 1918. i u Vojnoj krajini do 1871. Hrvatski narod je bio pod različitim vladarima i različiti politički sustavi su djelovali na hrvatsko školstvo na različite načine. Stoga nije ni moglo biti jedinstvenog školskog sustava u organizaciji školstva. U poglavlju pod nazivom Školske uredbe i propisi do Allgemeine Schulordnunga 1774. analizirat će se značajni školski zakoni i naredbe koje su jedna nakon druge pridonosile višoj kvaliteti rada u školama. Riječ je o slijedećim uredbama: Ratio educationis od 1777,. Ratio educationis publicae od 1806., Sustav početnih učionica od 16. srpnja 1845. i Osnova temeljnih pravila javnog obučavanja za Hrvatsku i Slavoniju od 1848. Opći red je zanimljiv po tome što je « sadržavao jedinstvene propise za pučke škole cijele Austrije «.( Kirin, 1909.). Ratio educationis od 1777. godine se odnosio na Ugarsku i Hrvatsku, ali se slabo primjenjivao zbog nezainteresiranosti onodobnog plemstva. Slijedi analiza prvog pisanog zakona za srpske narodne škole pod nazivom « Ustav ili iliričeske deputacije od 2. rujna 1776. za iliričeske male škole». U Vojnoj krajini su se propisi i uredbe strože primjenjivali jer su poticali od vojnih vlasti. Zajednička ugarsko-hrvatska vlada je donijela jedinstveni školski propis pod nazivom Sustav početnih učionica, samo nekoliko godina kasnije donesen je novi propis pod nazivom Osnova temeljnih pravila javnog obučavanja za Hrvatsku i Slavoniju od 1848. godine. Kada je Hrvatska dobila autonomiju za unutarnje poslove, sudstvo i školstvo, nastojala je preurediti i autonomno urediti školstvo. Donosi prvi autonomni školski zakon 1874., a potom 1888. i drugi školski zakon kojim popravlja školske propise iz 1874. Ti zakoni i propisi su se s manjim izmjenama primjenjivali sve do 1918. godine.

 

              Predviđena je slijedeća struktura rada :

1, PREDGOVOR

2, UVOD

3, METODOLOŠKI PRISTUP

4, RAZVOJ ŠKOLSTVA U HRVATSKOJ DO 1918.

5, ŠKOLSKE UREDBE I PROPISI DO 1774.

6, TEMELJNI DRŽAVNI ZAKON 21. prosinca 1867.

7, ŠKOLSKI ZAKON OD 1874. I ŠKLSKI ZAKON OD 1888.

8, POKRAJINSKI ZAKONI O ŠKOLAMA

9, ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

10, PRILOZI

11, IZVORI I LITERATURA

 

                   Središnji dio rada obuhvaća 7. poglavlje, u kome će se izvršiti sadržajna, kvantitativna i kvalitativna analiza, kao i komparacija i valorizacija postignuća u uređivanju hrvatskih škola u drugoj polovici 19. stoljeća. Za sadržajnu analizu koristit će se zakoni i propisi sa određenim naredbama koje su se provodile u školski život i rad. Cilj  rad je komparacija i valorizacija u svjetlu i kontekstu integracije i utjecaja europske školske orijentacije na hrvatsku školsku praksu i u kojoj su mjeri hrvatski školski zakoni bili sustavni dijelovi onodobne Europe i europskih zakonodavnih dometa, dakako u okvirima onodobne Austrije i Mađarske, čije su pedagoške reforme i pedagoški utjecaji određivali hrvatske školske zakone.

                     U zaključku, osim odgovora na postavljeni cilj ( zadatke)- hipotezu od kojih rad polazi, istaknut će se mogućnosti primjene rezultata u suvremenom razvoju hrvatske povijesti pedagogije

                              


 

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof.

 

Predmet: mr. sc. Snježana Ružić - prijava disertacije

 

 

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 18. 06. 2001. donijelo je Odluku (04-4-42-2001.) kojom smo imenovani Stručnim povjerenstvom čiji je zadatak utvrditi udovoljava li mr. sc. Snježana Ružić uvjete propisane člankom 51. st. 1 Zakona o visokim učilištima  za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te da li se može prihvatiti tema disertacije "Hrvatski iseljenici u Zapadnoj Kanadi 1890.-1940." kao i mentor dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. profesor. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

 

I z v je š t a j

 

 

          Mr. sc. Snježana Ružić podnijela je 16. 05. 2001. zahtjev za odobrenje postupka izrade i obrane disertacije izvan doktorskog  studija pod naslovom "Hrvatski iseljenici u Zapadnoj Kanadi 1890.-1940.". Uz zahtjev je priložila: životopis s popisom objavljenih radova, sinopsis disertacije, preslik diplome o stečenoj stručnoj spremi VII. stupnja (profesor povijesti i geografije) i preslik potvrdnice o završenom poslijediplomskom studiju (magistar znanosti, polje povijest).

 

        Mr. sc. Snježana Ružić rođena je 18. 12. 1970. u Slavonskom Brodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je studij povijesti i geografije 1995. Nakon diplomiranja boravila je godinu dana u Londonu gdje je usavršila znanje engleskog jezika.

Godine 1997.  zaposlila se kao znanstveni novak u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu

u istraživačkom zvanju asistenta. Iste je godine upisala poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je završila obranivši 23. 01. 2001. magistarsku radnju pod naslovom  "Odnos vlasti Kraljevine SHS spram seljaka u Slavoniji, Srijemu i Baranji 1918.-1929."

 

Stručno povjerenstvo na temlju predložene dokumentacije utvrđuje:

 

1. Mr. sc. Snježana Ružić ima akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijesti.

2. Mr. sc. Snježana Ružić predložila je kao naslov disertacije "Hrvatski iseljenici u Zapadnoj Kanadi 1890.-1940.". Težište rada stavila je na svakodnevni život hrvatskih iseljenika unutar obitelji, susjedstva, radnog mjesta i šire zajednice. Vremenski je istraživanje ograničila godinama 1890. i 1940., tj godinama dolaska prvih doseljenika i prekida iseljeničkog vala usljed Drugog svjetskog rata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastaju nove okolnosti i procesi koji bitno mijenjaju način života te otvaraju  prostor za nova istraživanja.

Među različitim odredištima u "Novom svijetu", Hrvati dolaze i u Kanadu. Prvi doseljenici  naselili su se u pokrajini British Columbiji, nešto kasnije i u drugim provincijama Zapadne Kanade. Do Prvog svjetskog rata hrvatska je zajednica u Kanadi relativno mala, no tijekom 20-ih godina zbog ograničenja useljavanja u Sjedinjenim Američkim Državama, val iseljavanja usmjerava se sve više prema Kanadi. Tijekom 20-ih godina kanadska je vlada prepustila useljavanje Kanadskoj državnoj željeznici čiji su agenti dovodili doseljenike iz zemalja Južne i Jugoistočne Europe s namjerom da ih nasele kao farmere u prerijskom dijelu Kanade, te je u tom razdoblju zabilježen najveći broj doseljenika iz Hrvatske. Pristupnica predviđa izradu disertacije na temelju građe sljedećih kanadskih institucija: Public Archives of Canada (British Columbia, Alberta, Saskatchewan i Manitoba), Multicultural History Society of Ontario u Torontu; Hrvatskog državnog arhiva: Iseljenički arhiv, Fond komesarijata za iseljeništvo u Kraljevini Jugoslaviji, Fond Savske Banovine - Odjel za socijalnu politiku i narodno zdravlje, Fond Banovine Hrvatske - Odjel za narodno zdravlje i socijalnu politiku, Fond Zemaljske vlade - Odsjek za unutarnje poslove, te osobni fond Arthura Benka Grada. Pored arhivske građe, pristupnica također predviđa analizirati tisak (Kanadski glas/Hrvatski glas, Borba, Glas Kanade, Slobodna Misao) te različita statistička izvješća koja je objavljivao kanadski Department of Citizenship and Immigration.

     Stručno povjerenstvo utvrđuje da istraživanje problematike hrvatskih iseljenika  u Zapadnoj Kanadi 1890.-1940., s težištem na povijest svakodnevnog života, u hrvatskoj historiografiji nije dovoljno istraženo. Dostupna građa, uz postojeću literaturu, pruža mogućnost uspješnog završetka istraživačkog zadatka.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju Stručno povjerenstvo zaključuje:

1. Mr. sc. Snježana Ružić zadovoljava uvjete članka 51. st. 1 Zakona o visokim učilištima.

2. Tema disertacije je opravdana  jer je usmjerena na istraživanje nedovoljno osvjetljenog, a važnog područja hrvatske povijesti 20. st.

3. S obzirom na područje istraživanja (povijest), Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je provesti postupak obrane disertacije.

4. Predloženi mentor dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan znanstveno je osposobljena za područje iz kojega je prijavljena disertacija.

 

           Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da u skladu  s čalnkom 51. st. 1 zakona o visokim učilištima prihvati prijavu disertacije mr. sc. Snježane Ružić pod naslovom "Hrvatski iseljenici u Zapadnoj Kanadi 1890.-1940." i odredi joj za mentora dr. sc. Boženu Vranješ-Šoljan, izv. prof.

 

 

U Zagrebu, 17. lipnja 2002.

 

 

                                                                        Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

 

                                                                        Dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

 

                                                                        Dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof., Institut

                                                                         društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu                                  


FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

Predmet: Ocjena zadovoljavanja uvjeta mr. sc. Višnje Bralić za stjecanje doktorata znanosti i izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme

 

 

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 15. svibnja 2002. u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti zadovoljava li mr. sc. Višnja Bralić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti tema doktorskog rada pod naslovom: "Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji". Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju  i nacrt teme podnosim Vijeću slijedeće skupno

 

 

I Z V J E Š Ć E

 

 

Mr. sc. Višnja Bralić rođena je 1961. u Puli. Srednje školovanje završila je u Rovinju te je 1979. upisala studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1986. diplomirala je grupe Povijest umjetnosti i Arheologiju. 1996. upisala je poslijediplomski studij na Odsjeku za Povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Magistarski rad pod naslovom "Oltarne slike 18. stoljeća u Istri" obranila je 2001. godine. Od 1988. zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu gdje od 2001. godine obavlja poslove Pročelnika službe za pokretne spomenike.

Mr. sc. Višnja Bralić sudjelovala je na slijedećim projektima. Od 1986. do 1988. bila je vanjski suradnik – istraživač na projektu "Stara jezgra grada Šibenika", Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. 1988. – 1993. suradnik je na konzervatorskim istraživanjima dubrovačkih palača i ljetnikovaca koje su zajednički vodili Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Institut za povijest umjetnosti. Na projektu "Crkve i crkvena oprema17. i 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj" (kojeg je novčano pomagalo Ministarstvo za  znanost RH) bila je suradnik od 1996. do 2001. godine, u okviru kojeg je obavila istraživanja neophodna za magistarski rad.

 

 

Posebnost kandidata:

Kandidat mr. sc. Višnja Bralić ispunjava sve uvjete za pokretanje postupka stjecanja doktorata znanosti i zadovoljava uvjete iz članka 51, stavak 1 Zakona o visokim učilištima: stekla je akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog polja znanost o umjetnosti, ima tri znanstvena rada objavljena u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom te više godina istraživačkog rada na projektima pri znanstvenim ustanovama. Objavila je pet znanstvenih radova s područja teme predloženog doktorskog rada.

 

Posebnost teme:

Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj još nije monografski obrađeno. Istraživači su se uglavnom bavili pojedinim slikarima i slikama u vezi atributivnih problema i samo je Radmila Matejčić u knjizi "Barok u Hrvatskoj" (1982) skicozno prikazala povijest slikarstva u sjevernojadranskoj Hrvatskoj, ali uglavnom na razini već prethodno objavljenih spoznaja.

Barokno slikarstvo sjevernojadranske Hrvatske važna je tema povijesti hrvatske likovne kulture 17. i 18. stoljeća ne samo zbog visoke likovne vrijednosti pojedinih djela, nego i stoga što se u njegovoj povijesti očituju talijanska kao i srednjoeuropska iskustva – dakle susret onih likovnih tradicija koje su karakteristične za ukupnu spomeničku baštinu Hrvatske baroknog razdoblja.

Mr. sc. Višnja Bralić dosadašnjim rezultatima u struci obećava da će uspješno ostvariti složeni istraživački zadatak koji obuhvaća predložena tema doktorskog rada. Magistarskim radom pokazala je da vlada postupcima potrebnim za istraživanje slikarstva starijih povijesnih razdoblja te je već obradila dio građe predložene teme doktorskog rada, ali primjereno zadatku magisterija, usmjerivši interes na kronološko razvrstavanje građe i atributivne probleme. U sinopsisu doktorskog rada mr. Višnja Bralić je pokazala da će istraživački interes proširiti i produbiti razmatranjima stilskih osobina sjevernojadranskog slikarstva, utvrđivanjem puteva recepcije novih stilskih poimanja, te primjena njihovih likovnih osobina u našim regionalnim uvjetima. Osobitu će pozornost obratiti istraživanjima odnosa stilskih osobina slika i predložaka kojima su se slikari koristili, te kako slikarska tehnika određuje usvajanje novih stilskih normi.

S obzirom na postavljene zadatke i metodsku njihovu razradu u nacrtu teme doktorskog rada smatramo da će kandidat uspješno protumačiti barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj s obzirom na njegove povijesne osobine.

Na temelju prethodno rečenog predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje kojem pripada predložena tema, da mr. sc. Višnji Bralić odobri izradu doktorskog rada iz povijesti umjetnosti pod naslovom "Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji" te za mentora imenuje red. prof. dr. Vladimira Markovića.

 

 

                                                                                  Povjerenstvo:

 

 

                                                                       dr. sc. Vladimir Marković, red. prof

                                                                                  predsjednik povjerenstva

 

 

                                                                       dr. sc. Zvonko Maković, docent

                                                                                  član povjerenstva

 

 

                                                                       dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

                                                                                  član povjerenstva

 

 

 


Zagreb, 25 rujna 2002

 

 

Predmet: Izvješće o molbi mr. Tatjane Peruško za izmjenu naslova doktorske  radnje

 

 

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

 

 

Mr. Tatjana Peruško upućuje Fakultetskom vijeću molbu da joj se odobri izmjena u naslovu doktorske radnje prijavljene i prihvaćene pod naslovomPoetički modeli fantastike u talijanskoj prozi od romantizma do postmoderne”.

Budući da su rezultati teorijske rasprave o fantastičnom žanru koje kandidatkinja podastire u prvom dijelu radnje iziskivali modifikaciju, kako uobičajene kritičke terminologije, tako i žanrovske klasifikacije “fantastične proze” u talijanskoj književnosti devetnaestog i dvadesetog stoljeća, predložena je izmjena u naslovu radnje koji bi sada glasio: “Poetički modeli fantastične pripovijetke u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu”.

Na temelju uvida u izabranu građu, analize književnih tekstova i osobito teorijski uvodni dio radnje, ustvrđujemo da predložena izmjena ne znači promjenu teme ili njezinu modifikaciju. Radnja se i dalje bavi fantastičnom prozom u talijanskoj književnosti. U naslovu se sada međutim precizira da je od sveukupne proučene građe u naznačenom kontekstu skoro isključivo prisutna pripovijetka, i to počev od druge polovice devetnaestog stoljeća (jer se fantastična poetika, kao što se pokazalo u radnji, tek tada pojavljuje u talijanskoj književnosti), te da se naslijeđeni romantički model od samog početka podvrgava specifičnim promjenama i varijacijama. Budući da smislenost žanrovskih klasifikacija u razdoblju postmoderne ionako biva dovedena u pitanje, a također s obzirom na iznimnu širinu izabrane građe, kandidatkinja je u radnji ograničila svoje istraživanje na praćenje preobrazbe romantičkog modela u neoromantičkom, verističkom i ranomodernističkom kontekstu. Pritom je ponudila širi pregled poetičko-žanrovskih kombinacija, te podrobnu tekstualnu analizu važnijih tekstova i opusa.

prof.dr. Mate Zorić

 

prof. dr. Mladen Machiedo

 

prof.dr. Gordana Slabinac


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Zagreb, Ivana Lučića 3

 

Zagreb, 19. rujna 2002.

 

                                             FAKULTETSKOM VIJEĆU

                               FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

 

Predmet:  Ocjena doktorskog rada mr.sc. Gorana Novakovića

 

Vijeće nas je na svojoj sjednici održanoj 17. lipnja 2002. godine imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Gorana Novakovića, pod naslovom Usmena književnost danas.

Na osnovi rečene odluke podnosimo Vijeću

 

                 SKUPNO IZVJEŠĆE O OCJENI RADA

Doktorska disertacija mr. sc. Gorana Novakovića, Usmena književnost danas obasiže 265 stranica teksta u računalnome ispisu. Tekst rada podijeljen je na slijedeća poglavlja: Uvod, Podjela na usmenu i pisanu književnost, Suodnos usmene i pisane književnosti, Status usmene književnosti danas, Nastaju li usmenoknjiževni primjeri danas, Zaključna razmatranja o tradicijskim i suvremenim usmenoknjiževnim primjerima, Sažetak/ Summary te Ključne riječi/ Key words, Bilješke, Popis literature i Životopis.

Uvod formulira i obrazlaže istraživačke hipoteze; kandidat određuje značenje pojma usmena književnost, odnosno određuje što sve taj pojam obuhvaća danas, uvodeći podjelu usmene književnosti na onu koja je nastajala u prošlosti (tzv. tradicijsku) i onu koja nastaje u suvremenosti. Na koji je način usmena književnost ostvarena u prošlim razdobljima dospjela u naše dane i kakav je njezin status danas, te pitanje njezinog nastajanja u suvremenosti najvažniji su dijelovi sadržaja disertacije. U tom smislu kandidat polazi od pretpostavke da ne postoji kvalitativna razlika među dvjema književnostima. Tradicjski usmenoknjiževni oblici prisutni su u našoj suvremenosti u različitim područjima stvaralaštva. Međutim ta njihova prisutnost nije više obilježena izravnim umjetničkim priopćavanjem u kontekstu male grupe i isključivo na usmeni način.  Situacija je s tradicijskim usmenoknjiževnim oblicima takva da se oni danas mogu još čitati u knjigama, objavljuju se na različite načine i s raznolikim namjenama: kao ilustrirana izdanja za djecu, kao učenička lektira, kao znanstvene zbirke, stručni književni tekstovi, kao zavičajno štivo u lokalnim izdanjima ili onima za iseljenike, kao reprezentativna izdanja nacionalne kulture i sl. Oblici objavljivanja su različiti no svima je zajedničko to da nakon zapisa tekst nije više identičan s usmenom izvedbom, ali i dalje čuva vezu s usmenom osnovom. Poznato je da se usmeni jezik bitno razlikuje od pisanoga svojim redukcijama i eliptičnošću, pa je u skladu s tim zapisani tekst drugačiji od usmeno izgovorenog.

  Poglavlje: Podjela na usmenu i pisanu književnost uvodi  u razmatranje podjelu književnosti na usmenu i pisanu književnost, problem naziva i različitih pristupa u proučavanju usmene književnosti. Pritom je analitički naglasak na dominantnim koncepcijama shvaćanja usmene i pisane književnosti i njihovim terminološkim određenjima. Vezu usmene književnosti s njezinim nazivom treba prije svega potražiti u njenim poetičkim osobinama koje se ovdje detaljno raščlanjuju: motivsko-tematskom izboru i jezičnim osobinama. Nastoji se pokazati kako na njezino oblikovanje utječe određeni kontekst u kojem se izvodi, ali i suodnos izvođača i slušatelja. Za razliku od pisane književnosti čiji je stvaralački postupak (cjelokupna njena poetika) uvjetovan tehnikom pisma kod usmene je književnosti karakteristično da ona nastaje usmeno traje pretežito usmenim načinom, ali i pismom.

Poglavlje: Suodnos usmene i pisane književnosti  posvećeno je suodnosu usmene i pisane književnosti kao jednom od najvažnijih znanstvenih ovovjekih književnih istraživanja. Kandidat dokazuje da je objema komponentama hrvatske književnosti zajedničko sve ono što ih čini književnostima,  da obje bitno utječu na ukupnost književnoga korpusa te da korespondiraju sa međunarodnom tradicijom na tom području jezičnog stvaralaštva. U tom smislu u poglavlju se izriče da ne postoji kvalitativna razlika među dvjema književnostima: niti je usmena bolja od pisane, kako je to smatrao romantizam, niti je pisana bolja od usmene, kao što se to danas smatra. S tradicijskim usmenim oblicima situacija je takva da se oni danas mogu još čitati u knjigama, objavljivati na različite načine i s raznolikom namjenama, ali im je svima zajedničko to da nakon zapisa tekst više nije identičan s usmenom izvedbom, no neosporno je da s njom ostaje povezan. Bez obzira na ove probleme vezane uz zapisivanje, usmena književnost (njeni tradicijski oblici) prisutni su u onome što danas nazivamo folklorom (glazba, ples, teatar, likovnost i dr.), ali je prisutna i kroz nove primjere koji nastaju u suvremenosti, odnosno u svakodnevnoj komunikaciji i svim drugim oblicima u kojima se pojavljuju nove usmenoknjiževne realizacije. Ovaj utjecaj tradicijskih usmenoknjiževnih oblika, ali i suvremenih primjera, posebno je prisutan u pisanoj književnosti i to podjednako u pjesničkom, proznom i dramskom stvaralaštvu. Ovdje je važno napomenuti da je kandidat posebno istražio praktičnu primjenu tradicijskih usmenoknjiževnih oblika te njihovu estetsku vrijednost u djelima i zbirkama objavljenim tijekom posljednja četiri desetljeća XX. stoljeća.

Poglavlje: Status usmene književnosti danas bavi se proučavanjem usmenokniževnih oblika i primjera koji stižu iz prošlosti u sadašnjost zadržavajući dalje nekadašnju funkciju.  Dakako da tu prednjače poslovice kojih je najviše. Znanost o književnosti često ih definira kao zaseban usmenoknjiževni oblik koji ima svoju zadanu strukturu, određeni način izvedbe i posebnu estetiku. Posebnost se poslovica očituje u činjenici da su one prisutne u raznim kulturama svijeta te da su primjeri poslovica poznati od najstarijih vremena i u najstarijim narodima. Slijedi proučavanje bilježenja i inkorporiranja poslovica u pisanim književnim djelima od najranijih pisanih razdoblja do danas. Ovdje kandidat detaljno razmatra reprezentativna izdanja i zbirke koje su u posljednjih nekoliko desetljeća priredili i popratili raspravama o poslovicama Nikole Bonifačić-Rožin i Josip Kekez. Nakon poslovica i primjera koje je kandidat zabilježio u suvremenosti slijedi raščlamba drugih kraćih oblika: zagonetki, govorničkih oblika, usmenih pjesama, kako onih lirskih, tako i epskih nastojeći, gdje je kao i kod kraćih oblika kandidat prikazao kronološki slijed bilježenja pa potom detaljno analizirao što se s ovim tradicijskim usmenim oblikom događalo od Delorkove zbirke iz PSHK (1963) do Botičine zbirke u SHK (1996). U nastavku poglavlja koje analizira status usmene književnosti (njezinih tradicijskih oblika) danas, kandidat daje pregled najdužih oblika: pripovijedaka, predaja, dramskih izvedaba i epskih pjesama. I ovdje je postupak proučavanja i interpretacije bio jednak primjenjivanom na prethodnim oblicima, kandidat je dakle nastojao progovoriti o onim tradicijskim oblicima koji su na bilo koji način u optjecaju danas. Ovdje je referirao o istraživačkom radu Maje Bošković-Stulli, koji je većim dijelom posvećen pripovijetkama i predajama pa svoja zapažanja uglavnom temelji na zanimljivim i sveobuhvatnim raspravama koja je ova autorica objavljivala tijekom svojega dugogodišnjeg znanstvenog rada. Stoga možemo konstatirati da se kandidat nastojao sustavno držati filološkog pristupa u proučavanju usmene književnosti, dakle pristupa koji se temelji na pretpostavci da je usmena književnost primarno umjetnost riječi isto kao i pisana. U dijelovima poglavlja koje govori o današnjem statusu tradicijskih dramskih usmenih oblika poticaj  je bio rad dvojice istraživača iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu: Nikole Bonifačića-Rožina i Ivana Lozice. Slično je kandidat pristupio i usmenim epskim pjesmama kod kojih konstatira da su nekako najdalje od našeg vremena, ali ih bilježe i Olinko Delorko i Davor Dukić,  koji predlažu upotrebu termina i narodna i usmena pjesma opisuju potom sva ona stilska obilježja koja oblikuju i određuju tu usmenu vrstu. Poglavlje o statusu tradicijskih oblika u današnjici sadrži i podpoglavlje koje proučava kako na današnji status tradicijskih oblika utječe proučavanje usmene književnosti u povijestima hrvatske književnosti. U pregledima povijesti hrvatske književnosti redovito je obuhvaćena samo pisana književnost dok je usmena književnost ili prešućena ili je smještena isključivo na prijelaz iz XVIII. u XIX. stoljeće gdje započinje njezino sustavnije sakupljanje i pojačani interes za nju. U novije vrijeme zastupljen je pristup koji je baziran na prikazu interferentnih procesa između usmene i pisane književnosti tijekom cjelokupne povijesti hrvatske književnosti (radovi J. Kekeza). Kandidat sustavno prati  tijek prisutnosti usmene književnosti u povijestima različitih autora: V. Jagića, preko D. Bogdanovića, S. Ježića, A. Barca do I. Frangeša, M. Šicela, D. Jelčića i S. P. Novaka. Poglavlje se koncentrira na zastupljenost usmene književnosti u istraživanjima Instituta za etnologiju i folkloristike u Zagrebu, te u studijskom izučavanju kakvo se primjenjuje na kroatističkim katedrama (posebice onoj Filozofskog fakulteta u Zagrebu). Jednim djelom daje odgovor na pitanja o razlozima loše recepcije usmene književnosti u nastavnim programima naših škola te zašto rezultati i spoznaje o usmenoj književnosti teško pronalaze svoju primjenu u udžbenicima i nastavi književnosti na srednjoškolskoj razini. Kraj poglavlja bavi se proučavanjem tradicijskih usmenoknjiževnih oblika u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Kandidat zaključno konstatira da je status usmene književnosti (njenih tradicijskih oblika i primjera) niži nego ikada prije, ali da je ipak određen svim navedenim primjerima i načinima njene prisutnosti: od reprezentativnih zbirki, preko suvremene proze do znanstvenih i nastavnih proučavanja te različitih, uglavnom, prigodnih izvedaba.

Poglavlje: Nastaju li usmenoknjiževni primjeri danas  nastoji  proučiti ovovjeku kreativnost na tom području i odgovoriti na pitanje nastaju li usmenoknjiževni primjeri. U prvom planu je pokušaj da se pokaže kako usmena književnost u izvornoj preoblikovanoj strukturi traje i danas, ali i koji i kakvi primjeri usmenoknjiževne kreativnosti nastaju u suvremenosti. Posebno poglavlje ove radnje posvećeno je pitanju nastanka usmenoknjiževnih oblika danas. Riječ je o poslovicama, vicevima, pričama, pjesmicama, uzrečicama, sleng izrazima, grafitima i ostalim oblicima koji svakodnevno nastaju u malim i prisno povezanim grupama iz kojih se onda usmenom predajom šire dalje. Sve ove nove realizacije usmene književnosti svjedoče o kreativnosti i duhu te obiluju izvrsnim metaforama, a nerijetko se nadovezuju i na tradicijske teme i oblike usmene književnosti. Kandidat je istražio njihovu prisutnost u dnevnom i tjednom tisku, elektronskim medijima, reklamama, pučkim listovima, političkim parolama, klupskim pjesmama, u čekaonicama i putovanjima,  u svakodnevnoj usmenoj  komunikaciji i svim drugim dostupnim oblicima u kojima se pojavljuju nove usmenoknjiževne realizacije. Ovime je nastojao pokazati i dokazati da je usmena književnost živa i da se ostvaruje u novim tehničkim medijima poput televizije, radija, videa, kompjutora i sl., kao i u izravnim međuljudskim kontaktima. Pri tome je uspio pokazati da je usmena književnost ne samo živa, nego da je izvanredno značajna, ali nedovoljno istražena pojava. Razlog je prevlast i potpuna dominacija pisane nad usmenom književnošću. Međutim ovako loš status usmene književnosti posljedica je njene jednako tako neprimjerene zastupljenosti unutar znanosti o književnosti, odnosno u proučavanju povijesti hrvatske književnosti. Zapostavlja se čitav korpus usmene književnosti i proze i poezije i drame - tradicijskih njezinih oblika zapisanih i sačuvanih u zbirkama, ali i usmene književnosti koja danas nastaje i u gradu i u selu (anegdote, vicevi, poslovice, grafiti, ratne priče itd.) , a ravnopravno nastavlja  i obogaćuje nekadašnju usmenu književnost i čini konstitutivni dio povijesti hrvatske književnosti.

 Poglavlje daje odgovor na pitanje jesu li to novi oblici ili su to samo djelomice preoblikovani tradicijski oblici u novoj primjeni. Posebno su raščlanjene izvedbene situacije, odnosno funkcije novih primjera koji nastaju u reklamama, grafitima, maturalnim ophodnjama, u svakodnevnim razgovorima, te u drugim oblicima usmene komunikacije. Kandidat je sustavno istražio poslovice i izreke u suvremenoj primjeni, odnosno njihovu prisutnost u dnevnom tisku i svakodnevnim pričanjima te došao do zaključka da nove, suvremene poslovice imaju distanciju prema svome tradicijskom uzorku, one ga variraju, modificiraju s pretpostavkom da slušatelji dobro poznaju tradicijski uzorak i da svjesno percipiraju suvremene adaptacije. Slijedeći suvremeni oblik koji je predmet propitivanja ovoga istraživanja su svakodnevna pričanja. Riječ je o pričama veoma proširenim na američkom području koje od tamo stižu u Europu a govore o bizarnim događajima, stravičnim susretima, ali i o veselim ili komičnim zgodama. Za suvremena gradska pričanja karakteristično je da svatko u određenom trenutku može biti kazivač, a trenuci pripovijedanja su nepredvidivi kao i situacije i mjesta na kojima će se realizirati. Razmatranja o vrlo brojnim i raširenim vicevima, vicevima-pitalicama čiju je klasifikaciju i strukturu kandidat detaljno proanalizirao na različitim novim i neistraženim primjerima, kao i u dosada rijetko istraživanim izvedbenim situacijama suvremenim radijskim i televizijskim emisijama pa čak i u glasinama i tračevima, koji se razlikuju od suvremenih pričanja po fantastičnim i nevjerojatnim varijantama. Dakako, vrijedna i relevantna su kandidatova zapažanja o prisutnosti novih usmenoknjiževnih primjera u suvremenoj književnosti, dakle u prepletanju usmene i pisane književnosti u reprezentativnom opusu suvremenih autora.

Zaključna razmatranja o tradicijskim i suvremenim usmenoknjiževnim primjerima rekapituliraju argumentacijsku strategiju ovoga istraživanja. Nakon razmatranja tradicijskih i  suvremenih primjera u suvremenoj primjeni kandidat zaključno konstatira da je status usmene književnosti danas niži nego što je bio u prošlosti te da je usmena književnost danas prisutna, ali ne u onoj mjeri kao nekada. Ta se prisutnost očituje na dva načina: oživljavanjem i preoblikovanjem tradicijskih usmenoknjiževnih primjera i nastajanjem novih primjera koji se realiziraju u suvremenim izvedbenim situacijama. Usmenoknjiževna kreativnost tako je s jedne strane prisutna samo u usmenoj komunikaciji, a s duge strane i u pisanoj komunikaciji ili točnije u obliku zapisa, ali i kroz prepletanje sa pisanim književnim djelima i to na više razina: od one stilematske do tematske, pa i preuzimanja cjelokupnih usmenoknjiževnih primjera. Na ovaj način usmena književnost stiže do naših dana putujući kroz prošlost prema sadašnjosti u kojoj nastavlja egzistirati. Dakako da u razmatranim zbirkama postoje primjeri koji su i danas prisutni u usmenoj ili aktualnoj pisanoj komunikaciji i koje kandidat izdvaja i prezentira u cjelini: od poslovica i zagonetaka do lirskih pjesama i ovovjekih dramskih izvedaba. Ovakav višeslojan pristup obogaćuje  spoznaje o usmenoj književnosti, doprinoseći rasvjetljavanju njene pojave kako u prošlosti tako i u sadašnjosti s više različitih strana i u komparaciji s usmenoknjiževnim primjerima u europskim i svjetskim razmjerima te kandidat zaključno konstatira:

da je interes za usmenu književnost (tradicijske primjere) danas znatno smanjen, u odnosu na neka prošla vremena, ali da je ona i dalje itekako prisutna kroz mnoge primjere i na raznovrsne načine te da će njezin udio u jezičnom stvaralaštvu biti i ubuduće  važan i nezaobilazan;

da usmena književnost nastaje i danas, premda ne podjednako u svim oblicima niti na isti način, a niti u istome kontekstu kako je to bivalo u dugoj prošlosti.

ZAKLJUČAK I OCJENA

Doktorski rad mr. sc. Gorana Novakovića Usmena književnost danas u bitnome odgovara sadržajnim očekivanjima koja su tematski zadana naslovom. Na temelju relevantne literature i kroz sintetiziran pregled usmene književnosti   nastale u prošlim vremenima, ali i istraživanja koja nastaju danas cjelovito je promotren status usmenoknjiževnog stvaralaštva, te je kandidat dao vrijedna i posve nova opažanja o statusu usmene književnosti u suvremenosti.

Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati izvješće i da kandidatu odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.

                Stručno povjerenstvo:

 

         1. dr.sc. Stipe Botica, red.prof.

                  predsjednik povjerenstva

                               

         2. dr.sc. Josip Kekez, red.prof.

                  član povjerenstva

                                              

         3. akademik Miroslav Šicel

                  član povjerenstva

 

         4. dr.sc. Vlado Pandžić, izv.prof.

                 član povjerenstva    

    

         5. dr.sc. Estela Banov, doc. na Filozofskom fakultetu u Rijeci

             član povjerenstva


Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Branko Nikolić, red. prof.

 

Zagreb, 22. rujna 2002.

 

 

Predmet: Doktorski rad mr. sc. Antuna Arbunića "Struktura

             slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi"

             - izvješće i ocjena stručnog povjerenstva.

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

                                                  Zagreb,  I. Lučića 3

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 17. lipnja 2002. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (predsjednik), dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (član) i dr. sc. Branko Nikolić, red. prof. Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu (član), za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Antuna Arbunića pod naslovom "Struktura slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi". Nakon primjedbi koje su članovi povjerenstva uputili pristupniku, a koje je on velikim dijelom u konačnoj verziji rada uvažio, imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno

 

 

 

I  Z  V  J  E  Š  Ć  E

 

Doktorski rad mr. sc. Antuna Arbunića, pod naslovom "Struktura slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi", ima ukupno 326 stranica teksta, od čega 279 stranica čini izvorni tekst sa 115 tablica i 27 slika; a potom slijede: Prilog (str. 280-312) s 33 tablice na kojima su prikazani obrađivani i instrumentima istraživanja; Literatura (str. 313-320) s 135 bibliografskih jedinica na hrvatskom, engleskom, njemačkom i slovenskom jeziku; Sažeci (str. 321-322) s ključnim riječima na hrvatskom i engleskom jeziku; kratak Životopis (str. 323) i Sadržaj rada (str. 324-326).

 

 

S a d r ž a j      r a d a

 

Rad je smisleno strukturiran u dvije cjeline, od kojih prva predstavlja teorijski dio proučavanja problema (od 1. do 106. str.) a druga empirijski dio (od 107. do 279. str.). Tako strukturiran rad sadržajem je podijeljen na četiri veća tematska poglavlja: 1. Uvod (str. 1-106), 2. Metodologija istraživanja (str. 107-126), 3. Rezultati i interpretacija (str. 127-261) i 4. Zaključna razmatranja (str.262-279),  od kojih svako sadrži više subtematskih podpoglavlja.

 

Prvo poglavlje, naslovljeno kao Uvod, sastoji se od tri tematske cjeline: Uvod, Ličnost, slobodno vrijeme i razvoj te Teorijski okvir istraživanja.

 

U kraćem uvodnom dijelu rada (str. 1-2) autor svoj iznosi svoj stav koji ujedno predstavlja osnovno polazište njegova rada. On na čovjeka gleda kao na jedinstvenu bio-psiho-socijalnu strukturu koja ne egzistira kao jednostavni zbroj svojih odrednica, već kao sinergično jedinstvo njihovih relacijsko-interakcijskih međuodnosa. Svaki čimbenik, pa i slobodno vrijeme, sam po sebi, ne predstavlja utjecaj razmjeran količini i intenzitetu svog djelovanja, već djeluje samo kroz međuutjecaj svega onoga što pojedinca određuje kako "iznutra" tako i "izvana", što zajedno čini osnovu na kojoj pojedinac nastaje, egzistira i neprestano se razvija i mijenja.

 

U drugom podpoglavlju uvodnog dijela (Ličnost, slobodno vrijeme i razvoj) najprije se razmatra problematika rasta i razvoja u kontekstu slobodnog vremena kao prostora i kao silnice koja djeluje na razvoj individualiteta. Prikazana  je periodizacija ljudskog razvoja s posebnim osvrtom na razdoblja kasnog djetinjstva i puberteta, pri čemu se biotičke odrednice rasta i razvoja dovode u međusoban uzročno-posljedičan odnos s procesima, utjecajima i promjenama koje se zbivaju na psihološkoj i socijalnoj razini djece te dobi, a u kontekstu utjecaja slobodnog vremena na te procese. Potom se govori o ličnosti i njenoj strukturi. Posebno se detaljno ekspliciraju mehanizmi i modeli socijalnog učenja kao i dinamički procesi i objektiviteti konativnog područja ličnosti značajni za pedagoško djelovanje u procesu razvoja pojedinca. U zasebnom se dijelu ovog potpoglavlja detaljno razmatra i definira slobodno vrijeme, njegova struktura, utjecaji, čimbenici, funkcije i modaliteti korištenja općenito i posebice s obzirom na njegovu ulogu u razvoju mlade ličnosti.

 

U trećem dijelu Uvoda pobliže se određuje teorijski okvir istraživanja. Eksplicite se navode teorijsko-filozofske osnove kojima se određuje "okvir i prostor slobode" istraživača, a koje se na teorijskoj razini mogu prepoznati kao strukturalno-fenomenološki pristup problemu, utemeljen na postavkama holizma, teorije izbora i humanističke psihologije, a ekspliciran po modelu gestaltizma. Zastupajući tezu o razvoju kao dominantno pedagoškom problemu, pristupnik iznosi i eksplicira taj proces kao "mogućnost" koja se zbiva unutar prostornog i vremenskog kontinuuma od socijalno poželjnog do socijalno nepoželjnog smjera, a na kojeg utječu brojni čimbenici unutar pojedinca samog (biotička osnova, sazrijevanje, iskustvo) i izvan njega (okruženje, utjecaji, pritisci…). Pri tom, na razini teorijske eksplikacije modela, pristupnik iznosi model "dvostrukog stošca" kao teorijski model po kojem se proces razvoja zbiva (ili može zbivati) - njegovi strukturni elementi, dinamika, čimbenici, mogući ishodi, pedagoške implikacije i moguće prognoze, a sve u kontekstu slobodnog vremena kao prostora za razvoj u kojem sudjeluje bezbrojna količina čimbenika i njihovih utjecaja, ali i slobodnog vremena kao zasebne strukture (entiteta, silnice) koja djeluje na razvoj kao cjelovit proces.

 

U Drugom su poglavlju, naslovljenom Metodologija istraživanja, određeni  problem i cilj istraživanja, osnovne hipoteze, uzorak ispitanika, instrumenata, postupak provođenja istraživanja i način obrade podataka. Poglavlje započinje detaljnim pregledom postojećih istraživanja slobodnog vremena, pri čemu se ističe da je slobodno vrijeme djece starije osnovnoškolske dobi malo istraživano područje slobodnog vremena, te da su komparativne analize gotovo nemoguće, osim sa istraživanjima vršenim ranih sedamdesetih. Problem istraživanja određuje se unutar onoga što u nas još nije istraživano, a to je utvrđivanje strukture ukupnog slobodnog vremena djece osnovnoškolske dobi. Cilj je istraživanja utvrditi strukturu aktivnosti djece u slobodnom vremenu radnim i neradnim danima, količine i vrijednosti pojedinih aktivnosti, te njihovu zainteresiranost za pojedine aktivnosti koje se u tom vremenu zbivaju.

 

Iz tako postavljenog općeg cilja izvodi se opća hipoteza u strukturalnoj i funkcionalnoj nehomogenosti i neistoznačnosti prostora slobodnog vremena djece ove dobi te se na temelju tako formulirane opće hipoteze izvodi osam operativnih nul-hipoteza koje se odnose na pojedine segmente slobodnog vremena (istraživane prostore) i subuzorke ispitanika.

 

Detaljno je opisan uzorak ispitanika, razlozi njegova uzimanja, ograničenja koja iz izbora slijede. Istraživanje je provedeno na uzorku od 290 učenika starije osnovnoškolske dobi uzetom iz populacije djece osnovnoškolske dobi otoka Hvara, a podijeljen je po veličini mjesta stanovanja ispitanika (na ruralni i gradski), po spolu učenika, te po dobi (mlađi i stariji). Podaci su sakupljeni "Listom raspolaganja vremenom", upitnicima o korištenju slobodnog vremena djece osnovnoškolske dobi, (količini vremena koje provode u pojedinoj aktivnosti te vrijednostima koje pridaju pojedinim  načinima provođenja slobodnog vremena) te vremenu". Svi su ti instrumenti konstruirani za potrebe ovog istraživanja. Kao metode obrade podataka navode se:"Listom poželjnosti bavljenja slobodnim aktivnostima u slobodnom

 

a)    univarijantna frekvencijska analiza za deskriptivnu analizu dnevne strukture ukupnog i slobodnog vremena djece;

b)   multivarijantna faktorska analiza pod komponentnim modelom uz primjenu PB-kriterija pri ekstrakciji faktora, a za utvrđivanje faktorskih prostora;

c)    diskriminacijska robustna analiza za utvrđivanje statistički značajnih razlika u strukturi pojedinih istraživanih prostora, a po nezavisnim varijablama "tip dana", "spol ispitanika";

d)   kvazikanonička analize među istraživanim prostorima radi utvrđivanja latentnih kvazikanoničkih dimenzija među prostorima u odnosu;

e)    metoda kongruencije kojom se utvrđuje stupanj suglasnosti ili istoznačnosti među istraživanim prostorima i subprostorima po veličini mjesta stanovanja ispitanika.

        

Treće poglavlje, "Rezultati i interpretacija", donosi pregled dobivenih rezultata i njihovu interpretaciju na razini njihove pojavnosti i međusobne povezanosti, ali ne i u odnosu na cilj istraživanja, što pristupnik čini u četvrtom poglavlju - u Zaključna razmatranja), već u odnosu na pojedine postavljene hipoteze.

 

Ovo je poglavlje stoga strukturirano u šest podcjelina kojim se logički i pregledno može pratiti testiranje hipoteza za istraživane prostore i njihove subprostore:

 

a)    dnevna struktura vremena djece radnim i neradnim danom te razlike u toj strukturi s obzirom na tip dana i spol ispitanika;

b)   dnevna količina pojedinih aktivnosti djece radnim i neradnim danom te razlike u dnevnoj količini istih s obzirom na tip dana i spol ispitanika;

c)    faktorska struktura istraživanih prostora ("količina", "vrijednost", "interes") za cijeli uzorak ispitanika i subuzorke po veličini mjesta stanovanja;

d)   razlike po spolu za istraživane faktorske prostore za cijeli uzorak ispitanika;

e)    kvazikanoničke analize među istraživanim prostorima ("količina", "vrijednost", "interes") za cijeli uzorak ispitanika;

f)     kongruencija među istraživanim prostorima ("količina", "vrijednost", "interes") za cijeli uzorak ispitanika i među istim subprostorima po veličini mjesta stanovanja ispitanika.

 

Rezultati istraživanja pokazuju:

- da postoji statistički značajna razlika između strukture i artikulacije slobodnog vremena, kao i vremena uopće, radnim i neradnim danom, te s obzirom na spol

  ispitanika;

- da postoji statistički značajna razlika u pogledu dnevne količini bavljenja djece pojedinim aktivnostima i u pogledu izboru pojedinih aktivnosti, kako u subprostorima radnog i neradnog dana, tako i u subprostorima koji opisuju spol ispitanika;

- faktorska struktura istraživanih prostora -"količina", "vrijednost", "interes" pokazala je postojanje po 12 latentnih dimenzija "količine" i "vrijednosti" te 9 latentnih dimenzija "interesa za slobodnim aktivnostima", kako za uzorak ispitanika tako i za subuzorke po veličini mjesta iz kojeg ispitanici dolaze;

- diskriminacijskim analizama utvrđeno je statistički značajno razlikovanje subuzoraka ispitanika po spolu za sva tri istraživana subprostora slobodnog vremena, što se tumači posljedicom osjećaja zadanosti tog prostora, odnosa kojega ispitanici imaju prema slobodnom vremenu i različitosti potreba koje se u tom prostoru zadovoljavaju;

- kvazikanoničkim analizama među istraživanim prostorima ("količina", "vrijednost", "interes") utvrđeno je da je taj prostor snažno determiniran okruženjem, procesom maturacije i hedonizmom;

- određivanjem kongruencije među istraživanim prostorima "količine" i "vrijednosti" utvrđeno je podudaranje među četiri para faktora iz čega se može zaključiti o istoznačnosti pojedinih vrijednosti i aktivnosti kojima se djeca bave;

- kongruencijama među istraživanim prostorima "količine" i "vrijednosti" po teritoriju ispitanika utvrđeno je slaganje u četiri para faktora za urbani subuzorak i dva para faktora za ruralni subuzorak ispitanika te da su ta slaganja slična kao na cijelom uzorku te da su posljedica suglasnosti vrijednosne orijentacije s aktivnostima kojima se djeca bave;

- određivanjem kongruencija unutar istraživanih prostorima "količine" i "vrijednosti" po subuzorcima po veličini mjesta stanovanja ispitanika uočeno je postojanje slaganja samo u  jednom paru za istražene prostore (poremećaji u ponašanju te avanturizam s neizdiferenciranim vrijednostima) pa se zaključuje o statistički neznačajnoj podudarnosti među istim prostorima u odnosu na    veličinu mjesta stanovanja ispitanika;

- određivanjem kongruencije unutar prostora "interesa" za subuzorke ispitanika po veličini mjesta stanovanja uočeno je postojanje slaganja među 28 varijabli što ukazuje na izuzetnu podudarnost interesa djece po teritoriju, tj. na istoznačnost tih  prostora bez obzira na veličinu mjesta stanovanja ispitanika.

 

Četvrto poglavlje čine Zaključna razmatranja u kojima se rekapituliraju operativne hipoteze te ih se dovodi u neposredan odnos s rezultatima istraživanja, potvrđujući ili odbacujući pojedinu operativnu hipotezu u cijelosti ili u pojedinom njenom segmentu. Na temelju zaključaka na operativnim hipotezama pristupnik izvodi zaključak o prihvaćanju generalne hipoteze o strukturno-funkcionalnoj nehomogenosti i neistoznačnosti prostora slobodnog vremena djece (učenika) starije osnovnoškolske dobi te rezimira:

 

a)    da prostor slobodnog vremena nije ni strukturalno ni funkcionalno jedinstveni odsječak vremena djece starije osnovnoškolske dobi;

b)   da taj prostor traži interdisciplinarno tumačenje i shvaćanje - osobito zbog njegove razvojne i prevencijske uloge u životu mladog naraštaja;

c)    da njegova interpretacija mora uzimati u obzir odrednice skupine koju se promatra u prostoru i vremenu te njene specifičnosti koje proističu iz njenog socijalnog i kulturnog određenja i djelovanja;

d)   da je stoga, iz prijašnjih rezimiranja, nužno razraditi metodologiju koja će omogućiti sustavno, slojevito i multidisciplinarno istraživanje tog prostora, uvažavajući pri tom sve specifičnosti koje proističu iz determiniranosti toga prostora kako sociokulturnim okruženjem, tako i potrebama pojedinca.

 

 

Z a k l j u č n a   o c j e n a   i   p r i j e d l o g

 

Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. Antuna Arbunića "Struktura slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi".

 

Proučavanju slobodnog vremena djece osnovnoškolske dobi autor prilazi s u našoj pedagoškoj literaturi rijetko tako eksplicite izraženim osobnim polazištem da slobodno vrijeme, kao i svaki drugi čimbenik koji ima utjecaja na ličnost, ne djeluje na tu ličnost razmjerno količini i intenzitetu svog djelovanja,  nego da se moć njegova utjecaja određuje kroz ukupnost svih ostalih čimbenika koji sudjeluju u razvoju ličnosti. Ovo mišljenje potkrepljuju mnogobrojna suvremena istraživanja s područja psihologije i sociologije, dok se u pedagoškoj literaturi tek u posljednje vrijeme javljaju istraživanja koja potkrepljuju takav pristup proučavanju utjecaja različitih čimbenika koji djeluju na razvoj ličnosti. Naime, u našoj je pedagoškoj literaturi uobičajeniji naoko fenomenološki i strukturalistički pristup u kome se pojedini čimbenici razvoja, a posebno odgoja, proučavaju u svojoj pojavnosti, odijeljeno od svih drugih čimbenika, te određuju kao "značajniji", "glavniji", "snažniji" i sl., pri čemu često izostaje odgovarajuća empirijski dobivena potvrda takvih razmišljanja, ili pak naoko holistički pristup u kome se prostor odgojnih utjecaja promatra toliko jedinstveno da se sva moć utjecaja objedinjuje pod neke "okolinske čimbenike" koji određuju i sve i ništa. U ovom radu autor, time što je vrlo detaljno teorijski i empirijski proučio jedno područje, dobivene podatke vrlo detaljno obradio i izveo odgovarajuće zaključke, dosljedno se držeći svog polazišta i ne upadajući u zamku da čimbeniku koji je proučavao pripiše utjecaj koji on nema, i na koji dobiveni podaci ne ukazuju, napravio značajan odmak od velikog broja dosadašnjih radova na području pedagogije, što smatramo jednom od osobitih vrijednosti tog rada.

 

Autor u svom doktorskom radu usmjerio na proučavanje samo jednog od odgojnih  čimbenika, način provođenja slobodnog vremena učenika viših razreda osnovne škole. No to je učinio u skladu sa svim suvremenim spoznajama o tom fenomenu i do kraja iscrpljujući jedan specifičan metodološki pristup i posebno način obrade podataka, koji mu je omogućio davanje vrlo preciznih odgovora na pitanja i probleme koje u radu postavlja.

 

U uvodnom dijelu rada, u kome vrlo detaljno prikazuje teorijski okvir koji određuje fenomen koji proučava, autor se dosta zadržava na razmišljanjima o tome što nas sve određuje kao ličnost, te zašto nas isti čimbenici čine na neki način istima, a istovremeno i toliko različitima da si nismo ni slični? Odgovarajući na to pitanje mr. Arbunić se odmiče od za pedagogiju uobičajenog tumačenja utjecaja kognitivnih čimbenicima, te više prostora daje vrlo detaljnoj eksplikaciji konativnih čimbenika, kojima se u pedagoškoj literaturi pripisuje najveća povezanost s procesom socijalizacije i personalizacije, a koji  unatoč tome predstavljaju najmanje istraživano područje mogućnosti pedagoškog djelovanja. U toj se eksplikaciji poziva na razmišljanja mnogobrojnih autora, na osnovu kojih razrađuje jedan svoj "relacijsko-hijerarhijski model objektiviteta ličnosti" (str. 17) koji u daljnjem tekstu objašnjava i povezuje sa sličnim i različitim razmišljanjima različitih autora, te dio njih objedinjuje u jedan "motivacijski pentagon" (str. 24). Uz te konativne utjecaje autor veže i mehanizme i modele socijalnog učenja, koje također detaljno prikazuje. Prikazujući mnogobrojne čimbenike ljudskog razvoja autor se na kraju približava Bronfenbrenerovoj koncepciji ekologije ljudskog razvoja, te detaljno eksplicira kako razine pojedinih utjecaja tako i različite čimbenike razvoja (društvo, obitelj i posebno odnose koji u njoj vladaju, odgojno-obrazovne ustanove, vršnjake i druge socijalne grupe, masovne komunikacije i masovnu kulturu, te slobodno vrijeme). U teorijskom dijelu rada dan je i detaljan prikaz suvremenih shvaćanja slobodnog vremena, iz kojeg se vidi da autor detaljno pozna domaću i stranu literaturu s tog područja, relativno malobrojna provedena sustavna istraživanja s tog područja, te kontradiktornosti koje se tu javljaju kako u pedagoški tumačenjima slobodnog vremena kao odgojnog čimbenika tako i u rezultatima istraživanja tog složenog fenomena.

 

Posebno vrijednim u teorijskoj obradi problema smatramo to što je autor svako područje koje obrađuje digao na razinu jednog kvalitetnog preglednog rada. U njemu nisu samo vrlo detaljno prikazani pojedini čimbenici odgojnog utjecaja, pa među njima i slobodno vrijeme, mnogobrojni radovi s tih područja i provedena istraživanja, već su područja o kojima se u ovom dijelu rada govori objedinjena i strukturirana na originalan način, pri čemu se stalno osjeća autorovo suvereno poznavanje problematike kojom se bavi, kao i njegov originalni autorski doprinos nekim novijim načinima razmišljanja o tom području.

 

Iz tako opširnog teorijskog prikaza predmeta kojim se autor u svom doktorskom radu bavi vidljiv je veliki broj različitih razmišljanja kako o mogućnostima utjecaja na razvoj pojedinca tako i o ulozi slobodnog vremena u tom utjecaju. Detaljno su prikazana postojeća istraživanja, te ukazano na ono što još nije istraživano a trebalo bi istražiti. Problem svog istraživanja autor smješta upravo u područje u nas još neistraživanog aspekta slobodnog vremena, dosljedno ga povezujući s već istraženim područjima, što rad čini jednim sustavnim istraživanjem koje jasno komunicira sa postojećim spoznajama s tog područja u nas i u svijetu i nastavlja se na njih na području još neistraživanog, a potrebnog. Cilj i hipoteze istraživanja postavljeni su također u prostoru još neistraživanog aspekta slobodnog vremena mladih, a odgovore na njih ocjenjujemo ne samo kao nove temeljne spoznaje u pedagogiji već i kao osnovu za mnogobrojna daljnja istraživanja i moguća unapređenja pedagoške prakse.

 

U svom doktorskom radu autor ne pokazuje samo da detaljno pozna područje kojim se bavi već da je suvereno ovladao jednom specifičnom metodologijom istraživanja tog područja, koja se, u našoj pedagoškoj literaturi, ovdje pojavljuje prvi puta.  U namjeri da prikaže strukturu slobodnog vremena djece viših razreda osnovnoškolske dobi radnim i neradnim danom (on ga dijeli na tri dijela: aktivnosti razonode /igra, zabava, dokolica, sport/, aktivnosti samoostvarenja /izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, hobiji, učenje stranih jezika i sl./ i statusne obveze /pomoć u roditeljskom domu, vjerske obveze, obveze koje proistječu iz statusa učenika i sl./ kako bi se otkrile njihove navike u korištenju tog vremena, vrijednosti koje mladi pridaju pojedinim od tih aktivnosti, raskorake između tih vrijednosti i načina na koji oni stvarno provode svoje slobodno vrijeme, te njihov interes za pojedine aktivnosti kojima bi se u slobodno vrijeme željeli baviti, autor se dosljedno drži kvantitativnog pristupa proučavanju. Podatke dobivene korištenim upitnicima podvrgava vrlo iscrpnim numeričkim analizama, iz kojih izvodi odgovarajuće zaključke. Iz rada se, kroz njegove interpretacije rezultata obrade dobivenih podataka i njihovim smislenim povezivanjem s postavljenim hipotezama pa i ciljem cijelog istraživanja vidi da mu te analize nisu poslužile samo da bi rad dobio privid "znanstvenosti" (što se, nažalost, ponekad događa), već da dobro poznaje bit provedenih numeričkih analiza čijom odgovarajućom interpretacijom čini odmak od pozitivističkog pristupa proučavanju problema i približava ga njegovoj ulozi u pedagoškom djelovanju.

 

Iako povjerenstvo smatra da rad mr. Antuna Arbunića zadovoljava propisane kriterije za pozitivnu ocjenu doktorskog rada, ipak želimo ukazati i na neke manjkavosti. To se posebno odnosi na  ograničenja koja proizlaze iz nekih specifičnosti uzorka na kome je istraživanje provedeno, što donesene  generalizacije ne čini općeprihvatljivima već ih ograničava na  osnovni skup djece koja, primjerice, ne poznaju višesmjenski rad škola. No korištena metodologija i način obrade podataka bez svake sumnje mogu poslužiti kao primjer budućim istraživanjima ove problematike na uzorcima djece uzetim iz drugačijih sredina. Nedostatkom rada donekle se može smatrati i stil pisanja, što se posebno odnosi na uvodni dio rada u kome predugački odlomci ponekad otežavaju razumijevanje teksta, ali taj nedostatak donekle otklanjaju vrlo jasni i ilustrativni grafički prikazi iznesenih ideja kojima tekst obiluje. Šteta je da autor u radu ne citira i neka od  istraživanja pojedinih novijih načina provođenja slobodnog vremena i njihova utjecaja na mlade (primjerice danas vrlo modernih proučavanja utjecaja vremena koje mladi provode uz svoje kompjutore u jednom virtualnom svijetu). No, svi ti prigovori ni na koji način ne umanjuju vrijednost ovog rada ni temeljni zaključak povjerenstva da ovaj doktorski rad zaslužuje pozitivnu ocjenu, već ih više treba shvatiti kao sugestije za moguća poboljšanja. Iz rada je vidljivo da pristupnik detaljno pozna područje kojim se bavi, metodologiju njegova istraživanja, te da je uporabom te metodologije dao značajan doprinos pedagoškom proučavanju slobodnog vremena djece osnovnoškolske dobi.

 

 

P r i j e d l o g

 

Na osnovu iznesenog u ovom izvješću povjerenstvo predlaže Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorskog rada mr. sc. Antuna Arbunića pod nazivom ""Struktura slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi" i da pristupniku odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.

 

 

                           

                                                 Stručno povjerenstvo:

 

 

_________________________________

                                  (Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.)

 

__________________________________

                                         (Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.)

 

__________________________________

                                         (Dr. sc. Branko Nikolić, red.prof.)

 


dr. sc. Zdenka Janeković Roemer, docent

dr. sc. Neven Budak, izv. prof.

dr. sc. Danko Zelić, znan. suradnik, Institut za pov. umjetnosti

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 12. prosinca 2001. izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Irene Benyovsky pod naslovom "Društvena uvjetovanost gradskog prostora: Trogir 1250-1450." O tome Vijeću podnosimo sljedeći

 

I z v j e š t a j:

 

            Rad obuhvaća 300 stranica rukopisa od čega 280 stranica teksta s bilješkama, te 20 stranica popisa izvora i literature. U dodatku su priložene karte i likovni prikazi Trogira i okolice od 12. do 20. stoljeća, ukupno 22 priloga.

Cilj doktorskog rada mr. sc. Irene Benyovsky bio je istražiti trogirski srednjovjekovni urbanizam s društvenog motrišta. Na razvoj grada utjecale su raznolike okolnosti koje su samo dijelom bile planirane i pravno organizirane, a drugim su dijelom bile posljedicom nereguliranih razvojnih smjerova potaknutih potrebama svakodnevnog života. Iz tih je sastavnica izrastao kompleksan gradski prostor kojeg je autorica pokušala prikazati i objasniti dinamiku njegova razvoja. Analitički postupak autorica je razdvojila na dvije razine - pratila je prije svega oblikovni razvoj grada, a potom je nastojala objasniti društvenu podlogu urbanizma.

            Podatke o vlasništvu nad pojedinim objektima I. Benyovsky je dobila pomoću baze podataka izrađene na temelju različitih vrsta dokumenata, ponajviše kupoprodajnih ugovora i oporuka. Sama baza podataka nije priložena radu. Autoričin je zaključak da je na temelju sačuvane građe moguća tek djelomična ubikacija objekata, odnosno rekonstrukcija plana grada.

            U uvodnom dijelu rada, uz osnovna usmjerenja i postavke (4-8), kolegica Benyovsky je uvrstila i pregled korištenih izvora (9-16.) Kronološki pregled čini potku koncepcije izlaganja od početka do kraja rada. Tako drugo poglavlje, pod naslovom "Urbanistički razvoj grada do polovice 13. stoljeća (17-27) na temelju literature rezimira poznate činjenice o političkom, društvenom i urbanističkom razvoju Trogira u antici i srednjem vijeku. U trećem poglavlju izlaže se o izgradnji grada Trogira od 1250. do 1322. godine (28-123). Autorica je objasnila posjedovno pravo na nekretnine u gradu, te analizirala trogirski urbanizam 13. i 14. stoljeća u svjetlu odnosa privatnog i javnog, te sekularnog i sakralnog prostora. Osobita je pažnja posvećena oblikovanju urbane strukture grada, izgradnji katedrale i drugih sakralnih objekata, gradskog trga i podgrađa. S jačanjem utjecaja komunalnih vlasti, urbanizacija je postajala sve više planskom i to ne samo iz funkcionalnih već i iz estetskih razloga. S druge strane, na novo oblikovanje grada utjecala je i sve značajnija privatna izgradnja. Tijekom vremena socijalne strukture postajale su sve važnije za razvoj i planiranje grada. U gradskom prostoru ogledao se njegov gospodarski rast, komunalni ustroj, te odnos plemića i pučana. Plemićka premoć očitovala se u stambenoj arhitekturi, ali i u izgradnji privatnih kula, što ukazuje na odnos moći rodova i komunalnih institucija vlasti. U tom je smislu prekretnicu donijelo 14. stoljeće koje karakterizira jačanje gradskih vlasti, a u urbanističkom smislu val velikih investicija u javne objekte. Četvrto poglavlje (124-201) u većoj je mjeri određeno političkim kriterijima, odnosno mletačkom vlašću 1322-1358, razdobljem integracije Dalmacije i hrvatskog zaleđa od 1358, te tzv. "protudvorskim pokretom s kraja 14. i početka 15. stoljeća. Autorica je prikazala kako su unutarnje i vanjske političke turbulencije utjecale na gradski posjed u privatnom i javnom segmentu. Usredotočila se na promjene vlasništva nad privatnim objektima, te na izgradnju fortifikacija u prvoj polovici 14. stoljeća. Nadalje, prikazala je kako je središnji prostor grada tijekom tog razdoblja ujedinjavao svjetovnu i sakralnu svrhu. Pratila je također i dalji razvoj gradskih ćetvrti i prigrađa, kao i rast utjecaja gradskih vlasti na regulaciju prostora. Posljednje, peto poglavlje (202-274) analizira trogirski urbanizam u razdoblju mletačke vlasti 1420-1450. godine. Prema zaključku kolegice Benyovsky, utjecaj Venecije očitovao se u elementima prostorne organizacije, kao i u likovnoj simbolici. Mletačka vlast prionula je obnovi ratom oštećenih zgrada, no prioritet im je bila izgradnja kaštela, uporišta mletačke vojske, a potom i drugih fortifikacija, luke i mosta prema Čiovu. Tako je arhitektura jasno oćitovala novi karakter mletačke vlasti u Dalmaciji. Objasnivši ukratko te promjene, autorica je osobitu pažnju posvetila mletačkim inovacijama na gradskom trgu. Zanimljivi dio ovog poglavlja jest rekonstrukcija privatne izgradnje u 15. stoljeću, odnosno socijalna topografija gradske jezgre temeljena prije svega na političkom kriteriju, to jest odnosu ranije političke tradicije i nove vlasti. U nastavku je rekonstruirana urbanizacija i socijalna topografija novog grada, te crkveni posjed u jezgri i novom gradu. Zaključak rezimira osnovne smjernice urbanog razvoja grada Trogira tijekom srednjega vijeka.

Doktorski rad Irene Benyovsky pokriva veliki vremenski raspon, nekoliko stoljeća ključnih u povijesti grada Trogira, Dalmacije i hrvatskih zemalja uopće. Osobiti doprinos kolegice Benyovsky leži u rekonstrukciji gradskoga prostora i očitavanju njegovih razvojnih smjernica kroz to vrijeme. To je postigla analizom obilne izvorne građe, kako objavljene, tako i one pohranjene u dalmatinskim i zagrebačkim arhivima. Oslanjala se pritom na literaturu iz područja povijesti umjetnosti, povijesti, arhitekture i arheologije, arhitekture i time postigla interdisciplinarnu obuhvatnost istraživanja. Nastojanjem da osvijetli socijalno i političko značenje prostora, otvorila je novu temu u hrvatskoj historiografiji. Taj je pristup proveden kroz čitav rad, no najizrazitiji je u analizi razdoblja izgradnje grada od 1250-1322. godine. Istraživanje i objašnjavanje međusobnih utjecaja između društvenih pojava, struktura, slojeva i gradskog prostora ovim radom nije završeno, no on pruža dobre temelje za buduća istraživanja, svojim metodološkim i interpretativnim dosezima. Rezultati koje je kolegica iznijela vrijedan su prinos hrvatskoj medievistici.

            Smatramo da je mr. sc. Irena Benyovsky u doktorskom radu postigla vrijedan znanstveni rezultat te ga pozitivno ocjenjujemo i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj i odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti.

 

 

Zagreb, 3. rujna 2002.

 

 

                                               dr. sc. Zdenka Janeković Romer, docent

 

                                               dr. sc. Neven Budak, izv. prof.

 

                                               dr. sc. Danko Zelić, znan. suradnik

 

 


ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

Zagreb, 27.rujna2002.

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG  FAKULTETA

SVEUČILIŠTA  U  ZAGREBU

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

 

PREDMET: Ocjena doktorske disertacije

                     Mr. Sandre Križić-Roban

 

Kao članovi Stručnog povjerenstva imenovanog na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj  18. veljače 2002. godine za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Sandre Križić Roban pod naslovom URBANI MODELI INDIVIDUALNE STAMBENE IZGRADNJE U ZAGREBU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA podnosimo slijedeće

 

SKUPNO  IZVJEŠĆE

 

Doktorska disertacija mr. Sandre Križić Roban sastoji se od osnovnog teksta (str.6-198), popisa korištene literature (str.199-208) te ilustracija (tlocrta, nacrta, presjeka, fotografija i drugog relevatnog slikovnog materijala) u ukupnom opsegu narednih 136 stranica. Osnovni je tekst podijeljen u nekoliko poglavlja, tako Uvod (str. 6-16), glavni dio naslovljen identično kao i disertacija u cjelini (Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata, str. 17-156), zatim slijede ‘Arhitektonske izložbe’- mediji posredovanja nove gradnje (str. 157-175), Uzroci urbanog tkiva – između hijerarhijskog modela oblika i serijalne teksture naselja (176-185), Zagreb između dva svjetska rata (186-194) i Zaključak (195-198). Nakon toga slijedi dodatak radnji koji se sastoji pretežito od ilustracija, točnije fotokopija mahom arhivske građe.

U uvodnome dijelu pristupnica objašnjava osnovne intencije svoje radnje nastojeći pobliže odrediti tendencije u međuratnoj arhitekturi, a s osobitim naglaskom na individualnu izgradnju. Ona tako zaključuje kako individualno stanovanje, tj. “kuću, ne tumačimo u kontekstu specifičnog oblikovnog sistema, već prvenstveno kao rezultat procesa tijekom kojeg nastaje oblik izrastao iz funkcije. ‘Demokratičnost’ moderne arhitekture u kontekstu medija posredovanja novih mogućnosti, u idealnoj varijanti značila je otvorenost za sve zamislive oblike, objedinjene modernim pristupom koji unutar svoje strukture podržava izbor i osobne principe stanovatelja” (str.6). Ova prije veoma površna, nego sasvim pogrešna naznaka treba nas približiti i samoj temi disertacije – individualnoj stambenoj izgradnji u Zagrebu međuratnoga razdoblja. Mr. Križić Roban oslanja se na odavna poznatu tezu kako upravo u to vrijeme dolazi do velikih inovacijskih procesa u projektiranju i u gradnji, te ističe kako je pojedinac taj koji “mijenja okoliš, da bi nakon dovršenja procesa izgradnje to isto okruženje utjecalo na pojedinca upravo onime što je sagrađeno”(str.7). Konkretne posljedice toga autorica vidi u novome (modernome) shvaćanju stanovanja što se manifestira u širokim otvorima, krovnim terasama, uređenim prednjim i dvorišnim vrtovima. Nastaju tako tipizirana naselja (u Zagrebu Cvjetno i naselje Prve hrvatske štedionice), baš kao i novi tip gradskih vila  čime se čini otklon od postupka beskonačnog nizanja kuća, postupka koji sputava osjećaj individualnosti i slobode pojedinca. Dakako, u svemu ovome tehnologija je dala izrazit doprinos. Kao najupečatljiviji vid modernog shvaćanja arhitekture ističe se izražavanje čistim formama, slobodnim tlocrtom, kubičnim volumenima, skeletnom konstrukcijom.

Urbane modele individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata mr. Sandra Križić Roban promatra kroz dva osnovna tipa : rezidencijalnu arhitekturu i tipsku socijalnu izgradnju (tj. naselja). Kao konkretni primjeri poslužili su joj Novakova i Torbarova ulica s jedne strane, te naselje Prve hrvatske štedionice i Cvjetno s druge. Na tim se primjerima jasno uočava način kojim su privatni vlasnici imali utjecaja na konačan izgled naselja. Riječ je, dakle, o naseljima koja nastaju zahvaljujući privatnoj inicijativi građana – mahom pripadnika srednje i više srednje klase (činovnici, liječnici, pravnici, trgovci, obrtnici) – a ne sredstvima gradske općine. To nadalje znači da se ne obrađuje tzv. socijalno stanovanje i socijalna naselja, već modeli naselja izgrađenih individualnim stambenim kućama u kojima se građevinska parcela i kuća ugrađuju u postojeću urbanu mrežu. Ti novi urbani kompleksi posjeduju, po autoričinu mišljenju, “autohtonost u smislu nastajanja, jer se ne radi o primjerima automatskog usvajanja već izgrađenih europskih modela” (str.16) i pri tom predstavljaju visoke kreativne vrijednosti.

Nedvojbeno najzanimljiviji model individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata predstavlja Novakova ulica koju se u ovoj doktorskoj disertaciji s pravom promatra kao “paradigmu moderne stanogradnje”, a koju se ponegdje u literaturi, dosta neoprezno, poistovjećuje sa stuttgartskim naseljem Weissenhoff. Mr. Sandra Križić Roban, međutim, pravilno zaključuje kako je Novakovu ulicu teško dovesti u bliski kontekst sa stuttgartskim naseljem budući kod nas nije bio artikuliran zajednički interes autora objedninjenih u društvo poput Njemačkoga društva za umjetni obrt (Deutscher Werkbund), a nije postojao ni širi društveni, politički i ekonomski kontekst te snažna ličnost poput one Miesa van der Rohea što je sve pogodovalo da se razviju ideje modernoga stanovanja koje su promovirane u Weissenhoffu.

Novakova ulica izgrađena je na zemljištu koje je prije parcelacije 1930. g. pripadalo obitelji veletrgovca kožom i veleposjednika Bernsteina, a odluka o gradnji vila ovisila je o regulatornoj osnovi koju je predložio Gradski građevni odjel. Prihvaćenom regulatornom osnovom planirana je izgradnja dvadesetjedne vile, a od 1931. do 1941. godine izgrađeno je njih dvadeset. Neke su obiteljeske kuće tijekom izvedbe odstupile od precizno zacrtanih smjernica regulatorne osnove, a razlog tomu je zahtjevnost terena izgradnje. Još prije izgradnje predviđeno je bilo produženje Novakove ulice i njezino povezivanje s Vramčevom ulicom, no do toga nije došlo, a mr. Križić Roban zaključuje kako se vjerojatno “radilo o interesima vlasnika parcela koji su ih željeli iskoristiti kao građevna, a ne zamjenska zemljišta” (str.24). Bernsteinovo zemljište nad Ribnjakom, površine 7500 četvornih hvati, bilo je jedno od posljednjih privatnih veleposjeda za koje je gradska općina dozvolila parcelaciju i izgradnju obiteljskih vila. Parcelacijom je kompleks razdijeljen na 21 parcelu. Cesta, širine 8 metara, nije predviđala veliki promet budući se radi o ulici obiteljskih i najamnih vila koje su imale garažu. Ulica je planirana kao cjelina i trebala je biti izgrađena u vrlo kratkom roku, a njezini su vlasnici i stanovnici pripadali sloju trgovaca i veletrgovaca, te liječnicima, advokatima i arhitektima. Od ukupno 20 izgrađenih kuća od 1931. do 1941. godine svega četiri su isključivo obiteljske, dok su ostale najamne. U većini najamnih investitori su za sebe gradili stan na prvome katu, što je podrazumijevalo čitavu etažnu površinu, a u nekim slučajevima i odvojen pristup krovnoj terasi. Važno je istaknuti kako je gotovo u svim zgradama provedeno funkcionalističko načelo organizacije stanovanja: prostorije se povezuju prema funkciji s jasnim odvajanjem gospodarskog (:kuhinjskog) trakta od spavaćeg i dnevnog. Gospodarski trakt pri tom često ima izdvojen ulaz, a prostorije su povezane manjim hodnikom i uz njih je redovito zaseban WC. U gotovo svim primjerima stanovi, odnosno kuće, imaju isključivo stambenu funkciju, dok bi izuzetak činile vila Šercar (br.17) u kojoj je bila smještena i ordinacija vlasnika, te prigradnja ateliera arhitekta Petrovića na krovnoj etaži obiteljske vile (br.28). Većina kuća ima skeletnu konstrukciju, kombiniranu s nosivim vanjskim i stubišnim zidovima. Analizirajući prostornu organizaciju kuća i njihovu konstrukciju mr. Križić Roban zaključuje kako su vile u Novakovoj ulici srodne “realizacijama na koje nailazimo u drugim evropskim gradovima, poput Stuttgarta, Beča, Praga”. (str.30)

Najstarije tri kuće u Novakovoj ulici (br. 15 arhitekata Kauzlarića i Gomboša, br. 28 arhitekta Bogdana Petrovića i br. 17. arhitekta Ivana Senka), te nešto kasnije kuća obitelji Pučar na br. 24 bile su, po mišljenju mr. Križić Roban, “u prilici poslužiti kao svojevrsni ‘manifest’ moderne stambene arhitekture” u Zagrebu. Pri tome je osobito važnu ulogu imao  arhitekt Bogdan Petrović. Kuća Spitzer (Novakova 15) arhitekata Kauzlarića i Gomboša, po mišljenju autorice, ne samo što pripada najranijem razdoblju izgradnje, već izlazi izvan lokalnih arhitektonskih i urbanističkih okvira i jedan je od vrhunskih, programatskih primjera internacionalnog stila u našoj sredini. Pozivajući se na raniju valorizaciju ovog objekta što ga je 1971. iznijela Željka Čorak i Sandra Križić Roban ističe kao zanimljivost kuće Spitzer njezin odnos s pejsažom postignut “na principu kontrasta”.  Drugu fazu izgradnje čine četiri  kuće podignute 1933-34. godine u zapadnom dijelu ulice pri čemu se osjeća “tendencija povezivanja u cjelinu” (str.37), a doba najintenzivnije izgradnje pripada godinama 1935. i 1936. kada je izgrađeno osam kuća u istočnome dijelu ulice. U razdoblju između 1937. i 1941. dovršena je  predratna izgradnja Novakove ulice s posljednjih pet kuća. Radi se o dvije najjužnije parcele s kućama br. 5 i 8a, dvije posljednje na sjevernom dijelu ulice (br. 30 i 32) te kući br. 19 smještenoj na uskom i zavojitom dijelu ulice. Iako planirana da se cijela izgradi veoma brzo, Novakova je ulica ipak nastajala i zadobila svoj konačan izgled tijekom punoga desetljeća. I u ovoj kasnoj fazi izgradnje ponovno susrećemo arhitekta Bogdana Petrovića koji je 1938. izveo i šestu kuću u ovoj ulici, a to je ona na posljednjoj parceli na parnoj strani (br.32). Nažalost, poslijeratnom dogradnjom narušen je izvorni izgled ove Petrovićeve vile skeletne konstrukcije i s čeličnim stupovima u prizemlju.

Završavajući dio svoje disertacije posvećen Novakovoj ulici, Sandra Križić Roban naglašava kako se ova zagrebačka ulica “opravdano može smatrati modelom, no njen nastanak nije zavisio od arhitekta koji je, poput Miesa van der Rohea u Stuttgartu, uspostavio odnose između naručioca i grupe arhitekata koji su pojedinačno dokazali metode nove gradnje, njihovu isplativost, opravdanost kao i mogućnost odražavanja novih društvenoh odnosa promijenjenom prostornom organizacijom te tendencijom povezivanja unutarnjih i vanjskih prostora na način koji dotad nije bio primijenjen”. (str. 61) No, dok je naselje Weissenhoff sagrađeno na brežuljku udaljenom od povijesne jezgre, zagrebačka je Novakova ulica smještena na samom obodu središnje  gradske zone i u neposrednoj blizini povijesnoga dijela grada. Autorica iz toga zaključuje kako “ova specifična simbioza modernog arhitektonskog izraza, ujedinjena s povijesnom izgradnjom” predstavlja  posebnost i time “dokazuje u kolikoj mjeri su naši arhitekti uvjerljivo autohtoni, spremni na modifikacije u svrhu postizanja urbanog slijeda “ (str. 61). Taj se zaključak, međutim, čini pomalo ishitrenim, budući je povijest gradnje Zagreba i Stuttgarta, pa i bilo kojih drugih gradova, nemoguće svesti na istu razinu. Jednostavno rečeno, pojmove periferije i središnje gradske zone treba shvatiti različito od slučaja do slučaja, a ne iz jednog elementa donositi zaključke koji ne odgovaraju stvarnome stanju. Analizirajući stil gradnje autorica konstatira kako postoje brojne srodnosti između pojedinih kuća Novakove ulice s primjerima nastalim u Europi od ranih Loosovih vila u 13. bečkom okrugu, do Le Corbusierovih kasnijega datuma. Te srodnosti ne začuđuju, budući su se mnogi naši arhitekti međuratnoga razdoblja formirali u neposrenoj blizini velikih uzora. Te veze, pa shodno tome i mogućnost europskog kontekstualiziranja hrvatske arhitekture navedenog razdoblja, nisu uočljive samo na primjeru Novakove ulice. Naći ćemo ih i u obližnjoj Torbarovoj ulici, baš kao i u nekim zagrebačkim naseljima (naselje Prve hrvatske štedionice), a osobito na pojedinačnim primjerima izgrađenim izvan kompleksa obuhvaćenih ovom disertacijom (vile arhitekata Weissmanna, Vidakovića, Cote i dr.).

Torbarova ulica druga je zasebna cjelina ove radnje, a samo nekoliko mjeseci nakon odobrenja parcelacije Novakove ulice počinju planovi za pripremu njezine izgradnje na zemljištu Prebendarovac. Parcelacija je bila objavljena i u novinama, pa je vrlo brzo čitav prostor Šalate dobio novi izgled. Izgradnja šalate bila je jedna od najlogičnijih odluka obzirom   na blizinu centra grada te postojanje infrastrukture i prometnih pravaca koji su ovaj dio uključili u gradsku cjelinu. Autorica ističe kako je izgradnja obiteljskih kuća u sjevernoj gradskoj zoni bila potaknuta i “mišljenjem Petera Behrensa, izrečenim na predavanju održanom u Društvu inžinjera i arhitekata u vrijeme pregradnje kuće Stern (“Elsa-fluid”) na glavnome zagrebačkom trgu”, a tu ideju potkrepljuje i arhitekt Stjepan Planić. (str. 68) Torbarova ulica, smatra autorica, indikativna je za vrstu izgradnje koja ne podrazumijeva suvremenost građenja u smislu maksimalne primjene betona, željeza i stakla, već “racionalnim korištenjem materijala i produkcijskih sredstava postiže idealnu razinu funkcionalnosti”. Izgradnja Torbarove ulice i cjeloga Prebendarovca odvija se istodobno s podizanjem kuća u Novakovoj ulici. Iako je u Torbarovoj podignuto upola manje kuća nego u Novakovoj ulici, njihova se izgradnja odvijala u istome desetogodišnjem razdoblju između 1930. i 1940. godine. Parcele su nizane s obje strane ulice, a prosječne su površine 600 m2 (20 x 30m) s ujednačenim prednjim vrtom širine pet metara. Tipologiju ovog dijela Šalate, smatra Sandra Križić Roban, “možemo promatrati kao izvedenicu konteksta ‘vrtnoga grada’, u kojem stan (organiziran u prostoru obiteljske kuće kao i najamne vile) u idealnoj inačici ostvaruje primjerenu vezu s okolišem.” (....) “To znači da su objekti postavljeni u izravnom odnosu jedni prema drugima, kao i prema neposrednom okolišu koji je uvjetovao pojedina rješenja (loggie, balkoni, mali vrtni bazen, hortikultura).” (str.72). U tekstovnom dijelu svoje radnje, i to od str. 72 do str. 89., autorica nabraja i opisuje pojedinačne primjere stambenih kuća Torbarove ulice. Treba, međutim, istaknuti da ni opisi, ni analize, pa shodno tome ni zaključci u ovome dijelu nisu na istoj razini kao što je to bilo u prethodnom  dijelu, tj. u slučaju Novakove ulice. Vrlo često iz puke se i monotone deskripcije ne naziru željeni zaključci, pa se ne otkriva što je to u Torbarovoj ulici zajedničko s kompleksom Novakove. Drugim riječima, stječe se dojam kako je mr. Križić Roban uključila ovu ulicu u cjelinu s Novakovom bilo sasvim proizvoljno, bilo tek činjenicom istoga vremena njihove izgradnje. Odnosno, ono što je za radnju bitno, ne naziru se, ili se barem vrlo teško naziru, autoričine namjere da ovdje definira tip gradske vile ili obiteljske kuće. Iz mnoštva općenitih fraza, detaljnih deskripcija stanova unutar kuća, detaljnih opisa samih tih kuća teško je razbrati cilj. Teško je, naime, ovdje prepoznati “urbane modele individualne stambene izgradnje”, budući se neprestano govori o mikro cjelinama, dakle, o stanovima samim. Dakako, kuća počinje od definiranja stana kao njezina bitnoga dijela. No, u tekstu u kome se obrađuje Torbarova ulica ne postiže se sinteza, nedostaje zaključak koji bi nas od detalja doveo do artikulirane cjeline.

I dok u prvom dijelu disertacije mr. Sandra Križić Roban obrađuje tip rezidencijalne zagrebačke arhitekture na primjerima dviju ulica nastalih u vremenskom rasponu od 1930. do 1941. godine, njezin je drugi dio posvećen tipskoj socijalnoj izgradnji, tzv. naseljima (die Siedlung). Od više naselja koja su nastala u međuratnome razdoblju u Zagrebu Sandra Križić Roban osobitu je pozornost usredotočila na dva: na naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci gdje su parcelaciju izveli arhitekati Ivo Juranović i Franjo Gabrić, a Zdenko Strižić projektirao tri tipa kuća, te na Cvjetno naselje arhitekta Vlade Antolića. Čitavo područje budućeg naselja Prve hrvatske štedionice podijeljeno je isprva u blokove velikih površina koji su se kasnije dijelili u gradilišta. Prva je hrvatska štedionica izgradila na vlastiti trošak ceste, kanalizaciju i vodovod pa je nakon toga odobrena parcelacija s obvezom da se gradskome Građevnom odjelu prije početka gradnje podnesu na odobrenje tipovi kuća. Treba još istaknuti kako je Prva hrvatska štedionica zainteresiranim parcelantima osigurala za izgradnju stambeni zajam, a štediše su umjesto plaćanja u gotovini mogli parcelu kupovati prodavši banci uložne knjižice. Naselje je planirano na površini 30 katastralnih jutara, od kojih je 9 jutara bilo namijenjeno javnim površinama (park, ceste) i bilo u vlasništvu Gradske općine.Kao što je u slučaju Novakove ulice Sandra Križić Roban željela analogijama dovesti ovu ulicu u vezu s naseljem Weissenhoff u Stuttgartu, tako i u drugome dijelu svoje disertacije nastoji usporedbama kontekstualizirati zagrebačka naselja tridesetih godina s primjerima europske arhitekture. Te se veze zaista mogu prepoznati u Tautovoj parcelaciji naselja Zehlendorf u Berlinu (1926-1931.g.), zatim u naselju Römmerstadt u Frankfurtu za koje je projekt radio Ernst May. No, najizravnija veza s trešnjevačkim naseljem bili bi projekti Adolfa Loosa, njegovi “Mustersiedlungen” koje dvadesetih godina projektira u Beču, a početkom tridesetih realizira četiri kuće u nizu u bečkom Werkbundovu naselju. Pozivajući se na ove europske primjere, pristupnica na pravilan način hrvatsku arihitekturu tridesetih godina stavlja u izravan kontekst i daje joj puno značenje. To će učiniti i u drugome primjeru u kome obrađuje naselja, a to je Cvjetno naselje arhitekta Vlade Antolića. Odlukom Gradskog vijeća od 2. ožujka 1936. izabran je prošireni Građevinski odbor za regulaciju grada. Tom je prilikom izglasana podjela gradskog područja južno od željezničke pruge što je praktički značilo i začetke budućega projekta arhitekta Antolića. Namjera je odbora bila izgraditi naselje kao svojevrsni vrtni grad, s predvrtovima ispred kuća i vrtovima iza njih. Time se željela spriječiti pregusta izgradnja i naselju dati što ugodniji i funkcionalniji izgled. Arhitekt Vlado Antolić projektirao je kuće činovnicima koji su bili bez građevnog kapitala, a gradili su na otplatu. Taj, u svakom slučaju zahtijevan poduhvat, Antolić je i uspio riješiti, ap je već tijekom 1939-1940. sagrađeno oko 40 obiteljskih kuća, a što je predstavljalo i polovicu od ukupnoga broja predviđenih za Cvjetno naslje. Tiploški su kuće u ovome naselju riješene na vrlo precizan način: konstrukcija je skeletna, vanjski zidovi zidani u opeci, a kuće se sastoje od prizemlja koje nije smjelo služiti za smještanje stambenih, već isključivo nusprostorija (spremišta, drvarnica, praonica, garaža) da se ublaže nezgode od mogućih poplava, dok je stambeni dio smješten na katu, odnosno katovima. Naime, zavisno od tipa, a arhitekt Antolić zamislio je tri tipa, kuće su jedno ili dvokatnice svijetle visine stanova cca 250cm. Analizirajući organizaciju prostora kao i podjelu naselja na tri tipa kuća, i Sandra Križoć Roban Antolićevo Cvjetno naselje dovodi u vezu s Le Corbusierovim naseljem radničkih kuća u Pessacu kraj Bordeauxa. Pristupnica, međutim, u Antolićevu znatno fleksibilnijem stajalištu od onoga   Le Corbusiera vidi prednost i razlog zašto je zagrebačko naselje pretrpjelo manje naknadnih intervencija (:devastacija) nego slavniji primjer u Pessacu.

Kao što je naselja na Tršnjevci i ono uz Cvjetnu cestu Vlade Antolića nastojala sagledati u širem kontekstu i pronalaziti adekvatne parametre, tako je Sandra Križić Roban isto činila i u slučajevima naselja na Volovčici, na Vrhovcu (“Vinovrh”), na Rebru arhitekta Bogdana Petrovića, te obrađujući projekte naselja arhitekata Huge Erlicha i, konačno, Božidara Tušeka. U poglavlju “’Arhitektonske izložbe’ – mediji posredovanja nove gradnje” (str. 157-161) nastoje se valorizirati ideje koje su bile u našoj sredini tijekoma razmatranoga međuratnoga razdoblja s idejama koje su određivale standarde i inovacijske vrijednosti europske arhitekture. Iako dosta nespretno naslovljeno, ovo poglavlje ipak donosi niz zanimljivih stajališta kroz koja je moguće sagledati građu koju je autorica obradila u većem dijelu svoje radnje. Takve su analogije, pa i manje ili više uspješna kontekstualiziranja, vidljiva i u poglavljima “Utjecaji Njemačkog društva za umjetni obrt na stanogradnju” (str.162-164), “Berlisnki primjer” (str. 165-165), “Vrhunac modernog stambenog naselja – Weissenhoff” (167- 169), “Naselje Dammerstock u Karlsruheu” (str. 170-171) te “Srednjoeuropski kontekst” (str. 172-175).

Dva manja poglavlja (“Uzorci urbanog tkiva – između hijerarhijskog modela oblika i serijalne teksture naselja” i “Socijalni kontekst stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata”, str. 176-194) mr. Križić Roban rezimira cijelu građu obuhvaćenu svojom radnjom i sagledava je u kontekstu europske i srednjoeuropske onodobne arhitekture. Zaključci koji se tu nameću pokazuju solidno poznavanje literature i relativno dobru sposobnost povezivanja i sagledavanja zagrebačkih primjera u širem kontekstu. Ono, međutim, što se čini spornim jesu analogije i zajednička osnovica za različite cjeline. Točnije rečeno, rezidencijalna arhitektura u dvijema zagrebačkim ulicama (Novakova i Torbarova) teško da se može gledati u istome (tipskom) okviru u kome se promatraju naselja nastala u gradu u istome vremenskom segmentu. Postavlja se također pitanje zašto se problem gradske vile koncentrirao samo na prostor dviju ulica, a da su potpuno iz toga problema eliminirani zaista antologijski primjeri nastali u istome razdoblju koji su samo koji kilometar dalje od obrađenih ulica (obiteljske vile arhitekata Weissmanna, Cote, Vidakovića i dr). Također, povremeno inzistiranje da obrađena naselja nisu bitno determinirana socijalnim aspektom, a zatim isticanje upravo toga (:socijalnoga) aspekta, znači stanovitu neodređenost i nejasnoću. Površnost i potpuno relativiziranje problema osobito dolazi do izražaja u kratkom zaključnom dijelu (“Zaključak”, str. 195-198), sasvim nespretno podnaslovljeno “Ja sam prostor u kojem jesam”, a u kome se, zapravo, otvara pitanje čemu ovako definirati temu doktorske disertacije. Naime, rezidencijalna arhitektura (: gradske vile) i naselja u Zagrebu između dva svjetska rata pokazuju se kao dvije odijeljene teme. A one to i jesu. Obrađujući dvije ulice (Novakova i Torbarrova) Sandra Križić Roban bavila se ne toliko ulicama kao urbanim segmentima, već pojedinačnim objektima koji bi se mogli tipski odrediti kao gradske vile. Autorica,naime, niže pojedine objekte ne onako kako oni oblikuju ulice, već kronološkim slijedom. Primjena kronološke podjele pokazala se neprimjerenom budući da nije zasnovana na analizi strukturalnih elemenata oblikovanja urbanog prostora, pa se kompleks ulice, kao gradske cjeline, doima nekonzistentno, rahlo. Objekt se niže u radnji do objekta ne računajući na njihovu konkretnu povezanost koja bi se postigla da je kandidatkinja gledala na objekte kao jedinice u nizu jedinstvene cjeline. Postavlja se, međutim, pitanje što bi od većeg dijela ovoga doktorata bilo da su pojedine zgrade promatrane kao dio koji čini (Novakovu) ulicu. Odgovor bi bio jasniji ukoliko se poznaje jedan drugi doktorat koji obrađuje istu ovu  ulicu, a koji je 1999. obranjen na Univezitetu u Stuttgartu. Riječ je o doktoratu dr. sc. Sanje Filep “”Einflüsse österreichischer und deutscher Architektur der Zwischenkriegszeit auf die kroatische Moderne”. U verziji doktorata koji je kandidatkinja Križić Roban predala na ocjenu bilo je upravo neuobičejnoh posezanja u spomenuti doktorat dr. Sanje Filep, a bez navođenja izvora. Predsjednik povjerenstva razgovarao je s kandidatkinjom i upozorio je na neprimjerenu praksu posuđivanja tuđih rezultata i necitiranja posuđenoga. Upozorio je također na neke druge propuste koje bi se moglo nazvati površnošću u deskripciji i krivom uporabom termina. Kandidakinja je uzela doktorat na doradu i nakon dvanaest dana ga donijela nazad usvojivši dio primjedaba, a relativno bi se pozitivnim moglo smatrati što se dio sasvim evidentnih posudbi iz spomenutog stuttgartskog doktorata dr. Sanja Filep sada javlja kao citat. Istina, nikakve bitne strukturalne izmjene Sandra Križić Roban nije nakon konzultacija s predsjednikom povjerenstva unijela, no utješno je barem to što se ime iznimno vrijednoga izvornog znanstvenog rada dr. Filep u konačnoj verziji doktorske disertacije mr. Križić Roban pojavljuje u fusnotama.

Unatoč evidennih manjkavosti doktorske radnje “Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata” mr. Sandre Križić Roban povjerenstvo smatra kako je kandidatkinja uspjela zadovoljiti kriterije pokazavši solidno poznavanje literature, dobro poznavanje izvorne građe, osobito arhivske, te sposobnost interpretacije građe. Dajući pozitivnu ocjenu ovoj radnji povjerenstvo smatra da ona zadovoljava kriterije i predlaže je za daljnji postupak.

 

                                                            Povjerenstvo:

 

                                            ............................................................................

                                             Dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik

 

                                           ...............................................................................

                                            Dr. sc. Ivo Maroević, član

 

                                           ...............................................................................

                                           Dr. sc. Lenko Pleština,član

 

                                          ...............................................................................

                                           Dr. sc. Zlatko Jurić, član


Dr. sc. Jasna Galjer, docent

član Stručnog povjerenstva za ocjenu

doktorskog rada mr. sc. Sandre Križić Roban

 

 

 

URBANI MODELI INDIVIDUALNE STAMBENE IZGRADNJE

U ZAGREBU IZMEĐU DVA RATA

 

 

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

Predmet: Izdvojeno mišljenje u postupku ocjene

doktorskog rada mr. sc. Sandre Križić Roban

 

Budući da se ne mogu složiti sa skupnim izvješćem u kojem se pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Sandre Križić Roban URBANI MODELI INDIVIDUALNE STAMBENE IZGRADNJE U ZAGREBU IZMEĐU DVA RATA, iznosim Fakultetskom vijeću razloge svoga izdvojenog mišljenja.

Iako je riječ o doktorskom radu koji je nedvojbeno nastao kao rezultat opsežnih uvida u arhivsku dokumentaciju odnosno u druge dostupne izvore (privatne ostavštine, literatura, uvid u današnje stanje objekata), na žalost, njegova kvaliteta nije primjerena standardima izrade doktorske disertacije. Tekst sadrži niz kontradiktornih tvrdnji, uključujući i samo polazište ovog rada, odnosno temu istraživanja, nedovoljno obrazloženih pretpostavki iz kojih se izvode paušalni zaključci, koji često ne proizlaze iz metodologije primijenjene u istraživanju već se doimaju proizvoljnima. Pri tome je terminologija često neprecizna. S obzirom da osnovni standardi znanstvenog rada podrazumijevaju navođenje izvora koji se pri istraživanju koriste, preuzimanje podataka od drugih autora bez oznake da je riječ o citatu, na koje sam naišla u ovom doktorskom radu, također je načelno neprihvatljivo u postupku stjecanja doktorata znanosti.

 

Naime, pod nazivom “Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva rata” doktorski rad  mr. sc. Sandre Križić Roban obuhvaća nekoliko zasebnih cjelina. Nakon uvoda, slijedi analiza Novakove ulice u Zagrebu kao prvog karakterističnog primjera među odabranim “urbanim modelima”(str. 17-65). Treba reći da je ova tema, kojoj je u doktorskom radu mr. Sandre Križić Roban zauzima Ľ ukupnog opsega rada,  u cijelosti istražena u doktorskom radu dr. sc. Sanje Filep “Einflüsse österreichischer und deutscher Architektur der zwischenkriegszeit auf die kroatische Moderne”, Universität Stuttgart, 1999. te da s obzirom na tekst dr. S. Filep doktorski rad mr. Sandre Križić Roban ne donosi nove podatke, spoznaje ni tumačenja navedene teme. Nakon dijela o Novakovoj ulici slijedi dio u kojem se znatno manje analizira, a više opsežno opisuje Torbarova ulica razrađena također kao niz pojedinačnih ostvarenja. Nakon toga slijede tipska naselja koja su bila predmet istraživanja magistarskog rada dr. sc. Darje Radović Mahečić “Šutljiva zagrebačka arhitektura – Radnička naselja u Zagrebu nastala između dva svjetska rata”, Filozofski fakultet, Zagreb, 1993.

 

Budući da je nakon objekcija predsjednika stručnog povjerenstva mr. Sandra Križić Roban unijela određene izmjene, nastojat ću svoje izdvojeno mišljenje ilustrirati izborom primjera koje ću redoslijedom kojim se pojavljuju u tekstu navoditi paralelno iz obje verzije (verzija 1, verzija 2.).

 

 

Naime, uvidom u navedene tekstove ustanovila sam da je mr. Sandra Križić Roban, posebno u dijelu svojega doktorskog rada posvećenog Novakovoj ulici, obilno koristila podatke objavljene u tekstu S. Filep bez navođenja izvora, osim u jednoj bilješci gdje se spominje zbog navodnog preuzimanja od B. Silađina krive atribucije Novakove 9 (str. 39, 1. verzija). Pri tome se primjenjuje ista metodologija analize formalnih i stilskih karakteristika pojedinih objekata, s  jedinom razlikom u uvođenju četiri kronološke faze nastajanja Novakove ulice u tekstu mr. Sandre Križić Roban, što s obzirom na tezu da je riječ o urbanom modelu  djeluje proizvoljno.  Zbog navedenih nedostataka uz pismene objekcije predsjednika stručnog povjerenstva dr. sc. Zvonka Makovića, koje su eksplicitno navodile zamjerke na razradu teze, upozoravale na problem preopširnog kompiliranja podataka preuzetih iz strane literature, upozoravale na neprimjerenu terminologiju i neprimjerenost profesionalnoj etici preuzimanja podataka bez navođenja izvora, doktorski rad je vraćen na doradu.

U drugoj verziji sporni segmenti, posebno mjesta u tekstu koja se odnose na citiranje teksta dr. sc. Sanje Filep, djelomično su ili izostavljeni, ili su u bilješke dodani podaci o korištenom izvoru, ili su navodi preformulirani. Također je korigirana terminologija. Time su, doduše, napravljene stanovite formalne korekcije, ali ne i izmjene sadržaja koje bi bitno revalorizirale razinu izvornosti koja se očekuje od doktorskog rada. Treba reći da je i nakon korekcija razina obrade Novakove upadljivo viša od Torbarove, dok su stambena naselja prezentirana s težištem na deskripcijama, često i gomilanju za temu rada irelevantnih podataka.

 

Upitan je i pristup istraživanju tema koje su prethodno već bile predmet znanstvenog istraživanja drugih autora primjenom iste metodologije, korištenjem istih izvora, da bi se isti podaci prezentirali bez referiranja na prethodne tekstove, odnosno bez revidiranja već poznatoga, kao da prethodnih radova nema, kao i proizvoljni odabir nekih od objavljenih podataka o temama koje su predmet istraživanja, dok se mnogi relevantni tekstovi izostavljaju. Također je neprihvatljivo revidiranje podataka drugih autora često bez argumenata, zasnovano samo na pretpostavkama koje mr. Sandra Križić Roban ne dokazuje.

 

U uvodnom dijelu teksta koji se odnosi na definiranje osnovnih postavki navodi se niz tvrdnji koje međusobno ne tvore logički slijed: (verzija 1 i 2, str 6) pozivajući se na Bachelardovo strukturalističko tumačenje oblikovanja prostora namijenjenih stanovanju; doma kao “temeljnog značenjskog oblika” koji stoga ne možemo “smatrati ni objektom ni instrumentom graditeljskog postupka jer izlazi iz uobičajenih okvira materijalnog opisa” autorica najavljuje kulturološki pristup, odnosno analitičko-interpretativnu metodu koja se podjednako bavi formalnim obilježjima i kontekstom, tekst koji slijedi ne nudi argumente za povezivanje dvaju bitno različitih tipova kao što su rezidencijalna arhitektura i tipska stambena naselja, osim zajedničkog mjesta i vremena u kojem nastaju. Navedeni nedostatak dodatno ističu različiti načini prezentiranja pojedinih cjelina, vrlo neujednačene razine, od Novakove do Torbarove i proizvoljno odabranih primjera tipskog stanovanja u Zagrebu između dva rata..

 

Nadalje, tvrdnju (verzija 2, str. 13) da su upravo naselja oni “aktivni elementi koji sudjeluju u individualiziranju urbane cjeline” u bilješci br. 22 pojašnjava kako se to “osobito odnosi na one primjere, gdje je većina kuća izgrađena u nizu, što onemogućava individualiziranu poziciju svake pojedine kuće.”  (...)  da bi u nastavku uslijedila tvrdnja kako “upravo individualne interpretacije o kojima će biti riječi u najvećoj mjeri određuju dosege moderne arhitekture, potvrđujući onu ‘relativnu’ sigurnost rubne pozicije o kojoj je svojedobno pisao Karaman” , a za ovu se pretpostavku dodatno uporište nalazi u nepostojanju “manifesta” na kakve nailazimo u drugim evropskim sredinama. - U zaključku doktorskog rada dr. S. Filep (str. 418) obrazlaže se definicija “specifičnosti” arhitektonske scene u Hrvatskoj između dva rata: “... ovu lakoću odstupanja od ‘internacionalnog stila’ pripisujem prednosti periferije, koju sam navela u uvodnom dijelu /Karamanova teza).”

Nakon niza konstatacija u doktorskom radu mr. Križić Roban u kojima je teško slijediti logičku povezanost, dodatno zbunjujuće djeluje konstatacija (verzija 2., str. 14) da “individualna stambena izgradnja u kontekstu urbanih modela (naselja, ulica) zauzima posebnu poziciju unutar teme stambene arhitekture izgrađene u Evropi u razdoblju između dva svjetska rata.” - Što je dakle “urbani model” (odnosno pojedini modeli), koje su njegove karakteristike, po čemu ih možemo uspoređivati, što ih razlikuje, pitanja su na koja u tekstu ne nalazim odgovore.

 

U 1. verziji tekst (str. 16) Novakova se ulica uspoređuje s naseljem Weissenhof: “Kao što je Weissenhof bio prilika za testiranje i kompariranje novih ideja i izraza stambene arhitekture, tako je u primjeru Novakove ulice urbana obiteljska i najamna vila odigrala ulogu “manifesta” kojim je bilo moguće isprobati i postići primarne zahtjeve moderne arhitekture ...” Ta vrlo površna analogija preformulirana je u 2. verziji kako slijedi: (str. 17) “ Vremenski diskurs pokazuje kako su na početku tri objekta – obiteljske vile izgrađene prema projektima Kauzlarića i Gomboša (Novakova 15), Bogdana Petrovića (Novakova 28) i Ivana Senka (Novakova 17) bile u prilici poslužiti kao svojevrsni “manifest” moderne stambene arhitekture kakvim se smatra stuttgartsko naselje, podignuto između ostalog i kao pokusni primjer u kojem su se testirale i komparirale nove ideje i izrazi stambene arhitekture.” – Iz navedenog ostaje nejasno što se ovdje podrazumijeva “manifestom” (čitava ulica ili kuća, nejasno je značenje upotrijebljenog termina, kao i analogija na kojoj se zasniva usporedba).

 

Analizirajući razlike između Novakove i europskih suvremenih konceptualnih primjera primjene moderne u arhitekturi, zaključuje kako je Novakova “sklop individualnih arhitektonskih polazišta nad kojima je izvjesnu objedinjavajuću ulogu odigrao Bogdan Petrović ...” Uvidom u tekst dr. S. Filep ustanovila sam na str 421 sljedeće: Treba istaknuti ulogu arhitekta Petrovića, s obzirom da je projektirao 6 kuća u Novakovoj i izvodio veći broj ostalih (imao je građevinsku firmu...” Nakon korekcije u 2. verziji u bilješku 38 na str 21 dodan je tekst: U zaključnom poglavlju točka 9, S. Filep naglašava ulogu B. Petrovića. Ibid, str. 421

 

U 1. verziji teksta, str. 20, u poglavlju “Opći uvjeti izgradnje u Novakovoj ulici” riječ je o dokumentima Gradskog načelstva u Zagrebu o odobrenju parcelacije Novakove iz 1930. Međutim, iako su navedeni nacrti prethodno objavljeni u radu S. Filep (str. 118-120), Sandra Križić Roban taj podatak ne navodi (on se pojavljuje u 2. verziji, str. 22, bilješka 39 i 40).

 

Isto se odnosi i na podatke u 1. verziji, str. 22 iz teksta “Nova četvrt vila u središtu grada oko ulice Vjenceslava Novaka” iz Jutarnjeg lista, 20.7.1930, str. 7. objavljenog u radu S. Filep na str.121, što je u 2. verziji dodano u bilješku br 46, str. 24.

 

Govoreći o društvenoj strukturi naručilaca, autorica u 1. verziji na str. 24 između ostalog, navodi da je “među njima bilo i dosta Židova, koji su bili prisiljeni napustiti grad pred početak i za vrijeme Drugog svjetskog rata”, ali bez citiranja izvora. Isti podatak na str. 110 nalazi se u tekstu S. Filep: Zanimljiva je činjenica da je među naručiocima bilo dosta Židova ...”, no ovdje je riječ o podatku iz razgovora koji je S. Filep vodila s g. Pučarom i koji je sastavni dio njezinoga doktorskog rada. Nakon objekcija, Sandra Križić Roban je sporni navod u 2. verziji izostavila.

 

Analizirajući kuću Spitzer u Novakovoj 15, Sandra Križić Roban u 1. verziji teksta (str 30) koristi formulaciju “Trakasti niz prozora na pročelju ritma je a-b-a.” U tekstu S. Filep (str. 225) na primjeru istog objekta nalazimo u opisu stražnjeg pročelja kako se u njegovoj geometriji može “čitati vertikalno tri podjele: a-b-a / a ima oblik kvadrata, b ima oblik pravokutnika.” Nakon objekcija, Sandra Križić Roban je sporni navod u 2. verziji izostavila.

 

U analizi kuće u Novakovoj 7 (1. verzija, str. 41) bilo je navedeno: “Napeta pročelna ploha prati liniju zakrivljenja ulice. Pročelje i začelje su simetrično raščlanjeni ritmički ujednačenim otvorima. Puni, plastički istaknuti parapeti balkona pridonose dinamičnom odterećenju inače masivnog, zatvorenog volumena zgrade, i naglašavaju zakrivljenost plohe.” U tekstu S. Filep  (str. 137) u analizi arhitekture istog objekta nalazimo da je “pročelje centralno simetrično, kao jedina plastika pojavljuju se dva balkona punog betonskog parapeta, sljedeći zavojitu liniju tlocrta, čime naglašavaju oblinu volumena .” Nakon objekcija, Sandra Križić Roban je sporni navod u 2. verziji izostavila.

 

U opisu pročelja Novakove 32, u 1. verziji (str. 56) navedeno je kako je prvobitno “nad dvorišnim dijelom bila projektirana terasa sa stupovima i konzolnom gredom, izgled koje podsjeća na Corbusierova rješenja.” U tekstu S. Filep analiza istog objekta formulirana je kako slijedi: “prvobitno je prizemlje bilo transparentno, na stupovima i na taj način vizualno je spajao prostor vrta s ulicom. /asocijacija na vile Le Corbusiera/.” Nakon objekcija, Sandra Križić Roban je sporni navod u 2. verziji izostavila.

 

S obzirom da je mr. Sandra Križić Roban sporne navode koji su očito bili preuzeti iz teksta dr. S. Filep naprosto izostavila, otvoreno je pitanje zbog čega su ti navodi bili u 1. verziji?

 

U 2. verziji (str. 60)  tvrdi se “slična rješenja moguće je vidjeti u naselju Baba, osobito arhitekata Pavela Janaka i Oldricha Staryja. Sličnosti naselja Baba i Novakove ulice mogu se zamijetiti u detaljima parcelacije, dispoziciji kubičnih volumena karakteristično raščlanjenih, no treba istaći da je konačni rezultat praškoga naselja avangardniji u izrazu, bez obzira što je zadržan većinom tradicionalan način zidanja, a ne korištenje suvremene skeletne konstrukcije.” S obzirom da u tekstu S. Filep (str. 420) nalazimo tezu da se “može povući paralela s naseljem BABA u Pragu, gdje je Pavel Janak projektirao novu regulaciju, a financiranje je vršio, pojedinačno, svaki naručilac. Uslijedio je financijski uspjeh, ali na štetu kvalitete”, dakle na neprijeporno različito vrednovanje, neobjašnjivi su mi razlozi zbog kojih mr. Križić Roban nije navela vlastite argumente za takvu ocjenu.

 

S obzirom na navedeno, neshvatljiva je formulacija (2 verzija, str. 60) “Tendencija povezivanja Novakove ulice sa stuttgartskim Weissenhofom relativno je česta u stručnom tisku, no nije ju moguće jednoznačno protumačiti.” – bez navođenja relevantnih primjera? Tim više, što je to pitanje vrlo jasno definirano u doktorskom radu dr. Sanje Filep.. U nastavku mr. Sandra Križić Roban tvrdi: “oba naselja tijekom vremena postala su svojevrsni modeli prema kojima ostala naselja uspostavljaju manje ili više zavisne odnose.”  - međutim, ne slijedi obrazloženje zbog čega, niti su navedena svojstva.

 

U 2. verziji (str. 63) riječ je o utjecajima arhitekata na zbivanja u našoj sredini: “Suradnja Ernesta Weismanna s Le Corbusierom rezultirala je gotovo izravnom referencom vile iz Stuttgarta (u primjeru vile Kraus u Nazorovoj 29, izgrađene sredinom 30-ih godina) U tekstu S. Filep  (str. 78) navedeno je “... Paralelu možemo povući na Weissmannovim izvedenim kućama u Zagrebu: vila Kraus, (1936.-37.) koja će nas podsjetiti na Corbusiera u Weissenhofu, Bruckmannweg 2.”

 

Da u osnovi ne razlikuje model tipskog naselja od rezidencijalne arhitekture, autorica ilustrira i tvrdnjom (verzija 2, str. 15) da “modeli naselja izgrađenih individualnim stambenim kućama (naselje prve hrvatske štedionice, Cvjetno), kao i projekti neizgrađenih (Vinovrh, Moj dom, naselje banovinskih činovnika na Rebru, Svetice) progresivnim su procesima utjecali na identitet urbane cjeline. Parcela i kuća kao temeljne jedinice naselja ugrađuju se u strukturu postojeće mreže zavisno od topografije, aktivno se odnoseći prema jezgri (Novakova i Torbarova ulica)- ?

Ovdje je riječ o temeljnom nesporazumu, jer se nizovima kuća, odnosno pojedinačnih ostvarenja, gdje privatni investitori prema vlastitim željama biraju arhitekte i u svojstvu naručitelja imaju mogućnost utjecati na konačni izgled kuće,  koji čine navedene ulice, u ovom radu tretira na isti način kao i tipska, planirana arhitektura stambenih naselja, koji produbljuju brojne analogije sa suvremenom europskom arhitektonskom produkcijom, odnosno arhitektonskim izložbama koje služe kao model promišljanja u praksi socijalno angažirane arhitekture (najpoznatiji takav model je naselje Weissenhof u Stuttgartu iz 1927., te naselje bečkog Werkbunda iz 1932.).

 

 

Iako na kraju uvodnog dijela autorica posebno ističe (verzija 2, str. 16) “da se u radu ne obrađuju tzv. socijalno stanovanje niti socijalna naselja, već urbani modeli građeni i naseljeni srednjom i višom srednjom klasom građana.”  Upitno je, po kojem je kriteriju (platežne sposobnosti?) izvršena podjela, odnosno odabir primjera koji su zastupljeni u ovom doktorskom radu, jer mnogi reprezentativni primjeri od ukupno dvadesetak planiranih činovničkih i radničkih naselja koje je Zagreb dobio u međuratnom razdoblju, a koji bi odgovarali navedenoj kategorizaciji nisu uvršteni (na primjer: naselje individualnih obiteljskih kuća za više činovnike na Peščenici, Švabin brijeg na Šalati, Prebendarovac, naselje dvojnih kuća na Bijeničkoj cesti, naselje vila i obiteljskih kuća u predjelu Voćarska-Horvatovac. Istovremeno, radom su obuhvaćeni i neki tipični primjeri radničkih naselja (na primjer  nerealizirani projekt H. Ehrlicha  na Selskoj cesti). Ni izostavljanje niti uvrštavanje navedenih primjera nije u radu obrazloženo, te se postavlja pitanje što je doista bio kriterij odabira? Činjenica da je širenje Zagreba u razdoblju koje je predmet istraživanja ovog rada pratila pojava optimalnog modela, za čiju je ekspanziju zaslužan novi sloj gradskih službenika, investitora, urbanista i arhitekata (teza D. Radović-Mahečić), a koja je u doktorskom radu mr. Sandre Križić Roban nedovoljno zastupljena, jedno je od mogućih polazišta sustavnog i cjelovitog pristupa temi.

 

Kontekstualizirajući zagrebačke modele individualne stambene izgradnje u okviru suvremenih evropskih zbivanja, autorica ne uspijeva objasniti urbanističku, socijalnu i kulturološku komponentu koje bitno određuju njihovu pojavu u našoj sredini i bez kojih nije moguće vrednovanje ni historiziranje ovog arhitektonskog fenomena.

Na primjer, nastajanje tipskih naselja u Zagrebu između dva rata, neovisno o tome da li je riječ o radničkim ili naseljima za trgovce, obrtnike ili činovnike, ne može se tretirati s obzirom na profesije korisnika, niti kao izolirane urbanističko-arhitektonske pojave, neovisno o ulozi gradske uprave u rješavanju stambene krize koju se pokušavalo riješiti programom (kontrolom cijena zemljišta, parcelacijama itd).

 

 

Na str. 15 (verzija 2) navodi se među neizvedenim projektima stambenih naselja i “Moj dom”. Kasnije se ovaj projekt obrađuje pod nazivom “Svoj dom”, bez obrazloženja (str. 150-153).

 

Neprimjereno metodologiji znanstvenog rada,  autorica (2 verzija, str. 90) navodi kako se naselje Prve hrvatske štedionice “u literaturi najčešće spominje kao djelo arhitekta Zdenka Strižića, koji ga se sam ‘odrekao’ ubrzo po izgradnji.” Na str. 92 pojašnjava se, da je “izgradnja naselja dugo vremena pripisivana Zdenku Strižiću, no gotovo posve sigurno regulaciju i parcelaciju naselja možemo pripisati dvojici arhitekata – ing. Ivi Juranoviću i arh. Franji Gabriću, dok je Strižić autor projekta tri tipa kuća predviđenih za gradnju u naselju. Strižićevu ulogu u razvoju nastanka naselja zbog nedostatne dokumentacije ne možemo u potpunosti objasniti.” Neobjašnjivo je, zbog čega autorica, insistirajući na reatribuciji, ne navodi izvore odnosno podatke koje smatra netočnima, oslanjajući se na tekst Z. Strižića iz Građevinskog vjesnika, br. 9, Zagreb 1940 te na diplomski rad P. Markovića “Urbanizam moderne – dva ostvarenja u Zagrebu”, Filozofski fakultet Zagreb, 1988. Istovremeno, ne navodi se tekst; Z. Strižić, Stambeno naselje na Trešnjevci. Arhitektura, Zagreb, 1952, br. 4, str. 28-29; te niz tekstova autorice dr. Darje Radović Mahečić koja je, osim magistarskog rada koji nalazimo među citiranim izvorima u tekstu mr. Sandre Križić Roban, objavila niz tekstova o tipskim planiranim naseljima u Zagrebu između dva rata. Navest ću neke: Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba. Radovi IPU, Zagreb 1993, br. 17, str. 141-157;

Razvitak Zagreba kao modernog grada. Komunalni vjesnik, Zagreb, 1996, br. 140, str. 142-149; Planska tipska stambena naselja podignuta u Zagrebu između dva svjetska rata. 1998. (Katalog izložbe); Naselje radničkih obiteljskih kuća u Donjoj Dubravi iz 1941., Radovi IPU, 1998, br. 22, str. 165-173; Radnička naselja u Zagrebu između ratova. Grad za 21. stoljeće, Karlovac 2001. (zbornik), str. 227-240.

 

Tumačenje mr. Sandre Križić Roban Strižićevog autorstva stambenog tipa pokazuje se proizvoljnim, znanstveno nedovoljno utemeljenim (ne uzima u obzir sve dostupne relevantne podatke već izvodi zaključak na osnovi selektivno prezentiranih podataka, pa i kontradiktornim, budući da se na str. 159 govori o naseljima poput Cvjetnog i Prve hrvatske štedionice kao o rješenjima “u kojima zamjećujemo u kolikoj mjeri osobni stvaralački dosezi V. Antolića i Z. Strižića (te pragmatičnih razrađivača izvorne ideje trešnjevačkog naselja, Juranovića i Gabrića) pomiču granice uobičajene građevinske scene u nas.”

 

Neutemeljeno u metodologiji znanstvenog rada je i pripisivanje autorstva Božidaru Tušeku projekta regulacije planiranog činovničkog naselja na Sveticama, samo na osnovi inicijala u potpisu dostupne arhivske dokumentacije (str. 154)..

Govoreći o istom naselju, autorica tvrdi da je “provedbom ove izgradnje gradska općina ponovno bila u prilici izvršiti socijalnu misiju i poslužiti kao primjer stvaranja uzorne kolonije “zdravog” stanovanja. Međutim, na str. 156 zaključuje, da se na primjerima naselja obuhvaćenih ovim radom “ne radi o tzv. socijalnoj gradnji, uvjetovanoj od strane gradskog poglavarstva koje gradnjom gradskih kuća i naselja nastoji razriješiti problem nedovoljnog broja stanova na tržištu.”

 

 

Simptomatično je, da među navedenim izvorima i u popisu korištene literature nedostaje niz tekstova koji se bave temama usko vezanim uz područje istraživanja ovog doktorskog rada.

Naime, uvidom u ukupnu literaturu pokazuje se da je većina tipskih stambenih naselja prethodno objavljena i poznata, odnosno da su već bila predmet istraživanja drugih autora.

 

Nedostatak doktorskog rada mr. Sandre Križić Roban ukazuje se i u poglavlju naslovljenom “Uzorci urbanog tkiva – između hijerarhijskog modela i serijalne teksture naselja” (str. 176-185) gdje ne uspijeva sintetizirati pojedine segmente koji su predmet istraživanja u smislenu cjelinu. Na primjer, pretpostavimo li da su i Novakova i Torbarova predmet ovog rada u smislu “urbanističke paradigme”, pitanje je zbog čega je težište analize i interpretacije na formalnim odlikama pojedinih arhitektonskih objekata?

Unatoč prethodnom isticanju kako tema rada nije socijalni aspekt urbanih modela, upravo ovom pitanju posvećeno je poglavlje “Socijalni kontekst stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata” (str. 186-194), gdje se ističe upravo važnost utjecaja “socijalno-ekonomskih prilika, koje su utjecale, kao što i danas utječu, na ‘građansko graditeljstvo.” (str. 182), a važnost “socijalnog diskursa” ističe se i u zaključku rada (str. 195).

 

Slijedom navedenog, ne mogu se složiti sa zaključkom skupnog izvješća Stručnog povjerenstva da ovaj rad zadovoljava kriterije doktorskog rada. Osnovni nedostatak je što na odabranim primjerima ne uspijeva artikulirati polazište o “urbanim modelima”, pri čemu je primijenjena pogrešna metodologija, s težištem na opisima i formalnoj, umjesto poredbene analize

Mr. sc, Sandra Križić Roban ne uspijeva pokazati po čemu Novakova i Torbarova, kao ulice čine cjelinu s planiranim tipskim naseljima koja u razdoblju između dva rata nastaju u Zagrebu.

Jednako sporan i u koliziji s profesionalnom etikom je i način prezentiranja podataka koji se drugdje prethodno objavljeni bez navođenja tih izvora, što se osobito odnosi na doktorski rad dr. Sanje Filep. Također je neprihvatljivo izostavljanje relevantne literature o temama koje su predmet istraživanja ovog rada, neovisno o tome da li je rezultat neupućenosti u relevantnu stručnu i znanstvenu literaturu ili njezinoga ignoriranja. Unatoč neospornih sposobnosti verbalnog izražavanja, zbog čega mnoge neprecizne pa i netočne formulacije ostaju neprimijećene, ovom radu nedostaje sinteza, odnosno povezivanje pojedinih segmenata i njihovo kontekstualiziranje. Iscrpljujući se u formalnim analizama i opisima, bez otvaranja novih problemskih i tematskih cjelina koje bi pružile dovoljno argumenata za ionako nedostatnu tezu, ovaj tekst ni metodološki ne doprinosi znanosti o umjetnosti novim spoznajama.

 

 

U Zagrebu, 30. rujna 2002.

Dr. sc. Jasna Galjer, docent

član Povjerenstva

 

 


Filozofski fakultet, Zagreb

Odsjek za sociologiju

Fakultetskom vijeću                                          Zagreb, 13.09.2002.

Re: 04-6-96-2002

 

            Fakultetsko vijeće nas je imenovalo u povjerenstvo za ocjenu disertacije mr Nenada Fanuka pod naslovom “Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva”. Podnosimo Vijeću sljedeći

 

                        I           Z          V         J          E          Š          T          A         J

 

            Doktorski rad mr Nenada Fanuka “Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva” napisan je na ukupno 295 stranica teksta gušćeg proreda, a sastoji se od 6 poglavlja: 1. Akcijska i strukturalna perspektiva (str. 3-27), 2. Kultura, struktura, ideologija: problemi pristupa (str. 28-53), 3. Simbolička koncepcija ideologije (str. 54-87), 4. Dominantna ideologija (str. 88-145), 5. Teorije o zajedničkoj kulturi (str. 146-234), te 6. Sociološka teorija i ideologija (str. 235-275). Na kraju disertacije priložen je popis korištene literature od ukupno 408 jedinica, uglavnom na engleskom i hrvatskom jeziku. Na koncu disertacije, nalazi se i sažetak i summary rada, ključne riječi te kraći životopis autora. U nastavku ćemo se podrobnije osvrnuti na najznačajnije dijelove disertacije.

            U prvom poglavlju (Akcijska i strukturalna perspektiva, str. 3-27) u četiri potpoglavlja (1.1. Problem klasifikacije socioloških teorija, 1.2. Akcija i struktura (poredak) kao teorijska osnova klasifikacije, 1.3. Neki primjeri klasifikacije socioloških teorija, te 1.4. Mikro i makro), autor izlaže mnogobrojne poteškoće s kojima je svaki sociolog suočen ukoliko se pokuša poduhvatiti pokušaja klasifikacije socioloških teorija. U ovom poglavlju koje ima karakter Uvodne rasprave,  autor započinje s (uglavnom) šire prihvaćenim stavom u sociološkoj zajednici da je sociologija “multiparadigmatska znanost”, no upozorava da se time ne rješava problem klasifikacije, budući da najveći broj pokušaja klasifikacije uglavnom rezultira u ozbiljnoj redukciji, simplifikaciji ili pak stanovitoj “ideologizaciji” pojedinih socioloških teorija (str. 3.). U nastavku ove rasprave, autor raspravlja o radovima najznačajnijih autora koji su u dosadašnjoj povijesti sociologije pokušali klasificirati sociološke teorije (Wallace, Gouldner, Collins, Ritzer, Turner, primjerice), kritički analizirajući svaki  pojedinačni pokušaj klasifikacije. U ovom se poglavlju autor preciznije osvrće i na mogući osnov klasifikacije sociološke teorije – akciju i/ili strukturu – što predstavlja ključne varijable u kasnijem pokušaju osvijetljavanja uloge ideologije i njenog tumačenja u suvremenoj sociologiji. “Akcijska i strukturalna perspektiva u sociologiji na pregnantan način izražavaju staru dilemu svake teorije društva …. o odnosu pojedinca i društva, odnosno individualnih i kolektivnih značajki društvenog života” (str. 5). Navodeći vrlo iscrpno klasične i moderne sociologijske autore, autor kompetentno sintetički iznosi dileme koje se u razmatranju uloga koncepta akcije i strukture, kao i dihotomije mikro – makro, moraju uzeti u obzir.

U nastavku se autor osvrće i na nekoliko primjera klasifikacije teorija, kritički valorizirajući svaki od pokušaja te  ukazuje na konzekvence koje po sociološku teoriju proistječu ukoliko bi se prihvatio jedan ili drugi princip klasifikacije. U zaključnom dijelu prvog poglavlja autor ističe da su “… i dihotomija akcija-struktura i distinkcija mikro-makro rezultati … nedvojbenog razvoja sociološke teorije … koji je započeo još 1930-tih godina s Parsonsovom analizom Pareta, Webera i Durkheima” (str. 24.). No, upozorava autor, “analitičko prosijavanje i teorijske debate imaju ponajprije značaj kritike redukcionizma … ali odmah zatim postavljaju potrebu sinteze i povezivanja” (26).  Sistematski model sociologijske teorije, drži autor, mora istodobno obuhvatiti i kolektivističko razumijevanje društvenog poretka i multidimenzionalno shvaćanje akcije, kao i analitičko razumijevanje odnosa između mikro i makro razina društvene zbilje.

            U sljedećem, drugom poglavlju (Kultura, struktura, ideologija: problemi pristupa, 28-53), u tri potpoglavlja (2.1. Koncept kulture, 2.2 Kultura i struktura, te 2.3. Pristupi istraživanju kulture), analizira se odnos uloge kulture u konceptualizaciji pojma ideologije. Na samom početku ovog poglavlja, autor ističe da “multidimenzionalno shvaćanje i poretka i akcije kao pretpostavki sociološke teorije implicira, barem na razini formalnog teorijskog modela, drugačije tretiranje idealnih, simboličkih komponenata društvenog života” (str. 28). U nastavku, autor ispravno ističe da se – u suvremenoj sociologiji – kultura sve više proučava kao način života ljudi koji je podložan različitim utjecajima, pa i ideologijama. Koncept kulture implicira i ideju normativne regulacije, ali i svojevrsnu kreativnost. Analizirajući koncept tumačenja kulture, posebno ulogu simbola u kulturi, autor posebnu pažnju posvećuje analizi radova Durkheima, Geertza, Swidlerove, Abercrombia, kao i drugih autora.

U nastavku, autor se koncentrira na odnos kulture i strukture, oslanjajući se na ideju da “razmatranje ideologije u kontekstu dihotomije akcija-struktura ističe u prvi plan dva osnovna, međusobno povezana pitanja: prvo se tiče odnosa između kulture i akcije, a drugo odnosa između socijalne strukture i kulture” (str. 40). Ovi su odnosi bili prije svega razmatrani u okviru sociologije znanje (kod Mertona, napose), ali i kod nekih novijih autora (M. Archer, primjerice), ističe autor. U nastavku, autor kritički analizira različite pristupe u istraživanju kulture (subjektivni, strukturalni, dramaturški i institucionalni) zaključujući (str. 53), da “Cjelovit pristup ideologiji zahtijeva kombinaciju sva četiri pristupa: ideologija je istodobno i skup vjerovanja (pojedinaca i grupa) i sistem ideja (više ili manje elaboriran i unutarnje konzistentan); osim kognitivnih i moralnih ona sadrži i ekspresivne (dramaturške) dimenzije bitne za njezino prihvaćanje i osnaživanje, dok institucionalna situacija predstavlja selektivni mehanizam za proizvodnju i održavanje (širenje) ideologije u društvu”. S ovom složenom radnom definicijom ideologije, autor prelazi na sljedeće poglavlje.

            U trećem poglavlju – Simbolička koncepcija ideologije (54-87), u četiri potpoglavlja (3.1. Simboličko i imaginarno, 3.2. Ideologija: povijest pojma, 3.3. Klasifikacija shvaćanja ideologije, te 3.4.Definicije ideologije), razmatra se uloga simboličkog u konstituiranju pojma ideologije. Poslije kraće rasprave o razlikovanju simboličkog i imaginarnog u razmatranju pojma ideologije, autor iznosi najvažnije elemente iz povijesti pojma ideologija akcentirajući najvažnije elemente iz razvoja sadržaja ovog pojma – od Bacona, preko de Tracyja, Marxa, Gramscija, “kritičke škole” - pa sve do postmodernističkih rasprava. Autor konstatira da “tematiziranje ideologije u stvari izlazi iz disciplinarnih okvira sociologije i smješta se u transdisciplinarnu društvenu teoriju” (str. 64). Nejasnoću situacije pospješuje mnoštvo pristupa mogućim klasifikacijama pojma ideologije, čemu autor posvećuje također jedno potpoglavlje u svojoj disertaciji.  Sličan se problem nadaje ukoliko se pokuša odrediti najpribližniju definiciju ideologije. U različitim definicijama, ističe autor, prepliću se pretpostavke o “istinitosti” i “lažnosti”  ideologije, o sistemima ideja (različiti “izmi”), o sistemima ili skupovima vjerovanja, različitim praksama, itsl. Autor pak ističe da u suvremenoj sociologiji valja inzistirati na shvaćanju ideologije “…kao dijela kulture, kao simboličkih formi i simboličkih praksi (akcija), s posebnim naglaskom na njihove funkcije” (str. 74). U završnom dijelu ovog poglavlja, autor ističe da je pregled iznesenih stavova trebao pokazati “afirmaciju shvaćanja ideologije kao neodvojivog dijela simboličkog aspekta društvenog života” (87), za kojeg autor drži da je od bitnog značaja za relaciju akcija-struktura u razmatranju konceptualnih pretpostavki sociološke teorije u suvremenoj sociologiji.

            U sljedećem, četvrtom poglavlju (Dominantna ideologija, 88-145), u dva potpoglavlja (4.1. Marxove koncepcije ideologije, 4.2. Marksističke teorije o ideologiji) raspravlja se o marksističkim shvaćanjima ideologije. Autor ističe da se – bez obzira na razlike koje postoje između pojedinih autora – u navedene dvije cjeline shvaćanja ideologija uvijek razumije kao strukturalna pojava koja je vrlo malo podložna akcijskim elementima, izuzev u onim slučajevima kada se govori o vezi ideologije i socijalnog pokreta. Navedene dvije grupe stajališta autor naziva teorijama o dominantnoj ideologiji i teorijama o zajedničkoj kulturi. Osvrnut ćemo se najprije na najvažnije zaključke autora u razmatranju ideologije shvaćane kao dominantna ideologija.

Autor najprije izlaže i razmatra Marxove stavove o ideologiji, ističući kontroverze na koje upućuje kako sam Marx, tako i mnogi sociolozi koji analiziraju njegov rad (Giddens, Carsnaes, McLellan), odnosno, aspekte koji proistječu iz stajališta suvremene marksističke teorije ideologije. Autor prvo razjašnjava Marxove (i Engelsove) ideje o zbiljskim individuima i cameri obscuri, koncept vladajućih ideja, odnos baze i nadgradnje, fetišizam robe, te problematiku akcije i poretka. O svakoj navedenoj dkimenziji, autor suvereno raspravlja, ističući najvažnije kontroverze koje su se pojavljivale (i još se pojavljuju) u interpretacijama Marxovih stavova. Autor drži da se Marxa treba interpretirati “ … i sa stajališta opće teorijske logike u sociologiji, odnosno kroz akciju i poredak kao temeljne pretpostavke sociološke teorije” (str. 104). Autor nadalje ističe da je “zreli” Marx daleko korisniji za suvremenu sociologiju jer u kasnijem razdoblju on formulira svoju teoriju društva kao “instrumentalni kolektivizam. Naime, akcija se shvaća kao instrumentalna, racionalna … a poredak kao izvanjski” (str. 105).

            U drugom dijelu ovog pogavlja, razmatra se nekoliko marksističkih teorija i autorskih doprinosa o ideologiji (Lenjin, Lukacs, Gramsci, Althusser te kritička teorija društva i Habermas). Navodeći najvažnije elemente tumačenja svakog od autora i pravca u okviru marksističkih teorija o ideologiji, autor se zadržava i na strukturalističkom shvaćanju društvene strukture, posebno Althusseru, razmatrajući njegove koncepte u optici akcija-struktura, kao i koncept relativne autonomije i intervencionizma u društvenu strukturu, ukazujući na mnogobrojne slabosti i nedosljednosti u Althusserovoj koncepciji (str. 115-120). Analizirajući doprinose kritičke škole određenju pojma ideologije, autor ističe da ona “… bitno obogaćuje marksizam objašnjenjem psihičke dimenzije (građanskog) društva. Ideologija se ovdje povezuje s motivacijom, ali ne u izvanjskom smislu sheme cilj-sredstva, nego u smislu socijalizacije i formiranja lilčnosti” (str. 124). U nastavku, autor kritički razmatra doprinose Marcusea i Habermasa, posebno problematizirajući najvažnije elemente Habermasove teorije kasnog kapitalizma i uloge ideologije u regulaciji društva. Kritički prezentirajući cjelinu Habermasova djela, autor konstatira da “teorija društva mora biti i sociološka teorija, a to znači da mora riješiti osnovni problem: agregiranje pojedinačnih djelovanja u sistem koji ima emergentna svojstva nesvodiva na djelovanja” (145).

            U sljedećem, petom poglavlju (Teorije o zajedničkoj kulturi, str. 146-234), u četiri se potpoglavlja raspravlja o 5.1. Problemu poretka, 5.2. Durkheimu, 5.3. Weberu i 5.4. Parsonsu. Osnovni problem u ovoj skupini društvenih teorija, ističe autor, je pokušaj davanja odgovora na pitanje kako je moguć društveni poredak sastavljen od egoističkih pojedinaca, te što društvo drži na okupu? (str. 146). Rečeno drugim riječima – na kojim temeljima je ustrojen društveni poredak (subjektivni, objektivni, unutarnji, izvanjski, stabilnost i regularnost “po sebi” ili stabilnost i regularnost osnovana na normama?) U nastavku se preciznije razmatraju teorije o zajedničkoj kulturi koje se uglavnom osnivaju na ideji normativnog poretka. Autor započinje detaljno razmatranje djela i koncepata E. Durkheima, posebno njegovo shvaćanje pojma ideologije. Kritički razmatra probleme solidarnosti, kolektivne svijesti, anomije, integracije i regulacije te aspekte koncepta akcije u Durkheimovu djelu.

Izlaganje se nastavlja raspravom o M. Weberu, gdje se u više podcjelina razmatraju aspekti racionalnosti i racionalizacije, ideje i interesi te problemi poretka, legitimnosti i karizme. Autor ispravno vrši razlikovanje pojmova legitimni poredak i politička vladavina, što se često neprecizno i nepravilno izjednačava (str. 199). Weber tumači problem legitimnosti kao problem društvenih poredaka koji se mogu izjednačiti i sa životnim poretcima ili sferama vrijednosti. Slično je i s pojmom karizme - “ … da bi se ozbiljila kao socijalna pojava potrebno je da je drugi priznaju. Da bi misija uspjela ljudi je trebaju prihvatiti, a time i njezinog nositelja kao vođu i gospodara” (str. 209). Autor ističe veliki značaj Weberovih ideja za suvremeno razumijevanje pojma ideologije, te zaključuje svoju raspravu o Weberu na sljedeći način: “Umjesto normativno zasnovanog konsenzusa i pristanka potčinjenih, za vladavinu je najvažnije da spriječi pojavu kontrazahtjeva za legitimnošću. Legitimnost tako dobiva negativnu definiciju: legitimna je ona vlast protiv koje se ne buni značajan broj ljudi. Nemogućnost da se zamisli alternativni poredak ili shvaćanje postojećeg poretka kao prirodnog vjerojatno su najučinkovitiji oblici legitimiranja modernih poredaka” (str. 213).

            U nastavku se u tri cjeline (Razvoj Parsonsove teorije, Ideologija i difuzna solidarnost te Dediferencijacija) razmatraju najvažniji stavovi T. Parsonsa koji se odnose na problem ideologije. Autor ističe kako je Parsons ponovno aktualan, te da je vrijeme velikih kritika njegovog sistema (1960-te godine) izgleda za nama. Osnovna ideja kojom se Parsons rukovodi kada problematizira pojam ideologije je “…da je smješta u evolutivna vjerovanja s određenim funkcijama za kolektiv, pri čemu takva vjerovanja nužno imaju i kognitivni sadržaj, to jest istinita su” (str. 217). Ideologiju Parsons smješta, ističe autor,  “… ‘na točki dodira’ kulturnog i socijalnog sistema i najuže je povezana s vrijednostima” (str. 217). Parsons tvrdi da je ideologija i specifična manifestacija napetosti uzrokovanih podjelom rada ali i integrativni mehanizam za smanjivanje tih napetosti. Autor nadalje ističe da ideologiju možemo shvatiti u dvije osnovne dimenzije – socijalnoj i kognitivnoj (str. 220) pri čemu važnu dimenziju predstavljaju “kognitivna distorzija”, odnosno poremećaji u “preradi” percipiranih informacija vanjskog svijeta. Druga važna dimenzija pojma ideologije u Parsonsa je njena uloga u razriješavanju povećane napetosti, pri čemu je dakle valja shvatiti kao reakciju na (brze) društvene promjene (aspekti racionalizacije i diferencijacije). Koncept dediferencijacije pak Parsons uvodi u pokušaju tumačenja devijantnih događaja u procesu diferencijacije. Dediferencijacija je, ističe autor (str. 229) “… despecijalizacija i fuzija funkcija … deevolucijski proces, kao neka vrst povratka na prijašnji stupanj društvenog razvoja”, a kao primjer Parsons uzima različite fundamentalističke pokrete koji od svojih pripadnika traže povratak na veliko “moralno jedinstvo” i cjelovitost. Koncept dediferencijacije se, dakle, sasvim jasno dade upotrijebiti za analizu “nedovoljnog djelovanja” ideologije, odnosno, za njenu “fragmentaciju”, što Parsons koristi u 1970. godinama analizirajući marksističke ideologije i Novu ljevicu. Parsonsov opći teorijski okvir, drži autor “… potpuno je prikladan za razumijevanje procesa u suvremenim društvima – primjerice recentnih nacionalističkih pokreta ili imigracijskog pitanja u visokorazvijenim državama” (str. 234).

            U posljednjem, zaključnom poglavlju (Sociološka teorija i ideologija, str. 235-275), u tri potpoglavlja razmatraju se sociologijski doprinosi novijih autora (6.1. Luhmanna, 6.2. Giddensa i 6.3. Bourdieua). Autor ponovno ukazuje na kontinuiranost, stalnost i nerješivost problema koji se razmatraju u ovom radu, konstatirajući da “akcijska i strukturalna perspektiva predstavljaju vječnu i čini se nerješivu temu u sociološkoj teoriji … sve klasifikacijske sheme vrlo su korisne kao pomoćna sredstva za kritiku pojedinih teorijskih pristupa: kao metateorijske sheme, one definiraju apstraktni prostor (poželjnih) osobina i mogućnosti teorije i tako upozoravaju na propuste ili preinake pojedine teorije” (str. 235). Autor se u daljnjoj eksplikaciji problema oslanja posebno na četvoricu autora koji su u posljednjoj četvrtini dvadesetog stoljeća najviše doprinijeli razjašnjavanja osnovnih dilema. N. Luhmann, za razliku od do sada problematiziranih stajališta drugih autora, “… akciju konstituira u socijalnom sistemu kao redukciju kompleksnosti, to jest kao neophodno samopojednostavljenje sistema”, dok “ideologija … djeluje kao funkcijski podsistem u društvu: regulacija i legitimacija u socijalnom sistemu može se realizirati pomoću pravne procedure … ili izborom vrijednosti kao nenasilnih fiksnih orijentacija za odlučivanje (to jest ideologizacijom vrijednosti)” (str. 236). Za razliku od Luhmanna, A. Giddens, konceptom dualnosti strukture i teorijom strukturacije pokušava prevladati suprotnosti između akcije i strukture (str. 241). Giddens u analizu uvodi koncept tzv. refleksivnog motrenje akcije, odnosno, motrenja svih svakodnevnih postupaka, pa i vlastitih, uz očekivanje da to i drugi čine. Uz samomotrenje, Giddens razvija i koncept racionalizacije i motivacije akcije. Koncept ontologijske sigurnosti koju ovaj autor također razvija predstavlja onaj rutinski dio života koji se – u okvirima “sigurne ideologije” (i regularnog poretka) – najčešće uzima kao “dat”, koji se ne propitkuje i koji ne izaziva nesigurnost. Za razliku od akcije, struktura se sastoji od pravila i resursa te je stoga socijalni sistem zapravo sistem socijalne interakcije, gdje su “… odnosi između aktera ili kolektiva, organizirani kao regularne socijalne prakse” (str. 244). Autor naglašava značajnost Giddensovog isticanja ideoloških formi koje se dadu svesti na “krivu svijest”, odnosno “krivu spoznaju”. Zaključujući analizu Giddensovog djela, autor zaključuje da je ovaj autor do sada svakako iznio jedan od najambicioznijih pokušaja konstrukcije (nove) “velike teorije”, no ukazuje i na mnogobrojne nedostatnosti i nekompletnosti ovog pokušaja. Autor ocjenjuje Bourdieuov rad također jednim od “… najimpresivnijih  teorija u suvremenoj sociologiji. Kombinirajući klasičnu sociologiju … i strukturalizam, Bourdieu je uspio stvoriti teoriju koja zadržava durkheimovski postulat o društvu kao stvarnosti sui generis, … izbjegava ekonomski redukcionizam istodobno zadržavajući kritičko stajalište te … nadograđuje Weberovo naglašavanje simboličkih aspekata društvenog života kao i antagonističkih značajki društvenih odnosa” (str. 273).

            U zaključnom dijelu doktorskog rada, mr Nenad Fanuko prije svega sumira najznačajnije nalaze svojih analiza i ukazuje na smjerove potencijalnih budućih pokušaja sociologijskog tumačenja pojma ideologije u specifičnoj optici akcija-struktura. Autor ispravno naglašava da ideologije nisu samo simboličke forme, nego i “načini života” te da su sa stajališta sociologije političke ideologije kao programatski artikulirani simbolički sistemi samo marginalna pojava. Ideologija predstavlja značajan aspekt života ljudi. Obzirom na društveni dinamizam vrlo je teško, ističe autor, nači “čvrstu točku” s koje bismo mogli započeti sveobuhvatnu kritiku potencijalnih ideologija i njihovih eventualnih natjecateljskih ambicija u suvremenim, visokodiferenciranim društvima. No, slijedeći razvoj i perspektivu osnovne ideje u klasičnoj i suvremenoj sociologiji, autor na koncu rada određuje položaj suvremene sociologijske kritičke pozicije: “… naprosto specifičnošću svojeg predmeta i metode, a onda i samorefleksivnošću i tretiranjem ideologije kao ozbiljnog predmeta istraživanja – (sociologija) može i mora biti kritička znanost” (275).

 

Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Doktorski rad mr Nenada Fanuka, nastavnika sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva, izuzetno je značajan rad za suvremenu sociologiju a po svojoj strukturi, temeljitosti i akribiji predstavlja svakako primjeran rad. Gotovo i da nema naslova ili autora kojeg kandidat nije u svojoj analizi temeljito kritički analizirao i povezao u smišljeni odnos svojeg razmatranja. Kandidat se suvereno kreće kroz mnoštvo vrlo kompleksnih pojmova, klasifikacija, koncepata i teorijskih stavova mnogih autora, komparirajući navedene ideje i koncepte međusobno, no uvijek imajući na umu svoj osnovni okvir postavljen kao cilj disertacije: kako suvremena sociologija pristupa analizi fenomena ideologije u akcijskoj i strukturalnoj perspektivi. U pokušajima da dade što je moguće cjelovitiji odgovor, kandidat je morao sintetizirati povijest socijalne misli gotovo od njenih početaka, uokviriti ga u selektivno i namjerno odabrane sisteme klasifikacije i ukazati na sličnosti, razlike, prednosti i manjkavosti svakog od pristupa i autora. U tom je smislu ovaj doktorski rad riznica koncepata, ideja, misli, teorija i stajališta najznačajnijih mislilaca u području društvene i humanističke misli. Strukturirajući raznolika stajališta, koncepte i teorije, mr Nenad Fanuko umješno rekonstruira cjelinu, ukazujući na prednosti i nedostatnosti, i na elemente mogućeg povezivanja u smišljene cjeline. U navedenom je smislu svaka od proučenih i kritički prezentiranih socioloških teorija u stanovitom smislu inovacijski nadopunjena, svaki autor kritiziran i nadograđen, a njegovi koncepti smješteni u mrežu globalnijih ideja i teorija. Slika sociološke teorije nije na ovaj način postala samo jasnija i cjelovitija, ona je nadograđena, usavršena i smještena u klasifikacijski i teorijski okvir koji nadopunjuje i osnovnu teorijsku dihotomiju koju mr Nenad Fanuko postavlja sebi kao zadatak – kako akcijska i strukturalna perspektiva u suvremenoj sociologiji tumače fenomen ideologije? Iako sam nije “izgradio” neki poseban teorijski sistem koji bi korespondirao nekim drugim novijim pokušajima, kandidat je inovacijskim restrukturacijama i sintezama doveo do niza novih klasifikacija i resistematizacija koje će u daljnjim razmatranjima navedenih pitanja svakako biti potrebno konzultirati. U tom bi se s mislu moglo reći da elementi kritičkog nadopunjavanja i nadograđivanja koje autor izlaže kao svoj osobni doprinos sociologijskoj teoriji čine potencijalnu osnovicu za izgradnju koncepta ili teorije koja bi prevladali mnogi od uočenih nedostataka suvremene sociološke teorije. Kako smo već ranije naglasili, vjerojatno ne postoji tema, autor ili koncept koji nije akribijski razmotren u ovom doktorskom radu. Koliko je nama poznato, ovakva disertacija u nas na navedeni način i uz primjenjeni model realizacije rada još nije bila napisana te je i stoga vrijedna posebne pohvale. Autor se s punom ozbiljnošću poduhvatio analize vrlo teških koncepata i teorija što tekst disertacije mjestimično čini teže prohodnim, no s obzirom na zadatak koji si je kandidat postavio, na obuhvat i potrebnu cjelovitost, navedena “težina” zapravo predstavlja nužnost, odnosno, nešto što kandidat iznoseći i tuđe koncepte nije mogao zaobići niti izbjeći.

            Obzirom na rečeno, povjerenstvo drži da je mr Nenad Fanuko izradio izuzetno uspješnu disertaciju pod naslovom Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva te ima čast predložiti Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da usvoji ovaj izvještaj i time omogući kandidatu nastavak procedure stjecanja doktorata znanosti iz područja sociologije.

 

                                                           P   o  v  j  e  r  e  n  s  t  v  o

 

1.       Prof. dr. sc. Ognjen Čaldarović

 

 

2.       Prof. dr. sc. Ozren Žunec

 

 

3.  Prof. dr. sc. Zvonko Lerotić


Dr. sc. Ivo Maroević, red. prof., predsjednik Povjerenstva,

Dr. sc. Branko Bubenik, Hrvatska televizija,. član Povjerenstva,

Dr. sc. Tomislav Šola, red. prof., član Povjerenstva

 

 

 

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

 

 

Predmet: ocjena magistarskog rada Zvjezdane Antoš

 

            Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 11. listopada 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Zvjezdane Antoš pod naslovom "Uloga multimedije u muzejima s osvrtom na praktičnu primjenu u Etnografskom muzeju u Zagrebu". Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće

 

S K U P N O    I Z V J E Š Ć E

 

            Magistarski rad Zvjezdane Antoš pod naslovom "Uloga multimedije u muzejima s osvrtom na praktičnu primjenu u Etnografskom muzeju u Zagrebu" broji 174 stranice, od čega 157 stranica teksta (s naslovom, predgovorom i sadržajem) sa 105 bilješki i 17 stranica popisa literature, izvora i ilustracija. Uz to se u radu nalazi 11 ilustracija u tekstu, 3 fotografije u prilogu i  2 deplijana s izložbe “Pokućstvo u Hrvatskoj”.

            Nakon 'Uvoda' u kojem postavlja problem i daje razradu i metode istraživanja, kao i elemente praktičnog iskustva, u idućih sedam poglavlja Z. Antoš govori o razvitku i počecima primjene multimedije u muzejima, o prednostima multimedije, o primjeni multimedije na muzejskim izložbama i u muzejskom obrazovanju i o ostvarivanju multimedijalnih programa. Prije zaključka analizira muzeje na internetu i pojavu virtualnih muzeja te praktično iskustvo s multimedijom u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

            Prvo poglavlje ‘Razvoj i počeci primjene multimedija u muzejima' najprije se bavi razvojem i primjenom novih tehnologija u muzejima, od računala do multimedije. Zatim se definira multimedija i multimedijalno okruženje i detaljno analiziraju sve njezine sastavnice, da bi se na kraju dao pregled mogućnosti uporabe multimedije u muzejima.

            Drugo poglavlje 'Prednosti multimedija u pohrani znanja, arhiviranju građe i njezinu predstavljanju kao opće informacije' je najšire. U njemu se najprije analizira muzejska dokumentacija, najznačajniji sustavi dokumentiranja poput CIDOC-a, CHIN-a, MCN-a i MDA i elektronske baze podataka u Hrvatskoj. Zatim se dotiče multimedijalnih baza podataka, analizirajući muzejski predmet kao dokument i informaciju, da bi se na kraju poglavlja Z. Antoš pozabavila uporabom multimedije u restauriranju, konzerviranju, skupljanju i prezentaciji muzejskih predmeta..

            U trećem poglavlju pod naslovom ‘Multimedija u muzejskim izložbama' Z. Antoš će se najprije pozabaviti fenomenom muzejske izložbe i primjenom multimedije na takvim izložbama, da bi poglavlje zaključila pregledom uporabe multimedijalnih tehnologija u pripremi i realizaciji izložbenih projekata.

            Četvrto poglavlje pod naslovom ‘Značenje multimedija u muzejskom obrazovanju' najprije se opširno bavi muzejskom komunikacijom i multimedijom kao jednim od oblika takve komunikacije, da bi se zatim podrobno analizirali načini primjene multimedije kao oblika komunikacije znanja u muzejima. Završetak poglavlja bavi se edukacijom na daljinu kao novim oblikom uporabe multimedije u muzejima u sklopu njihove komunikacije s korisnicima.

            Peto poglavlje pod naslovom ‘Realizacija multimedijskih programa i daljnje mogućnosti njihove primjene' najprije analitički prikazuje planiranje multimedijalnog projekta s određivanjem uloge različitih stručnjaka u tom procesu, da bi završilo načinima i vrijednošću ispitivanja korisnika multimedijskih aplikacija u cilju odabira najprikladnije varijante i poboljšavanja krajnjeg cilja multimedije.

            Šesto se poglavlje bavi muzejima na internetu i virtualnim muzejima. Tu se analiziraju uloga i mogućnosti multimedije u oblikovanju muzejskih web stranica, ali i fenomeni virtualnih muzeja i posebice virtualnih izložbi kao sve češćeg oblika muzejske komunikacije. Na kraju se iskazuje ispitivanje ponašanja korisnika muzejskih web. stranica i iz toga izvlače praktični savjeti.

            Sedmo ili posljednje poglavlje prije zaključka ‘Osvrt na praktično iskustvo Etnografskog muzeja u Zagrebu’ opisuje i analizira primjenu multimedijalne tehnologije pri ostvarivanju izložbe “Pokućstvo u Hrvatskoj, etnološki pogled na unutrašnje uređenje doma”. Opisuje se ostvarivanje multimedijskih programa na izložbi i to u projektu kao sustav organiziranja i usmjeravanja znanja, njegova dizajnerskog oblikovanja i napokon izvedbe.

            Osmo je poglavlje 'Zaključak' u kojemu se rezimira rečeno i ukazuje na presudnu ulogu multimedije u budućem organiziranju muzejskih prezentacija u muzeju, na webu. i u digitalnim publikacijama raznih vrsta.

            Osjeća se nedostatak primjerene slikovne i grafičke prezentacije, pomoću koje bi elementi multimedijalnih programa bili jasnije prikazani, a ne samo riječima opisani i protumačeni.

            Uočljive su određene poteškoće i neujednačenosti u obradi pojedinih poglavlja, posebice u odnosima globalne muzejske dokumentacije i komunikacije i one koja je specifična za multimediju. Posebice su štura i nedostatna poglavlja o izložbama i muzejskom obrazovanju, gdje se fenomen obrazovanja svodi gotovo isključivo na muzejsku komunikaciju. To međutim bitno ne umanjuje doseg rada, već ukazuje da multimediju kao metodu muzejske komunikacije valja istraživati i u drugim pristupima, kako bi se što je moguće više utemeljili okviri za njezinu što širu uporabu u komunikaciji informacija i u drugim kulturnim ustanovama.

 

            Na temelju iznesenog u ovom izvješću, predlažemo  slijedeću

 

O c j e n u

 

            Magistarski rad Zvjezdane Antoš pod naslovom "Uloga multimedije u muzejima s osvrtom na praktičnu primjenu u Etnografskom muzeju u Zagrebu" pokazuje da je ona savladala i u svojem istraživanju primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada na istraživanju multimedije kao specifičnog oblika muzejske dokumentacije i komunikacije, da je konzultirala relevantnu literaturu, da se je u obradi odabrane teme koristila temeljnim i komparativnim istraživanjima i da je došla do rezultata koji je analitički primjeren da predstavlja temelj za moguću širu primjenu multimedije u muzejskoj djelatnosti. Specifičnost se ovoga rada očituje u sagledavanju međuodnosa različitih oblika muzejske komunikacije, pri čemu se prednosti multimedije interpretiraju na praktičnom modelu izložbe o pokućstvu u Etnografskom muzeju u Zagrebu.        Multimedija se pokazuje kao novi muzeološki izazov, jer u kombinaciji s realnim predmetima  na izložbi i u muzeju otvara nove mogućnosti prezentiranja, uz uspostavljanje nove kvalitetne veze između muzealne stvarnosti i one iz koje je predmet bio izdvojen i u kojoj je živio. Spoj realnog i virtualnog temeljna je prednost multimedije u muzejskoj komunikaciji.

            Znanstveni rezultat ovoga rada je uspjela sustavna obrada multimedijskih oblika u muzejskoj dokumentaciji, pri konkretnim zahvatima na muzejskim predmetima i u raznim oblicima  muzejske komunikacije. Prvi je puta u nas tako detaljno ciljano elaboriran taj oblik medijskih programa na muzejskim izložbama, u muzejskom obrazovanju i u virtualnim oblicima prezentiranja muzejske građe. Provedena analiza i otvaranje novih mogućnosti organizacije znanja u muzejima omogućit će primjenu multimedije i u drugim vrstama muzeja, kao i u drugim oblicima muzejskog rada. To može biti poticaj da se istraživanja posebnosti korištenja multimedije prošire i na građu s drugim posebnostima i dimenzijama poruka.

 

            Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Zvjezdane Antoš "Uloga multimedija u muzejima s osvrtom na praktičnu primjenu u Etnografskom muzeju u Zagrebu" i da je uputi na dalji postupak obrane.

 

U Zagrebu, 30.09.2002.         

 

                                               Dr. sc. Ivo Maroević, red. prof., predsjednik,

 

 

                                               Dr. sc. Branko Bubenik, član,

 

 

                                               Dr. sc. Tomislav Šola, red. prof., član

 


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za kroatistiku

Ivana Lučića 3

 

Predmet: Ocjena magistarskog rada Dubravke Volenec Klasifikacija sinonima

 

 

 

                                                           FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

                                                            FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

            Odlukom Vijeća od 18. lipnja 2002. broj 04-5-42-2002. izabrani u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dubravke Volenec pod naslovom Klasifikacija sinonima podnosimo Vijeću sljedeći

 

I Z V J E Š T A J

 

            Magistarski rad Dubravke Volenec obaseže ukupno 101 stranicu računalnoga ispisa i podijeljen je u četiri dijela: I. Semantički i leksikološki opis sinonima, II. Terminološka i klasifikacijska pitanja, III. Sinonimija i polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika te IV. Stilistička uloga sinonima i analiza sinonimije u romanu Kiklop Ranka Marinkovića. Tim poglavljima prethodi Uvod, a iza njih dolaze Zaključak, Literatura, Sažetak, Ključne riječi i Životopis (magistrandice).

            U prvom se poglavlju (uglavnom utemeljeno i meritorno) raspravlja o semantici kao znanstvenoj (lingvističkoj) disciplini, o odnosu između semantike i psiholingvistike s posebnim obzirom na pojavu sinonimije (tu je, između ostaloga, riječ o tome da mozak teško prihvaća različite riječi za posve isti koncept, pa je i to jedan od razloga što su sinonimi privremeni u jeziku), o tradicionalnim i suvremenim teorijama značenja, o odnosu između značenja i smisla (na osnovi semantičkog trokuta Ogdena i Richardsa), o leksičkom i gramatičkom značenju, o sinonimima u leksičkom sustavu te o sinonimnosti i leksičkoj zališnosti.

            U vezi sa sinonimima u leksičkom sustavu navode se i razlozi pojavi sinomije uopće, a posebno razlozi toj pojavi u hrvatskom jeziku, posebice u leksičkom sustavu toga jezika (npr. doticaji s drugim jezicima, tronarječnost, internacionalizacija leksika, razvoj znanosti i uopće civilizacijski napredak i sl.).

            U istom se odjeljku daje i definicija sinonimije, koja se određuje kao "semantički odnos između dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različite izraze, a sadržaji im se podudaraju djelomično ili potpuno" (str. 14). Iz takva određenja vidljivo je da se magistrandica u svom radu posve ograničuje na leksičku sinonimiju (a gramatičku ostavlja sasvim postrani).

            U drugom poglavlju riječ je o nekim terminološkim nedoumicama u vezi sa sinonimijom, o pristupu sinonimiji u okviru teorije jezika u kontaktu, o klasifikaciji sinonima, o razjednačavanju značenja te o "prolaznosti" sinonima. Magistrandica se posebno trudi opisati i, bar donekle, razgraničiti nazive kao što su sinonimi, istoznačnice, bliskoznačnice, sličnoznačnice (suznačnice) i sličnice odnosno nazive dublete, varijante (inačice), zamjembenice u odnosu na sinonime. Pritom se sugerira da se riječi koje su zamjenjive u istom kontekstu nazivaju dubletama (inačicama), a da se naziv sinonimi rezervira za one riječi koje su zamjenjive u raznim kontekstima (str. 25). 

            U odjeljku o klasifikaciji sinonima magistrandica nudi ovakvu podjelu:

- sinonimi od kojih svi članovi pripadaju hrvatskome standardnom jeziku (npr. smesti se /       zbuniti se);

- sinonimi od kojih je jedna riječ podrijetlom iz stranog jezika (npr. muzika / glazba);

- sinonimi od kojih jedna riječ dolazi iz kojeg hrvatskoga narječja (npr. grah / fažol, djevojka /         đevojka i sl.)

- sinonimi čije sastavnice pripadaju različitim funkcionalnim stilovima (npr. cigareta / pljuga,   jedinica / kolac i sl.).

            Osim toga, razlikuju se općejezični sinomi ("riječi koje će izvan konteksta većina govornika prepoznati kao sinonime pa ih možemo smatrati činjenicom hrvatske jezične zajednice", npr. retorički / govornički, str. 31) i kontekstualne sinonime (tj. parove riječi "čija je sinonimnost uvjetovana time što su stavljeni u određeni kontekst, dok izvan određenog konteksta to prestaju biti", npr. dronjak / krpa, str. 32).

            Pitanje "prolaznosti" sinonima, tj. tendencije da se sinonimi semantički ili kako drukčije razjednače odnosno da jedan od njih nestane iz leksika, uspješno se razmatra uz pomoć (nekad) sinonimnog para gombati se / vježbati. Naime, u suvremenom jeziku gombati se više uopće ne znači 'vježbati, raditi gimnastičke vježbe', nego znači samo 'gnjaviti se s kim oko čega'.

            U trećem dijelu  raspravlja se o polifunkcionalnosti standardnog jezika, o osobitostima pojedinih funkcionalnih stilova - administrativnoga, novinarskoga (publicističkoga), razgovornoga, znanstvenoga i književnoumjetničkoga (beletrističkoga) - te o statusu i ulozi sinonima u pojedinom od tih stilova. Iako je uloga sinonima bar u nekim funkcionalnim stilovima uglavnom dobro opisana (npr. uloga tzv. "pleonastičnih sinonima" tipa no / međutim, cirka / oko i sl. u administrativnome stilu, uloga sinonima tipa ustrojstvo / struktura u znanstvenom i publicističkom stilu, ili uloga žargonizama odnosno sinonima tipa profesor / profa u razgovornom stilu),  treba ipak reći da je ovaj dio magisterija manje uspio, i to prije svega zato što se (uglavnom preopćenito i s obzirom na temu nepotrebno) govori i o drugim osobitostima funkcionalnih stilova (a ne samo o onima koje su vezane za sinonimiju), a i zato što se pri opisu osobitosti pojedinih funkcionalnih stilova preizravno preuzimaju i/ili parafraziraju dijelovi tuđih tekstova (osobito tekstova J. Silića).

            U četvrtom se dijelu nudi iscrpan popis sinonima s pripadajućim (minimalnim) kontekstom (180 parova) u romanu Kiklop Ranka Marinkovića, pa se onda ti sinonimi razvrstavaju s obzirom na podjelu o kojoj je bilo riječi, a posebno s obzirom na stilističku ulogu pojedinih sinonima, npr. sinonimi u službi izbjegavanja ponavljanja, sinonimi u službi isticanja (naglašavanja), sinonimi u funkciji izazivanja efekta ironizacije i pejorizacije i sl. Iako se ne može reći da je ta (stilistička) tipologizacija sinonima zasnovana na čvrstim i jasnim kriterijima, ipak mislimo da je i sam pokušaj stilističke tipologizacije (kontekstualnih) sinonima vrijedan pozornosti.

            Zaključno se može reći da ovaj magistarski rad udovoljava osnovnim zahtjevima koji se postavljaju magistrandima jezičnokroatističkoga usmjerenje, i to zato što je sam problem sinonimije uglavnom dobro postavljen, što je terminološka rasprava u vezi sa sinonimijom uglavnom relevantna, pa i zanimljiva, zato što se popis izdvojenih sinonima iz romana Kiklop Ranka Marinkovića može smatrati iscrpnim i korektno sačinjenim te što je sam rad pisan s (tehničko-)formalnog, pravopisnog i gramatičkog stajališta uglavnom besprijekorno. U njemu doduše ima i očiglednih slabosti (ima npr. s obzirom na temu nepotrebnih razmatranja, posebno o funkcionalnim stilovima, ima preizravnoga preuzimanja tuđih stavova i/ili formulacija, a ima priličan broj i stilskih nezgrapnosti), ali ipak smatramo da se rad u cjelini može pozitivno ocijeniti. Zato molimo Vijeće da prihvati ovu našu ocjenu magistarskoga rada Dobravke Volenec pod naslovom Klasifikacija sinonima, koja je u cjelini povoljna za magistrandicu, te da time omogući nastavak postupka kojim će Dubravka Volenec steći naslov magistra filologije.

 

Zagreb, 19. rujna 2002.

                                                                                  STRUČNO POVJERENSTVO:

                                                                       ................................................................

                                                                       dr. Josip Silić, red. prof.

                                                                       ................................................................

                                                                       dr. Vesna Požgaj-Hadži, docentica Filozofskog                                                                                              fakulteta Sveučilišta u Ljubljani

                                                                       .................................................................

                                                                       dr. Ivo Pranjković, red. prof.


dr. sci. Nenad Moačanin, predsjednik

dr. sci. Božena Vranješ-Šoljan, član

dr. sci. Mirko Valentić, član

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

                        Predmet: Ocjena magistarskog rada Željka Holjevca

 

            Na sjednici održanoj 15. svibnja 2002. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo je povjerenstvo u sastavu: dr. Nenand Moačanin, kao predsjednik, te dr. Božena Vranješ-Šoljan i dr. Mirko Valentić kao članovi povjerenstva, da bi ocijenili magistarski rad Željka Holjevca «Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijećenog apsolutizma do građanskog društva (od polovice 18. do polovice 19. stoljeća)».

 

            Povjerenstvo je proučilo rad Željka Holjevca i o njemu donosi ovo

 

                        I Z V J E Š Ć E

 

            Magistarski rad Željka Holjevca napisan je na ukupno 221 stranici pisanog teksta s popisom izvora i literature, mjerama i tabelarnim prikazima te kartama i ilustracijama vezanim uz sadržaj njegova rada.

            Osmodijelni magistarski rad Željka Holjevca počinje Predgovorom (I), Mjerama (II), Proslovom (III), Uvodnim napomenama (IV), Polazištima, historiografijom, izvorima,  pristupom (V), dijelom o prepoznatljivim razvojnim tendencijama s obzirom na Habsburšku Monarhiju, Ugarsko kraljevstvo i zapadnougarske (gradišćanske) Hrvate u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća (VI) te središnjim dijelom o sociokulturnim obrascima povijesne zbilje zapadnougarskih (gradišćanskih) Hrvata u današnjim naseljima na tlu zapadne Mađarske u razdoblju od polovice 18. do polovice 19. stoljeća (VII). Kao osmi dio na koncu rada nalaze se kraće završne opservacije pod naslovom Umjesto zaključka (VIII).

            U Predgovoru autor iznosi kraći historijat rada na temi, a u dijelu o mjerama donosi popis i objašnjenje starih mjera s kojima se susreo u raspoloživoj građi na kojoj se zasniva njegov rad, preračunavši ih ujedno u ekvivalentne standardne vrijednosti. U Proslovu daje kratak presjek kroz povijest gradišćanskih Hrvata od 16. do 20. stoljeća, iznoseći pritom samo neke osnovne činjenice nužne za razumijevanje užeg vremenskog i prostornog okvira svoje teme, a raspravlja i o pravilnoj uporabi terminâ zapadnougarski i gradišćanski Hrvati (prije, odnosno poslije stvaranja pokrajine Burgenland-Gradišće 1921. godine). 

            U Uvodnim napomenama autor iznosi cilj i svrhu rada, osnovne podatke o hrvatskim naseljima u zapadnoj Mađarskoj, njihovoj sadašnjoj upravnoj i crkvenoj pripadnosti, statističke podatke o suvremenom udjelu Hrvata u ukupnoj populaciji pojedinih naselja, a daje i napomene o istraživačkom pitanju kojim je zaokupljen u magistarskom radu, te načinu citiranja i navođenja imena i drugih naziva. U dijelu pod naslovom Polazišta, historiografija, izvori, pristup, kao što i sâm naslov sugerira, iznose se bitne metodološke odrednice ovoga rada s pregledom autorâ i radova o povijesnoj problematici gradišćanskih Hrvata, a tu je i osvrt na korištenu arhivsku i drugu građu.

            U dijelu o Habsburškoj Monarhiji, Ugarskom kraljevstvu i zapadnougarskim (gradišćanskim) Hrvatima u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća – u svrhu lakšeg razumijevanja specifične povijesne zbilje zapadnougarskih (gradišćanskih) Hrvata od polovice 18. do polovice 19. stoljeća – autor raspravlja o prepoznatljivim razvojnim tendencijama u habsburškom i ugarskom svijetu koji je neposredno okruživao zapadnougarske Hrvate i to u rasponu od pokušaja pretvaranja heterogenih dijelova Monarhije u «Gesamtstaat» (osobito u vrijeme Josipa II.) preko raznih iskušenja, naročito onih u svezi s pokušajem ugarske emancipacije sredinom 19. stoljeća, do konačne uspostave dualizma 1860-ih godina.

            Napokon, u središnjem, najsadržajnijem i najopsežnijem dijelu (koji obuhvaća oko 80 % magistarskog rada) o sociokulturnim obrascima povijesne zbilje zapadnougarskih (gradišćanskih) Hrvata u današnjim naseljima na tlu zapadne Mađarske između prosvijećenog apsolutizma i građanskog društva u razdoblju od polovice 18. do polovice 19. stoljeća (VII) detaljno raspravlja o upravnoj podjeli, crkvenoj pripadnosti, posjedovnim odnosima, ukupnom stanovništvu po naseljima, društvenom okviru, gospodarskoj stvarnosti, feudalnom obzorju, kontinuitetima i promjenama u etničkom sastavu, crkvenosti, seoskom školstvu, pučkoj i elitnoj kulturi, sudjelovanju zapadnougarskih Hrvata u zbivanjima 1848/49. i ukratko o prilikama za vrijeme Bachova neoapsolutizma. 

            Slijede zaključne opservacije s iscrpnim popisom izvora i literature te priloženim kartama i ilustracijama.

            Postignuća ovoga rada očituju se u sustavnoj obradi demografskih, društvenih, gospodarskih, crkvenih, školskih, etničkih, kulturnih i drugih prilika kod zapadnougarskih (gradišćanskih) Hrvata u dubokom postkolonizacijskom i predpreporodnom ili, jednom riječju, kasnofeudalnom razdoblju. Riječ je o razdoblju koje u povijesti i kulturi gradišćanskih Hrvata i danas u velikoj mjeri predstavlja popriličnu nepoznanicu, čak bi se slobodno moglo reći svojevrsnu «bijelu mrlju». I dok se o seobi gradišćanskih Hrvata i njihovom društvenom ukorjenjivanju u prostoru tadašnje zapadne Ugarske u 16. i 17. stoljeću mnogo pisalo u hrvatskoj, austrijskom, mađarskoj, slovačkoj i drugim historiografijama, a prilično dobro je poznato i preporodno razdoblje s Miloradićem kao središnjom osobom te epohe (kraj 19. i početak 20. stoljeća) te suvremeno doba, razdoblje koje se kronološki smješta između tih dviju vremenskih cjelina najslabije je istraženo i obrađeno u svim historiografijama koje se bave gradišćanskim Hrvatima, posebno s obzirom na stupanj (ne)poznavanja socioekonomske osnovice prevladavajuće stvarnosti u tom vremenu. Kada govorimo o razdoblju gradišćanskohrvatske povijesti koje je predmetom obrade u ovome radu, najčešće pomišljamo na nekolicinu osoba koje su stvarale u okvirima pretežno barokne književnosti i kulture (Lovre Bogović, Jožef Ficko i dr.), dok su u isto vrijeme naša znanja o svakodnevici zapadnougarskih (gradišćanskih) Hrvata, tada u velikoj većini «malih» seoskih ljudi, oskudna i ne odlikuju se u većoj mjeri egzaktnijim uporištima nego uglavnom počivaju tek na načelnim i samim tim vrlo uopćenim spoznajama. Osim toga, najviše se zna o gradišćanskim Hrvatima u današnjoj austrijskoj pokrajini Burgenland-Gradišće, jer su oni i najbrojniji, dok gradišćanski Hrvati s druge strane granice u današnjoj zapadnoj Mađarskoj i Slovačkoj ostaju često nepravedno zapostavljeni, pa je i poznavanje njihove situacije u prošlosti i sadašnjosti najčešće reducirano mnogo više nego što to uopće može biti opravdano.

            Osnovno istraživačko pitanje u ovom magistarskom radu je pitanje kako su Hrvati u naseljima na tlu današnje zapadne Mađarske živjeli u vremenu koje je ovdje uzeto u obzir. Zahvaljujući neumornom istraživačkom radu u Mađarskom državnom arhivu (MOL) u Budimpešti, autor nije samo uspješno identificirao upravnu podjelu, crkvenu pripadnost i posjedovne odnose nego je iznio egzaktne podatke o ukupnom broju stanovnika po naseljima, a duboko je proniknuo i u niz sasvim specifičnih segmenata ljudske svakodnevice: kategorije seoskih ljudi (sitni plemići, kmetovi, željari, ukućani, sluge, sluškinje, pastiri, crkvenjaci, odsutni ljudi, isluženi vojnici, vanjski posjednici, stranci i dr.), seoske kuće, sastav seljačke obitelji, obiteljski odnosi, spolne razlike, dobna i spolna struktura, natalitet, mortalitet, prirodni priraštaj, brakovi, fertilitet, zakonita i nezakonita djeca, primalje, oblici horizontalne pokretljivosti u socijalno imobilnom društvu, seoski «vodeći ljudi» (suci, prisežnici, bilježnici i dr.), župnici i učitelji kao predstavnici inteligencije u seoskom društvu, gospodarsko stanje u pojedinim selima, poslovi u zakupu, obrt, trgovina, struktura zemljišta, prinosi ratarskih kultura, stanje livada, vinograda i voćnjaka te kretanje stočnoga fonda. Obrađeno je i nezaobilazno pitanje refeudalizacije, urbarijalne regulacije i drugog kmetstva, urbarijalnih odnosa, feudalnih tereta, poreznih obveza, dugovanja, materijalne štete i skromnih obeštećenja seoskoga puka, a potrebna je pozornost posvećena i životnim navikama, etničkom sastavu pojedinih naselja, položaju hrvatskoga etnosa između opstojnosti i asimilacije, crkvenosti i seoskom školstvu, te pučkoj i elitnoj kulturi. Rad sadrži i prikaz sudjelovanja i ukupnog položaja zapadnougarskih Hrvata u burnim zbivanjima 1848/49., poglavito s obzirom na Jelačićev rat protiv tadašnje mađarske vlade, te naznačuje prve elemente kasnijih preporodnih strujanja.

Usporedimo li ukupan sadržajni i misaoni domašaj ovoga rada s bilo kojim poznatijim suvremenim djelom o povijesti i kulturi gradišćanskih Hrvata, npr. s vrlo sadržajnim zbornikom radova Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata (ur. Ivan Kampuš, Zagreb 1995.), lako ćemo se uvjeriti da većine podataka i spoznaja ugrađenih u ovaj magistarski rad u tim djelima i raspravama (iz pera uglednih autora) ili uopće nema ili se javljaju u ograničenoj i nedovoljno razrađenoj mjeri. Stoga ne čudi da autor gotovo nije niti imao na raspolaganju obimniju specijalističku literaturu za razdoblje kojim se pozabavio, iako o raznim drugim temama i razdobljima iz povijesti i kulture gradišćanskih Hrvata postoje inače brojni i dobri radovi, nego je morao posegnuti za arhivalijama pohranjenima u Mikrofilmskoj zbirci Mađarskog državnog arhiva u Budimpešti. Pogleda li se što se sve i kako citira, može se ustanoviti da više od 90 % podataka i spoznaja u ovom magistarskom radu potječe izravno iz arhivske građe, što je znatno iznad standarda i razine koja se očekuje od magistarskog rada.

            Dakako, ovaj rad ne sadrži samo brojne slabo ili nikako poznate činjenične podatke, gotovo enciklopedijske naravi, nego je i teorijski vrlo dobro uobličen. U njemu je primijenjen historiografski legitiman koncept modernizacije, nesumnjivo jedne od osnovnih značajki povijesti ljudskog roda posljednjih nekoliko stoljeća. No, autor ne slijedi samo apstraktno načelo napretka, nego apostrofira i činjenice koje pojam napretka u gradišćanskohrvatskim razmjerima toga vremena ograničavaju ili čak u stanovitoj mjeri dovode u pitanje. Proučavajući životnu zbilju dijela zapadnougarskih Hrvata (onih čiji potomci danas žive na tlu zapadne Mađarske) u razdoblju od polovice 18. do polovice 19. stoljeća, tj. razdoblju koje po mnogočemu predstavlja jednu sasvim sigurno komplementarnu cjelinu, autor ni u jednom trenutku ne gubi iz vida diferencijalni razmak između gradišćanskohrvatske zbilje (mikroperspektiva) i prevladavajuće stvarnosti u okolnom ugarskom i habsburškom svijetu (makroperspektiva), svjestan u isto vrijeme da su brojna uzajamna prožimanja u povijesnom trajanju, unatoč prilično imobilnim međusobnim odnosima, više nego neupitna. Isto tako nema u ovom radu niti jedne misaone postavke koja nije izravno potkrijepljena konkretnim pokazateljima i verificirana u konkretnoj povijesnoj situaciji.

            Željko Holjevac je u ovom radu znanstveno utemeljeno i vrlo savjesno pristupio jednoj temi koju nije nimalo lako istraživati, jer je u samo jednoj ustanovi kao što je Mađarski državni arhiv u Budimpešti potrebno uzeti u obzir brojne arhivske fondove da bi se došlo do koliko-toliko upotrebljivih podataka. Također je pokazao upućenost u probleme teorijske naravi i mogućnosti primjene teorijskih modela u konkretnim povijesnim situacijama. Poznaje i svjetsku literaturu, jer u popisu bibliografskih jedinica prevladavaju naslovi na engleskom, njemačkom i, naravno, mađarskom jeziku. Iako je u ovom radu obrađen tek dio ukupne baštine manjeg dijela gradišćanskih Hrvata, koji danas u najvećem broju žive u austrijskoj pokrajini Burgenland (Gradišće), njegovi su rezultati primjenjivi na sve gradišćanske Hrvate, neovisno o tome žive li u Austriji, Mađarskoj ili Slovačkoj. Isto tako oni mogu u koječemu biti poticaj, pa i uzor za istraživanja slične problematike u hrvatskom obzorju toga vremena, jer je vrlo često riječ o podudarnim strukturama, s obzirom na prepoznatljivo povijesno zajedništvo u srednjoeuropskome habsburškom svijetu onoga vremena.

 

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

 

            Magistarski rad Željka Holjevca nastao je u svojem najvećem dijelu kao rezultat mukotrpnog istraživačkog rada na arhivskoj građi pisanoj latinicom i goticom, na tri jezika: latinskom, mađarskom i njemačkom. Uporabljena je sva relevantna literatura, pretežno na stranim jezicima. Ovaj magistarski rad je ne samo metodološki i spoznajno zaokružena cjelina nego i zrelo historiografsko postignuće, kako u obzorju hrvatske historiografije tako i u svjetlu drugih (inozemnih) historiografija, jer su gradišćanski Hrvati dio hrvatske povijesti ali i dio povijesti zemalja na čijem tlu oni već stoljećima žive. Rad je tako koncipiran da neizostavno pobuđuje pažnju povjesničara, ali on sasvim sigurno ne bi ostavio ravnodušnim ni druge stručnjake: demografe, sociologe, etnologe, a ima u njemu niz detalja koji mogu biti zanimljivi čak i ekonomistima, pa i agronomima, koji se zanimaju za povijesnu dimenziju svojih struka, što samo potvrđuje njegovo više nego prepoznatljivo interdisciplinarno utemeljenje.

            Ovom magistarskom radu Željka Holjevca izabrano tročlano Povjerenstvo daje pozitivnu ocjenu i utvrđuje da je njime Željko Holjevac u potpunosti udovoljio svim zahtjevima koji se traže za stjecanje magisterija znanosti.

            Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da Željku Holjevcu odobri obranu magistarskog rada «Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijećenog apsolutizma do građanskog društva (od polovice 18. do polovice 19. stoljeća)».

 

U Zagrebu, 16. rujna 2002.

 

POVJERENSTVO

 

dr. sci. Nenad Moačanin

 

dr. sci. Božena Vranješ-Šoljan

 

dr. sci. Mirko Valentić

           


 

Dr. sc. Ivanka Reberski, znan.savj. Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, 

predsjednica povjerenstva

Dr. sc. Zvonko Maković, docent, član povjerenstva

Dr. sc. Jasna Galjer, docent, član povjerenstva

 

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Predmet: ocjena magistarskog rada Petra Preloga

 

      Fakultetsko vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 17. lipnja 2002. imanovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Petra Preloga pod naslovom »Slikarstvo Prlojetnog salona«. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće

 

I Z V J E Š Ć E

 

    Magistarski rad Petra Preloga pod naslovom »Slikarstvo Proljetnog salona« sadrži 227 stranica, od čega 126 stranica teksta sa 314 bilješki, iza kojih slijedi 76 reprodukcija slika analiziranih u tekstu s katalogom reproduciranih djela (47 str.), te 63 stranice dokumentarnih priloga i to: katalog slikarstva Proljetnog salona po autorima (87 izlagača) s kratkim biografijama (33 str.); tablica izlagača (2 str.) ; te 12 stranica literature (opće i poredbene, likovnih kritika, monografija, izložbenih kataloge i ostalih korištenih izvora ).   

 

      U “Uvodu” Petar Prelog obrazlaže sadržaj i značaj teme, te metodologiju kojom se služio u njenoj obradi i realizaciji. Premda je problematika Proljetnog salona bila nezaobilazna tema za sve koji su se bavili istraživanjima i interpretacijom slikarstva drugog i trećeg desetljeća ona dosad nije bila sustavno obrađena. “Uz vrijedne iznimke”, ta je tema najčešće u literaturi bila dodirnuta samo usputno uz monografsku obradu opusa pojedinih sudionika izložaba Proljetnog salona. U obradi ove značajne tematske dionice autor je dao naglasak na slikarstvo kako bi znanstveno obrazložio i potvrdio opće prihvaćenu tezu - da je izložbena manifestacija Proljetni salon, koja je bez neke čvršće organizacijske jezgre kontinuirano djelovala punih 16 godina (1916- 1928), temeljna podloga za konstituiranje modernizma u hrvatskom slikarstvu prve polovine stoljeća. Da bi to i dokazao autor je analitički pristupio kronološkoj rekonstrukciji i sustavnom razlaganju uloge i djelovanja Proljetnog salona. Između ostalog uvodno poglavlje naznačuje osnovne ciljeve, koji su ovim radom i ostvareni, a to su: kronologija izložaba ; utvrđivanje važnosti manifestacija Proljetnog salona u korpusu hrvatske umjetnosti obrađivanog razdoblja, te ključnog mjesta slikarstva; uspostavljanje korelacija s onodobnim europskim kontekstom; periodizacija Proljetnog salona “na osnovi interpretacije ostvarenih stilskih tendencija i priklona”. Premda se u rekonstrukciji Proljetnog salona susretao s velikim poteškoćama zbog manjkavosti relevantne dokumentarne građe i izvora, autor je uspio uspostaviti stilsku periodizaciju i valorizaciju likovnih pojava, što je za bolje spoznavanje doprinosa Proljetnog salona važnije od gole rekonstrukcije.

      U poglavlju »Položaj i značanje Proljetnog salona unutar korpusa hrvatske umjetnosti prve polovine dvadesetog stoljeća« oslikana je opća politička situacija i kulturna klima u vrijeme formiranja Proljetnog salona, a potom su pomno raščlanjeni bitni razlozi koji su doveli do razilaženja “mladih” sa starim društvom. To je urodilo uspostavom Proljetnog salona, nove likovne manifestacije, koja je vitalno zaživjela u teškim ratnim vremenima djelujući punih šesnaest godina na široko otvorenoj platformi bez čvrste programske osnove. Manje je poznato da je Proljetni salon započeo kao okupljalište mladih umjetnika svih područja umjetnosti, ali se svojim kasnijim djelovanjem potvrdio isključivo kao likovna manifestacija od izuzetnog značaja, po kojoj je Zagreb “postao važno likovno središte”. Da bi potvrdio kako je Proljetni salon omogučio nastavak kontinuiteta u razvoju hrvatskog likovnog modernizma Petar Prelog se osvrnuo na razdoblje koje mu je prethodilo, od pojave Hrvatskog salona 1898, preko  grupe Medulić i Minhenskog kruga, ističući pritom presudni utjecaj “stilskog moderniteta” Miroslava Kraljevića na mlade slikare u početnim godinama Proljetnog salona. Nadalje ustanovljuje kako je osim homogenizacije Proljetni salon značajno doprinjeo na planu međunarodnog okupljanja, kako nastupima u inozemstvu (na Međunarodnoj izložbi moderne umjetnosti u Ženevi i dr.), tako i organiziranjem stranih izložaba u Zagrebu (primjetrnice Minhenske nove secesije 1921. godine). U tom poglavlju osvrnuo se na pojavu i značenje mlade likovne kritike i važnih časopisa u kojima su kritičari poput A. B. Šimića, Iljka Gorenčevića, Vladimira Lunačeka, Koste Stranjića, Petra Knolla, Ljubomira Micića, Nikole Polića i dr., pratili djelovanje salona. Na taj način je Proljetni salon ujedno bio “jedan od čimbenika koji je doveo do uzleta i razvitka hrvatske likovne kritike”. Na kraju tog poglavlja dana je kritička retrospekcija na dosadašnju povijesno umjetničku valorizaciju Proljetnog salona u likovnoj historiografiji, od Ljube Babića i prvog ozbilnijeg pokušaja periodizacije, koju je izvršio Božidar Gagro u studiji Slikarstvo Proljetnog salona 1916-1928. u “Životu umjetnosti” (1966), interpretacije Grge Gamulina u sintezi Hrvatsko slikarstvo 20. st., pa do osvrta i prosudbi što su ih o Proljetnom salonu izrekli autori brojnih monografija i izložbi pojedinih slikara ili stilskih dionica slikarstva dvadesetih godina. Ovdje još ističemo kao doprinos ovog magisterija razmatranje slikarstva Proljetnog salona u uskoj vezi s pojmom “modernizma”.

      Analitičko poglavlje »Izložbe Proljetnog salona« važan je doprinos potpunijoj kronologiji na kojoj autor u narednim poglavljima temelji stilsku periodizaciju i vrijednosne prosudbe likovnih pojava. U tom poglavlju analizirane su kronološkim redom sve održane izložbe Proljetnog salona od prve izložbe u Umjetničkom salonu Ulrich 1916. godine pa sve do posljednje, održane 1928. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Prikaz pojedinih izložbi daje njihovu cjelovitu rekonstrukciju s imenima autora, brojem i vrstom izloženih radova, analizira strukturu i značenje svake izložbe, identificira nove pojave, utvrđuje značaj stranih izlagača za našu sredinu, posebno gostujućih izložbi iz inozemstva, osvrčući se također kritički na važnija reagiranja likovne kritike.

     U poglavlju  »Stilske tendencije i prikloni u slikarstvu Proljetnog salona« po prvi puta se sustavno analiziraju konkretne likove pojave i pojedinačni doprinosi, koji su se jasno reflektirali na izložbenoj sceni Proljetnog salona, a sve te pojave autor razmatra i dovodi u realcije s europskim kontekstom. Valja istaknuti da su te stilske korelacije hrvatskog likovnog moderniteta u odnosu na vodeće europske pojave vršene velikom znanstvenom egzaktznošću, utemeljene na najnovijoj domaćoj i europskoj monografskoj i teorijsksoj literaturi. Na toj osnovi ustanovljeni su raznorodni utjecaji koji su djelovali na tijek i razvitak pojedinih stilskih pojava i njihovih glavnih nosioca (umjetnika). U tom je poglavlju izvršena periodizacija na tri razdoblja koja razdvajaju prijelomne godine 1919. i 1921. U toj periodizacji autor argumentirano potvrđuje ili revalorizira već ranije ustanovljene pojave. 

      Ponajprije su u potpoglavlju »Slikarstvo Proljetnog salona u kontekstu europskog slikarstva drugog i trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća« razmotrene i oslikane pluralističke likovne pojave epohe moderne umjetnosti u Europi u svjetlu određenih ideja i suvremene teorijske misli. Europske usporednice s Proljetnim salonom uočene su između ostalog i u činjenici da se i u Europi odvijala promocija modernističkih pokreta također na velikm skupnim izložbama u Parizu, Münchenu, New Yorku i drugim likovnim središtima, ali se povijesne avangarde nisu značajnije odrazile u našem slikarstvu. Pokazalo se da su se utjecaji k nama prenosili iz onih središta gdje su se školovali naši slikari, a to su München, Beč, Prag, Pariz, Rim i Budimpešta. Stoga je autor u ovom poglavlju dao kratki osvrt na prevladavajuće tendencije drugog i trećeg desetljeća u tim središtima prepoznavajući odmah na likovnom planu one ideje i pojave koje su se fluktuiranjem prenosile iz drugih centara. Ujedno je vrlo argumentirano razložio kako su se preuzeti stilski elementi kod pojedinih slikara vidljivo i specifično prilagođavali i afirmirali upravo na izložbama Proljetnog salona.

      Prvo razdoblje u preriodizaciji Proljetnog salona obrađeno je u poglavlju »Hrvatski Proljetni salon 1916-1919.« za koje je karakteristično produženje secesijskih elemenata stila s nagovještajima ekspresionizma. Pokazalo se da u to vrijeme na izložbama Proljetnog salona “dominiraju osnivači i umjetnici koji njeguju tradicionalnije načine izražavanja”. No uz određene secesijske elemente u radovima Ljube Babića, Zlatka Šulentića i Jerolima Mišea vidljiva je već jaka komponenta tzv. “secesionističkog ekspresionizma”, koje priklone i njihov stilski surogat Prelog smatra veoma kompleksnim, slažući se u toj ocjeni s ranije postavljernim tezama. S obzirom na uzore također potvrđuje prevladavajući utjecaj Klimtovog , Holderovog, Kokoschkinog i Schileovog ekspresionizma, koje vrlo precizno prepoznaje i analizira na konkretnim djelima pojedinih slikara

( Tomislava Krizmana, Zdenke Pexider Srića, te glavnih pretstavnika ranog ekspresionizma - Ljube Babića, Zlatka Šulentića i Jerolima Mišea). U deformativnim ranoekspresionističkim tendencijama autor u tom složenom razdoblju vidi “svojevrsno anticipatorsko obilježje”.

      Drugom značajnom razdoblju, razmatranom u poglavlju »Proljetni salon 1919-1921«, autor pridaje značenje “zaživljavanja modernizma”, u kojem su se afirmirale temeljne modernističke premise – sezanizam i ekspresionizam. Prelomnicu u tim stilskim previranjima vidi i Petar Prelog u 192l. godini, koju su već ranije uočili mnogi obrađivači tog razdoblja (B. Gagro, J. Vraničić i drugi). No ono što je ova analiza naročito jasno pokazala jest jaki utjecaj Kraljevićevog sezanizma na kojemu se utemeljio i izgradio “likovni identitet ove važne dionice Proljetnog salona”. Posebno valja istaknuti vrlo utemeljeno i teorijski ispravno razmatranje ekspresionističke komponente koju najvjerodostojnije zastupaju slikari Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Marijan Trepše i Vladimir Varlaj, a posve izniman slučaj u toj našoj ekspresionističkoj epizodi vidi i Prelog u izuzetnom Autoportretu  Marina Tartaglie, nastalom u Italiji 1919. godine. Ekspresionističkoj atmosferi doprinjela je i zrela izražajnost u ranim djelima Karla Mijića, te drugih slikara koji se tih godina javljaju na izložbama Proljetnog salona.

      Posljednja velika dionica u periodizaciji stilskih pojava obrađena je u poglavlju »Proljetni salon 1921-1928«. Tu dionicu obilježuje “slojevitost realizama” unutar kojih se razabiru kubo-ekspresionistički i postkubistički prikloni te magični realizam i neoklasicizam, koji su u našoj historiogragfiji temeljito već rekonstruirani, ali kao stilske komponente nisu bili na pravi način povezani s Proljetnim salonom, jer su uvijek bili razmatrani nezavisno o manifestaciji na kojoj su se najizvornije afirmirali. Petar Prelog utvrđuje kako se “upravo na Proljetnom salonu mogu pratiti sve inačice realizama”, kojima je bitno obilježeno čitavo treće desetljeće. Analiza tog razdoblja započinje netipičnim slikarskim ostvarenjima Ljube Babića, koji nije potpunije participirao u naglašenijem plastičkom oblikovanju čime je potvrdio svojstvenu individualnost. Potom slijedi analiza ostalih slikarskih individualnosti koje se uklapaju u realističke tendencije: Marino Tartaglia, Zlatko Šulentić, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vladimir Varlaj s jednim od najdorečenijih priloga našeg magičnog realizma, a u tome mu se pridružuje Vladimir Becić, nadalje Marijan Trepše, Sava Šumanović, a potkraj razdoblja javljaju se tri slikara – Oton Postružnik, Ivo Režek i Omer Mujadžić. Ovu panoramu realističkih tendencija upotpunili su slikari iz drugih sredina koji tada djeluju u Zagrebu, ponajprije Sava Šumanović, Petar Dobrović, Jovan bijelić i drugi. Osim što je to razdoblje obilovalo mnoštvom likovnih izraza koji su tendirali različitim realističkim opcijama ono je važno i stoga što se na izložbama Proljetnog salona  potvrdila visoka kvaliteta, a mnogi su slikari upravo tada dosegli svoje najznačajnije vrhunce. Na kraju tog poglavlje Petar Prelog daje visoku ocjenu po kojoj tom razdoblju i njegovoj likovnoj sceni pripada značajno mjesto u  u razvoju hrvatskog slikarskog moderniteta.

      U zaključnom poglavlju autor donosi prosudbu o važnosti Proljetnog salona kao organizirane izložbene manifestacije za razvoj hrvatske umjetnosti prve polovine dvadesetog stoljeća, vrednujući pored toga ulogu periodizacije i ostvarena stilska dostignuća u kontekstu razvoja hrvatskog slikarstva

       Na kraju valja istaknuti da su sva analizirana djela u prilogu ilistrirana zajedno s posebnim kataloškim opisima, a detaljna rekonstrukcija svih izloženih djela navedena po autorima s njihovim kratkim biografijama dragocjen su prilog, koji će poslužiti kao nezaobilazna dokumentacija u svim daljnjim obradama slikarstva tog razdoblja. Jednako je tako korisna “Tabela” svih izložaba s prikazom izlagača, te na kraju priložena veoma iscrpna opća i poredbena, kritička, mongrafska, studijska i  teorijska, domaća i strana literatura.

 

       Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedeću

 

O C J E N U

 

      Magistarski rad Petra Preloga pod naslovom »Slikarstvo Proljetnog salona« pokazuje interpretativnu zrelost i uspješnu primjenu metodologije znanstveno-istraživačkog rada. Rad obrađuje i valorizira jednu od najznačajnijih dionica hrvatskog slikarstva prve polovine stoljeća (1916-1928), koja u dosadašnim interpretacijama, uglavnom usmjerenim na određene stilske pojave ili slikarske individualnosti, kao samostalna tema nije bila sustavno i cjelovito obrađena. S ovim magistarskim radom konačno smo dobili potpunu i znanstveno fundiranu kronologiju Proljetnog salona, te periodizaciju stilskih pojava, koje je ta izložbena manifestacija  promovirala. U znanstvenoj obradi teme Petar Prelog je konzultirao svu likovno kritičku i ostalu arhivsku građu iz vremena Proljetnog salona, relevantnu literaturu koja obrađuje tu temu, te iscrpnu poredbenu stručnu i teorijsku literaturu važnu za uspostavljanje korelacija s europskim kontekstom.

      Znanstveni je doprinos ovog rada u utemeljenoj revalorizaciji uloge i značenja dugogodišnje likovne manifestacije Proljetni salon kao najznačajnijeg faktora u konstituiranju modernizma hrvatskog međuratnog slikarstvu, zahvaljujući kojem je Zagreb u to doba postao važno umjetničko središte i rasadište modernih likovnih pravaca i pojava. Premda su o važnosti Proljetnog salona i stilskim pojavama, koje je on afirmirao, postojala određena saznanja ovaj rad je na osnovu sustavne periodizacije izvršio ponovnu valorizaciju svih pojava i individualnih doprinosa, prevrednovao neke pojave sukladno najnovijim reinterpretacijama našeg i europskog slikarstva.

    

   Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Petra Preloga pod naslovom »Slikarstvo Proljetnog salona«, koja po našem mišljenju interpretativno nadilazi očekivanja jednog magisterija, te da je uputi na daljnji postupak obrane.    

               

U Zagrebu 25 rujna 2002.                               dr. sc. Ivanka Reberski, predsjednica

                                                                        docent dr. sc. Zvonko Maković, član

                                                                        docent dr. sc. Jasna Galjer, član


 

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

 

Stručno povjerenstvo

za utvrđivanje uvjeta

za prijavljivanje

doktorskoga rada  

 

 

 

 

 

Odlukom ste nas br. 04-6-22-2002. od 27. veljače 2002. izabrali u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi udovoljava li Željka Brlobaš uvjetima za prijavljivanje doktorskoga rada Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća (mentor doktorskoga rada je prof. dr. Ivo Pranjković). Proučivši dostupnu nam dokumentaciju, utvrdili smo da je Željka Brlobaš udovoljila svim obvezama predviđenim Pravilnikom Poslijediplomskoga znanstvenog studija lingvistike, pa se njezina molba može riješiti pozitivno.

 

 

Kandidatkinja Željka Brlobaš obranila je 29. ožujka 2001. godine  kvalifikacijsku radnju Vrste riječi u hrvatskim gramatikama (na primjeru gramatike Šime Starčevića "Nova ričoslovica ilirička"). S obzirom na razine lingvističke analize u radnji je odabrana kategorija vrsta riječi kao jedno od problemskih teorijskih općelingvističkih pitanja, a polazi se i od pretpostavke da je za teorijski opis lingvističkih činjenica na sinkronijskome planu potreban i uvid u stanje na dijakronijskoj okomici. Problematika vrsta riječi u hrvatskim gramatikama promatra se i opisuje na primjeru Starčevićeve gramatike zbog toga što je Starčevićeva Nova ričoslovica ilirička (1812) prva gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom. Budući da je dosad istražen fonološki dio gramatike (pogotovo Starčevićev opis četveronaglasnoga sustava hrvatskoga jezika), odabran je drugi aspekt Starčevićeva gramatičkoga opisa. S obzirom na primijenjenu metodologiju u radnji je korištena induktivna deskriptivna metoda s ciljem popisa i opisa zadanih jezičnih činjenica, odnosno vrsta riječi. U radnji su nastale dvije veće cjeline.

U prvoj je cjelini riječ o teorijskim promišljanjima o vrstama riječi. Dan je pregled poimanja vrsta riječi u Aristotelovim djelima O tumačenju i Poetici te u gramatici Dionizija Tračanina Gramatičko umijeće. Antičkoj tradiciji u teorijskim pristupima o vrstama riječi pridana je pozornost zbog toga što se prva teorijska promišljanja o tradicionalnim vrstama riječi nalaze upravo u spisima antičkih filozofa, gramatičara i filologa, a takav su popis i opis naslijedili gramatičari i teoretičari jezika nakon antičkoga perioda što vrijedi i za hrvatsku gramatičku tradiciju. Da bi se slijedio jedan model osvrta na filozofsko-teorijsku podlogu razumijevanja vrsta riječi, razmotrene su vrste riječi u Općoj i obrazložbenoj gramatici Port-Royala. S obzirom na novija lingvistička promišljanja u radnji je prikazan model opisa vrsta riječi u Principima teorijske lingvistike G. Guillaumea te osvrt na leksiju koja omogućava drugačiju klasifikaciju vrsta riječi (u okviru konceptualističkih modela M. Kačića i treće artikulacije ljudskoga jezika). Od općih teorijskih pitanja o podjeli vrsta riječi izdvaja se nekoliko općih problemskih činjenica, npr. o pojmu vrste riječi kao gramatičkoj kategoriji te o pretpostavci klasifikacije riječi na vrste koja ima (ili nema) univerzalnu vrijednost.

U drugome dijelu radnje predmet opisa jesu vrste riječi u Novoj ričoslovici iliričkoj. Pokazuju se osnovne postavke Starčevićeve podjele, odmaci ili sličnosti u odnosu na dotadašnja poimanja navedene problematike u hrvatskim gramatikama. U radu se pridaje pozornost definiciji svake vrste riječi: pritom se ističu obilježja definicija temeljena na predmetno-logičkome planu koji je povezan s leksičko-semantičkim određenjem ili svojstvo definicije s obzirom na morfološka obilježja promatrane vrste riječi. Daju se usporedbe s definicijama vrsta riječi iz dviju prethodnih gramatika hrvatskoga jezika: Institutionum Linguae Illyricum libri duo (1604) Bartola Kašića i Nove Slavonske i Nimacske Gramatike (1767) Matije Antuna Relkovića. Osim definicija vrsta riječi u Novoj ričoslovici iliričkoj promatraju se i temeljne gramatičke kategorije svojstvene pogotovo nepromjenjivim vrstama riječi, odnosno koje kategorije Starčević uzima u obzir te kako ih definira. S posebnim se obzirom u okviru obradbe izdvajaju definicije i opisi vrsta riječi i njihovih gramatičkih kategorija u Starčevićevu Ričoslovju (Glasnik dalmatinski, 1849–1850).

U toj radnji analiza vrsta riječi u Starčevićevoj Novoj ričoslovici iliričkoj pridonosi razvoju jezične misli u okviru gramatičke teorije promišljanja sustavnosti hrvatskoga jezika. Osim toga radnja je u cjelini kritički uvid u problematiku vrsta riječi na temelju gramatičkih opisa te sintetski prikaz gramatičkoga promišljanja vrsta riječi.

 

 

 

Željka Brlobaš radi na projektu 'Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika' u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a objavila je dosad nekoliko radova:

Primjena konkordancije u izradbi rječnika (s Marijanom Horvat), Filologija 30-31 (1998); Frazemi u prozi u trapericama (s M. Horvat), Zbornik HDPL (1998); Kajkavski govor Repušnice (glavna fonološka i morfološka obilježja), Rasprave IHJJ (1999); Rječnici tehničkoga nazivlja, Riječ (1999); Definicije vrsta riječi u "Horvatsko-slavonskoj slovnici" Lavoslava Firholcera, Riječ (1999); Stereotipi u željama (s M. Horvat), Zbornik HDPL (1999); Boundaries of the analysis of spatial prepositions in the framework of prototype semantics (exemplified by the preposition na in Croatian, Slovenian, Russian, and Polish) (s Ljiljanom Šarić), Studia Slavica Oldenburgensia 8 (2001); Lingvistička analiza tekstova vremenske prognoze (s M. Horvat), Zbornik radova (2. hrv. slavistički kongres) (2001); Uloga specijalnih korpusa u jezičnim analizama (na temelju tekstova vremenske prognoze) (s M. Horvat), Zbornik HDPL (2002); Gramatika fra Andjela Kraljevića (s Lj. Šarić), Zbornik Mostarskih dana hrvatskoga jezika (2002).

 

U članku Rječnici tehničkoga nazivlja analiziraju se tri objavljena rječnika tehničkoga nazivlja: Rječnik njemačko-hrvatskoga tehnologičkoga nazivlja (1881) S. Bukla, Riečnik k izvješcu o vodogradjevinah (1888) J. Augustina, te Građa za njemačko-hrvatsko-slovenski tehnološki riječnik (1914) V. Skabernea i F. Brozovića. Pritom se opisuju strukture rječničkoga članka te ispituju slovopisna i morfološka obilježja hrvatskoga jezika u drugoj polovici 19. stoljeća. Analiza provedena u radu pridonosi  proučavanju tehničkoga nazivlja i leksikografskih postupaka pri obradi stručnoga nazivlja te daje pogled na problematiku povezanu s analiziranim obilježjima hrvatskoga jezika na kraju 19. stoljeća.

 

U radu Definicije vrsta riječi u "Horvatsko-slavonskoj slovnici" Lavoslava Firholcera analizira se model podjele vrsta riječi na primjeru gramatike objavljene 1847. godine. Pokazuju se osnovne postavke Firholcerove podjele vrsta riječi te posebno njihovih definicija. Ustanovljuju se odmaci ili sličnosti u odnosu na dotadašnja poimanja navedene problematike s obzirom na jezikoslovno djelo Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike (1839) Antuna Mažuranića koje je, kao i Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga (1836) Vjekoslava Babukića, Firholceru bilo uzorom pri izradbi gramatike. Uočeno je da Firholcer uglavnom koristi Mažuranićeva rješenja (pa čak i Mažuranićeve primjere) s neznatnim odstupanjima koja se odnose na promjenu naziva ili dijela definicije. Interes za proučavanje kategorije vrsta riječi u gramatikama 19. stoljeća pokazan je i u ovome radu, i to na osnovi prije neistražene gramatike koja bez obzira na svoju funkcionalnu namjenu (za upotrebu školskoj mladeži u nedostatku udžbenika), na strukturni izgled (forma pitanja i odgovora) te oslanjanje na prethodne gramatičke opise ima svojstva preglednosti, jasnosti i temeljnoga jezičnoga (gramatičkoga) opisa hrvatskoga jezika u prvoj polovici 19. stoljeća.

 

U  članku Uloga specijalnih korpusa u jezičnim analizama (na temelju tekstova vremenske prognoze) nastalom s obzirom na mali, strogo ograničeni korpus tekstova vremenske prognoze prikupljenih sa stranica interneta pokazana je uloga korpusa specijalne namjene: mogućnost jezične analize (u odnosu na razine lingvističke analize od morfološke, sintaktičke, diskursne do semantičke), analize meteorološkoga nazivlja, mogućnost usporedbe tekstova vremenske prognoze u ostalim medijima, mogućnost usporedbe sadržajno-stilističke razine tekstova (strukturni i tematski okvir obavjesnosti vremenske prognoze), odnos objektivnoga i subjektivnoga pristupa obradbi obavijesti. Računalna obradba i jezična analiza korpusa tekstova vremenske prognoze doprinos je izradbi i proučavanju korpusa specijalne namjene koji se posljednjih godina sve više izrađuju i proučavaju.

 

Gramatika fra Andjela Kraljevića članak je u kojem se analizira Grammatica latino-illyrica franjevca Anđela Kraljevića – najmlađa preradba Grigelyeve gramatike objavljena 1863. Najprije se donose neki podaci iz životopisa A. Kraljevića koji svjedoče ne samo o njegovom filološkom radu nego i o sudjelovanju u važnim događajima od kulturološke i povijesne važnosti vezanima uz bosanske i hercegovačke franjevce sredinom 19. st. Osim sadržajne strukture gramatike posebno se analiziraju bitni dijelovi gramatičkoga opisa, odnosno nazivi i definicije općih jezikoslovnih činjenica (vrsta riječi, gramatičkih kategorija, sintaktičkih naziva). Iako je riječ o gramatici latinskoga jezika pisanoj hrvatskim jezikom, analizirani dijelovi gramatike ne mogu se zaobići u doprinosu proučavanju gramatičkih opisa jezičnih činjenica nastalih u 19. stoljeću.

 

 

I u kvalifikacijskoj radnji i u radovima koje je objavila može se vidjeti njezina sposobnost u pristupu gramatičkoj problematici, pa u tom smislu i glagolskom vidu. Dosadašnji njezini rezultati garantiraju da će se kompetentno odnositi prema problematici najavljenoj sinopsisom doktorskoga rada.

U svojoj kvalifikacijskoj radnji kandidatkinja je sustavno opisala neka od temeljnih teorijskih pitanja problematike vrsta riječi, te na dijakronijskoj osnovici ispitala funkcioniranje gramatičkoga modela vrsta riječi u gramatici hrvatskoga jezika Šime Starčevića.

Jedna od složenih i još dovoljno neistraženih lingvističkih činjenica jest i problematika glagolskoga vida u hrvatskome jeziku i na sinkronijskome i na dijakronijskome planu. Budući da kandidatkinja u svojoj kvalifikacijskoj radnji i nekim objavljenim radovima uspješno primjenjuje metodologiju istraživanja hrvatskih gramatika do početka 20. stoljeća, uvjereni smo da će i u doktorskome radu potvrditi sposobnost jezikoslovnih istraživanja jezičnih i gramatičkih činjenica, u ovome slučaju kategorije glagolskoga vida. U doktorskome radu Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća opisat će se gramatička kategorija svojstvena glagolu na temelju gramatičkih opisa u hrvatskim gramatikama.

Cilj će rada biti sustavno opisati i prikazati uočavanje, promišljanje i definiranje kategorije glagolskoga vida u gramatikama hrvatskoga jezika, od Kašićeve gramatike iz 1604. godine zaključno do Maretićeve gramatike iz 1899. godine. S obzirom na primijenjenu metodologiju u radu će se koristiti induktivna deskriptivna metoda s ciljem popisa i opisa zadane jezične činjenice – kategorije glagolskoga vida. Polazi se  od pretpostavke da je za teorijski opis lingvističkih činjenica na sinkronijskome planu potreban i uvid u stanje na dijakronijskoj okomici. U tako strukturiranome radu dat će se dijakronijski pregled glagolskoga vida u gramatičkim opisima hrvatskoga jezika, usporedit će se s određenim sinkronijskim stanjem i analizirat će se temeljna teorijska pitanja u promišljanjima o kategoriji glagolskoga vida.

 

 

 

S poštovanjem

 

 

 

 

 

         Stručno povjerenstvo:

 

 

1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

 

 

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

 

 

3. dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski,

              znan. sur.

 

 

 

U Zagrebu, 24. svibnja 2002.


Željka Brlobaš

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

GLAGOLSKI VID U HRVATSKIM GRAMATIKAMA DO POČETKA 20. STOLJEĆA

Glagoli s obzirom na svoje gramatičke kategorije zahtijevaju i pružaju mogućnost opširnoga opisa u gramatičkim djelima. Ta činjenica odnosi se i na opis glagola u hrvatskim gramatikama. Opis gramatičkih kategorija svojstvenih glagolu, njihovo uočavanje i dosljedan opis imaju razvojni put od prve gramatike hrvatskoga jezika početkom 17. stoljeća i nadalje. Na opis glagola u gramatikama hrvatskoga jezika u početku je utjecao gramatički opis latinskoga jezika što se ogleda i u opisu glagolskih vremena i načina. Gramatičaru je stoga često bio problem uočiti i opisati gramatičke kategorije svojstvene upravo hrvatskom glagolu. Jedna je od takvih kategorija i glagolski vid.

Cilj je ovoga rada sustavno opisati i prikazati uočavanje, promišljanje i definiranje kategorije glagolskoga vida u gramatikama hrvatskoga jezika, od Kašićeve gramatike iz 1604. godine zaključno do Maretićeve gramatike iz 1899. godine. S obzirom na primijenjenu metodologiju u radu će se koristiti induktivna deskriptivna metoda s ciljem popisa i opisa zadane jezične činjenice – kategorije glagolskoga vida. Polazi se i od pretpostavke da je za teorijski opis lingvističkih činjenica na sinkronijskom planu potreban i uvid u stanje na dijakronijskoj okomici.

Rad je podijeljen na tri veće cjeline. U prvoj cjelini razmatraju se temeljna teorijska pitanja povezana uz kategoriju glagolskoga vida. Glagolski vid je dio gramatikalizacije koja znači ojezičiti (prenijeti u jezik) izvanjezičnu stvarnost pomoću gramatičkih pojavnosti. U opisu problematike glagolskoga vida u lingvističkim promišljanjima pojavljuju se nazivi aspekt glagolski vid, a uključuje se i pojam  Aktionsart. Po svojoj temeljnoj definiciji glagolski vid je gramatička kategorija glagola koja označuje svojstva odvijanja danoga procesa. Osim toga naziv se u literaturi najčešće upotrebljava u dva značenja: a) način izražavanja svršenosti ili nesvršenosti glagolske radnje, osobito u slavenskim jezicima, u kojima svaki glagol sa svima svojim oblicima (sprezivim i nesprezivim) pripada jednomu od dvaju vidova – nesvršenomu ili svršenomu – koji izražava radnju ili stanje bez obzira na bilo kakva ograničenja u vremenu i za izricanje kojih postoje u većini slučajeva dva usporedna glagola (ili dva glagolska lika) – svršeni i nesvršeni – načinjena od iste osnove ili korijena; b) radnja izražena glagolom. U mnogim jezicima vid je gramatička kategorija glagola koja izražava značenje ograničenosti ili neograničenosti radnje ili stanja u vremenu i obilježja njezina vremenskoga trajanja. Dok u nekim jezicima vid ne zahtijeva nikakav određni oblik izražavanja, u drugima je ili tijesno spojen s kategorijom vremena, ili se izražava različitim vrstama glagola, ili glagolima različitih osnova, ili, kao što je u slavenskim jezicima, paralelnim oblicima glagola izvedenih iz iste osnove pomoću prefiksa, sufiksa, infiksa, fonetskim promjenama u korijenu ili u osnovi i sl. (Simeon 1969: II, 716). Comrie (1976: 3) definira aspekt kao "različite načine viđenja unutrašnje vremenske konzistencije situacije". To znači da aspekt određuje "lik" situacije u vremenu: je li viđena kao cjelovit/potpun/završen događaj, kao proces koji se odvija, referira li se na njezino ponavljanje ili trajanje itd. Pojmovi svršenosti i nesvršenosti gotovo su uvijek uključeni u analizu aspekta te se smatraju univerzalnim lingvističkim pojavama. Comrie (1976: 12, 24) definira svršenost kao viđenje situacije "u njezinoj cjelovitosti, bez obzira na unutrašnju vremensku konzistentnost", dok je s nesvršenim vidom ona viđena s eksplicitnim upućivanjem na svoju "unutrašnju vremensku konzistentnost". Prema tome svršeni oblici općenito iskazuju neki događaj kao potpun/doveden do potpunosti, dok nesvršeni oblici iskazuju radnju kao proces otvorenoga završetka. Dva su načina vidske derivacije u slavenskim jezicima: (a) produktivna prefiksacija koja proizvodi svršeni oblik i (b) gotovo univerzalna sufiksacija koja proizvodi nesvršeni oblik. Prefiksacija je rijetko čisti gramatički proces, obično dodavanje prefiksa znatno mijenja leksičko značenje glagola, tj. stvara (leksički) novi glagol (pisati–prepisati, gdje prepisati nije samo perfektivna verzija od pisati, već različit, iako svršen, glagol). Tako se perfektivizacija smatra i dodatnim proizvodom leksičke prefiksacije, a ne njezinim primarnim učinkom (Maslov 1961: 167). Proširenija je metoda stvaranja vidskih parnjaka sufiksacija koja stvara imperfektivni glagol. Ona, za razliku od prefiksacije, ne mijenja leksičko značenje glagola, u pitanju je čisto "gramatički" proces. To su samo neka opća problemska pitanja na teorijskoj razini.

U drugom je dijelu rada predmet istraživanja glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća. Korpus gramatika hrvatskoga jezika za ovaj je rad ograničen na razdoblje od 1604. godine, od prve gramatike hrvatskoga jezika Bartola Kašića, do 1900. godine, tj. do početka 20. stoljeća. Pritom će se u istraživanje uključiti na primjer gramatika Bartola Kašića Institutionum Linguae Illyricum libri duo (1604.), Nova slavonska i nimačka gramatika (1767.) Matije Antuna Relkovića, Grammatica della lingua Illirica (1808.) Francesca M. Appendinija,  Nova ričoslovica ilirička (1812.) Šime Starčevića, Horvatsko-slavonska slovnica za početnike (1847.) Lavoslava Firholcera, Ilirska slovnica (1854.) Vjekoslava Babukića, Slovnica hèrvatska (1859.) Antuna Mažuranića, Slovnica hèrvatska za srednja učilišta (1871.) Adolfa Vebera Tkalčevića, Grammatica della lingua slava (illirica) (1873.) Dragutina Parčića, Gramatika hrvatskoga jezika za školu i samouke (1880.) Josipa Vitanovića, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899.) Tome Maretića. Osim navedenih gramatika u okviru zadanoga vremenskoga razdoblja u obzir dolaze svi gramatički opisi hrvatskoga jezika u kojima se pojavljuju ili ne pojavljuju eksplicitni i kontrastivni opisi glagolskoga vida. Na temelju gramatika hrvatskoga jezika u okviru naznačene teme ispitat će se kako je definiran i opisan glagolski vid, što se shvaća pod pojmom glagolskoga vida, postoje li sustavne definicije, ima li naznaka opisa i definiranja glagolskoga vida kao gramatičke kategorije, koji se kriteriji primjenjuju pri vidskoj analizi, temelji li se opis na morfološkoj, sintaktičkoj, semantičkoj i tvorbenoj razini (što ovisi o jezičnim razinama koje hrvatske gramatike imaju s obzirom na zadano vremensko razdoblje), postoji li funkcionalno shvaćanje vida ili semantičko poimanje vida odnosno je li vid povezan s glagolskim vremenom, načinom ili je označen kao izraz totaliteta ili netotaliteta radnje.

U toj drugoj cjelini rada gramatičkom opisu glagolskoga vida na kraju se supostavlja rječnički, leksikografski pristup obradbi glagola, tj. opisu kategorije glagolskoga vida u natuknici. Pritom se uzima u obzir zadano vremensko razdoblje, te se za usporedbu koriste dva reprezentativna rječnika hrvatskoga jezika: Gazophylacium (1740.) Ivana Belostenca te Rječosložje ilirsko-talijansko-latinsko (1806.) Joakima Stullija. Cilj je takva supostavnoga promatranja pokazati modele promišljanja u gramatičkom opisu u odnosu na leksikgrafski pristup obradbi glagola, odnosno želi se istaknuti na koji način i u kojoj mjeri u primarnom leksikografskom opisu glagola autori rječnika u obzir uzimaju i glagolski vid.

U trećem dijelu rada osnovne postavke opisa gramatičke kategorije glagolskoga vida u određenim gramatikama hrvatskoga jezika, u razdoblju od 17. do početka 20. stoljeća, uspoređuju se s gramatičkim opisom glagolskoga vida u Gramatici hrvatskoga književnog jezika (21990.). Pritom se s posebnim obzirom uočavaju sličnosti i razlike između starijih i novijih gramatičkih opisa u odnosu na temeljne parametre u analizi glagolskoga vida.

U ovako strukturiranom radu opisuje se dijakronijski pregled glagolskoga vida u gramatičkim opisima hrvatskoga jezika, uspoređuje se s određenim sinkronijskim stanjem i analiziraju se temeljna teorijska pitanja u promišljanjima o kategoriji glagolskoga vida

Mentor

Prof. dr. Ivo Pranjković

Voditeljica poslijedipl. studija

dr. Vesna Muhvić-Dimanovski

         Kandidat

       Željka Brlobaš


Fakultetsko vijeće                                                      Merima Hadžialagić

Filozofskog fakulteta                                                       Pedagoški fakultet u Bihaću

Sveučilišta u Zagrebu                                                              Džanića mahala 36

Ivana Lučića 3                                                            77000 Bihać

10000 Zagreb                                                                        Bosna i Hercegovina

 

 

 

Sinopsis magistarskog rada

 

 

ROD U MEDIJSKOM DISKURZU

kontrastivna  analiza

 

 

Znanstveno područje : humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

 

 

Obrazloženje: Ova magistarska radnja temeljit će se na analizi rodovskih obilježja  diskurza dnevnog tiska i tabloida koji se objavljuju u Velikoj Britaniji, Bosni  i Hercegovini i Hrvatskoj. Ona će biti tek potpuna ako se uzmu u obzir brojne znanstvene publikacije na tu temu koje se objavljuju u široj znanstvenoj zajednici pogotovu anglofonoj. Najvažniji razlog za  poduzimanje ovakvog istraživanja  jest identificiranje jezičnih mehanizma  koji se koriste u medijskom diskurzu, s posebnim naglaskom na neke nepodudarnosti i diskrepancije u izražavanju roda (‘gender’) u pisanoj rijeci medijskog diskurza.

 

 

Teorijska podloga: Potku istraživanja sačinjavaju najnovije spoznaje iz oblasti medijskog diskurza, proučavanja vezana uz pitanja jezika i gramatičkog roda, te rasprave opolitičkoj korektnostipojedinih izraza.

 

 

Cilj istraživanja: Ovom radnjom žele se ispitati lingvistički i sociolinvistički segmenti novinskog diskurza na korpusima tekstova engleskog, bosansko-hercegovačkog i hrvatskog tiska ali kroz prizmu različitogjezikakoji se koristi kad se govori o mukarcima i kad se govori o ženama.

Lingvistička analiza bi obuhvaćala 2 razine: leksičku i sintaktičku.

Leksičkom analizom obuvatio bi se vokabular, uporaba osobnih zamjenica, imena u oslovljavanju i sl.

Sintaktičku analizu činile bi analize pojedinih glagolskih konstrukcija kao što je pasiv, koje se koriste da se izbjegne izravno korištenje oblika koji imaju (gramatički) rod.

Tu bismo mogli spomenuti i analizu frazeologije pojedinih izraza koji su česti u novinskom diskurzu s posebnim naglaskom na upotrebi gramatičkog roda.

 

Kad je u pitanju  sociolingvistički aspekt pokušat će se uz pomoć analize korpusa otkriti koliko se u novinskom mediju, a uz pomoć jezika, ogleda  stav društva te tipična lingvistička sredstva kojima se ti stavovi izražavaju.

 

 

Metodološki postupci: Pri izradi rada koristit će se primarni i sekundarni izvori. Primarne izvore predstavljat će tekstovi iz dnevnog tiska i tabloida, a sekundarni obuhvatit će literaturu o predmetu tako da će rad činiti spoj činjenica i zaključaka iz oba izvora. Planirane znanstvenoistraživačke metode u izradi rada bit će sljedeće: deskripcija, komparacija, analiza i sinteza.

 

 

Zagreb, 5.srpnja 2002.

 

 

Mentor:                                               Voditelj studija:                                   Student:

Prof.dr.Dora Maček                dr. Vesna Muhvić-Dimanovski        Merima Hadžialagić

________________               ________________________           _______________

 


Fakultetsko vijeće                                                      ADISA IMAMOVIĆ

Filozofskog fakulteta                                                               FILOZOFSKI FAKULTET

Sveučilišta u zagrebu                                                               UNIVERZITET U TUZLI

Ivana Lučića 3                                                            ul. M. Fizovića Fiska br. 6

10000 Zagreb                                                                        75 000 TUZLA

Bosna i Hercegovina

 

 

Sinopsis magistarskog rada

 

»SINTAKTIČKA SREDSTVA FUNKCIONALNOG RASLOJAVANJA ADMINISTRATIVNOG STILA U ENGLESKOM I HRVATSKOM JEZIKU«

 

Znanstveno područje : humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

 

 

Uvod:

Funkcionalni stilovi, od kojih se najčešće spominju administrativni, publicistički, znanstveni, književni i razgovorni, bitno se razlikuju unutar standardnog književnog jezika. Njihove osobitosti na ovim prostorima nisu detaljno opisivane, a normativne gramatike ih spominju samo sporadično. Predmet ovog istraživanja su sintaktičke strukture karakteristične za administrativni funkcionalni stil koje ga razlikuju od jezika kao sustava propisanog u normativnim gramatikama. Ovdje ćemo se baviti nominalizacijom  (npr. kupac je potvrdio preuzimanje robe = da je preuzeo robu; on the date of disclosure = on the date when (the documents) were disclosed) i dekompozicijom predikata (npr.: izvršiti plaćanje = platiti, uraditi analizu = analizirati, to grant an authorisation = to authorise, to make a decision = to decide),  pojavama koje su obilježje upravo jezika administracije, poslovnih i pravnih dokumenata.

 

Metode:

Metode koje ćemo koristiti u ovom istraživanju će biti analiza korpusa dokumenata i faktora koji utječu na govorni čin te kontrastivna analiza dobijenih podataka u engleskom i hrvatskom jeziku. Istraživanje će se bazirati na korpusu koji  će se sastojati od ugovora, dokumenata i službenih novina na oba jezika.

 

Sadržaj:

Osobita pažnja će ovdje biti posvećena strukturi nominaliziranih konstrukcija i izraza sa dekomponiranim predikatom. Usporedit ćemo te strukture u engleskom i hrvatskom jeziku, koji su bitno različiti jer je engleski analitički, a hrvatski izrazito flektivan jezik. To je zanimljivo upravo zbog toga što postoje tvrdnje nekih autora da su ove strukture univerzalne i da je ovaj trend u skladu sa općim tendencijama u indoeurpopskim jezicima. Pokušat ćemo ustvrditi koliko su te strukture uzrokovane  ekstralingvističkim faktorima, a koliko na njih utječe struktura jezika. Vezano za ove sintaktičke elemente, bavit ćemo se i pitanjem koji su to glagoli koji dozvoljavaju nominalizaciju, a koji ne, koji glagoli dozvoljavaju dekompoziciju i koji su to deleksikalizirani glagoli koji se javljaju u kombinaciji sa deverbalnom imenicom u konstrukcijama  dekomponiranog predikata. Tu ćemo uključiti i pitanje kolokacije (koji deleksikalizirani glagol ide sa kojom imenicom i povući paralelu između dva jezika, te eventualno napraviti analizu tzv. »faux amis« koji su česta zamka za prevodioce i one koji uče engleski kao strani jezik.

 

Cilj:

Cilj istraživanja je da se rasvijetle pojave nominaliziranih konstrukcija i dekompozicije predikata kao osnovna sintaksička obilježja administrativnog funkcionalnog stila. Pokušat ćemo usporediti njihovu produktivnost i strukturu u engleskom i hrvatskom jeziku i ustvrditi kolika je njihova povezanost sa strukturama datih jezika.

 

 

Zagreb, 10. 09. 2002.

 

Mentor:                                   Voditelj poslijediplomskog                   Kandidat:

                                               studija:

 

______________________   ________________________        _________________

Dr Damir Kalogjera                 Dr Vesna Muhvić-Dimanovski Adisa Imamović


Irena Gizdavčić

Frana Bošnjakovića 7

10 000 ZAGREB

 

(tel. 098 454 007)

 

 

Zagreb, 26.09.2002.

 

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće

 

 

 

Predmet:          molba za odobrenje izrade magistarskog rada na engleskom jeziku

 

            Poštovani!

 

Odlukom Fakultetskog vijeća od 08.03.1996. odobrena mi je tema magistarskog rada pod naslovom "Sintaksa i semantika prijedložnih fraza sa on i in u ranom engleskom jeziku", a za mentoricu je imenovana dr. sc. Dora Maček. Predmet mog istraživanja bio je razvoj ovih prijedložnih fraza tijekom povijesti engleskog jezika, obrađen na korpusu engleskog jezika od 8. do 17. stoljeća, u dijakronijskoj komparativnoj analizi s aspekta stanja u modernom engleskom jeziku. Stoga mi se činilo prikladnim da i sam magistarski rad bude na engleskom jeziku.

Kako se nalazim već pri samom završetku rada, a sav materijal do sada napisala sam na engleskom jeziku, molim Fakultetsko vijeće da mi odobri izradu magistarskog rada na engleskom jeziku.

 

Unaprijed se zahvaljujem!

 

 

Mentorica

Dr. sc. Dora Maček

 

Irena Gizdavčić

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                  Fakultetskom vijeću

                                                                                  i

                                                                                  Dekanu prof. dr. sc. Nevenu Budaku

 

 

Predmet: Mišljenje o terminu u naslovu sinopsisa Adise Imamović

 

 

            U vezi s dopisom br. 04-3-95-2002. od 16. srpnja 2002. obavještavamo Vas da je Vijeće Odsjeka za kroatistiku na svojoj sjednici od 9. rujna 2002. donijelo sljedeću odluku u vezi s nazivom «bosanski jezik»:

Naziv «bosanski jezik» opravdan je u naslovu magistarskoga rada, jer tako svoj bosanskohercegovački standardni jezik nazivaju Bošnjaci-Muslimani. U hrvatskom jeziku taj se standardni jezik naziva «bošnjački jezik». Stoga bi točka dnevnoga reda trebala glasiti:

Odobrenje sinopsisa Adise Imamović «Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja pravnog i administrativnog jezika u engleskom i bosanskom». Rad će biti napisan na bošnjačkom jeziku.

 

 

 

                                                                       Pročelnik Odsjeka za kroatistiku

 

 

                                                                       __________________________

                                                                       Prof. dr. sc. Vlado Pandžić

 

 

Zagreb, 19.09.2002.

 

 


 

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta

 

Predmet: Mišljenje o predloženom terminu “bosanski jezik” u odnosu na “bošnjačkijezik” u

sinopsisu magistarskog rada Adise Imamović Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja

pravnog i administrativnog jezika u engleskom i bosanskom.

 

Na sjednici Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, koja je održana 27. rujna 2002., podržana

su gledišta da priznamo ime jezika u Republici Bosni i Hercegovini kako je navedeno u njihovu

Ustavu, odnosno kako je u tamošnjoj praksi, dakle - bosanskijezik.

U ime stručnjaka koji se dijelom bave i bosanističkom problematikom, prilažem i kraće

obrazloženje:

Kao što je poznato, problematika južnoslavenskih jezika i književnosti, osamostaljenjem

kroatistike, institucionalno je premještena na Odsjek za slavenske jezike i književnosti i studira

se prema programima studija dvopredmetne južne slavistike. Bosanska književnost (taj termin

koristimo kao skraćeni naziv za bosansko-hercegovačku književnost, ali nam on pokriva i

bosansko-muslimansku književnu tradiciju, koja se odnedavna naziva bošnjačka književnost)

studira se unutar poredbeno-južnoslavističkih kolegija i izbornim kolegijima o pojedinim

piscima. Problematika bosanskoga jezika se ne predaje posebno, nego se samo dijelom dotiče u

sklopu jezikoslovnih poredbeno-južnoslavističkih kolegija. Usput rečeno, bilo bi možda potrebno

poraditi  na većem uključivanju  sadržaja iz  bosanskoga jezika i književnosti u nastavu

južnoslavenskih jezika i književnosti te omogućiti bolje kadrovsko i institucionalno ekipiranje

(lektorat, novaci, katedra). Naše je iskustvo, kada je riječ o jeziku i književnosti Republike

Bosne i Hercegovine, da je, slično kako to rješavaju i drugi inozemni slavistički studiji,

interkulturni,  poredbeno-južnoslavistički  pristup još  uvijek  bolje  rješenje  od  isključivo

nacionalnoga, kako u imenovanju tako i u metodologiji.

Ukratko, predlažemo da se na Fakultetu, a time možda i u hrvatskom znanstvenom,

kulturnom i javnom životu, koriste termini bosanski jezik i bosanska književnost (termini

bošnjačka književnost i bosansko-hercegovačka književnost mogu se upotrebljavati kada su

konkretno primjereniji), onako kako to i rade inozemni slavisti (ne praveći razliku između

bosanskoga i bošnjačkoga, skraćujući bosansko-hercegovački na bosanski), jer širi pojam

uključuje i nacionalni bošnjački, a ne izostavlja hrvatski i srpski udio u prošlosti i sadašnjosti,

vjerujemo i u budućnosti, sve ako je za njih osigurano pravo korištenja nacionalnoga imena

(naime, u Republici Bosni i Hercegovini aktualno je neobično rješenje, da se jezik naziva

bosanskim, a književnost bošnjačka i/ili  bosansko-hercegovačka, s tim da Hrvati i Srbi svoj

jezik i književnost slobodno zovu svojim nacionalnim imenom).

Zaključno, predlažem da Vijeće u ovom, kao i u drugim sličnim slučajevima, solidarno

podrži mišljenje naših stručnjaka koji se konkretnom problematikom bave.

 

Pročelnik     dsjeka za slavenske jezike i književnost

 

Dr. Zvonko Kovač, red. prof.

 


 

 

 

 

Zagreb, 26. rujna 2002.

 

 

 

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti  magistarske diplome Ivane Bušljete stečene na Arizona State University u SAD-u

 

 

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

 

Ivana Bušljeta, hrvatska državljanka, rođena je 1975. godine u Zagrebu. Dio gimnazijskog obrazovanja stekla je u Zagrebu, a dio (četvrti razred) na Havajima. 1999. godine na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. U proljeće 2001. godine završila je na Arizona State University u Tempe-u u SAD-u dvogodišnji poslijediplomski studij društveno-humanističkih znanosti (opća lingvistika s posebnim obzirom na engleski jezik) i stekla akademski stupanj magistra društveno-humanističkih znanosti. Molbi je priložen magistarski rad pod naslovom A Corpus of Hawaiian Language Texts. Moliteljica trenutno radi kao lektor na University of Miami na Floridi, a želi upisati doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

 

Iz dokumentacije je vidljivo da moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti strane magistarske diplome.

 

Uvidom u ovjerene prijevode strane diplome, transkripta položenih ispita, nastavnog plana i programa, magistarski rad te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom magistra humanističkih znanosti (polje jezikoslovlje) Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

Prof. dr. Damir Kalogjera

 

Prof. dr. Sonja Bašić

 

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

 

 

 


 

 

 

 

Zagreb, 26. rujna 2002.

 

 

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje istovrijednosti  fakultetske diplome Azre Suljkanović stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

 

 

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

 

Azra Suljkanović rođena je 1974. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila je u Srebreniku, a srednju u Tuzli. Nakon studija razredne nastave na Pedagoškoj akademiji u Tuzli školovanje je nastavila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je u rujnu 2000. godine diplomirala engleski jezik i književnost i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. Po završetku studija radila je kao profesor engleskog jezika u gimnaziji u Tuzli te kao vanjski suradnik na Filozofskom fakultetu u Tuzli, a sada predaje engleski jezik na srednjoj školi u Brčkom.

 

Moliteljica traži priznavanje istovrijednosti strane diplome radi upisa na poslijediplomski studij književnosti (smjer: kulturalni studiji).

 

Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome i transkripta položenih ispita te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 9. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

Prof. dr. Damir Kalogjera

 

Prof. dr. Sonja Bašić

 

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

 

 


Predmet: Nostrifikacija fakultetske diplome

                 Katice Boršćak stečene na Sveučilištu u Beču

 

 

 

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Katice BORŠĆAK, stečene na Fakultetu humanističkih znanosti Sveučilištu u Beču, podnosimo sljedeći

 

IZVJEŠTAJ

 

Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Katica BORŠĆAK, rođena 23. ožujka 1967. godine u Varaždinu, hrvatska državljanka, na Fakultetu humanističkih znanosti Sveučilišta u Beču 5.srpnja 2000.godine diplomirala studij Njemačke filologije kao prvog i Srpskohrvatskog jezika kao drugog studijskog predmeta, te stekla akademski stupanj magistra filozofije.

Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da je studij njemačke filologije, što ga je moliteljica završila na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporediv sa studijem njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stoga smatramo da se diploma Katice BORŠĆAK može priznati kao odgovarajuća diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Međutim kako moliteljica zahtijeva nostrifikaciju diplome kao istovrijedne sveučilišnoj diplomi nastavnog smjera studija njemačkog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj, a tijekom studija nije slušala ni polagala metodiku nastave stranog jezika, mišljenja smo da se njezina diploma može nostrificirati kao istovrijedna onoj, stečenoj u Republici Hrvatskoj, ali uz uvjet da moliteljica položi razlikovni ispit iz predmeta Metodika nastave njemačkog jezika.

 

Zagreb, 23. rujna 2002.                                                   

 

dr. Dragutin Horvat, izv. prof.

 

 

dr. Marijan Bobinac, red. prof.

 

 

     dr. Maja Häusler, doc.

 

                                                                          

 


Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

                za nostrifikaciju doktorske diplome

                Lucie Kirilove-Bartsch

 

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju doktorske diplome Lucie Kirilove-Bartsch, stečene na Sveučilištu Karl-Marx u Lepzigu (SR Njemačka), podnosimo ovaj

 

 

I Z V J E Š T A J

 

Na temelju uvida u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Lucia Kirilova- Bartsch, rođena 5. travnja 1956. u Sofiji (Bugarska), 18. prosinca 1989. godine na Fakultetu za znanost o kulturi, jeziku i odgoju Sveučilištu Karl Marx u Leipzigu (SR Njemačka) stekla akademski stupanj doktora filozofije (dr.phil.), obranivši komparativno-lingvistički doktorski rad pod naslovom «Vergleichende Untersuchung der funktionalen Satzperspektive im Bulgarischen und Deutschen (am Beispiel publizistischer Texte)». Doktorski rad i diploma glase na ime Lutschia Kirazova, no moliteljica je priložila  dokument o promjeni imena i prezime na temelju kojeg se može utvrditi da su Lutschia Kirazova i Lucia Kirilova-Bartsch ista osoba.

 

Provjerom uvjeta za stjecanje akademskog stupnja doktora filozofije na Sveučilištu u Leipzigu utvrdili smo da njihov doktorski studij svojim opsegom i znanstvenom razinom odgovara doktorskom studiju na poslijediplomskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te smo mišljenja da se moliteljičinom zahtjevu za priznavanjem istovrijednosti diplome o doktoratu znanosti s onom stečenom na Sveučilištu u Zagrebu može udovoljiti i dodijeliti joj akademski stupanj doktora znanosti na znanstvenom području humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika.

 

 

Zagreb, 16. rujna 2002.

 

                                                                       dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

 

 

                                                                       dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

 

 

                                                                       dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red, prof.


FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

         Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome

 

         Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome profesora povijesti kolege DAVORA MUNDE, stečene na Sveučilištu u Trstu (Italija). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:

         Davor Munda rođen je 7. studenoga 1975. u Umagu. Hrvatski je državljanin. Diplomirao je povijest na Sveučilištu u Trstu, 29. listopada 2001., sa 110 od 110 bodova te je proglašen akademskim doktorom (profesorom) povijesti. Položio je tijekom studija ukupno dvadeset i jedan (21) ispit. Kolega Munda predočio je povjerenstvu ovjerene prijepise i prijevode relevantnih isprava (diploma, popis položenih ispita), iz kojih su navedene činjenice u potpunosti razvidne. Osim toga, u prilogu je dostavio zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice te presliku svjedodžbe o maturi srednje škole "Vladimir Gortan" u Bujama. Prijavi nedostaje priznanica o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolege Munde za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome valjana, uz obvezu naknadne uplate troškova postupka.

         Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se studijski kurikulum kolege Davora Munde značajno razlikuje od onoga studenata povijesti na našem Odsjeku. Naime, kolega Munda položio je ispite gotovo isključivo iz prapovijesti i stare povijesti te ispit iz svjetske povijesti u srednjem vijeku. Kolega Munda u svom je zahtjevu jasno naveo da se i tijekom studija intenzivno bavio arheologijom te da se i dalje misli stručno usavršavati iz prapovijesti. S obzirom na sve navedeno, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo predložiti Vijeću da se predmet uputi na nostrifikaciju Odsjeku za arheologiju. Naime, ispiti koje je kolega Munda položio tijekom studija znatno su srodniji kurikulumu našeg studija arheologije, dok bi za nostrifikaciju diplome iz povijesti pristupnik morao položiti brojne ispite iz srednjeg i ranog novog vijeka, 19. i 20. stoljeća te metodiku nastave povijesti.

 

U Zagrebu, 2. 07. 2002.                  

 

                    

                                                        Povjerenstvo:

 

                                 1. dr. sc. Borislav Grgin, docent

 

                                 2. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, docent

                    

                                 3. dr. sc. Boris Olujić, docent

 


Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

 

 

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

 

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Slađane Štironje

- ur. broj 04 / 4-54  od 15.7.2002.

 

            Slađana Štironja podnijela je zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti i zemljopisa koju je stekla na Pedagošom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina.

            Iz priložene dokumentacije može se zaključiti da je Slađana Štironja pohađala je studij povijesti i zemljopisa na Pedagoškom fakultetu u Mostaru, koji je trajao osam semestara, te da je položila sve propisane ispite. Dana 23. ožujka 2001. stekla je visoku stručnu spremu sedmog stupnja (VII/1) i stručni naziv profesor povijesti i zemljopisa. Moliteljica je na uvid podnijela indeks, a ovjera kopije diplome učinjena je u Stocu, Republika Bosna i Hercegovina.

 

Što se tiče predmeta koje je moliteljica položila na studiju povijesti, oni su gotovo identični predmetima koje polažu naši studenti, te Povjerenstvo smatra da Slađana Štironja ne treba polagati nikakve razlikovne ispite. Jednako je i što se tiče predmeta koje je moliteljica položila na studiju zemljopisa.

Povjerenstvo predlaže da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Slađani Štironji prizna potpuna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti i zemljopisa. Jedini je uvjet da kopiju diplome ovjeri kod nadležnog tijela (javnog bilježnika) u Republici Hrvatskoj kako bi bile zadovoljene sve pravne norme.

            S poštovanjem!

           

Zagreb, 17. srpnja 2002.                                                        Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Boris Olujić, docent

...........................................................

dr. Dragutin Feletar, red. profesor


Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

 

 

 

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

 

 

 

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Renate Matković

- ur. broj 04 / 4-55  od 16.7.2002.

 

            Renata Matković podnijela je zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti i zemljopisa koju je stekla na Pedagošom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina. Zahtjev podnosi u svrhu zaposlenja.

 

            Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

-         Renata Matković pohađala je studij povijesti i zemljopisa na Pedagoškom fakultetu u Mostaru između 1997. i 2002. godine

-         studij je trajao osam semestara

-         položila je sve propisane ispite

-         9. svibnja 2002. stekla je visoku stručnu spremu sedmog stupnja (VII/1) i stručni naziv profesor povijesti i zemljopisa.

 

 

Što se tiče predmeta koje je moliteljica položila na svome studiju, oni su vrlo slični predmetima koje polažu naši studenti, pa ne mora polagati razlikovne ispite.

Stoga Povjerenstvo predlaže da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Renati Matković prizna potpuna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti i zemljopisa.

 

            S poštovanjem!

           

 

Zagreb, 5. rujna 2002.

Stručno povjerenstvo:

 

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

 

..............................................................

dr. Mirjana Matijević-Sokol, docent

 

.............................................................

dr. Dragutin Feletar, red. profesor


Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet Zagreb

 

 

Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta

 

 

Zagreb, 13. rujna 2002.

 

 

Predmet: Izvješće i prijedlog u povodu zahtjeva za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome Blanke Franjković-Srnić radi upisa na jednogodišnji doktorski studij

 

 

Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome Blanke Franjković-Srnić razmotrilo je životops, popis položenih ispita i opis položenih predmeta, završni rad i presliku diplome Master of Education, Sveučilišta Toronto, Kanada.

 

Povjerenstvo je utvrdilo da je Blanka Franjković-Srnić, rođena 1959. u Slavonskom Brodu, državljanka Republike Hrvatske, diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1984. godine. Nakon toga je na Sveučilištu Toronto završila dvogodišnji specijalistički studij iz psihoterapije i savjetovanja. Tijekom ovog studija položila je sedam predmeta iz psihoteraoije i jedan iz psihodijagnostike. Izradila je i završni rad opsega 50 stranica u kojem je opisala svoja iskustva rada s dvije teško mentalno retardirane osobe.

 

Razmotrivši sve elemente, povjerenstvo je zaključilo da se ne može udovoljiti zahtjevu za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome iz psihologije radi nastavka naobrazbe na jednogodišnjem doktorskom studiju jer završni studij i završni rad po svojim osobinama ne odgovaraju magistarskom studiju psihologije u nas.

 

Povjerenstvo međutim drži da Blanki Franjković-Srnić može priznati istovjetnost diplome magistra-specijalista iz kliničke psihologije, uz uvjet da položi sljedeće predmete stručnog poslijediplomskog studija iz kliničke psihologije: Psihologijska metodologija, Biološke osnove psihičkih procesa, Psihologija ličnosti, Psihijatrija i klinička neuropsihologija.

 

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

 

 

dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

 

 

dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.


Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Predmet: Odgovor na ponovljenu  žalbu Mariuccie Capolicchio u vezi nepovoljnog rješenja njezina zahtjeva za nostrifikacijom fakultetske diplome studija psihologije stečene na Sveučilištu u Padovi, Republika Italija.

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

Na temelju ponovljene žalbe podnijete Ministarstvu znanosti i tehnologije 10 .6. 2002. stručno povjerenstvo je još jednom pregledalo svu priloženu dokumentaciju, koja je naknadno nadopunjena i izvornim programom studija.

Razmatranje nove dokumentacije pridonijelo je razjašnjenju pitanja o tome koji su predmeti unatoč različitom nazivu podudarni te se položeni ispiti mogu priznati. No, ovo povjerenstvo ne odstupa u svojoj prosudbi bitno od mišljenja prethodnih povjerenstava. To znači da je i ovo povjerenstvo ponovno utvrdilo kako program  studija koji je žaliteljica završila u Padovi svojim sadržajem i obimom ne odgovara studiju psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predmeti koje je slušala ne osposobljavaju je za samostalan stručni rad psihologa u praksi. Stoga se njezina diploma ne može nostrificirati kao odgovarajuća fakultetskoj diplomi studija psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Kako bi žaliteljica postigla željeni akademski stupanj, kao rješenje predlažemo upis na studij i u dogovoru s predmetnim nastavnicima polaganje ispita iz onih obaveznih predmeta koje nije slušala ni polagala u okviru svog studija u Padovi. Prema sadašnjem programu studija ti su predmeti sljedeći: Uvod u metode eksperimentalne psihologije i znanstvenog rada, Praktikumi (4 sem.), Osnove analize podataka u psihologiji, Osnove rada s računalom, Psihologija obrazovanja, Psihoterapijski pravci, Psihofiziologija rada, Socijalna psihologija II. Ostali odslušani predmeti koji svojim sadržajem odgovaraju našim predmetima mogu se priznati u potpunosti, dok se oni za koje ne postoji ekvivalent na našem studiju mogu priznati kao položeni izborni kolegiji.

 

 

U Zagrebu, 20. 09.2002.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

 

 

dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

 

 

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.


Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

 

 

Predmet: Molba Edi Mužinića za prijelaz sa studija psihologije na Psihologijskom fakultetu u Trstu na studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

 

 

VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

 

G. Edi Mužinić iz Splita podnio je molbu za prijelaz sa studija psihologije na Psihologijskom fakultetu u Trstu na studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

Iz priložene dokumentacije (ovjereni prijepis položenih ispita) vidi se da je E. Mužinić položio ove ispite iz prve godine studija psihologije u Trstu: Psihološka pedagogija, Povijest psihologije, Opća biologija, Dinamička psihologija, Opća psihologija; ostao mu je još samo ispit iz predmeta Anatomsko-fiziološki temelji psihičke aktivnosti. Svi ovi predmeti su dvosemestralni. Iz druge godine studija položio je samo Psihologiju ličnosti (također dvosemestralni predmet).

 

Povjerenstvo predlaže da se Edi Mužiniću odobri upis u drugu godinu studija u našem Odsjeku uz uvjet da do upisa u treću godinu (5. semestar) položi ispite iz predmeta Statistika u psihologiji te Metodologija eksperimentalne psihologije (oba su predmeta iz naše prve godine studija).

 

 

 

U Zagrebu, 16. rujna 2002.

 

 

 

Povjerenstvo:

 

 

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

 

 

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

 

 

Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.


Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

PRIJEDLOG ZA IZBOR U POČASNO ZVANJE PROFESSOR EMERITUS PROF. DR. SC. SONJE BAŠIĆ

 

Odsjek za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 26. rujna, 2002. godine, donio je odluku da se prof. dr. sc. Sonju Bašić predloži za izbor u počasno zvanje professor emeritus.  O njezinom znanstvenom i obrazovnom radu kao i njezinu velikom doprinosu organiziranju i unapređivanju svih djelatnosti na Fakultetu opširnije govorimo u njezinu životopisu, koji zaokružujemo prikazom njezine prisutnosti u kulturnom životu Hrvatske. U ovom ćemo Prijedlogu istaknuti samo neke od gore navedenih aspekata u sažetom obliku.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

S obzirom na sve navedeno, Odsjek za anglistiku predlaže da se prof. dr. sc. Sonja Bašić izebere u počasno zvanje professor emeritus. 

 

 

U Zagrebu, 1. listopada, 2002.

 

 

____________________________________

Dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent

Pročelnica Odsjeka za anglistiku

 

 

____________________________________

Dr.sc. Borislav Knežević, docent

Zamjenik predstojnika Katedre za englesku književnost

 

 

Životopis

 

 

Sonja Bašić rođena je 1932. u Rijeci. Gimnaziju je pohađala u Zagrebu i maturirala 1951., kad se upisala na Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirala je engleski i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1957. godine, gdje je obranila i doktorsku disertaciju pod naslovom "Edgar Allan Poe u hrvatskoj i srpskoj književnosti" 1964. godine.

Na Filozofskom fakultetu radila je kao lektor, a ubrzo zatim asistent pri Katedri za književnost Odsjeka za anglistiku 1959-1971; zatim kao docent u razdoblju 1971-1978; te izvanredni profesor u razdoblju 1978-84. 1984. izabrana je za redovitog profesora, a 1992. za predstojnika Katedre za amerikanistiku i voditelja poslijediplomskih Američkih studija.

Sonja Bašić nikad se nije ograničala isključivo na građenje vlastite znanstvene i nastavničke karijere, nego je od početka prihvaćala brojne zadatke i funkcije u stručnim i upravnim tijelima Fakulteta. Bila je tajnik i pročelnik Odsjeka, i član svih odsječkih grupa i povjerenstava za unapređivanje i modernizaciju nastave, te član Savjeta a napose Vijeća u nekoliko navrata, a od 1992. do 1994. vrlo angažiran i uspješan Dekan Filozofskoga fakulteta. 1991. godine bila je dobitnik Povelje Filozofskog fakulteta. Ona je uz prof. Željka Bujasa bila suosnivač Katedre za amerikanistiku na Odsjeku za anglistiku i Poslijediplomskih Američkih studija, kojima je na čelu od 1992. godine. Predavala je brojne i raznovrsne kolegije iz engleske i američke književnosti s posebnim obzirom na dvadeseto stoljeće.

Tijekom karijere usavršavala se na brojnim ustanovama u inozemstvu, među njima na nekim od vodećih američkih sveučilišta: po semestar na Columbia University i New York University (New York), te cijelu akademsku godinu kao Post-doctoral Fellow na Yale University (stipendija American Council of Learned Societies), 1976-7. Kao gost profesor u ljetnom je semestru držala kolegij modernog američkog romana  na New York University 1985, a u proljetnom semestru boravila je kao gost profesor na A&M University, College Station, Texas, s dva kolegija.

Sonja Bašić član je mnogih stručnih udruga u Hrvatskoj (Matica hrvatska, Hrvatsko društvo književnih prevodilaca, itd) i inozemstvu (posebno u European Association of American Studies i James Joyce Foundation), kao i uredništvima (tajnica zatim član uredništva Književne smotre od osnutka, član uređivačkog savjeta Journal of Modern Literature od 1985., kao i uredništva SRAZ-a od 1990.).

Važno je istaknuti da je profesorica Bašić angažirana i šire, u društvenom i kulturnom životu,  premda nikad ni prije ni sada nije bila članom neke političke stranke. Ona je na primjer od 1966. do 1973. godine obnašala dužnost Tajnice Hrvatskog Centra PEN i kao takva bila potpisnik Deklaracije. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, uz predsjednika Hrvatskog PENa Antuna Šoljana sudjelovala je u pokušajima da se olakša položaj pisaca u zatvoru, i uz njega je 1973. dala ostavku na funkciju zato što je Vladi Gotovcu potvrđena zatvorska kazna.  Ona je također jedan od dvanaest članova Skupštine IUC-a u Dubrovniku koji su svojim potpisima formalno omogućili obnavljanje te institucije u Republici Hrvatskoj. Sonja Bašić je nadalje istaknuti sudionik u kazališnom životu Hrvatske kao prevoditelj dvadesetak kazališnih komada koji su se izvodili u brojnim kazalištima Zagreba i ostalih gradova u zemlji.

Valja istaći spremnost i nastojanje Sonje Bašić da održava veze s kolegama u struci kao i veze Katedre za amerikanistiku sa srodnim katedrama u svijetu. Zagrebački amerikanisti uključeni su u program sveučilišne suradnje s katedrama/institutima za američke studije na sveučilištima Mainz (s kojima imamo i službenu sveučilišnu razmjenu), München i Graz, na temelju koje je došlo do suradnje stranih nastavnika na poslijediplomskom programu Američkih studija u Zagrebu. Sonja Bašić uspostavila je posebnu suradnju s kolegama na John F Kennedy Institutu na Freie Universität Berlin (s kojima postoji aranžman jednomjesečnih stipendija za rad u biblioteci), te amerikanistikama u Oslu, Bergenu, Parizu, te nekoliko sveučilišta u SAD. Profesorica Bašić poebno je radno vezana uz European Association of American Studies, International James Joyce Foundation i grupu vodećih svjetskih Faulknerijanaca. Ona redovito sudjeluje u radu bijenalnih konferencije sve tri grupacije, pa je na njima održala brojna izlaganja od kojih su mnoga tiskana u časopisima i knjigama u inozemstvu.

Znanstvena i stručna djelatnost Profesorice Bašić najpotpunije se manifestira u njezinim objavljenim radovima, koji su u posljednjem desetljeću usko vezani uz dva projekta.  Sonja Bašić radila je (1991-96) na individualnom projektu na temu "Modernističke subverzije: Joyce i Faulkner". Knjiga istog naslova (320 kartica) objavljena je u Biblioteci "L" početkom 1996, a nekoliko engleskih verzija dijelova knjige objavljeno je u inozemstvu (vidi Bibliografija).  Od 1997 do 2002 Sonja Bašić je kao glavni istraživač vodila projekt "Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti u 20. stoljeću". Brojni publicirani znanstveni radovi proizašli iz projekta relevantan su doprinos nacionalnoj znanosti o književnosti time što s jedne strane kontekstualiziraju hrvatsku književnost u europska/svjetska gibanja, a s druge razrađuju cijeli niz općih pitanja recepcije, utjecaja, izravnog kulturnog referiranja i prijevoda, kao i novih teorijskih i kulturno-povijesnih specifičnosti znanosti o književnosti 20. stoljeća

Glavninu znanstvenih i stručnih publikacija Profesorice Bašić moguće je podijeliti u dvije skupine. Prva, mahom pisana na engleskom jeziku (ali često i s hrvatskim verzijama), obraća se specijaliziranoj grupi književnih znanstvenika (hrvatskih i stranih), a koncentrirana je na djelo Williama Faulknera i Jamesa Joycea, te pitanja povijesno-teorijskih aspekata anglo-američkog modernizma i njegovih narativnih strategija s posebnim naglaskom na ograničeno očište, slobodni neupravni stil i unutarnji monolog kao instrumente njegova epistemološkog zanimanja s jedne strane, te razne oblike subverzije npr. ironije i posebno parodije kao "velike" forme modernizma. Tu ulaze i neki radovi iz područja recepcije, npr. Poea i Whitmana, a u najnovije vrijeme rad "Joyce in Croatia" za knjigu Joyce in Europe koja će biti tiskana u okviru velikog projekta Univerziteta u Londonu "British Literature in Europe")  

Druga je skupina radova Sonje Bašić posebno okrenuta potrebama šire čitateljske hrvatske publike a uz znanstvene radove obuhvaća i cijeli niz portreta pisaca, prikaza prijevoda, te suradnje na antologijama, povijestima književnosti i leksikonima, te monografskim predgovorima i komentarima.

Posljednjih se godina Sonja Bašić vratila komparativnim temama svojih početaka – npr. svoje doktorske disertacije. Na nedavnom simpoziju o Jamesu Joyceu u Trstu održala je izlaganje o Joyceu i Krleži u kojem s motrišta novih "postkolonijalnih" pristupa razmatra mogućnosti adaptiranja i proširivanja  prvobitnih postkolonijalnih teorija tako da se po uzoru na niz slično koncipiranih poticajnih radova nastalih mahom u Irskoj i hrvatska književnost promatra u odnosu na svoju "postimperijalnu" ili "posttotalitarnu" preobrazbu.     

 


                                                                                                                                                        

Važnija izlaganja (uglavnom na međunarodnim skupovima)

 

  1. "Joyce's Fire and Ice: The Reader of Ulysses between Involvement and Distanciation". Međunarodni seminar/skup o Joyceu, Međunarodni Centar za postdiplomske studije (IUC) Dubrovnik, svibanj 1981 .
  2. "James Joyce u povodu 100-godišnjice rođenja". Književni petak, travanj 1982.
  3. "From James's Figures to Genette's Figures". European Association of American Studies Biennial Conference, Pariz, travanj 1982.
  4. Isto, sveučilište u Grazu, prosinac 1982.
  5. "Point of View- gledište, motrište?" Sekcija za teoriju književnosti HFD, studeni 1982.
  6. "John Vonnegut and Formulaic Fiction". Međunarodni seminar za američke studije, IUC, Dubrovnik listopad 1982.
  7. Isto, Indiana University, Bloomington USA, travanj 1983.
  8. "Characterization in Faulkner's Novels". University of Mississippi (Oxford) USA, travanj 1983.
  9. "Faulkner's Narrative Discourse: Mediation and Mimesis", Faulkner and Yoknapatawpha Conference, Oxford Miss. USA, kolovoz 1983.
  10. Isto, Sekcija za teoriju književnosti HFD, siječanj 1984.
  11. "Norman Mailer's Revolution". Međunarodni seminar za američke studije, IUC, Dubrovnik, listopad 1983.
  12. "Telling the Stream and Streaming the Tale: Narrative Juxtapositions and Fusions in Absalom, Absalom!". EAAS (European Association of American Studies) Biennial Conference, Rim, travanj 1984
  13. "Joyce and Postmodernism". X International James Joyce Symposium, Copenhagen, lipanj 1986.
  14. "Hemingway as Modernist". Hemingway Symposium, Venecija , studeni 1986.
  15. "The Sentimental in Hemingway". IUC međunarodni seminar, Sentimentality in Modern Literature and Culture. Dubrovnik, ožujak 1987.
  16. "Narrative in Faulkner's Later Works". Faulkner International Symposium, Bonn, lipanj 1987.
  17. "Faulkner between Tradition and Innovation".  Godišnji Seminar sveučilišta Indiana/ Bloomington -Zagreb, Dubrovnik, listopad 1987.
  18. "Joyce's Dubliners: Early Subversions". XI International James Joyce Symposium, Venecija lipanj 1988.
  19. 1. "Modernist Subversion in Joyce and Faulkner", 2. "The Modifications of Free Indirect Style in The Portrait of the Artist". Johannes Gutenberg Universität Mainz, prosinac 1989.
  20. "Parody and Metafiction: Ulysses and The Hamlet". International Faulkner Symposium na temu "Faulkner, his Contemporaries, and his Posterity", Beč, lipanj 1991.
  21. XII International James Joyce Symposium, Monaco, lipanj 1990. 1 Voditelj radne grupe (panel) "Images of Speech in Joyce" i izlaganje istog naslova; 2. izlaganje u radnoj grupi o Joyceovim Dublincima.
  22. "Parody in Eumaeus". Zurich James Joyce Foundation - Annual Workshop, kolovoz 1990:
  23.  1. okrugli stol o M. Gillespie Reading the Book of Himself,  i 2. izlaganje "Hypertextuality, Metatextuality: Joyce and Faulkner".  XIII International James Joyce Symposium, Dublin, lipanj 1992.
  24.  "Literary Modernism. Narrative/Stylistic Complexes and Subversive Strategies". Znanstveni skup na temu Anglistika u Hrvatskoj, svibanj 1995.
  25.  "(Faulkner's) Stories vs Novels: Narrative Parallels and Divergences". International Faulkner Symposium, Oslo, svibanj 1995.
  26. "Re-Thinking American Studies in a Small New Country". EAAS Biennial Conference, Varšava, ožujak 1996.
  27.  "Faulkner's Myriad". Međunarodni skup o stotoj obljetnici rođenja Williama Faulknera, Sveučilište u Rennes, 1998.
  28. Voditelj panela Joyce in Eastern Europe i izlaganje "Irish Joyce and Croatian Krleza: Two 'Semi-colonial' Writers from the European Margins". XVIII International James Joyce Symposium, Trst, lipanj 2002.

 

 

 


 

 

POSEBNE ZASLUGE PROF. DR. SC. SONJE BAŠIĆ

 

 

Posebnost  zasluga Sonje Bašić za opstanak i razvoj Filozofskoga fakulteta naći ćemo u tek naizgled paradoksalnoj skupnosti njezinih osobnih znanstvenih i nastavnih postignuća  spojenih s njezinom potrebom da služi zajedničkim interesima svoje znanstveno-nastavne institucije.

 

Ona je toj zajednici služila prije svega u promišljanju našeg sustava studiranja u nastojanju da unaprijedimo njegovu formu i sadržaj, te da studentima i asistentima ponudimo što moderniji i kvalitetniji studij.  Na svim razinama – od odsječkih grupa za modernizaciju do nastavnih povjerenstava na razini Fakulteta i Sveučilišta – aktivno, diskusijama i prijedlozima zastupa smanjenje nastavnih sati, uređivanje i organiziranje prostora za rad studenata uz priručnu literaturu, manje seminarske grupe, aktiviranje i osamostaljivanje studenata, rješenje kronične nestašice novijih knjiga u našim bibliotekama. Ona je jedna od najzaslužnijih nastavnika na Anglistici za promjene u tom smjeru koje je Anglistika (uz Komparatistiku), makar i djelomično i nepotpuno, uvela još sedamdesetih godina, a koje su predmet diskusija u sadašnjem procesu modernizacije i preobrazbe nastavnog plana i programa.

 

Sonja Bašić Fakultetu je služila i kao dekan u akademskim godinama 1992/3 i 1993/4. To je bilo prijelomno radoblje stvaranja hrvatske države ali i ratnih stradanja kad sveučilište uglavnom nije dobijalo nova nastavnička mjesta niti veća materijalna sredstva. Oko najvećeg problema njezina mandata - uspostavljanja Hrvatskih studija –  bilo je mnogo burnih ali otvoreno vođenih sastanaka i sjednica Vijeća. Na kraju je na Vijeću izglasano da Fakultet pristaje na otvaranje Studija pod uvjetom da se oni do kraja osmisle kao interdisciplinarni studij i da njihove diplome ne budu istovjetne diplomama naših kroatista i povjesničara. Držimo da je velika zasluga dekanice Bašić što je vodila demokratsku i transparentnu fakultetsku politiku, i nastojala njegovati toleranciju i akademske slobode. Vjerujemo da je time sačuvala jedinstvo humanističkih i društvenih struka i akademski primat Filozofskog fakulteta u Hrvatskoj.

 

Nesumnjiva je zasluga Sonje Bašić da je sačuvala i razvila Katedru za amerikanistiku

usprkos gubitku nekih nastavnika, i da u deset godina otkako vodi Katedru pomoć Fulbrightove komisije i Veleposlanstva SAD u stipendijama, gostujućim profesorima, knjigama i dr. nikad nije došla u pitanje. Ona je nadalje obnovila poslijediplomske Američke studije koji su zamrli za vrijeme Domovinskog rata, ali su 1998. opet zaživjeli, ovaj put kao studij Filozofskog fakulteta sa sjedištem u Zagrebu. Na tom je studiju, slijedeći uzor svog prethodnika pokojnog profesora Željka Bujasa, sakupila grupu vrsnih stručnjaka iz oblasti filma, povijesti, sociologije, političkih, pravnih i ekonomskih znanosti, koji uz inozemne goste i nastavnike Odsjeka za anglistiku zajedno traže najbolje moguće oblike hrvatskih američkih studija.  

 

Profesorica Bašić sve to ne bi mogla učiniti a da sama nije vrstan znanstvenik i autor brojnih vrijednih znanstvenih i stručnih radova iz područja američke književnosti i kulture kao i književne teorije. Na područjima koja smo već naznačili – posebno u pristupima Joyceu i Faulkneru – u knjizi Subverzije modernizma: Joyce i Faulkner svoje je teze predstavila hrvatskoj znanstvenoj zajednici, a u engleskoj preradbi o tim je temama održala brojna predavanja i objavila radove u  SAD, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Norveškoj. Ističemo da  u okviru te tematike nailazimo na originalne teorijske razradbe npr. slobodnog neupravnog stila ili parodije podignute s "male" na "veliku" književnu strategiju, a napose njihove uporabe u djelima Joycea i Faulknera, kao i do sada neuočenih naracijskih veza i paralelizama izmedju ta dva pisca, koje su kao takve prepoznate i u međunarodnim znanstvenim krugovima .  Želimo još naglasiti da znanstvene radove Sonje Bašić odlikuje izuzetno tečan i precizan način analize i argumentacije.

 

Neke od njezinih teza originalni su i nov doprinos proučavanju  anglo/američkog modernizma, posebno kad naglašavaju subverzivnu ironičnu i formalno samorefleksivnu i metatekstualnu prirodu svih, ali posebice kasnijih radova Joycea i Faulknera.

Egzemplarni je uzorak takvog pristupa rasprava o Dublincima kao ranim primjerima subverzije realizma i simbolizma, koja je tiskana prvo u časopisu Style, a zatim uključena u  zbirku novih kritičkih radova o tom djelu. Profesorica Bašić zastupa mišljenje da su Dublinci, koje neki predstavnici starije kritike interpretiraju kao primjer impersonalnog realizma, a drugi u njoj vide jasna simbolička značenja, zapravo primjer neodredivosti, primjene onog  svojstva koje je fizičar Heisenberg nazvao "principom nesigurnosti" koji čitatelju ne dopušta točniji uvid u njegov šifrirani govor. U svom plenarnom predavanju na Joyceovu simpoziju u Trstu ovog ljeta znamenita kritičarka Margot Norris uzela je upravo ovaj tekst Sonje Bašić kao reprezentativni primjer modernog kritičkog pristupa tekstu koji čitatelju ne dopušta pristup svojoj značenjskoj jezgri. Ona s takvim stavom diskretno i s uvažavanjem polemizira u ime povratka kritičarske "etičnosti" koja nas obvezuje da odgovorno interpretiramo tekst. U uglednom James Joyce Quarterly autor prikaza broja časopisa Style posvećenog Dublincima drži da je taj isti članak Sonje Bašić «jedan od najuvjerljivijih i najzanimljivijih u seriji (radova) … koji s pravom stoji na prvom mjestu u zbirci».      

 

Širokim rasponom objavljenih tekstova, od knjige Subverzije modernizma pisane na visokoj znanstvenoj razini, do niza tekstova koji potječu od njezine želje da svojim posredovanjem potpunije predstavi američku književnost u našoj sredini, Sonja Bašić je upisala svoje djelo u same temelje znanstvenog pristupa engleskoj i američkoj književnosti u Hrvatskoj. Najznačajniji su tu već spomenuti pothvati koji su ujedno obilježili i sam vrh hrvatske izdavačke produkcije na području američke književnosti:  Zlatna knjiga američkog pjesništva, monografski tekst od stotinjak stranica William Faulkner: život i djelo u okviru njegovih odabranih djela—tekst koji opsegom i razinom poznavanja pisca i najsuvremenije kritičke literature o njemu predstavlja primjer za slične izdavačke pothvate u budućnosti; tu treba spomenuti i veliko kritičko izdanje u tri sveska (oko 1000 stranica) za koje je Sonja Bašić napravila novi reprezentativan i književno-povijesno utemeljeni izbor Poeovih priča, pregledala sve kvalitetnije ranije prijevode, sama naručila i skrupulozno redigirala nove, i napisala originalan zaključni esej. Ta tri rada držimo originalnim autorskim pothvatima, a izdanje Poea najboljim i najtemeljitije prezentiranim kritičkim izdanjem izbora iz djela jednog anglo-američkog pisca u nas.  Vrlo obećavajućim i značajnim držimo i njen trenutni rad na u okviru dva hrvatsko-anglofona komparativna projekta, gdje se bavi istraživanjem mogućnosti stvaranja metodoloških okvira za primjenu adaptirane ili proširene postkolonijalne teorije za proučavanje hrvatske književnosti u kontekstu svjetskih književnosti.

 

Vjerujemo da je Sonja Bašić uz Ivu Vidana utemeljitelj znanstvenog istraživanja i suvremeno osmišljene nastave američke književnosti, a po vrijednosti, sustavnosti, inovativnosti i opsegu njenog znanstvenog rada na području američke književnosti ona je nesumnjivo vodeći amerikanist u Hrvatskoj. 


 

 

Bibliografija

 

Knjiga:

 

Subverzije modernizma. Joyce i Faulkner. Biblioteka "L". Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1996. (320 str)

 

Monografski tekstovi u knjigama i važniji uređivački rad

 

  1. Edgar Allan Poe u hrvatskoj i srpskoj književnosti (doktorska disertacija). Poseban otisak iz Rada, br. 365, str. 135-256, Zagreb 1972. (251 str)
  2. Edgar Allan Poe: Crni mačak, Školska knjiga. Zagreb 1974 (uvod i bilješke).
  3. "Američka književnost 20. stoljeća". Poglavlje u Povijest svjetske književnosti. sv. VI, str. 327-398. Mladost, Zagreb 1976. (Dijelovi poglavlja tiskani u Književna smotra, br. 18, 1974).
  4. "Osnovne odrednice u razvoju američkog pjesništva" (Predgovor) i prikazi 81 pjesnika (200 kartica), Zlatna knjiga američkog pjesništva, uredio Antun Šoljan. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1980.
  5. "Život i djelo Williama Faulknera", Izabrana djela W. Faulknera. Pristup Faulkneru. Globus, Zagreb 1977, str. 15-109.
  6. "Život i djelo Williama Faulkner" u Izabrana djela Williama Faulknera. Biblioteka svjetski pisci, ur. šime Balen. Globus, Zagreb 1988, str. 201-296 (drugo izdanje).
  7. Urednik kritičkog izdanja (izbor, pogovor, bilješke, prijevod izbora pisama uz biografski komentar) Edgar Allan Poe. Djela. Matica hrvatska, Zagreb 1986, Sv I-III.
  8. Urednik (američka književnost) i 50 natuknica za Leksikon stranih pisaca Školska knjiga, Zagreb, 2001.

 

Znanstveni radovi  u knjigama i periodici

 

  1. "Edgar Allan Poe in Croatian and Serbian Literature". Studia romanica et anglica zagrabiensia (SRAZ), br. 21-22, 1966, str. 305-319.
  2. "Northrop Frye kao mitski i arhetipski kritičar", Umjetnost riječi, br. 3, 1970, str.353-385.
  3. "Antun Gustav Matoš prema Edgaru Allanu Poeu", Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Liber, Zagreb 1970, str. 393-415. Pretiskano iz Forum br. 1-2, 1969.
  4. "Saul Bellow: portret pisca". Književna smotra, br. 4, 1970, str. 68-73.
  5. "Walt Whitman in Yugoslavia", Walt Whitman in Europe Today. ur. R. Asselineau i W. White, Wayne State University Press 1972, str. 24-26.
  6. "William Faulkner: portret pisca". Književna smotra, br.10, 1971-72, str. 47-54.
  7. "Love and Politics in James's Bostonians: A Note on Motivation". SRAZ, br. 33-6, 1972-1973, str. 293-303.
  8. "William Carlos Williams i srednja generacija američkih pjesnika". Dometi, br. 3, 1975, str. 30-39.
  9. "Od Sylvije Plath do Jamesa Tatea", Forum, br. 7-8, 1975, str. 162-169.
  10. "John Barth's Acrobatic Games: An Analysis of  'Lost in the Funhouse'", SRAZ, br. 40, 1975, str. 113-133. (pretiskano u Thorson ur. 1980)
  11. "Novi američki anti-realisti", Forum, br. 45, 1976, str. 845-876.
  12. "Henry James Between Old and New. An Interpretation of  TheWings of the Dove". SRAZ, br. 41-42, 1976, str. 333-375.
  13. "John Barth's Acrobatic Games: An Analysis of 'Lost in the Funhouse'". James L. Thorson (ur.) Yugoslav Perspectives on American Literature Ardis, Ann Arbor 1980, str. 185-207. (pretiskano iz SRAZ 1975).
  14. "Oganj i led Joyceova Uliksa". Književna smotra br. 45, 1982, str. 23-37.
  15. "Joyce's Fire and Ice: The Reader of Ulysses between Involvement and Distanciation". SRAZ br. 1-2, 1981, str. 367-395.
  16. "Od realističkog iluzionizma do naratologije: pripovjedačke gledište između Jamesa i Genettea". Umjetnost riječi,  br. 3-4, 1982, str. 213-228.
  17. "From James' Figures to Genette's Figures: Point of View and Narratology". Revue francaise d'etudes americaines. br. 17, 1983, str. 201-215.
  18. "American Fiction after World War II and the Concept of Formula Literature". SRAZ. Vol. XXVIII 1983, str. 45-64.
  19. "Eliot jučer i danas". Književna smotra br. 50, 1983, str. 9-14, pretiskano kao predgovor u T.S. Eliot: Izabrane pjesme ur. Antun šoljan, Zora, Zagreb 1991.
  20. "Norman Mailer. Portret pisca". Književna smotra br. 51-52, 1984, str. 8-18.
  21. "Faulkner's Narrative Discourse. Mediation and Mimesis". New Directions in Faulkner Studies, ur. Fowler-Abadie, University of Mississippi, Jackson 1984, str. 302-322.
  22. "Telling the Stream and Streaming the Tale. Narrative Juxtapositions and Fusions in Faulkner's Absalom. Absalom". SRAZ, Vol. XXIX-XXX, 1984 -1985, str. 89-105.
  23. "Transparent or Opaque? The Reader of Ulysses Between Involvement and Distanciation". International Perspectives on James Joyce. The Whitston Publishing Company, Troy, New York 1986, str. 106-132. (Osjetno izmijenjena verzija članka ranije objavljenog u SRAZu).
  24. "The Narrative of Joyce's Ulysses: Modernist Mainstream, Postmodernist Source". SRAZ. Vol. XXXI-XXXII, 1986-1987, str. 33-47.
  25. "Prilog diskusiji o postmodernizmu i dekonstrukciji". Umjetnost riječi , Vol. XXXI (1987), str. 77-84.
  26. "Hemingway i emocije". Književna smotra. Vol. XX (1987), br. 63-28, str. 85-104.
  27. "Hemingway's Modernism: Troping and Narrating". Hemingway e Venezia. Leo S. Olschki editore, Firenze 1988, str. 111-118.
  28. "Dubliners: Early Subversions". SRAZ, Vol. XXXIII, 1988, str. 111-133.
  29. "Faulkner's Narrative: Between Involvement and Distancing". Faulkner's Discourse. An International Symposium, edited by Lothar Honnighausen. Niemeyer, Tubingen 1989, str. 141-148.
  30. "A Book of Many Uncertainties: Joyce's Dubliners". Style. Vol. 25, No. 3, Fall 1991, str. 350-377.
  31. "Hemingway and Emotion". Sentimentality in Modern Literature and Culture, ur. W. Herget. Gunther Narr Verlag, Tubingen 1991, str. 187-205.
  32. "Nagovještaji modernizma: Joyceovi Dublinci". Književna smotra. Vol. XXII, 1990 (91), str. 3-17
  33. "Slobodni neupravni govor (s primjerima iz Joycea)". Umjetnost riječi. Vol. 35, br. 2, 1991, str.  107-134. 
  34. "Free Indirect Joyce: Authorial, Figural, Parodic?". SRAZ. Vol. XXXVI-XXXVII, 1991-92, str. 271-286.
  35. "Parody and Metafiction: Ulysses and The Hamlet". Faulkner, His Contemporaries, and His Posterity, ur. W. Zacharasiewicz, Francke Verlag, Tubingen 1993.
  36. "History as Vampire. James Joyce, William Faulkner and Miroslav Krleža". Transatlantic Encounters. Studies in European-American Relations. Presented to Winfried Herget. Ur. Udo J. Hebel i Karl Ortseifen. Wissenschaft1icher Verlag Trier, Trier 1995. str. 245-256.
  37. "Stories vs. Novels: The Narrative Strategies'" u William Faulkner's Short Fiction: An International Symposium. ur.Hans Skei. Solum, 1997.
  38. "A Book of Many Uncertainties: Joyce's Dubliners" . ReJoycing: New Readings of Dubliners. ur. Bosinelli i Mosher. The university press of Kentucky, 1998.
  39. Uredila i popratila predgovorom William Faulkner  (Buka i bijes i Kad ležah na samrti), Zagreb. Školska knjiga, 1998.
  40. "Poe in Croatia", u Poe Abroad: Influence. Reputation. Affinities, ur. Lois Davis Vines. Iowa City: University of Iowa Press, 1999.
  41. "Antun Gustav Matoš", u Poe Abroad: Influence. Reputation. Affinities. ur. Lois Davis Vines. Iowa City: University of Iowa Press, 1999.
  42. "William Faulkner", Čuvari književnog nasljeđa l (hrvatski esejisti o književnosti 20. stoljeća), ur. Tea Benčić. Zagreb: Tipex, 1999.
  43. "Faulkner and Joyce: A Joint Narrative/Stylistic Protocol" SRAZ. XLII, Zagreb, 1997.
  44. "Faulkner's Myriad", Etudes faulkneriennes, Presses universitaires de Rennes. II, 2000, 43-48.
  45. "Go Down, Moses: Subversion and Beyond", SRAZ, vol. XLV-XLVI, str. 373-392, Zagreb, 2000-2001.

 

Stručni članci i prikazi

  1. "Engleski roman: kritičke studije Arnolda Kettlea". Telegram. br. 122, 1962.
  2. "Stanley Edgar Hyman: The Armed Vision". Umjetnost riječi. br. 1-2, 1962, str. 125-.127. 
  3. "J. Stanonik: Moby Dick, the Myth and the Symbol". SRAZ, br. 15-16, 1963, str. 246-247.
  4. "Mudra budala ili humanist našeg doba" (prikaz Herzoga S. Bellowa). Telegram, br. 358, 1967.
  5. "Salingerov junak: mini-svetac, slabić i klaun", (prikaz Devet novela). Književna smotra, br. 2, 1969-1970, str. 82-84.
  6. "Philip Wheelwright: The Burning Fountain". Umjetnost riječi. br. 1, 1971, str. 86-89.
  7. "Nepouzdani pripovjedač Ive Vidana". Književna smotra. br. 11, 1972, str. 91-94. (engleska verzija tiskana u SRAZ br. 33-36, 1972-1973.)
  8. "Grad od riječi" (Prikaz City of Words Tonyja Tannera). Književna smotra, br. 15, 1973, str. 82-85.
  9. "Sedam puta Poe" (Prikaz Poe... Daniela Hoffmanna). Književna smotra, br. 17, 1973, str. 98-100.
  10. "Mala prevodilačka balada" (Prikaz Stanara Bernarda Malamuda). Forum, br. 9, 1974, str. 531-537.
  11. "Crni humor Kurta Vonneguta". Književna smotra, br. 20, 1975, str. 90-92.
  12. "Francis Scott-Fitzgerald i Veliki Gatsby". 15 dana, br. 1-2, 1975, str. 44-47.
  13. "Misliti osjećaj i osjećati misao: T.S. Eliot kao pjesnik".15 dana br. 8, 1975, str. 27-32.
  14. 20-ak bilježaka o engleskim pjesnicima za Nikola Milićević: Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma. Školska knjiga, Zagreb 1974.
  15. "William Faulkner: Svetište. Pogovor. Liber, Zagreb 1978, str. 205-211 .
  16. "E. A. Poe: Doživljaji Arthura Gordona Pyma". Pogovor. Liber, Zagreb 1978, str. 337-344.
  17. "John Dos Passos: Manhattan Transfer". Pogovor. Liber, Zagreb 1978, str. 337-344.
  18. "Norman Mailer: Goli i mrtvi". Pogovor. Liber, Zagreb 1978, str. 647-653.
  19. "James Jones: Tanka crvena crta". Pogovor. Liber, Zagreb 1980, str. 221-227. 
  20. Izbor tekstova, prikazi romana i kratki eseji o deset američkih romana za antologiju 100 romana ur. Antun Šoljan, Mladost, Zagreb 1982.
  21. Prikazi i kratki eseji (P.B. Shelley, E.A. Poe, John Keats i T.S. Eliot ) za antologiju 100 pjesnika ur. Antun Šoljan, Mladost, Zagreb.
  22. "Pet suvremenih romana". Književna smotra, br. 40, 1980, str. 89-93.

"Mary Hemingway: Kako je bilo". Književna smotra. 47-48, 1982, str. 129-132.

  1. "Zakašnjenje od sedam godina" (prikaz John Irving: Svijet po Garpu). Republika XLII, br. 11-12, 1986, str. 1457-1460.
  2. "Prva lekcija" (Prikaz John Hawkes: Umjetnik strasti). Republika XLV, br. 3-4, 1989, str. 269-272.
  3. "Chenetier.M. Critical Angles". (prikaz knjige) Journal of Modern Literature. Philadelphia, Vol. 14, No 2/3, 1987, str. 240.
  4. "Philip F. Herring. Joyce's Uncertainty Principle".(prikaz knjige) South Central Review. College Station (Texas), Vol. 6, No. 1, 1989, str. 87-89.

28. "Vladimir Nabokov". Velikani našeg doba Zbornik RTV Treći program, 1995.


 

 

 

 

27. rujna 2002.

 

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

 

Prijedlog da se profesoru dr. sc. Damiru Kalogjeri dodijeli titula zaslužnog profesora.

 

 

Na svojoj sjednici od 26. rujna 2002. Odsjek za anglistiku je odlučio predložiti Fakultetskom vijeću da dodijeli titulu zaslužnog profesora profesoru dr. sc. Damiru Kalogjeri, koji je kroz čitavu svoju sveučilišnu karijeru bio jedan od stupova hrvatske anglistike.

 

Kratki životopis

 

Profesor dr. sc. Damir Kalogjera rodio se 1932. god. u Korčuli. Srednju i visoku naobrazbu je stekao u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao anglistiku i kroatistiku, diplomiravši godine 1956. S tom se diplomom zaposlio 1957. kao asistent za engleski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu. Poslijediplomski studij je pohađao kod poznatog britanskog jezikoslovca Randolpha Quirka na Sveučilištu u Durhamu i na University College u Londonu. Od 1964. kratko je vrijeme bio lektor na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ali je nakon stečenog doktorata iz lingvistike 1969. izabran u docenta, 1974. za izvanrednog i 1982. za redovitog profesora. Od 1996. predaje na novootvorenom studiju anglistike sveučilišta u Rijeci. Kao gost predavač boravio je u više navrata u Velikoj Britaniji na sveučilištima u Londonu i Nottinghamu, te na Pennsylvania State University u Sjedinjenim Američkim Državama. Često je predavao na poziv i na drugim sveučilištima u SAD i u Europi. Bio je tako gost predavač na sveučilištu u Chicagu, u Oklahomi, na Sveučilištu Rutgers, te u Birminghamu, na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, zatim u Rostocku, Mariboru i drugdje u bivšoj  Jugoslaviji.

 

Profesor dr. sc. Kalogjera je predavao dva ključna kolegija na dodiplomskom studiju anglistike i to Uvod u lingvistički studij, koji je temelj razumijevanju ostalih kolegija, koji je sam uveo i osmislio, te Sintaksu engleskog jezika, u koji kolegij je ugradio spoznaje iz svog znanstvenog istraživanja. Konačno, uveo je moderan kolegij Sociolingvistiku, kojim je studente već na dodiplomskom studiju upoznavao s novim interdisciplinarnim tumačenjima jezičnih pojava pod utjecajem društvenih čimbenika. Na poslijediplomskom studiju je također, na višoj, teoretskoj razini predavao o sociolingvističkim pristupima proučavanju jezika, te američki strukturalizam, kao jednu od temeljnih jezikoslovnih teorija 20. stoljeća.

  

Na poslijediplomskim studijima prof. dr. sc. Kalogjera je predavao osim sociolingvističkih pravaca i američki strukturalizam, a pod njegovim je mentorstvom izrađen veliki broj vrijednih magistarskih radova, posebno onih iz područja sociolingvistike, te nekoliko doktorata također iz područja sociolingvistike, leksikologije, sintakse i dvojezičnosti.

 

Profesor dr. sc. Damir Kalogjera je svoj aktivni duh pokazao u mnogim drugim stručnim djelatnostima, obavljajući različite funkcije i dužnosti kako na Fakultetu, gdje je bio biran za pročelnika Odsjeka, člana Fakultetskog vijeća, te raznih odbora i povjerenstava. Višegodišnji je član Matične komisije za područje filologije, bio je među osnivačima Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku i njegov predsjednik, glavni urednik časopisa Strani jezici i član njegovog savjeta.

 

Znanstveni rad

 

Znanstveni interes prof. dr. sc. Kalogjere usmjeren je na nekoliko područja. Sintaksa engleskog glagola, kontrastivna lingvistika, sociolingvistika i dijalektologija, što ćemo ukratko prikazati.

 

Svoja je znanstvena istraživanja započeo u području engleske opisne gramatike, posebice glagolskog sustava i unutar njega sustava modalnih glagola. Rad na tome području  naišao je na međunarodno zanimanje te je citiran i u autoritativnoj Comprehensive Grammar of the English Language (R. Quirk  et al. 1985). Ta su istraživanja zatim proširena kontrastivnom analizom engleskoga naspram hrvatskog jezika, u čemu je dao vrlo značajan doprinos unutar višegodišnjeg velikog projekta koji je vodio R. Filipović. U tim radovima istražuje sličnosti i razlike u sustavima modalnih glagola ovih jezika, što je znanstveno zanimljivo s gledišta jezične tipologije, ali i primjenjivo u izradi udžbenika engleskog jezika. Najopsežniji rad iz tog područja je monografija The English Modals and Their Translation Equivalents in Serbo-Croatian (Zagreb, 1982).

 

Pojavom sociolingvistike prof. dr. sc. Kalogjera je odmah zapazio kako takav pristup može otvoriti nove uvide u funkciju jezika budući da ju promatra kao društvenu pojavu, o čemu je među prvima govorio i  pisao ("Sociolingvistika i sociologija jezika, disciplina ili discipline u nastajanju", 1973). U okviru tog pristupa posebno ga je zanimalo nekoliko tema i to: standardizacija jezika, odnos društvenih zajednica prema standardu i dijalektu, te bilingvizam i diglosija. Tim se temama bavio, kako svjedoči i popis njegovih radova, u odnosu na britansku i američku varijantu engleskoga jezika, ali i na hrvatsku jezičnu situaciju. Bilježio je promjene u stavovima prema jezičnoj normi na engleskom govornom području, koji su dobili nove dimenzije pojavom feminističke i drugih kritika jezične prakse. Prvi je u nas pisao o razlikama u izražavanju koje ovise o spolu govornika, te o utjecaju tzv. "jezične korektnosti" na standardnu britansku i američku upotrebu. Procjenjuje kako te društvene pojave dovode do, kako on to naziva, "neopreskriptivizma" među sociolingvistima, koji su započeli kao opisivači jezika. Slične teme koje prof. dr. sc. Kalogjera obrađuje jesu odnos zajednice prema dijalektu, hrvatski preskriptivizam i dr.  

 

Uz sociolingvistički pristup dijalektima u usporedbi sa standardom prof. dr. sc. Kalogjera se bavi i opisom konkretnih mjesnih govora. Objavio je o tome nekoliko radova, među novijima "Arhaizacija dijalekatskog vokabulara" u kojemu nastoji pokazati dva sloja u mjesnom govoru, jedan neobilježen, namijenjen svakodnevnoj komunikaciji, i drugi naglašeno lokalan po arhaizmima koji služe da se pokaže  pripadanje toj zajednici. U okviru projekta "Leksik grada Korčule" priprema diferencijalni dijalekatski rječnik toga govora.

 

Svoje je radove objavljivao u domaćim i stranim znanstvenim časopisima, te dobio izvrsne recenzije.

 

Pedagoški rad

 

Prof. dr. sc. Kalogjera izvanredan je predavač i pedagog. Impresionira način na koji je oduvijek znao prikovati pozornost slušatelja bilo uz složene probleme engleske sintakse ili uz najosjetljivija pitanja odnosa društva prema jeziku, i to kako studenata, tako i stručnih auditorija na konferencijama i javnim predavanjima. Smatramo da je za nastavnika takva osobina od suštinske važnosti, jer je jedan od jamaca uspješnog rada sa studentima. Brojni diplomski radovi i niz vrijednih magisterija dokaz su zanimanja koje je za teme kojima se bavi znao pobuditi, i onda voditi studente u njihovu radu. Prof. dr. sc. Kalogjera je bio mentor u izradbi doktorskih disertacija nekolicini danas uvaženih anglista na hrvatskim sveučilištima (Osijek, Zadar) ili šire (Sarajevo, Maribor). Kao vrstan pedagog bio je dostupan svim studentima i mlađim kolegama, kad god bi im ustrebao savjet ili pomoć u bilo kojem poslu.

 

Usput neka je rečeno da je autor i nekoliko radova koji se bave učenjem stranog jezika.

 

Dužnosti i funkcije

 

Kao dugogodišnji predstojnik Katedre za engleski jezik prof. dr. sc. Damir Kalogjera koordinira sasvim praktičan rad na jezičnom usavršavanju studenata, kao i na njihovoj stručnoj i znanstvenoj izobrazbi u jezikoslovlju, posebno u području anglistike, a bio je i pročelnik Odsjeka.

 

Bio je jedan od osnivača i predsjednika Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, te predsjednik Hrvatskog društva za anglističke studije, te je u svojem mandatu u obje udruge uveo poboljšanja u radu, te privukao nove članove, a aktivno je sudjelovao u radu Hrvatskog filološkog društva, u više sekcija. Prof. dr. sc. Kalogjera je bio i višegodišnji urednik časopisa Strani jezici, i član uredništva drugih stručnih časopisa.

 

 

Posebne zasluge

 

·                    Vođenje Katedre za engleski jezik uz stalnu brigu o suvremenosti pristupa i znanstvenoj podlozi na kojoj se izvodi nastava kao i samoj nastavi.

·                    Odgoj mnogih generacija izvanredno obrazovanih anglista, od kojih su mnogi nastavili studije na stranim sveučilištima na zavidnoj podlozi stečenoj na studiju u Zagrebu. Osposobljavanje budućih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika na području anglistike i jezikoslovlja.

·                    Promicanje novih ideja i znanstvenih pristupa u Hrvatskoj, te upoznavanje strane stručne javnosti s dostignućima hrvatskog jezikoslovlja u području anglistike i kroatistike svojim brojnim predavanjima i referatima, te objavljenim radovima.

·                    Rad u stručnim tijelima, čime je obogatio sveukupnu hrvatsku kulturnu javnost.

·                    Izuzetan doprinos tolerantnom i kolegijalnom ozračju čitavog Odsjeka za anglistiku, što je pridonijelo da je ta ustanova postigla zavidne uspjehe u obrazovanju anglista te u znanstvenom i stručnom radu, te stekla reputaciju najbolje takve obrazovne ustanove u zemlji.

 

Zaključak

 

Prof. dr. sc. Damir Kalogjera svoj je dugi i plodni radni vijek proveo intenzivno se baveći strukom i prenoseći znanje i nove spoznaje na mlađe naraštaje, te tako bio jedan od najznačajnijih pedagoga i istraživača na području hrvatske anglistike, čiji je rad cijenjen i u anglističkim i lingvističkim krugovima u svijetu. Čitav njegov rad i odnos prema znanosti i obrazovanju služi na čast i njegovom matičnom Odsjeku koji je sretan da je imao takvog suradnika. Smatramo da bi titula zaslužni profesor bilo primjereno priznanje za njegov rad, pa predlažemo da mu se dodijeli.

 

 

 

 

Pročelnica Odsjeka za anglistiku:

 

 

Doc. dr. Ljiljana Ina Gjurgjan

 

 

Zamjenica pročelnice:

 

 

Prof. dr. Dora Maček

 

 

 

 

 

Damir Kalogjera

Popis radova

 

Knjiga

 

The English Modals and Their Translation Equivalents in Serbo-Croatian. A contrastive study. Zavod za lingvistiku, Zagreb, 1982, 110 str.

 

Poglavlja u knjizi

 

The English modals and their equivalents in Serbo-Croatian. Chapters in Serbo-Croatian English Contrastive Grammar, ur. R. Filipović, Zavod za lingvistiku, Zagreb, 1985, str. 167-246

 

A Political Game: Shaw in Yugoslavia. Shaw Abroad, ur. R. Weintraub, The Pennsylvania State University, 1985, str. 115-120

 

Some Aspects of Serbo-Croatian Prescriptivism. Yugoslav General Lingusitics, ur. M. Radovanović, John Benjamin, Amsterdam, Philadelphia, 1985, str. 163-186

 

Oko prihvaćanja strukture standardnoga jezika. Jezici i politike, ur. M. Pupovac, Biblioteka Naše teme, Zagreb 1988, str. 76-86

 

On the form and meaning of the Serbo-Croatian verb MORATI. Languages in Contact and Contrast, ur. V. Ivir i D. Kalogjera, Mouton de Gruyter, Berlin, 1991, str. 261-270

 

A Sketch for a Chronicle of (Anti-)Presptivism. History And Perspectives Of Language Study, ur. O. Mišeska-Tomić i M.Radovanović, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam-Philadelphia, 1999., str. 271-283.

 

Znanstveni članci

 

On the Relative Frequency of Will and Shall in Questions of the First Person, Moderna Sprak, vol. XVI, no. 4, 1962, str. 394-397

 

Lingvistički pristup umjetnosti riječi, Putevi, Banja Luka, 1962, str. 631-635

 

O frekvenciji koegzistentnih kontrukcija s 'have to' i 'have got to' u suvremenom engleskom jeziku, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga I, 1963, str. 303-308

 

On the Use of the Verb Need, Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, 21/22, 1966, str. 147-153

 

Register Variation with Regard to the Use of the Auxiliary Shall, Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, 23, 1967. str. 75-80

 

Shall-Future and Time Specification, Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, 25/26, 1968. str. 121-128

 

O odnosu standardni jezik – regionalni dijalekt, Jezik, Zagreb, br. 1., 1965/66, str. 27-30

 

A Survey of Grammatical Characteristics of the English Modal Verbs with Regard to Interference Problems, The Yugoslav Serbo-Croatian – English Contrastive Project, ur. R. Filipović, Reports 1, 1969, str. 39-44

 

Lexico-grammatical Features of MUST, SHOULD and OUGHT TO and Their Equivalents in Serbo-Croatian, The Yugoslav Serbo-Croatian – English Contrastive Project, ur. R. Filipović, Reports 2, 1970, str. 120-134

 

Ten English Modals and Their Equivalents in Serbo-Croatian, The Yugoslav Serbo-Croatian – English Contrastive Project, ur. R. Filipović, Reports 3, 1970, str. 62-87

 

The Primary Auxiliaries BE and HAVE and Their Equivalents in Serbo-Croatian, The Yugoslav Serbo-Croatian – English Contrastive Project, ur. R. Filipović, Reports 3, 1970, str. 88-104

 

The Expression of Future Time in English and in Serbo-Croatian, The Yugoslav Serbo-Croatian – English Contrastive Project, ur. R. Filipović, Reports 4, 1971, str. 50-71

 

The Semantic Uses of MUST and the Related Frequency of Subjects and Verb Phrases, Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, 33-36, 1972/73, str. 627-638

 

Predviđanje interferencije i analiza pogrešaka u upotrebi dvaju engleskih modalnih glagola, Strani jezici, 4, 1972, str. 244-252

 

Istraživanje budućnosti i oblik GOING TO (zajedno s A. Kolkom), Strani jezici, 3, 1973, str. 183-188

 

Sociolilngvistika i sociologija jezika, disciplina ili discipline u nastajanju, Treći program, Radio Beograd, 1973., str. 165-172

 

U prilog pojmu komunikativne kompetencije, Kultura, 25, Beograd, 1974, st. 138-146

 

«Practical Statements» on the English Modals and Current Research, Studia Romanica et

Anglica Zagrebiensia, 39, 1975, str. 215-226

 

On 'Broader' or 'Factual' Contrastive Analysis, 2nd Internation Conference on English Contrastive Projects, University of Bucharest Press, 1976, str. 101-107

 

Three Types of Attiture Towards American and British English, Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, 41/42, 1976, str. 388-389

 

Amerenglish, Strani jezici, V, ˝, 1976, str. 29-34

 

On Serbo-Croatian Prescriptivism, Folia Slavica, Columbus, Ohio, vol. 1, no. 3, 1978, str. 388-400

 

Jezik i spol, Godišnjak Saveza društava za primijenjenu lingvistiku Jugoslavije, br. 3, 1979, str. 109-114

 

A. Lochmer – autor prve pedagoške gramatike engleskog jezika na hrvatskom, Senjski zbornik, god. VIII, 1980

 

 

O jeziku i spolu, Delo, Beograd, 27, br.4, 1981, str. 37-52

 

Neke implikacije sociolingvističkih pojmova za nastavu jezika, Strani jezici, 4, 1981., str. 275-281

 

Jezik britanskog radija na komisijskom pregledu, Strani jezici, 3-4, 1982., str. 146-153

 

Bilješka o Orwellu i engleskom jeziku u  1984. godini, Strani jezici, 3/4, 1984, str. 170-172.

 

Attitudes towards varieties of Serbo-Croatian, International Journal of the Sociology of Language, 52, 1985., str. 93-109

 

Između dijalekta i standarda, Godišnjak saveza društava za primijenjenu lingvistiku, Sarajevo, 1985., str. 89-94

 

The future tense in English and Serbo-Croatian. (With Cochrane) The Yugoslav Serbo-Croatian-English Contrastive Project, ur. R. Filipović, REPORTS, 1985.

 

Tko se brine o standardnom varijetetu engleskoga jezika, Jezični varijeteti i nastava jezika, ur. D. Kalogjera i G. Mikulić, Društvo za primijenjenu lingvistiku Hrvatske, 1987. str. 75-85

 

Nekoliko napomena uz generalizacije o pojmu norme u jeziku, Polja, Novi Sad, XXXIV, 1988, str. 357-358.

 

Serbo-Croatian Dialects and School in Yugoslavia, Sociolinguistica, Tubingen, 3, 1989., str. 152-158.

 

Kultura, jezik i primijenjena lingvistika, Prožimanje kulture i jezika, ur. Vrhovac, I.i M. Andrijašević, Društvo za primjenjenu lingvistiku Hrvatske, Zagreb, 1991., str. 7-13

 

Riječ i termin “kultura” u primijenjenoj lingvistici, Strani jezici, 4, 1991., str. 228-235

 

Rudimentary Bilingualism, Studia Romanica Et Anglica Zagrabiensia, 36/37, 1991/92., str. 63-75

 

“Arhaizacija” dijalektalnog teksa, Suvremena lingvistika, 18, 1992., str. 127-132

 

Jezik iznutra i izvana, Strani jezik u dodiru s materinskim jezikom, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 1992., str. 63-66.

 

Materinski jezik kao strain, Filologija, 20/21, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za filološke znanosti, Zagreb 1992-1993, str. 199-208.

 

PC i pouka engleskoga, Trenutak sadašnjosti u učenju jezika, ur. M. Andrijašević i Y. Vrhovac, Zagreb, 1993., str. 11-16

 

Jedan sociolingvistički pogled na Oxfordski engleski rječnik, Rječnik i društvo, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1993., str. 177-182

 

British Cultural Studies/Britanske kulturalne studije, Primijenjena lingvistika danas, ur. J. Mihaljević-Djigunović i N.Pintarić, Zagreb, 1994., str. 48-53

 

Previranja u anglistici, britanske kulturalne studije i njihova sociolingvistička sastavnica, Strani jezici, 3/4, 1994., str. 147-157

 

Attitudes to Dialects in Language Planning, 1989.Language Planning in Yugoslavia. ed. Hawkesworth, C. and R. Bugarski, Slavica Publishers, Columbus, Ohio and London, 1994., str. 212-222

 

Kulturalni nagovještaji u prijevodu novinskih naslova, Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije, ur. J.Mihaljević Djigunović i Neda Pintarić, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 1995., str. 29-38

 

Nekoliko pragmatičkih elemenata dijalekatskog diskursa, Filologija, 24/25, 1995., str. 187-194

 

Diglossia in the Serbo-Croatian Continuum? The L and Bilingualism, Papers from the Fourth World Congress for Soviet and East European Studies, Harrogate 1990; Language and linguistics, ed. J.I. Press and F.E. Knowles, London 1996., str. 167-174.

 

Descriptivists or social activists: a dilemma in sociolinguistics, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (o šezdesetgodišnjici anglistike u Zagrebu),  vol. XLII, 1997., str. 211-224.

 

Preispitivanje jedne lingvističke doktrine u engleskom Suvremena lingvistika, 61/62, 1996.

 

Komunikativna uloga standarda i dijalekta, Jezik i komunikacija, zbornik Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, ur. M. Andrijašević i L. Zergollern-Miletić, 1996., str. 60-65

 

Interdisciplinarnost lingvističke analize diskursa, Tekst i diskurs, zbornik Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, ur. M. Andrijašević i L. Zergollern-Miletić, Zagreb 1997., str. 17-20

 

Nezaobilaznost normi (norma) i kritika norme, Jezična norma i varijeteti, zbornik Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, ur. L. Badurina, B. Pritchard i D. Stolac, Zagreb-Rijeka, 1998., str. 241-249

 

On attitudes toward Croatian dialects and on their changing status. International Journal of the Sociolology of Language, ur. R. Filipović i D. Kalogjera, 147/2001., str. 91-100.

 

Misunderstandings about the role of the monolingual dictionary. Lexical Norm and National Language. Lexicography and Language Policy in South-Slavic Languages after 1989, ed. R. Lučić, Verlag Otto Sagner, Munchen, 2002., str. 111-119

 

Serbo-Croatian into Croatian, u tisku, London

 

Tragovi dvojezičnosti i post-dvojezična situacija, u pripremi za Filologiju

 

Teške riječi za leksikografa, u pripremi za Filologiju

 


Stručni članci

 

Časopis i jezični stručnjak. Strani jezici, 1/2 1978., str. 1ff

 

Nursery Rhymes, Strani jezici, 1/2 1978., str. 56 ff

 

A lexical note from a trip to USA, Strani jezici, 1/2, 1978., str. 67  ff

 

Reforma nastave stranih jezika, Strani jezici, 3, 1979., str. 121 ff

 

Biljeôka o piscu i nigerijskom romanu. Pogovor prijevodu romana Trava gori Cypriana Ekwensija, Svjetlost,  Sarajevo, 1979., str. 131-138

 

Savjetovanje "Sociolingvistika i nastava stranih jezika", Strani jezici, 3, 1981., str. 257

 

Okrugli stol o jezičnoj kulturi: Jezična kultura u engleskom jeziku. Dodiri stranih jezika s materinskim jezikom, ur. J. Mihaljević-Djigunović i N. Pintarić, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku

 

Zašto i kako pribilježiti korčulanske riječi. Godišnjak grada Korčule, Gradski muzej Korčula 1996., str. 155-164

 

Recenzije

                                                                                                                                                                           

‘IRAL’ International Review of Applied Linguistics, I i II godište, Lingvist, Zagreb, 1965.

 

Novi tip jezičnog priručnika; Kufner: Grammatical Structures of English and German. Filološki pregled, Beogad, 1-4, 1966., str. 180-182

 

T.F Magner: A Zagreb Kajkavian Dialect. Penn State Studies, 18. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 23, 1967., str. 217-219

 

Ljubomir Mihailović: Upotreba glagola can i may u savremenom engleskom jeziku, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu. (The use of can and may in contemporary English). Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 23, 1967., str. 220-222

 

C.K.Ogden: Opposition: a linguistic and psychological analysis. General Linguistics, vol. 8, no.  2, 1968., str. 142-144

 

Ksenija Anastasijević: Dvočlani glagol u savremenom engleskom jeziku. Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Monografije. (Two-word verb in contemporary English). Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 1969. str. 183-185

 

Zagreb Conference on English Contrastive Projects edited by R.Filipović. Strani jezici,1, 1972, str. 154-156

 

Rudolf Filipović: Kontakti jezika u teoriji i praksi. Školska knjiga. Strani jezici, 1, 1972., str. 72-74