SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

 

Klasa: 602-04703-11/1

Ur. br.: 3804-850-03-5

Zagreb,  8. travnja 2003.

 

P O Z I V

 

 

 

 

_____________________________________________________________

 

 

 

            Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 8. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 14. travnja 2003. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.

           

            Za sjednicu predlažem sljedeći

 

DNEVNI RED:

 

 

1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od pet godina

- prof. dr. sc. Ekremu Čauševiću

- prof. dr. sc. Nikici Talanu

 

            2. Verifikacija zapisnika 7. sjednice Fakultetskog vijeća održane 10. ožujka 2003.

                                                                                                                      (dodatni prilog)

 

 

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

 

            3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Kristine Vučković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za opću informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

                                                                                                                                 str. 23

 

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Mislave Bertoše u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za lingvistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.                                                                                                                           str. 24

 

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Odsjeku za povijest

Pristupnik: dr.sc. Petar Korunić  ispunjava uvjete čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                     str. 27

 

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Odsjeku za povijest

Pristupnik: dr.sc. Drago Roksandić ispunjava uvjete čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                  str. 37

 

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest na Odsjeku za povijest

Pristupnik: dr.sc. Mario Strecha ispunjava uvjete čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju).                                           str. 47

 

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Zvonimira Bošnjaka u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet  Metodika nastave iz sociologije na Odsjeku za sociologiju.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju).                                                    str. 52

 

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor  mr.sc. Krunoslava Nikodema  u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

str. 54

 

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Đurđe Mikulić  u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju.      

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

                                                                                                          str. 56

 

11.  Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Petre Rodik  u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju.      

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

                                                                                                          str. 57

 

11.1.  Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Krune Kardova  u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju.            

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

                                                                                              str. 60

 

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

 

12. Mišljenje za izbor dr. sc. Vesne Girardi-Jurkić u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Antička provincijalna arheologija, na Filozofskom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                    str. 63

 

13.  Mišljenje za izbor mr.sc. Jasne Pervan i Gordane Galić u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za predmete Filmska, radio i TV kultura i Medijska kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Pristupnica mr. sc. Jasna Pervan ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Gordana Galić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                        str. 68

 

14.  Mišljenje za izbor dr. sc. Hane Breko u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za  znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija za muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                    str. 70

 

15. Mišljenje za izbor dr.sc. Vladimira Petera Gossa u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture urbanizma i vizualnih komunikacija za predmete Osnove likovnih umjetnosti i Umjetnost danas na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                     str. 82

 

16. Mišljenje za izbor dr.sc. Živke Staničić u znanstveno-nastavno zvanje docenta, znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija, na Katedri liječnik i bolesnik I, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                    str. 86

 

17. Mišljenje za izbor dr. sc. Živke Staničić u znanstveno-nastavno zvanje docenta, znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za kolegije Sociologija i zdravstvo i Socijalna farmacija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                    str. 92

 

18. Mišljenje za izbor dr. sc. Antuna Šundalića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                     str. 98

 

 

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

 

 

19. Izvještaj o radu Renate Geld, znanstvene novakinje u Odsjeku za anglistiku.

str.106

 

20. Izvještaj o radu znanstvenog novaka Tomislava Stojanova za razdoblje od 2000. do 2002. godine.                                                                                                     str. 108

           

21. Izvještaj o radu Elvisa Orbanića, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest.                                                                                                               str. 109

 

22. Izvještaj o radu mr. sc. Mladena Tomorada, asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest.                                                                                                              str. 110

 

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

 

 

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

 

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Jadranke Stojanovski  za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme  pod naslovom  Analiza sadržaja mrežnih stranica visokoškolskih knjižnica s pokazateljima razvoja digitalne knjižnice, mentor prof. dr. sc. Tefko Saračević.                                                                                                                 str. 113

 

24.  Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Tomislava Brleka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom T.S. Eliot u kontekstu suvremene književne teorije, mentor doc. dr. Dean Duda. str. 115  

 

25.  Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Tadić-Šokac  za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Autoreferencijalnost u hrvatskom romanu 20. stoljeća (od Isušene kaljuže J. P. Kamova do Koraljnih vrata P. Pavličića), mentor  prof. dr. sc. Goran Kalogjera.                   str. 118

 

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta  mr. sc. Anke Jurčević-Lozančić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskih studija i prihvaćanje teme pod naslovom Socijalne kompetencije predškolskog djeteta u različitim institucijskim okruženjima mentorica, prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec.                                   str. 119

 

           27. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ivane Ferić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Provjera stabilnosti vrijednosnih sustava: ispitivanje utjecaja konteksta na hijerarhiju i strukturu vrijednosti, mentorica dr. sc. Željka Kamenov.                                      str. 124

 

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

 

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ljubice Bakić Tomić pod naslovom Komunikološko - menadžerski profil rukovoditelja u hrvatskoj policiji.                                                                                                            str. 128

           

29.  Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Branka Kune  pod naslovom Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku.                         str. 134

 

 

E. STJECANJE MAGISTERIJA

 

 

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

 

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tonćija Kokića pod naslovom Filozofske implikacije nekih modela razvoja znanosti.             str. 139

           

            31.  Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Pehara pod naslovom Mogućnosti promicanja službi i usluga narodne knjižnice.                     str. 141

 

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu  magistarskog rada Gorana Zlodija pod naslovom Muzejska vizualna dokumentacija u digitalnom obliku.                      str. 144

 

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nikice Gilića pod naslovom Filmološki aspekti naratologije.                                                              str. 146

 

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Slavice Žura pod naslovom Život i književno djelo Mare Čop.                                                       str. 150

 

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Vladimire Rezo pod naslovom Poetika Mare Švel-Gamiršek.                                                        str. 154

 

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Branka Bognara pod naslovom Kritičko-emancipacijski pristup stručnom usavršavanju učitelja osnovne škole.                                                                                                                        str. 158

 

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dinka Čuture pod naslovom Hrvatske postrojbe u I. svjetskom ratu i vojni raspad Austro-Ugarske.

                                                                                                                      str. 164

 

              38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Milana Papića pod naslovom Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu.                                   str. 167

 

39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Dubravec Labaš pod naslovom Poetika Grazie Deledde.                                          str. 170

 

40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Viviane Viviani pod naslovom La lirica di Giacomo Scotti in lingua italiana.                                        str. 174

 

F.  PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 31. ožujka 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 41. do 61.)

 

 

Izvještaji stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

 

41. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Amir Kapetanović ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Arhaizmi u hrvatskom jeziku, mentor: dr.sc. Josip Silić, red.prof.                                                                                                                     str. 177

 

42. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Boris Kuzmić ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Odnos između dvojine i množine u predstandardnom razdoblju hrvatskoga jezika, mentorica: dr. sc. Mira Menac-Mihalić, docent           str. 182

 

43. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Maja Anđel ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Strukturiranje glagolskih dopuna u konekcionističkom  modelu, mentorica: dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.

                                                                                                                                str. 186

 

44. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Irena Zovko Dinković ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Negacija u engleskom i hrvatskom jeziku. Mentori: dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof. i dr.sc. Milan Mihaljević, znan. savjetnik Staroslavenskog instituta.                                                                                                                   str. 191

 

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstvenih i stručnih)

 

45. Marcela Burića pod naslovom Vinčanska kultura u Hrvatskoj. Bapska - naselje vinčanske kulture u Zapadnom Srijemu, mentorica prof.dr.sc. Tihomila Težak-Gregl.                                                                                                                            str. 198

 

46. Darie Ložnjak pod naslovom Ilok - rezultati istraživanja naselja Bosutske grupe 2001.-2003. godine (Odnos bosutske i daljske grupe u hrvatskom Podunavlju u prvim stoljećima posljednjeg tisućljeća prije Krista), mentorica: prof.dr.sc. Nives Majnarić-Pandžić.                                                                                                          str. 200

 

47. Salmedina Mesihovića pod naslovom Problem kulturne i etničke zajednice Autarijata, mentor: dr.sc. Aleksandar Stipčević, red.prof. u miru.                                  str. 202

 

48. Mirsada Sijarića pod naslovom Mačevi 11. do 15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine, mentor: dr.sc. Željko Demo.                                                           str. 204

 

49. Elvisa Čavića pod naslovom Gospodarstvo Zadarskog okružja u razdoblju neoapsolutizma od 1852. do 1860. godine, mentor: prof. dr.sc. Nikša Stančić.       str. 206

 

50. Igora Dude pod naslovom U potrazi za odmorom i blagostanjem (O povijesti dokolice i potrošačkoga društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih), mentor: prof.dr.sc. Marijan Maticka.                                                                                                      str. 208

 

51. Roberta Jolića pod naslovom Katoličko pučanstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i austrougarske vlasti od 18. do početka 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga, mentorica: prof.dr.sc. Božena Vranješ Šoljan.                                   str. 210

 

52. Kornelije Jurin Starčević pod naslovom Srednjodalmatinsko zaleđe za vrijeme osmanske vladavine u 16. i 17. stoljeću, mentor: prof. dr.sc. Nenad Moačanin.                                                                                                                             str. 212

 

53. Miše Lukača pod naslovom Sociološki korelati tradicionalnog, modernog i postmodernog sustava vrijednosti (Analiza zagrebačke srednjoškolske populacije), mentor: prof.dr.sc. Benjamin Čulig.                                                                     str. 214

 

54. Željane Puljiz pod naslovom Književno prikazivanje lika sv. Marije Magdalene (Primjeri baroknih poema i modernističkih drama u hrvatskoj književnosti), mentorica: prof.dr.sc. Andrea Zlatar.                                       str. 216

 

55. Anite Pavić Pintarić pod naslovom Razvoj tvorbenih modela od starovisokonjemačkoga do suvremenoga njemačkog jezika, mentor: prof.dr.sc. Stanko Žepić.                                                                                                                     str. 218

 

56. Željke Boić Bakarić pod naslovom Roman "Jehan de Saintré" - preteča modernog francuskog romana u prozi, mentor: prof. dr.sc. August Kovačec.    str. 220

 

57. Prijedlog Poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija, smjer anglistika i germanistika, za prihvaćanje sinopsisa za izradu završnog rada pod naslovom Prijevod s engleskog/njemačkog na hrvatski i s hrvatskog na engleski/njemački jezik s osobitim obzirom na odabrano područje:                                                                                str. 222

 

1. Tihane Kraš                         prava                                                              str. 223

2. Ankice Žarnić                                  beletristike                                                      str. 224

3. Tihane Cukina                                 statistike zapošljavanja                         str. 225

4. Vlaste Jelašić                                   gospodarstva                                                  str. 226

5. Sandre Truntić                                 psihologije                                                       str. 227

6. Damira Salarića                               sociologije                                                       str. 228

7. Zrinke Paulić                                   kulture                                                            str. 229

8. Ivane Tušek                         političke ekonomije                                         str. 230

9. Ivane Degmečić                               odgoja i obrazovanja                                       str. 232

10. Anite Damjanović              likovne umjetnosti                                            str. 233

11. Gordane Novak                            razvojne psihologije                                         str. 234

12. Sandre Pavlović                            međunarodnih odnosa                          str. 235

13. Irene Malbaša                               prava                                                              str. 236

14. Višnje Kukić                                 ekonomije                                                       str. 237

15. Ive Gotovac                                  ekonomije                                                       str. 238

16. Enise Jelečević                              ekonomskih integracija                        str. 239

17. Branke Ključarić-Filipan                radnog prava                                                   str. 240

18. Renate Ozorlić                              kulture                                                            str. 241

19. Nataše Briški                                ekonomije i prava                                            str. 242

20. Sanje Špoljarić                              novih materijala                                               str. 243

21. Maria Dumančića                          gospodarstva                                                  str. 244

22. Ane Heidl                                      etike novinarstva                                             str. 245

23. Ivone Pavičić                                 medicine                                                         str. 246

24. Sanje Kalapoš                               kulture                                                            str. 247

25. Anamarije Jandrašek                     farmakologije                                                  str. 248

26. Kristine Barun                               dramaturgije                                                    str. 249

27. Tihane Jakovčević Vukas              visokog školstva                                              str. 250

28. Larise Koršić                                visokog školstva                                              str. 252

29. Helene Macan                               beletristike                                                      str. 253

30. Željke Đaković                              gospodarstva                                                  str. 254

31. Daine Vasilj                                   marketinga                                                      str. 255

32. Kristine Kaštelan                           visokog školstva                                              str. 256

 

            58. Molba Jelene Rudež, studentice Poslijediplomskog znanstvenog studija književnosti, za promjenu mentora pri izradi magistarskog rada pod naslovom "Biblioterapija". Umjesto dosadašnjeg mentora prof.dr.sc. Vladimira Bitia za novog mentora predlaže se prof.dr.sc. Vlado Pandžić.

 

            59. Molba Snježane Gregurović, studentice Poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije, za odobrenje promjene naslova magistarskog rada. Umjesto naslova Testiranje teorije o etnicitetu Philippea Poutignata i Jocelyne Streiff - Fenart na primjeru Petrinje predlaže se novi naslov Testiranje teorije o etničnosti Philippea Poutignata i Jocelyne Streiff-Fenart na primjeru Petrinje.

Promjena se odnosi na riječ etnicitet umjesto koje se predlaže riječ etničnost.

(Tema i sinopsis odobreni su na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 9. prosinca 2002.)

 

 

Nastavni predmeti

 

60. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije da se prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić imenuje za voditelja, a prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović za zamjenika voditelja Poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije od ljetnog semestra ak.god. 2002./2003.

 

            61. Prijedlog vijeća Poslijediplomskog studija lingvistike da se studentima upisanim na Poslijediplomski stručni studij glotodidaktike, koji žele umjesto stručnog rada izraditi znanstveni rad, odrede uvjeti. Predlaže se da studenti stručnog studija mogu prijeći na znanstveni studij pod uvjetom da polože razlikovne ispite iz Temeljnih lingvističkih disciplina: Fonetike i fonologije, Morfologije, Sintakse i Semantike te da upišu III. i IV. semestar Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike.

 

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

 

62. Izvještaj  stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetskih diploma Marka Jamesa Daviesa stečenih na University College of Swansea u Velikoj Britaniji.                                                                                                         str. 257

 

63. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Ante Periše, stečene na Fakultetu društvenih i humanističkih znanosti u Beču.

str. 258

 

64. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Adine Međić rođ. Šehić radi nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj. str. 260

 

65. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Lade Muraj stečene na Sveučilištu Pariz I, Pariz, Francuska.   str. 261

 

66. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Tanje Čajevec stečene na sveučilištu u Ljubljani, Slovenija.                                         str. 262

 

67. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Tatjane Zorica stečene na sveučilištu u Beogradu, Jugoslavija.                                     str. 264

 

68. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Ivana Štengla, stečene na Pontificia Studiorum Universitatis Salesiana u Rimu, Italija.                                                                                                                       str. 265

 

69. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Marijane Progovečki stečene na University of Luton, Engleska. str. 267

 

69.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome «bachelor of arts four year» Daniela Jarčana, stečene na University of Saskatchewan, Canada.                                                                                             str. 268

 

 

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

 

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

 

70. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavano zvanje za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmete Kultura poslovnog komuniciranja i Etika u tržišnim odnosima, na Veleučilištu u Dubrovniku (Pristupnica dr. sc. Maja Žitinski Šoljić)

1. dr. sc. Hotimir Burger, red.prof.

2. dr. sc. Ante Čović, izv. prof.

3. dr. sc. Zdravko Bazdan, izv. prof. (Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu Sveučilišta u Splitu).

   

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju iz područja humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Filozofija odgoja i Etika, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu

1. dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.

2. dr. sc. Ante Čović, izv. prof.

3. dr. sc. Milan Polić, izv. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu).

 

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, na Fakultetu organizacije i informatike - Katedra za organizaciju u Varaždinu

1. dr. sc. Lino Veljak, red.prof.

2. dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.

3. dr. sc. Stjepko Vojvoda, docent (Fakultet organiz. i inform. u Varaždinu).

 

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana logika, na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakultet u Zadru (dr. sc. Mirko Jakić)

1. dr. sc. Heda Festini, red.prof. u miru

2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

3. dr. sc. Zvonimir Šikić, red. prof. Fakult. stroj. i brodog. u Zagrebu.

 

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje  asistenta  za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij  Informacijska tehnologija, na Fakultetu za turistički i hotelski menedžment  u Opatiji   (Pristupnici : mr. sc. Ljubica Pilipić i Nensi Lučić)

1. dr. sc. Zdravko Dovedan, doc.

2. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

3. dr. sc. Damir Boras, doc.

 

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača, polje znanost o umjetnosti, grana filmologija, predmeti Povijest hrvatskog filma i Teorija filma, na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu (Pristupnik: Jurica Pavičić)

1.      dr.sc.  Ante Peterlić, red. prof.

2.      dr.sc.  Boris Senker, red. prof.

3.      dr.sc.  Hrvoje Turković, izv. prof. (ADU).

 

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za  muzikološke predmete, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek za muzikologiju (Pristupnik: Dalibor Davidović)

1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

2. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

 

77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Pedagogija i Didaktika, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Pristupnik dr. sc. Slavko Vučak)

1.dr.sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

2. dr. sc. Vlatko Previšić, red.prof.

3. dr. sc. Milan Matijević, red. prof. ( Učiteljska akademija u Zagrebu). 

 

78. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu (Pristupnici: Esmaralda Sunko, prof. i mr.sc. Siniša Opić)

1.dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.

2. dr.sc. Antun Mijatović, izv. prof.

3. dr.sc. Neven Hrvatić, doc.

 

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Metodika likovnog obrazovanja, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (Pristupnica mr.sc. Anita Ercegović)

1. dr.sc. Zlatko Jurić, docent

2. dr.sc. Sanja Cvetnić, docent

3. dr.sc. Ivana Prijatelj Pavičić, izv.prof. Umjetničke akademije u Splitu.

 

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana zaštita kulturne baštine, za kolegij Povijest i teorija restauracije, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (Pristupnica mr.sc. Zoraida Demori Staničić)

1. dr.sc. Sanja Cvetnić, docent

2. dr.sc. Zlatko Jurić, docent

3. dr.sc. Ivana Prijatelj Pavičić, izv.prof. Umjetničke akademije u Splitu.

 

              81. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Ilija Živković)

1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

2. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

3. dr. sc. Josip Oslić, izv. prof. (Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu).

 

              82. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (Pristupnica: Nataša Stefanovski)

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Denis Bratko, doc.

3. dr. sc. Ksenija Bosnar, doc. (Kineziološki fakultet u Zagrebu). 

 

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Stjepan Orešković)

1. dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

3. dr. sc. Luka Kovačić, red. prof. (Medicinski fakultet u Zagrebu).

 

 

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

 

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Lovorke Zergollern- Miletić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom  Kategorija određenosti i neodređenosti u engleskom i hrvatskom jeziku

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. (u miru)

2. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.

3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

 

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gorana Jakovljevića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Arheološki, antropološki i povijesni pokazatelji kvalitete života srednjovjekovne populacije sjeverozapadne Hrvatske

1. dr. sc. Marin Zaninović, red.prof. u miru

2. dr. sc. Mario Šlaus, viši znanstv. surad. (Institut za arheologiju HAZU)

3. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, docent.

 

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ive Niemčić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Ples i rod

1. dr. sc. Lada Čale Feldman (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)

2. dr. sc. Ines Prica (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)

3. dr. sc. Tvrtko Zebec (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu).

 

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta  mr. sc. Marije Putica za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija

1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

2. dr. sc. Damir Boras, doc.

3. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.   

 

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Borisa Biletića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Književnost hrvatskih pisaca emigranata iz Istre (1918-1945)

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. akademik Miroslav Šicel

3. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

 

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Adrijane Košćec-Đuknić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Karakteristike spavanja i dnevna pospanost adolescenata

1. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.

2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

3. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.

 

            90. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zvjezdana Penezića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Zadovoljstvo životom u adolescentnoj i odrasloj dobi: provjera uloge socijalnih i temporalnih usporedbi te višestrukih diskrepanci važnosti i ostvarenosti ciljeva

1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

2. dr. sc. Željka Kamenov, doc.

3. dr. sc. Izabela Sorić, doc. (Filozofski fakultet u Zadru).

 

91. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta a mr. sc. Aleksandra Vukića  za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Utjecaj društvenog poretka na promjene etničke strukture stanovništva Hrvatske u uvjetima modernizacije.

1. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.        

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc Ognjen Čaldarović, red. prof.

 

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ivane Jerolimov za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Obavijesna struktura segmentirane rečenice u suvremenom talijanskom jeziku

1. dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.

2. dr. sc. Žarko Muljačić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

 

 

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

 

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Michaela G. Leubea pod naslovom Culture and Evolution: Comparison of British Social Anthropology, American Cultural Anthropology and Vienna's Kulturkreislehre

1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

2. dr. sc. Pavao Rudan, red. prof.

3. dr. sc. Darko Polšek, izv. prof. (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

 


94.  Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Cvijete Pavlović pod naslovom  Pripovjedni postupci Šenoine epske poezije

1. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.

2. akademik Mirko Tomasović

3. dr.sc. Vinko Brešić, red.prof.

 

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marina Manin pod naslovom Gospodarske prilike u zapadnoj Istri između 1813. i 1848. godine (Katastar Franje I. kao vrelo zemljišnih, vlasničkih, demografskih i etničkih odnosa)

1. dr.sc. Mario Strecha, docent

2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Mirela Altić, znan. suradnik.

 

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Vladimira Sokola  pod naslovom Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne kulture - naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku

1. dr.sc. Željko Tomičić, Institut za arheologiju

2. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr.sc. Miljenko Jurković, red.prof.

 

              97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ljiljane Gregov pod naslovom Utjecaj tzv. cirkadijurnog stresa na promjene rezidualnog mentalnog kapaciteta

1. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

2. dr. sc. Željko Jerneić, doc.

3. dr. sc. Ilija Manenica, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

 

 

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

 

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lovorke Gruić-Grmuša pod naslovom Vrijeme u romanima Kurta Vonneguta

1. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. (u miru)

2. dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr. sc. Branka Kalogjera,  docent (Filozofski fakultet u Rijeci).

 

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nenada Smoljana pod naslovom Velika rasprava Shapley-Cutris u kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje

1. dr. sc. Stipe Kutleša, viši znan. suradnik (Institut za filozofiju u Zagrebu)

2. akademik Žarko Dadić (HAZU)

3. dr. sc. Krešimir Pavlovski, red.prof. (Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu).

 

100.  Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada  Anke Ranić pod naslovom Sadržajna obrada knjižnične građe u Knjižnici Hrvatskog državnog arhiva 

1. dr. sc .Josip Kolanović, izv. prof.  (Hrvatski državni arhiv u Zagrebu)

2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

3.  dr. sc. Danijela Živković, doc.   

 

              101. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ine Reić-Ercegovac pod naslovom Cerebralna lateralizacija i efikasnost izvođenja pokreta.

1. dr. sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof.

2. dr. sc. Ilija Manenica, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr. sc. Željko Jerneić, doc.

 

102. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Amire Turbić-Hadžagić pod naslovom Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja (1189-1461)

1. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Ahmet Kasumović, red. prof. (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli).

 

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mirjane Adamović pod naslovom Migracije mladih znanstvenika; stvarni i potencijalni «odljev mozgova» iz Hrvatske devedesetih godina

1. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.

2. dr. sc. Benjamin Čulig, izv.  prof.

3. dr. sc. Silva Mežnarić, znan. savjetnik (Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu).

 

104. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maje Mande Pinjatela pod naslovom Romani Eduarda Breiera.

1. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

2. dr. sc. Josip Babić, izv. prof. (Pedagoški fakultet u Osijeku)

3. dr. sc. Ivan Pederin, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

 

 

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

 

105.  Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku

1. dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof.

2. dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr. sc. Viktor Žmegač, prof. emeritus

4. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. u mirovini (rezervni član).

 

106. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana fonetika, na Katedri za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika u Odsjeku za fonetiku

1. dr.sc. Branko Vuletić, red.prof.

2. dr.sc. Damir Horga, red.prof.

3. dr.sc. Krunoslav Pranjić, prof. emeritus.

 

107. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Didaktika I, II i Školska pedagogija

1. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

2. dr.sc. Nikša Nikola Šoljan, red.prof.

3. dr.sc. Marko Palekčić, red.prof. ( Filozofski fakultet Zadar).

 

108. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u srednjem vijeku II, Odsjeka za povijest

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

3. dr.sc. Franjo Šanjek, red.prof. (Katoličko-bogoslovni fakultet u Zagrebu).

 

109.  Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću, Odsjeka za povijest

1. dr.sc. Tomislav  Raukar, red.prof.

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Stijepo Obad, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

 

110. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Katedri za staru povijest, za predmet Povijest Starog Istoka, Povijest Grčke i Rima, Stara povijest hrvatskih zemalja, Odsjeka za povijest

1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

2. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

3. dr.sc. Nenad Cambi, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

 

111.  Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika na Katedri za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku

1.      dr. sc. Nataša Desnica-Žerjavić, viši lektor

2.      mr. sc. Darja Damić-Bohač, viši lektor

 3.   mr. sc. Branka Fabečić-Horvatić, viši lektor (u miru).

 

112. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje književnost, na Katedri za talijansku književnost, na Odsjeku za talijanistiku

1. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.

2. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.

3. dr. sc. Vera Glavinić, red. prof. u miru Filozofski fakultet u Puli

 

113. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Sanje Seljan u istraživačko zvanje višeg asistenta  u Odsjeku za informacijske znanosti

1. dr. sc. Zdravko Dovedan. doc.

2. dr. sc. Damir Boras, doc.

3. dr.sc. Vladimir Mateljen. izv. prof.

 

114. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Siniše Habijanca u istraživačko zvanje asistenta, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti

1. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

2. dr. sc. Neda Pintarić, izv. prof.

3. dr. sc. Natalija Vidmarović, doc.

 

 

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

 

 

115. Kadrovska pitanja

115.1. Prijedlog za prihvaćanje Pravilnika o dopunama Pravilnika o korištenju slobodne studijske godine.                                                                                         str. 269

 

116. Prihvaćanje načelnog Sporazuma o izradi programa i izvođenju nastave ženskih studija na Filozofskom fakultetu.                                                                                str. 270

 

117. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se revidira broj ispitnih rokova.     str. 272

 

118.  Prijedlog Programa XXXII. seminara Zagrebačke slavističke škole -  Hrvatskog seminara za strane slaviste.                                                                                             str. 273

 

119. Izvještaj stručnog povjerenstva da se dr.sc. Drago Roksandić, izv. prof. postavi na mjesto izvanrednog profesora iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe u ranom novom vijeku, na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe u Odsjeku za povijest.                                                                                                                 str. 275

 

120. Izvještaj stručnog povjerenstva da se dr.sc. Borislav Grgin, docent postavi na mjesto docenta iz predmeta Svjetska povijest u srednjem vijeku, na Katedri za svjetsku povijest u srednjem vijeku u Odsjeku za povijest.                                                str. 279

 

121. Prijedlog reorganizacije Katedre za eksperimentalnu i biološku psihologiju.

                                                                                                                      str. 283

 

122.  Dogovor o znanstvenoj suradnji na području jezika, književnosti i kulture Seminara za slavensku filologiju Georg-August Sveučilišta u Göttingenu (Savezna Republika Njemačka) i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s mogućnošću proširenja ugovora na razini obaju fakulteta i sveučilišta.                                      str. 285

 

123. Molba Nine Tuđman Vuković, mlađoj asistentici odobri produljenje vremena na koje je izabrana u suradničko zvanje mlađeg asistenta (zbog porodiljnog dopusta).

 

124. Molba studenata upisani 1997/1998. godine na Odsjeku za germanistiku, da im se odobri alternativno polaganje kolegija Teorija prevođenja i Njemačka književnost nakon 1945. Odsjek za germanistiku podržava molbu studenata.

 

Održavanje nastave

 

125. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se mr. sc. Hrvoju Stančiću odobri ispitivanje preostalih studenta iz predmet Digitalizacija gradiva (predmet je predavao prof. dr. sc. Miroslav Kržak), a da potpisuje pročelnik prof. dr. sc. Tomislav Šola.

 

126.  Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se doc. dr. sc. Damiru Borasu odobri ispitivanje preostalih studenta koji su odslušali izborni kolegij Virtualni arhivi kod prof. dr. sc. Miroslava Kržaka.

 

127. Obavijest Odsjeka za povijest da će u akademskoj godini 2003/2004.

- mr.sc. Zrinka Blažević, asistentica, održavati seminar iz Svjetske povijesti u ranom novom vijeku, pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Roksandića

- mr.sc. Nataša Štefanec, asistentica, održavati seminar iz Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, pod vodstvom prof. dr. sc. Nenada Moačanina

- Hrvoje Petrić, ml. asistent, održavati seminar iz Svjetske povijesti u ranom novom vijeku (2 sata), pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Roksandića

- Marko Šarić, ml. asistent, održavati seminar iz Svjetske povijesti u ranom novom vijeku (2 sata), pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Roksandića

- Kristina Milković, ml. asistentica, održavati izborni kolegij (2 sata), pod vodstvom prof. dr. sc. Nikše Stančića

- mr. sc. Zvjezdana Sikirić, asistentica, održavati izborni kolegij (2 sata), pod vodstvom prof. dr. sc. Nikše Stančića

 

 

Održavanje nastave na visokim učilištima

 

128.  Molba mr. sc. Marka Alerića za odobrenje održavanje nastave na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, za izborni kolegij «Jezično-stilske vježbe» (Jezična kultura) u ljetnom semestru akad. godine 2002/03. (jedan sat predavanja i jedan sat vježbe tjedno).

 

Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri

 

129.  Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof. dr. Stipe Botica imenuje za predstojnika Katedre za hrvatsku usmenu književnost, za ak. god. 2002/2003. i 2003/2004.

 

Gostovanja

 

130. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja književnika Robert Olen Butlera koji dolazi u organizaciji Ureda za međunarodne odnose pri Američkom veleposlanstvu.

 

131. Molba Odsjeka za fonetiku za odobrenje gostovanja dr.sc. Márie Gósy sa Sveučilišta Eötvös Loránd iz Budimpešte u okviru bilateralne suradnje sa Sveučilištem u Zagrebu, od 27.04.2003. do 02.05.2003.

 

132. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za odobrenje gostovanja prof. Ranka Bugarskog sa Sveučilišta u Beogradu i prof. Rastka Močnika sa Sveučilišta u Ljubljani  koji bi održali predavanja u drugoj polovici travnja 2003.

 

133. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za odobrenje gostovanja g. François Pic iz Toulousea, Centre de Ressources Occitanes et Méridionales, radi održavanja predavanja u razdoblju od 6. do 8. svibnja 2003. u sklopu studentskog projekta “Susret s Okcitanijom”.

Predavanja:

06.05.2003. - L’Occitan, une langue millénaire et minorisée

07.05.2003. - D’une langue européenne à une des « langues de France » : l’occitan aujourd’hui, de A à Z

08.05.2003. - À l’aube du XXIème siècle : présent et avenir d’une langue, d’une culture et d’une société ‘régionale’ d’Europe.

 

Mentori

 

134. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se  mr. sc. Vanda Pučar dipl.oec. (I. Ekonomska škola, Meduličeva 33) imenuje za mentora iz predmeta Metodika informacijskog odgoja i obrazovanja.

 

135. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za izbor mentora za metodiku nastave španjolskog jezika za akad.god.2002/2003.

1.      Cvjetanka Božanić, X. gimnazija, Klaićeva 7, Zgb

2.      Daša Grković, XVI. Gimnazija, Križanićeva 4a, Zgb

3.      Andrea Vidmar, Gornjogradska gimnazija, Trg K. Zrinske 5, Zgb

4.      Miranda Hercigonja, Gimnazija “Vranjanin” Zgb

5.      Daniela Kreković, Centar za strane jezike, Vodnikova 12, Zgb

6.      Silvana Luetić,                                                         

7.      Višnja Mindoljević, Sova-škola za strane jezike, Varšavska 14, Zgb

8.      Iris Radetić,                                                                         

9.      Danka Singer,                                                                      

10.    Dunja Frankol, Suvag-škola stranih jezika, Kneza Lj. Posavskog 10, Zgb

11.    Danica Papić Korebm, Sokrat-škola za strane jezike, Hatzeova 21, Zgb

12.    Dorica Perak, Svjetski jezici, Varšavska 13/I, Zgb

13.    Barbara Tartaglia,                               

14.    Ana Kalenić Matijević, Škola stranih jezika F.F.-a, I. Lučića 3, Zgb

 

136. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za imenovanje mentora iz Didaktike, u akademskoj godini 2002/2003.

Osnovna škola “Davorin Trstenjak”- vježbaonica Filozofskog fakulteta

1.      Arijana Razum-Čipčić

2.      Vera Kovačević

3.      Anica Sanjković

4.      Lidija Šteko

5.      Anamarija Medvid

6.      Silvija Fostač

7.      Ružica Ceranić

8.      Zrnka Trajkov

9.      Sanja Duvnjak

 

1. Sonja Kamčev-Bačani (IV gimnazija Zagreb) 

 

Vanjski suradnici

 

137.  Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjske suradnice Helene Delaš za održavanje nastave iz hrvatskog jezika (15 sati nastave tjedno) u Croaticmu - Pripremnoj godini studija, na Odsjeku za kroatistiku, u ak. god. 2002/2003.

 

138. Prijedlog Odsjeka za povijest za angažiranje vanjskih suradnika za održavanje nastave u akademskoj godini 2003/2004.

dr.sc. Damir Boras, izv.prof., izborni kolegij (2 sata), Odsjek za informacijske znanosti

dr.sc. Ivica Prlender, docent, predavanje i seminar iz Povijesti srednje i jugoist. Europe u srednjem vijeku (4 sata)

dr.sc. Mirela Altić, znan.suradnik, izborni kolegij (2 sata), Hrvatski državni arhiv, Zagreb

mr.sc. Sanja Lazanin, asistent, izborni kolegij (2 sata), Institut za migracije, Zagreb.

 

139.  Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskog suradnika Kristiana Lewisa, ml. asistent, za ljetni semestar akademske godine 2002./03. za kolegij Hrvatski književni jezik (12 norma sati seminara), umjesto mr. sc. Ankice Čilaš.

 

 

Demonstratori

 

140. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se Goran Pavlov izabere za demonstratora na Odsjeku za kroatistiku na Katedri za noviju hrvatsku književnost, od 1.travnja 2003. do kraja akad. godine 2002/03.

 

141. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se za demonstratore izaberu sljedeći studenti

- Igor Bezinović

- Matija Injić

- Marta Klepo

- Danijela Kovačević

- Jovica Lončar

 

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

 

 

142. Molba Vlatke Valentić  lektorice u Odsjeku za anglistiku, za odobrenje plaćenog dopusta od 5. svibnja do 5. srpnja 2003. radi korištenja stipendije francuskog Ministarstva kulture u Arlesu.

 

143.  Molba prof. dr. sc. Marka Samardžije za odobrenje plaćenog dopusta od 18. do 30. travnja 2003. zbog putovanja na znanstveni skup i seminar u Australiju.

 

144.  Molba dr. sc. Dušana Marinkovića za odobrenje plaćenog dopusta od 06. svibnja 2003. do 15. svibnja 2003. radi stručnog usavršavanja na Univerzitetu u Baselu i održavanja četiriju predavanja na Institutu za slavistiku u Baselu.

 

145. Molba dr.sc. Vladimira Markovića i dr.sc. Igora Fiskovića za odobrenje plaćenog dopusta od 28. travnja do 2. svibnja 2003., radi održavanja predavanja u Ragusi u okviru kulturne suradnje Dubrovnika i Sicilije.

 

146. Molba prof. dr. sc. Ekrema Čauševića za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akad. god. 2003./04. ( od 1.listopada 2003. do 30.rujna 2004.godine ).

                                                                                                                                 str. 287

           147.  Molba dr. sc. Lidije Arambašić za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akad. god. 2003/2004.  (od 01. listopada 2003. do 30.  rujna 2004.).  str. 288

 

148.  Molba dr. sc. Nede Pintarić za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u dva ljetna semestra – od 01. ožujka do 15. lipnja 2003/2004 i od 01. ožujka do 15. lipnja 2004/2005.                                                                                                           str. 290

 

149. Izvještaj o radu prof. dr. sc. Masline Ljubičić za vrijeme korištenja slobodne studijske godine.                                                                                                          str. 291

 

 

150. Obavijesti dekana i prodekana

 

151. Razno.

 

152. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

 

 

 

                                                                                                          Dekan

 

 

                                                                                              Prof. dr. sc. Neven Budak

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRILOZI

 


 

Zagreb, 03.04.2002.

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

 

 

Predmet: Izvještaj o izboru Kristine Vučković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)

 

Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Kristine Vučković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

 

I Z V J E Š T A J

 

Kristina Vučković zasnovala je ugovor s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske o sudjelovanju na znanstvenoistraživačkom projektu 0130440 u svojstvu znanstvenog novaka za razdoblje od 15. studenog 2000. na rok od četiri godine.

 

Kristina Vučković rođena je u Metkoviću 16.12.1973. godine, gdje je završila osnovnu školu i prva tri razreda jezične gimnazije. Četvrti razred srednje škole završila je u Jacksonvillu na Floridi gdje je upisala i prvu godinu fakulteta. Godine 1993. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, profesorske smjerove na Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za informacijske znanosti (smjer opća informatologija), a diplomira 9. studenog 1998. Od 1996. godine aktivno sudjeluje na domaćim i međunarodnim skupovima (Proljetna škola školskih knjižničara 1996/1997/1998/1999/2000/2001; simpoziji BOBCATSSS 1997/1998/1999/2000; Informatologija i obrazovanje na daljinu 2002/2003, MIPRO 2002). Priređuje i vodi vježbe iz Objektnog programiranja na Odsjeku za informacijske znanosti.

 

Stručno povjerenstvo predlaže da se Kristina Vučković izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za opću informatologiju Odsjeka za informacijske znanosti.

 

Stručno povjerenstvo:

 

________________________________

dr. sc. Zdravko Dovedan, doc.

 

________________________________

dr. sc. Vlado Mateljan, izv.prof.

 

________________________________

dr. sc. Damir Boras, doc.

 


 

Dr. sc. Marin Andrijašević, docent

Dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent

Dr. sc. Marko Tadić, docent

 

 

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta

 

 

Na sjednici Fakultetskoga vijeća, održanoj 10. ožujka 2003., imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor Mislave Bertoše, znanstvenoga novaka, u istraživačko zvanje asistenta (bez javnoga natječaja) u Odsjeku za lingvistiku. Stoga podnosimo sljedeći

 

Izvještaj

 

Znanstvena novakinja i mlađa asistentica od srpnja 2000. godine, Mislava Bertoša, sudjelovala je na projektu Supostavne gramatike: hrvatska i francuska (voditelj projekta dr. sc. Miro Kačić), zatim na projektu Računalna odradba hrvatskoga jezika (voditelj projekta dr. sc. Marko Tadić), a od rujna 2002. godine aktivno sudjeluje na projektu Tipologija označivanja u semiologiji i semiotici (voditelj projekta dr. sc. Marin Andrijašević). U prosincu 2003. godine kolegica Bertoša obranila je magistarski rad ‘Prezimena nahoda iz tršćanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću’.

 

Mr. sc. Mislava Bertoša rodila se u Puli, 28. studenoga 1972. godine, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a akademske godine 1993./94. upisala se na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je godine 1999. diplomirala opću lingvistiku i filozofiju.

 

Još za vrijeme studija u tri je navrata imala izlaganja na godišnjim savjetovanjima Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL).

 

Poslijediplomski studij lingvistike odslušala je na Filozofskom fakultetu u Zadru s prosječnom ocjenom 5.0, gdje je ujedno i obranila već spomenuti magistarski rad.

 

U školskoj godini 1999./2000. vodila je vježbe iz lingvistike na Hrvatskim studijima.

 

Od akademske godine 2002./2003. sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Lingvistička propedeutika na Odsjeku za lingvistiku našega fakulteta.

 

Mr. sc. Mislava Bertoša članica je Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL), a u prošloj i ovoj akademskoj godini tajnica je Zagrebačkoga lingvističkoga kruga; usto, od ove akademske godine obnaša dužnost tajnice časopisa Suvremena lingvistika.

 

Dosadašnji rad na znanstvenim projektima, kao i njezini objavljeni radovi (cf. Bibliografiju), neosporno pokazuju da je mr. sc. Mislava Bertoša iznimno darovita i marljiva suradnica koja sve vrijeme radi na svojem usavršavanju i kreativno pristupa rješavanju lingvističkih problema koji se pred nju postavljaju.

 

U tom je smislu najbolji dokaz njezin magistarski rad ‘Prezimena nahoda iz trščanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću’. Tema toga rada jest analiza lingvističkih strategija izmišljanja prezimena djeci koju su roditelji u XIX. stoljeću anonimno prepuštali institucionaliziranoj skrbi nahodišta i njihov socioantroponomastički aspekt. Na 243 stranice kompjutorskoga sloga mr. Bertoša svoj je rad podijelila u dvije koncepcijske cjeline: u prvoj se bavi poviješću fenomena napuštanja djece u Europi, pojavi brefotrofija i orfanotrofija, njihovu ustroju i svrsi, te mentalitetu i ponašanju nižih slojeva društva među kojima je najviše bilo potencijalnih i stvarnih ostavljaća vlastitih potomaka. U drugoj se cjelini raščlanjuje lingvistička i onomastička dimenzija pojave napuštanja. Na korpusu koji sadrži 582 prezimena iz tršćanskoga nahodišta mr. Bertoša obavila je općelingvističku analizu na više razina: fonološkoj, semantičkoj, morfološko-tvorbenoj i stilističkoj.

 

U zaključcima svojega rada mr. Bertoša pertinentno utvrđuje (1) da su nahodna prezimena specifična klasa prezimena u sustavu patronima i metronima; ona se ne mogu ni analizirati ni razumjeti bez poznavanja svih izvanjezičnih i jezičnih činjenica u kojima su nastajala; (2) da se prezimena nahoda u svojoj motivacijskoj strukturi približavaju jednoj drugoj klasi antroponima — nadimcima, jer u nahodnim prezimenima motivacijski impuls nije ‘zaboravljen’, ona nisu asemantična kao što je to slučaj s ‘običnim’ prezimenima; (3) da se za kategoriju prezimena koja je predmetom magistarskoga rada (prezimena bez izvanjske motivacije), mora u analizi nastajanja prezimena uzeti u obzir i ime i prezime, i da se prezimenski jezični oblici ne mogu razumjeti ako se tako ne postupi. Usto valja napomenuti da socioantroponomastička analiza mr. Bertoše upućuje na buduće semiološke analize koje bi jamačno dovele do zanimljivih rezultata.

 

Zbog svega rečenoga predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da promakne mr. sc. Mislavu Bertošu u istraživačko zvanje asistenta (bez javnoga natječaja).

 

U Zagrebu, 1. travnja 2003.

 

Povjerenstvo:

 

 

Dr. sc. Marin Andrijašević, docent

 

 

Dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent

 

 

Dr. sc. Marko Tadić, docent

 

 


 

Bibliografija mr. sc. Mislave Bertoše:

 

1)      Mislava Bertoša, Sanja –urin, Srećko Ivanišević, Politički govor s maskom kao prijevod s maskom, u: Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije (ur. Jelena Mihaljević Djigunović i Neda Pintarić), Zagreb 1995., str. 407-413.

2)      Mislava Bertoša, Marija Bjelobaba , Lukrecija Norac-Kljajo, Škorpioni, rakovi, ribe i ostale uvjerljive stvari, u: Jezik i komunikacija (ur. Marin Andrijašević i Lovorka Zergollern-Miletić), Zagreb 1996., str. 239-242.

3)      Mislava Bertoša, Igra riječima, u: Tekst i diskurs (ur. Marin Andrijašević i Lovorka Zergollern-Miletić), Zagreb 1997., str. 331-334.

4)      Mislava Bertoπa, Stereotipi o životinjima, u: Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, (ur. Lada Badurina), Zagreb—Rijeka 1999., str. 63-76.

5)      Mislava Bertoša, Jezične promjene i feministička kritika jezika, u: Revija za sociologiju, br. 1-2, 2000., str. 63-75.

6)      Mislava Bertoša, Ex incognitis genitoribus. Prezimena nahoda iz tršćanskog brefotrofija tridesetih godina XIX. stoljeća, u: Folia Onomastica Croatica, knjiga 9, 2000., str. 1-42.

7)      Mislava Bertoša, Prezimena nahoda iz tršćanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću, magistarski rad, 2002.

 


Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.

Dr. sc. Zvonko Lerotić, red. prof.

 

ODSJEK ZA POVIJEST

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

Predmet:   Izvješće o ocjeni rezultata natječaja

i prijedlog da se dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor,

izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 16. studenoga 2001. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe, na predmetu Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću (od 1790. do 1918. godine) u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Fakultetskom vijeću podnosimo ovo

 

I Z V J E Š Ć E

 

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 23. studenoga 2001. godine, prijavio se samo dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za obavljanje poslova i radnih zadataka redovitog profesora na nastavnom predmetu Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću (od 1790. do 1918. godine), na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

I. Životopis

 

Dr. sc. Petar Korunić rođen je u Smokvici na otoku Korčuli 6. srpnja 1939. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju i Filozofski fakultet (studij povijesti i filozofije) završio je u Zagrebu. Nakon što je diplomirao, predavao je više godina povijest, filozofiju, logiku i sociologiju u gimnazijama u Zagrebu, Drnišu i Hvaru. Uz redoviti rad u gimnaziji, u Hvaru je sređivao povijesne dokumente u Gradskom arhivu, koji potječu iz razdoblja od 16. do 20. stoljeća, te ih je jedim dijelom priredio i za objavljivanje.

Od 1972. godine djeluje kao asistent u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom Fakultetu 1982. godine postiže doktorat iz područja povijesnih znanosti, a 1983. je izabran za docenta u istom Odsjeku. U znanstveno-istraživačko zvanje višeg znanstvenog suradnika, za znanstveno područje povijesnih znanosti (povijest) izabran je 8. studenoga 1988. godine. Zatim je 18. studenoga 1989. godine izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe. Napokon je odlukom ovog Fakultetskog vijeća (od 14. rujna 1995. godine) i zatim odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu (od 22. travnja 1997. godine) prvi put izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za predmet Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću (od 1790. do 1918. godine) na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od tada do danas obavlja sve poslove i radne zadatke redovitog profesora na studiju povijesti u tom Odsjeku, gdje predaje Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću (od 1790. do 1918. godine). U Odsjeku za povijest uključen je već dugo i u nastavu na poslijediplomskom studiju hrvatske povijesti, a povremeno i na poslijediplomskom studiju u Odsjeku za sociologiju. Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu sudjelovao je u osnivanju poslijediplomskog studija Hrvatska i Europa, gdje je nositelj organizacije nastave i nastavnog predmeta Hrvatske političke doktrine već više godina.

U školskoj godini 1984/85. i 1985/86. vršio je dužnost pročelnika Odsjeka za povijest, a 1986/87. i 1987/88. zamjenika pročelnika. U tom razdoblju i kasnije isticao se brigom za poboljšanje nastave na Odsjeku za povijest. Godine 1991. izabran je za šefa Katedre za povijest srednje i jugoistočne Europe. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je voditelj i glavni istraživač nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata iz hrvatske nacionalne povijesti u Zavodu za hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu i u Hrvatskom institutu za povijest.

 

II. Znanstvena djelatnost

 

Znanstvena djelatnost dr. sc. Petra Korunića, prije i poslije izbora za redovitog profesora, od prvih objavljenih radova sredinom 70-ih godina do danas, zahvaća različita područja hrvatske i srednjoeuropske povijesti od kraja 18. do početka 20. stoljeća. U mnogim je radovima istraživao različite aspekte hrvatske povijesti, ali je pritom uži hrvatski prostor promatrao unutar europskog prostora, te srednje i jugoistočne Europe.

Istraživao je slijedeće povijesne pojave i procese ili tematske cjeline: 1) hrvatsko-slovenske odnose, tj. političke i kulturne odnose i veze između hrvatskog i slovenskog naroda u prošlosti; 2) hrvatsko-srpske odnose i veze; 3) hrvatsko-mađarske odnose u 19. stoljeću; 4) različite probleme iz razdoblja Hrvatskog narodnog preporoda; 5) različite povijesne pojave i procese iz razdoblja revolucije 1848-49. godine u Habsburškoj monarhiji; 6) različite probleme iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49. godine; 7) mnoge aspekte iz hrvatske povijesti u drugoj polovici 19. stoljeća; 8) jugoslavensku ideologiju; 9) fenomen nacije i nacionalizma; 10) fenomen etničkog i nacionalnog identiteta; 11) tipove društvenih identiteta u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću; 12) porijeklo i integraciju moderne hrvatske nacije; 13) program federalizma i kon-federalizma u hrvatskoj povijesti; 14) političke ideologije; 15) društvo i društvene sisteme itd.

Do sada je objavio tri knjige i dvije je posve priredio za tisak, dakle ukupno pet knjiga, od kojih je tri nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1995/97. godine; objavio je 45 znanstvenih radova (20 nakon zadnjeg izbora 1995/97. godine), među kojima su neki vrlo opsežni, preko 130 stranica, te više stručnih rasprava.

Prema tome, nakon zadnjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, 1995/97. godine, dr. sc. Petar Korunić je objavio: jednu knjigu, dvije je posve priredio za tisak (ukupno tri knjige); dvadeset (20) znanstvenih radova te više stručnih radova, a priredio je i dvije knjige dokumenata iz područja hrvatsko-mađarskih odnosa.

Od tih znanstvenih radova, nakon zadnjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje 1995/97. godine, deset (10) je izvornih znanstvenih radova objavio u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.

Ocjenjujući znanstvene radove dr. Petra Korunića, odlučili smo da analiziramo samo one koji su nastali nakon zadnjeg izbora u znanstveno-nastavano zvanje redovitog profesora.

 

A) Radovi objavljeni do izbora za redovitog profesora 1995/97. godine

 

Do izbora za znanstvenog savjetnika/redovitog profesora 1995/97. godine dr. sc. Petar Korunić objavio je dvije knjige i 25 izvornih znanstvenih radova (među njima ima više radova od 60 do 130 stranica) u uglednim i međunarodno prepoznatljivim časopisima, te više stručnih radova. Za izbor u zvanje redovitog profesora 1995/97. godine, kada se za izbor u znanstveno-nastavno zvanje tražilo bodovanje znanstvenih radova, postigao je ukupno 171 bod, dakle znatno više od propisanih minimalnih uvjeta za izbor u zvanje redovitog profesora (za izbor u to zvanje bilo je dovoljno znatno manje bodova). Tada je stručno povjerenstvo veoma pozitivno ocijenilo njegove znanstvene radove.

 

B) Radovi objavljeni nakon izbora za redovitog profesora 1995/97. godine

 

a)       Knjiga:

-  Nacija i nacionalni identitet u epohi Moderne: Osnova rasprave o izgradnji moderne hrvatske nacije, "Alinea", Zagreb 2002. (knjiga je recenzirana i nalazi se u tisku, 460 kartica teksta)

b)      Knjige priređene za tisak:

-  Moderni hrvatski nacionalni program za revolucije 1848-49. god. i integracija hrvatske nacije. Studija o osnovicama i procesima modernizacije i integracije nacije i društva, Zagreb 2002. (knjiga je priređena za tisak, 380 kartica teksta)

-  O porijeklu i integraciji moderne hrvatske nacije, Zagreb 2002. (knjiga je priređena za tisak, 550 kartica teksta)

c)       Znanstveni radovi:

-  Hrvatska državna ideja E. Kvaternika iz 1861. godine: program o organizaciji hrvatske države, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 30, Zagreb 1997., 91-154 str. (= 64 stranice)

-  Hrvatski nacionalni program i društvene promjene za revolucije 1848-49., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 31, Zagreb 1998., 9-39 str. (= 30 str.)

-  Struktura hrvatskog programa i društvene promjene za revolucije 1848-49. godine, Historijski zbornik LI, Zagreb 1998., 83-96 str. (= 14 str.)

-  Osnovice građanskog društva u Hrvatskoj za revolucije 1848-49. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 32-33, Zagreb 1999-2000., 69-104 str. (= 36 str.)

-  Fenomen nacije: porijeklo, integracija i razvoj, Historijski zbornik god. LIII, Zagreb 2000., 49-100 str. (= 52 str.)

-  Problem istraživanja porijekla hrvatske nacije, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996., 145-157 str. (= 12. str.)

-  Porijeklo i integracija hrvatske nacije kao znanstveni problem, Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999., 137-160 str. (= 24. str.)

-  Porijeklo i integracija moderne nacije kao znanstveni problem, Migracijske teme br. 3, Zagreb 1997., 151-188 str. (= 38 str.)

-  Porijeklo, integracija i budućnost nacije, u knjizi: Etničnost i povijest, priredio E. Heršak, Zagreb 1999., 55-82 str. (= 28 str.)

-  Fra Grgo Martić i Hrvatski nacionalni pokret, Zbornik radova: Fra Grgo Martić i njegovo doba, Zagreb 1996., 57-78 str. (= 22 str.)

-  Odnosi između hrvatskoga i slovenskog naroda u prošlosti, Zbornik radova: Hrvati u Sloveniji, Zagreb 1997., 15-27 str. (= 13 str.)

-  Nacionalni identitet u djelu Tadije Smičiklasa: o podrijetlu Hrvata i hrvatskog naroda, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti HAZU, vol 18, Zagreb 2000., 63-104 str. (= 42 str.)

-  Hrvatski nacionalni program i procesi modernizacije u 19. stoljeću, Zbornik radova J. Pleterskog, Ljubljana 2001, 54-78 str. (= 25 str.)

-  Hrvatski nacionalni program i moderno društvo za revolucije 1848-49. godine, Zbornik radova: Hrvati i Poljaci, Zagreb 2002., u tisku, 30 kartica teksta.

-  Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, Dijalog Povjesničara/ istoričara 6, Zagreb 2002., 77- 94 str. (= 18 str.)

-  Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. stoljeću i izgradnja moderne zajednice (kulturne, etničke i nacionalne), Dijalog Povjesničara/istoričara 7, Zagreb 2002., u tisku, 15 kartica teksta.

-  Nacija i nacionalni identitet: uz porijeklo i integraciju hrvatske nacije, Historijski zbornik LIV, Zagreb 2001., 30-62 str. (= 32 str.)

-  Tipovi društvenih, kulturnih, etničkih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeću, Historijski zbornik, Zagreb 2002., primljeno za tisak, 55 kartica teksta.

-  Moderna nacija i nacionalni identiteti: procesi modernizacije i integracije, Zgodovinski časopis, Ljubljana 2002., recenzirano, u tisku, 110 kartica teksta.

-  Fenomen etničkog i nacionalnog identiteta u modernom društvu, Politička misao, Zagreb 2002., recenzirano, u tisku, 30 kartica teksta.

d)      Više stručnih radova

 

Ograničeni prostorom i vremenom, povjerenstvo će u kratkim crtama prikazati tu znanstvenu djelatnost i najvažnije znanstvene radove.

 

- Knjiga: Nacija i nacionalni identitet u epohi Moderne: Osnova rasprave o izgradnji moderne hrvatske nacije ("Alinea", Zagreb 2002., 460 kartica teksta)

Autor je ovu knjigu zamislio kao kritičku studiju o fenomenu nacije uopće, te o porijeklu i izgradnji moderne hrvatske nacije. Knjiga je nastala tijekom autorova rada na drugim dvjema knjigama (O porijeklu i integraciji hrvatske nacije i Moderni hrvatski nacionalni program za revolucije 1848-49. godine). Iako je pitanje nastanka i integracije nacije, vezano i uz integraciju hrvatske nacije, stalno prisutno u hrvatskoj historiografiji, ipak se tome, sve do nedavna, nije pristupilo sistematskom istraživanju. Korunić je taj problem započeo sistematski istraživati već duže vrijeme. U ovoj knjizi sve te složene probleme nastoji proučiti na razini suvremene svjetske znanosti o fenomenu nacije, nacionalizma, nacije-države, te etničkog i nacionalnog identiteta. Autor je nastanak i izgradnju moderne hrvatske nacije proučavao u okviru europskog procesa modernosti: nastanka modernog društva, modernih društvenih sistema i moderne nacije ili nacije-države. U toj knjizi fenomena nacije i nacionalizma uopće, a napose izgradnju moderne hrvatske nacije, nastoji istraživati s gledišta kritičke znanosti. Da bi to postigao, u svom je istraživanju primijenio interdisciplinarni pristup i posegnuo za novim suvremenim znanstvenim modelima i teorijama o naciji, naciji-državi i identitetu. U knjizi donosi rezultate istraživanja različitih tipova društvenih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Valja pritom imati na umu da takvih istraživanja u hrvatskoj historiografije nemamo.

 

- Knjiga: Moderni hrvatski nacionali program za revolucije 1848-49. godine i integracija hrvatske nacije: Studija o osnovicama i procesima modernizacije i integracije društva i nacije, Zagreb 2002. (knjiga je priređena za tisak, 380 kartica).

Tu opsežnu studiju autor je posvetio istraživanju hrvatske povijesti za revolucije 1848-49. godine. U središtu tog istraživanja je nastanak i struktura prvog modernog hrvatskog nacionalnog programa: društvenog, političkog, državnog, kulturnog, ekonomskog i obrazovnog, koji u Hrvatskoj nastaje, nakon sloma feudalnoga poretka u uvjetima revolucije, unutar novoga modernog građanskog društva. Prema autoru, bio je to projekt na kojem se, nakon sloma neo-apsolutizma, od 1860/61. godine do početka 20. stoljeća, izgradila moderna hrvatska nacija i svi ključni moderni sistemi (kulturni, obrazovni, privredni, politički, državni, institucionalni itd.) na kojima počiva identitet hrvatske nacije. Da bi to pokazao, autor te povijesne pojave promatra unutar procesa modernosti. Taj svijet modernosti (genezu pojave i izgradnje modernog društva, moderne nacije, moderne privrede, visoke kulture itd.) traži u europskim razmjerima i svijetu Habsburške monarhije, unutar koje žive i hrvatski narod. Taj proces modernosti on prati od početka novoga vijeka, a kada je riječ o Habsburškoj monarhiji, od sredine 18. stoljeća. Pokazao je da je taj svijet europske modernosti, preko Habsburške monarhije, utjecao na procese modernizacije u hrvatskoj sredini i na izgradnju moderne hrvatske nacije.

 

- Knjiga: O porijeklu i integraciji moderne hrvatske nacije, Zagreb 2002. (knjiga je priređena za tisak, 550 kartica teksta).

Knjiga je nastala unutar znanstvenog projekta. Na njoj je autor radio više godina. U knjizi je težište stavio na istraživanje porijekla, integracije i izgradnje hrvatske nacije kao moderne zajednice u modernom društvu. Taj kompleksni problem (izgradnju nacije i nacije-države kao moderne zajednice) autor je nastojao istražiti s različitih aspekata: a) modernosti (izgradnje novog modernog društva i modernih društvenih sistema: moderne privrede, visoke kulture, obrazovanja, školstva, političkog i državnog sistema itd.); b) jezika (pojave i razvoja modernog jezika, jezika moderne književnosti, pismenosti i obrazovanja; jezika kao komunikacijskog sustava itd.); c) jezične zajednice (izgradnje moderne zajednice jezika ili jezične zajednice); d) kulture (izgradnje moderne visoke kulture ili novog visoko-kulturnog sistema: moderne književnosti, znanosti, umjetnosti, modernog školstva i obrazovanja, modernog sveučilišta itd.); e) političkog i državnog sistema (izgradnje modernog političkog i državnog sistema unutar građanskog društva); f) sistema moderne privrede itd. Pritom autor prati ključne epohe nastanka moderne hrvatske nacije: pred-moderno razdoblje (koje prati od sredine 18. do početka 19. stoljeća); početak i razvoj Hrvatskog narodnog preporoda; razdoblje revolucije 1848-49. godine, te razdoblje do kraja 19. stoljeća. Kritički je analizirao mnoge probleme vezane uz izgradnju moderne nacije koji se nalaze u historiografiji, a napose odnos hrvatske nacije spram različitih ideja i ideologija: ilirizma, jugoslavenstva, austroslavizma, slavenstva, itd.; problem regionalizma i regionalnih identiteta itd.

 

- Znanstveni radovi:

- Hrvatska državna ideja E. Kvaternika 1861. godine: program o organizaciji hrvatske države, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 30, Zagreb 1997., 91-154.

Nastavljajući svoja istraživanja o hrvatskoj državnoj, političkoj i državno-pravnoj tradiciji, autor u toj opsežnoj raspravi detaljno analizira nacionalno-politički program E. Kvaternika iz 1861. godine. Kvaternik je kao narodni zastupnik podnio na Hrvatskom saboru 1861. godine prijedlog "Zakonskog članka" o državnopravnom odnosu Trojedne kraljevine (kao hrvatske države) spram Austrije i kraljevine Ugarske. Bio je to prijedlog o rješenju najvažnijih političkih problema o kojima se raspravljalo na Hrvatskom saboru. Promatrajući sve to s gledišta društvenih i povijesnih promjena, autor je zaključio da je Kvaternikov prijedlog "Zakonskog članka" sadržavao program o značajnim političkim i državnim promjenama koje bi dovele do formiranja i organizacije samostalne i posve nezavisne hrvatske nacionalne države i do stvaranja novih državnopravni odnosa u Monarhiji: dovele bi do organizacije novih nacionalnih država ili nacija-država, te novih političkih zajednica na srednjoeuropskom prostoru.

 

- Hrvatski nacionalni program i društvene promjene za revolucije 1848-49. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 31, Zagreb 1998., str. 9-39

U tom izvornom znanstvenom radu autor raspravlja o hrvatskom nacionalnom programu koji je utemeljen za revolucije 1848-49. godine. Na temelju izvora pokazuje da su taj nacionalni program prihvatile sve nacionalne političke institucije u Hrvatskoj. Tada je prvi put u povijesti taj nacionalni program prihvaćen u ime cjelokupnog hrvatskog naroda u Hrvatskom saboru kao predstavničkom tijelu. Ističe da su stvaranje tog nacionalnog programa omogućile društvene i povijesne promjene koje su nastale za revolucije 1848-49. godine. Pritom analizira dva ključna programa koja su odredila daljnji razvoj u Hrvatskoj: hrvatski nacionalni program i program konfederalizma.

 

- Struktura hrvatskog programa i društvene promjene za revolucije 1848-49. godine, Historijski zbornik LI, Zagreb 1998., str. 83-96

U tom radu autor govori o strukturi hrvatskog nacionalnog programa koji je nastao za revolucije 1848-49. godine. Smatra da je, kada je riječ o hrvatskoj povijesti za revolucije 1848-49. godine, nužno proširiti istraživačka područja i istraživanja, napose ona koja su vezana uz nove povijesne pojave i društvene promjene, promjene društvenih sistema, nestanak kasno-feudalnog društva i pojavu građanskog društva, te organizaciju posve novoga svijeta: političkog, državnog, kulturnog, privrednog, institucionalnog itd. U radu je analizirao hrvatski nacionalni program i njegove osnove: o teritorijalnoj i političkoj cjelovitosti Trojedne kraljevine; o formiranju i organizaciji moderne hrvatske države; o utemeljenju hrvatskog sabora kao modernog parlamenta; o organizaciji hrvatske vlade; o političkom sistemu; o narodnoj vojsci; o modernom školstvu; o utemeljenju građanskog društva, te o odnosu hrvatske države spram Austrije itd.

 

- Osnovice građanskog društva u Hrvatskoj za revolucije 1848-49. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 32-33, Zagreb 1999-2000., str. 69-104

U tom izvornom znanstvenom radu autor raspravlja o osnovicama građanskog društva koje su prisutne u hrvatskoj javnosti za revolucije 1848-49. godine, a to su: građanske slobode, liberalna i demokratska načela, javnost i javno mnijenje kao demokratske institucije, slobodni izbori, višestranački sistem, parlamentarizam itd. U radu je dakle pokazao postojanje liberalnih i demokratskih osnovica i osnovica modernog građanskog društva u hrvatskoj javnosti. Prema autorovom istraživanju, na tim su vrijednostima hrvatski preporoditelji utemeljili hrvatski nacionalni program i organizirali moderni liberalni politički pokret u Hrvatskoj za revolucije 1848-49. godine.

 

- Fra Grgo Martić i Hrvatski nacionalni pokret, Zbornik radova: Fra Grgo Martić i njegovo doba, Zagreb 1996., str. 57-78.

U ovom radu autor raspravlja o odnosu G. Martića, kao osebujne ličnosti u hrvatskoj javnosti i bosansko-hercegovačkog franjevca, prema hrvatskom narodnom preporodu. Da bi to postigao, autor je nastojao: 1) djelo tog franjevca proučiti u širem okviru društvenih, duhovno-kulturnih, vjerskih i političkih prilika u Bosni i Hercegovini, napose u širem okviru vjerskih i duhovno-kulturnih djelatnosti bosansko-hercegovačkih franjevaca; 2) istražiti njegove veze i odnose: prvo, prema hrvatskoj kulturi, tradiciji, politici i sustavu nacionalnih vrijednosti uopće; drugo, njegove veze s pojedincima, grupama i političkim strankama u Hrvatskoj; treće, njegov odnos prema hrvatskim zemljama; 3) istražiti odnose pojedinaca, određenih društvenih grupa, nekih hrvatskih političkih stranaka, nacionalnih institucija, hrvatskog sabora i uopće odnos Hrvatskog nacionalnog pokreta prema BiH u 19. i 20. stoljeću. Tu veoma složenu i mnogostruku temu u ovom je radu i velikim dijelom analizirao.

 

- Odnosi između hrvatskoga i slovenskog naroda u prošlosti, Zbornik radova: Hrvati u Sloveniji, Zagreb 1997., str. 15-27.

U ovom radu autor raspravlja o povijesnim vezama i odnosima (kulturnim, ekonomskim, političkim, vjerskim itd.) između hrvatskoga i slovenskog naroda od 7. do kraja 20. stoljeća. Ističe, da usprkos činjenici da su živjeli jedni pokraj drugih, i Hrvati i Slovenci imaju svoju vlastitu povijest, kulturu i jezik i time zasebni identitet.. Budući da su živjeli u različitim prilikama i bili pod raznim utjecajima, među njima, ističe autor, postoje razlike. Pa ipak, u radu je pokazao da je bilo i razdoblja vrlo intenzivnih međusobnih veza i odnosa hrvatskog i slovenskog naroda u 16. i 17. stoljeću, a posebice u 19. i 20. stoljeću. U radu se usredotočio na prirodu i razvitak tih odnosa i veza: jezičnih, kulturnih, privrednih, političkih, vjerske, stalne dodire na granici i mnogih drugih.

 

- Nacionalni identitet u djelu Tadije Smičiklasa: o podrijetlu Hrvata i hrvatskog naroda, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti HAZU, vol. 18, Zagreb 2000., 63-104.

U ovom radu autor raspravlja o hrvatskom nacionalnom identitetu u djelu Tadije Smičiklasa i o njegovu utjecaju na suvremenike. T. Smičiklas bio je ugledni hrvatski historičar, profesor na Filozofskom fakultetu i predsjednik naše Akademije znanosti i umjetnosti. U radu prati njegovo školovanje i javno djelovanje. Tim povodom autor  raspravlja o složenim problemima vezanim uz "obranu i razvitak hrvatske narodne ideje" o kojoj je pisao T. Smičiklas, i o njegovom znanstvenom radu uopće. Autor je tim povodom raspravljao i o identitetu uopće, napose o etničkom, kulturnom i nacionalnom identitetu u Hrvatskoj, te o podrijetlu i integraciji hrvatske nacije.

 

- Hrvatski nacionalni program i procesi modernizacije u 19. stoljeću, Zbornik radova J. Pleterskog, Ljubljana 2001., str. 54-78.

U ovom je radu u središtu istraživanja hrvatski nacionalni program (društveni, politički, državni, ekonomski, socijalni, obrazovni itd.) i procesi modernizacije. Autor dakle prati nastanak i razvoj modernog hrvatskog nacionalnog projekta, koji je po njemu europskog sadržaja, ali ga promatra s gledišta modernosti: prvo, izgradnje modernoga građanskog društva i modernih društvenih sistema: moderne visoke kulture, kapitalističke privrede, modernog političkog i državnog sistema, modernog školstva i obrazovanja itd.

 

- Hrvatski nacionalni program i moderno društvo za revolucije 1848-49. godine, Zbornik radova: Hrvati i Poljaci, Zagreb 2002., u tisku, 30 kartica teksta.

U ovom radu autor istražuje odnos između hrvatskog nacionalnog programa i modernog građanskog društva. Analizira i strukturu tog nacionalnog programa i strukturu novog građanskog društva, čije su se osnovice pojavile za revolucije 1848-49. godine unutar Habsburške monarhije u cjelini i napose u hrvatskoj sredini. Pokazao je, da su te nove osnovice građanskog društva bile važne za utemeljenje modernog nacionalnog programa i time za buduću izgradnju moderne hrvatske nacije i kasnije nacije-države.

 

- Znanstveni radovi o fenomenu moderne nacije i nacionalizma:

Fenomen nacije: porijeklo, integracija i razvoj, Historijski zbornik god. LIII, Zagreb 2000, 49-100; Porijeklo i integracija moderne nacije kao znanstveni problem, Migracijske teme br. 3, Zagreb 1997., 151-188; Porijeklo, integracija i budućnost nacije, u knjizi: Etničnost i povijest, priredio E. Heršak, Zagreb 1999., 55-82; Moderna nacija i nacionalni identiteti: procesi modernizacije i integracije, Zgodovinski časopis, Ljubljana 2002., u tisku, 110 kartica teksta.

U tim znanstvenim radovima autor raspravlja o fenomenu nacije i nacionalizma, tj. o porijeklu nacije, procesima njezine integracije i razvojnim etapama. Naciju promatra kao modernu zajednicu koja nastaje i izgrađuje se u tijeku epohe Moderne i novog modernog građanskog društva. Prema njegovu gledištu, nacija nastaje i razvija se unutar složenih procesa modernizacije i integracije, na koje utječe postupno ostvarenje projekta Moderne, ideja prosvjetiteljstva, industrijske revolucije i industrijalizacije, te pojava i rezultati građanskih revolucija: građanske, kapitalističke, tehnološke, urbane, obrazovne, znanstvene itd. U tim radovima, koji se doimaju kao koncept buduće knjige o naciji i nacionalizmu, autor raspravlja o mnogim problemima vezanim uz pojavu i izgradnju moderne nacije i nacije-države, te pojave nacionalizma i nacionalnih pokreta.

 

- Znanstveni radovi o porijeklu i integraciji hrvatske nacije:

Problem istraživanja porijekla hrvatske nacije, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996., 145-157; Porijeklo i integracija hrvatske nacije kao znanstveni problem, Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999., 137-160; Nacija i nacionalni identitet: uz porijeklo i integraciju hrvatske nacije, Historijski zbornik LIV, Zagreb 2001., 30-62.

U tim radovima autor proučava mnoge probleme i povijesne pojave vezane uz porijeklo i integraciju moderne hrvatske nacije. Promatra nastanak hrvatske nacije kao znanstveni problem, napose kako je taj problem istražen u hrvatskoj historiografiji. Pritom poseže za novim znanstvenim modelima i teorijama na razini svjetske znanosti.

 

- Znanstveni radovi o etničkom i nacionalnom identitetu:

Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, Dijalog Povjesničara/ istoričara 6, Zagreb 2002., 77-94; Etnički i nacionalni identitetu u Hrvatskoj u 19. stoljeću i izgradnja moderne zajednice, Dijalog Povjesničara/istoričara 7, Zagreb 2002., u tisku, 15 kartica teksta; Tipovi društvenih, etničkih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeću, Historijski zbornik, Zagreb 2002., 55 kartica teksta; Moderna nacija i nacionalni identiteti: procesi modernizacije, Zgodovinski časopis, Ljubljana 2002., u tisku, 110 kartica; Fenomen etničkog i nacionalnog identiteta u modernom društvu, Politička misao, Zagreb 2002., u tisku, 30 kartica teksta.

U seriji radova autor se bavi istraživanjem kulturnih, društvenih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću. Pokazao je da je to područje istraživanja gotovo posve zanemareno u društvenim znanostima kod nas. U tim radovima autor raspravlja o porijeklu nacije, te o etničkim i nacionalnim identitetima kao znanstvenom problemu. Raspravlja zatim o etničkom i nacionalnom identitetu u našoj historiografiji, te o porijeklu i integraciji hrvatske nacije, a napose o postojanju i razvoju kulturne i etničke raznolikosti (pluralizma) na hrvatskom prostoru u prošlosti. Istražio je tipove društvenih, etničkih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću. Time je otvorio to vrlo opsežno istraživačko područje, koje je neobično važno za cjelokupnu povijest hrvatskog naroda, od srednjeg vijeka do suvremenosti. Jer, iako o tome postoje neke predradnje, iako je dijelom objavljena i građa, ipak ti problemi kod nas nisu istraženi, a ono malo što je objavljeno, zaključio je autor, nije na razini suvremene kritičke znanosti, znanstvenih modela i teorija. Po njemu, ta istraživanja moraju biti interdisciplinarna i otvorena drugim društvenim znanostima. Budući da se o tome kod nas do sada vrlo malo pisalo, autor u tim radovima donosi neke teorijske osnove i nove znanstvene modele.

 

Dr. Petar Korunić je kako vidimo u svojim znanstvenim radovima proučavao široko područje hrvatske i slovenske povijesti u 19. stoljeću. Najveći doprinos povijesnoj znanosti dao je na području povijesti hrvatskog naroda, na području istraživanja procesa dugoga trajanja: istraživanja sadržaja i strukture ideologija, hrvatskog političkog i socijalnog programa, razdoblja hrvatske povijesti za revolucije 1848-49. godine, hrvatskog političkog pokreta, programa federalizma, porijekla i integracije moderne hrvatske nacije, tipova etničkih i nacionalnih identiteta itd. U tim se radovima zalaže za interdisciplinarnost, te primjenu suvremenih teorija i znanstvenih modela. Nastojao je dati i analitičke rezultate i sintezu znanja o tim složenim povijesnim procesima. To su izvorni znanstveni radovi koji se odlikuju dobrim poznavanjem izvorne povijesne građe i literature i primjenom suvremenih metoda istraživanja. Autor je te radove utemeljio na vlastitom istraživanju i na sintetskom povezivanju starijih i novijih istraživanja.

Dr. Petar Korunić je do 1995/97. godine bio voditelj dvaju znanstvenih projekata, jednog na Filozofskom fakultetu i drugog u Hrvatskom institutu za povijest. Na tim je projektima ima desetak suradnika. Sada je voditelj znanstvenog projekta pod naslovom: Etnički i kulturni identiteti u Hrvatskoj i izgradnja hrvatske nacije. Iz rada na projektu nastala je jedna knjiga i više rasprava. Na projektu su dva suradnika (docenta).

Do izbora za redovitog profesora 1995/97. godine sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Od 1997. sudjeluje na ovim znanstvenim skupovima: Hrvati u Sloveniji (Zagreb 1997. god.); Djelo Janka Pleterskog (Ljubljana 1998. god.); Etničnost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa (Zagreb 1998. god.); Etničnost i povijest: Hrvatska i Europa (Zagreb 1999. god.); Hrvatska za revolucije 1848-49. godine (Zagreb 1998. godine); Hrvati i Poljaci (Dubrovnik 2001); Kongres hrvatskih historičara (Zagreb 1999. godine); Djelo M. Orbinija (Zagreb 2000. godine); Interdisciplinarnost i društvene znanosti (Zagreb 2001. godine); Dijalog povjesničara/istoričara (Zagreb 2001. godine); Dijalog povjesničara/istoričara (Beograd 2002. godine).

Iz svega što je rečeno možemo zaključiti da je znanstvena djelatnost dr. Petra Korunića u cjelini, i prije i nakon izbora za redovitog profesora, bila veoma razvijena na mnogim područjima, od objavljivanja znanstvenih radova, rasprava, monografija i knjiga, preko organizacijskog rada u povijesnoj znanosti do sudjelovanja na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Svojim je znanstvenim radovima nakon izbora za redovitog profesora u potpunosti zadovoljio uvjete objavljene u "Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja" (Narodne novine, br. 38, 11. travnja 1997., str. 1506).

 

III. Nastavna i stručna djelatnost

 

Dr. sc. Petar Korunić je pokazao veliki interes za nastavni rad. On je, kako smo naveli, 1995/97. godine izabran za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tada je povjerenstvo veoma pozitivno ocijenilo njegov odgojno-obrazovni rad. U nastavi u Odsjeku za povijest radi od sredine 70-ih godina 20. stoljeća. U nastavi nadalje sudjeluje i na poslijediplomskom studiju u istom Odsjeku za povijest, te na Fakultetu političkih znanosti.

Bio je mentor mnogim diplomskim radovima, te magistarskim radnjama i disertacijama. Bio je uz to član povjerenstva prilikom obrane mnogih diplomskih radova, magistarskih radnji i disertacija. Redovito obavlja konzultacije i mentorstvo na dodiplomskom studiju i na dva poslijediplomska studija. U tom Odsjeku za povijest vrši sve svoje nastavne obaveze (predavanja, seminare, konzultacije, ispite i mentorstvo) iz nastavnog predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe od 1790. do 1918. godine. Na poslijediplomskom studiju ima nastavu na predmetu Hrvatska u europskom i svjetskom kontekstu (u Odsjeku za povijest) i na predmetu Hrvatske političke doktrine: Hrvatska i Europa na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Uz to, stručna djelatnost dr. Petra Korunića ogleda se u pisanju stručnih radova i popularizaciji povijesne znanosti.

 

IV. Zaključak: mišljenje i prijedlog

 

Na temelju izloženog ovo Stručno povjerenstvo smatra da je dr. sc. Petar Korunić u potpunosti udovoljio zakonskim uvjetima za izbor/reizbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prvo, ima stupanj doktora povijesnih znanosti i objavio je veći broj znanstvenih radova koji utječu na razvoj povijesne znanosti. Objavio je pet (5) knjiga i 45 znanstvenih radova, od kojih 20 poslije zadnjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, te više stručnih radova. Njegovi su znanstveni radovi objavljeni u uglednim časopisima s međunarodnom recenzijom, u domaćim časopisima koji su s njima po vrsnoći izjednačeni, te u domaćim i stranim zbornicima najviše znanstvene razine.

Znanstvenom djelatnošću u potpunosti je udovoljio uvjetima za izbor/reizbor u zvanje redovitog profesora i to na osnovi čl. 43, stavka 2 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (Narodne novine br. 94/96.). Udovoljio je u potpunosti i uvjetima što ih određuju "Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja" koje su utvrdila znanstvena područna vijeća (Narodne novine br. 38/97.).

Drugo, dr. Petar Korunić je svojom nastavnom i pedagoškom djelatnošću i uključenošću u nastavni proces u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta i na Fakultetu političkih znanosti udovoljio i uvjetima za izbor/reizbor u zvanje redovitog profesora i na osnovi čl. 74. st. 2. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 94/96.).

U skladu s tim ovo Stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

 

Fakultetskom vijeću da dr. sc. Petra Korunića izabere/reizabere u zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe, iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću (1790-1918. god.) u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jer posjeduje znanstvene, stručne, pedagoške i zakonski uvjete za to zvanje.

 

U Zagrebu, 15. studenog 2002.

Stručno povjerenstvo:

 

___________________________

Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

 

___________________________

Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.

 

___________________________

Dr. sc. Zvonko Lerotić, red. prof.


dr. sc. Mira Kolar, red. prof., Zagreb

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof., Zagreb

dr. sc. Arnold Suppan, red. prof., Beč

 

 

 

            Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 12. prosinca 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Svjetska povijest u ranom novom vijeku”, na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće

 

i z v j e š ć e:

 

            Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 20. listopada 2001. za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Svjetska povijest u ranom novom vijeku”, na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku zapovijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu javio se dr. sc. Drago Roksandić, izvanredni profesor za predmet “Svjetska povijest u ranom novom vijeku”, na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

1. Životopis

             Dr. sc. Drago Roksandić rođen je u Petrinji 12. siječnja 1948. godine. Državljanin je Republike Hrvatske. Oženjen je i otac jedne kćeri. Osnovno školovanje stjecao je u Sisku, Čapljini i Mostaru, a od 6. razreda osnovne škole polazi školu u Zagrebu gdje završava gimnaziju. Studij filozofije i sociologije koji je upisao 1966. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nije završio zbog radnih obveza u Beogradu 1969., gdje je 1975. na Filozofskom fakultetu diplomirao studij povijesti. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu je upisao poslijediplomski studij. Radeći na temi “Bune u Senju i Primorskoj krajini 1719.-1722. godine” istraživao je u zagrebačkim i pet mjeseci u bečkim arhivima. Magistrirao je 1980. godine.

            U sklopu rada na doktorskoj disertacije boravio je 1980./81. u Francuskoj gdje je provodio istraživanja u arhivima i knjižnicama, a također u je Parizu sudjelovao u radu više kolegija na l’ Ecole des hautes etudes en sciences sociales kao slobodni slušatelj i pratio specijalističke kolegije na sveučilištu Pariz 1-Sorbonne. Disertaciju Vojna Hrvatska - La Croatie Militaire. Krajiško društvo u Francuskom carstvu (1809.-1813.) obranio je 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

            God 1978. primljen je na mjesto asistenta pripravnika na Katedri za povijest naroda Jugoslavije u novom vijeku na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a nakon magistriranja 1980. izabran je u zvanje asistenta na istoj Katedri. Nakon doktoriranja 1988. izabran je u zvanje znanstvenog suradnika. God 1990. izabran je za docenta na Katedri svjetske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a 1997. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti (povijesne znanosti) za predmet “Svjetska povijest novog vijeka”. Na Odsjeku za povijest sudjeluje i u izvođenju nastave na poslijediplomskom studiju.

            Nakon doktoriranja 1988. boravio je kao gost predavač na sveučilištu Yale u SAD i na Filozofskom fakultetu u Zadru. God. 1991./92. bio je istraživač-gost u Institut für die Wissenschaften vom Menschen, gdje je u četverogodišnjem razdoblju bio dopisni član kao jedan od utemeljitelja i voditelja dugoročnog istraživačkog projekta “Re-Thinking the Post-War History of Europe”. Kao gost-predavač surađivao je sa Srednjoeuropskim sveučilištem (CEU) u Budimpešti, a od 1995. dobio je na istom sveučilištu status “recurrent associate visiting professor”, te u tom statusu do danas održava nastavu za poslijediplomske studente i doktorande.

            Sudjelovao je na velikom broju znanstvenih skupova u Europi, SAD i Aziji s pozvanim predavanjima.

            God. 2000.-2002. je pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

            Aktivno vlada engleskim, francuskim i njemačkim jezikom, a pasivno ruskim, talijanskim i latinskim.

 

 

2. Znanstvena djelatnost

            Znanstveni rad dr. sc. Drage Roksandića vrlo je bogat i mnogostran. Njegova istraživanja posvećena su svjetskoj i hrvatskoj povijesti, a vremenski obuhvaćaju razdoblje od 16. do 20. stoljeća. Napisao je velik broj znanstvenih i stručnih radova, te ocjena i leksikografskih članaka. Urednik je brojnih zbornika i knjiga, te pisac uvodnih članaka u tim izdanjima.

            Do izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora objavio je tri knjige, od koji je jedna objavljena doktorska disertacija a jedna zbirka već objavljenih znanstvenih radova, te se u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje može uzeti u obzir knjiga Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana (Zagreb: Vjesnik, 1991., 160 str.), koja je rađena bez znanstvenog aparata, ali su u njoj navedeni istraživači čije je rezultate pristupnik uvažio, a rezultate dotadašnjih istraživanja dopunio je vlastitim istraživanjima i podvrgnuo ih vlastitoj znanstvenoj interpretaciji.

            Objavio je 6 članaka u časopisima s međunarodnom ili priznatom međunarodnom recenzijom: Historijski zbornik, Jugoslovenski istorijski časopis (1987.), Migracijske teme, Politička misao i Radovi Instituta za hrvatsku povijest (2 članka). Ostali znanstveni radovi klasificirani su kao poglavlje u knjizi, članci u zbornicima međunarodnih znanstvenih skupova i povijesni izvori. Objavio je i veći broj stručnih radova.

            Ukupno je do izbora u zvanje izvanrednog profesora objavio 39 znanstvenih radova, od čega jednu knjigu koja se može uzeti u obzir u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje i 6 članaka u časopisima s međunarodnom ili priznatom međunarodnom recenzijom, uz veći broj ostalih radova.

 

            Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora objavio je kao autor ili urednik pet knjiga (jedna je prijevod na japanski njegove već na hrvatskom objavljene zbirke znanstvenih članaka), od kojih se u postupku izbora u znanstveno nastavno zvanje može se uzeti u obzir knjiga Vojna krajina, antemurale christianitatis i tolerancija (Zagreb: Prosvjeta, rukopis, 325 str., recenziran i prihvaćen za objavljivanje).

            Objavio je 7 članaka u inozemnim i domaćim časopisima s međunarodnom ili priznatom međunarodnom recenzijom: Austrian History Yearbook, East European Studies, Mediteranean Historical Review, Prilozi (Sarajevo), Historijski zbornik, Narodna umjetnost, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest.

            Od ostalih znanstvenih radova objavio je radove koji su klasificirani kao poglavlje u knjizi, znanstveni članci u ostalim časopisima, članci u zbornicima međunarodnih znanstvenih skupova i povijesni izvori.

            Ukupno je nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora objavio 28 znanstvenih radova, od čega jednu knjigu koja se može uzeti u obzir u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje (rukopis recenziran i prihvaćen za tisak) i 7 članaka u inozemnim i domaćim časopisima s međunarodnom ili priznatom međunarodnom recenzijom.

            Osim toga je napisao predgovore i uvodne studije za 24 različita izdanja kojima je bio urednik (znanstveni zbornici, prijevodi knjiga i dr.).

 

            Pristupnik je, dakle, dosad objavio ukupno 67 znanstvenih radova, od čega dvije knjige koje se može uzeti u obzir u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje i 13 članaka u inozemnim i domaćim časopisima s međunarodnom ili priznatom međunarodnom recenzijom.

 

            Znanstveni interes dr. Roksandića širok je i mnogovrstan kako tematski, tako po metodološkom pristupu. Njegove radove je zbog toga moguće na različite načine razvrstati u više skupina. Tematski se njegovi radovi mogu najopćenitije podijeliti u priloge koji se bave problematikom ranog novog vijeka, zalazeći pritom u hrvatsko “protomodernizacijsko” razdoblje do 1848. godine, uključivši i samo razdoblje revolucije 1848.-49., napose priloge koji se bave prostorom Vojne krajine, radove koji obrađuju pojedine teme 20. stoljeća i historiografske radove. Međutim, dr. Roksandić vrlo intenzivno prati metodološki razvoj suvremene historiografije, slijedi pomicanje interesa u društvenim i humanističkim znanostima prema interdisciplinarnosti i novim istraživačkim temama i primjenjuje nove spoznaje u svojim istraživanjima, te bi se jednako tako njegove radove moglo po tematskom ključu “nove kulturne historije” razvrstati kao priloge posvećene povijesti mentaliteta, povijesti “marginalaca”, oblikovanju etnokonfesionalnih identiteta, nacionalnih mitova, ekohistoriji i dr. U izvješću ćemo zbog toga njegove radove objelodanjene nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora grupirati kombinirajući ta dva kriterija.

            Od 1997. god. kao voditelj međunarodnog projekta “Triplex confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu” dr. Roksandić je veći broj svojih radova posvetio istraživanju problematike različitih razina povijesnih kretanja na hrvatskom prostoru i prostoru jugoistočne Europe na kojem su se u ranom novom vijeku sukobljavali i susretali imperijalni sustavi Habsburške monarhije, Mletačke republike i Osmanskoga carstva. Pristup dr. Roksandića istraživanju te problematike nužno je komparativan i interdisciplinaran, kao što je obrazložio predstavljajući projekt u članku: Triplex confinium. Međunarodni istraživački projekt: ciljevi, pristupi, metodi, Prilozi, 30, Sarajevo 2001, 43-61. U svojim prilozima toj problematici težište stavlja na različite razine povijesne stvarnosti, od makrohistorijskih do mikrohistorijskih, od djelatnosti i intencija samih imperijalnih središta preko sučeljenih habsburških, mletačkih i osmanskih krajiških sustava, mentaliteta krajiških zapovjednika (Rabatta) i morlačkih glavara (Stojan Janković), do demografskih kretanja, sukobljavanja i prekogranične suradnje, vjerskih i društvenih odnosa u odvojenim krajiškim sustavima i između njih, mentalitetu “predziđa” i elementima jedinstvenog sustava etičkih vrijednosti, pa i do ekohistorije prostora višegraničja (poput onog Dinare na habsburško-mletačko-osmanskom trograničju). Od više priloga posvećenih toj problematici ovdje napose ističemo radove: J. W. Valwasor und J. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689. and 1719. Stereotyps and Mentality in the Triple Frontier Comparative Perspective, u: Microhistory of the Triplex confinium, Budapest: Institute on the South-Eastern Europe, Central European University, 1998., 89-110; Stojan Janković in the Morean War, or Uskoks, Slaves and Subjects, u: Constructing Border on the Triplex Confinium, Budapest: History Department, 2000., 239-288, tiskano također pod naslovom: Stojan Janković u Morejskom ratu ili o uskocima, robovima i podanicima, Prosvjeta, 5, 2000., 125-188 i na talijanskom u: Atti, 13, Rovinj 2000., 315-390; Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovjekovni kartografski aspekti, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 32-33, 1999.-2000., 333-343.)

            Pristupnik je posebnu pažnju posvetio zasebnoj temi vjerskih odnosa u ranom novom vijeku (premda je i ona povezana s problematikom hrvatskog ranonovovjekovnog “trograničja”), njihovu kretanju između tolerancije i netolerancije na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine, ali i općenito na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tj. na području katoličko-pravoslavno-islamskog susretanja. Različiti vidovi tolerancije i netolerncije, suradnje i sukobljavanja – pokazuju autorovi radovi – bili su prisutni na različitim razinama krajiškog društva, a bili su i element etničke autoidentifikacije, uspostavljanja ranonovovjekovnih etničkih, odnosno etnokonfesionalnih identiteta. Autor je toj problematici posvetio više radova, od kojih spominjemo članke: Vjerske podjele i (ne)snošljivost u Vojnoj krajini, Prosvjeta, 2, 1997., 62-101, tiskano na engleskom pod naslovom: Religious Tolerance and Division in the Krajina: The Croatian Serbs of Military Border, East European Studies, Occasional Paper, 47, 1997., 49-82; “Bogom izabrani narod” ili vjerska trpeljivost i netrpeljivost hrvatskog i srpskog etnokonfesionalnog nacionalizma u Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini u proljeće 1848. Prosvjeta, 7, 2000., br. 37-38, str. 30-43; br. 39-40, str. 16-24.

            Tu je problematiku dr. Roksandić cjelovito obradio u knjizi Vojna krajina, antemurale christianitatis i tolerancija (Zagreb: Prosvjeta, rukopis, 325 str., recenziran i prihvaćen za objavljivanje) u kojoj je iznio rezultate novih istraživanja obogaćene novim pristupom, saživivši s njima rezultate istraživanja koje je iznio u ranije objavljenim tekstovima. U knjizi obuhvaća razdoblje čitavog ranog novog vijeka, dijelom i kasnog srednjeg vijeka, od promjena koje su na prostor jugoistočne Europe i na hrvatski prostor unijela osmanska osvajanja, pa do sredine 19. st, odnosno u predmoderno i protomodernizacijsko doba, do modernizacijskih naslućivanja koja je dovela godina 1848.-49. U knjizi problematiku promatra u sklopu specifičnih prilika srednje i jugoistočne, te mediteranske Europe, na području na kojem su u novom vijeku interferirala tri, a od početka 19. st. dva društvena, politička i civilizacijska sustava, od kada težište razmatranja prenosi na užu problematiku Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Kao i u svim svojim radovima, dr. Roksandić uočava uvjetovanost temeljnog položaja Vojne krajine globalnim odnosima na prostoru susreta i sukobljavanja imperijalnih sustava (Habsburške monarhije, Mletačke republike i Osmanskog carstva), utjecajem čimbenika iz političkih središta izvan Krajine, uključivši ugarske i hrvatske staleže, te katoličku i pravoslavnu crkvenu hijerarhiju, ali težište stavlja na konkretne odnose stanovništva, katoličkog i pravoslavnog odnosno hrvatskog i srpskog (u ranijim razdobljima i muslimanskog), koje živi u neposrednom kontaktu i koje u različitim prilikama reagira na različite načine, uspostavljajući vjersku ili etničku distancu, odnosno odnose tolerancije ili sukobljavanja, prateći pritom napose proces oblikovanja srpskog etničkog identiteta. Započinjući uvodno svoj tekst prikazom vjersko-etničkih odnosa u srednjovjekovnoj Srbiji i Hrvatskoj i osvrćući se napose na problem “Vlaha”, te nastavljajući razdobljem osmanskih osvajanja i zatim habsburške i mletačke “reconqiste”, prati razvoj u svoj njegovoj životnoj dinamičnosti i kompleksnosti do sredine 19. st., dovodeći tako tekst. do početka razdoblja kojem će obilježje dati suvremeni nacionalizam. Suvremeni metodološki postupak omogućio je dr. Roksandiću da pritom izbjegne historiografske i druge stereotipe.

            Četiri rada posvećena su na različite načine problematici prijelomnog razdoblja starog i novog doba, kraju 18. i početku 19. st., premda bi ih se moglo i priključiti drugim skupinama ovih radova. U prilogu Priručnik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783. (Prosvjeta, 4, 1999, 11-41) objavio je prijevod s talijanskog elaborata koji svjedoči o pokušajima mletačke vlasti da odnose u dalmatinskim “krajinama” regulira na još uvijek tradicionalan način. Dva priloga posvećena su dvjema osobama, jednoj iz mediteranskog a drugoj i sjevernog hrvatskog kruga, koje su na različite načine sudjelovale u zbivanjima prijelomnog razdoblja. Prvi situira Nikolu Škrlca Lomničkog u krug ugarskog i hrvatskog reformnog plemstva s kraja 18. st. (Hrvatsko i ugarsko reformsko plemstvo osamnaestog stoljeća: povijesne usporedbe, u: Nikola Škrlec Lomnički /1729.-1799./, sv. 2, Zagreb: HAZU, 1999., 3-22.) Drugi prilog govori o Luji Matutinoviću, osobi burnog života u prijelomnom razdoblju s kraja 18. i na početku 19. st., koji je u vojnoj službi od mornaričkog kadeta do maršala u mletačkoj, austrijskoj i francuskoj (napoleonskoj) vojsci ratovao na moru i kopnu od sjevernih obala Afrike do Moskve, bio cijenjen u najvišim vojnim i političkim krugovima zbog svog vojničkog znanja i poznavanja mediteranskog i balkanskog prostora, ali je zajedno s nizom osoba sličnog životnog puta u dinamičnim povijesnim kretanjima ostao u dosadašnjoj historiografiji “marginalcem”. (Lujo Matutinović /1765.-1844./. Istraživački izazovi životopisa jednog nepoznatog maršala, Narodna umjetnost, 1996, 1, 211-238 i na talijanskom u Atti, 39, Rovinj 1999., 373-402.).

            Na poseban se način u tu problematiku uklapa prilog o Alexisu de Tocqueville-u, kojim se dr. Roksandić uključio u obnovljeni znanstveni interes za tog političkog mislioca prve polovice i sredine 19. stoljeća. U njemu napose analizira Tocqueville-ova istraživanja američke povijesti i suvremenog političkog sustava, utemeljenog u američkoj revoluciji 18. stoljeća, te recepciju njegovih istraživanja koja su stvorila predodžbu o “iznimnosti” (exceptionalism) američke povijesti. Analizirao je i motive koji su de Tocqueville-a vodili prema takvim istraživanjima i našao ih u njegovu razmišljanju o oblikovanju političkih institucija europskog građanskog društva, težeći usklađenosti načela liberalizma (slobode) i demokracije (ravnopravnosti) na način koji bi onemogućio da se u Europi uvede politički sustav koji bi uspostavio slobodu u neravnopravnosti ili ravnopravnost u neslobodi. (Alexis de Tocqueville i “exceptionalism” američke povijesti, u: Drago Roksandić, Maja Brkljačić, ur., Alexis de Tocqueville o američkoj povijesti, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest, United States Information Service, 1998, 148-195.)

            U trima člancima pristupnik je zasebno obradio problematiku povijesnih mitova i stereotipa, premda se ta problematika provlači i kroz veći broj ostalih njegovih radova. Prikazao je kako se oblikovala i preoblikovala predodžba o povijesnoj ulozi bana Josipa Jelačića, ovisno o vremenu i nositeljima tih predodžba, počevši od suvremenika u Hrvatskoj i Mađarskoj, te u Europi (Karl Marx i Friedrich Engels), u hrvatskoj i mađarskoj historiografiji i u politici, te u književnoj povijesti (Ivo Frangeš) i književnosti (Miroslav Krleža). Zasebni prilog posvetio je prisutnosti ideoloških predodžba i povijesnih mitova u djelima Miroslava Krleže. (Ban Josip Jelačić /1801-1859/. Mitovi u trajanju i promjenama, u: Zbornik Mirjane Gross, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest, 1999., 105-115; Ideologien, Mentalitäten und Mythen in den Werken Miroslav Krležas, u: Das Bild vom Anderen. Identitäten, Mythen und Stereotypen in multiethnischen europäischen Regionen, Frankfurt am Main - Berlin – Bern – New York – Paris – Wien: Peter Lang Verlag., 1998., 197-207.)

            Toj skupini pripada i članak u kojem je na osnovi hrvatskog dnevnog tiska analizirao kako su se mijenjala obilježavanja “dana ustanka” u Hrvatskoj (1941.) u čitavom razdoblju od 1945. do 1991. godine. Metodama nove kulturne historije istražio je promjene u simboličkom jeziku novinske komunikacije u svakogodišnjem jubilarnom vraćanju temama izvora hrvatskog revolucionarnog legitimiteta i promjene u načinu kako su ga hrvatske komunističke elite definirale u kontekstu političkih promjena u Hrvatskoj i Jugoslaviji, napose u dilemama o izboru njegova datuma između 22. lipnja i 27. srpnja. (Shifting References: Celebrations of Uprising in Croatia, 1941-1991., u: Resistence and Collaboration in Europe, 1939-1945. Spring 1995, 2, 256-271.)

            Pristupnik je nekim svojim prilozima domaćoj i inozemnoj javnosti pružio obavijesti o starijoj i novijoj hrvatskoj historiografiji, stavljajući ih u europski i srednjoeuropski kontekst. U tom je svjetlu pisao o hrvatskoj historiografiji u ranom novom vijeku i o novijoj hrvatskoj historiografiji nastaloj u razdoblju 1945.-89., te o problemima arhivskih istraživanja u srednjoistočnoj Europi. (Historiografija u hrvatskom ranom novom vijeku u europskom kontekstu, Historijski zbornik, 52, 1999., 171-177; L’ historiographie croate apres 1989., u: Histoire et pouvoir en Europe mediane, Paris: Harmattan, 1996., 273-281; A Guide to East-Central European Archives, Austrian History Yearbook, 39, 2, 11-22.

            Dr. Roksandić je napisao niz predgovora povijesnim knjigama o povijesti europskih naroda, te predgovora knjigama koje se odnose na pojedina razdoblja hrvatske i europske povijesti. To su često manje znanstvene studije i vrlo poticajni kritički tekstovi. Velik dio prijevoda sintetskih djela o povijesti pojedinih europskih i vaneuropskih država i pojedinih kapitalnih djela europske historiografije nastali su na njegov urednički poticaj, čime je – jednako kao i svojim uvodnim studijama – snažno utjecao na hrvatsku historiografiju, približavajući joj teme i metode svjetske historiografije o novom vijeku.

            Do 1996. objavio je 9, a nakon toga 20 enciklopedijskih članaka za izdanje ”Krležijane” (Zagreb: Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, 1996.-1999.).

            Sudjelovao je s pozvanim predavanjima na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima (od 1981. do sredine 1995. na 44 skupa). Od sredine 1995. do 2001. sudjelovao je u radu 51 znanstvenog skupa, konferencije, radionice i znanstvenog kolokvija, od kojih napose spominjemo one u Budimpešti, Beču i SAD. Izlaganja na domaćim skupovima manje su brojna, te je dr. Roksandić od sredine 1996. do 2001. sudjelovao u radu 13 domaćih znanstvenih skupova. Teme njegovih izlaganja uvijek su rezultat njegovih istraživanja i teme, vrlo aktualne, koje pobuđuju interes znanstvene javnosti. Kod domaćih skupova u kojima je sudjelovao dr. Roksandić je najčešće bio i njihov inicijator i član, te voditelj njihovih programskih odbora.

            Dr. Roksandić se kao voditelj i pokretač više projekata istaknuo u organizaciji znanstvenog rada. Voditelj je i pokretač međunarodnog projekt “Triplex confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu” koji interdisciplinarno i multidisciplinarno obrađuje temeljnu civilizacijsku i kulturnu problematiku na hrvatskom prostoru ranog novog vijeka u obzorju imperijalnih višegraničja. Projekt se ostvaruje u sveučilišnoj suradnji Zagreba, Budimpešte i Beča, a prihvatilo ga je i Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. U timu sudjeluje tridesetak istraživača iz desetak institucija. U okviru projekta održane su tri međunarodne konferencije (Budimpešta 1997., Beč 1998. u Zadar 2000.), te više kolokvija. Radom na projektu nastao je niz publikacija, zbornika i članaka na engleskom, hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

            Uz prof. dr. Michaela Mitterauera dr. Roksandić je autor koncepcije projekta publikacije “Atlas vjerske povijesti jugoistočne Europe od prapovijesti do danas” dogovorenog u suradnji s Historikerkommission Pro Oriente Stiftung, tj. zakladom Bečke nadbiskupije za ekumenski dijalog. Na izradi znanstvenog i školskog izdanja sudjeluje više desetaka suradnika, a u organizaciji projekta održano je više znanstvenih kolokvija..

            Dr. Roksandić je bio član skupine sveučilišnih profesora (sa Columbia University, New York University i University of Washington/Seattle) koja je inicirala projekt “Re-Thinking the Post-War History of Europe”. Projekt je djelovao do 1997., a njegov cilj bio je kritički propitati historiografiju o europskoj povijesti od 1945. do 1989. nastalu u hladnoratovskom razdoblju i dati poticaj istraživanju tabuizirnih tema. Dr. Roksandić je u okviru tog projekta sudjelovao u više skupova, te je nastao veći broj njegovih znanstvenih i stručnih radova, pretežno na engleskom i njemačkom jeziku.

            Zaključujući prikaz znanstvene djelatnosti dr. sc. Drage Roksandića konstatiramo da je on jedan od naših najaktivnijih istraživača relevantnih tema novovjekovne hrvatske i svjetske povijesti. Pri tome je karakteristika njegova rada suradnja s drugim znanstvenicima u okviru hrvatskih i međunarodnih projekata i prezentiranje istraživačkih rezultata na međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima.

 

 

3. Nastavna djelatnost

            Dr. sc. Drago Roksandić savjesno i kvalitetno obavlja svoje nastavne obveze. Uvodi nove kolegije iz europske i svjetske povijesti, a također u nastavu uključuje hrvatske teme u njihovim širim kontekstima. Za potrebe nastave u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na Odsjeku za povijest izradio je 29 čitanka (“readers”), sam ili u suradnji sa studentima. God. 1994. utemeljio je Hrvatsko-francusku povijesnu radionicu, a 1995. Hrvatsko-njemačku povijesnu radionicu koje obrađuju arhivske izvore i rukopisna djela. U Hrvatsko-njemačkoj povijesnoj radionici izvodi se nastava iz gotičke paleografije ranog novog vijeka, te se na taj način nastavlja kontinuitet koji je prekinut nakon Drugog svjetskog rata. God. 1995. konstituirao je Diplomsku radionicu u koju su uključeni studenti koji kod njega pišu diplomske radove, te je 1999. tiskan prvi svezak te radionice u koji su uvršteni najbolji radovi četvero diplomanata.

            Od 1996. do danas pod vodstvom dr. Roksandića obranjeno je 35 diplomskih radova (prije toga 4), što potvrđuje zainteresiranost studenata za teme koje nudi kao diplomske radove i za njegove metode znanstvenog rada koje studente osposobljavaju za znanstveno-istraživački rad utemeljen u suvremenim metodama povijesne znanosti.

            Pod mentorstvo dr. Roksandića izrađene su i obranjene dvije doktorske disertacije, dok je faktički bio komentor pri izradi još jedne disertacije. Pod njegovim mentorstvom izrađena su četiri magistarska rada, a bio je komentor pri izradi još triju radnja.

            Bio je mentor pri izradi većeg broja radova izrađenih u nastavi na “graduate” i “postgraduate” studiju na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti.

            Pristupnik dr. sc. Drago Roksandić na Odsjeku za povijest održava predavanja iz predmeta “Svjetska povijest u ranom novom vijeku”, te seminare, kolokvije i izbornu nastavu koja je koliko raznolika, toliko i sadržajna. Nastava koju izvodi odlikuje se komparativnim pristupom i osobito uklapanjem povijesti hrvatskog prostora u svjetsku povijest.

            Dr. Roksandić na poslijediplomskom studiju Odsjeka za povijest izvodi nastavu u sklopu predmeta “Hrvatska u europskom i svjetskom kontekstu” koji vodi dr. sc. Mira Kolar.

            God. 1996./97. održavao je na Pedagoškom fakultetu u Puli nastavu iz predmeta “Svjetska povijest od 16. st. do 1870. godine”.

            Kao profesor koji govori tri jezika (engleski, francuski i njemački) vrlo je rado pozivan na razna sveučilišta u Europi. Kao gost predavač počeo je surađivati sa Srednjoeuropskim sveučilištem (CEU) u Budimpešti, gdje je od 1995. dobio status “recurrent associate visiting professor” na History Department i ta suradnja traje do danas. Na tom je sveučilištu predavao povijest ranog novog vijeka, ali je sudjelovao i u drugim kolegijima, a za svaki je kolegij izradio istoimenu čitanku.

            U razdoblju poslije 1995. dr. Roksandić je dva puta vodio studente na stručnu ekskurziju u Njemačku, a 2001. obišao je sa studentima ambijente plemićke kulture ranog novog vijeka u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

 

4. Stručna djelatnost

            Teško je odijeliti znanstvenu i stručnu djelatnost dr. Roksandića, jer se one međusobno prožimaju. Rezultate znanstvenih istraživanja, nekih ostvarenih i zajedničkim radom pod njegovim vodstvom, dr. Roksandić često prezentira na više mjesta i u publikacijama u više zemalja, čineći tako hrvatsku historiografiju prisutnom na međunarodnom planu.

            Član je uredništva biblioteke “Clio croatica” u Školskoj knjizi.

            Početkom 1990. pokrenuo je u nakladničkoj kući “Naprijed” (sada Naklada Ljevak) u suradnji s pok. prof. dr. sc. Igorom Karamanom biblioteku “Povijest i historija”, te je njegovim zalaganjem kao urednika biblioteke tiskano više knjiga istaknutih domaćih i stranih autora (Igor Karaman, Horst Haselsteiner, Arnold Suppan i dr.).

            God. 1994. je u suradnji s nakladom “Barbat” pokrenuo biblioteku “Homines, tempora, loci”, a njegov rad kao urednika dao rezultirao je tiskanjem kvalitetnih prijevoda i knjiga domaćih autora koje su prihvaćene kao sveučilišni udžbenici.

            Zahvaljujući njegovu zalaganju obnovljena je već gotovo zamrla izdavačka djelatnost Zavoda za hrvatsku povijest koji sada često nastupa kao suizdavač knjiga suradnika Zavoda.

            Moderator je brojnih međunarodnih radionica s povijesnim temama. Bio je moderator radionice “Workshop on History/History Teaching” u Grazu u studenom 1998. Moderator je kod svih konferencija projekta “Triplex confinium”. Sudjelovao je u javnom vrednovanju znanstvenog projekta “Lebensformen einer mobilisierter Gesellschaft. Die Banater und die Slawonische Militärgrenze vom späten 17. bis zum Ende des 19. Jhr.” u Tübingenu u prosincu 2000. U Centru za istraživanje religije na međunarodnoj ljetnoj školi u Paliću kod Subotice u srpnju 2001. održao je uvodno predavanje, prezentirao projekt “Atlas vjerske povijesti jugoistočne Europe od prapovijesti do danas” i bio moderator u sekciji “Religija i suživot na Balkanu”. Sudjelovao je u raspravi za pripremu konferencije “Diaspora and Ethnic Migrants in 20th Century” koja je održana u Berlinu u svibnju 1999.

            Sudjelovao je na Diplomatskoj akademiji u Beču 1999. u predstavljanju knjige dr. Arnolda Suppana “Kroatien auf seinem Weg nach Mitteleuropa”. Vodio je predstavljanje monografije Marija Streche “Katoličko hrvatstvo” 1997., te raspravu o knjizi dr. sc. Mirjane Gross “Izvorno pravaštvo” 2001.

            Sudjelovao je u raspravama na predavanjima u zemlji i u svijetu reagirajući na izazove suvremenosti i suvremene povijesne znanosti.

            Prevodio je s francuskog i engleskog i uredio prijevode kako tekstova za skripta u vlastitim kolegijima, tako knjiga za nakladničke kuće.

            Poslije izbora za izvanrednog profesora pisao je članke u “Vijencu” i Ljetopisu Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” i u drugim izdanjima “Prosvjete”. Napisao je in memoriam povjesničarima Fedoru Moačaninu i Petru Hanaku.

            Bio je član uređivačkog odbora edicije “Krležijana” Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”.

            Surađivao je 1995. u projektu “Rat u predsoblju Europe” koji je rezultirao katalogom izložbe stranih knjiga u organizaciji Europskog pokreta i Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Surađuje s muzejima, arhivima i drugim povijesnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu.

            Dr. sc. Drago Roksandić je član Društva za hrvatsku povjesnicu, Hrvatskog povijesnog društva u Zagrebu, Povijesnog društva “Otium”, Hrvatskog društva za društvene i humanističke znanosti, Kulturnog društva M. Šalom Freiberger, Vijeća za mir i prava čovjeka HAZU, Matice hrvatske i SKD Prosvjete. Izvan Hrvatske je član Austrian History Yearbook (University of Minneapolis), Institut for Human Science u Beču, Advisory Board of the Center for the Study of Balkan Society and Culture Sveučilišta u Grazu, Savjeta za sjevernojadransku suradnju (Italija-Slovenija-Hrvatska) i Vicenzi, Centre de la culture u Ženevi, Historijske komisije “Stiftung Pro Oriente”, a do 2000. je bio i ekspert Open Sciety Instituta.

            Možemo zaključiti da je pristupnik pokazao znatnu uspješnost i na stručnom polju. Njegov rad se osjeća u svim strukturama koje se bave poviješću, a osobito u oblikovanju mladih znanstvenika kojima pomaže da se oblikuju kao suvremeni istraživači upućujući ih u stranu literaturu, razvijajući tako u njima kritičko mišljenje.

 

Zaključno mišljenje

            Na osnovi gore navedenog, kao i priložene bibliografije, konstatiramo da je dr. sc. Drago Roksandić istaknuti povjesničar, da je kao istraživač prepoznatljiv ne samo u Hrvatskoj već i u europskoj i svjetskoj historiografiji, da je sudjelovao u organiziranju znanstvenih istraživanja i da je utjecao na unapređivanje sveučilišne nastave povijesti, te da kako kvalitetom i opsegom svoje djelatnosti tako i formalno zadovoljava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

            Dr. sc. Drago Roksandić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na osnovi članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. Zakona o visokim učilištima, jer ima doktorat znanosti, ima više od tri godine istraživačkog i nastavničkog iskustva u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog profesora, ima veći broj znanstvenih radova tiskanih u zemlji i inozemstvu u časopisima i publikacijama s međunarodnom i priznatom međunarodnom recenzijom koji su znatnije utjecali na razvoj povijesne znanosti, te je uspješno sudjelovao u znanstvenim projektima i ima nove radove tiskane nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora.

            Dr. Roksandić ispunjava uvjete Rektorskog zbora o tzv. minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja, jer je pozvanim predavanjima sudjelovao u radu 96 najvećim dijelom međunarodnih znanstvenih skupova, konferencija i dr., izradio je i sudjelovao u izradi 29 zbirki tekstova za rad u kolegijima na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, unaprijedio je nastavni rad sadržajno i u metodici, pod njegovi vodstvom kao mentora izrađene su i obranjene dvije doktorske disertacije, četiri magistarska rada, te 39 diplomskih radova (pri čemu ovdje nisu iskazani mentorski poslovi na Srednjoeuropskom sveučilištu /CEU/ u Budimpešti), bio je i još uvijek je voditelj više istraživačkih projekata i bio je voditelj više znanstvenih skupova.

            Dr. sc. Drago Roksandić zadovoljava i tzv. minimalne uvjete Ministarstva znanosti i tehnologije za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, jer je dosad objavio ukupno 67 znanstvenih radova, od čega 13 članaka tiskanih u inozemnim i domaćim časopisima s međunarodnom ili priznatom međunarodnom recenzijom, te kao autor i urednik više knjiga od kojih se dvije knjige može uzeti u obzir u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje. Treba napomenuti da se među prestupnikovim radovima nalaze radovi klasificirani kao poglavlje u knjizi (28) i znanstveni članci u zbornicima međunarodnih skupova objavljeni u uglavnom u inozemstvu (10) koji su jednako kvalitetni kao i oni tiskani u zemlji i inozemstvu u časopisima s međunarodnom recenzijom i da su prošli jednako stroge recenzije kao i oni, te bi zasluživali i da se po vrijednosti jednako tretiraju.

 

            Možemo konstatirati da je u brojnim elementima svoje znanstvene i nastavne djelatnosti pristupnik višestruko premašio uvjete propisane za izbor u zvanje redovitog profesora, a da izbor u to zvanje zaslužuje već time što se njegovi znanstveni radovi mogu ocijeniti kao kvalitetni i poticajni ne samo za hrvatsku, već i za svjetsku historiografiju na čijoj je sceni stalno prisutan i time što se dokazao kao kvalitetan sveučilišni nastavnik i znanstvenik svjetskog ugleda.

 

            Na osnovi svega iznesenog povjerenstvo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

p r e d l a ž e

 

da dr. sc. Dragu Roksandića izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Svjetska povijest u ranom novom vijeku” na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

Zagreb, 15. travnja 2002.

 

 

                                                                                  Stručno povjerenstvo:

 

                                                                       dr. sc. Mira Kolar, red. prof., Zagreb

 

                                                                       dr. sc. Nikša Stančić, red. prof., Zagreb

 

                                                                       dr. sc. Arnold Suppan, red. prof., Beč


dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

akademik Petar Strčić

 

 

 

                        Fakultetsko vijeće

                        Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

 

 

            Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici od 11. studenog 2002. god. u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

            Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. studenog 2002. god. prijavio se kao jedini kandidat dr. sc. Mario Strecha, viši asistent na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

            Dr. sc. Mario Strecha rođen je u Zagrebu 1956., gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studij povijesti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1996. magistrirao je na istom fakultetu obranivši magistarski rad pod naslovom Počeci političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1997-1904.). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je 2002. god. obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom Razvoj političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj uoči I. svjetskog rata (1904.-1910.).

            Od 1991. kandidat je bio zaposlen kao istraživač u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. God. 1997. izabran je u suradničko zvanje asistenta, a 2002. u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

            Kandidat je školske godine 1996/97. sudjelovao u održavanju nastave iz predmeta “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” i “Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću” a od izbora u zvanje asistenta 1997. god. do danas redovito održava nastavu u sklopu predmeta “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

            Kandidat je objavio jednu knjigu (magistarski rad), jedan rad u knjizi i dvanaest znanstvenih članaka u časopisima i znanstvenim zbornicima, od čega šest u inozemnim ili u uglednim domaćima časopisima koji su bili klasificirani kao časopisi s priznatom međunarodnom recenzijom (Österreichische Osthefte, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Časopis za suvremenu povijest, Croatica Christiana Periodica).

            Znanstveni interes kandidata okrenut je prije svega hrvatskoj povijesti 19. i početka 20. stoljeća, a napose problematici vjersko-socijalnih odnosa u razdoblju oblikovanja građanskog društva i sekularizacije društva i u sklopu toga pojavi “političkog katolicizma” u sjevernoj Hrvatskoj, te odnosu političkih stranaka prema njemu. Uz to istražuje kulturna kretanja u sjevernoj Hrvatskoj u istom razdoblju i njihov srednjoeuropski kontekst, a pokazuje interes i za pitanja iz metodologije povijesne znanosti.

            U radu “Povijesna napetost između liberalizma i katolicizma u banskoj Hrvatskoj u drugoj polovini 19. stoljeća” (u zborniku: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj II, Zagreb 1999.) kandidat je obradio razdoblje, počevši od godine 1848., u kojem u sjevernoj Hrvatskoj još nisu postojale izrazite tenzije koje su suvremenici označavali kao sukob liberalizma i klerikalizma, što objašnjava sporim procesom sekularizacije društva u sjevernoj Hrvatskoj, te činjenicom da se svećenstvo priklonilo liberalnom katolicizmu i da je ono pristajalo uz vodeće političke stranke, najprije Narodnu stranku, a zatim i Stranku prava.

            U knjizi Katoličko hrvatstvo. Počeci političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.), (Zagreb 1997., 259 str.), tiskanom magistarskom radu, kandidat je kao što i naslov knjige govori, obradio razdoblje u kojem su se počele izrazitije iskazivati tendencije prema sekularizaciji društva, te je u sjevernoj Hrvatskoj u otporu tim tendencijama počeo organizirano nastupati politički pokret koji se pozivao na katolicizam kao osnovicu svoga djelovanja. To je segment europskog fenomena koji su njegovi protivnici nazivali klerikalizmom, terminom rabljenim i u historiografiji, a koji se u znanstvenoj literaturi - kako bi se izbjegle konotacije koje taj termin nosi i time olakšao znanstveni pristup njegovu istraživanju i kako bi se uklonili mogući nesporazumi u znanstvenoj raspravi o njemu - naziva političkim katolicizmom, kako ga naziva i kandidat. U početnom razdoblju, krajem 19. i na početku 20. st. do 1904. god., nositelji političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj nastojali su njegove ciljeve ostvariti kroz postojeće političke stranke. Njihov cilj, konstatira kandidat, bio je dvojak. Prvi je bio spriječiti liberalne reforme i sekularizaciju društva, a drugi u razdoblju nemoći hrvatske politike, pritisnute dualističkim sustavom, učiniti katolicizam integracijskom osnovicom hrvatske nacije, zbog čega autor taj oblik političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj naziva katoličkim hrvatstvom. U knjizi je kandidat sustavno obradio razvoj i pojedine etape u toj, početnoj fazi oblikovanja političkog katolicizma u Hrvatskoj.

            Pojavu političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj kandidat je obradio i u više opsežnih izvornih znanstvenih članaka. Uvjete u kojima je došlo do pojave političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj i bitne elemente njegove ideologije kandidat je obradio u obimnom radu “’Sve za vjeru i domovinu’. Idejna strujanja u katolicizmu u banskoj Hrvatskoj na prijelomu stoljeća” (Croatica Christiana Periodica 38, 1996., 73-132).  Početke političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj kandidat je stavio u razdoblje kraja 19. i početka 20. st. kada su u Hrvatskoj zgusnuto, zajedno s modernizacijskim pomakom, nastajale nove pojave na političkom, kulturnom, gospodarskom i društvenom polju. Premda katolički pokret na početku nije težio osnivanju zasebne katoličke stranke niti se želio povezati s nekom od postojećih političkih stranaka, polazeći od uvjerenja da pokret mora djelovati integrativno, ipak se on, konstatira kandidat, tada prvi put politički manifestirao kroz podršku svećenstva udruženoj opoziciji (Neodvisnoj narodnoj stranci i matici Stranke prava nakon odvajanja Čiste stranke prava) i njezinom programu na izborima 1897. godine.

U vrijeme već otvorene krize dualizma, kada se moglo očekivati promjene u političkom sustavu Habsburške monarhije a kada oporba nije pokazivala dovoljno snage, katolički pokret je mogao izgledati kao čimbenik pogodan za okupljanje pocijepanih hrvatskih snaga u borbi na crkveno-vjerskom i na nacionalnom planu. Hrvatski katolički kongres održan u Zagrebu 1900. bio je pokušaj artikuliranja programa takvog hrvatskog katoličkog pokreta i kandidat mu je posvetio pažnju u više radova, a najpotpunije u radu naslovljenom izvodom iz govora vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera: “’... Mi smo Hrvati i katolici ...’ Prvi hrvatski katolički sastanak - prvi pokušaj afirmacije političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj” (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 27, 1994., 127-162), te zatim u radu “Prvi hrvatski katolički kongres – Korak naprijed u afirmaciji političkog katolicizma banskoj Hrvatskoj” (u  zborniku Hrvatski katolički pokret, Zagreb, 2002, 171-183.

            Tzv. svetojeronimska afera iz 1901.-02. god. poslužila je kandidatu kao pokazatelj neuspjeha koncepta katoličkog hrvatstva u njegovoj početnoj varijanti. U radu “’Collegium hieronymianum pro croatica gente’. Svetojeronimska afera” (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 28, 1995., 158-189) kandidat je opisao nastojanja hrvatskog episkopata oko reorganizacije rimskog Kolegija sv. Jeronima (od 1862. sv. Ćirila i Metoda), koji je nosio ilirsko ime, u instituciju za pripremanje hrvatskih svećenika za visoka zvanja i znanstveni rad, te pokušaj (prije svega Josipa Stadlera) da se u naziv kolegija umjesto ilirskog stavi hrvatsko ime. Privremeni uspjeh - kada je 1901. papa Leon XIII. proglašujući reorganizaciju dao kolegiju ime “Jeronimski kolegij za hrvatski narod” (Collegium hieronymianum pro croatica gente) - izazvao je, međutim, političko-diplomatski spor u kojem su sudjelovali Vatikan, Austro-Ugarska, Italija i Crna Gora i koji je 1902. završio odlukom Vatikana o vraćanju ilirskog imena kolegiju. Neuspjeh toga pokušaja pokazao je ograničene mogućnosti hrvatskog nacionalnog pokreta zasnovanog na katolicizmu u postojećem odnosu snaga u Austro-Ugarskoj (prema Beču i Budimpešti) i na međunarodnom planu. Zbog toga je katolički pokret u banskoj Hrvatskoj nastupio samostalno zasnivajući se na načelima drugačijim od dotadašnjih. Poticaj za to je 1903. dao krčki biskup Antun Mahnič koji je smatrao da se “rekristijanizacija” hrvatskog društva može provesti samo izravnim suprotstavljanjem katolika svim mišljenjima koja nisu strogo usklađena s crkvenim naukom i koji je u političkom pogledu zastupao program Čiste stranke prava.

            U svojoj doktorskoj disertaciji Razvoj političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj uoči I. svjetskog rata (1904.-1910.) kandidat je istražio razvoj političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj u sljedećem razdoblju, kada je ono pokušalo osnovati zasebnu katoličku stranku i kada je, težeći povezivanju s različitim pravaškim skupinama, poprimilo obilježja “katoličkog pravaštva”. Prati prije svega skupinu okupljenu na načelima političkog katolicizma oko lista Hrvatstvo koja je - krećući se meandrima hrvatske politike u razdoblju uoči početka Prvog svjetskog rata (1904.-10.) - mijenjala političku taktiku da na kraju odustane od pokušaja stvaranja katoličke stranke i udruži se s Čistom strankom prava, mijenjajući dijelom svoj i njezin značaj, pod imenom Kršćansko-socijalne stranke prava.

            U radu “’To je na svaki način pravi škandal’. Prilog pitanju ravnopravnosti Židova u banskoj Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća” (u: Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999., 219-237) kandidat je istražio proces uspostavljanja ravnopravnosti Židova u sklopu općih modernizacijskih kretanja i liberalizacije društvenih odnosa u Habsburškoj monarhiji i Hrvatskoj.

            U radu “Zur Frage des Einflusses der Metropole Wien auf die kulturelle Identität Zagrebs im 19. Jahrhundert” (Österreichische Osthefte, 37, 1995., 579-595; taj tematski svezak časopisa posvećen Hrvatskoj tiskan je kao zbornik pod naslovom Kroatien – Landeskunde, Geschichte, Kultur, Politik, Wirtschaft, Recht, Wien 1995.) kandidat je konstatirao da je kulturni razvoj Zagreba u 19. st., pa i njegov kazališni život, tekao pod utjecajem Beča, tog dominantnog kulturnog središta Habsburške monarhije i jednog od najjačih srednjoeuropskih kulturnih središta. Prateći razvoj Zagreba kao urbane sredine i nacionalnog kulturnog središta, kandidat je iznio podatke o recepciji različitih bečkih kulturnih modela i sadržaja u zagrebačkom njemačkom i zatim hrvatskom kazalištu, prije svega repertoara (pučkih igrokaza) i stila bečkog Burgtheatra, te o postupnom prihvaćanju i drugih sadržaja i jačoj individualizaciji i težnji prema pretvaranju zagrebačkog kazališta u nacionalnu umjetničku instituciju najviše razine, napose počevši od vremena kada je upravitelj kazališta postao August Šenoa. (Čekajući dugo odgađano tiskanje tematskog sveska časopisa Österreichische Osthefte rad je objavljen na hrvatskom pod naslovom “O pitanju utjecaja bečkog središta na kulturni identitet Zagreba u 19. stoljeću” u časopisu Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26/1993., 79-88.)

            Prilog “Franjo Josip prvi (1830–1916)”, poglavlje je u knjizi Habsburzi i Hrvati (knjiga je tiskana kao tematski svezak časopisa Kolo, XII, 3, 2002, 353-384). U njemu je autor dao sintetski prikaz hrvatske povijest druge polovice 19. st. i početka 20. st. do smrti Franje Josipa I. sa aspekta prije svega odnosa Hrvatske i austrijskog dijela Habsburške monarhije, odnosno politike dinastije i samoga zadnjeg vladara iz kuće Habsburg.

Interes za metodologiju povijesne znanosti kandidat je pokazao svojim radovima o povijesti hrvatske historiografije (O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19. stoljeću, Časopis za suvremenu povijest 1997, 2., 67-77; Klaić u okviru hrvatske historiografije u 19. i na početku 20. stoljeća, u: Vjekoslav Klaić – život i djelo, Zagreb - Slavonski brod, 2000, 63- 77.) i u opširnim prikazima recepcije Fernanda Braudela (Mediteran u historiji “dugog trajanja”, Historijski zbornik 42, 1989., 311-319), Erica Hobsbawma (Historijski zbornik 43, 1990.) i dr. Takav interes pokazao je i svojim tiskanim stručnim radovima, te ocjenama i prikazima historiografskih radova.

 

            Sudjelovao je s izlaganjem u radu deset znanstvenih skupova, od čega s šest referata na međunarodnim znanstvenim skupovima.

            Od 1994. bio je jedan od trojice glavnih urednika časopisa Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Od 1998. do 2002. bio je urednik struke “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”.

            Nastavu na Odsjeku za povijest počeo je održavati 1996., još kao istraživač u Zavodu za hrvatsku povijest, a nakon izbora za asistenta na Odsjeku za povijest 1997. redovito do danas održava nastavu u sklopu predmeta “Hrvatska povijest u 19. stoljeću”. U sklopu nastave na Odsjeku za povijest bio je mentor pri izradi dvadesetak diplomskih radova.

 

            Kandidat je 30. siječnja 2003. pred povjerenstvom, te nastavnicima i studentima Odsjeka za povijest održao nastupno predavanje kojim je pokazao da raspolaže znanjem, sposobnostima i umijećima potrebnim za održavanje sveučilišne nastave.

 

            Već je povjerenstvo koje je bilo izabrano za izbor dr. sc. Marija Streche u zvanje višeg asistenta u svom izvješću od 13. lipnja 2002. ocijenilo da kandidat ispunjava i uvjete za izbor u zvanje docenta, te je predložilo da se po završenom postupku izbora u zvanje višeg asistenta raspiše natječaj za izbor kandidata u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Ovo povjerenstvo na osnovi svega navedenog smatra da kandidat dr. sc. Mario Strecha ispunjava sve zakonske i sadržajne uvjete za njegov izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

            Dr. sc. Mario Strecha ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na osnovi članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. Zakona o visokim učilištima, jer ima doktorat znanosti, ima veći broj znanstvenih radova tiskanih u zemlji i inozemstvu u uglednim časopisima s međunarodnom recenzijom i domaćim časopisima koji su bili klasificirani kao časopisi s priznatom međunarodnom recenzijom i ima potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred povjerenstvom, te nastavnicima i studentima.

            Kandidat ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta u skladu s odredbama Rektorskog zbora o tzv. minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja, jer od 1996. redovito održava nastavu na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1991. je uključen u ostvarivanje znanstvenih projekata na Zavodu za hrvatsku povijest, jer je održao četiri predavanja na domaćim i šest na međunarodnim znanstvenim skupovima, te je bio mentor u izradi dvadesetak diplomskih radova.

            Dr. sc. Mario Strecha zadovoljava i tzv. minimalne uvjete Ministarstva znanosti i tehnologije za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, jer je dosad objavio ukupno dvanaest znanstvenih i veći broj stručnih radova, od čega šest izvornih znanstvenih članaka u inozemnim ili u uglednim domaćima časopisima koji su bili klasificirani kao časopisi s priznatom međunarodnom recenzijom

 

            Na osnovi iznesenog Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o:

da dr. sc. Marija Strechu izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

U Zagrebu, 1. veljače 2003.

                                                                                  Povjerenstvo:

 

 

                                                                       dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

 

                                                                       dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

 

                                                                       akademik Petar Strčić

 


Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje PREDAVAČA za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Metodika nastave sociologije pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

 

Na natječaj objavljen u Vjesniku 23. svibnja 2002. godine javilo se dvoje pristupnika:

1.      Zvonimir Bošnjak

2.      Katarina Vidović

 

Pregledom pristigle dokumentacije, povjerenstvo je steklo uvid u nastavnu, stručnu i znanstvenu djelatnost pristupnika, te podnosi sljedeće

 

 

IZVJEŠĆE

 

 

1. Zvonimir Bošnjak, profesor sociologije

Pristupnik Zvonimir Bošnjak je rođen u Sinju, 1971. godine. Srednju školu je završio u Splitu (1991.), nakon čega upisuje jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomu stječe 1998. godine. Iste godine zapošljava se kao nastavnik Sociologije u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon pola godine dobiva stalno radno mjesto na Privatnoj klasičnoj gimnaziji (Zagreb), gdje i danas predaje. Uz Sociologiju, pristupnik predaje i nastavne predmete Politika i gospodarstvo, te Etika. Stručni ispit položio je 2001. godine.

Kolega Bošnjak je sudjelovao na međunarodnom sociološkom ljetnom seminaru (Social Institutions and Change, Dubrovnik 1997.), te na dva stručna usavršavanja nastavnika sociologije: Pravo u svakodnevici (Forum za slobodu odgoja, 2000.-2001.) i Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje (Forum za slobodu odgoja i Ministarstvo prosvjete i športa, 2001.-2002.). Tijekom 2002. godine inicira i sudjeluje u organizaciji stručne radionice Položaj sociologije u srednjoškolskom kurikulumu (Hrvatsko sociološko društvo).

Od 1999. godine, pristupnik je polaznik poslijediplomskog studija Socijalna ekologija pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

Mišljenje povjerenstva

Povjerenstvo smatra da kolega Bošnjak u potpunosti ispunjava propisane uvjete za izbor u naslovno zvanje predavača (čl. 80, stavak 1 ZVU), jer:

a)      Ima odgovarajuću visoku stručnu spremu

b)      ima više od tri godine radnog iskustva u nastavi (1998.-)

c)      te jasno iskazuje afinitet i motivaciju za nastavni rad kroz sudjelovanje u programima stručnog usavršavanja i iniciranje rasprave o nastavi sociologije u srednjim školama pri Hrvatskom sociološkom društvu.

 

 

2. Katarina Vidović, profesorica sociologije

Pristupnica Katarina Vidović rođena je u Zagrebu 1962. godine, gdje je završila Klasičnu gimnaziju (1980.) i upisala studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij je završila u rujnu 2000. Pristupnica je od sredine osamdesetih godina aktivno uključena u djelatnosti ženskih nevladinih udruga.

Godine 1994. pristupnica je suosnivačica nevladine udruge  O-ZONA Pomoć ženama u krizi, koja se poglavito bavi savjetovanjem i drugim oblicima pomoći ženama žrtvama nasilja. Kao što navodi u prijavi, pristupnica je održala oko 400 sati stručnog obučavanja vezanog uz krizno savjetovanje. Objavila je više recenzija, stručnih brošura i dva stručna rada, a prilozima sudjeluje i u tjednim i dnevnim novinama. Pristupnica je sudjelovala na desetak seminara i međunarodnih konferencija.

Pristupnicu odlikuje i izraženo javno djelovanje, osobito u domeni ravnopravnosti spolova i reformi kaznenog i obiteljskog zakona. Ove je godine od Povjerenstva Vlade RH za ravnopravnost spolova imenovana voditeljicom stručne skupine za izadu Nacionalnog akcijskog plana za suzbijanje nasilja nad ženama.

 

 

Mišljenje povjerenstva

Povjerenstvo smatra da pristupnica ne ispunjava sve propisane uvjete za izbor u naslovno zvanje. Pristupnica, naime, nema iskustvo izvođenja školske nastave.

 

 

Zaključno mišljenje povjerenstva

Povjerenstvo je ustanovilo da pristupnik Zvonimir Bošnjak ispunjava sve zakonom propisane uvjete za izbor u naslovno zvanje predavača. Pristupnica Katarina Vidović ne ispunjava sve potrebne uvjete.

 

 

U Zagrebu, 1. srpnja 2002.

 

 

Povjerenstvo:

 

 

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

 

 

Dr. sc. Davorka Matić, doc.

 

 

Dr. sc. Vera Turković, izv. prof.


ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

 

Zagreb, 28.03. 2003.

 

 

                                                FAKULTETSKOM VIJEĆU

                                                FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 10. ožujka 2003. godine imenovalo nas je u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta znanstvenog novaka mr.sc. Krunoslava Nikodema u zvanje asistenta na Odsjeku za sociologiju (bez javnog natječaja). Nakon razmatranja predmeta podnosimo Vijeću ovo skupno

 

IZVJEŠĆE

 

Mr.sc. Krunoslav Nikodem rođen je 6. srpnja 1971. godine u Zagrebu, gdje je 1997. godine diplomirao sociologiju na našem Fakultetu. Iste godine je upisao poslijediplomski studij sociologija – socijalna ekologija, te magistrirao krajem 2002. godine na temi “Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta”. Od 1995. do 2002. godine radio je u srednjoj školi Isidora Kršnjavoga u Našicama kao nastavnik sociologije, politike i gospodarstva i etike, te od 2002. do ožujka 2003. u Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve, HBK. Od 1998. godine do danas kandidat je sudjelovao na dvije međunarodne konferencije održane u Budimpešti i Zagrebu, te na tri međunarodna simpozija održana u Sofiji i Dubrovniku, uglavnom s područja sociologije religije. U istom razdoblju surađuje na tri međunarodna istraživačka projekta: Aufbruch, European Value Study i Kirche und Erziehung in Europa. Kao rezultat navedenog rada kandidat je objavio osam radova, od toga jedan u Njemačkoj i jedno koautorstvo knjige objavljene u Austriji.

U cjelini su po navedenim stavkama ispunjeni zakonski uvjeti iz člana 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje asistenta, te za sljedeću sjednicu Fakultetskom vijeću

 

predlažemo

 

da se mr.sc. Krunoslav Nikodem izabere u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija.

 

 

                                                                         Stručno povjerenstvo:

 

                                                                         Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

 

                                                                         Dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

 

                                                                         Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

                                                                       


ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

Zagreb, 28.03. 2003.

                                                FAKULTETSKOM VIJEĆU

                                                FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 10. ožujka 2003. godine imenovalo nas je u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta znanstvenog novaka Đurđe Mikulić u zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za sociologiju (bez javnog natječaja). Nakon razmatranja predmeta podnosimo Vijeću ovo skupno

 

IZVJEŠĆE

 

Đurđa Mikulić rođena je 9. ožujka 1978. godine u Zagrebu, gdje je 2002. godine diplomirala sociologiju na našem Fakultetu. Za vrijeme dodiplomskog studija kandidatkinja je imala prosjek ocjena 4,82. Godine 1998. upisala je Ekonomski fakultet, smjer financije i trenutno je apsolventica na istom. Sudjelovala je na tri međunarodne sociološke konferencije u organizaciji Inter-univerzitetskog centra u Dubrovniku: “Divided Societies” u travnju 2000. godine i “Redefining Cultural Identities” u svibnju 2000. godine i u svibnju 2002. godine. Kandidatkinja se aktivno služi engleskim i francuskim jezikom, te pasivno njemačkim jezikom. Ima položeni ispit “Certificate of Proficiency in English” Sveučilišta u Cambridgeu.

U cjelini su po navedenim stavkama ispunjeni zakonski uvjeti iz člana 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje mlađeg asistenta, te za sljedeću sjednicu Fakultetskom vijeću

predlažemo

 

da se Đurđa Mikulić izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija.

 

                                                                         Stručno povjerenstvo:

                                                                        

 Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

 

                                                                         Dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

 

                                                                         Dr. sc. Krešimir Kufrin, viši asistent

                                                                       


Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za sociologiju

 

U Zagrebu, 3. travnja 2003.

 

-          Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 10. ožujka 2003. godine, imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor znanstvene novakinje Petre Rodik u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Odsjeku za sociologiju. U skladu s odredbama čl. 41, stavka 2 Zakona o znastvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 59/96), podnosimo sljedeće

 

Skupno izvješće

 

 

Petra Rodik rođena je 24. 11. 1977. godine u Zagrebu, gdje 1996. godine završava V, prirodoslovno-matematičku gimnaziju – matematički smjer. Iste godine upisuje studij sociologije na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te ga u lipnju 2002. godine završava s odličnim uspjehom.

Tijekom studija aktivno sudjeluje u radu Kluba studenata sociologije “Diskrepancija” (1998. kao tajnica kluba, 1999. kao članica nadzorng odbora). 2000. godine sudjeluje u osnivanju studentskoga časopisa za društveno-humanističke teme Diskrepancija. U uredništvu je časopisa do završetka studija, od jeseni 2001. do proljeća 2002. godine kao glavna urednica. Osim na uređivanju studentskog časopisa, istovremeno radi kao tajnica časopisa za interdisciplinarna istraživanja rata i mira Polemos. U Diskrepanciji i Polemosu objavljuje radove, prijevode i recenzije, koje navodimo u prilogu.

Uz studij, Petra Rodik od listopada 2000. do rujna 2001. godine sudjeluje kao asistent-istraživač na izradi strategije Nacionalna sigurnost (u okviru izrade strategije razvitka Republike Hrvatske Hrvatska u 21. stoljeću).

Od listopada 2002. godine sudjeluje u radu međunarodne istraživačke mreže “Traditions of Historical Consciousness“ koja okuplja nekoliko svjetskih, većinom njemačkih, sveučilišta i instituta.

Od 1. prosinca 2002. godine zaposlena je kao znanstvena novakinja na znanstvenoistraživačkom projektu br. 0130999, Socijalni korelati Domovinskog rata.

Na temelju gore navedenoga, Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predlažemo da znanstvenu novakinju Petru Rodik izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

 

Stručno povjerenstvo,

1.      dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

2.      dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

3.      dr. sc. Davorka Matić, doc.

 

 

Prilog br. 1

 

Petra Rodik - sudjelovanja na međunarodnim konferencijama, objavljeni radovi, prijevodi i recenzije

 

Sudjelovanja na međunarodnim konferencijama:

 

-   Inter-University Centre, Dubrovnik, 17-22. travnja 2000. međunarodni kurs On Divided Societies - Evaluation of the Last Decade.

 

-   Zagreb (Sljeme, Tomislavov dom), 23-25. ožujka 2001. u organizaciji Zaklade Friedrich Ebert i organizacije Novo društvo, okrugli stol na temu Položaj i uloga vojske u demokratskom civilnom društvu. Civilno-vojni dijalog.

 

-   Lake Arrowhead, Southern California, USA. 9. - 12. svibnja 2002. 1 st Lake Arrowhead Conference on Computational Social Science and Social Complexity: AB Modeling in Social Sciences. Na konferenciji sudjeluje s radom "Agent-Based Modeling of Ethnic Mobilization: The Former Yugoslavia Case", napisanim u koautorstvu s Armanom Srbljinovićem, Draženom Penzarom i Krunom Kardovom).

 

-   Kulturwissenschaftliche Institut, Essen, Njemačka. 27- 29. ožujka 2003., workshop “Traditions of Historical Consciousness. Comparative Perspectives”. Na workshopu zajedno s Krunom Kardovom prezentira rad Too much history per capita. Politics of war memory – Vukovar case study.

 

 

Objavljeni radovi:

 

Rodik, Petra (2001) "Mary Rose ili o neupotrebljivom oružju". Diskrepancija II(4): 29-40.

 

 

Armano Srbljinović, Dražen Penzar, Petra Rodik i Kruno Kardov (2003) "An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation". Journal of Artificial Societies and Social Simulation 6(1). <http://jasss.soc.surrey.ac.uk/6/1/1.html>.

        (Indeksirano u SSCI i Current Contents; referirano u Sociological Abstracts)

 

 

Prijevodi:

 

2000. "Anthony Giddens: Globalizacija". Diskrepancija I(2): 59-66.

 

2001. "John C. Wilkins: Što je u memu? Razmatranja iz perspektive povijesti i filozofije evolucijske biologije". Diskrepancija II(3): 49-76.

 

 

Prikazi i recenzije:

 

1998. "Služiti vojsku bez oružja? – Juraj Hrženjak: Prigovor savjesti i civilno služenje vojnog roka". Polemos  I(2): 228-229.

 

2000. "Jeremy Rifkin: Biotehnološko stoljeće". Diskrepancija I(2): 117-1118.

 

2000. "Europa i rat. Obrad Savić (ur.): Evropski diskurs rata". Polemos III(1): 163-165.

 

2000. "Zagreb - Položaj i uloga vojske u demokratskom civilnom društvu". Polemos III(2): 272-273.

 

 

 


Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za sociologiju

 

 

Zagreb, 3. travnja 2003.

 

 

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

 

 

 

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 10. ožujka 2003. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor znanstvenog novaka Krune Kardova u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Odsjeku za sociologiju. U skladu s odredbama čl. 41, stavak 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine 59/96) podnosimo sljedeće

 

Skupno izvješće

 

 

Kruno Kardov je rođen 1. listopada 1977. godine u Vukovaru. Završio je 1996. godine opću gimnaziju u Omišu te je akademske 1996/97. godine upisao studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 2002. godine s odlično ocijenjenim diplomskim radom na temu Posljedice rata na socijalni život u Vukovaru čime je stekao zvanje profesora sociologije. Od veljače 2003. zaposlen je u Odsjeku za sociologiju u svojstvu znanstvenog novaka na projektu Socijalni korelati Domovinskog rata.

Od lipnja 2001. do prosinca 2002. radio je kao istraživač-etnograf na istraživačkom projektu Perception of Justice and Social Reconstruction Processes in Vukovar pri Odsjeku za psihologiju (Filozofski fakultet, Zagreb), Center for Human Rights (University of California, Berkeley) i Društvu za psihološku pomoć (Zagreb). Od listopada 2002. godine sudjeluje u radu istraživačke grupe Traditions of Historical Consciousness pri Freie Universität Berlin (Institute for Eastern European Studies).

 

Pored znanstvenoistraživačkog rada Kruno Kardov je razvio i publicističku djelatnost te je pisao za nezavisnu medijsku agenciju STINA iz Splita i studentski časopis za društveno-humanističke teme Diskrepancija, čiji je pokretač i ujedno dvije godine glavni i odgovorni urednik. Kao priznanje za rad tijekom dodiplomskog studija u listopadu 2000. godine je dobio godišnju nagradu Filozofskog fakulteta "Franjo Marković".

Kruno Kardov je član nekoliko nevladinih organizacija, a od 2001. do danas je član Hrvatskog sociološkog društva.

Do sada je sudjelovao i prezentirao svoje radove na nekoliko međunarodnih znanstvenih skupova i konferencija te ima objavljena dva izvorna znanstvena rada i nekoliko prikaza i recenzija (popis u prilogu).

 

 

 

 

Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se znanstvenog novaka Krunu Kardova izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Odsjeku za sociologiju.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor

 

          dr. sc. Rade Kalanj, redoviti profesor

 

          dr. sc. Davorka Matić, docent

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kruno Kardov

 

PRILOG  – popis radova i sudjelovanja na međunarodnim konferencijama

 

Izvorni znanstveni radovi:

 

Armano Srbljinović, Dražen Penzar, Petra Rodik i Kruno Kardov (2003) “An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation” JASSS – Journal of Artificial Societies and Social Simulation. 6(1) http://jasss.soc.surrey.ac.uk/6/1/1.html

(Indexed by the SSCI and Current Contents, abstracted in Sociological Abstracts)

 

Kruno Kardov (2002) “Od politike razlika do politike prostora: Posljedice rata na društveni život u Vukovaru” Polemos 5(1)

            (abstracted in Sociological Abstracts and Worldwide Political science Abstracts)

 

Radovi na međunarodnim konferencijama:

 

9. 12. svibnja 2002. Lake Arrowhead, Southern California, USA.

Zajednički rad Armano Srbljinović, Dražen Penzar, Petra Rodik i Kruno Kardov "Agent-Based Modeling of Ethnic Mobilization: The Former Yugoslavia Case" na 1st Lake Arrowhead Conference on Computational Social Science and Social Complexity: AB Modeling in Social Sciences u organizaciji UCLA Conference Center http://ccss.ucla.edu/lake-arrowhead-2002

 

6. – 8. prosinca 2002. Zagreb

 “Posljedice rata na društveni život u Vukovaru” na međunarodnoj konferenciji Wars of Former Yugoslavia: The Sociology of Armed Conflict at the Turn of the Millennium u organizaciji Hrvatskog sociološkog društva.

 

Prezentacije na workshopima:

 

27. – 29. ožujka 2003. Kulturwissenschaftliches Institut, Essen, Njemačka

"Too much history per capita. Politics of war memory – Vukovar case study" na workshopu Traditions of Historical Consciousness. Comparative perspectives u organizaciji Research group Traditions of Historical Consciousness University of Witten-Herdecke (Faculty for the Studium fundamentale) i Freie Universität Berlin (Institute for Eastern European Studies).

 

 

Sudjelovanje na međunarodnim skupovima:

 

17. 22. travnja 2000. Dubrovnik.

Sudionik kursa On Divided Societies - Evaluation of the Last Decade, 1989-1999.  u organizaciji Inter-University Centre Dubrovnik

 

5. 9. lipnja 2000. Dubrovnik.

Sudionik kursa Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice in the Post Cold-War World II  u organizaciji Inter-University Centre Dubrovnik

 


FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ARHEOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

 

 

Predmet: Izbor dr. sc. Vesne Girardi Jurkić u naslovno

                 znanstveno-nastavno zvanje docenta. -

 

 

Zagreb, 23. rujna 2002.

 

 

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

                                               ZAGREB

 

 

            Na svojoj sjednici 19.ožujka 2002. Naslov nas je izabrao u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o izboru dr. sc. Vesne JURKIĆ GIRARDI u naslovno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija za predmet antička provincijalna arheologija. Vidi k tome dodatni dopis Filozofskoga fakulteta u Puli Sveučilišta u Rijeci od 1. srpnja 2002, klasa: 602-04/02-01/197, Urbroj: 2168-380/2-02/02, također za davanje dotičnog mišljenja temeljem natječaja u "Glasu Istre" od 7. lipnja  2002, budući spomenuta ustanova nema to zakonsko pravo. Na osnovi uvida u dokumente kandidatkinje dr. Girardi Jurkić podnosimo slijedeće izvješće:

 

Životopis

 

            Rođena je 1944. u Zagrebu, a od 1948. živi u Puli. Studij arheologije i engleskog jezika diplomirala je s odličnim uspjehom 1968. Postdiplomski studij upisala je 1970. i naše joj je Vijeće stupanj magistra arheologije priznalo 1979. U travnju 2000. doktorirala je s temom "Kultovi u procesu romanizacije antičke Istre". Za kustosa u antičkom odjelu Arheološkog muzeja Istre zaposlila se 1968., a 1979. imenovana je ravnateljem istog Muzeja. 1986. imenovana je muzejskim savjetnikom. U svojoj ustanovi razvila je zamjernu istraživalačku i publicističku djelatnost. Pored toga vrši sustavnu muzejsko-pedagošku i općekulturnu djelatnost u Puli i Istri. U svrhu usavršavanja bila je na studijskim boravcima u Francuskoj arheološkoj školi u Ateni (1971.), u Ravenni (1972.), Akvileji, Tarantu i drugdje. Vršila je brojna arheološka i zaštitna istraživanja u Puli i Istri. Predavala je na brojnim stručnim kongresima u zemlji i inozemstvu. Uređivala je brojne publikacije i knjige: "Histria historica", "Histria archeologica", "Jadranski zbornik", "Istra kroz stoljeća". Vršila je brojne stručne i društvene funkcije na lokalnom i republičkom nivou. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja kao arheolog i muzejski radnik. 1992. imenovana je za ministra kulture i prosvjete u Vladi Republike Hrvatske, a 1994. imenovana je za veleposlanika naše zemlje u UNESCO-u u Parizu. U tome je svojstvu organizirala niz zapaženih izložbi i nastupa naše zemlje u Francuskoj, Portugalu, Njemačkoj, Italiji i Austriji. Posebno treba podvući njena nastojanja i zaslugu da su na ograničenu svjetsku listu spomenika pod egodom Uneska ušli i naši spomenici: povijesna jezgra Trogira, arhitektonski sklop bazilike Eufrazijane u Poreču i katedrala sa gradskom jezgrom u Šibeniku. Od 1996 - 2000. redovni je predavač na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH s kolegijima iz kulturno povijesne baštine i njene institucionalne funkcije u državnim i međudržavnim odnosima. U vrijeme Domovinskog rata vršila je veliku i važnu djelatnost u organizaciji zaštite i spasavanja spomenika evakuacijom i drukčije iz ugroženih područja, te je vršila međunarodnu djelatnost u svrhu te zaštite. Od 1994. je voditelj Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Međunarodnog središta hrvatskih sveučilišta u Istri u suradnji s Odsjecima za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Zadru. Pokrenula je međunarodni časopis "Histria antiqua", do sada 7 brojeva, u kojem se objavljuju priopćenja međunarodnih skupova stručnjaka u Puli, što ih organizira u okviru spomenutog Centra. Razmjenom sa brojnim ustanovama u zemlji i posebno u inozemstvu stvorila je specijaliziranu bogatu arheološku knjižnicu Centra sa arheološkom školom u Medulinu. U toj školi i naši studenti sudjeluju praktičnim radom na terenskim istraživanjima. Od 1. siječnja 2001. Vesna Girardi Jurkić opet je djelatnik Arheološkog muzeja Istre u Puli u svojstvu voditelja Antičke zbirke Muzeja te voditelja Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Sveučilišta u Zagrebu, Pula-Medulin.

 

 

Znanstveno pedagoški rad

 

            U svojoj molbi kandidatkinja je priložila bibliografiju svojih radova koja iznosi 324 jedinice znanstvenih i stručnih radova završno sa 2001. godinom. Pored toga donijela je naslove 51 rada koji su u tisku ili rukopisu. Od tiskanih radova znanstveni radovi u užem smislu iznose oko sedamdeset naslova, ostalo su sintetički članci šireg arheološko povijesnog značenja, te stručni članci, proslovi, prikazi, recenzije, novinski i popularni članci. Znanstvena tematika koju autorica obrađuje u svojoj opsežnoj publicistici su rezultati njenih vlastitih istraživanja na području Istre. To su lokaliteti poput samoga grada Pule, antičke Pole, i njene povijesne jezgre sa nizom topografskih istraživanja, što ih je osobno vodila i došla do vrijednih rezultata za naše poznavanje urbanizma ove važne antičke rimske kolonije, njenih mozaika, skulptura, stambenih inzula i drugog. Zatim tu su istraživanja antičkih ladanjskih zgrada (villae rusticae) u Červar Portu, Medulinu i drugdje, važni su njeni konzervatorski zahvati koji su važni dio kulturno arheološke ponude histarskoga nasljeđa. Tu su zatim važna istraživanja i Nezakciju, središtu starih Histra (danas Vizače kraj Pule), koja su uvelike proširila naše poznavanje ovoga važnoga središta stare Histrije. To su istraživanje kapitolija, koja su dala važna otkrića za poznavanje razvitka Nezakcija i njegove predrimske faze. Iskapala je i istraživala dio malog rimskoga kazališta u Puli, kao i dijelove amfiteatra. Rimske nekropole u Puli, Buzetu i Medulinu. Otkrila je i konzervirala ranokršćanske mozaike u Puli. Sva svoja istraživanja je promptno objavljivala i učinila ih dostupnim stručnoj i drugoj zainteresiranoj javnosti. Nije moguće u okviru ovoga sažetoga izvješća potanje raščlaniti sve ove radove, ali oni se kreću u širokom rasponu od urbanizma, ladanjske arhitekture, gospodarstva do religijskih i umjetničkih ostvarenja ove antičke populacije. Brojni su radovi što ih je dr. Girardi Jurkić posvetila istarskim kultovima, koji se izdvajaju svojom šarenom slikom od klasičnih božanstava grčko-rimskoga panteona do onih domaćih istarskih božanstava. Pisala je o kontinuitetu ovih kultova i njihovoj vezanosti uz pojedine predjele Histrije. Obrađivala je kultove Atisa, Velike Majke (Magna Mater), domaćih božanstava Tere Histrije, Eje, Sentone, Ike, Trite i drugih. Objavila je niz spomenika natpisne građe. Treba izdvojiti njenu doktorsku disertaciju u kojoj je obradila, sve do trenutka njena pisanja, poznate kultove histarskoga poluotoka i njihove spomenike u svim aspektima, natpisa, kipova, reljefa i drugih materijala. Obradila je domaće kultove, zatim one rimskih božanstava od Jupitera, Junone, Neptuna, Minerve, Merkura, Venere, Herkula, Fortune, Salus Augusta, Silvana, Libera, Dioniza, Prijapa, Veste, Terrae Matris, Bonae Deae, Romae i Augusta, Lune, Viktorije, Flore, Sola, Erosa i Genija i Mana. Zatim je prikazala kultove grčko-orijentalnio-rimskih božanstava poput Here, Posejdona, Apolona, Izide, Asklepija, Nemeza, Mitre, Magnae Matris, Atisa, Dioskura, Sabazija, Aheloja, Hator, satira, fauna, Menada, Sfinge, Atlasa, Tritona, Nereida, Meduze i Gorgone. Ova opsežna studija obuhvaća 494 stranice računalnoga sloga + 47 tabla slika i dokumentacije i predstavlja nezaobilazni tekst za svakoga tko će se baviti ovim problemom u Histriji, pa i šire. Svaki je spomenik uklopljen u svoju društveno povijesnu sredinu, raščlanjen i kronološki određen. Tako smo dobili svojevrsnu enciklopediju kultova antičke Istre, što je rezultat višegodišnjega rada i vlastitih terenskih i kabinetskih istraživanja. Jedna vrsna sinteza, koja je rezultat cjelovitoga poznavanja arheologije i topografije ovoga područja i šire. Katalog ove disertacije olakšat će posao svakome istraživaču ove problematike, bilo da ga promatra kritički ili ga vrednuje kao priručnik u svome radu na sličnoj problematici. Nadajmo se da će se ovo djelo uskoro tiskati i time postati dostupno stručnoj i drugoj kulturnoj javnosti.

            Treba spomenuti i radove koje je autorica posvetila povijesti antičke Histrije od njene protohistorije, preko cvatuće antike do kasne antike i ranog kršćanstva. Zatim rasprave o umjetničkom nasljeđu, mozaicima, kiparstvu, urbanizmu. Spomenimo i desetke izložbi koje je organizirala u zemlji i inozemstvu iza kojih su ostali vrsni katalozi, koji također na svoj način obrađuju bogato spomeničko nasljeđe ovoga poluotoka. Zatim tu su deseci tekstova koje možemo označiti divulgacijom svoje struke u pozitivnom smislu u vlastitoj sredini, koja se time obogaćuje kulturološki i spoznajno. To su novinski članci koji često imaju karakter preliminarnih objava rezultata istraživanja, nastupi na televiziji, javna predavanja i drugo. Redovito sudjelovanje na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu priopćenjima koja su tiskana i time reprezentirala našu struku u dotičnim krugovima i zemljama. Kao vrsni znalac  glavnih europskih jezika Girardi Jurkić je mnogo puta bila ambasador naše arheologije i kulture izlažući svoje znanstvene rezultate i domete ravnopravno sa svojim europskim kolegama.

 

 

Zaključak i prijedlog

 

            Iz ovoga sažetog izvješća nastojali smo u glavnim crtama orisati znanstveni i stručni lik kandidatkinje. Po opsegu i rezultatima svoga rada ona je poznato i priznato ime svoje struke kako u zemlji tako i u inozemstvu (vidi priložene materijale molbi). Djelatno sudjeluje u kulturnom i društvenom životu svoje sredine doprinoseći obogaćenju toga života na kvalitetan način. Sabravši dakle sve poznato i priznato u njenom radu možemo zaključiti da dr. sc. Vesna Girardi Jurkić ispunjava uvjete za izbor u docenta prema članu 74. stavku 1. Zakona o visokim učilištima na temelju brojnih radova tiskanih u zemlji i inozemstvu, ima pedagoški rad, rad u projektima u kojima sudjeluju studenti, te sudjelovanje na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima. Mišljenja smo da u nekoj doglednoj budućnosti kandidatkinja može prijeći i u više zvanje.

            Povjerenstvo stoga predlaže Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da dr. sc. Vesnu Girardi Jurkić, muzejsku savjetnicu, izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija za predmet: Antička provincijalna arheologija.

 

            S poštovanjem,

 

 

                                                                                  Povjerenstvo:

 

                                                           1. Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru   

                                  

                                                           2. Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

 

                                                           3. Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.


Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znastveno područje humanističkih znanosti, polje Znanost o umjetnosti, za predmete Filmska, radio i TV kultura i Medijska kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu podnosi sljedeće

 

                                       IZVJEŠĆE

 

Na natječaj (Narodne novine, br. 59/96) prijavile su se dvije kandidatkinje: Gordana Galić i mr.sc.Jasna Pervan.

GORDANA GALIĆ rođena je 19.08.1972. u Splitu gdje je završila srednju školu maturiravši s odličnim uspjehom. God. 1998. diplomirala je na Odsjeku za komparativnu književnost i odsjeku za etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je zatim upisala i apsolvirala poslijediplomski studij (smjer Znanost o književnosti). Nakon studija radila je (na određeno vrijeme) u tri škole u Splitu i Solinu. Tijekom dodiplomskog i poslijediplomskog studija pokazala je iznimno zanimanje za filmološku problematiku; ispite na poslijediplomskom studiju položila je s prosječnom ocjenom 5,00, no još nije taj studij dovršila. S obzirom na radno iskustvo, iako je na određeno vrijeme nakon studija radila u tri škole (dvije osnovne i Pomorska škola u Splitu), iz njezine se molbe ne može zaključiti da se njezin pedagoški rad odnosio na predmet ili građu koja se odnosi na Filmsku, radio i tv kulturu i medijsku kulturu; uostalom, to u svojoj biografiji ne navodi ni sama kandidatkinja. Stoga, Gordana Galić ne zadovoljava uvjet prema članku 80. Zakona o visokim učilištima (točka 1).

Mr.sc. JASNA PERVAN rođena je 20.12.1941. u Zadvarju. Srednju školu završila je u Splitu, 1965. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za srpskohrvatskosrpski jezik i jugoslavenske književnosti, posljediplomski studij završila je 1979. magistriravši s radnjom s područja metodike nastave književnosti (naslov: Doživljaj i spoznaja književnog djela kao metodički problem). Radi u gimnaziji «Marko Marulić» u Splitu. Za svog tridesetpetgodišnjeg radnog staža mr.sc.Jasna Pervan, uz spomenuti poslijediplomski studij, nastavila je s usavršavanjem u struci pokazavši izrazito usmjerenje prema filmološkoj problematici. Bila je dugogodišnji polaznik Ljetne filmske škole za nastavnike i profesore hrvatskog jezika, četiri je godine bila član programskog saveza Hrvatskog filmskog saveza u Zagrebu, član Savjeta kinoteke «Zlatna vrata» s Splitu (od 1992. i njezina voditeljica), organizirala je i bila predavačica na više seminara za nastavnike osnovnih i srednjih škola s područja metodike nastave hrvatskog jezika i književnosti i metodike nastave filma. Da bi nastavnicima i profesorima olakšala pripremanje nastave filma, izradila je priloženi Vodič za nastavnike kroz kratak pregled povijesti filma. Prema članku 80. Zakona o visokim učilištima, mr.sc.Jasna Pervan ispunjava uvjet pod točkom 1: ima znatno više od pet godina radnog iskustva u struci što se propisuje kao uvjet za izbor u zvanje predavača.

 

Zagreb, 23.1.2003.

Stručno povjerenstvo:

 

1.      dr.sc. Ante Peterlić,  red. prof

 

2.      dr.sc. Stjepko Težak,  red.prof. u miru

 

3.      dr.sc. Boris Senker,  red.prof

 


FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ul. Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

Zagreb, 19. prosinca 2002. godine

 

Temeljem odluke Fakultetskog vijeća od 11. listopada 2002. godine (br.: 01-12-90-2002, dopis od 22. listopada 2002) imeno­vano je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstve­nonastavno zvanje docenta za muzikološke pred­mete bez zasnivanja radnoga odnosa na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Naime, Muzička akademija u Zagrebu uputila je 10. rujna 2002. godine Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o is­punjavanju uvjeta dr. sc. Hane Breko, koja se jedina prijavila na natječaj objavljen u Vjesniku od 12. srpnja 2002. godine za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta za muzikološke pred­mete bez zasnivanja radnoga odnosa.

Stručno je povjerenstvo temeljito pregledalo građu koju je dostavila pristupnica, dr. sc. Hana Breko, i ustanovilo da ispunjava uvjete natječaja. Zato podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće miš­ljenje (v. prilog).

 

 

 

________________________________

Dr. sc. Nikša Gligo

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

____________________________

Dr. sc. Eva Sedak

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

________________________

Dr. sc. Vladimir Biti

Redoviti profesor Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Prilozi:

1) natječajni materijal

2) mišljenje stručnog povjerenstva

 

P. S.: Pristupnica je održala ogledno predavanje 17. prosinca 2002. godine i izvješće o njemu pročitat će se Vijeću Muzičke akademije prije pokretanja izborne procedure.

 


ŽIVOTOPIS PRISTUPNICE

 

Pristupnica dr. sc. Hana Breko, rođena je u Splitu 20. ožujka 1970. godine.

 

Osnovnoškolsko i glazbeno obrazovanje stekla je u Sinju (Osnovna školaSinjski skojevcii Škola za osnovno muzičko obrazovanjeAnte Acalija”). Srednjoškolsko je obrazovanje stekla u Sinju (Srednjoškolski centar “10. kolovoz”) i Splitu (Muzička školaJosip Hatze” – usmjerenje: instrumentalist klavirist). Nakon završene srednje škole upisala je 1988. Studij muzikologije i glazbene publicistike na  Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

 

Tijekom studija surađivala je s III. programom Hrvatskoga radija. Zagrebačku Muzičku akademiju predstavljala je u travnju 1991. na susretima glazbenih akademija/fakulteta  bivše države u Sarajevu.

 

Najraniji njezin muzikološki rad datira iz 1992. godine kada joj je u časopisu “Tonovi” objavljen seminarski rad iz nacionalne povijesti glazbe o Petom gudačkom kvartetu Mila Cipre. Dvije godine kasnije, 1994. godine, objavljen je njezin tekst u monografiji o Zagrebačkom kvartetu u izdanju Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb.

 

Na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je muzikologiju 1993. godine. Naslov je njezina diplomskoga rada Kompozicijsko-tehničke značajke skladbi za orgulje Anđelka Klobučara (mentor: red. prof. dr. sc. K. Kos, komentor: izv. prof. dr. sc. N. Gligo).

 

U godini 1993. dobitnica je Nagrade Hrvatskoga glazbenog zavoda (HGZ-a).

 

Godine 1998. na Muzičkoj akademijii Sveučilišta u Zagrebu stekla je akademski naziv magistra muzikologijske znanosti tezom Misal MR 70 zagrebačke Metropolitane (mentor: prof. dr. Andreas Haug, Sveučilište u Erlangenu-Nürnbergu, komentor akademkinja prof. dr. sc. Koraljka Kos, Sveučilište u Zagrebu).

 

U akademskoj godini 1994./95. bila je stipendistica DAAD-a (Institut für Musikwissenschaft der Universitaet "Friedrich Alexander" Erlangen-Nürnberg; F. Reckow, A. Haug).

 

Doktorat iz muzikologije stekla je 26. travnja  2002. godine na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu disertacijom Pulski misal iz 11. stoljeća. Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku sv. Tome u Puli: tzv. šibenski "Liber sequentiarum et sacramentarium" (mentori: prof. dr. Andreas Haug, Sveučilište u Erlangenu-Nürnbergu i akademkinja prof. dr. sc. Koraljka Kos, Sveučilište u Zagrebu).

 

Stalno je zaposlena u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU.

 

U istraživačko zvanje mlađeg asistenta izabrana je u siječnju 1996. U zvanje asistenta izabrana je 28. svibnja 1998., dok je 15. listopada 2002. stekla zvanje višeg asistenta pri Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU.

 

U registru istraživača Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske upisana je pod matičnim brojem 210683.

 

Od 1996. do danas naslovni je predavač kolegija Notacija rane glazbe, Seminar iz ranije nacionalne povijesti glazbe i Seminar iz ranije opće povijesti glazbe  na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu.

 

Suradnica je na projektu "Sređivanje, katalogiziranje i obradba muzikalija i drugih izvora u Hrvatskoj" br. 213001 Ministarstva znanosti i tehnologije RH (glavni istraživač: prof. dr. sc. Stanislav Tuksar),  a njezino su glavno područje istraživanja hrvatski izvori za liturgijsku glazbu Srednjega vijeka, te hrvatski izvori za ranu polifoniju u komparativnom kontekstu europskih liturgijskoglazbenih kodeksa.

 

U okviru znanstvenoistraživačkog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije koji se obnaša preko Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu posebno se bavila proučavanjem i katalogizacijom srednjovjekovnih izvora za liturgiju i glazbu biskupije Zagreb, istraživanjem provenijencije hrvatskih neumatskih kodeksa pohranjenih u inozemnim arhivima (u Augsburgu, Oxfordu, Güssingu i Budimpešti), te misnim obredom i nepoznatim izvorima za liturgiju i glazbu istarske regije.

 

Rezultate svojih istraživanja priopćavala je na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, te ih objavljivala u zbornicima, znanstvenim i stručnim časopisima.

 

Tri je izvorna znanstvena rada pristupnica objavila u stranim časopisima[1], šest izvornih znanstvenih radova objavila je u domaćem časopisu[2] i u zbornicima[3] koji su svi po vrsnoći izjednačeni sa časopisima s međunarodnom recenzijom.

 

Također je dr. sc. Hana Breko sudjelovala u radu organizacijskog odbora prvog medievističkoglazbenog međunarodnog muzikološkog skupa u Splitu pod nazivom Mediaeval Music Cultures of the Adriatic Region, 20-24. svibnja 1997, te je bila jedan od glavnih organizatora međunarodnih simpozija pod nazivom Pasionska baština godine 1998. u Hvaru i Koručuli i 2000. u Zadru i Preku.

 

Bila je gost predavač o temama iz hrvatske glazbene baštine na XXXV. Seminaru Zagrebačke slavističke škole u Dubrovniku 2001.  godine.

 

Dr. sc. Hana Breko je redovita članica studijske grupe “Cantus planus” Međunarodnog muzikološkoga društva (IMS-a), Međunarodnog društva za himnologiju (IAH-a), Hrvatskog mariološkoga instituta, te Hrvatskog muzikološkog društva i Hrvatskog društva skladatelja.

 

Sudjelovala je  na simpozijima “Cantus planus “skupine IMS-a (u Sopronu 1995., u Visegradu-Esztergomu 1998.), te na  kongresima Međunarodnog muzikološkog društva (London 1997., Leuven 2002.), na sastanku mladih muzikologa u Bratislavi 1996., te na Međunarodnoj konferenciji Slovene Medieval Music and its European Connections u Ljubljani 1997. i na simpoziju u Splitu 1997. godine.

 

Tri je puta bila sudionik američkih nacionalnih konvencija American Association for the Advancement of Slavic Studies, AAASS (u Seattleu 1997., u St. Louisu 1999., i Denveru 2000.).

 

Dva je puta, godine 1999. i 2002., u Veneciji sudjelovala na seminarima u organizaciji Zaklade Levi (1999. Simpozij: Civilità musicali a confronto: tendenze del periodo barocco a Venezia e in Dalmazia; 2002. simpozij: Il canto liturgico di Aquileia, del Patriarcato e delle regioni vicine europee).

 

U prosincu 2001.je u Zagrebu sudjelovala je na međunarodnom simpoziju Religijske teme u glazbi.

 

Uz znanstvenoistraživački rad dr. sc. Hana Breko kontinuirano djeluje i na polju primjene muzikoloških istraživanja na radiju i televiziji. Naime, od 1992.-2001. je bila autorica emisije “Musica sacra” na III. programu Hrvatskog radija i autorica priloga u emisijama ozbiljne glazbe Hrvatske televizije.

 

 

ZNANSTVENA DJELATNOST I OCJENA

 

 

Budući da je dosadašnja znanstvenoistraživačka djelatnost pristupnice, dr. sc. Hane Breko, dostatno prikazana u njezinome životopisu, ovdje ocjenjujemo neke od njezinih objavljenih izvornih znanstvenih radova:

 

 

1)      “The North Italian Influences in the Hungarian Plainchant Sources”. U: Mediaeval Music Cultures of the Adriatic Region, papers read at the conference in Split, 21.05.-24. 05. 1997, zbornik radova međunarodnoga simpozija (urednik: S. Tuksar), Zagreb, 2000, str. 215-239.

 

Autorica u ovome radu otkriva do danas nepoznati sloj repertoarnog utjecaja srednjovjekovne patrijarhije Akvileja na kodekse mađarskog koralnog dijalekta i to na temelju triju alleluja stihova za nedjelje nakon Uskrsa: Modicum et non videbitis, Vado ad eum, Usquemodo non petistis. Na širokoj repertoarnoj bazi poznatih europskih srednjovjekovnih kodeksa i na temelju tada tek dovršenog projekta inventarizacije izvora Akvileje ona analizira tekstovni predložak ovih stihova i njihovo mjesto u liturgiji, utvrđujući na temelju glazbene analize napjeva frapantnu podudarnost između varijante melodija koje koriste mađarski kodeksi (među njima i kodeksi biskupije Zagreb) i kodeksi koji pripadaju liturgiji i obredu srednjovjekovne patrijarhije Akvileja i Cividalea. Cilj je ove sondaže na temelju repertoarne usporedbe  melodija objasniti i ukazati na izvanmađarski sloj repertoara kodeksa mađarskih biskupija i time uputiti na do sada nepoznati pravac refleksije glazbenoga misnog repertoara zapadne obale Jadrana (sjeverne Italije i Akvileje) na istočnoeuropske obredne lokalitete.

 

 

2) "Liber Hospitij Sanctae Elisabeth": na tragu mogućeg lokaliteta uporabe misala MR 70 zagrebačke Metropolitane u srednjovjekovnom Zagrebu”. U: Glazba, riječi i slike, Music, Words and Images, svečani zbornik za Koraljku Kos (Essays in Honour of Koraljka Kos), ur. V. Katalinić i Z. Blažeković, Zagreb, 1999., str. 165-175.

 

Autorica analizira marginalne naknadne dodatke u kodeksu iz 13. stoljećanotiranom misalu zagrebačke Metropolitane MR 70 koji je nastao na njemačkom govornom području, najvjerojatnije na području enklave nadbiskupije Salzburg u srednjovjekovnoj Sloveniji. Analiza karakterističnih marginalnih dodataka, te osvrt na naknadno dopisane tekstove molitvi sv. Ladislavu i Leonardu u temporalu i sanktoralu misala potvrđuje vezu koju sugerira i jedan stari napis na koricama ovoga kodeksana vezu, naime, s kapelicom ili crkvom hospicija sv. Elizabete u srednjovjekovnome Zagrebu. Upravo su prema autoričinoj interpretaciji marginalije ovog kodeksa, nastale u Zagrebu tijekom 14. stoljeća, dokaz da je ovaj importirani kodeks bio u funkciji misnoga bogoslužja zagrebačkog obreda. Ovim je radom autorica ukazala na potrebu daljnje analize marginalija u zagrebačkim srednjovjekovnim kodeksima kao temeljima rekonstrukcije promjena i dopuna koje tijekom sedam stoljeća postojanja doživljuje lokalni obred crkve zagrebačke. Rad oduševljava novom tezom o mjestu uporabe misala MR 70 i argumentima za njegovu dataciju  koji na vrlo precizan i metodološki uzoran način analizirajuglazbene marginalijejedne srednjovjekovne knjige zagrebačkog obreda kao relevantne izvore za rekonstrukciju glazbe Zagrebačke biskupije u 13. stoljeću.

 

 

3) “Na razmeđi internacionalnoga i regionalnoga - Neke karakteristike velikotjednoga i korizmenoga repertoara napjeva misnoga proprija u srednjovjekovnim misalima biskupije Zagreb”. U: Pasionska baština 1998, Hvar, Korčula, 26. 03.-29. 03. 1998, Zagreb, 1999. (ur. Dino Milinović), str. 203-213.

 

Autorica u ovom radu tematizira repertoar promjenjivih napjeva mise (misnoga proprija) najstarijeg misala dijeceze Zagreb. Riječ je rukopisnom glazbenom kodeksu koji se danas čuva u Franjevačkom samostanu u Güssingu u Austriji pod signaturom Gü 1/43 dovršenom u Zagrebu  za liturgijsku uporabu crkve zagrebačke prije 1230. g. Kako je ovaj glazbeni rukopis zajedno s misalom MR 70 zagrebačke Metropolitane jedini dokument formacije i profilacije lokalnoga misnoga obreda crkve zagrebačke u 13. stoljeću i ujedno jedini sačuvani glazbeni kodeks povijesno-eklezijastičkog konteksta južne mađarske nadbiskupije Kaloča kojoj je biskupija Zagreb od godine 1180. bila sufragan, autorica u okviru pasionske tematike repertoarno uspoređuje  misne napjeve Velikoga tjedna ovoga misala s kasnijim zagrebačkim misalima, te misalima mađarske nadbiskupije Esztergom. Posebni je osvrt posvetila regionalno raširenom napjevu, tractusu Rex regum, koji je bio prisutan isključivo u izvorima srednjovjekovnog Zagreba i u mađarskim izvorima. Ovim komparacijama osvjetljava specifične dijelove repertoara zajedničkog izvorima mađarskog koralnog dijalekta, ali i utvrđuje posebnosti ovih repertoara u odnosu na standardni gregorijanski repertoar velikotjednoga liturgijskog razdoblja.

 

 

4) “Music and Religious Orders in Dalmatia in the 17th Century”. Musica e Storia, vol. VIII, n. 2, Dicembre 2000, Venezia, 2000., str. 455-477.

 

Ovaj je rad pokušaj sumiranja i prikaza najvažnijih relikata glazbe proisteklih iz radionice crkvenih redova u Dalmaciji u 17. stoljeću. Autorica konstatira da su glavne karakterstike franjevačke glazbene tradicije Dalmacije onoga vremena sačuvane u rukopisnim kantualima i pjesmaricama, te u Veneciji i Rimu tiskanim liturgijskim priručnicima. Osim analize pojedinih radova eminentnih skladateljskih imena poput benediktinca Damjana Nembrija i franjevca Ivana Marka Lukačića autorica pažnju usmjeruje ka jednom, ne često spominjanom svjedočanstvu franjevačkog baroka Dalmacije - bogato iluminiranim i notiranim rukopisnim kodeksima fra Bone Razmilovića koji pripadaju fondu Franjevačkoga samostana na Poljudu u Splitu (1670.-1675.). Komparativni kontekst ovih kodeksa u autoričinom osvrtu čini i trinaest rukopisnih glazbenih zbornika zadarskoga franjevca fra Frane Divnića nastalih razdoblju od 1645. do 1668. Autoricu posebno zanimaju njegovadva kantuala iz godine 1645. i 1654. koji sadržavaju napjeve u dvoglasju, zabilježene menzuralnom notacijom u jednostavnom tzv. cantus fractus stilu”. Naime, sva su spomenuta svjedočanstva do sada bila argument za karakterizaciju glazbe Dalmacije u 17. kaoanakrone, konzervativne i tradicionalne, uz tek iznimno rijetke primjere prihvaćanja inovacija…” Temeljitijom usporedbom sa sličnim reliktima glazbe talijanske franjevačke tradicije  i pozivajući se na rezultate zaključaka o karakterizaciji hrvatske glazbe srednjega vijeka u radu Richarda Gyuga[4], autorica propituje istinitost ovakve atribucije predlažeći revalorizaciju ove konstatacije u kontekstu uvjeta za produkciju i interpretaciju glazbe u Dalmaciji u 17. stoljeću, pritom zaključujući svoja promišljanja upitom: “Ne bi li te (prethodno citirane) odrednice trebalo smatrati namjernim, svjesnim održavanjem stare prakse primjerene lokalnom kontekstu i ondašnjim mogućnostima franjevačkih subjekata u Dalmaciji u 17. stoljeću?”

 

 

5) “Mittelalterliche liturgische Gesangbücher der Diözese Zagreb”. Arti musices, 28/1-2, 1997., str. 3-17.

 

U radu se raspravlja o novom pogledu na izvore za liturgiju i glazbu zagrebačkog obreda u svjetlu novootkrivenog “najstarijeg misala zagrebačke biskupije” iz 1230., pohranjenog u samostanu franjevaca u austrijskom Güssingu, signatura 1/43. Ovaj je rad prvi rad u hrvatskoj muzikologiji koji upućuje na nastariji misal zagrebačke regije i korigira u literaturi često karakteriziranu “lakunu izvora” za liturgiju i glazbu Zagreba u 13. stoljeću. Autorica komparira misal Gu 1/43 sa misalom MR 70 koji se čuva u Zagrebu konstatirajući da su upravo ova dva izvora “središnji dokumenti faze oblikovanja jednog obreda s osobitim profilom, nakon prve faze u kojoj su dominirale liturgijske knjige uvezene iz mađarskog prostora u 11. stoljeću”[5]. Autorica donosi i konkretne primjere koji potkrepljuju spomenutu činjenicu: primjere iz repertoara alleluja stihova Uskrsnog tjedna i introitusa mise “surplus” koja slijedi u litrugiji nakon blagdana Duhova  iz kojih je vidljivo da je zagrebački misal Gu 1/ 43 podudaran u dijelu repertoara sa kasnijim zagrebačkim misalima MR 133, MR 168 i 170 i istodobno bitno različit od standardnog repertoara kojega nalazimo u ostrogonskim misalima. Rad je prvi suvremeni hrvatski medievistički rad koji prikazuje i suvremene metode istraživanja repertoara srodnih eklezijastičkih prostora kakvi su nadbiskupija Ostrogon i Zagreb, istodobno donoseći vrlo opsežnu bibliografiju radova o problematici glazbe i notacije zagrebačkog obreda. Autorica njome raspolaže vrlo suvereno, postavljajući, poglavito u svjetlu recentnih mađarskih istraživanja, nove teze i hipoteze o karakteristikama liturgijske glazbe u srednjovjekovnom Zagrebu.

 

 

6) “Non Beneventan Plainchant Relics in Medieval Dalmatia: Some Examples of Chant Manuscripts and Fragments in German, Central Italian, Normano-Sicilian and Square Notation”. Journal of Croatian Studies, Vol. XLII, 2001, New York, str. 53-70

 

Ovaj je izvorni znanstveni rad autoričin prilog predstavljanju desetak do danas nepoznatih notiranih fragmenata srednjovjekovnih glazbenih kodeksa koji su notirani nebeneventanskom notacijom, a pohranjeni su u Splitu, Košljunu, Dubrovniku i Šibeniku. Uz kratki opis svakoga izvora i notiranoga fragmenta autorica analizira tip pisma i notacije svakog izvora, pokušavajući razumjeti kontekst pojavljivanja najdivergentnijih “Schriftbildera” u Dalmaciji - od njemačke notacije do normano-sicilijanske i srednjotalijanske. Njezin je cilj, osim samog faksimilnog premijernog predstavljanja izvora  i postavljanje nove teze o “značenju tih izvora za novo shvaćanje hrvatske – dalmatinske  srednjovjekovne glazbene prakse”. Prisutnost  njemačkih, te centralno talijanskih i normano-sicilijanskih neuma u kontekstu beneventanske Dalmacije dokazuje da su dalmatinski centri znali za “promjene” koje su bile zahvatile talijanske centre. Dalmatinski su centri i dalje imali kontakte s drugim skriptorijima  sustavno naručujući i kopirajući izvore nebeneventanske tradicije. Ova je sondaža imala za cilj inkorporiranje dalmatinskih nebenventanskih kodeksa u kartu srednjovjekovnih notacija,  u kojoj do danas nema niti jednog zapisa bilo kojeg drugog tipa notacije u Dalmaciji osim onog beneventanskog predznaka. Autorica uvjerljivo, uz dobro poznavanje literature o tematici srednjovjekovne notacije, a na temelju konkretnih primjera iz arhiva Dalmacije, konstatira nužnost promjene i izrade nove karte neumatskih notacija mediteranskih prostora, upućujući na potrebu pronalaska “ostatka” pergamentnih kodeksa kojima su hrvatski fragmenti tek jedan početni trag.

 

 

7) “Zur Frage des Entstehungs- und Vewendungskontextes von Missale MR 70 der Zagreber Metropolitanbibliothek”. U  Cantus planus, Papers read at the 9th Meeting of the Cantus planus Study Group of the IMS, ur. László Dobszay, Visegrad-Esztergom, 30.08-6.09. 1998, Budimpešta, 2000., str. 29-43.

 

Predmet je ovog rada prikaz najvažnijih rezultata repertoarnopovijesnog istraživanja mjesta nastanka i uporabe do danas nedovoljno istraženog kodeksa MR 70 zagrebačke Metropolitane. Autorica nastavlja svoje traganje za lokalitetom tj. skriptorijem nastanka ovog potpuno notiranog “missale plenuma” na temelju konstatacije Janke Szendrei koja je analizirala tip notnog pisma ovog izvora da je riječ o “kodeksu nastalnom u jednom njemačkom skriptoriju koji je bio u uporabi u srednjovjekovnom Zagrebu”. Autorica na temelju ove upute traga za konkretnim argumentima koji mogu potkrijepiti dvojnost i različitost  konteksta ovog rukopisa. Ona u komparativnom kontekstu pedesetak njemačkih izvora analizira repertoar sekvenci, alleluja stihova i procesijskih napjeva misala MR 70 dolazeći do zaključka o frapantnoj podudarnosti njegova repertoara s repertoarom srednjovjekovnih sekvencijara slovenskog područja, podudarnosti koja se zrcali i u repertoaru alleluja stihova. Argumente o mjestu uprabe misala autorica analizira na temelju do tada nečitljivih relikata na margini kodeksa, relikata koji upućuju na lokalitet uporabe kodeksa MR 70 – na hospicij sv. Elizabete u srednjovjekovnom Zagrebu. Zaključci ovoga rada objavljeni u prestižnom  zborniku Cantus planus predstavljaju sažetu verziju autoričina magistarskog rada i namijenjeni su stranom čitatelju. Oni su u hrvatskom, ali i svjetskom glazbenomedievističkom kontekstu primjer sveobuhvatnosti suvremenog rada na jednom glazbenom izvoru srednjega vijeka  i respektablilan primjer “novih interpretacija” nekih starijih spoznaja u svjetlu najrecentnijih svjetskih istraživanja repertoara srednjovjekovne liturgijske glazbe njemačkih i akvilejskih prostora.

 

 

8) “Šibenski misal kao izvor Gloria tropa, Le Missel de Šibenik comme un source d´un trope du Gloria”. U: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, Passion une source inepuisable de l´inspiration en culture, Pasionska baština 2000, Patrimoine de la Passion, ur. Jozo Čikeš, Zagreb, 2001., str. 281-305.

 

Rad se bavi analizom do danas nepoznatog aspekta najvažnijeg njemačkog misala iz 11. stoljeća pohranjenog u Šibeniku (tzv. šibenski “Liber sequentiarum et sacramentarium”). Riječ je o autoričinu otkriću pristutnosti ordinarij tropusa u jednoj od melodija Gloria iz ovoga kodeksa. Autorica na temelju uvida u raširenost jednog elementa tropa – Climmatibus quadris – kojega duguje bazi podataka svih Gloria tropa, koji je dio opsežnog projekta švedske autorice Gunille Iversen, konstatira pristutnost šibenskog tropa u tek osam do danas poznatih srednjovjekovnoh tropara. Na temelju analize tropa i njegove diseminacije isključivo na njemačkom govornom području  dolazi do jednog od najvažnijih argumenata za detekciju regije nastanka ovog, u Dalmaciju importiranog glazbenoga kodeksa. Na temelju sinoptičke transkripcije melodijskih inačica tropusa i na temelju njegove prisutnosti u najstarijim izvorima liturgije i glazbe srednjovjekovnog Regensburga ona zaključuje da je mjesto nastanka Libera jedan od skriptorija Bavarske i da je tropus koji bilježi šibenski misal zapravo tropus provenijencijom iz srednjovjekovnog Regensburga. Ovim je malim segmentom autorica pobila svaku mogućnost (do sada navođenu u literaturi) o sjevernotalijanskom mjestu nastanka Liber sequentiaruma. Način artikulacije problema i put ka njegovom argumentiranom rješenju uzoran je metodološki primjer rada s izvorima tropa  u kontekstu suvremene hrvatske  glazbene medievistike i dokaz zrelosti znanstvenice koja iz naoko “malih” segmenata repertoara jedne srednjovjekovne glazbene knjige lucidno izvodi nove argumente za novo lociranje  hrvatskih kodeksa, koji ovakovim načinom poredbenog pristupa postaju repertoarno  sastavnim dijelom europskog srednjovjekovnog glazbenog korpusa.

 

 

9) “Among the Beneventan, Italian, South German and Hungarian Traditions: Research Aspects of Croatian Medieval Plainchant  Manuscripts”. Journal of Croatian Studies, Vol. XLII, 2001, New York, str. 71-91.

 

Autorica ovim radom teži k uspostavi novihkontekstakomparativnog istraživanja izvora za liturgijsku glazbu hrvatskog srednjovjekovlja. Ona postavlja nove okvire repertoarnopovijesnog istraživanja glazbenoliturgijskih kodeksa hrvatskih regija u Srednjemu vijeku, a na temelju najrecentnijih, upravo dovršenih projekata katalogizacije izvora biskupije Zagreb, proučavanja nebeneventanskih kodeksa Dalmacije, te repertoarne analize kodeksa beneventanskog predznaka koji istraživanjem Richarda F. Gyuga dobijaju svoje novo mjesto u grupi talijanskih izvora starobenventanskoga korala. Naime, Gyugova hipoteza da je namjerno očuvanje beneventanskog pisma i notacije u dalmatinskim kodeksima nakon 11. stoljećaodraz načina kojima su dalmatinski centri definirali svoj nacionalni identitet naspram talijanskih oponenatamože se, smatra autorica, aplicirati i na tumačenje prisutnosti nekih lokalnih repertoarnih posebnosti u izvorima biskupije Zagreb i Pula naspram mađarskih, odnosno akvilejskih liturgijskoglazbenih repertoara. U okviru triju velikih tradicija koje su se križale na prostorima srednjovjekovnih hrvatskih regija autorica komentira prisutnost često citiranog jedinog njemačkog kodeksa u srednjovjekovnoj Dalmaciji (tzv. šibenskog Liber sequentiaruma) u svjetlu vlastitih istraživanja njegovih paleografskih osobitosti. Pri tom otkriva frapantnu sličnost njegove neumatske notacije s načinom notiranja sekvenci u knjigama opatije Einsiedeln. Citirajući najvažnije konkretne primjere svih triju velikih tradicija kojima pripadaju hrvatski izvori (Zadarski kodeks Ox 277, Kotorski lekcionar, Missale Ragusinum i dr.) autorica apostrofira važnostcrkvenih provincijakao temelja proučavanja nepoznatih karakteristika repertoaravelikih tradicijskih centarai predloška za rekonstrukciju onoga što Andreas Haug nazivaTraditionshorizonten”. Nadalje upućuje na važnost često zanemarivanih povijesnih granica crkvene hijerarhije koje ”do not always coincide with the political borders”. Poput svojevrsnog naputka budućim istraživačima sugerira neminovnost promatranja hrvatskih izvora za liturgijsku glazbu Srednjega vijeka kao svojevrsnih “kontaktnih repertoara” u kojima tragovi akvilejskih, beneventanskih i mađarskih predložaka kao reprezentenata “liturgijskih centara” tek u konfrontaciji s nizom lokalnih i regionalnih posebnosti objašnjuju razloge za često citirani “konzervativizam” repertoara nekih hrvatskih regija.

 

 

Na temelju izloženoga zaključuje se da pristupnica sasvim suvereno i vrlo kompetentno vlada svojom znanstvenom disciplinom – glazbenom medievistikom – i da s aspekta znanstvenih sposobnosti u potpunosti zadovoljava uvjete koje bi joj postavilo znanstvenonastavno zvanje docenta za muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

STRUČNA DJELATNOST I OCJENA

 

 

Pristupnica dr. sc. Hana Breko autorica je triju preglednih radova[6], šest prikaza s međunarodnih znanstvenih skupova[7], dvaju stručnih  komentara – programske knjižice nosača zvuka[8], dvaju prikaza[9], preko 50 sažetaka na engleskom jeziku hrvatske muzikološke literature za RILM u razdoblju od 1996-2000.

 

Pristupnica je održala brojna predavanja u Hrvatskoj i u inozemstvu: KBF Zagreb, Slovensko muzikološko društvo (1998.), Pontifikalni institut Toronto (1997.), Sveučilišta u SAD-u: Washburn (1997.), Missouri (1999.), Joliet College (2000.), a također je autorica brojnih radijskih emisija.

 

Stručna djelatnost pristupnice, dr. sc. Hane Breko, raznolika je i intenzivna i kao takva potvrđuje njezine kompetencije za rad u nastavnom procesu iz muzikoloških predmeta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

ZAKLJUČNA OCJENA I PRIJEDLOG

 

Na temelju izložene analize ukupne djlatnosti i postignutih rezultata pristupnice, dr. sc. Hane Breko

 

 

ZAKLJUČUJEMO SLJEDEĆE:

 

 

Dr. sc. Hana Breko je trenutno najmlađi doktor muzikologijske znanosti i izuzetno talentirana mlada znanstvenica koja je svojim dosadašnjim znanstvenim i stručnim radom stekla izuzetnu reputaciju u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezinih sedam godina rada u funkciji naslovnog predavača kolegija i seminara srednjovjekovne glazbe pri Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Svučilišta Zagreb kao i rezultati dosadašnjeg znanstvenog i stručnog rada dokazuju da bi vrlo kvalitetno i s odgovornošću mogla obavljati poslove docenta za muzikološke predmete za koje se natjecala.

 

Od uvjeta koje propisuje Rektorski zbor (NN 1996, br. 94, str. 4097) pristupnica zadovoljava dva sljedeća uvjeta:

 

·        Ona kontinuirano od 1996. do danas aktivno sudjeluje, najprije kao mlađi asistent (1996.-1998.), potom kao asistent (1998.-2002.), te konačno kao viši asistent (listopad 2002 do danas)  za srednjovjekovne glazbene izvore Hrvatske na znanstvenoistraživačkom projektu Ministarstva znanosti i tehnologije koji se obnaša preko Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu (Projekt MZT-a br. 213001: “Sređivanje, katalogiziranje i obradba muzikalija i drugih glazbenih izvora u Hrvatskoj”, glavni istraživač: prof. dr. sc. Stanislav Tuksar).

 

·        Pristupnica je sudjelovala na šesnaest međunarodnih znanstvenih skupova. Od toga je vlastitim priopćenjima sudjelovala na trinaest međunarodnih znanstvenih skupova koje citiramo u nastavku kronološkim redom:

 

1996. Bratislava, Slovačka

XIII. simpozij mladih muzikologa, 15. -17. travnja 1996.

 

1997. Split, Hrvatska

Međunarodni simpozij Musical Cultures on the Eastern and Western Adriatic Shore up to 1500, Split, 21.-24. svibnja 1997.

 

1997. Ljubljana, Slovenija

Međunarodna konferencija Slovene Medieval Music and its European Connections, 19.-20. lipnja 1997.

 

1997. Seattle, Washington, SAD

29. Nacionalna konvencija American Association for the Advancement of Slavic Studies, AAASS, 20.-23. studenoga  1997.

 

1998. Hvar-Korčula, Hrvatska

Međunarodna konferencija Pasionska baština 1998, 26.- 29. ožujka 1998.

 

1998. Esztergom/ Visegrad, Mađarska

Deveti kongres studijske skupine Cantus planus, Međunarodnoga muzikološkoga društva IMS-a, Sopron, Mađarska, 4.-9. rujna 1995.

 

1999. Venecija, Italija

XXII. Seminar Civilità musicali a confronto: tendenze del periodo barocco a Venezia e in Dalmazia, 6.-8. svibnja 1999.

 

1999. St. Louis, Missouri, SAD

31. Nacionalna konvencija American Association for the Advancement of Slavic Studies, 18.-21. studenoga 1999.

 

2000. Zadar-Preko, Hrvatska

Međunarodni znanstveni simpozij Muka kao nepresušno nadahnuće kulture (Passion, une source inepuisable de l´inspiration en culture) Pasionska baština 2000, Patrimoine de la Passion, 30. ožujka - 4. travnja 2000.

 

2000. Denver, Colorado, SAD

32.  Nacionalna konvencija American Association for the Advancement of Slavic Studies, 9. –12. studenoga 2000.

 

2001. Zagreb, Hrvatska

Međunarodni simpozij Religijske teme u glazbi, 15. prosinca 2001.

 

2002. Venecija, Italija

27. Međunarodni studijski seminar ciklusa - Il canto liturgico di Aquileia, del Patriarcato e delle regioni vicine europee, 2. –5. svibnja 2002.

 

2002. Leuven, Belgija

17. kongres Međunarodnog muzikološkoga društva (IMS-a), Mgr. Sencie institute, 1.-8. kolovoza, 2002.

 

Budući da se u uvjetima koje propisuje Rektorski zbor (NN, 1996, br. 94, str. 4097) navodebarem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom skupu”, razvidno je da je pristupnica, dr. sc. Hana Breko, u znatnoj mjeri premašila te uvjete.

 

Što se pak tiče objavljenih radova, odnosno minimalnih uvjeta za izbor u znanstveno nastavna zvanja znanstvenog područnog vijeća (NN, 1997, br. 38, str. 1506), konstatiramo ovo:

Radovi koji su u poglavlju Znanstvena djelatnost i ocjena prikazani pod brojevima 4, 5, 6, 7 i 9 u potpunosti i svojom kvalitetom i kvalitetom publikacija u kojima su objavljeni zadovoljavaju (a količinom i premašuju) minimalne uvjete znanstvenog područnog vijeća.

Stoga

 

PREDLAŽEMO

 
da se pristupnica, dr. sc. Hana Breko, izabere u naslovno znanstvenoistraživačko zvanje docenta.

 

________________________________

Dr. sc. Nikša Gligo

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

____________________________

Dr. sc. Eva Sedak

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

________________________

Dr. sc. Vladimir Biti

Redoviti profesor Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Zagreb, prosinac 2002. godine


dr.sc. Vladimir Marković,

redoviti profesor

dr.sc. Nada Grujić,

redoviti profesor

dr.sc. Ivo Babić,

redoviti profesor

 

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održanoj 15. svibnja 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmete Osnove likovnih umjetnosti i Umjetnost danas, na Filozofskome fakultetu u Rijeci. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti  u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja podnosimo

SLJEDEĆE IZVJEŠĆE

 

Na natječaj objavljen u Novom listu 2. travnja 2002. za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora prijavio se jedan kandidat, dr.sc. Vladimir Goss.

 

Podaci iz životopisa

Dr.sc. Vladimir P. Goss rođen je u Zagrebu 1942. godine. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju i upisao studij na Filozofskom fakultetu, engleski jezik i književnost te povijest umjetnosti. Diplomirao je 1966. godine i 1968. je na istom fakultetu magistrirao s temom «Vinodolski teritorij i njegova prostorna organizacija». Doktorsku disertaciju «Pre-Romanesque and Early Romanesque Arhitecture in Croatia» obranio je 1972. godine na Cornell University u New Yorku, SAD. (Doktorsku diplomu nostrificirao  je Filozofski fakultet u Zagrebu 1993. godine)

Vladimir P. Goss bio je od 1965. do 1968. godine vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti, a potom je svoju znanstvenu i nastavnu djelatnost nastavio u SAD-u.

Dr.sc. Vladimir P. Goss državljanin je Republike Hrvatske i Sjedinjenih američkih država.

 

Znanstvena djelatnost

Znanstveni interes Vladimir P. Gossa široko je usmjeren, ali nesumnjivo je najznačajnija postignuća ostvario na području srednjovjekovne umjetnosti i u razmatranjima pojedinih renesansnih tema. O predromaničkoj arhitekturi u Hrvatskoj objavio je  tri knjige, Starohrvatska arhitektura, Zagreb, 1969., Early Architecture, London, 1997., Predromanička arhitektura u Hrvatskoj, 1996. Prva je uglavnom esejističkog karaktera, a druge dvije su znanstvene. Osobito je važna posljednja Predromanička arhitektura u Hrvatskoj, Zagreb, 1996. gdje razmatra predromaniku kao stil te u tom svjetlu tumači hrvatske spomenike. Također uspostavlja novu njihovu podjelu i između predromanike i rane romanike, što provodi na temelju stilskih osobina građevina, a ne redosljeda njihove izgradnje. Tako na primjer crkvu Sv. Petra i Marije u Solinu koju se smatralo primjerom predromanike, tumači kao izrazito romanički strukturiranu arhitekturu. Sljedom istog sustavno provedenog ispitivanja arhietktonskih  svojstava autor je identificirao «Kraljevsku skupinu» građevina, u biti hrvatsku verziju karolinške arhitekture koju karakterizira pojava Westwerka. Tu temu karolinškog utjecaja autor je već razvio u studiji «The Southeastern Border of Carolingien Arhitecture (časopis Cahiers archeologiques 27, 1978.).

Važno je ovdje naglasiti i Gossov kulturološki interes kada uspostavlja i tumači veze između spomenika i širih povijesnih zbivanja (vidi «Two Early Croatien Royal Mausolea», Peristil, 18-19.). Goss se posljednji put vraća hrvatskoj  predromanici u kontekstu europske kulture u Zborniku simpozija «Europske integracije i 21. stoljeće» održanog u Dubrovniku 1999. godine s radom «Croatien Art and the West: A Venerable Witness Recalled». U tom radu Goss točnije određuje sličnost između arhitektonske strukture Sv. Spasa na vrelu Cetine i karolinške arhitekture Zapada.

Također su značajna skupina Gossovih znanstvenih radova o romaničkom kiparstvu u Hrvatskoj i ponajviše o njezinim vodećim predstavnicima Radovanu, Buvini i Majstoru Splitskog Navještenja. O toj je problematici objavio šest studija: Prilog problemu školovanja majstora Radovana (Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 19, 1972.), "The Lunette of the Nativity et Trogir (Studies in Medieval Culture 8-9,1976.), Split Cathedral's wooden doors (Commentari 1978/1982.), "Parma - Venice - Trogir... (Arte Veneta 34, 1980.), Art and Politics in High Middle Ages... (Conference Proceedings, Rennes , 1983.), Master Radovan  and the Drama of Medieval Church, isto Trogir, 1994). Neke od njih poslužile su kao uvod u njegove kulturološke studije europskog srednjovjekovlja.

U tim studijama Gossovo se istraživanje usredotočuje na ličnost Majstora Radovana i to kako s atributivnog tako i kulturološkog vida. Prvi je zapazio sličnost Radovana i skulptura na Baptisteriju u Parmi, postavio odvažne no najvjerojatnije točne atribucije u Parmi, zacrtao je smjer traženju Radovana u Veneciji i nagovjestio mogućnost pronalaženje Radovanove ruke u Ils-de-Franceu, moguće Chartresu (sjeverni portal). Goss je također uveo novu dimenziju u studij hrvatske umjetnosti 13. stoljeća, a to je pitanje dualističke hereze i borbe protiv nje (rad u Studies in Medieval Culture, Commentari 1978), što sve sintetizira u Romanesque sculpture in Eastern Adriatic: Between the West and Byzantium, 1983.,opsežnom tekstu objavljenom u Zborniku velikog medijevalističkog simpozija u Parmi – «Romanico Padano-Romanico Europeo», 1977. U toj studiji započinje i razmatranje trećeg velikana hrvatske skulpture 13. stoljeća, Majstora splitskog Navještenja. U Zborniku simpozija Per Raduanum, 1990., Goss uspješno uspostavlja vezu između Radovana i srednjevjekovne drame.

Rad na hrvatskoj srednjevjekovnoj skulpturi doveo je Gossa i do razmatranja ključnog pitanja pojave monumentalne fasadne skulpture u srednjem vijeku, koju on pojašnjava kao "javni medij svoga vremena" (najraniji u toj skupini je referat na godišnjoj skupštini College art Association u New Yorku, 1977. i seminar na tu temu na University of Tel-aviv, 1979.). Sinteza tog višegodišnjeg istraživanja iznesena je na simpoziju «L'art et artistes au Moyen-Age», Rennes, 1983; «Art and Politics in High Middle Ages-Heresy, Investiture Struggle, Crusade», objavljeno 1990. Uz primjere iz Hrvatske sustavno se analiziraju i ostvarenja iz zapadne Europe te je tako autor pokazao s jedne strane duboke njihove povijesne veze, ali i specifičnosti hrvatskih spomenika. U tom pogledu je obrazložena i kiparska specifičnost naših majstora.

U ovom je tematskom krugu Goss ostvario i važan pothvat - oragnizaciju međunarodnog simpozija  «The Meeting of the TwoWorlds: Cultural Exchange Between East and West During the Period od the Cruisades», Western Michigan University i University of Michigan, 1981., uz potporu prestižnog granta američke Nacionalne zaklade za humanistiku. Simpozij je okupio niz istaknutih znanstvenika s područja srednjovjekovnih studija. Goss je uredio opsežan zbornik radova Simpozija, napisao predgovor i prilog «Western Architecture and World of Islam in the Twelfth Cntury», te sudjelovao u organiziranju popratne izložbe u University of Michigan Museum of Art za katalog koje je napisao tekst «Architectural Exchange Between East and West». Goss se vraća još dva puta suradnji s ovom istaknutom muzejskom ustanovom izložbama armenske umjetnosti i armenskih tepiha za koje uređuje i dobrim dijelom piše kataloge. U ovaj krug pripadaju još dva teksta objavljena u Peristilu 22,19  «The Twelfth Century Architecture of Acquitaine and the Cosmopolitan Character of the Occitan Culture», koji pokazuju dobro poznavanje južnofrancuske romanike, posebice kupolnih crkava Perigorda i «Miles Ensifer» isto tako temeljita znanja o romaničkoj skulpturi i medijevalnoj epskoj poeziji, a bavi se i pitanjima reljefa kralja u splitskoj krstionici; tekst se zasniva na referatu održanom 1982. na British School of Archeology u Jeruzalemu.

Goss je objavio niz radova o ključnim spomenicima romanike i rane gotike u kontinentalnoj Hrvatskoj u vrijeme kad ova tema nije privlačila osobitu pažnju u znanstvenim krugovima. Tu je on sljedbenik pionirskog rada Djure Szabe i Anđele Horvat. Ističemo dvije studije o crkvi Majke Božje u Moroviću (Peristil 12-13, 1969/70; East European Quarterly 16, 1980.), jer prelaze okvire monografskih prikaza; prva određuje predmet istraživanja unutar širokog spektra srednjovjekovne «saksonske» subkulture od Frizije do Sedmogradske, i od Jadrana do Baltika, druga u okviru novih istraživanja o «Velikoj Moravskoj» donosi niz odvažnih no dobro fundiranih prijedloga u vezi lokacije Velike Moravske i groba Sv. Metodija, pa je važan doprinos poznavanju problematike ranog srednjeg vijeka u panonskom bazenu (rad je dobio nagradu znanstvene udruge Delta Tau Kappa za istočnoeuropske studije 1981.). Goss se također bavio istraživanjima srednjovjekovnih fortifikacija u kontinentalnoj Hrvatskoj i objavio je o tome tekstove u Hrvatskoj (Peristil, 10-11, 1967/68., Arhitketura, 98-99, 1967.) i svijetu (Bulletin-Institut International des Chateaux Historiques).

Pet Gossovih priloga bave se našim «Schiavonima». Pažnju privlače dva teksta o mladom Franji Laurani (Arte Lombarda, 42-43, 1973., Napoli Nobilissima, 1980. neke vrsti prvog poglavlja za nenapisanu monografiju). U te dvije studije Goss je nastojao utvrditi djelatnost Laurane na našoj obali prije odlaska u Italiju, te mu je pripisao nekoliko skulptura u Zadru i Dubrovniku, a što je djelomično bilo prihvaćeno u svjetskoj stručnoj literaturi. U drugoj studiji «The Schiavone in Vasari's Vita of Brunelleschi» (Commentari 27) u kojem se na vrlo zanimljiv način postavlja pitanje izvora umjetnosti Jurja Dalmatinca i renesansne komponente u njegovom radu.

Goss je danas zacijelo najbolji poznavatelj suvremene umjetnosti hrvatske dijaspore, i to onih umjetnika koji su postali dio «mainstreama» zemalja u kojima žive i rade (Marko Spalatin, Anton Cetin, Vesna Kittelson, itd.). Osvrti te vrste po dnevnom su i tjednom tisku i izložbenim vodičima. Ističemo kratak no za povijest suvremene hrvatske umjetnosti  važan uvod kataloga velike retrospektive Marka Spalatina u Butler Institute of American Art, 1995. (Butler je uz Witney najvažnija ustanova za promicanje američke umjetnosti). U tisku je Gossov opsežniji rad «Croatian-American Art and Literature and the Liberation War: Josip Novakovich and Vesna Kittelson». Radi se o znanstvenom području na kojem se u nas sustavno nije radilo, te tako Gossova znanstvena, publicistička i galeristička aktivnost na tom polju dobiva posebno značenje. (Osamdesetih je bio savjetnik Horace Williams House, galerije Udruge za zaštitu prošlosti u velikom sveučilišnom središtu Chapel Hill u Sjevernoj Karolini, Goss je organizirao, uz ostalo, dvije izložbe Marka Spalatina)

Dr.sc. Vladimir Goss sudjelovao je na 31 znanstvenom skupu, 11 puta kao predsjedatelj ili organizator, 20 puta kao izlagač u Europi, Americi i Aziji. Dobitnik je 27 priznanja za znanost i kulturnu djelatnost uključujući National Endowment for the Humanities, IREX, ACLS, Kevorkien Foundation i Gulbenkien Foundation.

 

Nastavna djelatnost

Nastavnu je djelatnost kolega Goss započeo 1971. godine kada je izabran za asistenta na Cornell University, SAD. Potom je 1972. godine na University of Michigan-Dearborn napredovao u zvanje docenta, 1975. u zvanje izvanrednog, a 1980. redovitog profesora. Istodobno je bio znanstveni suradnik (1975.-1981.) i zatim znanstveni savjetnik (1981.-1982.) u Center for Russian and East European Studies na University na of Michigan-Ann Arbor, te znanstveni savjetnik (1978.-1982.) u Medieval and Renaissance Collegium. Bio je gost-profesor 1979.-1980. godine na University of Tel-Aviv te na University of North Carolina-Chapel Hill (1984. i 1987.) na Appelachien State Universitiy. Također je i na Sveučilištu u Zagrebu na, Hrvatskim studijima bio gost profesor 1999. i 2001. godine, te u Ljetnoj školi hrvatskog jezika i kulture Filozofskog fakulteta 2001. i 2002. godine. Nastavna djelatnost dr.sc. Vladimira Gossa uključuje i mentorstva nekolicini doktoranata.

 

Mišljenje i prijedlog

Na temelju svega u prethodnom tekstu iznesenog povjerenstvo  donosi sljedeće mišljenje.

Stručno povjerenstvo smatra da je dr.sc. Vladimir Goss u potpunosti udovoljio kriterijima za izbor u zvanje redovitog profesora i to na osnovi članka 78, Zakona o visokim učilištima (NN 59/96 - pročišćeni tekst).

 

Stoga stručno povjerenstvo predlaže izbor dr.sc. Vladimira Gossa u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmete Osnove likovnih umjetnosti i Umjetnost danas, na Filozofskome fakultetu u Rijeci.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

dr.sc. Vladimir Marković,

redoviti profesor

 

dr.sc. Nada Grujić,

redoviti profesor

 

dr.sc. Ivo Babić,

redoviti profesor


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

Zagreb,08. listopada 2002.

Predmet: Mišljenje povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na određeno vrijeme, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija, na Katedri liječnik i bolesnik I, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (dr. sc. Živka Staničić)

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 19. ožujka 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Živke Staničić za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija, na Katedri liječnik i bolesnik I, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

 

Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskome vijeću sljedeće

 

I Z V J E Š Ć E

 

Na natječaj Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koji je objavljen u "Slobodnoj Dalmaciji" 5. lipnja 2001. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na određeno vrijeme, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje  sociologija, za predmet Medicinska sociologija prijavila se jedna kandidatkinja – dr. sc. Živka Staničić, dosadašnji nastavnik za predmet Medicinska sociologija.

 

 

ŽIVKA STANIČIĆ -  ŽIVOTNA I RADNA BIOGRAFIJA

 

Predloženica dr. sc. Živka Stančić, rođena je 3, listopada 1955, godine u Podgorici. Osnovnu i srednju školu završila u Omišu. 1979, godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studijskim grupama sociologija – filozofija. 1982, godine magistrirala, a 1996 godine doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom “Sociološki aspekti suvremenih koncepcija zdravlja”.

Kao istraživač dr. sc. Živka Stančić sudjelovala je u istraživačkim projektima: "Zdravstvo i zdravstvena zaštita u Hrvatskoj", “Socijalna zaštita u Hrvatskoj” i “Sestre u psihijatriji. Društveni i kulturni kontekst psihijatrijske djelatnosti” Sudjeluje u radu Hrvatskog politološkog društva te slovenskih i talijanskih socioloških i politoloških udruga.

Dr. sc. Živka Stančić od 1979 zaposlena je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Područni studij medicine u Splitu kao viši asistent na Katedri za sociologiju, za predmet Medicinska sociologija, a sudjeluje i u nastavi iz predmeta Medicinska etika.

Znanstveni rad

Objavljeni radovi predloženice, u domaćim znanstvenim i stručnim časopisima i drugoj periodici, te predavanja i stručni tečajevi, zaokružuju znanstveno-stručni opus karakterističan za izvornoga znanstvenika, znanstvenika koji je, uvijek, i znalački i  iskustveno pristupao proučavanju i analizama područja društvenoga života koja su bila aktualna i urgentna. U analitičko-teorijskom obzoru, predloženica, uvijek postavlja pitanje o korisnosti i upotrebljivosti raznih teorijskih i znanstvenih aktivnosti, a u svrhu povećanja kvalitete života stanovništva.

Međunarodni projekt

U siječnju, 2001. Predloženica je održala zapaženo predavanje pod naslovom : Sociološki aspekti ljekarništva u okviru tečaja stručnog usavršavanja za sudionike u međunarodnom Twinning projektu Hrvatska-Njemačka: Pitajte o svojim lijekovima - Projekt Europharm Foruma/Who i Hrvatskog farmaceutskog društva.

Nastavni rad

Na Katedri liječnik i bolesnik I, dr. sc. Živka Staničić izvodila je sve programe, od asistiranja na predmetu Medicinska sociologija, do sadašnjega samostalnog izvođenja nastave iz predmeta Medicinske sociologije i sudjelovanja u izvođenju nastave iz predmeta Medicinska etika.

Mentor je studentici  Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Ortner Zlatki u izradi diplomskog rada pod naslovom: Prepreke u ostvarenju koncepta ljekarničke skrbi.

Profesionalna i građanska aktivnost

Članica je Hrvatskog sociološkog društva. Sudjeluje u radu Hrvatskog politološkog društva te slovenskih i talijanskih socioloških i politoloških udruga.

Prikaz i ocjena odabranih znanstvenih radova objavljenih nakon posljednjeg izbora

Odlučili smo se prikazati ovih nekoliko radova, jer svaki za sebe predstavlja doprinos znanosti ili struci:

1.                  Osobeni položaj liječnika u društvu; ili: o granicama liječnikovog djelovanja. Revija za sociologiju, Vol.32.,No.3-4.,2001. (str. 197-206)

U radu se pokušavaju ispitati dvije, u osnovi, protivrječne odredbe liječnikovog položaja koje proizlaze iz dvostrukosti relacije koju liječnik ima, s jedne strane spram bolesnika, a s druge strane, spram društva u čijem okrilju djeluje.

U odnosu spram bolesnika, liječnik djeluje kao čovjek od moći iz najmanje dva razloga: njegova se moć spušta do čovjekove najživotnije razine ( a to je razina čovjekovog tijela); jedino liječnik ima legitimitet imenovanja čovjekovih stanja kao bolesnih ili zdravih.

U odnosu spram društva, liječnik se, međutim, pojavljuje kao objekt moći čiji su korijeni « s onu stranu» medicinske profesije, u vladajućoj političkoj strukturi.

Postoje, dakle, neke izvanjske, neprikosnovene činjenice koje ne samo reguliraju i usmjeravaju, već i određuju sveukupni sadržaj, pravac i doseg liječnikovog djelovanja. Kao dokaz za navedenu tvrdnju, uzima se činjenica da je dijagnoza u osnovi socijalni konstrukt. Na taj način pokazuje se da liječnik nema potpunu znanstveno-stručnu autonomiju u svom radu; on ne predstavlja krajnju instancu ni u određenju dijagnoza ni u određenju terapije. To je zato jer liječnik i medicina u svakom društvu ima nadindividualnu socijalnu funkciju, a to znači da glavni «impuls» svom djelovanju dobiva od vladajuće političke strukture. U posljednje vrijeme dadu se uočiti grubi primjeri narušavanja ravnoteže između dviju oprečnih dužnosti/odgovornosti liječnika: činjenice da je on «apsolutni pristalica» života, ali i da je istovremeno i «učesnik u moći vrhovnih vlasti da odlučuju o životu».

2.                  Funkcionalna važnost komunikacije u liječnikovom djelovanju. Društvena istraživanja, Vol.11 (2002.), br.2-3, str. 469-484

U radu se analiziraju dva osnovna pravca liječnikovog djelovanja: svrhovito-racionalno i komunikativno djelovanje. Dokazuje se da sveukupno liječnikovo djelovanje ne može polaziti isključivo od prirodnih, empirijskih znanosti, unatoč tome što se mnogim liječnicima to područje čini najsigurnijim. U terapeutskoj stvarnosti, svrhovito-racionalno djelovanje predstavlja još uvijek samo predstupanj; za potpunu obradu bolesnika, liječnik treba, od razine ustanovljavanja činjenica «mjerenjem» i «računanjem», prijeći na razinu promatranja zbiljskog bolesnika a to, međutim, pretpostavlja jedno posve drugačije, principijelno novo liječnikovo djelovanje: komunikaciju. Dobrom komunikacijom, liječnik uspijeva otkloniti najnegativnije implikacije uloge bolesnika zbog koje on privremeno i/ili trajno cijeli svoj socijalni život treba živjeti manje-više sa ograničenjima. Komunikacija u interpersonalnom odnosu liječnika i bolesnika, potrebna je ne samo zato jer ona uspješno negira naglašenu asimetriju moći u njihovom odnosu, stvarajući time povoljno okruženje koje liječniku omogućava postizanje maksimalnog, stvarnog terapeutskog učinka, već i zato jer se čovjek, kao povijesno biće, ne može u potpunosti dokučiti čistom objektivizacijom i mjerenjem.

Ključne riječi: liječnikovo svrhovito-racionalno djelovanje; liječnikovo komunikativno djelovanje; funkcionalna važnost komunikacije iz perspektive liječnika; funkcionalna važnost komunikacije iz perspektive bolesnika; bolesnikov strah; ovisnost bolesnika od liječnika.

3.                  Smisao i najvažnije praktične implikacije socijalnog diskursa zdravlja i bolesti. Revija za socijalnu politiku, Godina 9, br.2, Zagreb  2002. (str. 161-171)

Cilj je ovog rada opovrći pozitivistička shvaćanja, ne samo u prirodnim već i u socijalnim znanostima, po kojima su intelektualni i tehnički sadržaji moderne medicinske znanosti – njezini koncepti, činjenice, metode – «čisto» empirijske, prirodnoznanstvene.

U suprotnosti spram toga prevladavajućeg stava, polazi se od tvrdnje da u proučavanju zdravlja i bolesti valja primjenjivati bitno metodologijsko načelo «dvostrukog diskursa», koje uključuje prirodnoznanstveni ali i socijalni diskurs kao jednakovrijedne. Tek u okviru sadržajno-disciplinarno različitih, ali bitno komplementarnih načina proučavanja (jedan prirodnoznanstveni a drugi socijalni), otvaraju se brojni putovi za plodno i mnogostruko istraživanje zdravlja i bolesti.

Obveza da se o zdravlju i bolesti, uz biomedicinski referentni sustav, raspravlja i u okviru socijalnog referentnog sustava, određena je najmanje dvjema bitnim činjenicama: čovjek je po prirodi «neprirodan»; veliki dio čovjekovog biologijskog bivstvovanja podliježe stalnom društvenom upletanju, što znači da su «egzistancijalne» osnove zdravlja i bolesti izvanmedicinske.

U zaključnom dijelu rada,  navode se neke strukturne osobine i funkcije socijalnog diskursa zdravlja/bolesti koje ga bitno razlikuju od prirodnoznanstvenog. Za razliku od prirodnoznanstvenog diskursa, socijalni diskurs zdravlja/bolesti otvara prostor za afirmaciju potreba najvećeg broja ljudi koji se nalaze izvan tokova medicinsko-profesionalnog i/ili političkog odlučivanja, tj. dovodi do demokratizacije područja zdravstva.

Najvažnije implikacije socijalnog diskursa valja očekivati u većoj «produktivnosti» suvremenog liječnika; sasvim je sigurno da suvremeni liječnik, polazeći isključivo od biomedicinskog diskursa, nije više u dovoljnoj mjeri kompetentan ni u razumijevanju a još manje u liječenju mnogih bolesti koje prevladavaju u suvremenom društvu. Upravo zato je iznimno važno da suvremeni liječnik što prije shvati intelektualnu vrijednost socijalnog diskursa u svome svakodnevnom djelovanju.

4.                  Aktualnost biomedicinske paradigme zdravlja, bolesti i medicine. Socijalna ekologija, Vol.10, No.3,srpanj-rujan 2001. (str. 125-140)

Iz činjenice da u suvremenom zapadnom društvu postoji cijelo mnoštvo najrazličitijih koncepcija liječenja, zdravlja i bolesti- koje se kreću u širokom rasponu od predlogičkih, primitivnih, magičnih do prirodnoznanstvenih - izvlači se pogrešan zaključak o postojanju konceptualne višeslojnosti, što implicira tvrdnju da različite paradigme liječenja, zdravlja i bolesti ravnopravno koegzistiraju bez stvarne mogućnosti da bilo koja od njih zauzme dominantan status.

U radu se dokazuje da teoretski pluralizam postoji samo prividno; na djelu je još snažno prisutan teoretski monizam, što znači da «tvrdo jezgro» biomedicinske paradigme, unatoč dodavanja i modificiranja, zapravo ostaje nepromijenjeno.

Ukazuje se kao se posebnim strategijama (putem indoktrinacije, obrazovne politike, financiranja, tzv.«poduzetnička znanost», socijalizacije, jer paradigma ima, među ostalim, i svojstvo «psihološke jedinstvenosti», izbora osnovnog predmeta proučavanja, sve ono što je izvan konceptualnog i instrumentalnog područja paradigme smatra se nevažnim) neutraliziraju i marginaliziraju sve one paradigme koje nisu bitno na tragu biomedicinske paradigme. Sve analize i kritike biomedicinske paradigme u funkciji su traženja odgovora na bitno pitanje: Zašto je, unatoč tome što više nije «kompatibilna sa činjenicama», biomedicinska paradigma još uvijek vladajuća paradigma u suvremenoj medicini? Naime, sve se više pokazuje da njezino monokauzalno tumačenje nije dostatno u objašnjavanju suvremenih degenerativnih bolesti koje je «stvorio» čovjek. Iako je, dakle, «dogmatska sigurnost» biomedicinske paradigme u novije vrijeme značajno poljuljana, ona nije ozbiljnije dovedena u pitanje, ponajprije zato jer biomedicinska paradigma reproducira i legitimira političku ekonomiju razvijenih društava.

5.      poster : Strategija dobre verbalne i neverbalne komunikacije u kontekstu ljekarne, na IV kongresu farmaceuta Hrvatske, Cavtat, svibanj, 2001.

Autorica smatra da uz kognitivne i tehničko-manipulativne vještine, ljekarnik mora stjecati i razvijati komunikacijske vještine. Komunikacija ljekarnika sa bolesnikom predstavlja nedvojbeno, substancijalni dio ukupne ljekarnikove djelatnosti. Dobrom komunikacijom ljekarnik može oživjeti prividno krut i čvrsto postavljen odnos  sa bolesnikom. Budući da se nalazi u tzv. «statuarnoj fiksiranosti» spram bolesnika, komunikacija predstavlja glavni medij, ali i glavno sredstvo putem kojeg ljekarnik može otkriti esencijalne bolesnikove znakove/potrebe. Preuzeto je očekivati da ljekarnika naučimo komunicirati; ali nužno je ukazati na neka pravila komunikacije in abstracto (paradigmatski) kako bi ih ljekarnici mogli primjenjivati u stvarnim situacijama, na konkretnoj razini. U tu svrhu, autorica iznosi plan ozbiljenja dobre/aktivne komunikacije: primjenu strategije skrbničke ili dobrohotne susretljivosti spram bolesnika. Svi postupci i metode, kojima se ta strategija ozbiljuje, imaju jedinstven cilj: ljekarnika u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji sa bolesnikom učiniti jednostavnim i «vitalno prisutnim» (Jaspers, K.). Autorica smatra da je to siguran način da ljekarnik pokaže istinsku, genuinu skrb spram bolesnika.

6.      tekst pod naslovom: Socijalna farmacija. Zašto bi trebala postati redovni predmet na FBF-u? U časopisu PH., br. 2., prosinac 2001. Službeno glasilo CROPBSA-e Hrvatske udruge studenata farmacije i biokemije.

Iako još uvijek postoje brojne nejasnoće u pogledu određivanja statusa ljekarnika unutar zdravstveno-zaštitnog sustava, njezini pripadnici su definitivno sigurni da on ne može više biti isključivo distributer i prodavač lijekova već mora preuzeti ulogu ključnog člana unutar zdravstveno-zaštitnog tima. Bitna pretpostavka za ispunjenje takve nove uloge jest znatno veća orijentacija  ka bolesniku. U suvremenim okolnostima, u kojima pružanje zdravstvene zaštite polazi od holističkog koncepta, postaje sve jasnijim kako sveukupno ljekarnikovo djelovanje ne može više polaziti isključivo sa tla prirodnih, empirijskih, analitičko-eksperimentalnih znanosti, iako se mnogi ljekarnici na tom području još uvijek osjećaju najsigurnijim. Pred ljekarničku profesiju sve se otvorenije postavljaju zahtjevi za proširenjem njihove dosadašnje uloge u pravcu sve bolje komunikacije sa bolesnikom/klijentom. Prema autoričinu mišljenju nova situacija od ljekarnika ultimativno traži da u farmakoterapeutskoj stvarnosti primjenjuje, uz stručno-racionalno djelovanje koje se ravna po tehničkim pravilima koja se temelje na empirijskom znanju (disciplina umijeća u užem smislu),i jedno principijelno posve novo djelovanje: komunikaciju. Autorica analizira ostvarene i moguće tipove komunikacije i teškoće u komunikaciji pacijent ljekarnik i zaključuje da, u današnjim uvjetima, trebamo stvarati jedan posve novi tip ljekarnika - ljekarnika sa dobrim poznavanjem socijalnih, bihevioralnih znanosti, epidemiologije ali i marketinga, menadžmenta, administracije, komunikacije, prava, etike; jednom riječju, trebamo “univerzaliste” a ne samo “tehničare”.

OCJENA ZNANSTVENOG, STRUČNOG I NASTAVNOG RADA I MIŠLJENJE STRUČNOG  POVJERENSTVA

Na osnovu izloženog prikaza rada dr. sc. Živke Staničić, stručno povjerenstvo izvješćuje Fakultetsko vijeće o činjenicama i daje svoje stručno mišljenje o kandidatkinji, te prijedlog

NALAZI STRUČNOGA POVJERENSTVA

Stručno povjerenstvo  je na osnovu priloženoga natječajnog materijala utvrdilo slijedeće:

1. Na natječaj koji je raspisao Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, a za izbor  u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri liječnik i bolesnik I, za predmet Medicinska sociologija, prijavila se je samo jedna kandidatkinja – dr- sc. Živka Staničić, viši asistent na Katedri liječnik i bolesnik I, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Uz prijavu kandidature priložila je svu potrebnu dokumentaciju.

2. Dr. sc. Živka Staničić stekla je akademski stupanj  doktora znanosti iz područja društvenih znanosti (sociologija) 1996. godine na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu.

3. Dr. sc. Živka Staničić udovoljava uvjetima Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42 stavak 1 (Narodne Novine, 59/1996), uvjetima Zakona o visokim učilištima , čl. 74 stavak 1 (Narodne Novine, 59/1996), te Pravilniku o uvjetima i postupku izbora u zvanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu od srpnja. 1999.

Dakle:

-         dugogodišnjim radom na predmetu Medicinska sociologija stekla je iznimno bogato nastavno i stručno iskustvo izvodeći nastavu cijelog programa na Katedri liječnik i bolesnik I. Posljednjih godina, njezina nastavna djelatnost proširena je još i na kolegij Medicinska etika i ljudska prava;

-         što samostalno, što timskim radom izradila je veliki broj znanstvenih projekata i studija;

-         sudjelovala je na međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima u okviru međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta;

-         objavila je više (dva rada a1 i pet radova a1 + a2, te dva a3 rada prema klasifikaciji o minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja) stručnih i znanstvenih radova  iz različitih područja društvenoga života i time dala osobni doprinos u razvoju posebnih sociologija, ali i u primjeni socioloških spoznaja u društvenome kontekstu;

PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

Stručno povjerenstvo na temelju uvida u dokumentaciju, znanstveni i istraživački rad, te nastavni rad,  te uz prethodno izložene razloge, predlaže da se dr. sc. Živku Staničić izabere u znanstveno-nastavno zvanje  docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija, na Katedri liječnik i bolesnik I, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

 

 

Članovi stručnog povjerenstva:

 

Dr. sc. Benjamin Čulig, predsjednik povjerenstva

 

Dr. sc. Branka Galić, član povjerenstva

 

Dr. sc. Jugoslav Bagatin, član povjerenstva


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

Zagreb,10. listopada 2002.

 

Predmet: Mišljenje povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za kolegije Sociologija i zdravstvo i Socijalna farmacija, na Farmaceutsko - biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 18. srpnja 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Živke Staničić za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za kolegije Sociologija i zdravstvo i Socijalna farmacija, na Farmaceutsko - biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

 

Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskome vijeću slijedeće

 

IZVJEŠĆE

 

 

Na natječaj Farmaceutsko - biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je objavljen u "Vjesniku" 8. svibnja 2002. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje  sociologija, za kolegije Sociologija i zdravstvo i Socijalna farmacija prijavila se jedna kandidatkinja – dr. sc. Živka Staničić.

ŽIVKA STANIČIĆ -  ŽIVOTNA I RADNA BIOGRAFIJA

Predloženica dr. sc. Živka Stančić, rođena je 3, listopada 1955, godine u Podgorici. Osnovnu i srednju školu završila u Omišu. 1979, godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studijskim grupama sociologija – filozofija. 1982, godine magistrirala, a 1996 godine doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom “Sociološki aspekti suvremenih koncepcija zdravlja”.

Kao istraživač dr. sc. Živka Staničić sudjelovala je u istraživačkim projektima: "Zdravstvo i zdravstvena zaštita u Hrvatskoj", “Socijalna zaštita u Hrvatskoj” i “Sestre u psihijatriji. Društveni i kulturni kontekst psihijatrijske djelatnosti” Sudjeluje u radu Hrvatskog politološkog društva, te slovenskih i talijanskih socioloških i politoloških udruga.

Dr. sc. Živka Staničić od 1979 zaposlena je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Područni studij medicine u Splitu kao viši asistent na Katedri za sociologiju, za predmet Medicinska sociologija, a sudjeluje i u nastavi iz predmeta Medicinska etika.

Znanstveni rad

Objavljeni radovi predloženice, u domaćim znanstvenim i stručnim časopisima i drugoj periodici, te predavanja i stručni tečajevi, zaokružuju znanstveno-stručni opus karakterističan za izvornoga znanstvenika, znanstvenika koji je, uvijek, i znalački i iskustveno pristupao proučavanju i analizama područja društvenoga života koja su bila aktualna i urgentna. U analitičko-teorijskom obzoru, predloženica, uvijek postavlja pitanje o korisnosti i upotrebljivosti raznih teorijskih i znanstvenih aktivnosti, a u svrhu povećanja kvalitete života stanovništva.

Međunarodni projekt

U siječnju, 2001. predloženica je održala zapaženo predavanje pod naslovom : Sociološki aspekti ljekarništva u okviru tečaja stručnog usavršavanja za sudionike u međunarodnom Twinning projektu Hrvatska-Njemačka: Pitajte o svojim lijekovima - Projekt Europharm Foruma/Who i Hrvatskog farmaceutskog društva.

Nastavni rad

Na Katedri liječnik i bolesnik I, dr. sc. Živka Staničić izvodila je sve programe, od asistiranja na predmetu Medicinska sociologija, do sadašnjega samostalnog izvođenja nastave iz predmeta Medicinske sociologije i sudjelovanja u izvođenju nastave iz predmeta Medicinska etika.

Mentor je studentici  Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Ortner Zlatki u izradi diplomskog rada pod naslovom: Prepreke u ostvarenju koncepta ljekarničke skrbi.

Profesionalna i građanska aktivnost

Članica je Hrvatskog sociološkog društva. Sudjeluje u radu Hrvatskog politološkog društva te slovenskih i talijanskih socioloških i politoloških udruga.

Prikaz i ocjena odabranih znanstvenih radova objavljenih nakon posljednjeg izbora

Odlučili smo se prikazati ovih nekoliko radova, jer svaki za sebe predstavlja doprinos znanosti ili struci:

5.                  U radu "Aktualnost  biomedicinske paradigme zdravlja, bolesti i medicine, Socijalna ekologija, Vol.10, No.3,srpanj-rujan 2001. (str. 125-140)" se dokazuje da teoretski pluralizam postoji samo prividno; na djelu je još snažno prisutan teoretski monizam, što znači da «tvrdo jezgro» biomedicinske paradigme, unatoč dodavanja i modificiranja, zapravo ostaje nepromijenjeno.

Iz činjenice da u suvremenom zapadnom društvu postoji cijelo mnoštvo najrazličitijih koncepcija liječenja, zdravlja i bolesti- koje se kreću u širokom rasponu od predlogičkih, primitivnih, magičnih do prirodnoznanstvenih - izvlači se pogrešan zaključak o postojanju konceptualne višeslojnosti, što implicira tvrdnju da različite paradigme liječenja, zdravlja i bolesti ravnopravno koegzistiraju bez stvarne mogućnosti da bilo koja od njih zauzme dominantan status.

U radu se ukazuje kako se posebnim strategijama (putem indoktrinacije, obrazovne politike, financiranja, tzv.«poduzetnička znanost», socijalizacije, jer paradigma ima, među ostalim, i svojstvo «psihološke jedinstvenosti», izbora osnovnog predmeta proučavanja, sve ono što je izvan konceptualnog i instrumentalnog područja paradigme smatra se nevažnim) neutraliziraju i marginaliziraju sve one paradigme koje nisu bitno na tragu biomedicinske paradigme. Sve analize i kritike biomedicinske paradigme u funkciji su traženja odgovora na bitno pitanje: Zašto je, unatoč tome što više nije «kompatibilna sa činjenicama», biomedicinska paradigma još uvijek vladajuća paradigma u suvremenoj medicini? Naime, sve se više pokazuje da njezino monokauzalno tumačenje nije dostatno u objašnjavanju suvremenih degenerativnih bolesti koje je «stvorio» čovjek. Iako je, dakle, «dogmatska sigurnost» biomedicinske paradigme u novije vrijeme značajno poljuljana, ona nije ozbiljnije dovedena u pitanje, ponajprije zato jer biomedicinska paradigma reproducira i legitimira političku ekonomiju razvijenih društava.

6.                  U radu "Osobeni položaj liječnika u društvu; ili: o granicama liječnikovog djelovanja. Revija za sociologiju, Vol.32.,No.3-4.,2001. (str. 197-206)" se pokušavaju ispitati dvije, u osnovi, protivurječne odredbe liječnikovog položaja koje proizlaze iz dvostrukosti relacije koju liječnik ima, s jedne strane spram bolesnika, a s druge strane, spram društva u čijem okrilju djeluje.

U odnosu spram bolesnika, liječnik djeluje kao čovjek od moći iz najmanje dva razloga: njegova se moć spušta do čovjekove najživotnije razine ( a to je razina čovjekovog tijela); jedino liječnik ima legitimitet imenovanja čovjekovih stanja kao bolesnih ili zdravih.

U odnosu spram društva, liječnik se, međutim, pojavljuje kao objekt moći čiji su korijeni « s onu stranu» medicinske profesije, u vladajućoj političkoj strukturi.

Postoje, dakle, neke izvanjske, neprikosnovene činjenice koje ne samo reguliraju i usmjeravaju, već i određuju sveukupni sadržaj, pravac i doseg liječnikovog djelovanja. Kao dokaz za navedenu tvrdnju, uzima se činjenica da je dijagnoza u osnovi socijalni konstrukt. Na taj način pokazuje se da liječnik nema potpunu znanstveno-stručnu autonomiju u svom radu; on ne predstavlja krajnju instancu ni u određenju dijagnoza ni u određenju terapije. To je zato jer liječnik i medicina u svakom društvu ima nadindividualnu socijalnu funkciju, a to znači da glavni «impuls» svom djelovanju dobiva od vladajuće političke strukture. U posljednje vrijeme dadu se uočiti grubi primjeri narušavanja ravnoteže između dviju oprečnih dužnosti/odgovornosti liječnika: činjenice da je on «apsolutni pristalica» života, ali i da je istovremeno i «učesnik u moći vrhovnih vlasti da odlučuju o životu».

7.                  U radu "Funkcionalna važnost komunikacije u liječnikovom djelovanju. Društvena istraživanja, Vol.11 (2002.), br.2-3, str. 469-484" se analiziraju dva osnovna pravca liječnikovog djelovanja: svrhovito-racionalno i komunikativno djelovanje. Dokazuje se da sveukupno liječnikovo djelovanje ne može polaziti isključivo od prirodnih, empirijskih znanosti, unatoč tome što se mnogim liječnicima to područje čini najsigurnijim. U terapeutskoj stvarnosti, svrhovito-racionalno djelovanje predstavlja još uvijek samo predstupanj; za potpunu obradu bolesnika, liječnik treba, od razine ustanovljavanja činjenica «mjerenjem» i «računanjem», prijeći na razinu promatranja zbiljskog bolesnika a to, međutim, pretpostavlja jedno posve drugačije, principijelno novo liječnikovo djelovanje: komunikaciju. Dobrom komunikacijom, liječnik uspijeva otkloniti najnegativnije implikacije uloge bolesnika zbog koje on privremeno i/ili trajno cijeli svoj socijalni život treba živjeti manje-više sa ograničenjima. Komunikacija u interpersonalnom odnosu liječnika i bolesnika, potrebna je ne samo zato jer ona uspješno negira naglašenu asimetriju moći u njihovom odnosu, stvarajući time povoljno okruženje koje liječniku omogućava postizanje maksimalnog, stvarnog terapeutskog učinka, već i zato jer se čovjek, kao povijesno biće, ne može u potpunosti dokučiti čistom objektivizacijom i mjerenjem.

4.         Cilj rada "Smisao i najvažnije praktične implikacije socijalnog diskursa zdravlja i bolesti. Revija za socijalnu politiku, Godina 9, br.2, Zagreb  2002. (str. 161-171)" jest opovrći pozitivistička shvaćanja, ne samo u prirodnim već i u socijalnim znanostima, po kojima su intelektualni i tehnički sadržaji moderne medicinske znanosti – njezini koncepti, činjenice, metode – «čisto» empirijske, prirodnoznanstvene.

U suprotnosti spram toga prevladavajućeg stava, polazi se od tvrdnje da u proučavanju zdravlja i bolesti valja primjenjivati bitno metodologijsko načelo «dvostrukog diskursa», koje uključuje prirodno-znanstveni ali i socijalni diskurs kao jednakovrijedne. Tek u okviru sadržajno-disciplinarno različitih, ali bitno komplementarnih načina proučavanja (jedan prirodno-znanstveni a drugi socijalni), otvaraju se brojni putovi za plodno i mnogostruko istraživanje zdravlja i bolesti.

Obveza da se o zdravlju i bolesti, uz biomedicinski referentni sustav, raspravlja i u okviru socijalnog referentnog sustava, određena je najmanje dvjema bitnim činjenicama: čovjek je po prirodi «neprirodan»; veliki dio čovjekovog biologijskog bivstvovanja podliježe stalnom društvenom upletanju, što znači da su "egzistancijalne" osnove zdravlja i bolesti izvan-medicinske.

U zaključnom dijelu rada, navode se neke strukturne osobine i funkcije socijalnog diskursa zdravlja/bolesti koje ga bitno razlikuju od prirodno-znanstvenog. Za razliku od prirodno-znanstvenog diskursa, socijalni diskurs zdravlja/bolesti otvara prostor za afirmaciju potreba najvećeg broja ljudi koji se nalaze izvan tokova medicinsko-profesionalnog i/ili političkog odlučivanja, tj. dovodi do demokratizacije područja zdravstva.

Najvažnije implikacije socijalnog diskursa valja očekivati u većoj «produktivnosti» suvremenog liječnika; sasvim je sigurno da suvremeni liječnik, polazeći isključivo od biomedicinskog diskursa, nije više u dovoljnoj mjeri kompetentan ni u razumijevanju a još manje u liječenju mnogih bolesti koje prevladavaju u suvremenom društvu. Upravo zato je iznimno važno da suvremeni liječnik što prije shvati intelektualnu vrijednost socijalnog diskursa u svome svakodnevnom djelovanju.

7.      Poster : "Strategija dobre verbalne i neverbalne komunikacije u kontekstu ljekarne, na IV. kongresu farmaceuta Hrvatske, Cavtat, svibanj, 2001. Polazi od pretpostavke da uz kognitivne i tehničko-manipulativne vještine, ljekarnik mora stjecati i razvijati komunikacijske vještine. Komunikacija ljekarnika sa bolesnikom predstavlja nedvojbeno, substancijalni dio ukupne ljekarnikove djelatnosti. Dobrom komunikacijom ljekarnik može oživjeti prividno krut i čvrsto postavljen odnos  sa bolesnikom. Budući da se nalazi u tzv. «statuarnoj fiksiranosti» spram bolesnika, komunikacija predstavlja glavni medij, ali i glavno sredstvo putem kojeg ljekarnik može otkriti esencijalne bolesnikove znakove/potrebe. Preuzeto je očekivati da ljekarnika naučimo komunicirati; ali nužno je ukazati na neka pravila komunikacije in abstracto (paradigmatski) kako bi ih ljekarnici mogli primjenjivati u stvarnim situacijama, na konkretnoj razini. U tu svrhu, autorica iznosi plan ozbiljenja dobre/aktivne komunikacije: primjenu strategije skrbničke ili dobrohotne susretljivosti spram bolesnika. Svi postupci i metode, kojima se ta strategija ozbiljuje, imaju jedinstven cilj: ljekarnika u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji sa bolesnikom učiniti jednostavnim i «vitalno prisutnim» (Jaspers, K.). Autorica smatra da je to siguran način da ljekarnik pokaže istinsku, genuinu skrb spram bolesnika.

8.      tekst pod naslovom: Socijalna farmacija. Zašto bi trebala postati redovni predmet na FBF-u? U časopisu PH., br. 2., prosinac 2001. Službeno glasilo CROPBSA-e Hrvatske udruge studenata farmacije i biokemije.

Iako još uvijek postoje brojne nejasnoće u pogledu određivanja statusa ljekarnika unutar zdravstveno-zaštitnog sustava, njezini pripadnici su definitivno sigurni da on ne može više biti isključivo distributer i prodavač lijekova već mora preuzeti ulogu ključnog člana unutar zdravstveno-zaštitnog tima. Bitna pretpostavka za ispunjenje takve nove uloge jest znatno veća orijentacija  ka bolesniku. U suvremenim okolnostima, u kojima pružanje zdravstvene zaštite polazi od holističkog koncepta, postaje sve jasnijim kako sveukupno ljekarnikovo djelovanje ne može više polaziti isključivo sa tla prirodnih, empirijskih, analitičko-eksperimentalnih znanosti, iako se mnogi ljekarnici na tom području još uvijek osjećaju najsigurnijim. Pred ljekarničku profesiju sve se otvorenije postavljaju zahtjevi za proširenjem njihove dosadašnje uloge u pravcu sve bolje komunikacije sa bolesnikom/klijentom. Prema autoričinu mišljenju nova situacija od ljekarnika ultimativno traži da u farmakoterapeutskoj stvarnosti primjenjuje, uz stručno-racionalno djelovanje koje se ravna po tehničkim pravilima koja se temelje na empirijskom znanju (disciplina umijeća u užem smislu),i jedno principijelno posve novo djelovanje: komunikaciju. Autorica analizira ostvarene i moguće tipove komunikacije i teškoće u komunikaciji pacijent ljekarnik i zaključuje da, u današnjim uvjetima, trebamo stvarati jedan posve novi tip ljekarnika - ljekarnika sa dobrim poznavanjem socijalnih, bihevioralnih znanosti, epidemiologije ali i marketinga, menadžmenta, administracije, komunikacije, prava, etike; jednom riječju, trebamo “univerzaliste” a ne samo “tehničare”.

 
OCJENA ZNANSTVENOG, STRUČNOG I NASTAVNOG RADA I MIŠLJENJE STRUČNOG  POVJERENSTVA

 

 

Na osnovu izloženog prikaza rada dr. sc. Živke Staničić, stručno povjerenstvo izvješćuje Fakultetsko vijeće o činjenicama i daje svoje stručno mišljenje o kandidatkinji, te prijedlog

 

NALAZI STRUČNOGA POVJERENSTVA

Stručno povjerenstvo  je na osnovu priloženoga natječajnog materijala utvrdilo slijedeće:

1. Na natječaj koji je raspisao Farmaceutsko - biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je objavljen u "Vjesniku" 8. svibnja 2002. godine za a za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje  sociologija, za kolegije Sociologija i zdravstvo i Socijalna farmacija, prijavila se je samo jedna kandidatkinja – dr- sc. Živka Staničić, viši asistent na Katedri liječnik i bolesnik I, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Uz prijavu kandidature priložila je svu potrebnu dokumentaciju.

2. Dr. sc. Živka Staničić stekla je akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti (sociologija) 1996. godine na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu.

3. Dr. sc. Živka Staničić udovoljava uvjetima Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42 stavak 1 (Narodne Novine, 59/1996), te uvjetima Zakona o visokim učilištima , čl. 74 stavak 1 (Narodne Novine, 59/1996.).

Dakle:

§         dugogodišnjim radom na predmetu Medicinska sociologija stekla je iznimno bogato nastavno i stručno iskustvo izvodeći nastavu cijelog programa na Katedri liječnik i bolesnik I. Posljednjih godina, njezina nastavna djelatnost proširena je još i na kolegij Medicinska etika i ljudska prava;

§         što samostalno, što timskim radom izradila je veliki broj znanstvenih projekata i studija;

§         sudjelovala je na međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima u okviru međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta;

§         objavila je niz stručnih i znanstvenih radova iz različitih područja društvenoga života i time dala osobni doprinos u razvoju posebnih sociologija, ali i u primjeni socioloških spoznaja u društvenome kontekstu;

§         ono što zaslužuje poseban naglasak je osobita susretljivost sa studentima na koje prenosi sva svoja znanja i iskustvo;

PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

Stručno povjerenstvo na temelju uvida u dokumentaciju, znanstveni i istraživački rad, nastavni i profesionalni rad , te uz prethodno izložene razloge, predlaže da se dr. sc. Živku Staničić izabere u znanstveno-nastavno zvanje  docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za. kolegije Sociologija i zdravstvo i Socijalna farmacija, na Farmaceutsko - biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

 

 

      Članovi stručnog povjerenstva:

 

 

 

Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

 predsjednik povjerenstva

 

 

Dr. sc. Davorka Matić, doc.

član povjerenstva

 

 

Dr. sc. Zdenka Kalođera, red. prof.

član povjerenstva

 


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

PREDMET: MIŠLJENJE O IZBORU U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA – predloženik dr. sc. Antun Šundalić

 

 

Fakultetsko vijeće izabralo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Ekonomski fakultet u Osijeku raspisao je u "Glasu Slavonije" 2. studenoga 2002. godine natječaj za izvanrednog profesora Sociologije, na koji se javio samo jedan pristupnik dr. sc. Antun Šundalić. Pristupnik je prijavi na natječaj priložio: životopis, preslik domovnice, preslik Odluke o izboru u sadašnje zvanje, popis svih znanstvenih i stručnih radova, popis znanstvenih i stručnih radova od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje, dokaze o ispunjavanju minimalnih uvjeta propisanih zakonom i uvjeta Rektorskog zbora.

Stručno povjerenstvo pregledalo je raspoložive materijale o pristupniku i podnosi Fakultetskom vijeću ovo

 

I Z V J E Š Ć E

 

 

1. ŽIVOTOPIS

 

Dr. sc. Antun Šundalić rođen je 27. 11. 1959. godine u Orahovici. Gimnaziju je završio u Našicama a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1982. godine dvopredmetnu studijsku grupu Filozofija-sociologija, magistrirao 1988. godine ("Religija i komunikacija") i 1996. godine doktorirao ("Konfesionalni identitet i identifikacija u uvjetima društvene krize"). Kao stipendist DAAD-a boravio je (18. XI - 18. XII 1997.) na Fachhochschule Pforzheim.

 

Do 1992. godine radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku a bio je i ravnatelj  srednje škole. 1992. godine zaposlen je kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, gdje i danas radi. Za docenta izabran je 1998. godine. Kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku predavao je Sociologiju odgoja (1995.-1997.), a od 1999.-2002. na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku predavao je Sociologiju i na Poljoprivrednom fakultetu Agrarnu sociologiju.

Vanjski je suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, a bio je (1999.-2000.) v.d. voditelja njegova Centra u Osijeku. Surađivao je kao kolumnist u "Glasu Slavonije" te nastupao u emisijama na TV (U krupnom planu, Ekumena). Objavljivao je i na Trećem programu Hrvatskog radija.

Član je Hrvatskog sociološkog društva i European Sociological Association.

 

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

 

Dr. sc. Šundalić je nakon doktorata nastavio svoju znanstvenu aktivnost, ponajprije u istraživačkom pogledu kao suradnik Instituta Ivo Pilar, a i samostalno je provodio istraživanja.

Radove je objavljivao u časopisima (Društvena istraživanja, Politička misao, Sociologija sela, Socijalna ekologija) i zbornicima. Do sada je objavio ukupno 47 radova: 27 znanstvenih i 20 stručnih radova, uključujući i dvije knjige: Crkva, vjera i politika (1999., doktorat) i Od rezignacije do utočišta (1999). Od izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta objavio je 17 znanstvenih i devet stručnih radova (vidi popis u prilogu).

Izvijestit ćemo o pristupnikovim znanstvenim radovima, poglavito novijim, objavljenim nakon izbora u docenta za koje držimo da ga kvalificiraju za izbor u izvanrednog profesora.

 

2.1. Objavljeni znanstveni radovi

 

Utjecaj katoličkog socijalnog učenja u novoj političkoj klimi Hrvatske, Zagreb, "POLITIČKA MISAO", Vol. 32, No. 3-4(1995.), str. 200-212. Izlaženje iz socijalizma hrvatsko je društvo obilježilo visokim stupnjem nacionalne homogenizacije koja je bila intenzivirana ratom, ali i sviješću o samostalnoj državi. U tome je značajno mjesto i ulogu dobila kršćanska tradicija i dominirajuća katolička konfesija. Autor ističe ne samo povijesnu ulogu Rimokatoličke crkve za hrvatski narod u okrilju drugih država, već i aktualnu zadaću oko oblikovanja moralnih kriterija nove politike. Od Crkve se ne smije tražiti da bude samo čuvariteljica i prenositeljica nacionalne tradicije, već i navjestiteljica i promicateljica novina (posebice u gospodarstvu i politici). Crkvi se otvara prostor u novim političkim prilikama Hrvatske, tvrdi autor, da na tragu Drugog vatikanskog koncila učini korak od pozicije "kritičke distance" prema poziciji "konstruktivne distance".

To nije put Hrvatske u izgradnju kršćanskog društva, već otvaranje prostora za katolička socijalna načela solidarnosti i supsidijarnosti, koja su, prema autoru, i te kako potrebna vremenu netransparentnog bogaćenja.

 

Selo i grad kao socio-kulturni okviri shvaćanja župe, Zagreb, "SOCIJALNA EKOLOGIJA", Vol.5, No. 1/1996., str. 73-81. Život u selu i gradu danas je sve manje različit. Modernizacija je učinila sela jednako otvorena informacijama, obrazovanju i fizičkoj komunikaciji kao i gradove. Ipak, postoje razlike u stavovima i shvaćanjima između stanovnika sela i grada koje su posljedica (1) različite izloženosti demografsko-migracijskim promjenama, (2) različite prisutnosti i uporabe informacijske tehnologije, (3) različitog intenziteta sekularizacije u svakodnevnim aktivnostima. Koliko se ove razlike potvrđuju u stavovima stanovnika grada i sela u shvaćanju župe, autor daje odgovor u članku. Polazišnu hipotezu - da je župna zajednica među seoskim vjernicima shvaćena više kroz sekularna obilježja, a među gradskim kroz sakralna – autor je dokazao kroz empirijsko istraživanje (pisani upitnik) provedeno na stratificiranom uzorku (296 ispitanika seoskih župa, 270 gradskih).

Kroz distribuciju frekvencija i dva faktora ekstrahirana Varimax rotacijom pokazalo se da vjernici gradskih župa župu shvaćaju kao zajednicu vjere, bogoštovanja i ljubavi, dok je za  seoski uzorak na prvom mjestu tradicija i materijalna potpora Crkvi kao obilježja župne zajednice. Ovime je autor ukazao na različite učinke istih socijalnih procesa (migracija, modernizacije, sekularizacije i ateizacije) u selu i gradu.

 

A Model of Peaceful Reintegration and the Possibility to Live Together, Zagreb, "DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA", Vol. 6, No. 2-3(28-29)(1997.), str. 217-234.

Je li moguća mirna reintegracija i kako je provesti na prostoru koji je opterećen dugotrajnim neslaganjem i nasiljem? Kroz članak autor argumentira sva povijesna razilaženja Hrvata i Srba na istoku Hrvatske te stvara pesimističnu sliku odgovora na postavljeno pitanje. Takvoj slici uz razlike u jeziku, vjeri, tradiciji i kulturi, posebno doprinosi progon i stradanje svih ne-Srba tijekom rata 1991.-1992. godine.

Poslije svega suživot prognanih s progoniteljima dobio je političku dimenziju mirne reintegracije i time se isplanirao kao ostvariv. Rezultati istraživanja među prognanicima pokazuju vrlo visok stupanj nepovjerenja prema dojučerašnjim susjedima Srbima, prema institucijama koje bi formirali Srbi (lokalnoj upravi), kao i prema brizi hrvatske države za buduće povratnike. Veliki dio povratnika očekuje da će Srbi napustiti Hrvatsku, a manje od trećine ih je spremno živjeti zajedno. Također je izražan strah povratnika za osobnu sigurnost, strah od siromaštva, besperspektivnosti ratom opustošenog područja osobito za mlade i drugo. Želja za povratkom ali i strah što će ih dočekati, hoće li država imati utjecaj na cijelom području, mogući je zaključak-komentar koji, ističe autor, jasno govori o (ne)prihvatljivosti plana mirne reintegracije za prognanike.

 

Globalizacijsko brisanje – za ili protiv?, "DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA", Vol. 11, No. 2-3 (58-59), 2002., str. 397-411. U članku autor pristupa globalizaciji kao procesu u novijoj povijesti Zapada, ali koji u suvremenosti (od 80-tih godina dvadesetog stoljeća) dobiva novu dimenziju određenu tehnološkim mogućnostima i na njima razvijenim potrebama slojevite integracije svijeta. Takvu globalizaciju autor kvalificira kao tehničko-tehnološku.

Nejasnoća oko pitanja razvitka i napretka dovodi do polarizacije javnosti oko pristupa globalizaciji kao fikciji ili stvarnom procesu. Autor nabraja šest točaka koje izazivaju dvojbu je li na djelu globalizacija ili već postojeća regionalizacija (to su: sam koncept globalizacije, nositelji moći, shvaćanje kulture, ekonomija, nejednakost, svjetski poredak).

Nove prilike otvaraju i pitanje, ističe autor, što je s lokalnim, kakvu ulogu u tom procesu dobivaju mali narodi. To je pitanje osobito aktualno za Hrvatsku koja se nastoji priključiti svjetskoj zajednici. Kako popuniti prazninu građanske kulture koja Hrvatskoj nedostaje za preuzimanje neoliberalne koncepcije razvoja? U radu se upozorava  da je pred Hrvatskom složen zadatak: potrebno je da odživi materijalno bogaćenje i istodobno zaživi novi realitet – društvo znanja i visoke tehnologije. To je preduvjet ulaska u europske i svjetske integracije. Pri tome se javlja opravdani strah da će ekonomska i tehnologijska nadmoć vodećih kreatora globalizacije dovesti u pitanje politički, kulturni i povijesni identitet malih naroda.

Globalizacija kao svjetski proces sudbina je svih, pa i malih naroda. Vođena od najrazvijenih, ona daje argumente i globalistima i skepticima. Autor vidi kao važnu zadaću educirati javnost kako bi se stvorila svijest u društvu o dobrim i lošim stranama globalizacije, te otvorio prostor zaštiti i razvoju kulturne i povijesne posebnosti te izbjeglo brisanje identiteta malih naroda.

 

Uloga ljudskog čimbenika u revitalizaciji slavonskog sela i poljoprivrede, "SOCIOLOGIJA SELA" , Vol. 38, No. 3-4 (149-150), 2000., str. 375-391. Ovim radom autor ukazuje na ozbiljan problem hrvatskog društva a tiče se sela i poljoprivrede, posebno u Slavoniji. Autor ističe da su u hrvatskim prilikama posrijedi bili modernizacijski procesi koji su zaobišli selo i poljoprivredu. Tomu je pogodovala socijalistička orijentacija razvoja na industriju, a tranzicijske su okolnosti također poljoprivredi dodijelile minornu ulogu u ukupnom gospodarskom razvoju. Za Slavoniju i Baranju bilo je pogubno djelovanje rata 1991.-92. i okupacije što je osiromašilo i unazadilo ove izrazito poljoprivredne krajeve. Dogodilo se, što je autor pokazao empirijskim istraživanjem među 150 studenata viših godišta ekonomije i agronomije, da među budućim mladim stručnjacima nema interese za djelatnosti vezane uz selo i poljoprivredu. Život u gradu se shvaća perspektivnijim, zanimanja izvan poljoprivrede uglednijima.

Revitalizirati selo i poljoprivredu zadatak je u kojemu, autor smatra, važnu ulogu ima drugačije političko vrednovanje poljoprivrede i sela. Tri su koraka revitalizacije sela i poljoprivrede: 1. selo treba postati socijalni prostor ravnopravan gradu; 2. poljoprivreda treba dobiti primjereno mjesto u gospodarskom sustavu zemlje, posebice kada je važno pitanje razvijanja ekološke svijesti; 3. u selu se trebaju stvoriti infrastrukturni uvjeti za "udomaćivanje" informatičke kulture koja se uglavnom smatra urbano-industrijskom.

Kod ovih koraka ljudski je čimbenik od presudne važnosti. Urgentno je, zaključuje autor, inovirati svijest o odnosu prema poljoprivredi kao djelatnosti koja traži obrazovane stručnjake.

 

Obrazovanje – od statusnog simbola do egzistencijalne nužde, "INFORMATOLOGIJA", Vol. 33, No. 1-2, 2000., str. 67-71. Autor analizira promijenjenu socijalnu poziciju obrazovanja i znanosti. Sekularizirani svijet sve je okrenutiji obrazovanju kao egzistencijalnom imperativu, kao središnjoj društvenoj funkciji. Edukaciju, kompetenciju i kompeticiju autor uzima kao neodvojive segmente "u aktualnoj socijalizacijskoj matrici postindustrijskog društva". Obrazovanje za poziv potisnulo je nekadašnje obrazovanje radi obrazovanja, ističe autor, i kao takvo postalo proizvoditelj simboličkog kapitala.

Prevladavanje scijentizma i pragmatizma dovelo je na marginu humanizam u obrazovanju, a primarno se razvija tehno-scijentizam. Kod toga autor razlikuje obrazovanje za korištenje tehnologije od obrazovanja za stvaranje tehnologije. Ono prvo je namijenjeno većini, a ovo drugo odabranoj eliti talentiranih. Dualizam se, dakle, ni ovdje nije izbjegao: na jednoj su strani malobrojni kreatori znanosti i tehnologije, a na drugoj brojni "pasivni konzumenti zadanih mogućnosti".

Na primjeru hrvatske empirije člankom se pokazuje da je hrvatska stvarnost svjesna važnosti obrazovanja i stručnosti (diplome), da znanstvene institucije uživaju povjerenje javnosti, te da se za priključivanje Europi treba i može poraditi na proširivanju obrazovanja.

 

Sustav vrijednosti u vrijeme politike zaborava, u knjizi: M. Meštrović (ur.): Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj, Zagreb, Ekonomski institut, 2001., str. 65-82.

U ovom radu središnja je tema tranzicijske smjernice transformacije društva na gospodarskoj, političkoj i kulturnoj razini i praznine na koje se pri tome nailazi. Postsocijalistička društva poput Hrvatske, svoj odmak od socijalizma žele potvrditi prokapitalističkim otvaranjem u gospodarstvu (sloboda vlasništva i tržište), politici (višestranačje i parlamentarizam) i kulturi (građanske slobode). Sve to ostaje na nivou deklarativnosti, a bez empirijske zaživljenosti, upozorava autor.

Nezaobilazna praznina na koju se u članaku ukazuje proizlazi iz poređenja tehnološke i organizacijske razine socijalističke industrijalizacije s razinom suvremenog postindustrijskog Zapada. Navodeći potvrde u aktualnoj sociološkoj literaturi, autor ističe današnju važnost (u razvijenom svijetu) simboličkog kapitala pred materijalnim resursima. Tranzicijska praksa pokazuje da je Hrvatska stavila na prvo mjesto imovinu kao uvažavani argument zapadnog mentaliteta, a što graniči s "prvobitnoakumulacijskom političkom sviješću". Jedna od posljedica takve orijentacije je polarizacija društva kroz rastuću socijalnu nejednakost, kroz rastakanje socijalnog kapitala. Takve prilike govore o "nekompatibilnosti verbalne politike i socijalne zbilje", o "moralnom licitiranju prema dolje".  Kao prioritet autoru se nameće politički, gospodarski i moralni zaokret u ponovnom razvijanju osjećaja solidarnosti i povjerenja, oživljavanju socijalnog kapitala.

Autor u zaključku kaže da socijalne institucije ne smiju služiti partikularnim interesima, da moral mora dobiti ono mjesto koje mu pripada, a što država mora poticati. Privatizacija ne smije poništavati vrijednosti kompetencije i kompeticije, već se na njima mora graditi.

 

Evolucija seljačkog posjeda i njezin utjecaj na seoski okoliš, u knjizi: M. Štambuk, I. Rogić, A. Mišetić (ur.): Prostor iza – kako modernizacija mijenja hrvatsko selo, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka ZBORNICI, 2002., str. 197-220. U središtu je ovoga rada autorovo istraživanje promjena koje su zahvatile hrvatsko selo u proteklom stoljeću. Poseban je naglasak stavljen na evoluiranje seljačkog posjeda kako u aktivnosti stanovništva, tako i u socio-ekonomskom pozicioniranju u društvu.

"Ekonomija života" svojstvena seljačkoj kulturi ustupila je mjesto tržišnoj ekonomiji industrijskog društva. Selo kao zajednica života ostaje marginalno pred urbanim aglomeracijama, poljoprivredna djelatnost gubi korak pred industrijom. Te promjene autor potkrepljuje podacima u tablicama za razdoblje od 1921. do 1991. godine. Također tablično prikazuje kretanje veličine seljačkog posjeda na prijelazu stoljeća (1895.-1931.) i u drugoj polovici 20. stoljeća (1960.-1991.). Odnos prema zemljišnom posjedu danas je, tvrdi autor, samo odraz odnosa prema selu i poljoprivredi. Četiri su najčešća odnosa prema poljoprivrednim imanjima: nasljeđivanje, prodaja, zakup, zapuštanje. U prvom slučaju nasljednici usitne i često zapuštaju nasljeđeni posjed, a u zadnjem slučaju zapuštanje se događa kada stara domačinstva nemaju nasljednika ili nema interesa za zakup i prodaju.

Tranzicijsko je razdoblje također, primječuje autor, djelovalo nemotivirajuće glede revitaliziranja sela i poljoprivrede. Nepoticajno su djelovali na selo i učinci modernizacije. Dok je nekada seljački posjed djelovao kao ključni faktor socijalizacije, danas je on degradiran na simbol slabo profitabilne i socijalno neugledne djelatnosti. Zadatak je pred državom promijeniti takvo stanje planskim mjerama poticaja razvoja poljoprivrede, a time i sela kao jedinog životnog prostora poljoprivrednika.

 

Privatizacijski novum – obećavajuća ili neizvjesna sudbina većine, u knjizi: D. Čengić, I. Rogić (ur.): Privatizacija i javnost, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka ZBORNICI, 1999., str. 141-174. Naslovom ovoga članka autor otvara temu kojom je obilježeno zadnje desetljeće hrvatskog puta u kapitalizam. Taj je put postao novina u odnosu na polustoljetno razdoblje socijalizma, posebno glede transformacije vlasničkih odnosa. Privatno je vlasništvo trebalo biti jasna potvrda da se događa kapitalizam, ali je isto tako izazivalo nepoznanice u pitanjima same tehnologije provođenja privatizacije do jučer društvenog (državnog) vlasništva. To je razdoblje tranzicije otvorilo brojne rasprave oko "modelskog dualizma" koji je u Hrvatskoj živio kao dominirajući "državno-kapitalistički model" i "poduzetničko-kapitalistički model".     Stavove javnosti o privatizaciji autor prezentira kroz 39 tablica, služeći se univarijantnim statističkim pokazateljima i multivarijantnim (varimax rotacija). Riječ je o rezultatima istraživanja provedenog 1998. od skupine istraživaća za Hrvatski centar strategijskih istraživanja na reprezentativnom uzorku (1001 ispitanik u 81 naselju Hrvatske).

Uočljivo je da je u javnosti izražena slaba upoznatost sa tijekom privatizacije, kao i to da je TV glavni izvor informacija. Najviše interesa pobuđuju nepravilnosti u privatizaciji (kod 54,2 %). Nezadovoljstvo s privatizacijom raste što su ispitanici obrazovaniji. Kao prioritetni zadaci privatizacije ističu se socijalnu sigurnost i socijalnu pravednost. Također je izražen visok stupanj nepovjerenja prema državnim institucijama. Vidljiva je jača orijentacija na socijalistički egalitarizam, ali i značajna prisutnost orijentacije na tržišno-liberalne vrijednosti. Što se tiče percepcije razvojnih ciljeva, autor je faktorima pokazao da je među građanima najjača orijentacija na vrijednosti građanske demokracije, kao i na potrebu depolitizacije gospodarstva, njegovu profesionalizaciju i marketizaciju. Temeljitom je analizom autor uspio pokazati da je javnost zabrinuta zbog socijalno neprihvatljivih učinaka ispolitizirane privatizacije, ali je i svjesna da je privatizacija tranzicijski imperativ puta u kapitalizam.

 

Od rezignacije do utočišta – Sociologijske studije, Osijek, Matica hrvatska, Knjižnica Neotradicija, 1999., str. 246. Osnovna je ideja knjige odnos prema u tradiciji hrvatskog društva baštinjenim kršćanskim vrijednostima u vremenu tranzicijskih potresa, kako u politici i gospodarstvu, tako i u duhovnosti naroda. Tom je idejom autor bio vođen kada je knjigom objedinio devet tekstova koji su  se bavili ovom problematikom. Studije su raspoređene u četiri dijela knjige (Nasljeđe kršćanskih vrijednosti, Iznevjereno nasljeđe, Uporište je humanizma ipak u kršćanskim vrijednostima, Religija kao socijalno i duhovno utočište).

Dilema koja se postavljala pred sve obnašatelje socijalno odgovornih aktivnosti svodiva je, prema autorovu mišljenju, na upit kako graditi novo a ne iznevjeriti ono staro, duhovno prepoznatljivo i pripadajuće ovom podneblju, a koje autor nalazi u kršćanskoj tradiciji koja s kroz katoličanstvo u hrvatskom narodu pokazala čuvariteljicom nacionalnog. Ova je dimenzija osobito ojačala u vremenu rata 1991.-92. godine. Ne samo u Crkvi, već i na političkoj pozornici ova je dimenzija stvarnosti postala vrlo utjecajnom u oblikovanju javnog mnijenja. No, ono što autor zamjećuje kao svojevrsno licemjerje nove zbilje, je zaborav i zanemarivanje kršćanskih socijalnih vrijednosti. Uz opširan prikaz ključnih socijalnih enciklika od Lava XIII. do Ivana Pavla II. ukazano je na prihvaćanje kršćanske "ortodoksije", ali i na neprimjenjivanje kršćanske "ortopraksije".

Kroz drugi dio knjige autor hrvatski put u kapitalizam prikazuje kao "okašnjelu modernizaciju", kao proces koji nema stvarnog nositelja – autonomnu i poduzetnički zrelu srednju klasu. Sve negativne posljedice lošeg politički instruiranog gospodarenja dobile su na težini osobito u krajevima gdje su ratna stradanja bila najveća. Tu su Slavonija i Baranja na prvom mjestu. Nakon Erdutskog sporazuma stanovništvo je vrlo neodlučno po pitanju suživota sa Srbima, kao i po pitanju državne skrbi za njih i njihova naselja. Autor se koristi empirijski prikupljenim podacima u argumentiranju zakazivanja institucionalnih rješenja na terenu.

Tranzicijske su promjene duboko uzdrmale polustoljetne socijalističke obrasce življenja. Postsocijalistička društva, među kojima je i hrvatsko, "naglavce" su bačena u kapitalizam.  Zahtjev za ubrzanom i radikalnom transformacijom gospodarstva i politike, ali i svijesti, stavlja ova društva u nezavidnu situaciju. Autor je, ukazujući na sve teškoće ovakve kompleksne transformacije hrvatskog društva, posebnu pozornost usmjerio na mjesto i ulogu kršćanske tradicije u ovom procesu. Bez davanja konačnih odgovora, ostavio je temu otvorenu daljnjem istraživanju, a što i vrijeme pokazuje neophodnim.

 

Iz prikazanih radova vidljivo je da se dr. sc. Antun Šundalić bavio sociologijskim istraživanjima aktualnih društvenih problema globalizacije i njezinim učincima na hrvatsko društvo, pitanjima religijske identifikacije i konfesionalnim odnosima na prostorima istočne Slavonije. Osim toga zastupljene su teme kao problem promjene društvenih vrednota, privatizacije i pretvorbe, problema sela i seljaštva, obrazovanja. Sve se to odnosi na tranzicijsko razdoblje. Relativno širok raspon tema potvrđuje autorov interes za istraživanje aktualnih tema hrvatskog društva. Njegovi radovi prinos su posebnim sociologijama, a naročito sociologiji hrvatskog društva.

 

2.2. Sudjelovanje u projektima

 

Dr. sc. Antun Šundalić sudjelovao je u više znanstvenih projekata kao suradnik Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar. To su: "Povratak prognanika na hrvatski Istok" (1995.-1996.); "Socijalna struktura i socijalna integracija" (1998.-); "Društvene i psihosocijalne posljedice privatizacije" (1999.); Selo i seoski okoliš u hrvatskoj modernizaciji" (2000.-2002.). Osim toga sudjelovao je i u drugim projektima: "Izrada sociološke karte Tvrđe" (1997.) projekt Zavoda za ekonomska istraživanja Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku; "Strukture gospodarske promjene istočne Hrvatske uvjetovane svjetskim tržištem (1997.-1998.), projekt Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Sada je suradnik na projektu Instituta Ivo Pilar pod naslovom "Odnos selo- grad u Hrvatskom društvu u postmodernoj perspektivi (2002.-2003.).

 

2.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

 

Dr. sc. Antun Šundalić sudjelovao je s pisanim priopćenjima na ukupno deset međunarodnih znanstvenih skupova od kojih sedam nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta (vidi prilog u popisu). Navest ćemo samo nekoliko: Second European Conference for Sociology: "European Societies: Fusion of fission" (Budapest, 1995.); "XIX Conference of the Danube Countries" (Osijek, 1998.); "Društvo i tehnlogija 2000" (Opatija, 2000., 2001. i 2002.); "Makro, mikro und rechtliche Aspekten in Transitions-prozessen" (Osijek, 2000.); "Reformen und Reformhemnisse in der Republik Kroatien und in der Bundesrepublik Deutschland" (Pforzheim, 2001).

Također je sudjelovao s pisanim priopćenjem na šest domaćih skupova, od kojih četiri nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta (vidi popis u prilogu). Primjerice, "Dani Rudija Supeka" (Zagreb,1996. i 1997.); "Tijekovi i mijene mišljenja, svijeta i čovjeka" (Zagreb, 2000). Većina priopćenja na skupovima objavljena je u zbornicima skupa.

Također je organizirao jedan skup (Razvojne perspektive Slavonije i Baranje, Osijek 2002.).

Stručno povjerenstvo ocjenjuje da dr. sc. Antun Šundalić sudjelovanjem u znanstvenim projektima potvrđuje svoju istraživačku orijentaciju angažiranog znanstvenika, a sudjelovanje na znanstvenim skupovima dijalošku narav istraživača.

 

 

3. NASTAVNA DJELATNOST

 

Tijekom nastavničke djelatnosti dr. sc. Antun Šundalić prošao je standardni put stjecanja kvalifikacije sveučilišnog nastavnika. Kao asistent sudjelovao je u vođenju seminara iz predmetu Sociologija na Ekonomskom fakultetu, a od izbora u docenta (1998.) predaje i vodi seminare na dva kolegija Sociologija i Sociologija managementa na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Kao nastavnik sudjelovao je u izradi sveučilišnog udžbenika "Primjena metodologije stručnog i znanstvenog istraživanja" (Sveučilište J. J. Strossmayer u Osijeku, 2000.) s poglavljem "Znanost i društvo (7.-31 str.).

Bio je mentor (1999.-2002.) petorici studenata na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u izradi diplomskih radova.

Kao vanjski suradnik (1999.-2002.) predavao je predmet Sociologija na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu (zimske semestre) i Agrarnu sociologiju na Poljoprivrednom fakultetu (ljetni semestri) na Sveučilištu u Osijeku. Nastavna djelatnost svjedoči da je dr. sc. Antun Šundalić nakon izbora u docenta proširio polje svoje nastavne aktivnosti i na nekoliko posebnih sociologija.

U deset godina nastavnog rada na različitim predmetima stekao je potrebno iskustvo sveučilišnog nastavnika za koje stručno povjerenstvo drži da je primjereno nastavnom iskustvu potrebnom izvanrednom profesoru. 

 

4. STRUČNA DJELATNOST

 

Dr. sc. Antun Šundalić objavio je dvadeset stručnih radova - devet poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Od toga broja jedanaest su prikazi i recenzije knjiga. Radovi su objavljeni zbornicima a u časopisima "Revija", "Književna revija", "Vijenac, "Kolo", "Socijalna ekologija" i "Društvena istraživanja". U stručnim radovima najviše je zastupljena problematika iz njegova užeg znanstvenog područja iz kojega je i doktorirao - sociologija religije.

 

Konfesionalna pripadnost – religijsko ili političko obilježje, Zagreb, "DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA", Vol. 4, No. 6(20)(1995.), str. 911-926.Člankom autor istražuje "kvalitetu" sadržaja svijesti vjernika o konfesionalnoj pripadnosti. Važnost ovakvog istraživanja pojačana je bitnim zaokretom u odnosu prema vjeri i instituciji crkve. Taj je zaokret u izlaženju vjere u sferu javnosti. On je osobito vidljiv kroz odnos građana prema konfesionalnoj pripadnosti. Autor ukazuje na sekularnu upotrebljivost konfesionalnosti u četiri momenta: konfesionalna pripadnost (1) kao potvrda nacionalnog, (2) kao izraz tradicije, (3) kao izraz konformizma, (4) kao izraz svjetovnih motiva (poticaja).

Nove su političke prilike otvorile prostor isticanju konfesionalnosti više kao svjetovnog, a manje sakralnog obilježja. Autor je to empirijski potvrdio među 566 katolika istočnoslavonskih župa. Premda je distribucijom frekvencija pokazano da vjernici konfesionalnost shvaćaju primarno kao religijsko obilježje, latentne dimenzije ekstrahiranih faktora pokazuju da važan politički okvir crkvenog života, da crkva može u datom trenutku biti u službi politike kao povijesni ujedinitelj nacije. Time, tvrdi autor, se nije pokazalo da je konfesionalna pripadnost izgubila svoju čistoću sakralnosti, već se od nje učinilo sudionika aktualnih socio-političkih procesa.

 

Utilitarna i etička mjerila tehnoznanstvenog napretka, "SOCIJALNA EKOLOGIJA", Vol. 9, No. 1-2, str. 95-104. Napredak se uzima kao civilizacijska obveza. Ali što on sobom donosi, to je tema kojom se autor bavi u ovom radu. Kroz povijest se pokazuje da napredak nije imao jednake učinke za različite socijalne, religijske i kulturne skupine. Za neke je bio dobrobit, a za neke prokletstvo. Kapitalizam je svojim zaživljavanjem napredak materijalizirao i sekularizirao. Kapitalizam je postao "sila kataklizmičkog preobražaja" za tradicionalna društva.

Kapitalizam se od svojih početaka gradio na racionalnoj organizaciji i pozitivnom odnosu prema radu i dobiti. Modernizacija se događa upravo kroz dominaciju znanosti i njene aplikacije u tehnologiji. To je, ističe autor, dovelo do raskoraka između tehnoloških mogućnosti i socijalnih potreba čovjeka. Civilizacijski napredak u prvi je plan stavio utilitarna, a ne etička mjerila i sve se više određuje novim tehnologijama i inoviranjem proizvodnih procesa, a njegov se socijalni učinak ostavlja po strani. Tehnička je civilizacija, u utrci s vremenom, izgubila čovjeka.

Jaz koji je produbljen između tehnološki utilitarnog i socijalno etičkog treba premostiti. Autor naglašava da se to pokušava mekdonaldiziranjem svakodnevice, tj. širenjem osjećaja sigurnosti, kontrole i predvidivosti, čime se kompenzira nedostatak zajedništva. To je prividno rješenje. Pravi korak prema uravnoteženju odnosa utilitarnog i etičkog, okretanje je prirodi, a što je svojevrstan povratak čovjeku. Jer, zajedništvo s prirodom je pretpostavka izgrađivanja moralne zajednice ljudi, zaključuje autor.

 

 

5. ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

 

5. 1. Zaključak

 

Stručno povjerenstvo je zaključilo da se na natječaj javio samo jedan pristupnik dr. sc. Antun Šundalić, koji ispunjava uvjete natječaja što ga je objavio Ekonomski fakultet u Osijeku.

Riječ je o sociologu srednje generacije koji se znanstveno profilirao i dokazao kontinuiranim znanstvenoistraživačkim radom. Empirijskim istraživanjima pokazao je da solidno poznaje metodologiju socioloških istraživanja, a teoretski članci potvrđuju poznavanje suvremene sociološke literature. Svojim radovima značajno je pridonio razvoju hrvatske sociologije. Njegov profesionalni interes usmjeren je na istraživanje aktualnih problema, a posebice pitanja o globalizaciji, religioznosti u hrvatskom društvu. Sudjelovanjem na znanstvenim skupovima potvrđuje sustavnost u znanstvenoj komunikaciji i dijalog. U nastavnom radu stekao je potrebno iskustvo samostalnog sveučilišnog predavača ne samo za predmet Sociologija, nego i za neke posebne sociološke discipline. 

 

5. 2. Mišljenje

 

Stručno povjerenstvo mišljenja je da dr. sc. Antun Šundalić ispunjava uvjete za izbor u višeg znanstvenog suradnika iz članka 42 stavak 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (N. N. - pročišćeni tekst 59/96) jer ima doktorat znanosti, objavljene značajnije radove iz područja sociologije i više od tri godine znanstvenoistraživačkog rada u zvanju docenta.

Pristupnik ispunjava uvjete za izbor u izvanrednog profesora iz članka 74 stavak 2 Zakona o visokim učilištima (N. N. - pročišćeni tekst 59/96) jer ima (a) više od tri godine nastavnog rada na visokom učilištu, (b) objavljene radove nakon izbora u zvanje docenta i (c) udovoljava uvjetima koje propisuje Rektorski zbor (N. N. 94/96). Naime, dr. sc. Šundalić (a) sudjelovao je u izradbi nastavnog udžbenika ("Primjena metodologije stručnog i znanstvenog istraživanja", Osijek 2000) i (b) bio je mentor petorici studenata u izradbi diplomskih radova, čime zadovoljava potrebna dva uvjeta.

 

Pristupnik udovoljava minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja koje utvrđuje znanstveno područno vijeće (N. N. 38/97) jer ima ukupno objavljeno više od 13 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima od kojih 9 radova u časopisima koji se referiraju u tercijarnim publikacijama, te knjigu ("Od rezignacije do utočišta"). Stručno povjerenstvo ističe ove znanstvene radove   kao minimalne uvjete za izbor (vidi u popisu radova): Utjecaj katoličkog socijalnog učenja u novoj političkoj klimi Hrvatske (Politička misao, 32(3-4):200-212, 1995; Selo i grad kao socio-kulturni okviri shvaćanja župe. Socijalna ekologija, 5(1):73-81, 1996; A Model of Peaceful Reintegration and the Possibility to Live Together, Društvena istraživanja, 6(2-3):217-234, 1997; Obrazovanje: od statusnog simbola do egzistencijalne nužde, Informatologija, 33(1-2):67-71, 2000; Uloga ljudskog čimbenika u revitalizaciji slavonskog sela i poljoprivrede. Sociologija sela, 38(3-4):375-392, 2000; Globalizacijsko brisanje - za ili protiv? Društvena istraživanja, 11(2-3):397-411, 2002 te knjigu Od rezignacije do utočišta, 1999:246.

 

5. 3. Prijedlog stručnog povjerenstva

 

Ocjenjujući ukupnu djelatnost, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da dr. sc. Antuna Šundalića izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku.

 

U Zagrebu,  20. veljače 2003.

 

 

                                        Članovi stručnog povjerenstva:

                                                                                 

                                                                                                                                            

                                                                                     Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

                                                                                     Predsjednik povjerenstva

 

 

                                                                                                                                            

                                                                                     Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

                                                                                     Član povjerenstva

 

 

                                                                                                                                            

                                                                                     Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

                                                                                     Član povjerenstva


Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za anglistiku

 

 

Zagreb, 1. ožujka 2003.

 

 

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

 

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Renate Geld

 

 

Renata Geld radi kao znanstvena novakinja na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije broj 130514 Engleski jezik u Hrvatskoj od 1. ožujka 2002. godine. U travnju 2002. godine izabrana je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

 

U protekloj godini Renata Geld bila je vrlo aktivna i uspješna u svim područjima svoga rada. Od samog početka uključena je u sva istraživanja koja se provode u sklopu znanstvenog projekta, a posebno ističemo njezino sudjelovanje u provođenju testiranja komunikacijske kompetencije u engleskom jeziku učenika osmih razreda osnovne škole te prvih i četvrtih razreda srednje škole, te pripremu rezultata testova za statističku obradu. Uspješno je obavljala i tehničku stranu organiziranja radnih sastanaka članova projekta. Na temelju dijela istraživanja u kojima je sudjelovala, u koautorstvu je napisala znanstveni članak u kojem se opisuje utjecaj prisutnosti engleskog jezika u Hrvatskoj na usvajanje engleskog vokabulara. Cijelo je vrijeme radila i na svom znanstvenom usavršavanju. Na poslijediplomskom znanstvenom studiju lingvistike položila je ispite iz generativne gramatike, sociolingvistike, temeljnih lingvističkih disciplina (fonetika i fonologija) te predala dva seminarska rada, a redovito je prikupljala i proučavala literaturu za studij i budući magistarski rad. Njezini znanstveni interesi bili su usmjereni na ulogu kognitivnih procesa u usvajanju glagolskih vremena u engleskom kao stranom jeziku. Sudjelovala je i u radionici o utvrđivanju kriterija za procjenu komunikacijske kompetencije na razini pisanja koju je za članove projekta u rujnu 2002. održala dr. sc. Marianne Nikolov sa Sveučilišta u Pečuhu.

 

Pod nadzorom prof. dr. J. Mihaljević Djigunović sudjelovala je u nastavi seminara i vježbi iz kolegija metodika nastave engleskog jezika. Pritom je pokazala zavidnu kreativnost i samostalnost u osmišljavanju i izvođenju nastave, a studenti su u provedenoj anketi vrlo visoko ocijenili njezinu stručnost i odnos prema njima. Uspješno je organizirala školsku praksu studenata treće i četvrte godine. Već treći semestar aktivno sudjeluje (kao suorganizatorica i predavačica) u radionicama koje Katedra za metodiku redovito organizira radi usavršavanja mentora za školsku praksu studenata anglistike.

 

Kao aktivni član stručnih udruga Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku i Hrvatskoga udruženja profesora engleskog jezika Renata Geld sudjelovala je na njihovim godišnjim konferencijama (u travnju i svibnju 2002) na kojima je održala zapažena izlaganja i aktivno sudjelovala u stručnim raspravama. Njezina će izlaganja biti uključena u zbornike radova s tih konferencija.

 

U travnju 2002. održala je seminar za nastavnike pripravnike u organizaciji Zavoda za unapređenje školstva. U srpnju 2002. bila je voditeljica međunarodne radionice za obrazovanje mentora koja je u suradnji Ministarstva prosvjete i športa i Instituta Otvoreno društvo Hrvatska organizirana u Dubrovniku. U veljači 2003. godine održala je seminar o ulozi postavljanja pitanja u nastavi engleskog jezika za županijski aktiv profesora engleskog jezika.

 

Renata Geld uspješno se uklopila u rad Odsjeka za anglistiku. Vrlo je cijenjena među svojim kolegama zbog svojih stručnih i ljudskih kvaliteta. Od ove akademske godine uspješno obavlja i satničarske poslove za potrebe Odsjeka pa do izražaja dolaze i njezine komunikacijske i organizatorske sposobnosti.

 

Rad Renate Geld u protekloj godini dana, kako onaj u sklopu projekta tako i na stručnom i nastavnom planu, ocjenjujemo vrlo visoko.

 

 

 

 

Voditeljica projekta 130514 (Engleski jezik u Hrvatskoj)

 

prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović


 Odsjek za informacijske znanosti

FAKULTETSKOM VIJEĆU

 

Predmet: Izvještaj o izboru Tomislava Stòjanova u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)

 

Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Tomislava Stòjanova u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti podnosimo Fakultetskom vijeću  sljedeći

Izvještaj

za Tomislava Stòjanova, znanstvenog novaka na projektu 130 015 ''Označivanje i prepoznavanje riječi hrvatskoga jezika''.

Tomislav Stòjanov je rođen 30. kolovoza 1973. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao jednopredmetnu kroatistiku (s temom iz povijesti jezika Faust Vrančić i prvi hrvatski rječnik).

Na osnovi rada Korpus priloga na –ice u hrvatskome jeziku dobio je rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu 1995/96. godine.

Nekoliko je godina sudjelovao na projektu ‘Stoljeća hrvatske književnosti’ Matice hrvatske u uredništvu prof. dr. sc. Josipa Vončine na obradi leksikografske građe stare edicije ‘Pet stoljeća hrvatske književnosti’, računalnom prijepisu, lekturi, prilagođavanju rječnikā standardu nove edicije i na tekstološko-informatičkoj analizi.

Od rujna 2000. zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za informacijske znanosti (Katedra za računarsku lingvistiku) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje radi na projektu br. 130015 kod prof. dr. sc. B. Tepeša ‘Označivanje i prepoznavanje riječi hrvatskoga jezika'.

Dosada je imao prigodu sudjelovati na međunarodnom kongresu ITI 2001 (23rd International Conference on Information Technology Interfaces, Pula 19-22. 6. 2001.) s referatom ‘Database of Grammatical Sentences of Croatian Language’ koji je objavljen u zborniku kongresa. Poslijediplomski studij je upisao na kroatistici s područjem interesa iz sintakse hrvatskoga jezika (pitanje izraznih i tagmemskih struktura).

Radio je u Novom liberu na projektu ‘Enciklopedijskog rječnika hrvatskoga jezika’ (koji bi trebao izići sljedeće godine) kao redaktor, stručni suradnik za informatičko nazivlje, te na unosu građe iz elektronskog korpusa.

Mišljenja smo da Tomislav Stòjanov ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti, jer zadovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima. Diplomirao je i upisao poslijediplomski studij, a ima i objavljene  znanstvene radove.

Predlažemo stoga da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere znanstvenog novaka Tomislava Stòjanova u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za informacijske znanosti.

 

U Zagrebu, 29. lipnja 2001.

Povjerenstvo

 

dr. sc. Božidar Tepeš

dr. sc. Zdravko Dovedan

dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić


Prof.dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

Voditelj  projekta br. 0130466

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest

 

Zagreb, 5. veljače 2003.

 

 

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Predmet:Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka Elvisa Orbanića za akademsku godinu 2002/2003.

 

Elvis Orbanić, diplomirani povjesničar zaposlen je od 1. veljače 2002. kao znanstveni novak na znanstvenom projektu br. 0130466 koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, glavni istraživač prof.dr.sc. Tomislav Raukar.

 

Uz izvršavanje dijela ispitnih te seminarskih obveza na poslijediplomskom studiju povijesti, u okviru priprema za izradu magistarskog rada završio je veći dio prikupljanja i pregleda povijesnih izvora u Riječkom i Pazinskom državnom arhivu te dio pregleda tiskanih dokumenata i literature. Trenutno je u fazi izrade teorijskog koncepta magistarske radnje te nastavlja s prikupljanjem povijesnih vrela u istarskim arhivima. Tijekom akademske godine 2003/2004. trebao bi završiti prikupljanje povijesnih vrela u istarskim arhivskim fondovima (Pazin, Rijeka, Kopar, Piran, Trst), kao i literature, te izraditi teorijski koncept radnje. Tijekom akademske godine 2004/2005. bi morao napisati magistarsku radnju.

 

U proteklom razdoblju sudjelovao je u pripremama i organizaciji znanstvene tribine na temu "Staleži i društveni zemljopis ANCIEN REGIMEA u komparativnohistorijskim studijima" čiji je predavač bio doc.dr.sc. Egidio Ivetic. Sudjelovao je na znanstvenom skupu "Hrvati u Trstu. I Croati a Trieste" održanom u Trstu (Pod  pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Organizator: Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Hrvatska zajednica u Trstu), te na znanstvenom skupu "Pazinska knežija od 12. do 16. stoljeća" (Organizator: Katedra čakavskog sabora za povijest Istre, Pazin).

 

Elvis Orbanić je član Centra za komparativnohistorijske studije Zavoda za hrvatsku povijest (voditelj: prof.dr.sc. Drago Roksandić)

 

Objavio je sljedeće radove tijekom akademske godine 2002/2003:

 

Katedra svetog Nicefora. Povijesna skica Pićanske biskupije. Josip Turčinović d.o.o., Pazin 2002. (monografija, 68 str.: recenzenti: doc. dr.sc. Slaven Bertoša i Ivan Grah)

 

Iz prošlosti Pićanske biskupije, u: Istarska danica, str. 137-141. (5  str.), Pazin 2002.

 

 

Dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.


Prof. dr. sc. Petar Selem

Odsjek za povijest

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

 

Izvješće o radu mr. sc. Mladena Tomorada

 

            Mr. sc. Mladen Tomorad rođen je u Zagrebu 22. svibnja 1971. Završio je Centar za upravu i pravosuđe 1990., a zatim 1993. upisao je studij povijesti (jednopredmetna grupa) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1997. diplomskim radom Šauabtiji u Dalmaciji i Panoniji pod mojim mentorskim nadzorom.

            Godine 1998. upisao je poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu. Magistrirao je 27. lipnja 2001. na Filozofskim fakultetu u Zagrebu s temom Egipatske starine u hrvatskim povijesnim znanostima. Početkom studenoga 2002. godine mr. Tomorad podnio je zahtjev za pokretanje postupka izrade doktorskog rada pod radnim nazivom Povijest hrvatske egiptološke znanosti druge polovice XIX. i prve polovice XX. stoljeća, pod mojim mentorskim nadzorom.

 Od 1. lipnja 2000. godine do 2002. godine radio je kao znanstveni novak na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora, a od  2002. g. radi kao znanstveni novak na projektu Signa et litterae. Zaposlen je na Odsjeku za povijest i Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1. lipnja 2000. g.

            Mladen Tomorad objelodanio je slijedeće stručne radove: Rimski pogrebni običaji, OTIVM 2 (3-4), Zagreb1994., 45-53, Šauabtiji u Dalmaciji i Panoniji, Historijski zbornik 53, Zagreb 2001., 1-14, Priskove vijesti o Maksiminovoj diplomatskoj misiji 448. (449.) na Atilin dvor, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 32-33, Zagreb 2001., 19-30, Egipatske zbirke u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na egipatsku zbirku Gradskog muzeja Varaždin, Zbornik radova međunarodnog simpozija Stvaralački potencijali u funkciji društveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske, Varaždin 21. – 22. studeni 2002., Zagreb – Varaždin 2002., 543-558. Trenutno je u tisku njegova knjiga Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi, Barbat, Zagreb 2003.

Tomorad ima u pripremi nekoliko priloga vezanih uz povijest starog Egipta ili informatizaciju povijesnih znanosti, a najvažniji su: Egyptian collection of Town Museum in Varaždin, Croatia, Trabajos de Egiptología-Papers on Ancient Egypt (TdE), Madrid 2003. (s Igorom Uranićem); udžbenik povijesti za 5. razred osnovne škole, radna bilježnica za 5. razred osnovne škole i udžbenik povijesti za 1. razred gimnazije – koautor s Hrvojem Gračaninom i Ivanom Malus-Tomorad (Meridijani, u postupku odobravanja kod Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske). Godine 2002. predložio je vlastiti projekt Croato-Aegyptica electronicabaza podataka egipatskih spomenika u Hrvatskoj trenutno bez financijske potpore.

Mladen Tomorad sudjelovao je u radu I. kongresa hrvatskih povjesničara (prosinac 1999., nastavljen u svibnju 2000.) i međunarodnog znanstvenog simpozija Stvaralački potencijali u funkciji društveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske (Varaždin, 21. – 22. studeni 2002.). Bio je zamjenik predsjednika organizacijskog odbora i aktivni sudionik međunarodne konferencije Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija (10. - 12. prosinac 2001). Kao aktivni sudionik prijavio se za međunarodnu znanstvenu konferenciju Geschichte und neue Medien / History and New Media, (Berlin, 9. - 11. travanj. 2003.) s referatom Croatian Database on Antiquity, First International Conference for Young Egyptologists – Egypt and Water, (Chianciano Terme – Sienna, 14.-18. October 2003.), 3rd Symposium Aegyptus et Pannonia, (Szombathely / Savaria, ljeto 2003.) i V. korisničku konferenciju CARNeta (Zagreb, rujan 2003.).

Prijavio se za dodijelu međunarodnih stipendija Sveučilišta Cambridge i Oxford za akademsku godinu 2003./2004., stipendiju British Scholarship Trust za akademsku godinu 2003./2004. i stipendiju Fulbright.

            Mladen Tomorad posebno se odlikuje vrsnim poznavanjem računalske tehnike i informatizacije, te aktivno sudjeluje u izradi web stranica Odsjeka i projekata. U siječnu 2002. g. imenovan je za voditelja novosnovanog Kompjutorskog laboratorija Odsjeka za povijest. Kao njegov voditelj tijekom 2002. godine aktivno je sudjelovao u informatizaciji Filozofskog fakulteta i Odsjeka za povijest te unapređenju nastave. Svojim se radom posebno istaknuo u opremanju multimedijske učionice A-001 Odsjeka za etnologiju i Odsjeka za povijest te osiguravanju financijskih sredstava i realizaciji kapitalnog projekta računale učionice i radionice Odsjeka za arheologiju, Odsjeka za etnologiju, Odsjeka za povijest i Odsjeka za povijest umjetnosti u prostoriji A-202 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Projekt je u završnoj fazi, a mr. Tomorad je jedan od vodećih ljudi u realizaciji projekta.

            Kao voditelj projekta ocjenjujem da je mr. sc. Mladen Tomorad ispunio obaveze znanstvenog novaka te predlažem Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati podneseno izvješće.

 

U Zagrebu 18. ožujka 2003. g.


Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.

Dr. sc. Jelka Petrak, doc.

Zagreb, 25. veljače 2003.

 

Predmet: mr. sc. Jadranka Stojanovski –

izvještaj o ispunjavanju uvjeta za

izradbu i obranu disertacije izvan doktorskog studija

 

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

Na sjednici Vijeća održanoj 11. studenoga 2002. izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi da li mr. sc. JADRANKA STOJANOVSKI zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i da li joj se može odobriti predložena tema pod naslovom Analiza sadržaja mrežnih stranica visokoškolskih knjižnica s pokazateljima razvoja digitalne knjižnice, s prof. dr. sc. Tefkom Saračevićem kao mentorom. Podnosimo sljedeći

 

 

I Z V J E Š T A J

 

Jadranka Stojanovski rođena je 1954. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1979. godine na studiju fizike. Od 1979. godine radi kao bibliotekar u knjižnici Instituta Rudjer Bošković, a 1996. postaje voditeljicom te knjižnice. Godine 1997. obranila je na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu magistarski rad pod naslovom Virtualne knjižnice – primjer Prirodoslovlja u Republici Hrvatskoj i stekla naziv magistra društvenih znanosti iz polja informacijske znanosti. Od godine 1991. do 1994. sudjeluje u znanstvenom projektu Informacijski sustav prirodnih i tehničkih znanosti pod vodstvom mr. sc. Tibora Totha. Od godine 1995. voditeljica je projekta Sustav znanstvenih informacija – tematski podsustav Prirodoslovlje, koji danas uključuje stotinjak knjižnica. Godine 1996. u suradnji s CARNet-om inicira projekt Centar za online baze podataka, koji ima za cilj osiguranje pristupa bazama podataka za akademsku istraživačku zajednicu u Hrvatskoj. Godine 1997. za potrebe Ministarstva znanosti i tehnologije izvodi Hrvatsku znanstvenu bibliografiju, u kojoj su okupljeni radovi vezani uz znanstvnoistraživačke projekte prijavljene pri Ministarstvu. Ministarstvo znanosti i tehmologije imenovalo ju je članicom Nadzornoga odbora projekta NISKA 1 i NISKA 2. Članica je Programskog odbora Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara, koji vode Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatsko knjižničarsko društvo i Knjižnice grada Zagreba.

 

Godine 2001. dobila je nagradu Američkog društva za informacijsku znanost i tehnologiju za rad Croatian Scientific Bibliography: a four-year experience, a godine 2000. nagradu Hrvatskog informatičkog zbora za projekt Sustav znanstvenih informacija.

 

U popisu priloženih radova ističu se članak A model of Croatian natural sciences information system, objavljen u časopisu Informatik Forum 1997. godine, u kojemu J. Stojanovski izlaže osnove na kojima je postavljen i izveden podsustav znanstvenih informacija o prirodoslovlju u Hrvatskoj, kao i rad Hrvatske knjižnice na webu: analiza sadržaja (u suradnji s I. Pažur), objavljen u Vjesniku bibliotekara Hrvatske 2002. godine, u kojemu je već usmjerila svoj interes prema temi koju predlaže za svoju disertaciju.

 

Za temu svoje disertacije kandidatkinja predlaže izraditi model mrežnih stranica prikladan za visokoškolske knjižnice u Hrvatskoj. Model bi se zasnivao na rezultatima analize sadržaja mrežnih stranica odabranih visokoškolskih knjižnica u SAD-u, Zapadnoj i Srednjoj Europi, te svih hrvatskih knjižnica te vrste koje se javljaju na mreži. Analiza će obuhvatiti sadržaj i način prezentacije mrežnih stranica, nove usluge, koje knjižnica nudi, a koje su karakteristične za mrežnu sredinu, kao i načela i postupke kojima knjižnice grade svoje digitalne zbirke. Osobita će pažnja biti posvećena identifikaciji informacijskih izvora koji ne postoje u tiskanom obliku  i koji su stoga reprezentativni za digitalnu knjižnicu, te načinima na koje digitalne knjižnice u nastajanju komuniciraju s korisnicima. U svom će radu kandidatkinja primijeniti novu metodologiju kategoriziranja elemenata sadržaja mrežnih stranica te odgovarajuće algoritme za sadržajnu analizu stranica. Ovdje treba napomenuti i to da je tema koju kandidatkinja predlaže suvremena i vrlo važna za knjižnice u Hrvatskoj.

Za mentora kandidatkinja predlaže prof. dr. sc. Tefka Saračevića.

 

Na temelju iznesenoga i uvidom u priloženu dokumentaciju, povjerenstvo utvrđuje sljedeće:

            1. mr. sc. Jadranka Stojanovski ima akademski stupanj magistra društvenih znanosti u polju informacijske znanosti,

            2. ima objavljen znanstveni rad iz tematike koju predlaže u disertaciji, a i više od godine dana sudjelovala je na znanstvenom projektu.

 

Mišljenje je Povjerenstva  da mr. sc. Jadranka Stojanovski zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima, te predlaže da joj se dopusti pristupanje izradbi i obrani disertacije pod naslovom Analiza sadržaja mrežnih stranica visokoškolskih knjižnica s pokazateljima razvoja digitalne knjižnice, a kao mentor imenuje prof. dr. sc. Tefko Saračević.

 

 

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

 

Dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.

 

Dr. sc. Jelka Petrak, doc.

 


Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagreb

 

Zagreb, 17. ožujka 2003.

 

 

Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Tomislava Brleka za stjecanje doktorata     znanosti izvan doktorskoga studija

 

           

            Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 13. siječnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi zadovoljava li mr.sc. Tomislav Brlek uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li mu se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom T.S. Eliot u kontekstu suvremene književne teorije (mentor doc. dr. Dean Duda). Stoga podnosimo sljedeći skupni

 

IZVJEŠTAJ

           

            Tomislav Brlek rođen je u Zagrebu 4. srpnja 1971. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 10. travnja 1996. engleski jezik i književnost te španjolski jezik i književnost. Iste godine upisuje poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i zapošljava se 1. listopada 1996. kao znanstveni novak na projektu Recepcija Shakespeareova djela u hrvatskom kulturnom kontekstu (voditeljica prof. dr. Janja Ciglar - Žanić). Na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta sudjeluje u izvođenju kolegija “Uvod u studij engleske književnosti”. U srpnju 1997. kao stipendist Britanskog savjeta sudjeluje u radu The Shakespeare Summer School na Sveučilištu u Cambridgeu, a od siječnja do travnja 1999. boravi kao stipendist zaklade The British Scholarship Trust na Sveučilištu Warwick.

            Na Odsjek za komparativnu književnost prelazi 1. srpnja 2001, i to kao mlađi asistent na Katedri za opću povijest književnosti. U ak.god. 2001/2. bio je gostujući predavač na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Tuzli. Magistrirao je 30. travnja 2002. radom Mjesto i značaj Teda Hughesa u shakespearskoj kritici pod mentorstvom prof. dr. Janje Ciglar - Žanić.  Njegov je magistarski rad, povjerenstvo u sastavu prof.dr. Boris Senker, prof.dr. Ivo Vidan i prof.dr. Janja Ciglar - Žanić, označilo kao prvi iscrpan, temeljit i koherentan pokušaj tumačenja studije Teda Hughesa Shakespeare and the Godess of Complete Being (1992) s obzirom na njezina mitopoetska kritička i teorijska polazišta. Pritom je, vodeći računa o nizu aspekata zanemarenih u dosadašnjim parcijalnim kritičkim uvidima u Hughesovu studiju, nastojao i uspio dokazati da kritički pristup što ga je problematizirao svojim magistarskim radom proizlazi iz širokog raspona interpretativnih tradicija i da se njegova relevantnost očituje kako u vlastitim uvidima tako i u rehabilitaciji tih, nerijetko osporavanih, tradicija. Čitav se pak kritički projekt Teda Hughesa, prema Brlekovu sudu, može "neizravno uzeti kao indeks procjene stanja stvari u zloglasno heterogenom intelektualnom polju ili disciplini poznatoj kao proučavanje književnosti i/ili kulture" (43). Hughesova studija tako se tumači i kao moment osporavanja dominantnih kritičkih diskurza u proučavanju Shakespeareova opusa.

            Tomislav Brlek je sudjelovao na desetak međunarodnih znanstvenih skupova i objavio niz relevantnih znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim publikacijama (npr. The Tragic Equation: Semiotics of Myth in Ted Hughes' Shakespeare“, u: J. Bernard & G. Withalm  (eds.),  Mythen, Riten, Simulakra: Semiotische Perspektiven / Myths, rites, Simulacra: Semiotic Perspective (Angewandete Semiotik 18/19), str. 969-992; „Bordering of History: Rewinding the Past in Don DeLillo's Underworld“, S-European Journal for Semiotic Studies 12 (2): 275-292). Kritički je priredio nekoliko tekstova W. Shakespearea za domaće nakladnike, surađivao u izdanjima Leksikografskoga zavoda, pisao književne i filmske kritike, sudjelovao u radu Hrvatskoga semiotičkog društva, objavio niz književnih i stručnih prijevoda s engleskoga i španjolskog jezika. Veoma je zapažena i njegova nastavna djelatnost, posebice kolegiji posvećeni povijesti novovjekoga romana. Trenutno sudjeluje u radu znanstvenoga projekta Književna teorija nakon strukturalizma (voditelj doc.dr. Dean Duda).

            Izvrsno poznavanje suvremenih književnih teorija kao i književnoga i kritičkog rada T. S. Eliota, Brlek je odlučio obraditi u svojoj disertaciji T.S. Eliot u kontekstu suvremene književne teorije.  Predloženi nacrt disertacije i njezina problemska razrada pokazuju da bi posrijedi mogao biti vrijedan rad. Nasuprot dominantnih tumačenja Eliotova kritičkog rada u ključu novokritičke paradigme i historističko-pozitivističkoga pristupa, Brlek mu namjerava pristupiti u kontekstu suvremenih književnih teorija u rasponu od formalizma do poststrukturalizma i to preko središnjih pojmova teksta, autora, kritike i tumačenja. Također, u osloncu na suvremenije studije o pojedinim aspektima Eliotova rada (pragmatizam, indijska filozofija, američka kulturna tradicija, diskurzivne strategije itd.), kandidat kani uputiti višestruku dinamičku povezanost različitih elemenata opusa i naznačiti razloge zapostavljenosti pojedinih problema u različitim književnoteorijskim pristupima. Rad se temelji na genealogiji pojmova i stajališta koji se odnose na radikalnu antisistematičnost teorijskoga mišljenja, dijalektičko poimanje nasljeđa i sadašnjosti, epistemološki relativizam tumačenja smisla i značenja u umnoživim kontekstima, kao i kritička društvena uloga estetskoga u njegovu negativnom određenju. Cilj istraživanja je revalorizacija Eliotova rada s obzirom na dosad prešućene teorijske uvide, kao i povezivanje njegovih kritičkih načela s pozicijama i smjerovima suvremene književne teorije od C. S. Peircea i Wittgensteina preko Adorna, Derridaa i de Mana do Eca i Taylora. Rad će biti strukturiran u četiri problemske cjeline i to s obzirom na neke od ključnih termina u Eliotovu djelu: tradicija, kritika, autor/subjekt i tumačenje.

            Predloženi nacrt pokazuje da je kandidat doista kritički usvojio književnoteorijsko znanje koje je neophodno u razradi odabranoga problema, da raspolaže razrađenim autorskim tezama koje omogućuju izradu kvalitetne disertacije, i da izvrsno poznaje Eliotov opus i njegovu književno teorijsku recepciju. Stoga povjerenstvo na temelju dostupne dokumentacije utvrđuje sljedeće:

1.mr.sc. Tomislav Brlek ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti

2.ima više objavljenih znanstvenih radova i više od jedne godine istraživačkoga rada na projektu pri visokom učilištu

3.predložena tema disertacije je znanstveno relevantna

4.Filozofski fakultet ovlašten je za provedbu postupka stjecanja doktorata

Budući da su zadovoljeni svi propisani uvjeti, predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati temu disertacije mr.sc. Tomislava Brleka T.S. Eliot u kontekstu suvremene književne teorije.

           

                                               dr.sc. Dean Duda, doc.

                                              

                                               dr.sc. Borislav Knežević, doc.

                                              

                                               dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.


Zagreb, 24. ožujka 2003.

 

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome zadovoljava li mr. sc. Sanja Tadić-Šokac uvjete za izradu i obranu doktorske disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti predložena tema Vijeću podnosimo sljedeće

 

I Z V J E Š Ć E

 

Mr. sc. Sanja Tadić-Šokac završila je poslijediplomski studij književnosti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu te obranila 27. veljače 2002.  magistarski rad pod naslovom Književno djelovanje Mije Miška Radoševića (mentorica prof. dr. sc. Mirjana Strčić). Dosad je objavila nekoliko stručnih i znanstvenih radova među njima i jedan u časopisu "Fluminensia" koji ima priznatu međunarodnu recenziju. Od 1997. znanstvena je novakinja na znanstveno-istraživačkome projektu Književnost Istre i kvarnerskog prostora  u 19. i 20. stoljeću voditeljice prof. dr. sc. Mirjane Strčić.

Pristupnica je predložila temu doktorske disertacije pod naslovom Autoreferencijalnost u novijem hrvatskom romanu, a izradila bi je pod mentorstvom  dr. sc. Gorana Kalogjere, redovitoga profesora riječkoga Filozofskoga fakulteta.  

U prvome svojem izvješću od 14. studenoga 2002. ovo je povjerenstvo utvrdilo da pristupnica zadovoljava zakonom predviđene uvjete za pristupanje izradi disertacije izvan doktorskoga studija, da je tema opravdana, ali da je nedovoljno precizna, tj. da je istraživački korpus koji je opisan u sinopsisu a koji bi trebao pokrivati znanstveno inače neprikladan pojam novijega hrvatskog romana preopsežan. Zato smo bili predložili da pristupnica iznova formulira naslov svojega rada, što je ona i učinila.

Sada njezina tema glasi: Aztoreferencijalnost u hrvatskom romanu 20. stoljeća (od Isušene kaljuže J. P. Kamova do Koraljnih vrata P. Pavličića), pa  ocjenjujemo da su i naslov i pretpostavljeni istraživački korpus prikladni.

Zato Vijeću predlažemo da temu prihvati te pristupnicu uputi u daljnji postupak stjecanja doktorata znanosti.

 

S poštovanjem!

 

Članovi povjerenstva

 

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

 

 

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

 

 

Dr. sc. Goran Kalogjera, red. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci

 


Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

 

Zagreb, 26. veljače, 2003.

 

 

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o zadovoljavanju uvjeta za stjecanje

               doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanju teme doktorske

               disertacije mr. sc. Anke Jurčević-Lozančić

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

                                                          Zagreb, Lučićeva 3

 

            Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 17. lipnja 2002. godine, imenovani smo u Stručno povjerenstvo za utvrđivanje zadovoljava li pristupnica mr. sc. Anka Jurčević-Lozančić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije, te da li se može  prihvatiti tema doktorske disertacije pod naslovom "Razvoj socijalne kompetencije predškolskog djeteta u institucionalnom kontekstu".

Stručno povjerenstvo, temeljem priložene dokumentacije (Diploma o završenom dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, Obrazloženje teme disertacije, Životopis, Uvjerenje o sudjelovanju u znanstvenom projektu,  Popis objavljenih radova i sami radovi), te uvjeta propisanih člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija, Zakona o visokim učilištima, podnosi skupno

 

                                               I Z V J E Š Ć E

 

1. Obrazovanje, profesionalna zaduženja i aktivnosti

1.1.  Biografski podaci

            Mr. sc. Anka Jurčević-Lozančić rođena je 11. studenog 1959. godine u Vinici (BiH). Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu, gdje je 1986. godine na Filozofskom fakultetu diplomirala studij pedagogije (studij uz rad) i stekla akademski naziv diplomirani pedagog.

Poslijediplomski studij pohađala je na Fakultetu za defektologiju gdje je magistrirala 1996. godine na području poremećaja u ponašanju djece predškolske dobi, s temom “Primarna prevencija poremećaja u ponašanju i socioemocionalni razvoj predškolske djece” te stekla naziv “magistar društvenih znanosti” iz znanstvenog polja defektologije.

 Pristupnica je najprije radila 10 godina kao odgajatelj predškolske djece u Dječjem centru “Bukovački krč” u Zagrebu (od  1976. do 1986.), a potom 10 godina kao pedagog u Dječjem vrtiću "Ciciban" u Velikoj Gorici (od 1986. do 1996.). Godine 1998. izabrana je u zvanje predavača u znanstvenom području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti (pedagogija) za kolegije Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova i Pedagogija djece s teškoćama u razvoju, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Uz nastavu organizira i rad studenata u predškolskim ustanovama – vježbaonicama, koordinirajući rad odgajatelja-mentora i studenata. Uz to na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu vodi metodičke vježbe iz kolegija Metodika hrvatskog jezika za studente predškolskog odgoja.

1.2.  Znanstvena i stručna djelatnost

Pristupnica je objavila jedan znanstveni rad u časopisu po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodnom recenzijom (“Primarna prevencija poremećaja u ponašanju i socioemocionalni razvoj djeteta u vrtiću”, Napredak, 1998., br. 1, str. 5-15). Osim toga objavila je i 8 stručnih radova, te sudjelovala na jednom međunarodnom znanstvenom skupu (Rad: /sa Šagud, M./ “Dokumentiranje procesa učenja kao način podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada”. U zborniku: Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija” (međunarodni znanstveni kolokvij): Gospić, 2002.). Od 1998. godine uključena je u rad na znanstvenoistraživačkom projektu “Interakcijski pristup strukturi pedagoških fenomena” pri Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar (voditelj: prof. dr. sc. S. Sakoman).

 

2. Obrazloženje teme doktorske disertacije

            Mr. sc. Anka Jurčević-Lozančić podnijela je ovom povjerenstvu nacrt  i obrazloženje teme doktorske disertacije "Razvoj socijalne kompetencije predškolskog djeteta u institucionalnom kontekstu", koje je povjerenstvo ocijenilo nedovoljno preciziranim i razrađenim. Nakon detaljnijih konzultacija povjerenstvo je sugeriralo pristupnici da malo promijeni naslov svoje disertacije te dodatno razradi temu i instrumente sakupljanja podataka, što je pristupnica učinila početkom ove godine. Predložen novi naslov “SOCIJALNA KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA U RAZLIČITIM INSTITUCIJSKIM OKRUŽENJIMA”  pristupnica je prihvatila i povjerenstvu dostavila novo obrazloženje teme disertacije s detaljnije razrađenim nacrtom istraživanja.

2.1. Teorijski pristup obrazloženju problema

U naknadno predanom obrazloženju teme pristupnica u teorijskom pristupu daje pregled različitih pogleda na ulogu vrtičko-institucijskog okruženja u socijalnom razvoju predškolskog djeteta, te s time povezanih  relevantnih istraživanja. Teorijski pristup temelji na  tridesetak novijih izvora, poglavito iz hrvatskog i engleskog govornog područja, među kojima spominje neke od suvremenih najrelevantnijih istraživača ove problematike (Katza, McKlellana, Fullera, Lafrenierea, Dumasa, Shwartza, Sylvu i dr.)

U teorijskom obrazloženju problema pristupnica najprije ukazuje na važnost primjerenog obiteljskog okruženja za razvoj djeteta, ali i na činjenicu da velik broj djece dio svog djetinjstva ipak provode izvan tog okruženja, u predškolskim ustanovama. Posebno ukazuje na značaj sukladnosti utjecaja u vrtićkom i obiteljskom kontekstu, a potom i na specifične mogućnosti vrtića da planiranim odgojnim pristupom potiče razvoj sposobnosti djeteta, posebno njegov socijalni razvoj. Iza toga citira nekoliko radova iz kojih je vidljivo da među stručnjacima ipak još ne postoji jedinstveno gledište u svezi djelovanja predškolskog institucionalnog okruženja na socijalni razvoj djeteta. Tu se posebno spominju autori koji taj problem smatraju još nedovoljno istraženim (Papalia i Olds, 1992.; Salovey i Sluyter, 1999.), oni koji nalaze da boravak u predškolskoj ustanovi povoljno djeluje na razvoj socijalne kompetencije djeteta (Lafreniere i Dumas, 1995.; Howes, 2000.; Caplan i sur., 2001.; Špoljar, 2001.; Tremblay i sur., 1992.; Smith i Moran, 1990. i drugi) kao i oni koji ukazuju na neke nedostatke institucionaliziranog odgoja i obrazovanja u predškolsko doba (Misirilić, 1999.; Edwards, 1997.). S time pristupnica povezuje suvremeni pojam “praga obrazovne ustanove” kojim se određuje koje uvjete predškolska ustanova mora zadovoljiti kako bi poticajno djelovala na razvoj djeteta, te iskazuje svoje slaganje s poimanjem predškolske ustanove kao ustanove u kojoj se rad  stalno unapređuje i usavršava na osnovi akcijskih istraživanja i kritičkih promišljanja svoje osobne svakodnevne prakse samih odgajatelja, njihovim djelovanjem kao “reflektivnih praktičara” (Miljak, 1990., 1991., 1996.).

U teorijskom se pristupu posebno razrađuje ulogu odgajatelja u stvaranju pozitivnog socijalnog ozračja u grupi i poticanju socijalnog razvoja djeteta. Ukazuje se na pozitivan utjecaj na razvoj socijalne kompetencije djeteta bogatijih socijalnih interakcija i nekih specifičnih strukturiranih aktivnosti u predškolskim ustanovama (Sylva, 1980.; Papalia i Olds, 1992.; Pepler i Rubin, 1982.; Goffin i Day, 1994.), kao i na odraz razvoja socijalne kompetencije u predškolsko doba na cjelokupni kasniji razvoj i život pojedinca (Parker i Asher, 1987.; Tremblain, 1992., i drugi). Na kraju se detaljnije objašnjava što se točno podrazumijeva pod izrazom “socijalna kompetencija” u ovom radu. Do tog je objašnjenja pristupnica došla objedinjavanjem tumačenja Fountaina, 1995.; Katza i McCellana, 2000. i Schwarza, 1999. U skladu s time, socijalnu se kompetenciju predškolskog djeteta određuje kroz spremnost na preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, na suradnju i nenasilno rješavanje sukoba, kroz sposobnost uživljavanja u način života, stavove i vjerovanja drugih, prihvaćanje drugih i poštivanje različitosti te kroz empatičnost kao i kroz efikasnost komuniciranja i neverbalnu komunikaciju.

2.2. Empirijski pristup istraživanju

Kao temeljni problem svog istraživanja pristupnica određuje ispitivanje socijalne kompetencije djece predškolske dobi koja dio svog djetinjstva provode u različitim predškolskim institucijskim okruženjima (primarnom vrtićkom programu i programu predškole). Cilj je tog istraživanja ustanoviti postoje li razlike u socijalnoj kompetenciji djece predškolske dobi s obzirom na njihov boravak u različitim institucijskim okruženjima, pri čemu će se posebna pozornost usmjeriti na dužinu njihova boravka u predškolskoj ustanovi kao i neke značajke njihovih obitelji.

            Da bi odgovorila na postavljeni problem i cilj istraživanja pristupnica je kao osnovne zadatke postavila: ispitati stupanj razvoja socijalne kompetencije kod djece koja dulje vrijeme borave u predškolskoj ustanovi, odnosno polaze primarni program (u trajanju od najmanje tri godine) i kod djece koja kraće vrijeme borave u predškolskoj ustanovi, odnose polaze program predškole (u trajanju od jedne godine); ispitati postoji li razlika s obzirom na stupanj razvoja socijalne kompetencije između te dvije grupe djece, te ispitati postoji li razlike u stupnju razvoja socijalne kompetencije između tih grupa djece s obzirom na neke značajke njihovih obitelji (obrazovanje roditelja, socio-ekonomski status obitelji, broj braće/sestara, red rođenja djeteta).

S obzirom na rezultate prethodnih istraživanja i uvid u literaturu, pristupnica u svom istraživanju polazi od sljedećih hipoteza: (1). Djeca koja dulje borave u predškolskoj ustanovi, odnosno polaze primarni program (u trajanju od  najmanje tri godine) imat će veći stupanj razvoja socijalne kompetencije od djece koja kraće vrijeme borave u predškolskoj ustanovi, odnose polaze program predškole (u trajanju od jedne godine); (2). Djeca čiji su roditelje višeg obrazovnog statusa, višeg socioekonomskog statusa kao i ona koja imaju veći broj braće/sestara imat će višu socijalnu kompetenciju, bez obzira na dužinu boravka u predškolskoj ustanovi. (3). Djeca koja su prvorođena ili jedinci imat će nižu socijalnu kompetenciju od djece koja nisu prvorođena, bez obzira na dužinu boravka u predškolskoj ustanovi. Iz toga proizlazi da će osnovne nezavisne varijable ovog istraživanja biti vrsta programa predškolske ustanove koji dijete polazi (primarni program predškolske ustanove ili program predškole), dužina i kontinuiranost boravka u predškolskoj skupini te neke, za istraživanje relevantne, značajke obitelji: obrazovanje roditelja, socio-ekonomski status obitelji, broj djece u obitelji i  red rođenja djeteta. Kao osnovna zavisna varijabla  tretirat će se socijalna kompetencija djeteta procijenjena od strane odgajatelja prema određenom Upitniku.

Ispitivanje će se provoditi na uzorku od dvjestotinjak djece u dobi od šest do sedam godina, oba spola, polaznika pet odgojnih skupina primarnog vrtićkog programa (stotinjak djece) i pet odgojnih skupina programa predškole (stotinjak djece). Sve će djeca biti iz dječjih vrtića na području grada Velike Gorice. Osnovni kriterij njihova izbora biti će kontinuiranost polaženja određenog predškolskog institucionaliziranog programa kao i kontinuiranost rada s istim odgajateljem. Kao osnovni instrument sakupljanja podataka u ovom istraživanju koristit će se “Preschool social behaviour questionnaire” (Tremblay i sur., 1992.), prilagođen ovom istraživanju. Taj je upitnik često korišten u sličnim istraživanjima u inozemstvu i ima dobre metrijske karakteristike. U nas nije baždaren, ali će pristupnica provjeriti njegovu pouzdanost usporedbom procjena socijalne kompetencije istog djeteta dobivenim od dva odgajatelja iste odgojne skupine. Osim toga, posebno konstruiranim upitnikom prikupit će se neki opći podaci o djetetu za koje se provodi procjena (spol djeteta, datum i godina rođenja djeteta), podaci o nekim značajkama njegove obitelji kao i podaci o zdravstvenom statusu djeteta (moguće smetnje i sl.). Kriterij za odabir odgajatelja u istraživanje bit će duljina boravka odgajatelja s djecom određene odgojne skupine, budući da to bitno utječe na njihovo poznavanje djece.

            Predviđeno je da se u statističkoj obradi podataka stupanj razvoja socijalne kompetencije djeteta prikaže postupcima deskriptivne statistika, posebno analizom relativnih frekvencija. Odgovarajućim će se postupcima izvršiti procjena normaliteta distribucije rezultata i provjeriti pouzdanost primijenjenog upitnika. Uz to će se provjeriti značajnosti razlika dobivenih statističkih parametara u pojedinim grupama, a diskriminativnom analizom ustanoviti povezanost pojedinih značajki obitelji djeteta i  stupnja razvoja njegove socijalne kompetencije. Povjerenstvo sugerira pristupnici da statističku obradu podataka proširi tako da se za analizu međuskupinskih razlika prema kvantitativnim obilježjima  koristi i analiza varijance, (prema potrebi multivarijantna analiza varijance), za analizu povezanosti među kvantitativnim varijablama – korelacijska i višestruka korelacijska (regresijska) analiza, a za ocjenu razlika i povezanosti kvalitativnih obilježja – analizu kontingencijskih tablica i odgovarajuće neparametrijske statističke metode.

2.3. Očekivani doprinos istraživanja

Danas u svijetu, a posebno u nas postoji velik broj istraživanja koja se bave proučavanjem procesa razvoja socijalne kompetencije djece predškolske dobi, posebno u institucionaliziranom kontekstu. Većina je tih istraživanja  provedena kvalitativnom metodologijom i razvoj prate kao proces, te nam daju vrijedne podatke o čimbenicima koji pogoduju razvoju socijalne kompetencije predškolskog djeteta u predškolskim ustanovama i posebno u ulozi ukupnog ozračja u ustanovi kao i samopromišljanja svoje osobne prakse odgajatelja u tom razvoju. Nažalost, klasična kvantitativno usmjerena istraživanja ove problematike u posljednje su vrijeme u nas dosta rijetka, a mogla bi nam dati još puno potrebnih podataka o toj problematici. Jedna je od prednosti ovog istraživanja ponovo afirmira taj, u nas malo zanemaren, metodologijski pristup proučavanju ove problematike.

Očekivani doprinos ovog istraživanja povjerenstvo vidi na dvije razine: znanstvenoj i praktičnoj. Znanstvenim doprinosom smatramo to da ćemo dobiti valjane i pouzdane podatke o povezanosti različitog institucijskog okruženja predškolskog odgoja i razvoja socijalne kompetencije predškolskog djeteta. Ovi će se podaci moći generalizirati na spoznaje o povezanosti različite dužine boravka u predškolskim institucijama i razvoja socijalne kompetencije djece predškolske dobi. Istraživanje će pokazati postoji li povezanost između polaženja različitih institucijskih okruženja predškolskog odgoja i različite duljine vremena provedene u njima i stupnja razvoja socijalne kompetencije djeteta, kao i utjecaj različitih značajki obitelji na taj razvoj.

Praktični doprinos ovog istraživanja vidimo u tome da će ono pomoći u raščišćavanju nekih postojećih dilema o korisnosti pohađanja predškolskih ustanova za dijete te, posebno roditeljima, pomoći u donošenju odluka o ranijem ili kasnijem uključivanju djeteta u predškolske ustanove.

 

3. Ocjena i prijedlog stručnog povjerenstva

            Stručno povjerenstvo je u donošenju prijedloga Znanstveno-nastavnom vijeću ocijenilo:

3.1. da je pristupnica stekla formalne uvjete predviđene Zakonom o visokim učilištima,

       članak 51. stavak 1. Pristupnica ima akademski stupanj magistra znanosti (“magistar

       društvenih znanosti” iz znanstvenog polja defektologije, /točka 1.1. u ovom izvješću/), te

       je objavila jedan znanstveni rad u časopisu koji se po vrsnoći izjednačuje s časopisom s

       međunarodno priznatom recenzijom (točka 1.2.). Osim toga, sudjelovala je na jednom

       međunarodnom skupu (i u koautorstvu objavila rad u zborniku tog skupa) te je surađivala

        u realizaciji jednog znanstvenoistraživačkog projekta;

3.2. da je pristupnica u svom nacrtu doktorske disertacije pokazala da je upoznata sa

       suvremenom literaturom s područja koje namjerava istraživati. Ona dobro pozna što je

       sve  na tom području već istraženo, i na osnovi toga uspješno identificira ono što bi još

       trebalo istražiti, te tu smješta problem svog istraživanja. Metodologijski pristup

       istraživanju korektno je razradila, te istakla mogući znanstveni doprinos svog istraživanja

       koji ocjenjujemo aktualnim i značajnim za daljnji razvoj teorije i prakse predškolskog

        odgoja. Trud koji je uložila u doradu nacrta istraživanja pokazuje njenu spremnost na

        suradnju i njeno nastojanje da dobro obavi postavljeni si zadatak, pa povjerenstvo s

        povjerenjem očekuje da će sve eventualne propuste u nacrtu istraživanja (primjerice u

        svezi sa statističkom obradom podataka) pristupnica tijekom rada na svojoj doktorskoj

       disertaciji uspješno otkloniti;

3.3. da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za provođenje postupka izrade i

       obrane doktorata iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti (pedagogija)

       kojem tema ove disertacije pripada. Za mentora je odabrana dr. sc. Ana Sekulić-Majurec,

       red. prof. iz Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta.

 

            Članovi stručnog povjerenstva predložili su pristupnici da prvobitno predložen naslov ("Razvoj socijalne kompetencije predškolskog djeteta u institucionalnom kontekstu") zamijeni naslovom “SOCIJALNA KOMPETENCIJE PREDŠKOLSKOG DJETETA U RAZLIČITIM INSTITUCIJSKIM OKRUŽENJIMA” što je pristupnica prihvatila. Ovako formuliran naslov dobro odražava problem koji će pristupnica istraživati i povjerenstvu je prihvatljiviji od onog koji je predložila pristupnica. Predložena tema je  u nas još, metodologijom koju pristupnica predlaže, nedovoljno istražena, te znanstveno i stručno zanimljiva za područje predškolskog odgoja.

 

Zaključno

Stručno povjerenstvo je utvrdilo da je pristupnica zadovoljila sve uvjete za izradbu doktorske disertacije, kao i prihvatljivost naslova.

Na osnovi iznesenog, članovi stručnog povjerenstva predlažu da se mr. Anki Jurčević-Lozančić odobri daljnji postupak na izradi doktorske disertacije

 

            

                                                                         Članovi stručnog povjerenstva:

 

                                                                      1. Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

                                                                          (predsjednica povjerenstva)

 

 

                                                                           ------------------------------------------

                                                                       2. Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

 

 

                                                                            ----------------------------------------

                                                                       3. Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

 

 

                                                                             -----------------------------------------

 

 

 

 

 


ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

 

U Zagrebu, 21. 3. 2003.

 

Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Predmet: Mišljenje o podobnosti mr. sc. Ivane Ferić za pristupanje izradi i obrani doktorske

     disertacije izvan doktorskog studija i ocjena predložene teme disertacije

 

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odlukom br. 04-6-139-2002. donesenom na sjednici održanoj 10. 2. 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo sa zadaćom da ocijenimo zadovoljava li mr. sc. Ivana Ferić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija, te prosudimo može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom (Ne)stabilnost vrijednosnih sustava: ispitivanje utjecaja konteksta na hijerarhiju i strukturu vrijednosti i uz mentorstvo dr. sc. Željke Kamenov, docentice. Zamolbi za pokretanje postupka kandidatkinja je priložila svu potrebnu dokumentaciju, temeljem čijeg proučavanja podnosimo Fakultetskom vijeću ovaj

 

 

I Z V J E Š T A J

 

 

Mr. sc. Ivana Ferić rođena je 1970. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i upisala srednju jezičnu školu. Četvrti razred srednje škole pohađala je u SAD-u, gdje je i maturirala 1988. godine. Psihologiju je diplomirala s odličnim uspjehom1997. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sljedeće godine upisala je poslijediplomski studij znanstvenog usavršavanja iz psihologije. Stupanj magistra znanosti stekla je 2002. godine obranom magistarskog rada pod naslovom Provjera postavki Schwartzove teorije univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti. Kao diplomirani psiholog radila je u Društvu za psihološku pomoć, a od ožujka 1998. zaposlena je kao znanstveni novak u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, na projektu «Istraživanje javnog mnijenja i medija masovnog komuniciranja». U istraživačko zvanje mlađeg asistenta izabrana je 1998., a od jeseni 2002. radi u istraživačkom zvanju asistenta. Od početka rada u Institutu Ivo Pilar sudjelovala je u realizaciji nekoliko opsežnih znanstvenih projekata vezanih uz istraživanje javnog mnijenja, izbornog ponašanja, nacionalnog identiteta i vrijednosnih sustava. Objavila je dva znanstvena rada u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom i s priopćenjima sudjelovala na dva međunarodna znanstveno-istraživačka skupa.

 

Izneseni podaci pokazuju da Ivana Ferić ima akademski stupanj magistra znanosti iz odgovarajućeg znanstvenog područja te traženo istraživačko iskustvo, odnosno zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija.

Tema predložene disertacije spada u područje kognitivne socijalne psihologije, prema kojem je čovjekovo ponašanje pod utjecajem njegovih socijalnih kognicija, odnosno stavova, uvjerenja i vrijednosti stečenih tijekom socijalizacije. Pritom se autorica usmjeruje na uže područje vrijednosti. Iako u području proučavanja vrijednosti postoji nekoliko usmjerenja, danas se većina autora slaže s definicijom Schwartza i Bilskyja s kraja 80-ih godina, prema kojoj su vrijednosti ideje ili vjerovanja koja se odnose na neki željeni cilj ili ponašanje, nadilaze specifične situacije, usmjeravaju odabir ili procjenu ponašanja i događaja. Vrijednosti su hijerarhijski organizirane s obzirom na njihovu relativnu važnost za pojedinca, što se naziva njegovim sustavom vrijednosti. Polazna pretpostavka brojnih istraživanja vrijednosti jest da je sustav vrijednosti pojedinca relativno trajan i stabilan. Predložena tema i ciljevi disertacije trebali bi doprinijeti novim spoznajama o stabilnosti vrijednosnih sustava, odnosno njegovoj kontekstualnoj uvjetovanosti.

U uvodnom dijelu priloženog nacrta istraživanja kandidatkinja opisuje suvremene postavke provjeravane u nekolicini istraživanja kojima se dovodi u pitanje trajnost i stabilnost vrijednosnih sustava pojedinaca. Naime, uvriježeno je mišljenje da svaki čovjek ima izgrađen samo jedan, jedinstveni sustav vrijednosti koji djeluje kao opće usmjeravajuće načelo u njegovu životu. Stoga se u gotovo svim istraživanjima u području vrijednosti vrijednosni sustav ispitanika ispituje i mjeri na način da se od ispitanika traži da procijeni ili rangira predložene vrijednosti «prema važnosti koje one imaju za njega osobno, kao usmjeravajuće načelo u životu». Mnoga su istraživanja pružila dokaze o visokoj pouzdanosti tako odmjerenog poretka vrijednosti kod pojedinca, kroz različito duge vremenske periode, potvrđujući postavku o trajnosti i stabilnosti vrijednosnog sustava.

Seligman i Katz su, međutim, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća, uočili zanimljivu pojavu koja ih je potakla na postavljanje hipoteze da vrijednosni sustav pojedinca nije u potpunosti stabilan, već da u velikoj mjeri ovisi o situacijskom kontekstu. Uočili su, naime, da pojedinci često zauzimaju potpuno oprečne stavove, opravdavajući ih važnošću različitih vrijednosti. Autori su stoga zaključili kako postoji mogućnost da kod istog pojedinca vrijednosti zauzimaju različit poredak po važnosti ovisno o konkretnoj situaciji (npr. pitanje pobačaja nasuprot pitanju smrtne kazne), odnosno da pojedinac nema izgrađen samo jedan, trajan i stabilan, vrijednosni sustav. Takva pretpostavka, dakako, dovodi u pitanje tradicionalno poimanje vrijednosti, ali još važnije, ona dovodi u pitanje i cjelokupni dosadašnji način mjerenja vrijednosti i vrijednosnih sustava.

Kandidatkinja opisuje nekoliko istraživanja koja su Seligman i Katz proveli kako bi provjerili svoju pretpostavku. Rezultati su pokazali da se hijerarhija vrijednosti ispitanika mijenjala ovisno o uputi koja im je dana – da li da vrijednosti razmatraju kao usmjeravajuća načela u životu, ili kao usmjeravajuća načela prilikom zauzimanja stava prema određenom objektu. Međutim, kandidatkinja se kritički osvrće na značaj ovih nalaza s obzirom na ozbiljne metodološke nedostatke provedenih istraživanja. Prvo, autori nisu vodili računa o izjednačenosti eksperimentalne i kontrolne skupine prije eksperimentalne manipulacije, niti su ih naknadno analizirali. Drugo, u eksperimentima nije postojala netretirana kontrolna skupina. Konačno, ozbiljan nedostatak korištenih nacrta s dvokratnim mjerenjem jest interakcija testiranja i tretmana. Glavno ograničenje odnosi se na prvo ispunjavanje upitnika vrijednosti tijekom istog eksperimenta. Iako se neke od ovih nedostataka nastojalo ispraviti u istraživanju koje je provela Blackwood (1991), ozbiljan prigovor svim navedenim istraživanjima odnosi se na smo mjerenje vrijednosti modificiranim Rokeachevim upitnikom usmjerenim isključivo na pojedinačne vrijednosti. Kandidatkinja s pravom uočava da pokušaj povezivanja individualnih razlika u ovako odmjerenim vrijednosnim prioritetima s razlikama u stavovima ili ponašanju može dovesti do iskrivljavanja rezultata. Kako je pouzdanost svake pojedinačne vrijednosti vrlo niska, na njenu povezanost s određenim stavom ili ponašanjem mogu djelovati brojni drugi faktori. Ovakav pristup zanemaruje pretpostavku koja se često ističe u literaturi, a to je da stavove i ponašanja pojedinca ne usmjerava prioritet dan nekoj pojedinačnoj vrijednosti, već odnos među različitim vrijednostima koje se istovremeno odnose na neki stav ili ponašanje.

Danas se u ispitivanju vrijednosti sve više koristi Schwartzov (1992) teorijski model strukture i sadržaja vrijednosti, prema kojem postoji 10 različitih motivacijskih tipova vrijednosti od kojih je svaki određen sadržajem pojedinačnih vrijednosti koje ga predstavljaju. Među pojedinim tipovima postoje dinamički odnosi konflikata i kompatibilnosti, što u cjelini stvara strukturu vrijednosnog sustava. Dosadašnja istraživanja su pokazala da korištenje ovakvog sustava omogućava potpunije i preciznije izučavanje odnosa između vrijednosti i specifičnih stavova odnosno ponašanja pojedinaca. Schwartz je također sastavio upitnik vrijednosti, čije su metrijske karakteristike provjeravane u nizu istraživanja, te se pokazao kao kvalitetan, valjan i pouzdan instrument za mjerenje strukture vrijednosnih sustava. Sama kandidatkinja je u svom magistarskom radu provjeravala i potvrdila osnovne postavke Schwartzove teorije i u Hrvatskoj, te je izradila i hrvatsku inačicu Schwartzovog upitnika vrijednosti, zadovoljavajućih metrijskih karakteristika.

Iako je Seligmanovoj i Katzovoj hipotezi o nestabilnosti vrijednosnog sustava posvećena određena pažnja u literaturi, kandidatkinja navodi da do sada nije bilo istraživanja koje bi se ozbiljnije posvetilo njezinoj provjeri, uvažavajući pritom navedene prigovore i metodološke nedostatke ranijih istraživanja. Stoga je glavni cilj ovog istraživanja provjeriti hipotezu o nestabilnosti vrijednosnog sustava koristeći odgovarajući eksperimentalni nacrt koji bi nadišao metodološka ograničenja, ne mjereći pritom hijerarhiju pojedinačnih vrijednosti već strukturalni sustav 10 vrijednosnih tipova. Sukladno tome postavljeni su i glavni problemi ovog istraživanja: (1) ispitati dolazi li pod utjecajem situacijskog konteksta do promjene u poretku (hijerarhiji) deset motivacijskih tipova vrijednosti, (2) ispitati dovode li različiti situacijski konteksti do različitih krajnjih poredaka motivacijskih tipova vrijednosti, te (3) ispitati dolazi li pod utjecajem situacijskog konteksta do različitih promjena u poretku motivacijskih tipova vrijednosti kod osoba koje se razlikuju u smjeru stava prema određenom objektu.

Za provjeru postavljenih hipoteza kandidatkinja predlaže složeni (faktorijalni) eksperimentalni nacrt 2x4 na nezavisnim skupinama. Sudjelovalo bi 8 skupina ispitanika, studenata svih godišta studija psihologije i sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (ukupno oko 300), raspoređenih na osnovi rezultata predtestiranja. Prva nezavisna varijabla će biti situacijski kontekst (izazvan mjerenjem stava prema određenom objektu) i imat će dvije razine (postojanje/ne postojanje situacijskog konteksta). Druga nezavisna varijabla je vrsta situacijskog konteksta i imat će četiri razine (mjerenje stava prema četiri različita objekta stava). Uvođenje situacijskog konteksta mjerenjem stava prema određenom objektu prije odnosno poslije mjerenja vrijednosti zapravo je modifikacija eksperimentalnog postupka kojeg su koristili Zanna, Olson i Fazio (1981), a kojim je utvrđena veća povezanost stava i ponašanja kada se prvo od ispitanika traži da opišu svoje ranije ponašanje pa se zatim mjeri stav prema tom objektu. Naime, samoopažanjem, razmišljanjem i evaluacijom vlastitog ranijeg ponašanja stvara se određeni kontekst na osnovi kojeg pojedinci zaključuju o svom stavu. Primijeni li se ova logika na područje ispitivanja vrijednosti, mjerenje stava prema određenom objektu prije mjerenja vrijednosti stvorilo bi kontekst na osnovi kojeg bi ispitanici «zaključivali» o svojim vrijednostima, dok u situaciji obrnutog redoslijeda mjerenja tog konteksta ne bi bilo. Variranje različitih objekata stava izazvalo bi različite kontekste, a upravo je njihovo pojavljivanje ili nepojavljivanje neophodno za utvrđivanje preciznih odgovora na postavljene probleme istraživanja. Podražajni materijal bit će skale za ispitivanje stavova prema četiri različita objekta, konstruirane u predistraživanju na uzorku iz iste populacije. Kao objekti stavova bit će odabrani oni za koje je u ranijim istraživanjima utvrđeno da su značajno povezani s različitim tipovima vrijednosti, kako bi se postigla četiri različita situacijska konteksta. Kao mjera zavisne varijable koristit će se hrvatska inačica Schwartzovog upitnika vrijednosti (SVS-HR), koju kandidatkinja prilaže nacrtu. U nacrtu je također i detaljno razrađen sam postupak planiranog istraživanja, koji je zamišljen tako da se prevladaju metodološki nedostaci ranijih istraživanja. Kandidatkinja detaljno opisuje planirane statističke postupke za obradu podataka kako bi se dobio odgovor na svaki problem istraživanja. Planirani postupci odgovaraju prirodi varijabli i omogućit će davanje valjanih odgovora na postavljene probleme.

Potvrđivanje Seligmanove i Katzove hipoteze ovim istraživanjem pružilo bi čvrsti dokaz o promjenjivosti vrijednosnog sustava, čija bi daljnja implikacija bilo nužno preispitivanje dosadašnjeg poimanja i mjerenja vrijednosti i vrijednosnih sustava. Opovrgavanje hipoteze govorilo bi u prilog tradicionalnom poimanju vrijednosnog sustava kao jedinstvenog, trajnog i stabilnog poretka vrijednosti koji usmjerava ponašanje pojedinca te djeluje kao opći plan za ratrješavanje konflikata i donošenje odluka.

 

Na osnovi navedenog zaključujemo da istraživanje koje predlaže mr. sc. Ivana Ferić može značajno unaprijediti spoznaje u području istraživanja i razumijevanja vrijednosti kao odrednica čovjekovog ponašanja, te da predloženi nacrt disertacije odgovara standardnim zahtjevima koji se postavljaju u znanstvenoj grani psihologije. Predložena tema je znanstveno relevantna, a istraživanje je planirano sukladno suvremenim metodološkim standardima u području istraživanja. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da odobri mr. sc. Ivani Ferić izradu doktorske disertacije izvan doktorskog studija, pod naslovom «Provjera stabilnosti vrijednosnih sustava: ispitivanje utjecaja konteksta na hijerarhiju i strukturu vrijednosti» uz mentorstvo dr. sc. Željke Kamenov, docentice.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

dr. sc. Željka Kamenov, docent

predsjednik povjerenstva

 

 

dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

član povjerenstva

 

 

dr.sc. Dean Ajduković, red. prof.

član povjerenstva

 

1


Dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof., Filozofskog fakulteta u Zagrebu,

predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Mario Plenković, red. prof., Grafičkog fakulteta u Zagrebu,

član povjerenstva

Dr. sc. Milan Jurina, red. prof. Visoke policijske škole u Zagrebu,

član povjerenstva

 

 

FAKULTETSKOM  VIJEĆU

 FILOZOFSKOG  FAKULTETA  U  ZAGREBU

 

 

Predmet: Ocjena disertacije mr. sc. Ljubice Bakić-Tomić

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 11. listopada 2002. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Ljubice Bakić-Tomić pod naslovom “Komunikološko-menadžerski profil rukovoditelja u hrvatskoj policiji”. Na temelju te odluke podnosimo Vijeću sljedeće

 

 

SKUPNI  IZVJEŠTAJ

 

 

      I     Formalne karakteristike rada

 

Doktorska disertacija mr. sc. Ljubice Bakić-Tomić  «Komunikološko-menadžerski profil rukovoditelja u Hrvatskoj policiji» obuhvaća zajedno s popisom literature, dodatcima, sažetkom, ključnim riječima, životopisom i sadržajem 200 stranica teksta. Tekst same disertacije sastoji se od pet većih cjelina: 1) Uvod; 2) Teorijsko obrazloženje komunikološko-menadžerskog profila rukovoditelja u policiji; 3) Metodologija empirijskog istraživanja komunikološko-menadžerskog profila rukovoditelja u Hrvatskoj policiji; 4) Prikaz dobivenih rezultata empirijskog istraživanja komunikološko-menadžerskog profila rukovoditelja u Hrvatskoj policiji s raspravom te 5) Zaključna razmatranja. Svako poglavlje osim prvoga podijeljeno je na niz potpoglavlja. Literaturom je obuhvaćeno 175  znanstvenih jedinica referentne literature.

 

 

II    Sadržaj i glavne teze rada

 

U Uvodu su obrazloženi razlozi koji su kandidatkinju potakli na ovo istraživanje.

 

U okviru Teorijskog obrazloženja napravljen je pregled područja istraživanja i ukratko su izložene, za istraživanje najznačajnije teorije s područja komunikologije, organizacije i menadžmenta kao i teorije o ulozi komunikologije u upravljanju sustavom. Kandidatkinja je posebnu pažnju posvetila specifičnostima upravljanja u sustavu policije.

 

Kandidatkinja je obradila glavne povijesne pravce razvoja policijskog menadžmenta u svijetu posebno ističući njihov komunikološki aspekt. To su teorije humane organizacije: rana klasična teorija, strukturalizam i birokracija Maxa Webera, škola ljudskih veza, škola društvenih sistema, strukturalni funkcionalizam. Prema definiciji M. Jurine, policijski menadžment predstavlja «specifični oblik javnog menadžmenta (po sadržaju i obliku), s tim da je sustav rukovođenja zasnovan na hijerarhiji (subordinaciji) te uz rukovođenje ima i obvezu zapovijedanja». Funkcije menadžmenta su stupovi organizacijskih sustava današnjice, tako da su menadžerske funkcije (planiranje rada, odlučivanje, vođenje policijskih akcija, delegiranje, kontrola, kooperativnost i komuniciranje) uzete za okosnicu menadžerskog profila policijskog rukovoditelja.

 

U trećem dijelu opisane su metode korištene za prikupljanje podataka, definiran je uzorak na kojem je istraživanje izvedeno, i hipoteze koje je kandidatkinja željela istraživanjem potvrditi.

 

Postoji nekoliko važnih teza i ciljeva koje je kandidatkinja izložila i htjela postići u svojoj disertaciji. Glavna teza rada glasi: Transformaciju iz tradicionalnog rukovođenja u moderni policijski menadžment moguće je postići razvojem komunikološko-menadžerskog profila. On se može razvijati i poboljšavati jedino obrazovanjem za suvremeni pristup vođenju procesa i provođenju menadžerskih funkcija te osposobljavanjem za kvalitetnu menadžersku komunikaciju. Mijenjati način rada znači mijenjati način komuniciranja, jer je komuniciranje u organizaciji nezaobilazni kooperativni dinamički sustav koji povezuje organizacijske ciljeve s ljudima koji participiraju u radu.  Kako bi  tezu dokazala, kandidatkinja je provela odgovarajuće istraživanje na teorijskoj i empirijskoj razini.

 

U teorijskom istraživanju kandidatkinja polazi od multidisciplinarne holističke paradigme koja predstavlja novi kut znanstvenog proučavanja. U cjelovitom i sustavnom pristupu problemima i pojavama koje proučava, holistička paradigma posebnu pažnju posvećuje komponenti dinamičnosti što je od posebnog značaja kod izučavanja procesa, a komuniciranje je proces koji se odvija unutar radnog procesa.

 

Komunikološkim fenomenima u ljudskom društvu kandidatkinja pristupa sa stajališta multidisciplinarne holističke paradigme koja komuniciranje shvaća kao kompleksni proces u koji je uključena simbolička interakcija, a komunikacijski događaj sadrži dinamičnu kombinaciju nekoliko elemenata. Prema riječima Umberta Eca: «Ako pokušavamo izgraditi komunikološki model jednog otvorenog procesa kao što je proces rada, iz perspektive cjelokupnosti, u sferi sagledanoj sub specie communicationis, moraju biti obuhvaćeni i oni elementi koji se s komunikacijom isprepliću ali se na nju ne mogu svesti, a ipak određuju njezin modalitet». Ovako shvaćena komunikološka istraživanja predstavljaju sistemska istraživanja koja komunikaciju hvataju u jednom trenutku tumačeći ju u procesu stalne promjenjivosti. U tom smislu, u organiziranom procesu rada policije, pojam menadžmenta pokriva sve ove komponente.

 

Višestranačje i demokracija u Republici Hrvatskoj uvjetovali su depolitizaciju Ministarstva unutarnjih poslova RH. Promijenjene okolnosti zahtijevaju promjene u načinu rada policije, njeno otvaranje prema društvu što je svakako jedan od najvažnijih razloga za uvođenje suvremenog menadžmenta u policiju. Suvremeni trend u policijama  država s razvijenom demokracijom jest strategija služenja zajednici.

 

U teorijskom dijelu rada kandidatkinja je odredila obilježja komunikološkog i menadžerskog profila rukovoditelja u policiji koja se mogu mjeriti objektivnim mjerilima te na temelju mjerenja odrediti značajke stilova rukovođenja i stilova komuniciranja.

 

Komunikacija podržava djelovanje organizacije i predstavlja svojevrsno ogledalo organizacije. Kroz komunikaciju organizacija i njeni menadžeri transformiraju politiku i procedure u operativne aktivnosti. U radu je kao okosnica komunikološkog profila prosuđivana kvaliteta oblikovanja i slanja poruka, kvaliteta primanja i razumijevanja poruka, ciljevi interakcijskog djelovanja policijskih menadžera tijekom razgovora i primjene komunikološkog bontona (pravila za asertivnu komunikaciju).

 

Četvrti dio rada posvećen je prikazu rezultata empirijskog istraživanja. Detaljno su obrađene karakteristike uzorka na kojem je istraživanje provedeno i razmotreni dobiveni rezultati. Na kraju su, u svjetlu dobivenih rezultata, analizirane polazne hipoteze.

 

Cilj koji je kandidatkinja postavila u empirijskom dijelu rada bio je: utvrditi djelotvorne i nedjelotvorne, poželjne i nepoželjne elemente komunikološko-menadžerskog profila rukovoditelja u hrvatskoj policiji. Dobro definiran komunikološko-menadžerski profil je uvjet za unaprjeđenje funkcije rukovođenja policije, odnosno uvjet za praćenje suvremenih trendova na tom području.

 

Današnji policijski menadžer sve više postaje menadžer – komunikator, jer je upravo policijska služba po stohastičnosti i entropičnosti (nepredvidivosti i kaotičnosti) specifična organizacija koja najvećim dijelom svoga rada rješava probleme koji se pojavljuju u društvu sa sigurnosnog stajališta.

 

Dodirne točke komunikološkog i menadžerskog u rukovođenju možemo naći u više teorija. Od menadžerskih u situacijskoj ili kontingencijskoj teoriji, a od komunikoloških u sistemsko-kibernetičkoj teoriji komuniciranja  i interpersonaloj teoriji komuniciranja, koje je kandidatkinja prezentirala u svom radu.

 

Postojeća se mikroorganizacijska struktura prilagođava potrebama situacije i stvaraju se fleksibilni organizacijski modeli (timska i matrična struktura). Ovakav pristup policijskoj organizaciji sve je prisutniji jer situacije često zahtijevaju od policije brzo reagiranje tako da se stvaraju promptne skupine za rješavanje problema koji zahtjevaju angažiranje djelatnika iz različitih organizacijskih jedinica.

 

Pod utjecajem suvremenih promjena došlo se do mikrorazine u kojoj centralno mjesto zauzima menadžer. Postaje neobično važan njegov profil, njegova znanja, sposobnosti i vještine koje daju garanciju (ili ne) da će organizacija dobro i učinkovito funkcionirati. Dok se menadžment bavi svladavanjem složenosti, vođenje se bavi svladavanjem promjena. Obrat koji se devedesetih godina prošlog stoljeća dogodio u zapadnoeuropskom menadžmentu, to jest zaokret prema vođenju, prema S. Coveyu, dogodio se jer se prešlo od etike načela prema etici karaktera. O potrebi mijenjanja ljudskog karaktera sve više govore radovi i istočnih i zapadnih autora u čemu se Istok i Zapad konačno približavaju i ujedinjuju.

 

Menadžer u najširem smislu riječi treba posjedovati sposobnosti vođenja, vještine komuniciranja i znanja organiziranja. Budući da se sposobnosti mogu razvijati, vještine treniranjem uvježbati, a znanja stjecati tada ovakva krajnje pojednostavljenja plijeni našu pozornost jednostavnošću i sveobuhvatnošću.

 

Analizirajući američke i brojne europske programe za osposobljavanje menadžera kandidatkinja zaključuje kako su u svim programima neizostavne slijedeće temeljne vještine i aplikativna znanja menadžera koja upućuju na dominaciju komunikologijskih primijenjenih znanja i vještina: organizacijska kultura (u užem smislu, ophođenje), kontrola i korištenje neformalne organizacije, organiziranje osobnog rada, komuniciranje, vođenje razgovora, pregovaranje, vođenje sastanaka, vođenje timskog i grupnog rada, rješavanje konfliktnih situacija, korištenje MIS-a (informacijskih sustava za rukovođenje).

 

Istraživanja posljednjih godina u policijama svijeta  pokazuju da je komunikacija najvažniji problem u menadžmentu te da nedostaje komunikacija sa zaposlenicima. Najviše žalbi građana prema policiji također je zbog loše komunikacije. Policijskim menadžeri moraju se upoznati s organizacijskom komunikacijom u svojem poslovnom okruženju.

 

Kandidatkinja zaključuje da komunikacijski događaj nije statičan i izoliran, i zbog toga ga treba analizirati u situaciji u kojoj se dogodio i u procesima koji su utjecali ili će tek utjecati na tijek komunikacije među ljudima.

 

Provedeno je empirijsko istraživanje na određenom uzorku. Metodološki uzorak  može biti definiran kao stratificiran. 311 ispitanika bilo je određeno svojim radnim mjestom, a prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova RH. Podaci su, preko upitnika, prikupljeni tijekom 2000. godine.

 

Upitnik je sastavljen na osnovu rezultata rada istraživačkog tima okupljenog na Visokoj policijskoj školi Ministarstva unutarnjih poslova RH pod rukovodstvom prof.dr. M. Jurine. Kod sastavljanja upitnika korišten su iskustva domaćih i stranih autora koji se bave problemom menadžmenta, odnosno uloge komunikacije u menadžmentu (npr. V.Srića, S.Foy itd.).

 

Nakon izrade recenziju upitnika su napravili: prof.dr.sc. M. Jurina, stručnjak za organizaciju i menadžment u policiji,  prof.dr.sc. M. Plenković, komunikolog te psiholog – metodolog, višegodišnji suradnik Policijske akademije na metodologiji istraživanja sigurnosnih pojava prof.dr.sc. B. Petz.

 

Upitnik je složeni instrument u kojem se pojavljuju pitanja višestrukog izbora, nadopunjavanja, te kombinacija Likertovih i Thurstonovih skala.                  

 

Statistička obrada podataka rađena je na personalnom računalu u standardnim statističkim «paketima»: Excell, «Statistica» i «Microsta» IBM-ove i Microsoftove proizvodnje.

 

Za obradu podataka korištene su metode deskriptivne statistike (aritmetička sredina, medijan, raspon, standardna devijacija, skewness, kurtozis). Na osnovu distribucije odabrane su metode testiranja. Za testiranje su korišteni Studentov t-test gdje je to bilo moguće, a za testiranje atributivnih podataka korišten je c2-test. Za ostale analize i usporedbe korištene su proporcije (relativne vrijednosti) i testovi proporcija. Za grafičko prikazivanje podataka korišteni su odgovarajući tipovi dijagrama.

 

U Zaključnim razmatranjima  na osnovu dobivenih rezultata definiran je profil rukovoditelja u hrvatskoj policiji, a rezultati dobiveni istraživanjima uspoređeni su s rezultatima sličnih istraživanja koja su u hrvatskoj policiji provedena ranije, kao i s rezultatima odgovarajućih istraživanja u svijetu. Na kraju je ukazano na mogućnost korištenja dobivenih rezultata u obrazovanju policijskih menadžera.

 

Provjerom postavljenih hipoteza (glavnih i pomoćnih) nakon provedenog istraživanja kandidatkinja je došla do slijedećih zaključaka:

 

Nađeno je da 59% rukovoditelja ima visoku spremu, 76,50% rukovoditelja nije educirano za rukovođenje i menadžment, samo ih je 11% u cijelosti zadovoljno poslom, 56,27% ih je odrastalo na selu.

 

Uspješnost rukovoditelja u obavljanju menadžerskih funkcija je sljedeća: planiranje (makro i mikro) provodi 67,20% rukovoditelja; 64,31% se u planiranju rada savjetuje sa svojim suradnicima što je odlika timskog rada; pomoću osobnog iskustva odluke donosi 40% rukovoditelja, analiziranjem i prosuđivanjem njih  40%, a znanstveni (istraživački) model odlučivanja primjenjuje manje od 1% rukovoditelja. Rješavanje problema timski provodi 26,68% rukovoditelja, a njih 67,19% se savjetuje s drugima, ali odlučuju sami; kad vode policijsku akciju, zapovijedi izdaju verbalno, a manje pismovno i često preskaču zapovjednu liniju; 72,35% rukovoditelja srednje razine iznad sebe ima 2-4 nadređena rukovoditelja; pismovna komunikacija s nadređenima zastupljena je s 45,34%, a s podređenima 13,11%. Organizacijskom komunikacijom MUP-a prevladava verbalna komunikacija koja se upravo pokazala slabije razvijenom; 66,88% rukovoditelja u svim fazama rada provode kontrolu pravdajući to potrebom za planiranjem i vrednovanjem uspješnosti obavljenog posla. 50,16% rukovoditelja surađuje (kooperira) s drugim organizacijskim jedinicama zbog uzajamnog pomaganja, a svi ostali to čine po zapovijedi ili iz koristi.

 

U nekim funkcijama rukovođenja zapaža se pomak (preko 50% od poželjnog ponašanja). U hrvatskoj policiji još uvijek su rukovoditelji srednje razine rukovođenja više rukovoditelji, a manje menadžeri, mada se naslućuje trend transformacije što je u zaključnim razmatranjima detaljno obrazloženo. Najslabija  točka im je loš model odlučivanja te preveliki broj nadređenih rukovoditelja, što predstavlja organizacijski  problem, a samim tim otežava i kvalitetnu komunikaciju.

 

Na osnovu rezultata istraživanja moguće je uočiti tri stila rukovođenja: autoritativno-birokratski ili tvrdi stil koristi 36,66% rukovoditelja, liberalno-praktični ili meki stil 30,26% i fleksibilno-prodorni ili mješoviti stil 24,44%.

 

Sveukupna razvijenost komunikološkog profila iznosi samo 51,45%; 50% rukovoditelja ima neku lošu komunikacijsku naviku; 34,54% rukovoditelja ima negativan stav, stereotip ili predrasudu u pogledu kvalitetne komunikacije i ne koristi pozitivne tehnike razgovora; 56,79% rukovoditelja ne poštuje komunikacijski bonton u interakciji s drugima, 80% voli slati poruke, više govoriti nego slušati, ali ih je u tome uspješnih samo 60,77%; 35,58% rukovoditelja je asertivno, imaju dobru komunikacijsku interakciju sa sugovornikom.

 

Rukovoditelji u hrvatskoj policiji imaju osvješteniji komunikološki stil nego komunikološki profil. Oni intuitivno znaju kako bi trebalo kvalitetno komunicirati ali to ne čine jer su opterećeni lošim komunikacijskim navikama, stereotipima i predrasudama, stečenim kroz život, kao i negativnim stavom prema mogućnosti učenja vještine komuniciranja. Komunikološki profil (c2= 9,20 p<0.005) bolje je razvijen kod rukovoditelja obrazovanih na Policijskoj akademiji. Oni koriste kvalitetnije stilove komuniciranja (c2= 9,62 p<0.005) nego rukovoditelji obrazovani na građanskim fakultetima. Kongruentni stil komuniciranja koristi značajno više rukovoditelja s manje radnog staža u policiji (c2=19,08 uz p<0.001), a mlađi rukovoditelji kvalitetnije šalju i primaju poruke od starijih rukovoditelja (c2= 132,00 uz p<0.001), što znači da im je komunikološki profil bolje razvijen. 50% policijskih rukovoditelja s podređenima razgovara i dogovara se, a ostali izdaju naloge (njih 30%) ili zapovijedi (njih 20%). Komuniciranje s javnošću svojim poslom smatra samo 38,26% rukovoditelja.

 

76% rukovoditelja nije spremno učiti kvalitetnije komunicirati ili misli kako je to nemoguće, što govori o neznanju i predrasudama koje ljudi općenito imaju prema učenju komuniciranja. To u obrazovnom smislu znači da motiviranje za promjenu treba biti prioritetni zadatak obrazovanja, zaključuje kandidatkinja. Istraživanje je pokazalo da su statistički značajno više menadžeri oni rukovoditelji koji su završili Policijsku akademiju (kooperativniji, fleksibilniji i otvoreniji, te kvalitetnije komuniciraju) nego rukovoditelji koji dolaze s različitih drugih fakulteta (autoritativni, konformistični i komunikacija im je lošija).

 

 

     III   Ocjena rada

 

Kandidatkinja mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić je teorijski obradila i empirijski istražila komunikološko-menadžerski profil rukovoditelja u Hrvatskoj policiji. U svom radu kandidatkinja koristi i polazi od rezultata svjetskih istraživanja na ovom području. Aplicirajući rezultate do kojih se došlo u svijetu na našu sredinu kandidatkinja je u radu definirala stanje i  ukazala na potrebne i moguće korekcije. Pored mogućnosti primjene rezultata u praksi (reorganizacija policije, utvrđivanje procedura rada i komuniciranja te organiziranje obrazovanja policijskih menadžera) rad predstavlja solidnu osnovu za dalja istraživanja ovog područja.

 

Povjerenstvo drži da je znanstvena vrijednost:

 

  1. U definiranju poželjnog komunikološko-menadžerskog profila rukovoditelja u hrvatskoj policiji i detektiranja odstupanja stvarnog stanja od poželjnoga. To je važna komponenta transformacije hrvatske policije od tradicionalne u modernu.
  2. Analiza kvalitete komuniciranja  upućuje na mogućnost razotkrivanja tendencija i stanja u jednoj organizaciji, jer je komunikacija ogledalo funkcioniranja organizacije, pa i šire društvene zajednice. Menadžer koristi komunikaciju kao sredstvo za motiviranje, discipliniranje i uvježbavanje djelatnika s ciljem da postigne organizacijske ciljeve.
  3. Rezultati provedenog empirijskog istraživanja  izazov su i za  obrazovanje policijskih menadžera, jer će trebati pronaći nove obrazovne modele kojima će se moći motivirati rukovoditelje za učenje i promjenu kako bi se vizija razvoja policije mogla ostvariti.

 

Na temelju izloženoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Ljubice Bakić-Tomić pod naslovom “Komunikološko-menadžerski profil rukovoditelja u hrvatskoj policiji” i da dopusti daljnji postupak obrane.

 

U Zagrebu, 24. ožujak 2003.

 

                                                        Prof. dr. sc. Slavko Tkalac, predsjednik

 

                                                                       Prof. dr. sc. Mario Plenković, član

 

                                           Prof. dr. sc. Milan Jurina, član

 

 


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za kroatistiku

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

                                             FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

                                               FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

            Odlukom Vijeća br. 04-6-143-2002. od 13. veljače 2003. godine imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Branka Kune iz Osijeka pod naslovom Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

            Doktorska disertacija mr. sc. Branka Kune pod navedenim naslovom obaseže 213 stranica računalnoga ispisa i podijeljena je u tri poglavlja, i to: I. Uvod, II. Ustrojstvo imenične skupine i mjesto atributnog genitiva te III. Analiza atributnog genitiva. Tim trima poglavljima dodan je opširan zaključak te popis literature i izvora.

            U uvodnom se dijelu najprije raspravlja o predmetu i svrsi rada, pa se između ostaloga kaže da će se u pristupu i tipologiji atributnih genitiva polaziti od toga postoji li između glave NP i genitivne dopune tematski odnos. Na tome se temelji podjela na tematske genitive (posvojni, subjektni i objektni), na netematske genitive (odglagolski, dijelni i objasnidbeni), a posebno mjesto zauzima kvalitativni genitiv. Glavno je obilježje tematskih genitiva da predstavljaju argument imenice, a dodatna je oznaka toga statusa mogućnost zamjene takvih genitiva nekim od posvojnih morfoloških oblika (tj. posvojnom zamjenicom ili pridjevom), npr. skidanje Đurđe - Đurđino skidanje - njezino skidanje prema ideja sloboda *slobod(i)na ideja - *njezina ideja.

            Za teorijsko-metodološki okvir svoga rada doktorand je odabrao nekoliko sastavnica generativne teorije načela i parametara (TNP). Taj formalni gramatički model opisa našao je osobito veliku primjenu u morfosintaktičkom opisu imeničke skupine u njemačkom jeziku, pa su upravo ti opisi, uz monografiju Milana Mihaljevića Generativna sintaksa i semantika, poslužili doktorandu kao polazište u opisu atributnog genitiva u hrvatskome jeziku.

            U uvodnom dijelu disertacije raspravlja se još o gramatičkom ustroju imenskih skupina, o fraznim strukturama i tzv. X' shemi, o tematskim ulogama, o padežnoj teoriji, o podjeli argumenata na unutrašnje i vanjske te o razlici između strukturnoga, kongruencijskoga i semantičkoga padeža.

            U drugom se poglavlju raspravlja o pojmu imenovanja i o jezičnim univerzalijama, o odnosu između imenovanja kao univerzalije i kategorije riječi te o razlici između izoliranoga apstraktnog značenja leksema i kontekstualiziranoga značenja. Analiziraju se i Lyonsove postavke prema kojima sadržaj riječi čine smisao, denotacija i referencija. Smisao se pritom određuje kao skup "više ili manje relevantnih obilježja kojima se određuje izvjesna klasa izvanjezičnih entiteta", denotacija kao "odnos između leksema i odgovarajućeg skupa izvanjezičnih entiteta - ljudi, predmeta, mjesta, osobina, procesa i djelovanja izvanjezičnog sustava", dok bi referencija predstavljala "odnos između konkretno upotrijebljenog leksema u tekstu i nekog izvanjezičnog entiteta (referenta)" (str. 26-27).

            Raspravlja se nadalje i o odnosu između leksičkih i funkcionalnih kategorija, pri čemu se pod prvima poimaju riječi koje imaju deskriptivno, idiosinkretičko značenje (imenice, glagoli, pridjevi, prilozi i prijedlozi), a pod drugima "riječi koje primarno služe za prenošenje informacije o gramatičkim svojstvima određenih tipova izraza unutar rečenice",  a to su čestice, zamjenice i determinatori (str. 27-28).   

            U nastavku je riječ o aktualizaciji jezičnih jedinica (a ona se određuje kao obavijesno uključivanje označenog referenta u kontekst)  i o referencijalnosti (kao svojstvu jezičnoga znaka da može izdvojiti neki realan predmet iz naše stvarnosti, str. 33).

            Raspravlja se također o pojmovima kvalifikacije, kvantifikacije i identifikacije vezanih za imenice. Kvalifikacija se tako određuje kao izdvajanje imenice po nekom svojstvu, veličini, pripadnosti i sl., kvantifikacija kao izdvajanje po količini, brojivoj ili nebrojivoj, a identifikacija kao dovođenje imenice u vezu s referentom, i to upućivanjem na govornu situaciju ili kontekst (str. 35).

            U pristupu tipologiji atributa doktorand dijeli sve atribute najprije na prenominalne i postnominalne. U prenominalne ubraja determinatore (ova djevojka), kvantifikatore (puno novaca), pridjeve i participe (napuštena kuća) te imenice (brat Josip), a u postnominalne ubraja imenice (dan pobjede), prijedložne sintagme (šetnja po parku), priloge (student zdesna), vezničke (?!) sintagme (pisanje kao način umjetnosti), infinitivnu sintagmu (sposobnost izdvojiti bitno) i relativnu rečenicu (pita da poližeš prste). Nakon toga se u posebnim potpoglavljima raspravlja o izdvojenim tipovima atributa, pri čemu se unutar pojedine vrste nude i daljnje diferencijacije, pa se tako npr. determinatori dijele na diferencijalizatore (pridjevi), demonstrativizatore (pokazne zamjenice), posesivizatore (posvojnie zamjenice i pridjevi), kvantifikatizatore (količinski pridjevi) i relativizatore (pridjevske zamjenice i/ili neodređeni član).

            Pozornost zavređuje i doktorandova podjela  (prema T. Lindaueru) jukstapozicijski strukturiranih nominalnih sintagmi. Takve sintagme on naime dijeli na determinativne (npr. slučaj Lora), objasnidbene (npr. hotel Central) i višečlana vlastita imena, kojima je svojstven odnos usporednosti, a nisu svojstveni ni tematski odnos ni odnos objasnidbenosti (npr. Ivan Nikolić).

            Nešto slično može se reći i za razlikovanje apozicije i parenteze. Apoziciji je naime svojstvena padežna sročnost (npr. U knjižnici sam vidio Zdenku, buduću ravnateljicu), a parentezi padežna nesročnost (npr. U knjižnici sam vidio Zdenku - /ona je/ buduća ravnateljica).

            U nastavku istoga poglavlja analiziraju se opisi atributnoga genitiva u dosadašnjoj kroatističkoj literaturi, i to u Veberovoj Slovnici, u Maretićevoj i Brabec-Hraste-

-Živkovićevoj gramatici, u Katičićevoj Sintaksi i u dijelu sintakse u Hrvatskoj gramatici (kojemu je autorica M. Znika), a posebna se pozornost, opravdano, posvećuje opisu atributnog genitiva u monografiji Značenje i sintaksa srpskohrvatskog genitiva poljskoga kroatista F. Feleszka, koja sadrži dosad najpotpuniji i  najbolji opis značenja i porabe genitiva u hrvatskome jeziku. (Za tu je monografiju karakteristično, između ostaloga, i to što se u vezi s partitivnim genitivom upotrebljava termin "obrnuti" atribut jer se smatra da je u konstrukcijama s takvim genitivom, npr. boca mlijeka, formalna glavna sastavnica, tj. sastavnica boca, zapravo atribut.)

            Treće je poglavlje (Analiza atributnog genitiva) u cijelosti posvećeno raščlanjivanju i tipologiziranju pojedinih vrsta atributnoga genitiva. Najviše prostora posvećuje se posvojnom genitivu, za koji se utemeljeno smatra da zauzima središnje mjesto među atributnim genitivnim kategorijama. Najprije se određuje sam pojam posvojnosti (kao odnos između dvaju entiteta od kojih je jednome dodijeljena uloga posjednika, a drugome uloga posjedovanoga), čija su prototipična obilježja [+živo],  [+ljudsko] i  [+EGO], ali se izvan centra posjednik odnosi i na pojave odnosno predmete i neživoga svijeta (npr. ručica stroja i sl.).

            Na zanimljiv način raspravlja se dalje o odnosu između predikatne i atributne posvojnosti. U predikatno, tj. glagolski izraženoj posvojnosti može se topikalizirati, tj. staviti u prvi plan, bilo posjednik (npr. Ivan ima kuću ili Boca je puna vina) bilo posjedovano (npr. Kuća pripada obitelji ili Računalo je očevo), dok je za atributnu posvojnost karakteristično da se u njoj izricanje posvojnosti pretpostavlja. Atributno se posvojnost može izražavati posvojnom zamjenicom (moj novac), povratno-posvojnom zamjenicom (uzeti svoje stvari), posvojnim pridjevom (rakova djeca), imenicom u genitivu (lice majke), imenicom u dativu (Kosa mu je bila raščupana) te prijedložno-padežnim izrazima različitoga tipa (ključ od ormara, jezik u Hrvata, vino iz Baranje, žbuka na pročelju, ladica u ormaru, odjel pri fakultetu).

            U vezi s ovim tipom genitiva vrlo je zanimljivo zapažanje da u načelu svaka (genitivna) dopuna može dobiti svoju genitivnu dopunu tako da se može načiniti teorijski beskonačan genitivni lanac, npr. sin profesora povijesti naroda skandinavskih zemalja novoga doba i sl.

            U posebnu vrstu svrstavaju se genitivni atributi koji su nastali nominalizacijom glagolskih ili pridjevskih oblika, a u te spadaju subjektni, objektni i tzv. odglagolski genitiv. Subjektni (npr. zdravlje čovjeka) i objektni genitiv (npr. pisanje pisma) argumenti su nominaliziranom glagolu koji ima ulogu glave konstrukcije, dok odglagolski genitiv (npr. program obnove) sadržava nominalizirani oblik koji je argument glave konstrukcije.

            U vezi s podrobnijim analizama subjektnoga i objektnoga genitiva posebnu pozornost, po našem sudu, zaslužuje upozorenje na tzv. aktivni i pasivni raster, kojima se zapravo označuje činjenica da se o aktivnom i pasivnom značenju može govoriti i na razini (nominalne) sintagme, i to bez posebnih semantičkih operatora. Nerijetko aktivni odnosno pasivni raster mogu biti uvjetovani i leksičko-semantičkim svojstvima glagola. Tako npr. glagol poraziti pretpostavlja pasivni raster pa se rečenice tipa Hajduk je porazio Rijeku ne mogu preoblikovati u nominalne sintagme tipa *poraz Hajduka Rijeke, *Hajdukov poraz Rijeke ili *Hajdukov poraz od (protiv) Rijeke, dok, s druge strane, glagol pobijediti pretpostavlja izrazito aktivni raster pa su moguće takve nominalizacije, npr. prema Hajduk je pobijedio Rijeku moguće je pobjeda Hajduka protiv Rijeke, Hajdukova pobjeda protiv Rijeke, Hajdukova pobjeda nad Rijekom (str. 141).

            Odglagolskim genitivom (sam doktorand kaže da to terminološki možda i nije najbolje rješenje!) naziva se onaj genitiv kojim se obilježuje nominalizirani element koji može biti dopuna samo ograničenoj klasi apstraktnih imenica (npr. programa obnove, kodeks ponašanja, uvjeti rada i sl.). Naime, glave tekvih konstrukcija predstavljaju svojevrsni koncept, zamisao, svojstvo, uzrok, cilj, namjenu i sl.

            Vrlo je relevantno i sljedeće zapažanje: ako su takvi deverbativni genitivi izvedeni od glagola stanja, onda im ekvivalentni mogu biti popridjevljeni participi, npr. mjesto sjedenja prema sjedeće mjesto, ali ako su izvedeni od glagola radnje, onda slični ekvivalenti ne dolaze u obzir, npr. programa plivanja prema *plivajući program (str. 149).

            Dijelni (partitivni) genitiv, koji pretpostavlja da se nekom riječju imenuje određeni ili neodređeni dio odnosno određena ili neodređena količina, a da genitiv označuje entitet na koji se taj dio odosi, osoben je po tome što njega određuje jezgrena imenica, a nije obrnuto kao kod tematskih atributa. Drugim riječima, njemu je svojstveno svojevrsno poništavanje načela primarnosti. Osim toga, za dijelni genitiv bitno je i načelo priložnosti (adjacencije), koje se očituje npr. u činjenici da glava konstrukcije i genitiv moraju biti u izravnu dodiru. Zato je npr. gramatično dvije boce mineralne vode, a nije gramatično *dvije boce od zelene plastike mineralne vode (str. 153).  

            U vezi s objasnidbenim (eksplikativnim) genitivom doktorand ističe da je njega najteže semantički odrediti ili da ga je, možda, potrebno odrediti negativno, a osvrće se i na neke terminološke neusklađenosti u vezi s tom vrstom genitivnih konstrukcija, npr. na odnos između pojmova genitivus definitivus (koji upotrebljava K. Felszko) i genitivus explicativus. Za tu vrstu genitiva bitno je, po doktorandovu sudu, "poistovjećivanje imenice u genitivu sa svojom jezigrenom imenicom u nominativu te priopćavanje o njihovoj pojmovnoj podudarnosti", npr. ideja revolucije revolucija je ideja.

            Doktorand se osvrće i na neka mišljenja prema kojima treba razlikovati definicijski genitiv (npr. kazna zatvora) od objasnidbenog genitiva, koji bi pretpostavljao metaforičnost, npr. avet rata. On smatra, po našem sudu posve utemeljeno, da izdvajanje takvih semnatičkih potkategorija ne bi bilo korisno naprosto zato što metaforičko značenje može zahvatiti bilo koju jezičnu jedinicu i/ili konstrukciju (str. 168). Slično mišljenje iznosi i o razlikovanju tzv. genitiva sadržaja i eksplikativnog genitiva, koje je npr. provedeno u Katičićevoj Sintaksi.

            Kvalitativni genitiv (npr. profesor starog kova) s obzirom na svoje sintaktičke i semantičke osobine predstavlja kombinaciju prethodno spomenutih osobina, ali se ipak jasno razlikuje od drugih tipova genitiva, i to po tome što označuje svojstvo. Takav genitiv obavezno ima atribut, ali taj atribut ne mora nužno biti pridjevski (kako misle neki istraživači s kojima se doktorand u disertaciji spori), nego može imati i oblik imenice u genitivu, npr. oči boje mora.

            Vrlo su važna i doktorandova zapažanja koja se tiču odnosa između kvalitativnog genitiva i drugih sredstava za izražavanje kvalitativnosti. Tako on uočava da je u izražavanju bitne, esencijalne osobine kvalitativni genitiv u konkurentnom odnosu s pridjevom (npr. oči smeđe boje prema smeđe oči). Međutim, ako je riječ o identifikaciji imenice (cjeline) isticanjem svojstva njezina dijela, onda je konkurencija kvalitativnom genitivu pridjev tvoren složenosufiksalnom tvorbom (npr. žena crnih očiju prema crnooka žena). U tom značenju ganitivu konkurira i instrumental karakteristične pojedinosti (npr. žena s crnom kosom).

            S tim u vezi doktorand se osvrće i na neka mišljenja savjetničkoga tipa prema kojima kvalitativni genitiv ima prednost u odnosu na instrumental, ali upozorava i na vrlo važnu činjenicu da ima konstrucija u kojima umjesto instrumentala uopće ne može doći genitiv, npr. umjesto glava s čupavom bijelom kosom ne može se reći *glava čupave bijele kose niti se umjesto bolesnik s umjetnim kukom može reći *bolesnik umjetnoga kuka. Kad je dakle riječ o kvalifikaciji dijelova tijela ili o bolesti odnosno tjelesnim nedostacima, onda genitiv uopće ne konkurira instrumentalu. S druge strane, doktorand ispravno i duhovito upozorava i na to da nisu točna zapažanja prema kojima se instrumental karakteristične pojedinosti može upotrijebiti u svim slučajevima, a kvalitativni genitiv samo kad označuje dio živog bića jer po tome ni sam naziv instrumental karakteristične pojedinosti ne bio bio gramatičan! (str. 179). Slično vrijedi i za zapažanje da se kvalifikacija imenice pomoću njezina imanentnog dijela u hrvatskom jeziku najčešće ostvaruje baš kvalitativnim genitivom, što se nikako ne može smatrati nekim općim i/ili univerzalnim pravilom (npr. u njemačkom jeziku kvalitativnoga genitiva ima samo u tragovima).

            Na osnovi svega rečenoga može se zaključiti da doktorska disertacija mr. sc. Branka Kune sadrži vrlo velik broj dobro utemeljenih raščlambi te da sasvim sigurno predstavlja ubuduće nezaobilaznu monografiju o cijelom kompleksu atributnog genitiva u hrvatskome jeziku. Mislimo također da je disertacija i u teorijsko-metodološkom i u izvedbenom smislu od početka do kraja pregledna i konsistentna. U tome je bez sumnje vrlo važnu ulogu imala i činjenica da doktorand dobro poznaje noviju literaturu (posebno generativističku i kognitivističku) koja se odnosi kako na probleme atributivnosti tako i uopće na pitanja raščlambe nominalnih konstrucija. Šteta je samo što sadrži povelik broj formalnih, tehničkih (npr. u vezi s načinom citiranja ili upućivanja na literaturu), pa i pravopisnih propusta i/ili nedosljednosti. Na njih će doktorand svakako biti upozoren na obrani.

            Zbog svega što je rečeno molimo Fakultetsko vijeće da prihvati ovaj naš izrazito pozitivni izvještaj koji se odnosi na doktorsku disertaciju mr. sc. Branka Kune pod naslovom Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku, a da doktorandu omogući nastavak postupka kojim će steći akademski naslov doktora filologije.

Zagreb, 24. ožujka 2003.                           

 

STRUČNO POVJERENSTVO     

                                                           dr. sc. Josip Silić, red. prof.

                                                           dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

                                                           dr. sc. Sanda Ham, izv. prof. Pedagoškoga

                                                                                               fakulteta u Osijeku

 


Dr. sc. Borislav Mikulić, izvanredni profesor

Dr. sc. Stipe Kutleša, viši znanstveni suradnik

Dr. sc. Lino Veljak, redoviti profesor

 

 

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

Predmet: Ocjena magistarskog rada Tonćija Kokića

 

Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tonćija Kokića pod naslovom Filozofske implikacije nekih modela razvoja znanosti imenovano na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dana 11. studenog 2002. (Odluka broj 04-5-69-2002 od 14. Studenog 2002) podnosi Fakultetskom vijeću

 

                                   I Z V I J E Š Ć E

 

Magistarski rad T. Kokića ima 123 stranice kompjuterskog sloga. Tekst je podijeljen u tri cjeline s 24 poglavlja, uvodom, prilogom uvodu, zaključkom, sažetkom (na hrvatskom i engleskom) bibliografijom, popisom ključnih riječi i životopisom.

U Uvodu i Prilogu uvodu, koji bi trebali tvoriti jednu cjelinu, autor dosta uopćeno skicira zadatak svog magistarskog rada ističući da se neće baviti modelima znanosti ni pitanjem razvoja znanosti nego samo njihovim filozofskim implikacijama. U tu svrhu autor ocrtava posve šturo «pretpovijest» svoje tematike prikazom najkarakterističnijih teza logičkog empirizma ne upuštajući se u elaboraciju ranih kritika te filozofske pozicije iz vlastitih redova (Neurath, Popper) što bi bila vrlo važna pretpostavka rada. U tom smislu bi dobro došle i vrlo značajne usporedbe, koje autor samo nabacuje, kao npr. izmedju Wittgensteina i Humea te Comtea i pretpovijesti pozitivizma. Autor je u uvodnom dijelu propustio analizirati pojam znanstvenih modela barem toliko koliko je potrebno za bolje razumijevanje njihovih filozofskih implikacija.

U prvoj cjelini rada u deset poglavlja T. Kokić govori o modelu Thomasa Kuhna. Najprije navodi definiciju znanstvene zajednice kako je vidi Kuhn u svom glavnom djelu i u nešto modificiranoj verziji nakon što su uslijedile kritike na njegove ideje. Donosi i odredjuje znanstvene zajednice kako je shvaćaju drugi autori, npr. Metron. Autor upućuje na pitanja unificirane percepcije znanstvene zajednice što je važno za razumijevanje svijeta kao osnovnog objekta znanosti. Zastupajući pluralitet mogućih osjetilnih svjetova koji odgovaraju jednom svijetu po sebi, Kuhn je potaknuo pitanje propitivanja historiografije znanosti i svoju kritiku usmjerio na stariju epistemologiju i historiografiju znanosti. Kako je pojavni svijet objekt znanosti važno je znati kako se konstituira taj objekt. Stoga Kuhn raspravlja o modelima učenja u znanstvenoj zajednici. To vodi, kaže Kokić, na tipično kuhnovski model razvoja znanosti s osnovnim pojmovima kao što su paradigma, predparadigma, normalna znanost, anomalije, zrela znanost, znanstvena revolucija i dr. Autor se u svom tumačenju prirode razvoja znanosti ne oslanja samo na Kuhna nego i na njegove sljedbenike i tumače. Pritom ističe neka sporna pitanja kao što su postojanje univerzalnog konsenzusa u znanstvenoj zajednici i analogije izmedju rješavanja zagonetki u znanosti i normalne znanosti. Normalna se znanost razvija u okviru vladajuće paradigme  (disciplinarne matrice) i po svojoj je naravi dogmatična, a proces porasta znanja u njoj je kumulativan. Faza znanstvene revolucije se razlikuje od normalne znanosti po tome što progres znanosti u fazi znanstvene revolucije nije kumulativan nego se dogadja kriza normalne znanosti iz koje slijedi nova paradigma koja objašnjava anomalije u okviru normalne znanosti. Paradigme su, prema Kuhnu, medjusobno neusporedive (nesumjerljive). Skicirajući Kuhnovu sliku stvarnosti Kokić preuzima mišljenje nekih autora o Kuhnovu modelu razvoja znanosti kao o nihilizmu, epistemološkom relativizmu ili iracionalizmu. Te bi iskaze trebalo jače potkrijepiti. Isto tako je trebalo elaborirati vezu izmedju socioloških i psiholoških faktora s iracionalnošću kod Kuhna.

Druga cjelina rada obradjuje Lakatosev model istraživačkih programa koji, za razliku od Kuhnova modela, spada u racionalističku i kumulativnu skupinu modela razvoja znanosti. Ističe se da istraživački programi imaju tzv. čvrstu jezgru koja predstavlja dogmatski element istraživačkih programa i zaštitni pojas pomoćnih hipoteza. Autor ukazuje na odnos izmedju istraživačkih programa i Kuhnovih ideja i daje kriterije za odbacivanje istraživačkih programa: oni ne mogu biti odbačeni na temelju krucijalnih eksperimenata nego u konkurenciji istraživačkih programa. Znanstvene su revolucije iracionalni procesi a filozofija znanosti se svodi na psihologiju i sociologiju znanosti Istraživački programi ne ovise o psihološkim, sociološkim i drugim okolnostima. I tu bi dobro došla nešto opsežnija analiza.

Treći dio rada bavi se modelom L. Laudana kod kojeg je jedinica racionalne analize istraživačka tradicija. Istraživačke tradicije obuhvaćaju komplekse teorija; one nisu dogme, mijenjaju se, razvijaju i propadaju (evolutivnost i historičnost istraživačkih tradicija). Njihova (ne)uspješnost ne znači ujedno njihovo potvrdjivanje ili odbacivanje, njihovu istinitost ili neistinitost. One imaju kao komponente svoju ontologiju i metodologiju. Mogu, medjutim, postojati istraživačke tradicije bez jedne ili bez obje komponente (nestandardizirane istraživačke tradicije). Racionalno je izabrati najbolju istraživačku tradiciju a to je ona koja najefikasnije rješava probleme uz maksimalni doseg i minimum anomalija.. Progres nije, po Laudanu, kaže autor, čisti kumulativni proces. Ističući razliku izmedju Kuhna i Laudana kaže da je istraživačke tradicije moguće usporedjivati. Laudanova teorija znanstvenog rasta pretpostavlja da ne postoji bitna razlika izmedju znanstvenih i neznanstvenih problema. U tom smislu se postavlja pitanje o problematičnosti tvrdnje o znanosti kao najuspješnijem mehanizmu rješavanja problema.

Zaključak rada je prije kratki sažetak nego zaključak koji bi trebao odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu rada – o filozofskim implikacijama obradjenih modela. U čemu se one sastoje? Dobro bi bilo da je autor iznio vlastite stavove o prikazanim modelima razvoja znanosti.

Zaključak

Tema rada svakako je vrijedna pozornosti i znanstvene analize jer su još uvijek vrlo aktualne rasprave o znanosti, njezinom razvoju, dosezima i dr. T. Kokić je u svom magistarskom radu vrlo solidno izložio naznačene modele razvoja znanosti iako nije poduzeo samostalnu analizu njihovih filozofskih implikacija; takodjer, neke tvrdnje nedorečene (kao npr. ona o sociološkom modelu znanosti kao iracionalnom). Izrazitija vlastita refleksija o iznesenim pitanjima bitno bi doprinijela većoj kvaliteti rada.

S obzirom da rad i svojim sadržajem i temeljnim akademskim kriterijima zadovoljava očekivanja, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da magistarski rad Tonćija Kokića prihvati i odobri njegovu javnu obranu.

 

Zagreb, 3. ožujka 2003.

 

Prof. dr. sc. Borislav Mikulić

Dr. sc. Stipe Kutleša

Prof. dr. sc. Lino Veljak


Prof. dr. sc. Tomislav Šola, predsjednik Povjerenstva

Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, članica Povjerenstva (mentorica)

Doc. dr. sc. Kata Ivić, članica Povjerenstva

 

Zagreb, 18. siječnja 2003.

Fakultetsko Vijeće

Filozofskog fakulteta

 

Predmet: Ocjena magistarskog rada Ivana Pehara

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 11. studenog 2002. godine donijelo je odluku br. 04-5-77-2002. kojom nas je imenovalo u Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivana pehara pod naslovom Mogućnosti promicanja službi i usluga narodne knjižnice. Podnosimo Vijeću sljedeći

Izvještaj

Magistarski rad Ivana Pehara pod naslovom Mogućnosti promicanja službi i usluga narodne knjižnice bavi se problematikom marketinga u narodnim knjižnicama, poglavito mogućnostima koje se pružaju narodnim knjižnicama u svjetlu njihovih novih zadaća i usluga. Rad je napisan na 134 stranice, opremljen je grafičkim prilozima i tabelama te popisom korištene literature (77 bibliografskih jedinica), sažetkom i sažetkom na njemačkom jeziku.

Kandidat je u svome radu nastojao kritički se osvrnuti na dosadašnja teorijska promišljanja i  neka pozitivna praktična rješenja vezana uz marketing usluga narodnih knjižnica. U radu je pošao od opće, kvalitativne hipoteze da se službe i usluge narodne knjižnice ne promiču dovoljno u javnosti te da bi se njihovim sustavnim promicanjem mogla jačati svijest o mogućem doprinosu narodne knjižnice podizanju opće kulturne razine stanovništva i da bi se mjesna javnost mogla potaknuti na pojačano sudjelovanje u stvaranju pozitivnog ozračja za financiranje djelatnosti narodne knjižnice.

Osnovni je predmet magistarskog rada Ivana Pehara istraživanje stvarnog i potencijalnog korištenja raspoloživih materijalnih i ljudskih potencijala u narodnim knjižnicama te istraživanje o mogućim kvalitativnim promjenama u organizaciji i upravljanju hrvatskim narodnim knjižnicama s posebnim osvrtom na marketinške mogućnosti i doprinose, a posebno razrađeno na primjeru Gradske knjižnice Zadar.

Ishodište za vlastita promišljanja kandidat Ivan Pehar našao je u mogućnost primjene općih marketinških strategija i modela na upravljanje narodnom knjižnicom, izdvajajući pritom najvažnije elemente oblikovanja i primjene marketinga u procesu upravljanja strateškim marketingom u narodnoj knjižnici.

Na osnovi iskustva narodnih knjižnica u razvijenim sredinama, poglavito u Europi, kandidat u svom radu ocjenjuje koja je među njima moguće primijeniti, uz prilagodbe ili usavršavanja, na upravljanje strateškim marketingom u hrvatskim narodnim knjižnicama. Pritom se oslanja na bogatu literaturu, poglavito s njemačkog govornog područja, te na opće dokumente i smjernice, poput Uneskova Manifesta o narodnim knjižnicama, IFLA-inih Preporuka za narodne knjižnice, dokumenata i preporuka Europskoga Vijeća i Europske Unije te standarda i mjerila za utvrđivanje uspješnosti poslovanja narodnih knjižnica.

U radu su korištene metoda komparativne analize, istraživačka metoda anketiranja, metoda slučaja i kvalitativna analiza.

 

Tekst je organiziran u šest cjelina. Nakon Uvoda, u drugome dijelu rada kandidat pojašnjava terminološki aparat kojim se služi, utvrđujući osnovne pojmove i koncepte koji se susreću u teorijskim radovima o marketingu neprofitnih organizacija, te pojašnjava teorijska stajališta o marketingu kao procesu, a poglavito važnost strateškog marketinga  i temeljnih i izvedenih strategija marketinga neprofitnih organizacija.

U trećem dijelu rada obrađena su polazišta, tumačenja i problemi vezani uz odnos suvremene narodne knjižnice i društva Kandidat se pritom posebno usmjerio prema tumačenjima društveno-političkog konteksta velikogradskih sustava, problematici čitanja u vremenu virtualne komunikacije, te mogućim iskoracima u tumačenju uloge i zadaća narodne knjižnice u suvremenom društvu.

U četvrtome dijelu rada kandidat je problematizirao marketinške koncepte u narodnoj knjižnici, posebno se zanimajući za problematiku strateškog upravljanja kao važnog uporišta za primjenu strateškog marketinga u narodnoj knjižnici.

U petome dijelu rada  predstavljeni su metodologija i rezultati istraživanja koje je kandidat proveo među ravnateljima hrvatskih narodnih knjižnica s ciljem da analizira njihova stajališta, komentare i prijedloge vezano uz dosadašnju praksu provođenja marketinga i planiranje djelatnosti. Nakon obrade rezultata istraživanja i zaključnih razmatranja, kandidat je potanko predstavio marketinški koncept i iskustva Gradske knjižnice Zadar, knjižnice koja je svojim marketinškim pristupom i konceptom ostvarila značajne rezultate i potaknula druge narodne knjižnice u Hrvatskoj na osmišljavanje marketinških programa. Na raščlambi marketinškog koncepta Gradske knjižnice Zadar, nastojao je oblikovati model sustavna obavještavanja o djelatnostima narodne knjižnice te promicanja ideje njezina poslanja, službi i usluga koje nudi aktivnim i potencijalnim korisnicima.

U Zaključnome dijelu rada, u kojemu se kandidatu sugerira da preglednije istakne zaključke do kojih je došao na osnovi predstavljenih, opisanih i kritički promotrenih teorijskih koncepata vezanih uz marketing u neprofitnim organizacijama i zaključaka iz provedenog istraživanja, pojašnjavaju se prednosti  promicanja usluga narodnih knjižnica u matičnoj zajednici i njihova doprinosa društvenome boljitku. Ti su zaključci prihvatljivi i poticajni za daljna istraživanja.

 

Prijedlog ocjene

Kandidat Ivan Pehar u svojemu