REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

 

Klasa: 602-04/03-11/1

Ur. br.: 3804-850-03-9

Zagreb, 10. rujna 2003.

 

P O Z I V

 

 

 

 

_____________________________________________________________

 

 

 

            Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 12. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 15. rujna 2003. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

           

            Za sjednicu predlažem sljedeći

 

DNEVNI RED:

 

            1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora:

a) u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

            - prof. dr. sc. Petru Koruniću

            - prof. dr. sc. Dubravki Oraić-Tolić

b) u znanstveno-nastavno zvanje na vrijeme od pet godina

            - prof. dr. sc. Dragi Roksandiću

           

            2. Verifikacija zapisnika 11. sjednice Fakultetskog vijeća održane 14. srpnja 2003. i  3. izvanredne sjednice održane 15. srpnja 2003.

 

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, ZNANSTVENA I SURADNIČKA ZVANJA

 

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Davida Šporera i dr.sc. Deana Slavića u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti na Katedri za opću povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost i prijedlog da se izabere mr. sc. David Šporer u suradničko zvanje asistenta.

Pristupnici ispunjavaju uvjete iz čl. 89 stav 2. ZVU.                                                       str. 20                         

 

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Povijest Grčke i Rima i Hrvatske zemlje u starom vijeku.

Pristupnica dr.sc. Brune Kuntić Makvić ispunjava uvjete iz čl. 74, stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                           str. 22

           

 

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

 

           

5. Mišljenje za izbor mr. sc. Smiljane Narančić-Kovač u nastavno zvanje profesora  visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmete Dječja književnost na engleskom jeziku i Odabrani tekstovi engleske književnosti, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. 3. ZNV (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).

                                                                                                                                    str. 32

 

6. Mišljenje  za izbor mr .sc. Mie Pervan u naslovno nastavno zvanje  višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, za predmet Književno prevođenje, na Sveučilištu u Splitu, Odsjek za engleski jezik i književnost.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav. 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                     str. 41

 

7. Mišljenje za izbor Emica Bego, Jerka Jakus, Sanja Utrobičić, Tania Žuvela Blažević, Katje Pavlov i Ante Rakonice u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za kolegij Engleski jezik, na Pravnom fakultetu u Splitu.

Pristupnici Emica Bego, Jerka Jakus, Sanja Utrobičić, Tania Žuvela Blažević ispunjavanju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnici Katja Pavlov i Ante Rakonica ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU.                str. 45

 

8.  Mišljenje za izbor dr. sc. Stanislava Tuksara  u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za  znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                       str. 49

 

9.  Mišljenje za izbor dr. sc. Nikše Glige  u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za  znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                       str. 61

 

10.  Mišljenje za izbor mr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić, mr. sc. Josipa Miletića i Ane Bračanov u naslovno nastavno zvanje predavača za  znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Pristupnici mr. sc. Jadranka Nemet-Jajić i mr. sc. Josip Miletić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU  (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnica Ana Bračanov ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU.                                                                                     str. 69

 

11. Mišljenje za izbor dr. sc. Vladimira Strugara, dr. sc. Dubravke Miljković i  mr. sc.  Siniše Opića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, predmet Didaktika u Odsjeku za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

Pristupnici dr. sc. Vladimir Strugar i dr. sc. Dubravka Miljković ispunjavaju uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a mr. sc. Siniša Opić ne ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU. Pristupnik dr. sc. Marko Palekčić povukao je prijavu na natječaj                                                                                                                                     str. 73

 

12. Mišljenje za izbor dr.sc. Miroslava Akmadže u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u 20. stoljeću na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                       str. 110

 

13. Mišljenje za izbor dr.sc. Nataše Bajić Žarko  u naslovno znanstveno nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za predmet Osnove pristupa arhivskoj građi na Odjelu humanističkih znanosti Sveučilišta u Splitu

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                      str. 114

 

14. Mišljenje za izbor dr.sc. Ivana Šimata u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmet Povijest umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                       str. 118

 

15. Mišljenje za izbor dr.sc. Vinka Srhoja u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmete Teorija umjetnosti i Umjetnost XX. stoljeća, na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                       str. 128

 

16. Mišljenje za izbor mr.sc. Zoraide Demori Staničić u naslovno nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana zaštita kulturne baštine za kolegij Povijest i teorija restauracije na Umjetničkoj akademiji u Sveučilišta Splitu

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).                                                                                                                                      str. 136

 

17. Mišljenje za izbor mr.sc. Vesne Srnić, mr.sc. Vesne Crnković Nosić, Emine Berbić-Kolar i Marijana Šabića u naslovno nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmet Medijska kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku za dislocirani studij u Slavonskom Brodu.

Pristupnice mr.sc. Vesna Srnić i mr.sc. Vesna Crnković Nosić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnici Emina Berbić-Kolar i Marijan Šabić ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU.                                                   str. 140

 

18. Mišljenje za izbor Nikice Mihaljević, Ane Jović, Lade Nevešćanin i Katje Ugrin u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, predmet Talijanski jezik na Sveučilištu u Splitu, Odjel za humanističke znanosti, Odsjek za talijanski jezik i književnost.

Pristupnica Nikica Mihaljević ispunjava uvjete iz članka 81.  stav 1. ZVU-a (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnici Ana Jović, Lada Nevešćin i Katja Ugrin ne ispunjavaju uvjete iz člana 81. stav 1.  ZVU-a.                                                                         str. 142

 

 

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

 

19. Izvještaj o radu Marka Likera, znanstvenog novaka u Odsjeku za fonetiku. str. 146

 

20. Izvještaj o radu znanstvene novakinje Ivice Peše u Odsjeku za talijanistiku. str. 148

           

 

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

 

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

 

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Iris Biškupić-Bašić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Tradicijski obrti na prostoru Krapinsko-zagorske županije. Mentorica dr. sc. Zorica Vitez, znanstvena savjetnica.                                                                                                            str. 149

 

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ivane Franić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Mjesto dubrovačkih rukopisnih rječnika iz prve polovice 18. stoljeća u hrvatskoj leksikografiji (Dictionarium Latino-Illiricum Đure Matijaševića i Vocabolario italiano-illirico Lovre Cekinića). Mentorica  dr. sc. Nada Vajs Vinja.                                                            str. 151

 

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

 

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Višnje Pavičić pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku.                                                                                                   str. 153

           

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tomislava Pletenca pod naslovom Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije.          str. 160

 

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

 

 

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

 

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog specijalističkog rada Tihane Kraš pod naslovom Prijevod s hrvatskoga na engleski i s engleskoga na hrvatski jezik s osobitim obzirom  na područje prava.                                                                                    str. 165

 

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada  Tamare Krajna pod naslovom Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992.-2001.).                                                                                                                         str. 167

 

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Botice pod naslovom Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća.                                                                                                                                           str. 171

 

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Saše Puzića pod naslovom Interkulturalizam u posttradicionalnom društvu.                                           str. 175

 

 

F.  PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 5. rujna 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 29. do 41.)

 

Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

 

29. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Lidija Tepeš Golubić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima. Mentorica: dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.                                                                                                                                            str. 178

 

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta  za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

 

30. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Mirela Holy ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Mitski elementi ekofeminizma. Mentor dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

1. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

2. dr.sc. Dean Duda, doc.

3. dr.sc. Ivan Martinić (Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja)

 

31. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Davor Piskač ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Književnoteorijski pogledi praškog strukturalizma. Mentor dr.sc. Ante Stamać, red.prof.

1. dr. sc. Milivoj Solar, red.prof.

2. dr. sc. Ante Stamać, red.prof.

3. dr. sc. Ivan Zoričić (Filozofski fakultet Pula)

 

32. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Anita Celinić ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Fonologija gornjosutlanskog dijalekta. Mentorica dr.sc. Mira Menac-Mihalić, doc.

1. dr.sc. Josip Silić, red.prof.

2. dr.sc. Mira Menac-Mihalić, doc.

3. dr.sc. Stjepan Damjanović, red.prof.

 

33. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Ana Dalmatin ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Egzistencijalistički roman u hrvatskoj književnosti. Mentor dr.sc. Cvjetko Milanja, red.prof.

1. dr. sc. Krešimir Nemec, red.prof.

2. dr. sc. Cvjetko Milanja, red.prof.

3. dr. sc. Vinko Brešić, red.prof.

 

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstvenih)

 

34. Željke Vukajlović pod naslovom Dvije filmske adaptacije romana Borislava Stankovića Nečista krv, mentor prof.dr.sc. Dušan Marinković.                           str. 184

 

35. Kristine Peternai pod naslovom Performativna koncepcija pripovjednog teksta, mentor prof.dr.sc. Vladimir Biti.                                                                            str. 186

 

36. Nives Mikelić pod naslovom Metode i pravila oblikovanja multimedijske poruke i njen utjecaj na zapamćivanje i razumijevanje sadržaja, mentor prof.dr.sc. Miroslav Tuđman.                                                                                                                                               str. 188

 

37. Vlatke Lemić pod naslovom Informacijski sustav u arhivima. Povijesni razvoj i perspektive, mentor dr.sc. Josip Kolanović.                                                             str. 190

 

38. Jasminke Poklečki Stošić pod naslovom Prapovijesna crno pečena keramika na tlu Hrvatske, mentor prof.dr.sc. Aleksandar Durman.                                                str. 192

 

Nastavni predmeti

 

39. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za uvođenje kulturološkog usmjerenja: hrvatska kultura, na Poslijediplomski znanstveni studij kroatistike.

 Vijeće poslijediplomskih studija podržava uvođenje kulturološkog usmjerenja hrvatska kultura i predlaže predlagatelju da prijedlog programa dopuni s predmetima uz dogovor s Odsjekom za filozofiju, antropologiju i sociologiju.                                                            str. 194

 

            40. Prijedlog za raspisivanje natječaja za upis u I. godinu poslijediplomskog znanstvenog studija Kroatistike (magistarski i doktorski studij) za smjerove: Hrvatski jezik, Hrvatska književnost i Hrvatska kultura,  u akademskoj godini 2003/2004.

 

41. Molba Teodore Beletić za promjenu mentora za izradu magistarskog rada, umjesto prof. dr. sc.  Gvozdena Flege predlaže se novi mentor prof. dr. sc. Žarko Puhovski.

 

 

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

 

42. Izvještaj stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Lare Adamenko stečene na Sveučilištu u Trstu.                                       str. 237

 

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Snežane Nedelkovske, stečene na Filološkom fakultetu "Blaže Koneski" Sveučilišta "Sv. Kiril i Metodij" u Skopju.                                                                                str. 238

 

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za  priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome  Selme  Dautefendić stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.        str. 239

 

45. Izvještaj o priznavanju istovrijednosti diplome Ivane Vidović, u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

                                                                                                                        str. 240

 

46. Izvještaj o priznavanju istovrijednosti diplome Jasne Vuletić, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.                                                                                  str. 241

 

47. Izvještaj o priznavanju istovrijednosti diplome Mislava Pasinija, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.                                                          str. 242

 

48. Izvještaj stručnog povjerenstva o priznavanju potpune istovrijednosti fakultetske diplome Gonđe Đokić stečene na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.           str. 243

 

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Paula Stubbsa  stečene na Sveučilištu Bath, Velika Britanija.                 str. 244

 

            49.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Sanje Potkonjak stečene na Central European University (CEU) u Budimpešti, Mađarska.                                                                                                                  str. 246

 

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

 

 

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

 

50. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegije Etika i Filozofija politike na Filozofskom fakultetu u Rijeci (pristupnik: dr. sc. Elvio Baccarini)

1. dr.sc. Željko Puhovski, red. prof.

2. dr.sc. Lino Veljak, red. prof.

3. dr. sc. Snježana Prijić-Samardžija, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

 

51. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegij Ontologija na Filozofskom fakultetu u Rijeci (pristupnik: dr. sc. Boran Berčić)

1. dr.sc. Lino Veljak, red. prof.

2. dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.

3. dr. sc. Nenad Smokrović, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

 

52. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Etika na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru (pristupnica dr. sc. Iris Tičac)

1. dr.sc. Ante Čović, izv. prof.

2. d.rsc. Mirko Jakić, izv. prof. ( Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.

 

53. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci (pristupnik: dr.sc. Predrag Šustar)

1. dr.sc. Lino Veljak, red. prof.

2. dr.sc. Boran Berčić, doc. ( Filozofski fakultet u Rijeci)

3. dr. sc. Gordana Škorić, doc.

 

54. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci (pristupnik: dr.sc. Majda Trobok)

1. dr.sc. Goran Švob, izv. prof

2. dr.sc. Lino Veljak, red. prof.

3. dr.sc. Elvio Baccarini, doc. ( Filozofski fakultet u Rijeci).

 

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u  nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmete Filozofija, Estetika i Etika na Visokoj školi za glazbenu umjetnost u Lovranu

1. dr.sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

2. dr. sc. Gordana Škorić, doc.

3. dr.sc. Elvio Baccarini, doc. ( Filozofski fakultet u Rijeci).

 

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmete Poslovno komuniciranje i Poslovna informatika, na Ekonomskom fakultetu  u Rijeci ( pristupnik: dr. sc. Zvonko Čapko)

1. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

2. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

3. dr. sc. Marina Čičin-Šain.

 

57.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu

1.      dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

2.      dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3.      dr. sc. Ana Pintarić, red. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

 

58.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za potrebe visokih učilišta Sveučilišta u Splitu.

- Stručno povjerenstvo naknadno

 

59.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika za potrebe visokih učilišta Sveučilišta u Splitu.

- Stručno povjerenstvo naknadno

 

60.  Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet Hrvatska književnost na Filozofskom fakultetu u Puli, Sveučilišta u Rijeci

1.      akademik Josip Bratulić

2.      dr. sc. Sanja Roić, red. prof.

3.      dr. sc. Ivan Zoričić, red. prof. na Filozofskom fakultetu u Puli.

 

61. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja  o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora  za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika za potrebe visokih učilišta Sveučilišta u Splitu

- Stručno povjerenstvo naknadno

 

62. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno – nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za  predmet Opća pedagogija na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku (pristupnik: dr. sc. Emer Munjiza, viši predavač)

1.      dr.sc. Antun Mijatović, izv. prof.

2.      dr. sc Dubravka Maleš, red. prof.

3.      dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

 

63. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za kolegij Povijest umjetnosti na Visokoj školi za glazbenu umjetnost s pravom javnosti «Ino Mirković» u Lovranu (pristupnik Branko Metzger Šober).

1. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Milan Pelc, naslovni docent Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu

 

              64. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Anatomija i Fiziologija živčanog sustava na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (pristupnik: dr. sc. Mirko Drenovac)

1. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Ilija Manenica, red. prof. (Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru).

 

              65. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Klinička neuropsihologija na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru (pristupnik: mr. sc. Slavka Galić)

1. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.

2. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

3. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić, doc. (Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru).

 

             66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Socijalna psihologija na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru (pristupnik: dr. sc. Vera Ćubela)

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Željka Kamenov, doc.

3. dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof. (Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru).

 

             67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Edukacijska psihologija i Psihologija učenja na Filozofskom fakultetu u Rijeci (pristupnica: dr. sc. Svjetlana Kolić-Vehovec)

1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

 

             68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Metode prikupljanja i analize podataka na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu (pristupnik: Damir Lučanin, prof.)

1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

2. dr. sc. Vesna Buško, doc.

3. dr. sc. Mladen Havelka, prof. visoke škole (Visoka zdravstvena škola u Zagrebu).

 

              69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Teorija testova, Uvod u psihologijsku statistiku i Inferencijalna statistika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (pristupnica: Ivana Marčinko, prof.).

1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Vesna Buško, doc.

 

              70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Praktikum iz eksperimentalne psihologije i Metodika eksperimentalne psihologije na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (pristupnici: Ana Kurtović, prof., Silvija Mihaljević, prof. i Uliks Šimoković, prof.)

1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

2. dr. sc. Darja Maslić-Seršić, doc.

3. dr. sc. Dragutin Ivanec, viši asist.

 

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za  davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili rerdovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, predmet Medicinska sociologija, na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pristupnik: doc. dr. Mirko Štifanić)

1. dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

2. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Ivica Šegota, red. prof. (Medicinski fakultet u Rijeci).

 

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana talijanistika na Sveučilištu u Splitu (pristupnica: dr. sc. Marina Marasović-Alujević)

1.dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.

2.dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

3.dr. sc. Ljerka Šimunković, red. prof. na Sveučilištu u Splitu.

 

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti , grana talijanistika na Sveučilištu u Splitu (pristupnica: dr. sc. Snježana Smodlaka)

1.dr. sc. Sanja Roić, red. prof.

2.dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.

3.dr. sc. Ljerka Šimunković, red. prof. na Sveučilištu u Splitu.

 

73.1. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Prapovijest, na Filozofskom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci (Pristupica dr. sc. Klara Buršić-Matijašić)

1. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof.

2. dr. sc. Tihomla Težak-Gregl, red. prof.

3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.

 


b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

 

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ljubice Perinić-Muratović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Podrijetlo i narav kulta boga Silvana u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji.

1. Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

2. dr. sc. Branka Migotti, znan. savjetnik (Odjel za arheologiju HAZU)

3. dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.

 

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

 

75.  Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krešimira Mićanovića pod naslovom Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

3. dr. sc. Marija Turk, red. prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

 

76.  Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Line Pliško pod naslovom Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Dijana  Stolac, izv. prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci

3. dr. sc. Branka Tafra, Institut za jezik i jezikoslovlje, Zagreb.

 

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

 

77. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog stručnog rada Tihane Cukina pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje statistike zapošljavanja.

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

3. mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor

 

78. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog stručnog rada Sandre Truntić pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje popularne psihologije.

1. dr. sc. Milena Žic-Fuchs, red. prof.

2. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

3. dr. sc. Marko Tadić, doc.

 

 


I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

 

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Maje Anđel, znanstvene novakinje u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za germanistiku.

1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

2. dr.sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.

 

80. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta,  izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje prirodnih znanosti, polje matematika, u Odsjeku za informacijske znanosti na Katedri opće informatologije, za predmete Matematika i statistika i Računarska lingvistika.

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor  mr. sc. Gorana Zlodija u istraživačko zvanje asistenta, u Odsjeku za informacijske znanosti na Katedri za muzeologiju

1. dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

2. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.

3. dr. sc. Žarka Vujić, doc.

 

82. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za algebarsku i  informatičku lingvistiku, na Odsjeku za lingvistiku

1.      dr. sc. Ranko Matasović, izv. prof.

2.      dr. sc. László Bulcsú, red. prof. u miru

3.      dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

 

83. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za poredbenu i indoeuropsku lingvistiku, na Odsjeku za lingvistiku

1.      dr. sc. Radoslav Katičić, red. prof. u miru

2.      dr. sc. Dubravko Škiljan, red. prof.

dr. sc. August Kovačec, red. prof.

 

           

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

 

84. Prijedlog Odsjeka za sociologiju da Fakultetsko vijeće podrži inicijativu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu  za dodjelu počasnog doktorata znanosti, u znanstvenom području humanističkih znanosti, umirovljenom nastavniku, diplomiranom pravniku, uglednom sociologu i fenomenologu religije Željku Mardešiću.                                                                                                                                                                                 str. 249

 

Održavanje nastave

 

85. Obavijest Odsjeka za germanistiku da će dr. sc. Velimir Piškorec, docent, umjesto prof. Stanka Žepića držati nastavu iz kolegija Gramatika suvremenog njemačkog jezika: fonetika, fonologija, morfologija

 

86. Obavijest Odsjeka za germanistiku da će asistent Slađan Turković sudjelovati u izvođenju nastave u sklopu kolegija Historijska gramatika I i Lingvistički proseminar II. u akad. god. 2003/004., pod vodstvom prof. dr. sc. Mirka Gojmerca

 

87. Obavijest Odsjeka za talijanistiku da će Snježana Husić, mlađa asistentica sudjelovati u izvođenju nastave u sklopu kolegija Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća, u akad. godini 2003/2004., pod vodstvom dr. sc. Morane Čale, izv. prof.

 

Demonstratori

 

88. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor demonstratora za akademsku godinu 2002/2003.

1. Martina Cvek

2. Ante Jović

3. Ante Pavlov

4. Ana Perić

5. Viktorija Rupčić (na teret Fakulteta)

6. Katarina Coha (za Švedsku knjižnicu)

 

89. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za izbor demonstratora za ak.god. 2003/2004:

1. Marija Malnar

2. Irena Martinović

3. Iva Mertić

4. Davor Nikolić

5. Diana Tomić

 

90. Prijedlog Odsjeka za germanistiku da se odobri angažiranje te plaćanje iz sredstava Fakulteta, Dijane Glova i Ivke Kovačević, demonstratora u nastavi iz predmeta Kultura i civilizacija njemačkog govornog područja za akad. god. 2003/2004.                  str. 263

 

91. Prijedlog za imenovanje demonstratora za rad u knjižnici Odsjeka za informacijske znanosti za akademsku godinu 2003./04.

Romana Pastuović

Dubravka Vukalović

Kristina Tarnik

           

92. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za izbor demonstratora Petre Šoštarić i Joze Vele za ak.god. 2003/2004.

 

93. Molba za odobrenje angažiranja deset demonstratora na Katedri za kineziologiju, kolegij Tjelesna i zdravstvena kultura, u akademskoj godini 2003./2004., koji će pomoći i sudjelovati u izvođenju nastavnih i vannastavnih aktivnosti.

1. Branimir Janković              Filozofski fakultet                                            šah

2. Ozren Biti                           Filozofski fakultet                                            šah

3. Filip Meglaj                        Kineziološki fakultet                                  košarka

4. Matko Jurinović                  Kineziološki fakultet                                rukomet

5. Domagoj Špoljar                 Kineziološki fakultet                                  squash

6. Ivan Oreb                             Kineziološki fakultet                 jogging – walking

7. Marija Andrijašević             Kineziološki fakultet                                aerobika

8. Željan Gačina                      Fakultet prometnih znanosti                 stolni tenis

9. Katarina Grgas                    Ekonomski fakultet                                           ples

10. Kornelija Kosanović                                                                   cheers leaders

 

Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri

 

94. Prijedlog Odsjeka za komparativnu književnost da se dr. sc. Dean Duda imenuje za pročelnika Odsjeka za akad.god. 2003/2004. i 2004/2005., a dr. sc. Boris Senker za zamjenika pročelnika za akad.god. 2003/2004.

 

95. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku da se doc. dr. Marko Tadić izabere za pročelnika Odsjeka i doc. dr. Vlasta Erdeljac za zamjenicu pročelnika u akademskoj godini 2003/2004. i 2004/2005.

 

96. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za izbor dr. sc. Nevena Hrvatića, doc. za pročelnika Odsjeka i dr. sc. Dubravke Maleš, red. prof. za zamjenicu pročelnika za akademsku godinu 2003./2004. i 2004./2005.

 

97. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se dr.sc. Gordana Škorić, doc. izabere za predstojnicu Katedre za estetiku.

 

98. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se prof.dr.sc. Damir Horga imenuje za predstojnika Katedre za teorijsku fonetiku, za ak.god. 2003/2004.

 

99. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se prof.dr.sc. Vesna Mildner imenuje za predstojnicu Katedre za primijenjenu fonetiku, za ak.god. 2003/2004 i 2004/2005.

 

100. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se prof.dr.sc. Branko Vuletić imenuje za predstojnika Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika, za ak.god. 2003/2004.

 

101. Prijedlog Odsjeka za germanistiku da se dr. sc. Mirko Gojmerac imenuje za predstojnika Katedre za njemački jezik, za akad. god. 2003/2004. i 2004/2005.

 


Gostovanje

 

102. Gostovanje Micheline Rey, teoretičarke interkulturalizma i interkulturalnog obrazovanja, predsjednice nevladine udruge “InterDIALOGOS” iz Geneve radi održavanja predavanja pod nazivom “Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju” 12. i 13. studenoga 2003. na Odsjeku za pedagogiju.

 

Vanjski suradnici

 

103. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za angažiranje vanjskog suradnika dr.sc. Ljerke Schiffler, red. prof. za akad. god. 2003/2004, za predmet Povijest filozofije s posebnim obzirom na filozofiju u Hrvatskoj (satnica 2+2), zaposlenu na Institutu za filozofiju u Zagrebu.

 

104. Molba Odsjeka za fonetiku za odobrenje angažiranja prof.dr.sc. Marije Pozojević Trivanović kao izvanjskog suradnika za predmet Fonetika i fonologija, 2 sata predavanja tjedno, za ak.god. 2003/2004, te održavanje preostalih ispita iz kolegija Metodika korekcije izgovora po VT sistemu, Teorija i metodika VT sistema i Metodske upute za razvoj govora.              str. 264

 

105. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za angažiranje vanjskih suradnika u akad. god. 2003/2004.

- dr. sc. Zrinjke Glovacki-Bernardi, red. prof. za Gramatiku suvremenog njemačkog jezika: tvorba riječi, sintaksa (2 sata tjedno)

- dr. sc. Stanka Žepića, red. prof. za Historijsku gramatiku II (2 sata tjedno)

 

106.  Prijedlog za angažiranje vanjske  suradnice mr.sc. Marinke Perišić (Knjižnica grada Zagreba) 2 sata vježbe u zimskom i ljetnom semestru iz predmeta Klasifikacije i  klasifikacijski sustavi.

 

107. Molba za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika na Katedri za kineziologiju, kolegij Tjelesna i zdravstvena kultura u akademskoj godini 2003./2004.

1. Andrija Tuđa, v. pred.                        25 pedagoških sati tjedno

2. Svetlana Fušter – Božić, prof.            20 pedagoških sati tjedno

3. Vitomir Blagojević, prof.                   20 pedagoških sati tjedno

 

Mentori

 

108. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za izbor mentora za studentsku školsku praksu za akad. god. 2003/2004, na predmetu Metodika nastave filozofije:

1. Darko Tődling (II. gimnazija Zagreb)

2. mr.sc. Luciano Lukšić (XV. gimnazija Zagreb)

3. Tomislav Reškovec (Privatna klas. gimn. Zagreb)

4. Milana Funduk (Klasična gimanzija Zagreb)

5. Raul Raunić (XII: gimnazija Zagreb)

6. Zlata Bilić (X. gimnazija Zagreb)

7. Irena Gjergjizi (X. gimnazija Zagreb)

8. Ivo Bilankov (XVIII. gimnazija Zagreb)

9. Ćiril Čoh  (Gimnazija Varaždin)

10. dr.sc. Vesna Batovanja (VIII. gimnazija Zagreb)

11. mr.sc. Pavao Crnjac (Nadbisk. klas. gimnazija Zagreb)

12. Jadranka Pucar Jambrović (V. gimnazija Zagreb)

13. Ksenija Matuš (Gimnazija Bjelovar)

 

109. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se sljedeći diplomirani psiholozi, koji rade u praksi, imenuju mentorima za studente psihologije tijekom obavljanja studentske prakse za šk. god. 2003/2004 (u prilogu).                                                                                         str. 265

 

110. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor mentora za studentsku školsku praksu za akad. god. 2003/2004, na predmetu Metodika nastave sociologije:

1. Marijana Lekić, 5. gimnazija

2. Drinka Trinajstić, 1. gimnazija

3. Elvira Skender Miličević, Upravna i birotehnička škola    

 

Održavanje nastave na visokim učilištima

 

111. Molba dr. sc. Zorice Vučetić za odobrenje održavanje nastave na Sveučilištu u Splitu, Odjel za humanističke znanosti na Odsjeku za talijanski jezik i književnosti, za kolegij Talijanska leksikologija i leksikografija (4 sata mjesečno) i Talijanska sintaksa (4 sata mjesečno) za akad. god. 2003/2004.

 

 

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

 

112. Molba asistenta Svena Cveka za  plaćeni dopust u trajanju od 1. rujna 2003. do 1. siječnja 2004. zbog odlaska na stipendiju na Institut za anglistiku Sveučilišta u Bergenu u svrhu izrade magistarskog rada.

 

113.  Molba Nives Mikelić, znanstvene novakinje,  za odobrenje plaćenog dopusta od 6.10. 2003. do 1.08. 2004. zbog  korištenja stipendije u Cambridgeu.

___________

            114. Kadrovska pitanja

 

115. Prezentacija rezultata istraživanja "Brucoši 2002/2003."                             str. 267

 

116. Obavijesti dekana i prodekana.

 

119. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

                                                                                                            Dekan

 

 

                                                                                                Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

P R I L O Z I

 

 

 


Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana teorija i povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost

 

Budući da smo odlukom Fakultetskoga vijeća na sjednici održanoj 9. lipnja 2003. imenovani u stručno povjerenstvo za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana teorija i povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost, podnosimo Vijeću sljedeći

 

IZVJEŠTAJ

 

Na Natječaj objavljen u Vjesniku 30. lipnja 2003. prijavili su se mr. sc. David Šporer i dr. sc. Dean Slavić. Obojica ispunjavaju uvjete za izbor iz čl. 89. stavak 2. Zakona o visokim učilištima, odnosno imaju akademski stupanj magistra znanosti.

Mr. sc. David Šporer rođen je 1973. u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1997. dvopredmetni studij komparativne književnosti i filozofije. Diplomski rad pod naslovom Neka obilježja književnoteorijske metode Stanka Lasića obranio je na Odsjeku za komparativnu književnost. Dorađenu verziju rada objavio je u časopisu Republika, br. 3-4, 1999. Od 1999. godine zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, gdje je u razdoblju od 1999/00. do 2002/03. sudjelovao u izvođenju kolegija «Osnove teorije književnosti» i  «Poststrukturalizam i novi historizam». U nastavnom se procesu pokazao kao vrstan mladi stručnjak upućen u recentnu teoriju književne povijesti, odličan predavač i veoma savjestan nastavnik u radu sa studentima. Poslijediplomski studij književnosti završio je na Filozofskom fakultetu i magistrirao u svibnju 2003. radom Poetika kulture i ideologija drame (mentor dr. Dean Duda). Njegov magistarski rad o novom historizmu i kulturalnom materijalizmu povjerenstvo je ocijenilo kao izniman doprinos kritičkom promišljanju suvremene književne teorije, posebice njezina mjesta, veza i utjecaja u diskurzu suvremene humanistike, i to od teorije historiografskoga diskurza preko teorije kulture do poststrukturalističke filozofije. Problemski dobro postavljen i analitički sustavno izveden, Šporerov magistarski rad nudi kvalificirani uvid u područje utjecajnoga književnoteorijskog i književnohistoriografskog znanja koje je, sa stajališta njegove recepcije i utjecaja, uglavnom ostalo izvan interesa domaće struke. Vrsnoću rada potvrđuje i nakladnički interes: zagrebački AGM uvrstio je Šporerov rukopis u izdavački plan i najavio za 2004. objavljivanje knjige u biblioteci Sintagma (ur. prof.dr. M. Solar). Kandidat je dosad objavio dva znanstvena i desetak stručnih radova, recenzija i prikaza iz područja književnosti i filozofije. Surađivao je u Vijencu i na III. programu Hrvatskog radija, član je uredničkog kolegija Zareza i jedan je od autora dvosveščanog izdanja Lektira na dlanu: repetitorij književnosti za srednje škole (SysPrint, Zagreb, I. - 2000, II. – 2001). Za istog je nakladnika 2001. priredio Kovačićev roman U registraturi (predgovor, izbor iz književnokritičke literature). Godine 2002. kao stipendist Ministarstva znanosti RH i Ureda za jezičnu i kulturnu suradnju pri Veleposlanstvu Republike Francuske u Zagrebu, boravio je tri mjeseca na Sveučilištu u Lilleu. Sudjelovao je i na tri međunarodna skupa: «Komparativna povijest hrvatske književnosti» (Split, 2000.), i «La Resposabilité. Droit et Societé. Morale et politique» (Lille, 2001.) i  «Droits de l'homme et civilisations»  (Dubrovnik, 2002.). Od kolovoza 2002. suradnik je na projektu «Književna teorija nakon strukturalizma» (voditelj dr. Dean Duda), odobrenom i financiranom od Ministarstva znanosti RH. Član je ICLA-a, međunarodne udruge za komparativnu književnost.

Dr.sc. Dean Slavić rođen je u Rijeci 1961. Diplomirao je hrvatski ili srpski jezik i književnost 1986. na onodobnom Pedagoškom fakultetu u Rijeci, obranivši rad pod naslovom Četiri portraita s elementima (pjesništvo Veselka Koromana, Tončija Petrasova Marovića, Danijela Dragojevića i Nikole Šopa i elementi zemlje, vode, ognja i zraka). Kraće je vrijeme radio u srednjoškolskom centru u Opatiji, a od 1987. do 1996. bio je zaposlen u osnovnoj školi u Matuljima. Od 1996. zaposlen je u Ministarstvu prosvjete i športa RH kao savjetnik za hrvatski jezik. Poslijediplomski studij književnosti završio je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, obranivši 1997. rad pod naslovom Mitske strukture u pjesništvu Nikole Šopa (mentor prof.dr. V. Brešić). Na istom je fakultetu 2000. obranio i disertaciju Usporedna raščlamba božanskoga, ljudskoga, animalnoga, biljnoga i mineralnoga svijeta u pjesništvu Nikole Šopa i T.S. Eliota (mentor prof.dr. M. Solar). Na temelju magistarskog rada i doktorske disertacije objavio je knjigu Mit i Nikola Šop (HFD, Rijeka 1998.) i tri znanstvena rada o komparativnim aspektima Šopova i Eliotova pjesništva, kao i, u suradnji s B. Donatom, bibliografiju književnokritičkih rasprava o Nikoli Šopu ( u zbornicima Književna kritika o Nikoli Šopu, Zagreb i Sarajevo 2000. i Religijske teme u književnosti, Zagreb 2001.  te u časopisu Književna smotra).  Nakon tema vezanih uz magistarski i doktorski rad objavio je, također, tri znanstvena članka «Fryeevi modusi smrti» (Umjetnost riječi, br. 2, 2001.),  «Traklovi preludiji šutnje» (Književna smotra, br. 123, 2002.) i «Stilski aspekti Starčevićeva teksta Pisma Magjarolacah» (Forum, br. 11-12, 2002.). Napisao je i  petnaestak članaka, prikaza i recenzija te objavio i jedan prijevod s njemačkog («Osamljenikova jesen» G. Trakla) u dnevnim novinama i periodici (Val, Marulić, Hrvatsko slovo, Vjesnik), a sudjelovao je i na međunarodnom znanstvenom skupu  «Religijske teme u književnosti», održanom u Zagrebu 2000. godine. Pored toga, Slavić je, s obzirom na posao što ga obavlja u Ministarstvu prosvjete, održao niz književnopovijesnih i književnoteorijskih predavanja nastavnicima osnovnih i srednjih škola. Njegovi radovi pokazuju solidno razvijen analitički diskurz i stručnu upućenost.

Posrijedi su kandidati koji uvelike premašuju potrebne uvjete za izbor. Uzimajući u obzir vrsnoću njihovih radova, uključenost u istraživačke projekte, perspektivnost i dob, povjerenstvo je odlučilo predložiti Vijeću da izabere mr.sc Davida Šporera  u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana teorija i povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost.

 

U Zagrebu, 4. rujna 2003.                                       Stručno povjerenstvo:

                                                                        dr.sc. Gordana Slabinac, red. prof. 

                                                                        dr.sc. Dean Duda, doc.

                                                                        dr.sc. Lada Čale Feldman, viša zn. sur. (IEF)         


Dr. sc. Petar Selem, red. prof.                                                                U Zagrebu, 10. svibnja 2003.

Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

Dr. sc. Nenad Cambi, red. prof.                                                                          Fakultetskome vijeću

                                                                                                                                Filozofskoga fakulteta

                                                                                                                                Sveučilišta u Zagrebu

 

                                                                                                                                I. Lučića 3

                                                                                                                                HR – 10000 Zagreb

 

            Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici od 10. veljače 2003. u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti rezultate natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmete Povijest Grčke i Rima i Stara povijest hrvatskih zemalja na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest ovog Fakulteta. To je drugo povjerenstvo imenovano u istome postupku, u suženom sastavu nakon bolesti i smrti člana iz prvoga sastava, prof. dr. Mate Suića.

O rezultatima navedenog natječaja podnosimo sljedeće izvješće, zaključak, mišljenje i prijedlog.

I z v j e š ć e

 

                                Na natječaj oglašen u “Vjesniku” br. 19580 od četvrtka, 23. svibnja 2002. prijavio se u zakonskom roku s propisnom dokumentacijom jedan kandidat, dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izvanredni profesor za navedene predmete na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest istoga Fakulteta.

 

Curriculum

Dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić rođena je u Zagrebu 25. ožujka 1952. U Zagrebu je završila osnovnu školu klasičnoga smjera. Maturirala je u šk. g. 1970/71. na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je akad. g. 1976/77. arheologiju i klasičnu filologiju (2 A -predmeta, uz posebno dopuštenje) i stekla naslov profesora arheologije i klasične filologije. U skladu s posebno strukturiranim studijem izradila je tri diplomske radnje: De Turno Vergiliano (latinski jezik i književnost), Bogovi u Euripidovim djelima (grčki jezik i književnost), te za studij arheologije Carmina epigraphica Latina Pannoniae Inferioris. Taj je rad tiskan (br. 10. u pristupničinoj općoj bibliografiji, Prilog 2b1).

Iste godine predavala je grčki jezik na O. Š: “R. Čajavec” (sada: “I. Kršnjavi”) u Zagrebu i upisala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij povijesti kao dopune A -predmetima. Odslušala je dvije godine studija po tadašnjem programu i položila ispite predviđene do upisa u treću godinu. U akad. g. 1977/8. upisala je studij III. stupnja na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Prema odluci Vijeća studija položila je diferencijalne ispite iz temeljnog studija povijesti, te je zajedno s ispitima koje je položila na dopunskome studiju apsolvirala sve obveze što ih je tadašnji dodiplomski studij povijesti predviđao za Opću povijest starog vijeka, Opću povijest srednjeg vijeka, hrvatsku povijest i povijest naroda SFRJ u srednjem vijeku, Metodologiju historije i Pomoćne povijesne znanosti.

1. travnja 1979. nastupila je kao asistent na Katedri za opću povijest starog vijeka (sada: Katedra za staru povijest) Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uz odobrenje Znanstveno-nastavnog vijeća odmah je sudjelovala u nastavi, najprije pod vodstvom profesora s Katedre, a zatim samostalno. Predavala je prema nastavnim potrebama i gradivo iz povijesti Starog Istoka, no težište je njezinoga nastavnog i istraživačkog rada na povijesti Grčke i Rima i na staroj povijesti hrvatskih zemalja.

Upravo je njenom zaslugom taj dio znanstveno-nastavnog područja stare povijesti emancipiran kao samostalan predmet u okviru studija povijesti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, što su zatim slijedili studiji povijesti u drugim hrvatskim središtima (Zadar, Pula, Rijeka, Osijek).

Četiri je godine predavala latinski jezik slušačima jednopredmetnog studija povijesti. Prvi puta je ponovno birana na radno mjesto asistenta 3. studenoga 1982.

Udovoljila je svim obvezama studija III. stupnja, te je 5. studenoga g. 1985. obranila magistarsku radnju Antička povijest Dalmacije u djelu “De Regno Dalmatiae et Croatiae” Ivana Lučića Trogiranina – Antički izvori i stekla naslov magistra znanosti iz područja povijesti. Njen drugi reizbor 9. siječnja 1986. bio je tako po tadašnjim propisima ujedno i izbor za znanstvenog asistenta.

U ljetnom semestru akad. g. 1984/5. i u zimskom semestru akad. g. 1985/6. pohađala je i apsolvirala tečaj pomoćnih povijesnih znanosti koji je organizirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (tada JAZU).

Izradila je i 3. studenog g. 1988. obranila doktorsku disertaciju Antička povijest u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lučića Trogiranina – Prikaz o najstarijim vlastima nad Jadranom u funkciji tumačenja povijesti kasnijih razdoblja te stekla znanstveni stupanj doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja povijesnih znanosti.

Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo ju je 18. travnja 1989. u znanstveno istraživačko zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje povijesnih znanosti. U registar istraživača pri Ministarstvu znanosti (tadašnji Republički komitet za znanost itd.) upisana je od 11. travnja 1990.

Za docenta je na Katedri za povijest starog vijeka prvi puta izabrana 27. VI. 1989., a drugi puta 14. VI. 1996. Za izvanrednoga profesora na istoj Katedri, koja je u međuvremenu preimenovana u Katedru za staru povijest, izabrana je 25. rujna 1997. Predaje kolegije i drži ispite iz predmeta Povijest Grčke i Rima i Stara povijest hrvatskih zemalja, za studente povijesti, arheologije i klasične filologije.

Izvan matičnog Sveučilišta uz odobrenje je predavala staru povijest na dodiplomskom studiju povijesti Pedagoškog fakulteta u Sveučilišta u Osijeku i na dislociranom studiju povijesti istoga Sveučilišta u Slavonskom Brodu.

Nositelj je predmeta na poslijediplomskom studiju arheologije i na poslijediplomskom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Zadru, te na poslijediplomskom studiju “Kulturna povijest istočne jadranske obale” zagrebačkoga sveučilišta u Dubrovniku. Sudjelovala je u obnovi i održanju toga studija tijekom domovinskog rata i bila je zamjenik voditelja.

Pristupničin je znanstvenoistraživački rad usmjeren na antičku povijest, staru povijest hrvatskih zemalja, antičke literarne i epigrafske izvore, povijest hrvatske latinističke historiografije i povijest Klasične gimnazije u Zagrebu.

Kao suradnik sudjelovala je na projektima pri Arheološkom zavodu i pri Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na Arheološkome zavodu u okviru projekta: “Istraživanje razvoja duhovne i materijalne kulture od prapovijesti do srednjeg vijeka u SRH”; podprojekt “Proces razvitka materijalne i duhovne kulture prapovijesne, antičke i srednjovjekovne epohe na tlu kontinentalne Hrvatske”, zadatak “Poleogeneza i urbanizam na području rimskih provincija Dalmacije i Panonije unutar SR Hrvatske” (voditelj prof. dr. Mate Suić) kao suradnik – samostalan istraživač vodila je samostalnu temu “Studij i kritička obrada izvorne građe u vezi s municipalnom organizacijom jadranskog prostora”. Na Zavodu za hrvatsku povijest, u okviru projekta Povijest hrvatskog naroda, srpskog naroda, narodnosti i opća povijest, zadatka Razvoj hrvatskih zemalja u srednjem vijeku, vodila je kao suradnik istraživač samostalne temeNajstarija povijest područja Hrvatske”; “Koncepcija kontinuiteta između antike i srednjega vijeka u monografskim prikazima hrvatske povijesti”. Na oba Zavoda istodobno bila je suradnik istraživač na interdisciplinarnom projektu “Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora” glavnog istraživača prof. dr. Petra Selema.

Kao glavni istraživač odn. nositelj vodila je znanstveno istraživačke projekte Fontes rerum Illyricarum i Historici Croatici Latini pri Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, te “Arheološko istraživanje Topuskog 1991.-1993.” pri Arheološkome zavodu Filozofskog fakulteta.

Sada je prijavljena kao suradnik na interdisciplinarnom projektu prof. dr. Petra Selema. Signa et litterae pri oba spomenuta Zavoda. Uz to je nositelj projekta za primjenu informacijske tehnologije “Eurikleja – Antički literarni izvori za staru povijest hrvatskog povijesnog prostora” što ga je u g. 2002. prihvatilo i podržalo Ministarstvo znanosti i tehnologije.

Redovito sudjeluje u stručnom i upravnom radu Filozofskog fakulteta: u tri mandata zastupala je Odsjek u Fakultetskom vijeću, bila je član Povjerenstva za studentska pitanja u akad. g. 1992/3., a pročelnik Odsjeka za povijest u akad. g. 1992/3. i 1993/4.

Aktivan je član stručnih udruga Hrvatskog društva klasičnih filologa, Hrvatskog arheološkog društva, Povijesnog društva OTIVM, Saveza društava za hrvatsku povjesnicu i Hrvatskog nacionalnog odbora za povijest. Među pokretačima je časopisa Latina & Graeca.

Znanstvene rezultate s područja kojima se bavi popularizira kao član Matice hrvatske i Društva Zagrebačke klasične gimnazije. Prati i nastoji unaprijediti nastavu stare povijesti u osnovnim i srednjim školama (stručna predavanja, recenzije, stručni članci), a okušala se i kao autor okvirnog nastavnog  programa za osnovne i srednje škole i udžbenika za osnovnu školu.

 

Prethodni pristupničin izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora dokončan je odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 25. rujna 1997. godine, a izvješće povjerenstva za taj izbor bilo je zaključeno 2. lipnja 1997. godine, te o znanstvenom i stručnom radu dr. B. Kuntić-Makvić izvješćujemo od toga datuma.

 

Radovi objavljeni nakon prethodnoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje

                Nakon prethodnoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje pristupnica je objavila pedeset naslova: 19 znanstvenih, 16 stručnih i 15 stručnih s područja nastave. Navodeći ih, pozivamo se na priložene bibliografije. Prva brojka označava rad u bibliografiji po vrsnoći nakon prethodnoga izbora pristupnice u znanstveno-nastavno zvanje (Prilog 2c), a brojka u zagradi redni broj u pristupničinoj općoj bibliografiji kronološkim redom (Prilog 2b1).

Od pedeset novih naslova šesnaest je (16) tiskano u časopisima ili publikacijama s međunarodnom recenzijom ili u s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima ili publikacijama: osam (8) izvornih znanstvenih radova 1(130), 2(156), 3(157), 4(169), 9(141), 12(150), 16(166), 19(178), sedam (7) stručnih radova 2(170), 3(132), 5(146), 10(158), 11(159), 12(160), 14(168), i jedan stručni rad s područja nastave povijesti [10(165)]. Dva izvorna znanstvena rada tiskana su u uglednim znanstvenim publikacijama u Italiji i Bugarskoj gdje katalogizacija po međunarodnim standardima još nije uvedena [5(131), 6(133)]. Tri cjelovita izvorna znanstvena rada izrađena su temeljem priopćenja na skupu i objavljena u recenziranim zbornicima radova skupa [13(151), 14(155), 17(172)]. Pristupnici je u tijeku izlaženja jedna recenzirana znanstvena knjiga [1(180)], o čemu je priložila propisnu dokumentaciju (Prilog 2c).

 

Znanstveni rad

Izvorni znanstveni radovi koje je pristupnica objavila, a posebno su relevantni za ovaj natječaj, mogu se podijeliti u tri skupine.

Starom poviješću u užem smislu riječi, na temelju arheoloških, epigrafskih i literarnih izvora dr. B. Kuntić-Makvić bavila se u šest radova. Četiri ih se tiče grčkoga razdoblja, odnosno interferencije grčkih prinosa, domaćih predaja hrvatskoga povijesnog prostora i rimske vlasti. U Il corpus epigraphico di Pharos (Hvar, Lesina) [6(133)] odredila je generalne značajke starovjekovne epigrafske baštine o. Hvara i predložila primjerenu metodologiju za izradu korpusa natpisa. Priredila je prvu objavu vrlo rijetkog nalaza, grčkog epigrafskog spomenika iz liburnske unutrašnjosti, prezentirala čitanje, dataciju spomenika, povijesni kontekst njegova nastanka i komentirala grčku grafiju epihorskog imena Ceun koje je na spomeniku dvaput uklesano [Ceun: uz jedan grčki natpis s Bribirske glavice [10(151)]. U radu Ljepokosa Korkira [17(172)] dokazala je kontinuitet kulta ženskoga zaštitničkog božanstva na o. Korčuli od prapovijesti, preko grčkog do rimskog razdoblja. U članku  Les Romains et les Grecs adriatiques [19(178)] valorizirala je rimsku literarnu predaju o odnosu Rima prema jadranskim Grcima.

Rimskim sakralnim propisima bavila se na temelju literarnog izvora i povezala opće zaključke s konkretnom spomeničkom situacijom u Zadru u radu Kako preseliti hram? (Scripta et effossiones 1.: Plin. Epist. X, 439 i 50) [16(166)]. O kasnoantičkim prilikama u Dalmaciji na temelju akata salonitanskih sabora iz 6. st. pisala je u radu Honorius iunior, Salonitanae urbis episcopus: Essai sur la dalmatie de son temps [12(150)].

Kontinuitet između stare povijesti hrvatskog povijesnog prostora i hrvatske povijesti u užem smislu riječi elaborirala je u četiri rada. Uz temeljni izvorni znanstveni doprinos tri su namijenjena i da pezentiranju rezultate hrvatske znanosti o toj problematici u inozemstvu. Rad Grčka i rimska starina u knjizi Hrvatska i Europa I, prvome svesku velikoga projekta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti tiskan je i u francuskom i u engleskom izdanju [1(130), 2(156), 3(157)]. Pristupnica je u jasnim potezima prikazala staru povijest hrvatskog povijesnog prostora, ocrtala prilike u kojima se počela odvijati hrvatska etnogeneza i izdvojila nosive vertikale civilizacijskog kontinuiteta. U radu Vadica, Apli filia viva posuit [5(131)]. B. Kuntić-Makvić je kontinuiranje običajnih predaja i nekih društvenih procesa od prapovijesti do ranoga srednjeg vijeka demonstrirala na arheološki dokumentiranim fenomenima s područja antičke Liburnije. Kontinuitet urbanoga mentaliteta između antike i srednjega vijeka kao opću pojavu na Sredozemlju prikazala je na primjerima koji se tiču hrvatskoga povijesnog prostora u radu La continuité de la mentalité urbaine: De Pline l’Ancien ŕ Constantine Porphyrogénčte [9(141)]. U četvrtome radu, Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija. Primjeri s izmaka antike [14(155)] obrazložila je konkretnim primjerima s hrvatskog povijesnog prostora niz metodoloških postavki o prijenosu civilizacijskih tekovina među različitim kronološkim i civilizacijskim horizontima.

Percepcijom i interpretiranjem stare povijesti hrvatskog povijesnog prostora u hrvatskoj latinističkoj historiografiji o panonskome prostoru bavila se u radu Hrvatska povijest i panonska povijest [8(139)].

Znanjem klasičnih jezika i poznavanjem klasične starine koristila se pri prvoj objavi i u znanstvenoj obradi Oporuke Nikole Zrinskog [4(169)].

Predala je u tisak znanstvenu knjigu Batones, monografiju o dvojici istoimenih vođa autohtonih naroda u velikom ustanku protiv Rima od g. 6. – 9. kršć. ere. Knjiga ima uvod, četiri poglavlja, zaključak, priloge i standardni znanstveni aparat. Nakon impostacije obrađivane teme (Uvod) pristupnica je prikazala kakvo su mjesto likovi dvojice Batona i panonsko-dalmatinski ustanak imali u hrvatskoj historiografiji ranoga i razvijenoga novoga vijeka. (1. poglavlje, Rana hrvatska historiografija o batonskom ustanku; 1.1. Slavenski junački snovi; 1.2. Pod perom kritičke historiografije). Zatim je dala pregled problema u modernoj literaturi (2. poglavlje, Moderna istraživačka motrišta), grupirajući razmotrene radove prema tome je li im ciljem prikaz zbivanja na cijelom iliričkom području, ili se koncentriraju na dalmatinsku odn. panonsku regiju.

U trećemu je poglavlju prikazala i vrednovala glavne grčke i latinske literarne izvore o dvojici Batona, autohtono ime Baton kao lingvistički izvor, epigrafsku građu i buduću odlučnu ulogu arheologije u istraživanju povijesti panonsko – dalmatinskog ustanka (3. poglavlje, Izvori; 3.1 Stari pisci; 3.2 Zvati se Baton; 3.3. Natpisi o Batonima; 3.4. Desiderata archaeologica)

U središnjem dijelu monografije interpretira podatke o dvojici Batona iz panonsko-dalmatinskog ustanka u kontekstu zbivanja od 6. – 9. g. kršć. ere (4. poglavlje, Najslavniji Batoni ilirskoga svijeta). Impostira i rješava čitav niz pitanja iz razdoblja panonsko-dalmatinskog ustanka, te ocrtava dva značajna lika iz stare povijesti hrvatskih zemalja.

U Zaključku procjenjuje dosadašnji historiografski odjek djelovanja ovih osoba u povijesnome toku u odnosu na njihov povijesni učinak, koliko ga se može dokučiti iz izvora.

Cjelokupno izlaganje poduprla je Prilogom, gdje su reproducirani kritički uređeni odlomci iz najvažnijih literarnih izvora s prijevodom i komentarom, te epigrafski izvori opremljeni na isti način. Bibliografija knjige broji preko stotinu stavki.

Djelo odražava autoričinu interdisciplinarnu formiranost povjesničara, arheologa i klasičnog filologa i njezina istraživačka opredjeljenja, prema kojima domaću antiku prati od njenih korijena u prapovijesti do njenih refleksa u hrvatskome novome vijeku.

                Nakon isteka interdisciplinarnog projekta “Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora” (glavni istraživač dr. P. Selem) gdje je bila istraživač suradnik, pristupnica je u istome svojstvu prijavljena na novome interdisciplinarnom projektu istoga voditelja, “Signa et litterae”, što ga je također prihvatilo i financijski podržalo Ministarstvo znanosti i tehnologije.

Od prethodnog izbora u znanstveno-nastavno zvanje pristupnica je sudjelovala na 19 znanstvenih i dva stručna skupa s ukupno 22 priopćenja (tri pozvana) i dva postera (popis u prilogu 2a). Deset je skupova bilo u inozemstvu ili međunarodno u Hrvatskoj. Pristupnica je organizirala jedan stručni skup (9) i vodila sekciju jednoga znanstvenog skupa (14).

U izvještajnome razdoblju imala je devet studijskih boravaka s radom u arhivima i knjižnicama u Zadru (4), Ljubljani (3) i Parizu (2) te dva s obilaskom nalazišta (Sicilija, Turska).

Znanstvene rezultate popularizira objavom stručnih članaka, te popularno znanstvenim predavanjima za općinstvo. U Matici hrvatskoj i u Društvu zagrebačke klasične gimnazije održala je niz predavanja o rukopisnoj građi iz fonda Zrinski, o grčkim kolonijama na Jadranu, o informatičkoj obradi arhivske građe.

Cjelokupan pristupničin znanstveni rad pokazuje visoku interdisciplinarnu profesionalnost. Razvijen je u svim očekivanim aspektima.

 

Nastavni rad

U izvještajnome radoblju pristupnica je nastavila držati pregledna predavanja iz predmeta Povijest Grčke i Rima i Stara povijest hrvatskih zemalja. U okviru kolegija Odabrane teme iz grčke i rimske povijesti držala je problemska predavanja i seminare o odnosu prema strancima u grčkoj i rimskoj starini (posebno na primjeru Ilira), o socijalnim prilikama rimskih vojnika, o helenističkome razdoblju, o julio-klaudijevskoj dinastiji, povijesti Sicilije, grčkoj kolonizaciji i rimskim kolonijama.

Zajedno s prof. dr. P. Selemom u akad. g. 2000/01. pokrenula je na Odsjeku za povijest izborni predmet “Radionica stare povijesti”. U prvoj akademskoj godini predmet radionice bila je prikladnost novih hrvatskih prijevoda djelâ grčkih i rimskih povjesničara za historiografski istraživački rad, a u drugoj hramski sklopovi kao povijesni izvor. Za obje radionice izradila je u koautorstvu i uredila odgovarajuće priručnike [12(171) i 15(179)].

U koautorstvu s dr. B. Olujićem izradila je 2. i 3. izdanje Malog pojmovnika stare povijesti koji je obvezatno ispitno pomagalo na studiju povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. [5(143) i 14(177)]. Prema odluci Vijeća Odsjeka za povijest pripremila je obvezatan naputak za opremu studentskih pisanih radova kritičkim aparatom. Sudjelovala je u vodstvu 3 stručne studentske ekskurzije na specijalizirane izložbe i terene u inozemstvu (Austrija, Grčka).

U akad. g. 2000/01. predavala je Staru povijest u Slavonskom brodu, na dislociranom studiju povijesti Sveučilišta u Osijeku. Nositelj je predmeta “Hrvatska latinistička historiografija i povijest jadranskoga pomorstva” u okviru studija pomorske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu.

Sastavila je program za predmet “Prapovijest i antika u nastavi hrvatske povijesti” u poslijediplomskom studiju metodike nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru čiji je plan u tijeku valorizacije.

Na poslijediplomskom studiju povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu nositelj je predmeta “Latinski jezik”. Sastavila je program predmeta “Hrvatska latinistička historiografija.” Na poslijediplomskom studiju arheologije na istom Fakultetu nositelj je predmeta “Pisani izvori u službi arheološkog istraživanja”.

Bila je prvi član četiriju povjerenstava za ocjenu magistarskog rada (T. Shek-Brnardić, Duhovni razvoj Baltazara Adama Krčelića (1715. – 1778.), 1999; S. Bilić-Dujmušić, Ratne operacije u provinciji Ilirik 49. – 47. pr. Kr., 2001.; Z. Blažević, Ideološka koncepcija u djelima postkarlovačkog ciklusa Pavla Rittera Vitezovića (1662. – 1713.), 2001.; M. Tomorad, Egiptološki prinosi hrvatskih povijesnih znanosti, 2001.) i treći član jednoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada (B. Nikšić, Opis Osmanskog Carstva Nikole Matije Iljanovića iz druge polovice 17. stoljeća, 1998.)

Bila je mentor za osam diplomskih radnji (H. Gračanin, Žena u društvu rimskog Ilirika: Natpisi iz Siscije kao izvor, 1997.; V. Kos, Panonske Jovije, 1998.; A. Laktašić, Nalazi rimskih građevina na prostoru Siska: Interpretacije u literaturi, 1999.; Đ. Smajić, Autohtoni kultovi na rimskim spomenicima u Panoniji, 2000.; N. Balaško, Hrvatski povijesni prostor u Tacitovim djelima, 2000.; K. Rajšel, Hrvatska bibliografija o rimskoj vojsci u provinciji Dalmaciji: Anotirana regionalna bibliografija građe iz fonda NSK u Zagrebu, 2000.; A: Vučeta, Privatne starine u židovskim zemljama na smjeni era, 2000.; P. Bašić, Rimske vojne diplome iz Panonije kao povijesni izvor, 2001.) i za jedan magistarski rad (V. Posavec, Dalmacija u vrijeme Marcelina i Julija Nepota, Zagreb 1998.). Konzultant je za studentski projekt “Heuristički rječnik Daniela Faratija”, financijski podržan od Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Pristupničin nastavni rad je uzoran.

 

Stručni rad

                U enciklopedijskoj natuknici o I. Lučiću pristupnica je ažurno rezimirala spoznaje o ovome autoru, ocu hrvatske kritičke historiografije [14(168)].

                Pristupnica redovito recenzira stručne edicije[3(132), 4(140), 5(146), 6(147), 9(154), 10(158), 11(159), 12(160)], te prikazuje kulturne i znanstvene projekte relevantne za područja kojima se bavi [7(148), 8(149)].

                Specijaliziranost na području klasične filologije i kasnijega latiniteta aplicira u stručnoj obradi latinske i srodne građe s hrvatskog područja [1(142), 2(170)].

U suradnji s Ministarstvom prosvjete i kulture organizirala je savjetovanje o inovacijama u nastavi stare povijesti i na njemu sudjelovala priopćenjem. (Br. 9. na priloženome popisu skupova). Priopćenjem o primjeni starih literarnih izvora u nastavi povijesti sudjelovala je na međunarodnom znanstvenom skupu, i taj je rad objavljen u materijalima skupa [10(165)].

Knjiga razgranatog udžbenika povijesti za 5. razred osnovne škole kojemu je koautor (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl) izašla je u 3. izmjenjenom i u 4. izdanju te u prijevodu, radna bilježnica u 1. – 5. izdanju, čitanka u jednom izdanju [1(134 - 4(137); 6(152) – 9(164), 11(167), 13(173)]

Kao stručni urednik dr. B. Kuntić-Makvić priredila je knjige Publije Flavije Vegecije Renat, Sažetak vojne vještine, prev. T. Shek Brnardić, Uvodna studija V. Brnardić, Zagreb: Golden marketing 2002. i Pierre Cabanes, Iliri od Bardileja do Gencija, Zagreb, Svitava 2002.

Recenzirala je atlas iz stare povijesti za osnovnu školu, T. Kaniški – H. Križevan – Z. Velagić, Povijesni atlas za 5. razred osnovne škole, Zagreb: ŠK 2001..

Izradila je projekt za primjenu informatičke tehnologije “Eurikleja – Antički literarni izvori za hrvatski povijesni prostor”. To je baza izvora uređena za elektroničko pretraživanje. IT - projekt je u 2002. godini prihvaćen i podržan od Ministarstva znanosti.

U okviru programa “Zagrebačka klasična gimnazija 1667. – 2007.” pri Društvu Zagrebačke klasične gimnazije pristupnica vodi projekt za informatičku obradu latinskih podataka o klasičarima od konca 18. do sred. 19. st. Oba informatička projekta u izvještajnom su razdoblju javno prezentirana . [Usp. br. 20 na popisu skupova]. Za izvršitelje projekta računalne obrade latinskih podataka o klasičarima dr. B. Kuntić-Makvić izradila je priručni tumač kratica i pregled sustava školovanja u razdoblju koje se obrađuje [16(176)].

Pristupnica nastavlja rad u ljetnome seminaru za mlade “Pharos - Antička kultura hrvatskog Sredozemlja” i u sestrinskom seminaru za istu populaciju “Felix Salona” koji je inauguriran u izvještajnom razdoblju.

Pristupničin stručni rad vrlo je bogat i inovativan na različitim razinama, od znanstvene do osnovne obrazovne i opće popularizacijske.

 

Z a k l j u č a k

 

            Pristupnica dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić ispunjava minimalne uvjete Znanstvenoga područnog vijeća humanističkih znanosti za izbor u znanstveno-nastavno zvanje znanstvenoga savjetnika odn. redovitoga profesora (NN 38, od 21. travnja 1997.). U izvještajnom razdoblju objavila je 8 izvornih znanstvenih radova, 7 stručnih radova i 1 stručni rad s područja nastave povijesti u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (kategorija a1), a daljnjih 11 izvornih znanstvenih radova (kategorija a2), 9 stručnih radova i 14 stručnih radova s područja nastave objavila je u drugim kvalificiranim publikacijama, te njezina produkcija te vrste znatno nadmašuje propisane minimalne uvjete (propisani minimum je 8a1 + 4a2). Pred izlaskom joj je jedna znanstvena knjiga (a3).

            Nadalje, pristupnica ispunjava minimalne uvjete Rektorskoga zbora za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstvena zvanja i nastavna zvanja (NN 94, od 8. XI. 1996.). Njeno sudjelovanje na znanstvenim skupovima u izvještajnom razdoblju daleko nadmašuje propisani broj: na znanstvenim skupovima sudjelovala je s 22 priopćenja, od toga je 8 skupova bilo u inozemstvu. (Propisani uvjeti: ukupno 8 priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga min. 3 na međunarodnima). Uz to potpuno ispunjava 5 od daljnjih 6 uvjeta Rektorskoga zbora (traži se udovoljavanje trima uvjetima): autor je nastavnih pomagala za dodiplomsku nastavu, sadržajno i u metodici unaprijedila je nastavni proces, bila je mentor za 8 diplomskih radova, bitno je unaprijedila stručni rad, nositelj je projekta za primjenju informatičke tehnologije u znanstvenim istraživanjima i nositelj je teme u okviru znanstvenoistraživačkog projekta, voditelj je kolegija u poslijediplomskim studijima, organizirala je znanstvene i stručne skupove. Šesti uvjet ispunjava djelomično: u izvještajnom razdoblju pod njenim je mentorstvom obranjen jedan magistarski rad.

            Pristupnica udovoljava svim zahtjevima što ih 3. stavak 42. članka Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (pročišćeni tekst, NN 59 od 17. VII. 1996.) propisuje za znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Doktor je znanosti, preko tri se godine bavi znanstvenoistraživačkim radom u zvanju višeg znanstvenog suradnika, ima veći broj knjiga i znanstvenih radova objavljenih u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama koji su značajnije utjecali na razvitak znanosti, uspješno sudjeluje u znanstvenim projektima i programima, nakon izbora u prethodno zvanje objavila je nove radove.

Naposljetku konstatiramo da pristupnica time udovoljava uvjetima koje 3. stavak 74. članka Zakona o visokim učilištima (pročišćeni tekst, NN 59 od 9. VII. 1996.) propisuje za nastavno zvanje redovitog profesora: ispunila je zakonske uvjete za znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i uvjete Rektorskog zbora. U izvještajnom je razdoblju izvela znanstvene i stručne projekte koji značajnije utječu na razvitak povijesnih znanosti i struke. Radila je preko dvadeset godina na visokom učilištu. Nakon izbora u prethodno zvanje objavila je nove radove.

 

M i š l j e n j e

 

Pristupnica udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor oglašen natječajem na koji se javila. Njen cjelokupni znanstveni, nastavni i stručni rad dostojni su izbora u najviše znanstveno-nastavno zvanje.

P r i j e d l o g

 

            Temeljem svega iznesenoga, predlažemo da se pristupnica dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić izabere za redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmete Povijest Grčke i Rima i Stara povijest hrvatskih zemalja na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

___________________________________

Dr. sc. Petar Selem, red. prof., 1. član

 

___________________________________

dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof., 2. član

 

___________________________________

dr. sc. Nenad Cambi, red. prof., 3. član

 


Dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić

B i b l i o g r a f i j a    p o    v r s n o ć i

nakon prethodnog izbora u znanstveno nastavno zvanje

 

A) Knjiga

1.     180. [1] Batones, Zagreb 2002., recenzirana znanstvena knjiga u prijelomu (potvrda u prilogu)

 

B) Znanstveni radovi

B1 Rad u knjizi

 

1.        130. Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa, Kultura, znanost i umjetnost I., Srednji vijek (VII-XII. stoljeće): Rano doba hrvatske kulture, ur. Ivan SUPIČIĆ, HAZU – AGM, Zagreb 1997., 73-91, Izvorni znanstveni rad

2.        156. L’Antiquité grecque et romaine, Croatie: Trésors de la Croatie ancienne des origines ŕ la fin du XIIe sičcle, [La Croatie et l’Europe I.], éd. Ivan SUPIČIĆ, Paris: Somogy Éditions d’Art – Zagreb: HAZU – AGM, 1999., 73-91, Izvorni znanstveni rad

3.        157. Greek and Roman Antiquity, Croatia in the Early Middle Ages: A Cultural Survey, [Croatia and Europe I.], Ed. Ivan SUPIČIĆ, London: Philip Wilson Publishers 1999 – Zagreb: AGM 1999., 73-91, Izvorni znanstveni rad

4.        169. Oporuka Nikole Zrinskog, prijevod B. Kuntić-Makvić, komentar B. Kuntić-Makvić – Ž. Vujić, Zrinski i Europa, ur. J. DAMJANOV, Zagreb: Društvo mađarskih zanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj 2000., 136 – 150, Izvorni znanstveni rad

 

B2 Radovi u zbornicima skupova, u znanstvenoj periodici i dr.

 

5.        131. Vadica, Apli filia viva posuit… Предци и предтечи: Митове и утопии на Балканите, edd. Илия Конев – Цветан Ракъовски - Снежана Димитрова – Маринела Вълчанова, Благовград: Международният университетски семинар за валканистични проучвания и специалиализации при ЮЗУ “Неофит Рилски” 1997., 434-440, Priopćenje na znanstvenom skupu s međunarodnom recenzijom, Cjeloviti izvorni znanstveni rad u zborniku radova skupa

6.        133. Il Corpus Epigrafico di Pharos (Hvar, Lesina), Le fonti antiche epigrafiche, letterarie e numismatiche della regione Alpe – Adria, Atti della III Tavola Rotonda Internazionale [Aquileia nostra LXVIII/1997., 290-358], edd. Cristina GOEMZEL – Claudio ZACCARIA – Gino BANDELLI, Aquileia: Museo archeologico 1997., 330-331, Pozvano predavanje na skupu s međunarodnom recenzijom, Cjeloviti izvorni znanstveni rad

7.        138. Carski kult u rimskim literarnim izvorima – the Imperial Cult in Roman Literary Sources, Međunarodno arheološko savjetovanje “Carski kult na istočnom Jadranu – International arhcaeological Symposium “Imperial Cult in the Eastern Adriatic” [Materijali 9, Prilozi za povijest i kulturu Istre, ur. V. Girardi-Jurkić], Pula: Društvo za povijest i kulturni razvoj Istre – Međunarodni centar hrvatskih sveučilišta, 23 –24 i 65 – 66, Prethodno priopćenje

8.        139. Hrvatska povijest i panonska povijest, Osječki zbornik XXII. – XXXIII. /1997., 123-128, Izvorni znanstveni rad, rad u časopisu

9.        141. La continuité de la mentalité urbaine: de Pline l’Ancien ŕ Constantine Porphyrogénčte, Hortus artium medievalium: Journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages 4/1998., 231-237, Izvorni znanstveni rad u međunarodno referiranom časopisu s popisa Ministarstva znanosti

10.     144. Grčki natpis s Bribirske glavice – Inscription grecque provenant de Bribirska glavica (Varvaria antique), Međunarodni znanstveni skup “Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana - Greek Influence along the east Adriatic coast, , Split 24.-26. rujna 1998., Izvorni znanstveni rad, poster.

11.     145. Les Illyriens – Voisins étranges, poster, L’Antiquité Classique et l’Esprit de la Découverte – The Classical World and the Spirit of Discovery, Colloquium didacticum classicum XVII Olisiponense, Lisabon, 30. IX. – 3. X. 1998., Izvorni znanstveni rad, poster.

12.     150. Honorius Iunior, Salonitanae urbis episcopus: Essai sur la Dalmatie de son temps, Acta XIII Congressus internationalis archaeoogiae Christianae – Radovi XIII međunardnog kongresa za starošršćansku arheologiju [Studi di antichitŕ christiana LIV – VHAD 87-89 Suppl.] T. II., Edd. Nenad CAMBI – Emilio MARIN, Cittŕ del Vaticano: Pontificio istituto di archeologia christiana – Split: Arheološki muzej 1998., 997-1002, Priopćenje na znanstvenom skupu s međunarodnom recenzijom, Cjeloviti izvorni znanstveni rad u zborniku radova skupa

13.     151. Ceun: Uz jedan grčki natpis s Bribirske glavice (Varvaria), [Izdanja HAD 19/1988.], ur. Božidar ČEČUK, Zagreb: Hrvatsko arheološko društvo 1998., 243-249, Priopćenje na znanstvenom skupu, Cjeloviti izvorni znanstveni rad u zborniku radova skupa

14.     155. Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija. Primjeri s izmaka antike, Etničnost i povijest, ur. Emil HERŠAK, Institut za migracije i narodnosti – Naklada Jesenski i Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 1999, 83-94; Summary 183, Ρезюме 190 Summary 183 Ρезюме 190, Recenzenti dr. sc. Jadranka Grbić dr. sc. Ante Laušić, Cjeloviti izvorni znanstveni rad u zborniku radova skupa

 

 

1.        162. Žena kao pokazatelj civilizacijske različitosti, Hrvatski nacionalni i državni identitet i kontinuitet, I. kongres hrvatskih povjesničara, Knjiga sažetaka, Zagreb : Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti – Hrvatski institut za povijest – Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu -  Društvo za hrvatsku povijesnicu, 63, Abstract

2.        166. Kako preseliti hram? Scripta et effossiones 1.: Plin. Epist. X, 49 (58; 61) i 50 (59; 62), OA 23-24/1999-2000., 115-122, Resumé: Comment transférer le sanctuaire? 122, Izvorni znanstveni rad u časopisu s popisa Ministarstva znanosti

3.        172. Ljepokosa Korkira, Arheološka istraživanja na području otoka Korčule i Lastova [Izdanja HAD 20], ur. Božidar ČEČUK, Zagreb 2001., 169-181, Resumé Corcyre aux beaux cheveux 181, Priopćenje na znanstvenom skupu – Cjeloviti izvorni znanstveni rad

4.        174. Stara povijest i rana hrvatska povijest u djelu Kraljevstvo Slavena Mavra Orbinija, Program Znanstvenog kolokvija “Kraljevstvo Slavena” Mavra Orbinija – (re)produkcijski okviri i recepcijski horizonti u četiristoljetnom trajanju, Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2001., str. 6 s. p., Abstract

5.        178. Les Romains et les Grecs adriatiques, Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana – Greek Influence along the east Adriatic Coast: Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 24. do 26. rujna 1998. godine u Splitu – Proceedings of the International Conference held in Split from September 24th to 26th 1998, ur. – ed. N. Cambi – S. Čače – B. Kirigin, Split: Književni krug 2002., 141 – 158, Priopćenje na znanstvenom skupu s međunarodnom recenzijom – Cjeloviti izvorni znanstveni rad u zborniku skupa

 

c) Stručni radovi

C1 Rad u knjizi

 

I.                     142. Prijevod i komentar latinskih, talijanskih i francuskih citata, naslova i dr. referencija za Tumač imena i izraza te Napomena prevoditelja u izdanju Eugen Kvaternik, Izabrani politički spisi, prir. D. JELČIĆ, MH, Zagreb 1998., 485-528, Stručni rad

II.                   170. Šesto putno pismo Jakova Tolla: Preplemenitome i presvijetlome gospodinu Nikoli Witsenu : Gradačko putovanje i gostoprimstvo Zrinskih. prev. B. Kuntić-Makvić, Zrinski i Europa, ur. J. DAMJANOV, Zagreb: Društvo mađarskih zanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj 2000., 151 – 158, Stručni rad, prijevod

 

C2 Radovi u znanstvenoj periodici i dr.

 

III.                 132. Rajko Bratož, Grčka zgodovina, Kratek pregled s temeljnimi viri in izbrano literaturo, Zbirka zgodovinskega časopisa 18 in Knjižna zbirka Scripta, Zveza zgodovinskih društev slovenije – Študentska založba Študentske organizacije Univerze v Ljubljani, Ljubljana 1997., 264 str., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 30/1997., 338-342, Recenzija, Rad u časopisu s popisa Ministarstva znanosti

IV.                 140. Illyricum mythologicum Radoslava Katičića, Encyclopaedia moderna god. XVII, br. 47/1997., 91 – 94, Recenzija, Rad u časopisu

V.                   146. B. MIGOTTI, Evidence for Christianity in Roman Southern Pannonia (Northern Croatia), A Catalogue of finds and sites, [BAR International Series 684] (Archaeopress, Publishers of British Archaeological Reports), 1997., 117 p., Hortus artium medievalium, Journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages 5/1999, 247-248, Prikaz, Rad u međunarodno referiranom časopisu s popisa Ministarstva znanosti

VI.                 147. R. Cunja, Poznorimski in zgodnjesrednjeveški Koper, Koper 1996., Obavijesti HAD 1/1998 (XXX), 105-106, Prikaz, Rad u časopisu

VII.               148. Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana - Greek Influence along the east Adriatic coast, Međunarodni znanstveni skup, Split 24.-26. rujna 1998., Obavijesti HAD 3/1998. (XXX), 29-31 Prikaz, Rad u časopisu

VIII.             149. L’Aventure des écritures – Naissances, Izložba u Bibliothčque nationale de France, sjedište “F. Mitterand”, 4. studenoga 1997. – 17. svibnja 1998.; Katalog izložbe, Pariz 1997., 224 str., slike, karte. Obavijesti HAD 3/1998. (XXX), 186-187, Prikaz, Rad u časopisu

IX.                154. Antički priručnik tehničke struke, Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, prev. Matija Lopac i Vladimir Bedenko, Zagreb 1999, Golden marketing i Institut građevinarstva Hrvatske, Zarez I/6, 30. IV. 1999, 39, Prikaz, Rad u časopisu

X.                  158. R. CASANELLI – M. DAVID – V. DE MICHELE – A. FROVA, “Ubi palatio dicitur” – Residenze di re e imperatori in Lombardia, ed. M. DAVID, (Centro di Documentazione Storica del Assesorato alla Cultura), Cinisello Balsamo 1999., 112 p., 76 fig., bibliographie, Hortus artium medievalium: Journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages 5/1999., 247-248, Recenzija, Rad u međunarodno referiranom časopisu s popisa Ministarstva znanosti

XI.                159. Religions and Cults in Pannonia, éd. J. FITZ, (Bulletin du Musée roi Saint-Etienne, Série A. No. 33), Fejér Megyei Múzeumok Igazgatósága, Székesfehérvár 1998., 148 p., Hortus artium medievalium: Journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages 5/1999., 249-250, Prikaz, Rad u međunarodno referiranom časopisu s popisa Ministarstva znanosti

XII.              160. B. MIGOTTI – M. ŠLAUS – Z. DUKAT – LJ. PERINIĆ, Accede ad Certissiam. Antički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Đakova, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Odsjek za arheologiju 1998., 158 p., summary “Accede ad Certissiam”. The archaeological Site of štrbinci in the Roman and Early Christian Periods pp. 149-157., 28 fig. hors de catalogue, 8 tables en couleur., Hortus artium medievalium: Journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle Ages 5/1999., 250, Prikaz, Rad u međunarodno referiranom časopisu s popisa Ministarstva znanosti

XIII.            161. Hrvatska historiografija o staroj povijesti, Suvremena hrvatska historiografija, Hrvatski nacionalni i državni identitet i kontinuitet, I. kongres hrvatskih povjesničara, Knjiga sažetaka, Zagreb : Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znaosti – Hrvatski institut za povijest – Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu -  Društvo za hrvatsku povijesnicu, 21-22, Stručni rad, Prethodno priopćenje

XIV.            168. Lučić (Lucić), Ivan (Ioannes Lucius), Leksikon hrvatskih pisaca s. v., ur. d. Fališevac – K. Nemec – D. Novaković, Zagreb: Školska knjiga 2000., 434-435 Stručni rad, enciklopedijski članak

XV.              175. Program Klasična gimnazija u Zagrebu 1607 – 2007., (s D. Borasom i M. Hercigonja-Szekeres), Stručni rad, poster na Danima udruga, Zagreb, 14. – 16. prosinca 2001.

XVI.            176. Katalozi i klasifikacije Zagrebačke klasične gimnazije 1776/7. – 1840/1.: Priručni rječnik pojmova i kratica; Skica nastavnog plana (68 pojmova), Zagreb: Društvo Zagrebačke klasične gimnazije 2001., Stručni rad, pomagalo u radu na građi

 

D) Stručni radovi s područja nastave

 

1.        134. Povijest za V. razred osnovne škole, Radna bilježnica (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof. Zagreb: Alfa 1997., Razgranati udžbenik - Radna bilježnica

2.        135. Povijest za V. razred osnovne škole, Čitanka (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Ivka Pavičić, prof., Zagreb: Alfa 1997., Razgranati udžbenik, čitanka.

3.        136. Историја за V разред основне щколе (s d. Čuturom i T. Težak-Gregl), Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof., ед. Αнџелко Μијатовић, Загреб: Αлфа 1997., Razgranati udžbenik – Knjiga

4.        137. Историја за V разред основне щколе, Радна свеска, (s d. Čuturom i T. Težak-Gregl), ед. Αнџелко Μијатовић, Загреб: Αлфа 1997., Razgranati udžbenik – Radna bilježnica

5.        143. Mali pojmovnik stare povijesti, Ispitno pomagalo (s B. Olujićem), 2. izdanje (244 natuknice), Zagreb: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta 1988., Nastavno pomagalo

6.        152. Povijest za V. razred osnovne škole (s D. Čuturom i T. težak-Gregl), 3. izmijenjeno izdanje, ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof.Zagreb: Alfa 19983, Razgranati udžbenik - Knjiga

7.        153. Povijest za V. razred osnovne škole, Radna bilježnica (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof.Zagreb: Alfa 19982, Razgranati udžbenik - Radna bilježnica

8.        163. Povijest za V. razred osnovne škole (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof., Zagreb: Alfa 19994, Razgranati udžbenik - Knjiga

9.        164. Povijest za V. razred osnovne škole, Radna bilježnica (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof., Zagreb: Alfa 19993, Razgranati udžbenik - Radna bilježnica

10.     165. Klassische texte im Geschichtsunterricht, Slika antike u novovjekovlju – L’imagine dell’antichitŕ nella ricezione moderna – L’image de l’antiquité ŕ l’époque moderne – Das Bild er Antike in der Neuzeit – The Image of Antiquity in Modern Times, Colloquium didacticum XVI Zagrabiense, Zbornik radova s međunarodnog skupa Zagreb, 2.-5. V. 1997, ur. Olga PERIĆ, L&G – Odsjek za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu – Hrvatsko društvo klasičnih filologa, Zagreb 2000, 254-256, Rad u materijalima skupa s međunarodnom recenzijom, Stručni rad s područja nastave povijesti,

11.     167. Povijest za V. razred osnovne škole, Radna bilježnica (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof., Zagreb: Alfa 20004, Razgranati udžbenik - Radna bilježnica

12.     171. Herodot – Salustije – Nepot: Izbor [Čitanke Odsjeka za povijest 25.: Priručnici Radionice stare povijesti 1.], odabrali B. Kuntić-Makvić, B. Olujić, P. Selem, ur. B. Kuntić-Makvić, Zagreb: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta 2000., Nastavno pomagalo, 160 stranica

13.     173. Povijest za V. razred osnovne škole, Radna bilježnica (s D. Čuturom i T. Težak-Gregl), ed. Anđelko Mijatović, Recenzenti: dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, dr. sc. Filip Potrebica, Ivka Pavičić, prof., Zagreb: Alfa 20015, Razgranati udžbenik - Radna bilježnica

14.     177. Mali pojmovnik stare povijesti: Ispitno pomagalo (s B. Olujićem), 3. Izdanje (323 natuknice), Zagreb: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta 2002., Nastavno pomagalo

15.     179. Hramski sklop kao povijesni izvor [Čitanke Odsjeka za povijest 37.: Priručnici Radionice stare povijesti 2.], odabrali B. Kuntić-Makvić, B. Olujić, H. Potrebica, P. Selem, ur. B. Kuntić-Makvić, Zagreb: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta 2002., Nastavno pomagalo, 89 stranica

 

 

 


Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

 

Zagreb, 6. svibnja 2003.

 

 

Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmete Dječja književnost na engleskom jeziku i Odabrani tekstovi engleske književnosti, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu podnosimo sljedeće

 

IZVJEŠĆE

 

 

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 8. siječnja 2003. godine prijavila se mr. sc. Smiljana Narančić Kovač kao jedina pristupnica.

 

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je Smiljana Narančić Kovač rođena 1957. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Hrvatska je državljanka. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. godine diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik i stekla stručni naziv profesora komparativne književnosti i engleskog jezika. Na istome je fakultetu 1989. godine završila poslijediplomski studij obranivši magistarski rad pod naslovom Trojna struktura Suza sina razmetnoga Ivana Gundulića, i stekla naziv magistra društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije. Osim znanja engleskog jezika, pristupnica se aktivno služi i njemačkim jezikom.

 

Pristupnica ima više od 20 godina radnoga staža.

 

Na temelju priloženoga popisa radova, samih radova i poznavanja pristupničinih aktivnosti zaključujemo da je nastavna, stručna i znanstvena djelatnost mr. sc. Smiljane Narančić Kovač iznimno bogata.

 

Radila je kao profesor engleskog jezika u nekoliko osnovnih i srednjih škola u Zagrebu, kao prevoditeljica i referentica razreda u HAZU te kao predavač i viši predavač engleskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu: od 1983. do 1993. na Filozofskom fakultetu i još nekoliko drugih fakulteta, potom na Filozofskom fakultetu – Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu (danas Učiteljska akademija), gdje je 1999. godine izabrana za višega predavača. Predavala je niz književnih i jezičnih kolegija, a trenutno predaje četiri kolegija koji su povezani s književnošću (Dječja književnost na engleskome jeziku, Odabrani tekstovi engleske književnosti, Pričanje i pjevanje na engleskome i Slikovnica engleskog govornog područja). Pristupnica je i voditeljica studija engleskog jezika kao pojačanoga predmeta na Učiteljskoj akademiji, koautorica koncepcije toga studija, autorica nastavnoga plana i programa za većinu kolegija na tom studiju te autorica nastavnoga programa studija engleskog jezika za izvanredni dopunski studij za doškolovanje učitelja razredne nastave.

 

Osim iznimno kvalitetnog predavačkog rada pristupnica vrlo uspješno provodi i izvannastavne aktivnosti i projekte sa studentima, potiče studente na istraživanja i objavljivanje stručnih i znanstvenih radova. Rezultat toga je nekoliko radova objavljenih u suautorstvu sa studentima. Dosada je velik broj (oko pedeset) studenata izradilo i obranilo diplomski rad pod njezinim mentorstvom. Pristupnica je autorica priručnika za nastavu engleskog jezika na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, nastavnih materijala za još nekoliko studijskih grupa Sveučilišta u Zagrebu, poglavlja u knjizi Strani jezik u osnovnoj školi koja je obvezatna literatura na kolegijima iz metodike nastave stranih jezika na više sveučilišnih studijskih grupa. Suautorica je računalnog programa Predict za vježbanje tehnike predviđanja prilikom čitanja stručnih tekstova. Vrlo je cijenjena recenzentica nastavnih materijala za učenje engleskog jezika u osnovnoj školi. Objavila je i nekoliko prijevoda.

 

Na nekoliko domaćih i međunarodnih skupova Smiljana Narančić Kovač održala je zapažena izlaganja. Održala je i predavanje u Sekciji za fonetiku HFD-a, u nekoliko je navrata studentima anglistike govorila o ulozi književnosti u nastavi engleskog jezika, a održala je i nekoliko seminara za učitelje engleskog jezika u osnovnim školama i dječjim vrtićima.

 

Deset je godina bila članica, a dvije i tajnica, časopisa Strani jezici. Članica je Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatskoga filološkoga društva i Hrvatske udruge profesora engleskoga jezika.

 

U mnogobrojnim dosad objavljenim znanstvenim i stručnim radovima (17 do izbora u višega predavača i 10 nakon izbora) bavi se književnopovijesnim istraživanjima, istraživanjima nastave književnosti, posebice književnosti na stranome jeziku, i istraživanjima u primijenjenoj lingvistici. U sklopu istraživanja u području književnosti posebno je vrijedno istaknuti njezino istraživanje dubinske unutrašnje strukture Gundulićeva djela Suze sina razmetnoga koje je provela u sklopu magisterija; o rezultatima svojih analiza objavila je i zasebnu knjigu, a rezultate posebne analize te poeme s obzirom na stalna mjesta i tradicionalne pjesničke motive objavila je u jednom znanstvenom članku. Posljednjih se desetak godina bavi istraživanjima dječje književnosti, čitateljskih strategija, razumijevanja, jezikom struke, dvojezičnošću te primjenom računala u nastavi. Bila je suradnica na četiri  znanstvena projekta Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1991-1993: Pragmalingvistika prirodnih jezika; 1991-1995: Enciklopedija hrvatske književnosti; 1996-2001: Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika; od 2002. – Engleski jezik u Hrvatskoj). O rezultatima svojih istraživanja izvještavala je na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima.

 

U nastavku ovoga izvješća opisat ćemo desetak pristupničinih radova koji je, po našem mišljenju, kvalificiraju za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole. Držimo da je tim radovima Smiljana Narančić Kovač značajno unaprijedila struku ponudivši nove vrijedne književnopovijesne spoznaje, s jedne strane, nove uvide važne za područje glotodidaktike (posebno za nastavu jezika struke, nastavu književnosti na engleskom jeziku i uporabu računala u nastavi stranog jezika), s druge, te dvojezičnosti, s treće.

 

 

Trojna struktura Gundulićevih “Suza sina razmet­noga”. -Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 1994. - 189 str. - (Znanstvena biblioteka ; 23)

 

Studija donosi iscrpnu analizu pripovjednoga aspekta Suza sina razmetnoga Ivana Gundulića. Pokazuje se da se to djelo odlikuje višestruko složenom tročlanom strukturom koja se otkriva ne samo na razini horizontalne i vertikalne raščlambe tematskih i fabularnih elemenata poeme u cjelini, nego i u organizaciji pojedinih pripovjednih elemenata. Parabola o razmetnome sinu medij je u kojemu se realiziraju sve tri u Suzama uočene razine zbivanja, izvanjsko, unutrašnje i onostrano, i u kojemu se uspostavlja njihova koordinacija. Pojedine razine zbivanja međusobno pokazuju tematski i kompozicijski paralelizam, a svaka se od njih odvija u tri koraka. Odnosi pojedinih koraka na horizontalnoj ravnini odgovaraju međusobnim odnosima triju razina zbivanja na vertikalnoj ravnini. Junak stoga tijekom razvoja fabule istodobno prolazi put od problematične početne situacije do razrješenja i stjecanja željenoga dobra na svakoj pojedinoj razini zbivanja i put uspona s nižih na više razine zbivanja.

Osim toga, kao specifična je osobina Suza otkrivena i iznimno razrađena organizacija vremena zbivanja, kao i dosljedno izgrađen odnos vremena zbivanja i vremena kazivanja na svim razinama, koji se s jedne strane ponavlja u načinu organizacije prostornih elemenata fabule, a s druge se strane ogleda u samome tekstu, u odgovarajućem odabiru i porabi karakterističnih vremenskih oznaka u skladu s vremenskom strukturom djela. Pokazalo se također da izbor glagolskih vremena u pojedinim odsječcima teksta prati vremensku strukturu pripovijedanja.

Konačno, tematska troslojnost djela odgovara trostrukomu modusu ljudskoga postojanja (kroz religijsko, spoznajno-filozofsko i pojavno kao književno); a realizira se kroz govorne perspektive (opisnu, narativnu, refleksivnu) koje otkrivaju blizinu pojedinih segmenata poeme s tipovima diskursa koji su takvim "svjetovima" primjereni.

 

Najvažniji je doprinos ove studije analiza pripovjednoga sloja poeme i otkrivanje analogne trojnosti na svim razinama njezine pripovjedne strukture. Prikazuje Gundulića kao pjesnika koji je veliku pozornost poklanjao razradi oblika i suodnošenju sastavnica književnoga djela.

 

Samoća priče. Pokušaj razumijevanja proze Samuela Becketta. - U: Književna smotra, XII (1980), 37, str. 42‑47.

 

U ovom književnoznanstvenom eseju pristupnica analizira i interpretira književni svijet Beckettovih proznih tekstova u zbirci Novele i tekstovi nizašto, te romana Molloy i Malone umire. To je izrazito mračan i nihilističan svijet sveden na puko ''ja'' nepouzdana pripovjedača koje se stalno vrti u krug i susreće s istim u potrazi za samim sobom. Pripovjedačevo ''ja'' usamljeno je i bolesno, jedino je mjesto i vrijeme sebi samom.  Ono se još jedino glasom, a glas je govor, a onda i λόγος, može dovesti u vezu sa svojom ljudskom biti. Birajući glas, međutim, umjesto šutnje, koja bi bila isto što i život u svojoj čistoći, ''ja'' bira i priču. Na taj način bira umjetnost u opoziciji prema 'pravom' životu, bira nešto u čemu ''ja'' nije jedno sa samim sobom, nego nešto drugo od samoga sebe. Ipak, takva je dvojnost jedini način da se uopće bude: u umjetnosti, u priči, u glasu nazire se u Beckettovoj prozi i jedina iskrica nade u neko moguće ozdravljenje i neko novo svanuće.

 

Doprinos je ovoga eseja u tome što u naoko mračnom i statičnom svijetu Beckettove proze otkriva povjerenje u jezik uobličen u priču, u književni čin kao u posljednje utočište ljudskosti.

 

Margaretina ljubav. - U: Književna smotra, XII (1980), 40, str. 42‑45.

 

Autorica u svom književnoznanstvenom eseju nudi interpretaciju jedne od tema romana Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, tema potrage za autentičnim životom kojega je pravi i istinski počinitelj onaj koji ga živi. Tom je temom često zaokupljen roman dvadesetoga stoljeća. U Bulgakova, neautentičan život pojavljuje se utjelovljen u svakodnevnom i javnom građanskom životu. Njemu nasuprot život je umjetnika ili onoga lika koji je spreman žrtvovati materijalno u ime ljudskosti, dostojanstva i umjetnosti, a takvi su likovi Majstora i Margarite. Ipak, upravo lik Margarite nosi još jednu dimenziju, uvjet da se Majstorovo djelo podigne na razinu istinitosti i istinske umjetnosti, uvjet kojim će Margarita zaslužiti za sebe i za Majstora božansko svjetlo i mir: ljubav. Zato u romanu Majstor i Margarita upravo Margaritina ljubav pomaže da se likovi suprotstave Wolandovu zlu i da dođu do Ješue i do autentičnoga života.

 

Analizom tematskih sastavnica romana kroz odnose likova, pristupnica pokazuje relevantnost ljubavi kao uvjeta autentičnosti i tako otkriva još jedan način na koji se bulgakovljevo djelo može dovesti u vezu s novozavjetnim obrascem, a koji je u romanu nedvosmisleno naznačen.

 

Kaspar i njegov protivnik. Handkeov “Kaspar” u kontekstu tradicije. - U: Umjetnost riječi, XXXII (1988), 2, str. 133‑158.

                                                                                                                                                                             

U ovom izvornom znanstvenom članku pristupnica pokazuje da je Kaspar Petera Handkea jedinstveno dramsko-scensko djelo sadašnjega zbivanja koje se na iznenađujući način približilo odlikama upravo onoga u kontrastu s čime se izgrađuje  - odlikama tradicionalne dramske forme. Naime, kao što se dokumentirano izlaže u članku, tradicionalna dramska forma dolazi u krizu u drugoj polovici 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Razdoblje "krize" čini tradiciju iz koje crpi Handkeov Kaspar. Kao tvorevina koja je okupila svoje konstitutivne elemente i suočila ih, Kaspar se pokazuje kao čista drama, djelo kojim se sama drama okreće u sebe i prepoznaje se u onome što jest. Jedinstvo toga djela počiva na onome što se naziva "dramsko-scenskim zbivanjem". Ono što se odvija između Kaspara i glasova razumijemo kao agon između Čovjeka i λόγος-a s jedne i kao agon između lika kao lika i dramskoga govora kao takva s druge strane. Djelo Kaspar pokazuje da u borbi između Kaspara i njegova protivnika nema pobjednika i otvara mogućnost književnosti, koja svoj smisao nalazi u tome da nešto uistinu znači.

 

Ovaj je rad važan doprinos razumijevanju ponajprije Handkeova djela, a onda i suvremene drame kao vrste koja se nužno izgrađuje u dijalogu sa žanrovskim odrednicama tradicionalne drame.

 

 

Odnos između procjene razumijevanja i stvar­nog razumije­vanja / Smiljana Narančić ; Vlatka Velčić. - U: Mili­ca Gačić i Mirjana Vilke (ur.), Istraži­vanja u nastavi stranih jezika. Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. Zagreb, 1989., str. 73‑82.

 

Rezultati istraživanja koje je provedeno na uzorku od 472 studenta I. godine pet zagrebačkih fakulteta potvrdili su pretpostavku da postoji značajna disproporcija između visokog stupnja uvjerenosti ispitanika u razumijevanje teksta na engleskom jeziku i njihova relativno slaba razumijevanja. Ovi rezultati upućuju na to da se studenti u velikom broju oslanjaju samo na svoje poznavanje vokabulara i da površno čitaju tekst, kao i da ne uviđaju prave probleme koje imaju pri razumijevanju. Osim toga, usporedba koeficijenata korelacije ranga pokazala je da postoji značajna razlika između veze tvrdnje o razumijevanju i stvarnoga razumijevanja i veze tvrdnje o nerazumijevanju i stvarnoga nerazumijevanja. Iz toga slijedi da je veza između tvrdnje studenata da razumiju pojedinu rečenicu i razumijevanja te rečenice značajno slabija nego veza između tvrdnje da ne razumiju neku rečenicu i njihovog stvarnog nerazumijevanja. Stoga se nastavnik uglavnom smije pouzdati u procjenu studenata da ne razumiju neku sintaktički složeniju rečenicu, dok procjenu studenata da razumiju takvu rečenicu treba uzeti s velikim oprezom. Iz svega toga slijedi da u nastavi treba temeljito obrađivati za stručni tekst karakteristične složene sintaktičke strukture, kako bi studenti bolje mogli prepoznati čimbenike koji utječu na semantiku rečenice u znanstvenoj i stručnoj literaturi na engleskom jeziku.

 

Ovaj izvorni znanstveni rad pristupnice iznimno je vrijedan i zanimljiv i s glotodidaktičkog stajališta i sa stajališta nastavne prakse.

 

Opravdanost primjene kompjutora za vježbanje čitanja na duljim tekstovima u nastavi engleskog kao jezika struke / Smiljana Narančić ; Vlatka Velčić. - U: Strani jezici, XX (1991), 1‑2, str. 31‑50.

 

U članku autorice analiziraju  rezultate istraživanja koje su provele kako bi se utvrdilo u kojoj je mjeri opravdana primjena kompjutora za vježbanje čitanja na duljim stručnim ili znanstvenim tekstovima na engleskom jeziku. Analizirani su i uspoređeni stavovi i reakcije studenata prve i druge godine Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od kojih je jedna vježbala čitateljsku tehniku predviđanja (prediction) u predavaonici uz nastavnika, a druga uz pomoć računalnog programa PREDICT1, koji su u izradile autorice. Iz studentskih se odgovora na pitanja o prednostima i nedostatcima dvaju pristupa vidjelo da je predviđanje pri čitanju uz pomoć računala znatno poticajnije i korisnije od tradicionalnoga načina rada. Iz rezultata se moglo zaključiti da su vježbe predviđanja uspješne uz odgovarajući računalni program i zato što omogućuju raščlambu teksta na manje cjeline, pa tako razbijaju monotoniju pri čitanju duljega teksta i potiču koncentraciju. Osim toga, pokazalo se da je CALL (Computer Assisted Language Learning) jedna od metoda koja potiče studente na kreativno čitanje, te da može pomoći u realizaciji jednoga od najvažnijih ciljeva nastave engleskoga jezika kao jezika struke na sveučilištu – osposobljavanju studenata za praćenje znanstvene i stručne literature iz područja njihova studija.

 

Riječ je o vrlo kvalitetnom izvornom znanstvenom radu koji nudi nove spoznaje o razvijanju vještine čitanja i nastavi jezika struke.

 

 

Pitanja trogodišnjeg djeteta / Vlatka Velčić ; Smiljana Narančić. - U: Strani jezici, XX (1991), 3, str. 173‑189.

 

U ovom članku autorice iznose  rezultate ''studije slučaja'' (case study) trogodišnjega dvojezičnoga djeteta, tj. praćenja načina na koji on, kao spontani simultani i izbalansirani bilingvalac uči postavljati pitanja na hrvatskom i na engleskom jeziku. Analiziraju  stoga pitanja koja dječak postavlja  u dobi od 3;1 do 3;3, te se navodi i razvrstava velik broj autentičnih primjera djetetovih pitanja. Autorice dolaze do zaključaka: (1) da dječak rabi upite da bi uspostavio komunikacijski kontekst, te potaknuo i usmjeravao razgovor s drugom osobom; (2) da njegova pitanja obuhvaćaju manji raspon semantičko-sintaktički mogućih pitanja u obama jezicima nego što je to slučaj u većine jednojezične djece slične dobi, ali da i u hrvatskom i u engleskom postavlja iste grupe pitanja, kao i (3) da se u formulaciji upita oslanja na isti skup ''osobnih pravila'' u obama jezicima, pa zbog toga u njegovim pitanjima dolazi do nepravilnosti koje se donekle razlikuju od ''pogrešaka'' monolingvalne djece. Činjenica da se radi o dvojezičnom djetetu utječe, dakle, na njegovo učenje postavljanja pitanja.

 

Ovaj članak vrlo je vrijedan izvorni znanstveni rad koji, među prvima u nas, rasvjetljava neke aspekte razvoja hrvatsko-engleskog bilingvizma.

 

Mogućnost uvođenja analize žanra u nastavu jezika struke na fakultetima prirodnih znanosti. - U: Strani jezici, XXI (1992), 2, str. 103-118.

 

U članku (izvorni znanstveni rad) pristupnica iznosi  rezultate istraživanja koje je provela na uzorku od 232 studenta prve i druge godine Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu s namjerom da  utvrdi snalaze li se u formaliziranom načinu izlaganja i raspolažu li znanjima na koja se može osloniti pri obradi žanrova znanstvene literature u okviru sveučilišne nastave engleskoga jezika kao jezika struke. Analiza rezultata je pokazala da znatna većina studenata ne poznaje i ne luči dostatno formalne osobine znanstvenog članka, iako znade odabrati relevantne sadržajne elemente koje takav tekst treba obuhvatiti, te organizirati građu u argumentativni tekst. Zaključak je da  studenti posjeduju potrebna predznanja i vještine, ali se teškoće pojavljuju kada pojedine elemente treba uobličiti u konvencionalnu formu karakterističnih žanrova znanstvene i stručne literature. Iz toga se moglo zaključiti da je uvođenje analize žanra u nastavu engleskoga jezika kao jezika struke na fakultetima prirodnih znanosti ne samo moguće, nego i potrebno, jer bi se time pomoglo ostvarenju jednoga od najvažnijih ciljeva te nastave, a to je bolje snalaženje studenata u znanstvenoj literaturi i njihov lakši pristup u međunarodnu znanstvenu zajednicu.

 

U ovom vrlo kvalitetnom i zanimljivom radu pristupnica nudi vrijedne uvide u nastavu jezika struke na visokoškolskoj razini.

 

Pjesnički motivi i ‘topoi’ u Gundulićevim “Suzama sina razmetnoga”. - U: Umjetnost riječi, XXXVI (1992), 3, str. 219-244.

 

Članak predstavlja izvorni znanstveni rad, a u njemu se analizira poema Suze sina razmetnoga Ivana Gundulića s obzirom na prisutnost tradicionalnih pjesničkih motiva i općih mjesta koja pripadaju zajedničkoj tradiciji europske književnosti.  Množina i raznolikost pronađenih primjera potkrjepljuju zaključak da je ovo Gundulićevo djelo ravnopravni i integralni dio te tradicije. Osim toga, pomna analiza brojnih primjera iz poeme pokazuje da je u Gundulića vrlo rijetko riječ o pukom preuzimanju, nego on tradicionalne motive i opća mjesta prerađuje ili dorađuje u skladu s potrebama svoga djela.

 

Pristupnica je ovim radom pokazala da se Gundulić kreativno odnosi prema književnim konvencijama, te da u svojoj poemi individualizira porabu tradicionalnih općih mjesta.

 

"Dječja književnost u nastavi stranog jezika". - U: Yvonne Vrhovac i suradnici, Strani jezik u osnovnoj školi.  Zagreb: Naprijed, 1999.,  str. 257-272.

 

U tekstu se raščlanjuje potreba i metodička primjerenost primjene izvornih tekstova književnih djela na engleskom jeziku u nastavi engleskoga jezika kao stranoga jezika, i to već od početka učenja. Iznose se razlozi zbog kojih je implementacija književnih djela u nastavu poželjna, od kojih se, uz one koji su povezani s različitim aspektima razvijanja jezične kompetencije, mogu posebno istaknuti poticanje samostalnoga čitanja i razvijanje književne (literarne) kompetencije. Razlažu se potom preduvjeti jezične, literarne i metodičke naravi koji moraju biti zadovoljeni da bi susret s književnim djelom bio uspješan u okviru nastave stranoga jezika. Napokon se govori o obradi književnih djela na stranome jeziku, daju se osnovne upute i  tematiziraju problemi koji se pri uvođenju književnih djela u izvorniku mogu pojaviti, te se za njih nude rješenja.

 

Ovaj pristupničin rad važan je doprinos metodici nastave književnosti u ranom učenju stranoga jezika. Posebno je vrijedan način na koji pristupnica teorijska razmatranja povezuje s problemima praktične prirode koji se mogu pojaviti u nastavi.

 

Razmišljanjem i suradnjom malih k samostalnome čitanju velikih. - U: Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, II (2000), 2, str. 105-118.

 

Pristupnica u članku podržava uvođenje problemskoga pristupa i elemenata kritičkoga mišljenja u nastavu književnosti u nižim razredima osnovne škole. Drži da takav pristup može povećati učeničku samostalnost u čitanju i njihovu čitateljsku kompeten­ciju, te pridonijeti njihovu većem zanimanju za "ozbiljnu" književnost poslije, kada dođu u više razrede. U toj dobi, naime, istraživanja bilježe promjene čitateljskih navika. Primjerenost i primjenljivost nekolikih vrsta zadataka za razumijevanje implikacija književnoga teksta i njegove književne strukture, od kojih su neki za suradnički, a neki za individualni rad, provjerena je u prvome razredu osnovne škole.

Na tekstu priče iz slikovnice A Pig Called Shrimp L. Taylor i J. Langleya, koju je autorica za potrebe istraživanja prevela na hrvatski, demonstrira kako je u razredu moguće osigurati razvijanje književne kompetencije učenika već u ranoj dobi različitim aktivnostima i zadaćama. Autorica predlaže više vrsta aktivnosti i analizira ih s obzirom na njihove ciljeve: praćenjem fabule u malim koracima, poticanje kritičkoga mišljenja, poticanje kreativnoga čitanja, postizanje boljeg razumijevanja likova i njihovih postupaka, njegovanje problemske nastave književnosti u okviru dječjega iskustvenoga svijeta, razvijanje suradnje među učenicima i upoznavanje književnih konvencija. K tomu, nastava književnosti integrira se kroz razne aktivnosti u druge predmete.

 

Ovaj rad nudi originalan i inovativan pristup nastavi književnosti u nižim razredima osnovne škole, a iznimno je vrijedan i zbog autoričinih konkretnih sugestija za implementaciju opisanoga pristupa.

 

 

Reading Authentic Stories in English as a Foreign Language with Seventh Graders. / Smiljana  Narančić Kovač ; Danijel Likar. - U: Children and Foreign Languages III. Ur. Yvonne Vrhovac, Zagreb; Faculty of Philosophy, University of Zagreb, 2001., str. 149-168.

 

U članku se iznose rezultati istraživana koje je provedeno na uzorku od 111 učenika sedmoga razreda urbane, zagrebačke osnovne škole, s ciljem da se utvrdi mogu li oni bez poteškoća samostalno pročitati kraći neadaptirani književni tekst na engleskom jeziku, te kako na njega reagiraju. Za istraživanje je upotrijebljena kratka suvremena basna američkoga autora Arnolda Lobela, The Camel Dances, iz njegove zbirke Fables (1980). Upitnicima nakon čitanja utvrđivalo se kako učenici razumiju priču i kako na nju osobno reagiraju, tj. mogu li na priču reagirati spontano ne opterećujući se činjenicom što je ona napisana na stranome jeziku. Rezultati su pokazali da učenici nisu imali ni subjektivnih ni objektivnih poteškoća pri razumijevanju priče. Osobna reakcija potaknuta je pažljivo sročenim upitnikom koji je sadržavao uglavnom 'otvorena' pitanja, takva na koja se moglo odgovoriti na različite načine, ali koja su poticala na razmišljanje o priči i njezinim implikacijama. Učenički odgovori pokazali su da su učenici sposobni komunicirati s književnim tekstom na stranome jeziku na osobnoj razini i da ga mogu prepoznati kao relevantnoga za svoje osobno iskustvo. Rezultati su također potvrdili hipotezu da se neadaptirani kraći književni tekstovi mogu uspješno uvoditi u nastavu engleskoga kao stranoga jezika pod uvjetom da ih se izabere u skladu sa stupnjem književne i jezične kompetencije koju su djeca usvojila.

 

Riječ je o vrlo kvalitetnom izvornom znanstvenom radu kojeg rezultati nude vrijedne spoznaje i za teoretičare i za praktičare nastave engleskoga kao stranog jezika.

 

 

 

 

Zaključak

 

Ukupnu nastavnu, stručnu i znanstvenu djelatnost pristupnice ocjenjujemo iznimno visoko. Riječ je o izgrađenom stručnjaku koji je u svim aspektima svoje struke vrlo mnogo pridonio njezinom unapređenju.

 

Stručno povjerenstvo smatra da pristupnica mr. sc. Smiljana Narančić više nego udovoljava zakonskim uvjetima za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole:

 

1. jer ispunjava formalne uvjete iz članka 80., stavka 3. Zakona o visokim učilištima (‘Narodne novine’ – pročišćeni tekst 59/96.) i uvjete Rektorskoga zbora:

 

-         objavila je više od deset radova koji su znatno unaprijedili struku

-         napisala je i objavila nove radove nakon izbora u zvanje višega predavača

-         ima više od šest godina radnoga iskustva u struci,

 

2. jer je izuzetno mnogo postigla u svom ukupnom nastavnom, stručnom i znanstvenom radu, u posljednjih pet godina ostvarila je posebno zapažene rezultate u radu sa studentima (i u nastavnim i u izvannastavnim aktivnostima), a pokazala se i vrlo sposobnom u organizaciji studija u kojem sudjeluje.

 

Stoga predlažemo da se mr. sc. Smiljana Narančić Kovač izabere u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmete Dječja književnost na engleskom jeziku i Odabrani tekstovi engleske književnosti, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

 

 

dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

 

 

dr. sc. Diana Zalar, docent (Učiteljska akademija, Zagreb)


 

Odsjek za anglistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR – 10000 Zagreb

 

Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta

za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg

predavača za znanstveno područje

humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti,

grana teorija i povijest književnosti, za predmet

Književno prevođenje

 

Zagreb, 30. travnja 2003.

 

 

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

 

Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, za predmet Književno prevođenje, na Sveučilištu u Splitu, Odsjek za engleski jezik i književnost, podnosimo slijedeći

 

Izvještaj

 

Na Natječaj objavljen u «Slobodnoj Dalmaciji» 27. studenoga 2002. godine prijavila se kandidatkinja mr.sc. Mia Pervan.

 

Mr. sc. MIA PERVAN  rođena je 1943. godine u Dubrovniku. 1966. godine diplomirala je engleski jezik i književnost kao glavni predmet, te ruski jezik i književnost kao drugi predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 2000. godine magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - znanstveno polje znanost o književnosti, temom iz područja književnog prevođenja (Recepcija Thomasa Hardyja u hrvatskoj s osvrtom na prijevode Hardyjevih djela na hrvatski jezik). 1967. godine primljena je u stalni radni odnos na Zavod za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1968. do danas stalno je zaposlena u Školi stranih jezika, Varšavska 14, Zagreb, kao profesor engleskoj jezika i književnosti. Od 1971. - 1979. godine radila je kao mentor na programima za unapređenje nastave u Školi stranih jezika. Uz pedagoški rad kao profesor engleskog jezika i književnosti niz se godina sustavno bavi književnim prevođenjem kao slobodni prevodilac i član Hrvatskog društva književnih prevodilaca. Prevodi s engleskog, ruskog i francuskog jezika.

 

Od 1968. godine prisustvovala je u svojstvu sudionika i predavača brojnim stručnim seminarima za profesore engleskog jezika u zemlji i inozemstvu. Od važnijih seminara u inozemstvu sudjelovala je:

I.                    1986. godine na dvotjednom seminaru pri Sveučilištu u Edinburghu na temu «Engleska književnost XX stoljeća».

II.                 1989. godine na dvotjednom seminaru u londonskoj školi «International House» na temu «Književnost u nastavi stranog jezika».

III.               1990. godine jednomjesečni studijski boravak u SAD-u na odjelima za engleski kao strani jezik pri američkim sveučilištima George Washington, USC, UCLA, Harvard, Pittsburg, Columbia, Princeton.

 

Na međunarodnim je skupovima održala slijedeća predavanja:

IV.              1966. godine na konferenciji IATEFL u Egeru, Madžarska, predavanje «Common language mistakes and how to correct them»

V.                 1998. godine na konferenciji IATEFL u Sofiji, Bugarska, predavanje «Teaching literature in EFL classes».

 

Od pozvanih predavanja u zemlji na temu književnog prevođenja održala je u Društvu hrvatskih književnih prevodilaca nekoliko predavanja i radionica na seminarima za mlade prevodioce, i to:

VI.              2001. godine predavanje: «Tradicija, individualni talent i druge prevodilačke sitnice», radionica: Radionica beletristike

VII.            2002. godine predavanje: «Što je muški prevodilac bez brkova»

 

Kandidatkinja je bila na slijedećim stipendijama: 1990. godine mjesec je dana bila stipendistica američke vlade u programu USIA, koji je obuhvaćao studijski istraživački rad na temu nastave engleskog jezika i književnosti na odsjecima za nastavu engleskog kao stranog jezika na sveučilištima u Washingtonu (George Washington), Bostonu (Harvard University), Los Angelesu (USC, UCLA), Pittsburgu (Pittsburg University), New Orleansu, New Yorku (Columbia University) i Princetonu.

 

Kandidatknja je članica stručnih udruženja HUPE - Hrvatske udruge profesora engleskog jezika te Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

 

Popis stručnih radova:

 

Udžbenici, priručnici

A) U suautorstvu:

Udžbenici za srednji i napredni stupanj engleskog jezka:

 

1. English for You, Book 2 (Zagreb, 1978.)

2. English for You, Book , Priručnik za učenike (Zagreb, 1978.)

3. English for You, Book 3

    Nakladnik: Škola za strane jezike, zagreb, 1978.- 80.

 

B) Samostalna djela:

1. Reading for Study and Pleasure (Antologija britanske i američke novele, popraćena vježbama, namijenjena učenicima srednjih škola za nastavu angloameričke književnosti. Nakladnik: Školska knjiga, Zagreb, 1990.; osam izdanja)

 

2. Can You Speak English Well? Tipične pogreške hrvatskih govornika u engleskom jeziku, Mozaik knjiga, Zagreb, 1995. (Dva izdanja na hrvatskom jeziku i jedno na slovenskom jeziku pod naslovom

    Can You Speak English Well? Najpogojsteše napake slovenskih govorcev v angleškom jeziku. Nakladnik: Založba Mladinska knjiga, Ljubljana, 1997. )

U istih je nakladnika u pripremi treće izdanje na hrvatskom i drugo na slovenskom jeziku.

 

Književni prijevodi

A) Romaneskna proza (za odrasle)

1. Thomas Hardy, Pod zelenim stablom, roman, Zora, Zagreb, 1966.

2. Igor Stravinski i Robert Craft, Memoari i razgovori II, Zora, Zagreb, 1972.

3. Ross Macdonald, Čovjek pod zemljom, Zora, Zagreb, 1973.

4. Saul Bellow, Planet gospodina Sammlera, Zora-GZH, Zagreb, 1977.

5. David Lodge, Krasan posao, Mladost, Zagreb, 1990.

6. I.B. Singer, Ništarija, Mladost, Zagreb, 1991.

7. Lawrence Durrell, Balthazar, Znanje, Zagreb, 1997.

8. Francis Toye, Rossini, tragikomedija, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999.

9. Sonia Wild Bićanić, Dvije linije života, Durieux, Zagreb, 1999.

10. Choderlos de Laclos, Opasne veze, Vrhovi svjetske književnosti, Zagreb 2001.

      (preradba prijevoda D. Smičiklasa)

11. Gustave Flaubert, Gospođa Bovary, Školska knjiga, Zagreb (u tisku)

 

B) Književnost za djecu

1. Antoine de Saint-Exupery, Mali  princ, Mladost, Zagreb, 1973 (četrnaest izdanja)

    Isto djelo u redigiranom prijevodu objavljeno je u nakladi Targa, Zagreb 1995.      

   (četiri izdanja) i Školska knjiga, 2001. (tri izdanja)

2. E.E. Milne, Medvjedić Winnie zvani Pooh, Mladost, 1990.

   Isto djelo u redigiranom izdanju objavljeno je u nakladi Katarina Zrinski, Čakovec,

   1995.

3. Kenneth Grahame, Vjetar u vrbama, Liber, Zagreb, 1989.

   Isto djelo u redigiranom izdanju objavljeno je u nakladi Znanje, Zagreb, 19987.

 

C) Prijevodi dramskih tekstova objavljenih na HRT-u:

1. Luko Paljetak: prijevod na engleski Paljetkove drame A «V» će dodati ptice (A «V»  

   will be Added by the Birds), HRT, 1994.

2. W.B.Yeats, Cathleen Ni Hoolihan, HRT, 1994.

   Isto djelo objavljeno je u knjizi William Butler Yeats, Biblioteka Nobelovci, Školska

    knjiga 2001. (priredila Ljiljana Ina Gjurgjan) (str. 187-206).

3. W.B.Yeats: Riječi na prozorskom staklu, HRT, 1995.

 

D) Prijevodi novela objavljenih na HRT-u:

1. Frank O'Connor, Moj edipovski kompleks (My Oedipus Complex), HRT, 1995.

2. Margaret Atwood, Devet početaka (Nine Beginnings), HRT, 1995.

3. Jerzy Kosinski, Koraci, HRT, 1995.

4. Jane Gardam, Ljubavni jadi (The Pangs of Love), HRT, 1997.

 

E) Prijevodi esejistike s područja povijesti umjetnosti:

U seriji Povijest i Muzeji svijeta (Mladost, Zagreb), knjige:

1. Bizant (1973)

2. Rijksmuseum, Amsterdam (1975)

3. Ermitaž, Lenjingrad (1980)

4. Pompei i Herculaneum (1984)

 

 

F) Prijevodi teorijskih, književnoznanstvneih tekstova

Knjige:

Terry Eagleton, Književna teorija, Liber, Zagreb, 1987.

 

Eseji/članci:

1. William Wordsworth, Predgovor Lirskim baladama (Preface to Lyrical Ballads) u knjizi Povijest književnih teorija (autor: Miroslav Beker, Liber, Zagreb, 1979m st. 277-289)

2. Jurij Lotman, Porijeklo fabule u svjetlu tipologije (The Origin of Plot in the Light of Typology) u knjizi Suvremene književne teorije (autor: Miroslav Beker, SNL, Zagreb, 1986, str. 151-168)

3. Lennard J. Davis, Zgusnuti zapleti: povijest i fikcija (Thick Plots: History and Fiction) u knjizi Suvremena teorija pripovijedanja (autor: Vladimir Biti, Globus, Zagreb, 1992, str. 341-370)

4. Terry Eagleton, Wittgensteinovi prijatelji (Wittgenstein’s Friends) u knjizi Bahtin i drugi (autor: Vladimir Biti, Naklada MD, Zagreb 1992, str. 81-89)

 

 

Na temelju izloženog prikaza nastavnog i stručnog rada prijavljene kandidatkinje možemo zaključiti da kandidatkinja mr.sc. MIA PERVAN ima dugogodišnje radno iskustvo u nastavi, obogaćeno stalnim usavršavanjem i stručnim radom, te bogato i raznovrsno prevoditeljsko iskustvo. Stoga povjerenstvo smatra da predloženica ima stručne i nastavne pretpostavke za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, a prema mišljenju stručnog povjerenstva i višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, za predmet Književno prevođenje, na Sveučilištu u Splitu, Odsjek za engleski jezik i književnost.

 

Stručno povjerenstvo:

 

1. Jasenka Šafran, viši lektor

 

2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

 

3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

Zagreb, 10. travnja 2003.

 


 

Fakultetskom  vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 10. ožujka 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju  uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje u području humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za znanstvenu granu anglistiku za kolegij Engleski jezik, na Pravnom fakultetu u Splitu. Primivši i pročitavši dostavljenu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeće

 

 

 

I Z V J E Š Ć E

 

 

Na natječaj Pravnog fakulteta u Splitu za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje u području humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za znanstvenu granu anglistiku za kolegij Engleski jezik objavljenome u «Slobodnoj Dalmaciji» 20. prosinca 2002. prijavilo se  šestero pristupnika: Emica Bego, Jerka Jakus, Katja Pavlov, Ante Rakonca, Sanja Utrobićuć i Tania Žuvela Blažević.

 

Iz natječajne dokumentacije vidljivo je sljedeće:

 

1. Emica Bego rođena u Splitu, završila je studij engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti  na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1988. do 1990.  godine radila je kao nastavnica engleskog jezika na nekoliko osnovnih škola u Splitu, a od 1990. radi kao profesorica engleskog i njemačkog jezika na Centru za strane jezike u Splitu. U akademskoj godini 2001./2002. vodila je tečajeve njemačkog jezika na  Fakultetu elektronike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

 

Pristupnica se stručno usavršavala  na seminarima za nastavnike engleskog jezika u organizaciji Britanskog savjeta u Dubrovniku i Splitu. Sudjelovala je i na više seminara i savjetovanja HUPE-a.

 

Stručni rad:

Članak objavljen u Slovenskom časopisu IATEFL Newsletter, svibanj 2000.: Guided Fantasies in the Classroom, str. 13.

Članak govori o primjeni metodološkog postupka u razvijanju mašte u svrhu poticanja izražavanja učenika  na stranom jeziku. Smatramo da se članak od jedne kartice  ne može smatrati stručnim radom.

 

Stručno povjerenstvo smatra da pristupnica Emica Bego zadovoljava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za znanstvenu granu anglistiku za kolegij Engleski jezik, na Pravnom fakultetu u Splitu jer ima više od tri godine iskustva u nastavi. Prije izbora u to zvanje ona mora održati nastupno predavanje koje mora biti pozitivno ocijenjeno od strane stručnog povjerenstva.

 

2. Jerka Jakus, rođena u Splitu, diplomirala je engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru .Iskustvo u nastavi isticala je radeći na gimnaziji, Narodnom sveučilištu, a  od 1999 radi na dvije osnove škole. Devet godina radila je kao prevoditeljica u novinskoj kući Slobodna Dalmacija. Članica je Županijske komisije za natjecanje iz engleskog jezika.

 

Stručno povjerenstvo smatra da pristupnica Jerka Jakus ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za znanstvenu granu  anglistiku za kolegij Engleski jezik, na Pravnom fakultetu u Splitu jer ima više od tri godine iskustva u nastavi. Da bi mogla biti izabrana pristupnica mora održati ogledno predavanje.

 

3. Katja Pavlov, rođena u Splitu diplomirala je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine. Iz podataka koje je navela u životopisu vidljivo je da nema tri godine nastavnog iskustva  te stoga ne udovoljava uvjetima za izbor u zvanje predavača.

 

4.Ante Rakonica, rođen u Podbablju, općina Imotski, u mirovini je, navršio je 65 godina starosti( rođen je 1934. godine), te  ne može prema članku 101. stavku 1,  Zakona o visokim učilištima biti biran u nastavno zvanje predavača.

 

5. Sanja Utrobičić rođena je u Splitu, studij engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1993. godine. Do sad ima osam godina radnog iskustva u nastavi. Od 1993. godine do 2002. radila je na jezičnoj gimnaziji. Pored toga radila je na privatnoj školi za strane jezike,  Palmeta, na Ekonomsko-birotehničkoj školi u Splitu i na Tehničkoj školi. 2000./2001. radila je također honorarno na Veleučilištu u Splitu na Odsjeku za turizam.

 

Pristupnica je upisala  poslijediplomski studij iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je do sad je odslušala tri semestra.

 

Stručno povjerenstvo smatra da pristupnica Sanja Utrobičić ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje predavača, ima višegodišnje i raznovrsno nastavno iskustvo, i očito je da je to poziv kojem se želi posvetiti. Činjenica da je upisala poslijediplomski studij govori da ima želju  dalje se obrazovati i razvijati  u struci. Da bi mogla biti izabrana pristupnica mora održati ogledno predavanje koje mora biti pozitivno ocijenjeno od strane stručnog povjerenstva.

 

6. Tania Žuvela-Blažević rođena je u Australiji, gdje je završila gimnaziju , a potom studij modernih stranih jezika (francuskog, talijanskog i njemačkog) kao prvog glavnog predmeta i engleskog jezika kao drugog predmeta na Sveučilištu Zapadne Australije u Perthu u Australiji. Senat Sveučilišta u Zagrebu priznao je potpunu istovjetnost  diplome s  domaćom diplomom i dodijelio joj  stručni naziv profesor engleskog jezika.

 

Pristupnica je deset godina, od 1986. do 1996. godine, predavala engleski kao materinski jezik na Višoj srednjoj školi pri Ministarstvu prosvjete Zapadne Australije. Godinu dana predavala je engleski i u srednjoj školi u Francuskoj. U Hrvatsku  je doselila 1996. godine  i od tada vodi tečajeve općeg i poslovnog jezika u Centru za strane jezike d.o.o. Od 2001. godine honorarno radi kao strani lektor na Odsjeku za anglistiku  na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.

 

 

Pristupnica je surađivala u pisanju engleskog teksta knjige Ivana Zoraje Online Monitoring in Software DSM Systems (137 stranica). Sudjelovala je i imala izlaganja na više seminara i savjetovanja u zemlji. Imenovana je u  Razredbeno povjerenstvo  za upis studenata na studij engleskog  jezika i književnosti na Odjelu za humanističke znanosti Svečuilišta u Splitu.

 

Vidljivo je da je Tania Žuvela-Blažević vrlo stručna i sposobna nastavnica s bogatim nastavnim iskustvom.

 

Radovi:

 

1. Stručni članak: Portfolio And The Process Of Writing, Strani jezici, dvobroj 3-4.(2002.) (str.13), (u tisku, potvrda priložena).

 

2. Engleski prijevod teksta Joška Božanića Croatian Fishermen's Contribution to World Fishing, Katalog IV. Međunarodne izložbe Ex Libris, Rijeka 2003. (40 str.), (u tisku).

 

 Stručno povjerenstvo smatra da pristupnica Tania Žuvela-Blažević  ispunjava uvjete za izbor u zvanje predavača: ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor,  ima odgovarajuću stručnu spremu, ima najmanje tri godine  radnog iskustva u nastavi. Da bi mogla biti izabrana u nastavno zvanje predavača  pristupnica je dužna održati ogledno predavanje koje mora biti pozitivno ocijenjeno od strane stručnog povjerenstva.

 

                                                                          Članovi stručnog povjerenstva:

                                                                  

                                                                          mr sc. Vesna Beli, viši lektor

 

 

                                                                          dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović

 

 

                                                                          dr. sc. Mirjana Bonačić 

 


 

 

Tania Žuvela-Blažević – POPIS RADOVA:

 

1. Stručni članak: Portfolio And The Process Of Writing, Strani jezici, dvobroj 3-4.(2002.) (str.13), (u tisku, potvrda priložena).

 

2. Engleski prijevod teksta Joška Božanića Croatian Fishermen's Contribution to World Fishing, Katalog IV. Međunarodne izložbe Ex Libris, Rijeka 2003. (40 str.), (u tisku).

 

 

 


Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

I. Lučića 3

10000 Zagreb

 

 

 

Zagreb, 20. lipnja 2003.

 

 

Temeljem odluke Fakultetskog vijeća od 10. ožujka 2003. godine (klasa: 640-03/03-04/19; ur. br.: 3802-240-03-2 od 13. ožujka 2003.) imenovano je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija, za muzikološke predmete, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Naime, Muzička akademija u Zagrebu uputila je 23. siječnja 2003. godine Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta  dr. sc. Stanislava Tuksara koji se prijavio na natječaj objavljen u Vjesniku od 22. studenog 2002. godine.

            Stručno je povjerenstvo temeljito pregledalo građu koju je dostavio dr. sc. Stanislav Tuksar i ustanovilo da ispunjava uvjete natječaja, te podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće mišljenje (v. Prilog).

 

 

 

 

Dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

 

 

 

Dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

 

 

Dr. sc. Vladimir Biti, red. prof. Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

 

Prilozi:

 

1)      Natječajni materijal

2)      Mišljenje stručnog povjerenstva


Dr. sc. Stanislav Tuksar

Životopis

 

 

Stanislav Tuksar rođen je 27. 07. 1945. u Gornjem Kraljevcu (Međimurje).

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu, gdje je maturirao 1964. godine na VII. gimnaziji. Paralelno je pohađao osnovnu (B. Bersa) i srednju (V. Lisinski) muzičku školu u Zagrebu (violončelo; završni ispit 1965). Studirao je 1965-1970. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (diploma anglistike i filozofije: 1970), te 1966-1972. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (violončelo, klasa R. Matza, diploma 1972). God. 1978. magistrirao je iz muzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (mentor: prof. dr. Ivo Supičić) s temom «Hrvatski renesansni teoretičari glazbe», a doktorirao je 1990. (društveno-humanističke znanosti iz područja filologije s posebnim obzirom na muzikologiju) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (mentorica: prof. dr. Koraljka Kos) s temom «Hrvatska barokna glazbena terminologija - Nazivlje glazbala i instrumentalne glazbe u hrvatskim tiskanim rječnicima od 1649. do 1742. Organografskopovijesni i sociolingvistički aspekti».

 

God. 1974-1976. specijalizirao je muzikologiju na Université de Paris IV-Sorbonne (Prof. Dr. Edith Weber) i na Ecole pratique des hautes études, Pariz, Francuska. God. 1986-1988. bio je kao stipendist Zaklade Alexander-von-Humboldt na studijskoj specijalizaciji u Staatliches Institut für Musikforschung, Zapadni Berlin (Prof. Dr. Hans-Peter Reinecke), Njemačka (ponovni boravak 1992.)

 

God. 1970-1980. radio je kao kancelarijski referent, stručni suradnik i znanstveni asistent u Muzikološkom zavodu Muzičke akademije u Zagrebu, a od 1980. kao znanstveni asistent (1991-1992. kao znanstveni suradnik) i upravitelj Zavoda za muzikološka istraživanja IC HAZU u Zagrebu.

 

Od 1. 03. 1992. izvanredni je profesor, a od 1. 06. 1998. redoviti profesor muzikoloških predmeta (estetika glazbe, povijest glazbe, uvod u muzikologiju) na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Od 1994. nositelj je predmeta "Povijest hrvatske glazbene kulture" na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Od akad. god. 1994./95. profesor je estetike glazbe na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta "J. J. Strossmayer" u Osijeku. U siječnju/veljači 1996. bio je gostujući profesor estetike glazbe na Washburn University, Topeka, Kansas, SAD.

 

Održao je predavanja iz povijesti hrvatske glazbene kulture i

opće estetike glazbe na: Chapman College, Orange, California, SAD (1983);

Southern Methodist University, Dallas, Texas, SAD (1985, 1996); Monash University, Clayton-Melbourne, Australija (1988); Washburn University, Topeka, Kansas, SAD (1994, 1996); University of Kansas, Lawrence, Kansas, SAD (1994); University of Missouri, Kansas City, Missouri, SAD (1994, 1999); University of California at Berkeley, SAD (1996); Stanford University, California, SAD (1996); University of Pretoria, Pretoria, Južna Afrika (1999); University of the Witwatersrand, Johannesburg, Južna Afrika (1999); University of Natal, Durban, Južna Afrika (1999); University of Stellenbosch, Stellenbosch, Južna Afrika (1999); University of Chicago, Chicago, Illinois, SAD (1999); University College Dublin, Dublin, Irska (2000, 2001); Universität Potsdam, Institut für Musik und Musikpädagogik Potsdam, Njemačka (2002).

 

U razdobljima 1997.-1998. i 1998.-2000. bio je prodekan Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

 

Povremeni je procjenitelj znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Slovenije.

Bio je član povjerenstava za izbore u zvanja na sveučilištima u Zagrebu,

Splitu i Berkeleyu (SAD).

 

Od 1990. član je suradnik HAZU (Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju).

 

Suosnivač je (1992) Hrvatskog muzikološkog društva i njegov aktivni član: tajnik za razdoblje 1992-1997., voditelj izdavačke djelatnosti HMD od 1995., te predsjednik od 2001.

 

God. 1970-1974. bio je član ansambla za ranu glazbu "Universitas studiorum Zagrabiensis" (viola da gamba) s kojim je snimio LP ploču "Renesansne svečanosti" (Jugoton, Zagreb 1973.).

 

Član je redakcija sljedećih znanstvenih časopisa: 1980-1999: International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, Zagreb (zamjenik glavnog urednika; od 2000. glavni urednik); od 1980: Arti Musices, Zagreb (1990-1997 glavni urednik); 1981-2002: Current Musicology, New York (corresponding editor); 1987-1991: Acta Musicologica, Basel; od 1996: The South African Journal of Musicology, Sunnyside (savjetnik za Overseas Panel).

 

Pokretač je i od 1988. glavni urednik serije "Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia" Zavoda za povijest hrvatske glazbe HAZU (dosad objavljeno pet naslova).

 

       Objavio je 6 knjiga i preko 160 stručnih i znanstvenih radova, uredio je

osam zbornika znanstvenih muzikoloških radova i  preveo dvadesetak stručnih

i znanstvenih članaka te tri knjige s područja estetike, sociologije i glazbene

historiografije.

 

Sudjelovao je aktivno referatima na 61 simpoziju (25 domaćih: Zagreb, Osor, Koprivnica, Varaždin, Split, Novi Vinodolski, Hvar, Našice, Rijeka, Osijek, Lepoglava; 36 inozemnih: New York, Pariz (4), Berlin, Bologna, Trst (2), Melbourne, Asolo, Clusone, Udine, Strasbourg, Madrid, Southampton, Venecija (4), Ljubljana (4), Como (3), Brescia (2), Halberstadt, Ottawa, Utrecht, Boston, Bloemfontein, St. Louis, Dortmund).

 

Organizirao je 13 znanstvenih skupova (Osor 1978., 1979., 1980.; Zagreb 1989., 1994.; Madrid 1992.; Venecija 1995. /s I. Cavallinijem/, Rijeka 1996., 2001., Split 1997., Venecija 1999. /s I. Cavallinijem/, Dubrovnik 2001. /s V. Katalinić/, Venecija 2003. /s I. Cavallinijem/), od čega 11 međunarodnih.

 

Suradnik je međunarodnih glazbenih enciklopedija: UTET (Italija, 1986.), Grove (Engleska; 1995-2000.), MGG (Njemačka; od 1993.), Larousse - Connaissance de la Musique (Francuska, 2002.).

 

Suradnik je hrvatskih enciklopedijskih izdanja: Leksikon jugoslavenske muzike (1984.), Hrvatski biografski leksikon (od 1989.) i Hrvatski leksikon (1996.).

 

Od 1996. urednik je za glazbu u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda M. Krleža, Zagreb.

 

God. 1998. dobio je Povelju grada Zagreba (za osmišljavanje i uređenje edicije Zagreb i glazba 1094-1994).

 

U razdobljima 1991-1996., 1997-2001. i 2002-2005. glavni je istraživač projekta "Sređivanje i katalogizacija glazbenih arhiva i zbirki u Hrvatskoj" Ministarstva znanosti i tehnologije RH (trenutno angažirano sedam istraživača).

 

Aktivno vlada engleskim, njemačkim i francuskim, a pasivno talijanskim jezikom. Oženjen je i otac četvero djece.

 

 

 

 

Znanstvena djelatnost i ocjena

 

            Do prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (1998.) Tuksarova se znanstvena djelatnost kretala u područjima istraživanja ranijih hrvatskih teoretičara i pisaca o glazbi, starije hrvatske glazbene terminologije, estetike glazbe, sređivanja i obradbe glazbenih arhivalija sačuvanih u Hrvatskoj te sintetičkih studija o pojedinim aspektima starije hrvatske i srednjoeuropske glazbene prošlosti. U razdoblju nakon prvog izbora Tuksar je nastavio istraživati i objavljivati radove na svim navedenim područjima. Slijedi ocjena nekih Tuksarovih radova koji su nastali nakon njegova prvog izbora u zvanje redovitog profesora koji prikazuju nastavak istraživanja na navedenim područjima:

 

 

Aristotelova ideja zabavnog u glazbi: povijesna jezgra psihologijskog, društvenog i estetičkog liberalizma u glazbi?, Arti musices (Zagreb), 29/1 (1998): 5-11.

 

            U svojim djelima Država (III. knjiga) i Politika (VIII. knjiga) Platon i Aristotel donose svoje najvažnije i najkonzistentnije tekstove o glazbi, raspravljajući temeljne socio-psihološke i estetičke aspekte proizvodnje, izvođenja i primalaštva u glazbi. Pritom obojica potvrđuju neke zajedničke, uglavnom pitagorejske tradicije u shvaćanju biti i svrhovitosti glazbe. Međutim, u njihovim se stavovima mogu naći neke ključne razlike u pogledu ne-odgojnih tipova glazbe. Platonovi rigorozni i Aristotelovi realistični i pragmatičniji stavovi čini se da su dva povijesna izvorišta i jezgre dvaju suprotnih smjerova u individualnim i društvenim strategijama spram kompleksa glazbe u društvima Zapada sve do dans, ostvarenih kako u totalitarnim tako i demokratskim praksama. Središnja točka divergencije u misli obaju filozofa i njihovih sljedbenika u kasnijim razdobljima čini se da je kategorija zabavnog. Upravo u tom problematskom krugu Aristotelova impostacija te ponuđeni modeli i rješenja (nužnost postojanja više tipova glazbi u društvu; važnost igre, ugode, užitka i zabave u glazbi; itd.) predstavljaju povijesnu jezgru psihologijskog, društvenog i estetičkog liberalizma u glazbi. Njegove dalekosežne posljedice možemo slijediti sve do situacije u glazbi u suvremenim društvima euro-američkog kulturnog kruga, u kojima se čini da je aristotelovski model glazbene kulture prevladao nad platonističkim.

 

 

Fuer und gegen Hanslick. Musiktheorie und –praxis in Zagreb von 1890 bis 1918, u: Ambivalenz des Fin-de-siecle: Wien-Zagreb, ur. Damir Barbarić-Michael Benedikt, Böhlau Verlag, Beč-Köln-Weimar 1998, 172-198.

 

            Nakon desetljeća političkih perturbacija u Hrvatskoj nakon 1848. pod sam kraj 19. stoljeća dolazi i u teoriji i u praksi do pojave i afirmacije novih, modernijih ideja u području umjetnosti općenito, a glazbe napose. Na glazbenom se području do 1890-ih godina uhodao profesionalni glazbeni pogon na dva važna područja: izvoditeljskom (opera, orkestralno muziciranje, zgrada HGZ-a s koncertnom dvoranom) i pedagoškom (škola HGZ-a). Zajčeva skladateljska i Kuhačeva skupljačko-spisateljska djelatnost objektivno su afirmirali hrvatsku glazbenu kulturu kao postojeći i perspektivni entitet. Iako ideja tzv. nacionalne glazbe nije ostvarena u željenoj punini, postavljanje njezinih temelja spomenutim postignućima omogućilo je pristup i drukčijem setu glazbenoteorijskih ideja, onom koji više nije temeljen na isključivo funkcionalnoj izvanglazbenoj nacionalnoideološkoj osnovi. Upravo u estetičkoj misli E. Hanslicka i pokušaju njezine afirmacije 1890-ih u zagrebačkom glazbenoteorijskom krugu, gdje se estetikom forme fokus bitno pomiče s izvanglazbenog u glazbeno, valja možda vidjeti prve znakove pomaka spram estetičkog pluraliteta koji će od drugog desetljeća 20. stoljeća postajati dominantnim u hrvatskom glazbenokulturnom prostoru. U tom procesu izlazi u prvi plan prevladavajuće prohanslickovska estetička misao Vjenceslava Novaka kao glavnog promotora na teorijskom planu, dok će antihanslickovsku struju zagovarati F. Ks. Kuhač i F. Marković. Praktički plan će, međutim, morati pričekati izlazak na scenu istaknutih stvaralačkih ličnosti u idućoj generaciji (B. Bersa, D. Pejačević i dr.) koje će, uvjetno rečeno, afirmirati glazbu na tragu prohanslickovskih ideja. Zbivat će se to u kontekstu snažne konkurencije svjetonazora s tradicijom neiživljenih hrvatskih nacionalnih opsesija 19. stoljeća, kojima će novi impuls i aktualnost ubrzo dati identificirani negativni društveni i politički okviri nakon 1918. Svojevrsni je paradoks da je Hanslickova misao u trenutku njezina aktualiziranja u Zagrebu bila već stvar prevladane prošlosti u Beču, ali ovaj fazni pomak može se interpretirati i kao potvrda univerzalnosti Hanslickove idejne problematike.

 

 

Late 18th and Early 19th Century Diffusion of the First Viennese School Music in Croatian Lands: Factography and Some Socio-Cultural Aspects, u: Glazba, riječi i slike / Music, Words and Images. Svečani zbornik za Koraljku Kos, ur. Vjera Katalinić, HMD, Zagreb 1999, 195-209.

 

            Tzv. Prva bečka škola, što se sastojala od skladatelja koji su djelovali približno između 1750-ih i 1820-ih, skladajući u pretklasičnim, tj. poslijebaroknim), klasičnim i poslijeklasičnim (tj. ranoromantičkim)  kompozicijskim idiomima, prirodno se rasprostranila iz Beča kao središta u druge austrijske, habsburške i neke susjedne zemlje. Dosad sređeni arhivski podaci u Hrvatskoj pokazuju da je pretklasična austrijska glazba (npr. skladbe Aspelmayera, Gassmanna, Glucka, Wagenseila i dr.) bila vrlo skromno rasprostranjena u gradovima poput Dubrovnika i Zagreba. Suprotno tome, glazba bečke klasike pronađena je i pretpostavljano izvođena gotovo posvuda u hrvatskim zemljama, ali pritom uža Hrvatska s glavnim gradom Zagrebom i Dubrovnik sa stotinama kompozicija skladanih od strane više nego dvadesetak skladatelja (prije svih J. Haydna, Mozarta i I. Pleyela, a potom i Dittersdorfa, Dusseka, Gelineka, Gyrowetza, M. Haydna, Hoffmeistera, Koželucha, Vanhala i dr.) značajno prednjače pred Slavonijom i Dalmacijom. U toj rasprostranjenosti glazbe klasike zastupljeni su ne samo veći gradovi poput Zagreba, Zadra, Splita, Osijeka i Dubrovnika, nego i manja središta poput Varaždina, Slavonskog Broda, Hvara, Krka, Cresa i drugih. Poslijeklasični glazbeni izvori s početka 19. stoljeća pokazuju silaznu putanju Dubrovnika i Dalmacije, te definitivni uspon Zagreba kao glazbenokulturnog središta Hrvatske. Pritom je Beethovenova glazba pronađena gotovo posvuda u svim hrvatskim zemljama i očito je da ju se izvodilo znatno više nego glazbu tzv. malih majstora.

            Društveno-kulturni aspekti nude nekoliko spoznaja: hrvatske povijesne zemlje sa stabilnijom društvenom situacijom (uža Hrvatska i Dubrovnik) bile su podvrgnute jačem utjecaju tada suvremenih srednjoeuropskih stilskih mijena od onih koje su se tijekom 18. stoljeća oslobodile potpuno drukčijeg, tursko-otomanskog kulturnog obrasca (Slavonija) ili konzervativno-dekadentne mletačke uprave (Dalmacija). Iako je u nabavkama i izvođenju prevladavala općenito komorna i solistička instrumentalna glazba, što je izravno odražavalo relativno nizak gospodarski standard vlasnika muzikalija, ljubitelja glazbe i mecena, ipak ova društveno uvjetovana ograničenja nisu bitno utjecala na estetičku vrijednost nabavljane i izvođene glazbe. Tako je statistički bilo moguće dokazati da je unatoč prijelomnim perturbacijama epohe između 1750. i 1820. hrvatska glazbena kultura općenito prepoznala trajne vrijednosti, ali i da je bila dovoljno vitalna da slijedi i neke društveno-estetičke glazbeno-modne hirove trenutka.

 

 

Ivan Belostenec, Gazophylacium – Terminologija vokalne glazbe, u: Lepoglavski zbornik 1998., Lepoglava 1999, 39-66.

 

            Leksik vokalne glazbe u Gazophylaciumu (1740.) Ivana Belostenca obuhvaća gotovo 500 termina i neznatno je bogatiji od Belostenčeva leksika instrumentalne glazbe. Ustanovljeno je 20 terminoloških grozdova okupljenih oko sljedećih termina: bugariti, glas, kantati, kliknuti, koledo, kor, pevka, pesan/pisan, pesme/pesem, penje, popevka, pevati, pojati, začinka, germiti, pesnik, žoltar, počasnica, psaniti, narekavica, te miscellanea. Skupine veličinom variraju od jedne riječi (penje, pevka) do 139 (glas i izvedenice) ili čak 161 riječi (popevka i izvedenice). U radu je pružen osnovni model za buduću analizu starije vokalno-glazbene terminologije koja ne može slijediti model koji je autor razradio i primijenio u analizi terminologije starije instrumentalne glazbe. Tako se uvode stavke karakterizacije glasa, elementi estetike izražavanja glasom, društveni kontekst izvođenja i dr. Bogatstvo i razrađenost vokalne terminologije upućuju na odgovarajuću razvedenost pojava u glazbenoj praksi i društvenoj stvarnosti, a terminološka rafiniranost i iznijansiranost potvrđuju dimenziju njezine konkretne uporabnosti u jezičnoj svakodnevnici. Rad istodobno predstavlja prvi pregled starije vokalno-glazbene terminologije u hrvatskom jeziku u jednom od predilirskih rječnika.

 

 

Le cappelle musicali in Split (Spalato) and Dubrovnik (Ragusa) in the 18th Century – Repertories, Cultural Missions, and Social Importance, u: Atti XVII.  Brescia-Como 1999, A.M.I.S., Brescia 2002, 361-377.

 

            Od svih gradova primorske i kontinentalne Hrvatske u starijim razdobljima hrvatske glazbene prošlosti Split i Dubrovnik očituju se u 18. stoljeću kao najdinamičnije i najzanimljivije sredine. Međutim, identificirana izvoditeljska tijela – Kneževa kapela u Dubrovniku i katedralna kapela u Splitu – pokazuju potpuno različite profile, repertoare, tipove društvene funkcije i načine organizacije njihova djelovanja. Sačuvan splitski repertoar sastoji se pretežno od skladbi lokalnih skladatelja i crkvenih djela. U dubrovačkom repertoaru prevladava svjetovna glazba koju su pretežno skladali strani (talijanski i srednjoeuropski) skladatelji. Razlikuju se i njihova kulturna poslanja: splitska je katedralna kapela pretežno zadovoljavala crkvene potrebe i tek sekundarno glazbom opsluživala svjetovne gradske strukture; dubrovačka Kneževa kapela povremeno se rastvarala u tri izvoditeljska tijela s komutirajućim glazbenicima sa zadatkom da primarno služi državnoj reprezentaciji, potom za zabavu aristokracije i bogatog građanstva i tek tercijarno za potrebe dviju crkava (katedrala, sv. Vlaho). U cjelini društveno značenje obih glazbeno produktivnih sredina i konteksta čini se, međutim, sličnijim od njihova repertoara: u oba slučaja profesionalne skupine glazbenika opskrbljivale su potrebe njihovih gradova kultiviranom umjetničkom glazbom recentnih stilskih tendencija i reprezentativnom kvalitetom izvedbi. Pri tome se samostalni Dubrovnik očitovao kao otvoreniji stranim utjecajima i složenijim zahtjevima, dok je Split općenito tavorio kao provincijski grad na rubu opadajuće mletačke civilizacije. No, obje sredine specifično svjedoče o začuđujuće ažurnom prodoru kasnobarokne, pretklasične, klasicističke i ranoromantičke glazbe na krajnji jugoistok zapadnog kulturnog kruga.

 

            Na temelju prethodno iznesenih prosudbi može se zaključiti ovo:

 

            Od zadnjeg izbora u zvanje redovitog profesora Tuksar je svoj znanstveni rad nastavio na većini područja istraživanja iz prethodnih razdoblja, a s posebnim nalaskom na produbljivanje spoznaja o karakteru hrvatske glazbene kulture u pojedinim njezinim povijesnim aspektima u 18. i 19. stoljeću. Pri tome se akcent njegova istraživanja pomiče i spram određivanja karaktera tih pojava unutar širih mediteranskih i srednjoeuropskih odrednica sa stilskim i socijalno-kulturološkim kontekstualizacijama s jedne strane, te njezinih idejno-estetičkih determinanti s druge strane. Važno je također naglasiti da je Tuksar dio svojih navedenih radova objavio u inozemnim zbornicima (Italija, Austrija-Njemačka)  kao pozvani autor te time uz količinsko zadovoljavanje uvjeta potvrdio i kriterij međunarodne recenzije svojih radova. Stoga Povjerenstvo smatra da se Tuksar na temelju svoje znanstvene djelatnosti može predložiti za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

 

 

Nastavna djelatnost i ocjena

 

            Od prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1998. godine Tuksar na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu vodi na dodiplomskom studiju kolegije Estetika glazbe sa seminarom (posebni kolegiji s različitim programom za muzikologe te skladatelje i teoretičare i sve studente na poslijediplomskom studiju na Muzičkoj akademiji), Opća povijest starije glazbe (srednji vijek, renesansa, barok), Povijest hrvatske glazbe (starija). Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta J. J.Strossmayer u Osijeku vodi kontinuirano od 1994. kolegij Estetika glazbe. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nositelj je kolegija Hrvatska glazba u kontekstu europske glazbene kulture.

            Na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu od prvog izbora u zvanje redovitog profesora predaje odabrana poglavlja iz kolegija Sistematska muzikologija i Metodologija.

            Od prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1998. godine

Tuksar je bio pozvan i održao niz predavanja na sveučilištima u SAD, Južnoj Africi, Irskoj i Njemačkoj: University of Missouri, Kansas City (1999); University of Pretoria, Pretoria (1999); University of the Witwatersrand, Johannesburg (1999); University of Natal, Durban (1999); University of Stellenbosch, Stellenbosch (1999); University of Chicago, Chicago (1999); University College Dublin, Dublin (2000, 2001) i Universität Potsdam, Institut für Musik und Musikpädagogik Potsdam (2002).

            Od prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora pod Tuksarovim je mentorstvom i komentorstvom diplomiralo devetero studenata (6 na Muzičkoj akademiji; 3 na Hrvatskim studijima). Na poslijediplomskom je studiju pod njegovom komentorstvom od 1998. magistrirao jedan student (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)a, a pod njegovim je mentorstvom doktorirao jedan kandidat (Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu). Trenutno je mentor dvama kandidatima za diplomsku radnju, mentor/komentor trima kandidatima za magisterij i mentor jednom kandidatu za doktorat.

           

            S obzirom na to da je Tuksar od prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora vrlo djelatan kao nastavnik na trima fakultetima dvaju hrvatskih sveučilišta, da je kod njega završila ili je u tijeku izradba diploma, magisterija i doktorata ukupno 17 kandidata te da je kao pozvani predavač intenzivno djelovao na nizu inozemnih sveučilišta, Povjerenstvo smatra da se Tuksar i na temelju svoje nastavne djelatnosti može predložiti za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

 

 

Stručna djelatnost i ocjena

 

Ograničavajući se na prikaz Tuksarove stručne djelatnosti od prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1998. ustanovljujemo da je Tuksar:

 

- u razdoblju 1998.-2000. bio prodekan Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu;

 

- bio povremeni procjenitelj znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Slovenije;

 

- bio kontinuirano voditelj izdavačke djelatnosti te da je od 2001. predsjednik Hrvatskog muzikološkog društva;

 

- član redakcija sljedećih znanstvenih časopisa: International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, Zagreb (zamjenik glavnog urednika; od 2000. glavni urednik); Arti Musices, Zagreb; Current Musicology, New York (corresponding editor do 2002); The South African Journal of Musicology, Sunnyside (savjetnik za Overseas Panel kontinuirano od 1996).

 

- sudjelovao aktivno referatima na 16 simpozija: 7 domaćih i 9 inozemnih (Slovenija,

Italija, SAD, Južna Afrika, Njemačka);

 

- organizirao i suorganizirao 4 međunarodna znanstvena skupa (Venecija 1999. /s I. Cavallinijem/, Rijeka 2001., Dubrovnik 2001. /s V. Katalinić/, Venecija 2003. /s I. Cavallinijem/);

 

- bio suradnik međunarodnih glazbenih enciklopedija: Grove (Engleska; 1995-2000.), Larousse - Connaissance de la Musique (Francuska, 2002.);

 

- od 1996. kontinuirano obavljao dužnost urednika za glazbu u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda M. Krleža, Zagreb;

 

-          u razdobljima 1997-2001. i 2002-2005. bio glavni istraživač projekta "Sređivanje i

katalogizacija glazbenih arhiva i zbirki u Hrvatskoj" Ministarstva znanosti i tehnologije RH;

 

Povjerenstvo smatra da se Tuksar i na temelju svoje razgranate stručne djelatnosti kao urednik časopisa i izdanja, kao sudionik i organizator brojnih znanstvenih skupova te kao voditelj projekata može predložiti za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

 

 

Zaključak, mišljenje i prijedlog Povjerenstva

 

            Povjerenstvo utvrđuje da pristupnik, red. prof. dr. sc. Stanislav Tuksar, zadovoljava uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, i to kako slijedi:

 

1)      Po Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne

aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja Rektorskog zbora (NN, br. 94/1996):

 

a) Pristupnik je održao ukupno 61 priopćenje (od čega 40 na međunarodnim

skupovima), od toga 45 do prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i 16 nakon prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. U minimalnim uvjetima zahtijeva se «najmanje pet priopćenja na znanstvenim i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima».

 

            b) Od preostalih uvjeta pristupnik zadovoljava sljedeće (traže se tri):

 

1.       U dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi kao obvezatni tekstovi rabe se pristupnikove knjige Hrvatski renesansni teoretičari glazbe i Hrvatska glazbena terminologija u razdoblju baroka, te skripta Zbornik izvornih tekstova iz estetike i povijesti glazbe.

2.       Pristupnik je sadržajno unaprijedio nastavni proces novom artikalucijom građe u kolegiju Estetika glazbe sa seminarom, te uvođenjem fakultativnog terenskog rada na glazbenim arhivima u Dubrovniku (od 1996.).

3.       Pod pristupnikovim je komentorstvom jedan student postigao akademski stupanj magistra znanosti, a dva studenta pod mentorstvom stupanj doktora znanosti. U minimalnim uvjetima zahtijevaju se «najmanje dva pristupnika». No potrebno je napomenuti da se pod pristupnikovim mentorstvom i komentorstvom izrađuju tri magistarska rada te pod mentorstvom jedan doktorski rad.

4.       Pod pristupnikovim mentorstvom izrađeno je ukupno 13 diplomskih radnji (2 kao komentora), od čega 9 nakon zadnjeg izbora u zvanje redovitog profesora. U minimalnim uvjetima zahtijeva se «barem osam (8)».

5.       Pristupnik je kontinuirano od 1992. bio voditelj triju istraživačkih projekata. Na projektu u tijeku (2002-05.) «Sređivanje i obradba glazbenih izvora u Hrvatskoj» angažirano je sedam istraživača.

6.       Pristupnik sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

 

2) Po Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN, br. 38/1997):

 

a)      Od zadnjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (1998) pristupnik je objavio dvije stručne knjige, 15 znanstvenih radova (od kojih se 9 mogu držati objavljenima u publikacijama «s međunarodnom recenzijom ili po vrsnoći izjednačeni domaćim časopisima i publikacijama), te 19 stručnih radova. Budući da se po Minimalnim uvjetima ... zahtijeva samo 1 znanstveni rad objavljen u «časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama», pristupnikovi objavljeni radovi daleko premašuju te uvjete.

S obzirom na sve prethodno izneseno, Povjerenstvo je mišljenja da pristupnik,

red. prof. dr. sc. Stanislav Tuksar, ispunjava i znatno premašuje sve uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora.

Dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

Dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

Dr. sc. Vladimir Biti, red. prof. Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U Zagrebu, lipnja 2003.


FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ul. Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

Zagreb, 15. svibnja 2003.

 

Temeljem odluke Fakultetskog vijeća od 10. ožujka 2003. godine (klasa: 640-03/03-04/18; ur. br.: 3802-240-03-2 od 13. ožujka 2003) imeno­vano je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstve­nonastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija, za muzikološke pred­mete, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Naime, Muzička akademija u Zagrebu uputila je 23. siječnja 2003. godine Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o is­punjavanju uvjeta dr. sc. Nikše Gliga koji se prijavio na natječaj objavljen u Vjesniku od 22. studenoga 2002. godine.

Stručno je povjerenstvo temeljito pregledalo građu koju je dostavio dr. sc. Nikša Gligo i ustanovilo da ispunjava uvjete natječaja. Zato podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće miš­ljenje (v. prilog).

 

 

 

________________________________

Dr. sc. Eva Sedak

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

____________________________

Dr. sc. Stanislav Tuksar

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

 

 

________________________

Dr. sc. Vladimir Biti

Redoviti profesor Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Prilozi:

1) natječajni materijal

2) mišljenje stručnog povjerenstva

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ŽIVOTOPIS

 

Nikša Gligo, sin Katice i Frane, po narodnosti i državljanstvu Hrvat, rođen je 6. travnja 1946. godine u Splitu, gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji "Natko Nodilo" i na Srednoj glazbenoj školi "Josip Hatze". 1969. je godine diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (komparativna književnost i engleski jezik i književnost), a 1973. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani (muzikologija). 1981. je magistrirao muzikologiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (Razvojni kontinuitet u skladateljskom opusu Natka Devčića. Prilog istraživanju kontinuiteta u poslijeratnom razvoju hrvatske glazbe), a 1984. doktorirao iz muzikologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani (Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: teorijske osnove i kriteriji vrednovanja).

 

Usavršavao se 1972/73. na Odjelu za muzikologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Kölnu (stipendija DAAD-a), 1976. u Salzburgu (Salzburg Seminar in American Studies: American 20th Century Music), a 1979. je na jednomjesečnom studijskom putovanju po SAD (poziv State Departmenta). 1983/84. u okviru Znanstvenog programa DAAD-a boravi u Zapadnom Berlinu, gdje radi s Carlom Dahlhausom i Rudolfom Stephanom. 1985/86. i 1993/94. kao stipendista Zaklade Alexander von Humboldt boravi u Freiburgu i. B., gdje pod mentorstvom Hansa Heinricha Eggebrechta istražuje metodologiju glazbene analize i glazbenu terminologiju (s posebnim obzirom na terminologiju glazbe 20. stoljeća).

 

Od 1969. do 1986. radi kao upravitelj Muzičkog salona Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 1973. do 1991. je na raznim funkcijama u Muzičkom biennalu Zagreb (MBZ), međunarodnom festivalu suvremene glazbe.

 

Od 1981. do 1985. je naslovni asistent, a od 1985. do 1986. naslovni docent na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Od 1986. do 1992. je stalni docent, od 1992. stalni izvanredni profesor a od 1998. stalni redoviti profesor na istom odjelu. Od 1988. do 1991. je bio pročelnik tog odjela prvi put, a od 1999. je ponovno na toj funkciji. Od 1991. do 1993. bio je prodekan Muzičke akademije.

 

U zimskome semestru akademske godine 1985/86. je gostujući predavač (Lehrbeautragter) pri Muzikološkom seminaru na Sveučilištu "Albert Ludwig" u Freiburgu i. B. (kolegij: Über das Analysieren Neuer Musik: einige Möglichkeiten).

 

Od 1989. do 1994. je član Izvršnog odbora Europske konferencije promotora nove glazbe (ECPNM) sa sjedištem u Amsterdamu, od 1992. do 1994. je član upravnog odbora Hrvatskog društva skladatelja. Od 1992. do 1998. je član upravnog odbora Hrvatskog muzikološkog društva. Od 1992. je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Od 1993. do 1996. je voditelj Zavoda za povijest hrvatske glazbe HAZU. Od 1994. je član Izvršnog odbora Međunarodnog udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS) sa sjedištem u Beču, a od 1994. do 1996. podpredsjednik Sekcije za semiotiku pri Hrvatskom udruženju za društvene i humanističke znanosti. Od 1996. do 1999. je član središnjeg odbora Hrvatskog semiotičkog društva.

 

Od 1992. do 1996. je član uredništva časopisa Arti musices, a od 1992. član uredništva časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music. Od 1993. je član uredničkog savjeta časopisa MusikTexte. Zeitschrift für Neue Musik u Kölnu.

 

Od 1991. do 1997. je voditelj projekta Hrvatska glazbena terminologija a od 1995. do 1998. zajedno s Vladimirom Bitijem, Hrvojem Turkovićem i Nenadom Ivićem vodi znanstvenoistraživačku radionicu Znakovi povijesti pri Hrvatskom semiotičkom društvu.

 

Od 1996. do 2001. nastavnik je na poslijediplomskom studiju iz informacijskih znanosti na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u Varaždinu (usmjerenje: Multimedijski sustavi; kolegij: Digitalni zvuk u multimedijima).

 

Od 1998. je stalni gostujući profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu.

 

Od 1997. je suradnik The New Grove Dictionary of Music and Musicians (2nd ed.), od 1998. novoga izdanje Musik in Geschichte und Gegenwart i Hrvatske enciklopedije.

 

Od 1998. je član odbora za međunarodnu suradnju HAZU, od 1998. do 2001. upravnog odbora Kluba hrvatskih humboldtovaca. Od 2001. je član Kulturnog vijeća za glazbu pri Ministarsvu kulture RH, a od 2002. Odbora Nagrade "Vladimir Nazor".

 

1969. je nagrađen Nagradom SKOJ-a za glazbenu kritiku, 1985. Nagradom "Josip Andreis" Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Varijacije razvojnog kontinuiteta. Skladatelj Natko Devčić, 1987. istom nagradom za knjigu Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: teorijske osnove i kriteriji vrednovanja, te opet 2000. za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije. 1992. dodijeljen mu je Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskog Ministarstva kulture a 1997. je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. 1994. je nagrađen  hrvatskom diskografskom nagradom Porin za komentar uz CD Zagreb 900 (produkcija: Jazzette 1993), 1997. godišnjom državnom nagradom za znanost za Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova, a 2000. nagradom "Josip Juraj Strossmayer" HAZU i ZV za humanističke znanosti za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije.

 

Aktivno vlada engleskim, njemačkim i francuskim jezikom, a pasivno talijanskim i slovenskim. Oženjen je Andreom rođ. Hrešić, otac je dvaju sinova, Vedrana Kristijana i Viktora Frane.

 

ZNANSTVENA DJELATNOST I OCJENA

 

Do prvoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (1998) Gligova se znanstvena djelatnost temeljila na istraživanjima glazbe 20. stoljeća (s posebnim naglaskom na hrvatskoj glazbi nakon 2. svjetskog rata) i na glazbenoj terminologiji. Tomu najočitije svjedoče tri njegove knjige (A.1-1, A.1-2 i A.1-3 u popisu radova do prvog izbora u zvanje redovitog profesora).

 

Nakon prvoga izbora njegova se znanstvenoistraživačka djelatnost nadopunjuje istraživanjima semiotike glazbe i problema suvremene glazbene historiografije. Slijedi ocjena nekih Gligovih radova koji su nastali nakon njegovog prvog izbora u zvanje redovitog profesora koji, po našem mišljenju, najbolje prikazuju njegov recentniji znanstvenoistraživački rad:

 

Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije. Zagreb: MIC KDZ, 1999, 248 stranica s primjerima (A.1-1 u popisu radova nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora)

 

Ova knjiga, koja sadrži sedam poglavlja (1: "Zapis je glazba? Doprinos aktualizaciji jednog samo prividno zastarjelog protuslovlja"; 2: "Kakvo glazbeno djelo predstavlja Zbirka kamenova Johna Cagea? Doprinos determinaciji djela u eksperimentalnoj glazbi"; 3: "Sredstvo za kontrolu procesa glazbene semioze u neverbalnom znakovnom sustavu: partitura za slušanje Ligetieve Artikulacije Rainera Wehingera"; 4: "Grafička notacija ili glazbena grafika? Nenotacionalni znakovni sustavi u Novoj glazbi i njezin multimedijalni, intermedijalni, proširenomedijalni i miješanomedijalni karakter"; 5: "Vrijeme kao doprinos determinaciji djela u Novoj glazbi. O jednom aspektu glazbene kronemike"; 6: "Glazba kao tekst. O nekim dodirima i mimoilaženjima teorije jezika, znanosti o književnosti i znanosti o glazbi"; 7: "O semiografijskim problemima u Novoj glazbi 20. stoljeća"), opsežnu literaturu (276 bibliografskih jedinica), te kazala imena i pojmova, Gligovo je dubinsko istraživanje semiografijskih pitanja koje se ne ograničava samo na ispitivanje jednoznačnosti notacije nego i na status glazbenoga djela, na stvaranje značenja iz neverbalnih znakovnih sustava, na razne stupnjeve glazbene grafije, na mogućnosti primjene glazbene kronemike i na interdisciplinarno prožimanje teorije jezika, znanosti o književnosti i glazbene semiografije. Knjiga je nastala na temelju najnovijih istraživanja u svijetu i vrijedan je doprinos ionako rijetkoj literaturi o glazbenoj semiografiji. 2000. je nagrađena nagradom "Josip Juraj Strossmayer" HAZU i ZV za humanističke znanosti.

 

Klang - Zeichen - Wert. Die musikalische Semiotik und ästhetische Wertung, referat na 14. međunarod­nom kongresu za estetiku na temu Estetika kao filozofija, Ljubljana, 1. do 5. rujna 1998, obj. u proširenoj verziji u IRASM, 31, 2000, 2, str. 185-202 (A.2-4 u popisu radova nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora)

 

Ova je znanstvena rasprava izrazito kritički usmjerena prema semiotičkom pristupu glazbi u kojemu se isključivo zadovoljava usklađenost sa semiotičkim metodama, a ponajmanje se računa vodi o vrijednosti samoga djela. Autor polemički konstatira da nijedan od strogo semiotičkih pristupa ne vodi računa o estetskoj vrijednosti djela kojim se bavi. A to ni ne može jer je semiotičaru daleko važnije opravdati razložnost svoje metode od samoga vrednovanja što ga metoda praktički isključuje tako da je za njezinu valjanost posve sekundarno je li riječ o vrijednom ili bezvrijednom glazbenom umjetničkom djelu. Tražeći korijene ovog metodološkog nesporazuma, autor poseže za estetičkim sustavom Eduarda Hanslicka u kojemu se, kako je dobro poznato, glazbi niječe ikakvo izvanglazbeno značenje. Budući da se semiotika uglavnom temelji na lingvističkoj isključivosti, tj. na poimanju značenja kao logičnog produžetka funkcioniranja verbalnoga jezika, semiotički se pristup glazbi ne može oslanjati na takve temelje, pa je potreban svojevrstan "pomak u paradigmi" da bi u ma kojem semiotičkom sustavu (i njemu sukladnoj metodi) glazba kao značenjski autohtona mogla i vrednosno zaživjeti. U zaključku rasprave autor izražava razumljivu skepsu u mogućnosti ovakvog "pomaka paradigme".

 

Rasprava je izrazito kritički intonirana, pa je se može tumačiti i kao autorov "oproštaj" od semiotičkog pristupa, barem na razini na kojoj bi se taj pristupm mogao shvatiti kao dio estetičkog diskurza.

 

Social and/or Educational Aspects of Pierre Schaeffer's musique concrčte. On the Utopian Fate of Music as a Project, referat na međunarodnom kolokviju Zeichen, Musik, Gesellschaft, Beč, 12. do 14. ožujka 1999; obj. u European Journal for Semiotic Studies, 14, 2002, 1-2, str. 149-163 (A.2-6 u popisu radova nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora)

 

Ova se rasprava također čini izrazito kritički intoniranom, poglavito u tezi o društvenoj relevantnosti nekih znakovnih sustava. Ovdje znakovni sustav nije sama musique concrčte Pierrea Schaeffera, koliko raskošna teorija kojom je Schaeffer popratio ovo svoje osebujno viđenje "glazbe budućnosti", a koja jasno implicira i edukativne aspekte s obzirom na samo funkcioniranje pa onda i razumijevanje sustava. Autor najprije sustavno izlaže osnovne odrednice te Schaefferove teorije a onda posebno naglašava njegovo viđenje funkcije "solfeggia konkretne glazbe", edukativnog projekta čije je provođenje uvjet funkcioniranja konkretne glazbe kao sveobuhvatnog glazbenog sustava. Uz neke rijetke iznimke taj se Schaefferov projekt nikada nije institucijski etablirao, pa je - po autorovu mišljenju - i on jedna od neizbježnih sastavnica "glazbe kao utopije" koje su tako česte u glazbi 20. stoljeća u cjelini.

 

Rasprava je naročito vrijedna zato što joj je cilj naglasiti društvene implikacije Schaefferova projekta zbog čijeg se utopijskog karaktera nastoji potisnuti cjelokupno itekako zanimljivo zdanje Schaefferove musique concrčte.

 

Divota arhivske prašine (esej kao skica za studiju), obj. u Glazba i baština. Zbornik u čast Lovri Župano­viću (ur. E. Stipčević), Šibenik: Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić", 2002, str. 11-28 (A.2-7 u popisu radova nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora)

 

Ovaj Gligov rad držimo svojevrsnim "tajnim programom" njegovog bavljenja glazbenom historiografijom. (Treba imati na umu da je rukopis dovršen u jesen 2000. i da ga autor za objavljivanje u ovome zborniku nije htio mijenjati, odnosno ažurirati!) Po čemu je to "esej kao skica za studiju"? Po tome što sam tekst ne sadrži nikakve eksplicitne uputnice na inače obilatu bibliografiju, koja sadrži čak 69 jedinica, ali stalno s tom bibliografijom dijalogizira, ponajprije kroz okvire što ih postavljaju problemi suvremene historiografije općenito a onda glazbene historiografije posebno, naročito s obzirom na poteškoće što ih provocira bavljenje poviješću hrvatske glazbe. Ovakav način diskurza čini se poticajnim iz dva glavna razloga: a) Aktivira čitateljevu znatiželju prema navedenoj literaturi, i to iz konteksta samoga diskurza, pogotovo onda kada se navode samo autori nekih stavova (bez eksplicitnih uputnica na same izvore). b) Jasno daje do znanja koje bi probleme trebalo riješiti u hrvatskoj muzikologiji (na razini svojevrsnog programa historiografskog istraživanja) da bi se napisala studija kao zbir tih rješenja.

 

Pisanje povijesti kao pisanje pripovijesti: spas u književnosti u bijegu od znanosti?, Muzika (Sarajevo), 6, 2002, 2, str. 64-75 (A.2-8 u popisu radova nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora)

 

U ovoj se raspravi problematizira "stil" pisanja povijesti, tj. ovisnost historiografskog od književnog (fikcionalnog) diskurza. Taj se problem otvorio još kod Haydena Whitea i Rolanda Barthesa, a u novijoj ga stručnoj literaturi problematizira npr. Linda Hutcheon ("historiografska metafikcija"). Autor analizira problem historiografske fikcionalnosti s nekoliko kulturoloških aspekata, pa tako i u američkoj new musicology (naročito s obzirom na kontekstualnu "kulturnu umreženost" glazbe Garrya Tomlinsona). Zatim se usredotočuje na analizu dviju "povijesti glazbe" koje na različite načine barataju strategijama literarnih diskurza, na Die Musik des 20. Jahrhunderts Hermanna Danusera i na Musik im Abendland Hansa Heinricha Eggebrechta. Naročito je Eggebrechtov način diskurza uvjerljiv temelj za autorov zaključak da je primjena literarnih strategija u historiografskome diskurzu moguća onda ako pripomaže znanstvenoj uvjerljivosti iskaza. To se naročito odnosi na postmoderni historiografski diskurz u kojemu se ionako svo znanje relativizira, pa je utoliko važnije težiti uvjerljivosti iskaza.

 

Na temelju prethodno iznesenih prosudbi dade se zaključiti ovo:

 

Od svog zadnjeg izbora u zvanje redovitog profesora Gligo je svoj znanstveni rad naročito usmjerio prema produbljivanju dotadašnjih semiotičkih istraživanja i prema glazbenoj historiografiji. Također je naglašen i njegov interdisciplinarni interes, što podjednako podrazumijevaju i semiotika glazbe i glazbena historiografija. I bez obzira na to što količinski ispunjava sve uvjete za ponovno imenovanje u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, važno je naglasiti da je kvaliteta njegovih znanstvenih radova objavljenih nakon prvog izbora u zvanje redovitog profesora svjetski relevantna kao bitan doprinos znanstvenom diskurzu. Stoga povjerenstvo drži da se Gligo može predložiti za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

 

NASTAVNA DJELATNOST I OCJENA

 

Od prvog izbora u znanstvenog-nastavno zvanje redovitog profesora 1998. godine Gligo na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu vodi na dodiplomskom studiju kolegije Metodologija glazbene analize (za seminarom) (za studente I. i II. godine), Uvod u muzikologiju (za studente I. godine) i Opću povijest novije glazbe (sa seminarom) (za studente III. i IV. godine). Od 1998. je godine stalni gostujući profesor na Odjelu za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu, gdje vodi kolegije Metodologija muzikoloških istraživanja (I. godina) i Odabrana poglavlja iz povijesti glazbe (za studente svih ostalih godina).

 

Na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu od prvog izbora u zvanje redovitog profesora predaje, uz ostale kolegije, Semiotičku analizu i Osnove glazbene historiografije. Od 1996. do 2001. je kao nastavnik na poslijediplomskom studiju na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u Varaždinu vodio kolegij Digitalni zvuk u multimedijima u usmjerenju Multimedijski sustavi. Također je od akademske godine 2001/02. i nastavnik na poslijediplomskom studiju na Odjelu za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu, gdje vodi kolegije iz Estetike glazbe i Organizacije znanstvenoistraživačkog rada.

 

Od prvoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (1998) pod Gligovim je mentorstvom diplomiralo tri studenta a trenutačno čak devet studenata pod njegovim mentorstvom piše diplomsku radnju. Na poslijediplomskom je studiju pod njegovim mentorstvom od 1998. magistrirao jedan student, dvama je studentima mentor (jednome u Zagrebu i jednome u Varaždinu) i dvama komentor (jednome u Zagrebu i jednome u Sarajevu). Također je Gligo trenutačno mentor jednome doktorskome kandidatu (u Splitu).

 

S obzirom da se od prvoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora Gligova nastavna djelatnost itekako intenzivirala, mišljenja smo da ispunja sve uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

 

STRUČNA DJELATNOST I OCJENA

 

Opet se ograničujemo samo na prikaz Gligove stručne djelatnosti od prvog njegovog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (1998):

 

Od 1992. je Gligo član uredništva časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music. Također je od 1992. i član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Od 1993. je član uredničkog savjeta časopisa MusikTexte. Zeitschrift für Neue Musik u Kölnu. Od 1994. je član Izvršnog odbora Međunarodnog udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS). Od 1997. je suradnik The New Grove Dictionary of Music and Musicians, 2nd Edition a od od 1998. suradnik Musik in Geschichte und Gegenwart i Hrvatske enciklopedije. Također je od te iste godine i član Odbora za međunarodnu suradnju HAZU. Od 2001. je član Kulturnog vijeća za glazbu pri Ministarstvu kulture RH, a od 2002. član odbora Nagrade "Vladimir Nazor".

 

Od prvog izbora u zvanje redovitog profesora Gligo je aktivno sudjelovao na ovim međunarodnim skupovima:

 

1) 14. međunarodni kongres za estetiku (Estetika kao filozofija), Ljubljana, 1. do 5. rujna 1998;

 

2) Međunarodni kolokvij Zeichen, Musik, Gesellschaft, Beč, 12. do 14. ožujka 1999.

 

3) 7. međunarodni kongres Međunarodnog udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS) (Sign Processes in Complex Systems), Dresden, 3. do 9. listopada 1999.

 

4) 2. međunarodni simpozij (Muzika u društvu), Sarajevo, 27. i 28. listopada 2000.

 

Povjerenstvo naročito želi upozoriti na niz Gligovih recenzija stručne literature na njemačkom i engleskom jeziku, objavljenih u časopisu International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (grupa D u priloženom popisu radova nakon prvoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora), kao na daljnji dokaz kandidatovih razgranatih stručnih aktivnosti, pa je i to argument u prilog prijedlogu da ga se ponovno izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

 

 

 

 

ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

 

Povjerenstvo utvrđuje da pristupnik, red. prof. dr. sc. Nikša Gligo, zadovoljava uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, i to kako slijedi:

 

1) Po Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja Rektorskoga zbora (NN, br. 94/1996):

         

a) Pristupnik je održao ukupno osam priopćenja, sva na međunarodnim znanstvenim skupovima, od toga do prvog izbora u zvanje redovitog profesora četiri (Freiburg i. B., Tübingen, Beč, Kassel) i nakon prvog izbora u zvanje redovitog profesora (1998) također četiri (Ljubljana, Beč, Dresden, Sarajevo; v. gore). U minimalnim uvjetima zahtijeva se "najmanje pet priopćenja na znanstvenim i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima".

          b) Od preostalih uvjeta pristupnik zadovoljava sljedeće (traže se tri):

          α) U dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi se kao obvezatni nastavni tekstovi rabe pristupnikove knjige Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: teorijski osnovi i kriteriji vrednovanja i Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova.

                   β) Pristupnik je sadržajno unaprijedio nastavni proces kada je 1994. godine na njegovu inicijativu uveden kolegij Metodologija glazbene analize (sa seminarom) (za studente I. i II. godine). Taj se kolegij pristupnikovim zalaganjem danas razvio u sadržaj koji studentima već na početku studiju omogućuje kompletan uvid u analitičku metodologiju.

                   γ) Pod pristupnikovim je mentorstvom jedan student postigao akademski stupanj magistra znanosti (nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora 1998. godine), a dva studenta stupanj doktora znanosti (prije prvog izbora u zvanje redovitog profesora). U minimalnim uvjetima zahtijevaju se "najmanje dva pristupnika". No potrebno je napomenuti da se pod pristupnikovim mentorstvom rade dva magistarska rada (jedan u Varaždinu i jedan u Zagrebu). Pristupnik je također komentor jednom magistarskom radu u Zagrebu i jednom u Sarajevu, te jednoj doktorskoj disertaciji u Splitu.

                   δ) Pod pristupnikovim mentorstvom izrađeno je ukupno 13 diplomskih radnji (3 nakon zadnjeg izbora u zvanje redovitog profesora), a u izradi ih je čak 9. U minimalnim se uvjetima zahtijeva "barem osam (8)".

                   ε) Pristupnik je od 1991. do 1997. godine bio voditelj istraživačkog projekta Hrvatska glazbena terminologija čiji je rezultat njegov Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, nezaobilazan i odavno potreban standard u hrvatskom glazbenom nazivlju.

                        ζ) Pristupnik sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i na Odjelu za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu, a od 1996. do 2001. sudjelovao je i u poslijediplomskoj nastavi na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u Varaždinu (usmjerenje: Multimedijski sustavi; kolegij: Digitalni zvuk u multimedijima).

 

2) Po Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN, br. 38/1997):

a) Od zadnjega izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (1998) pristupnik je objavio jednu knjigu (A.1), 6 znanstvenih radova (od kojih se oni objavljeni navedeni pod A.2-4, A.2-5 i A.2-6 mogu držati objavljenima u publikacijama "s međunarodnom recenzijom ili po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima im publikacijama"), 17 stručnih radova, 2 prijevoda i 18 recenzija. Budući da se po Minimalnim uvjetima... zahtijeva samo 1 znanstveni rad objavljen u "časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama", pristupnikovi objavljeni radovi daleko premašuju te uvjete.

S obzirom na prethodno iznešeno povjerenstvo je mišljenja da pristupnik, red. prof. dr. sc. Nikša Gligo, ne samo ispunjava nego i obilato premašuje sve uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora.

________________________________

Dr. sc. Eva Sedak

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

____________________________

Dr. sc. Stanislav Tuksar

Redoviti profesor Muzičke akademije

Sveučilišta u Zagrebu

________________________

Dr. sc. Vladimir Biti

Redoviti profesor Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, svibanj 2003.


FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta

predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača

Metodike nastave hrvatskoga jezika

na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu   

 

                                                                                                         

 

                                MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE

                     HUMANISTIČKIH ZNANOSTI REKTORSKOG ZBORA

                     VISOKIH UČILIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE                                                                                              

                                       POLJE KROATISTIKA                                                                                                                                                                                                                                                  

                                                                        10000 Zagreb, Trg maršala Tita 14      

                                          

                                              FAKULTETSKOM VIJEĆU

                                         FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o rezultatu natječaja

               za izbor u nastavno zvanje predavača

               Metodike nastave hrvatskoga jezika

               na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu   

 

     Visoka učiteljska škola u Splitu uputila je 29. siječnja 2003. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu zamolbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata koji su se prijavili na natječaj objavljen u "Vjesniku" od 9. siječnja 2003. za izbor u  nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika. 

     Fakultetsko vijeće Filozofskog  fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 10. ožujka 2003. imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu u sastavu: dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof., dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. i dr. sc. Ana Pintarić, red. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

     Na raspisani javni natječaj javili su se: Ana Barčanov, mr. sc. Josip Miletić i  mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić. Nakon pomna proučavanja dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

 

                                                  I   Z   V   J   E   Š   Ć   E

     U skladu sa Zakonom o visokom školstvu (Narodne novine, br. 59/96.) te naputkom Rektorskoga zbora (Narodne novine, br. 94/96.) - djelatnost je pristupnica i pristupnika, relevantna za izbor u nastavno zvanje, prikazana u sljedećim posebnim dijelovima ovog izvješća:

1.      Životopisi

2.      Nastavna djelatnost    

3.      Znanstvena djelatnost

4.      Stručna djelatnost

5.      Zaključno mišljenje

6.      Popis radova

 

     1. Životopisi:

     1. 1. Ana Bračanov rođena je 18. srpnja 1976. u Zagrebu. Završila je 2000. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu: Studij filozofije kao prvi (A) predmet i Croaticum kao drugi (A) predmet. Stekla je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesora filozofije (diplomirani filozof) i profesora hrvatske kulture (diplomirani kroatolog). Zaposlena je na radnom mjestu profesora hrvatskoga jezika u Srednjoj školi «Hvar» u Hvaru.  Položila je 2001. stručni ispit za zvanje nastavnika hrvatskoga jezika u Zadru. Upisala je 2002. poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

     1. 2. Mr. sc. Josip Miletić rođen je 7. svibnja 1970. u Zadru. Diplomirao je 1997. na Filozofskom fakultetu u Zadru te stekao zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti. Iste godine se kao znanstveni novak zaposlio na Filozofskom fakultetu u Zadru (na projektu Hrvatsko pravno nazivlje glavnog istraživača prof. dr. sc. Mile Mamića). Na početku akademske godine 1999./2000. povjerena su mu predavanja iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru što radi već četvrtu godinu.

     Godine 2001. izabran je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru.

     Magistrirao je 2002. na poslijediplomskom studiju Kroatistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Iste je godine magistrirao i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu obranivši rad pod naslovom Specifičnosti marketinške koncepcije u obrazovanju.

     U svibnju 2002. izabran je u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za rad na projektu Hrvatsko pravno nazivlje te u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru.

     Prijavio je doktorsku disertaciju iz metodike nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, upravnih i ekonomskih škola.

     1. 3. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić rođena je 23. svibnja 1961. u Metkoviću. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je studij kroatistike i diplomirala 1984. Poslijediplomski studij lingvistike, smjer kroatistika, upisala je 1986. Obranila je 1991. magistarski rad pod naslovom Argumentacijski diskurz srednjoškolaca.

     Od 1984. Jadranka Nemeth-Jajić radi kao srednjoškolski nastavnik hrvatskoga jezika u Splitu. U stalnom je radnom odnosu u Obrtno tehničkoj školi. Osim redovitih nastavničkih obveza tijekom je svoga osamnaestogodišnjeg nastavnog rada uvijek bila angažirana i na drugim poslovima. Sudjelovala je u izradbi programa Ljetne škole hrvatskog jezika za djecu hrvatskih iseljenika Croaticum, koja je djelovala u sklopu Narodnoga sveučilišta u Splitu, i predavala hrvatski jezik (1992. - 1996.). Godine 1993. primljena je na radno mjesto lektorice na Hrvatskom radiju i televiziji u Splitu gdje i danas radi honorarno. U subotnjoj emisiji Radio Splita Jezik naš hrvatski, koja se emitirala 1995. i 1996., objavljivala je jezične priloge. Godine 1996. Ministarstvo znanosti i tehnologije poslalo ju je za lektora i predavača na Katedru za slavensku filologiju, smjer kroatistika, Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju (Poljska) gdje je boravila dvije akademske godine. Nakon povratka u Hrvatsku prevodila je s poljskog jezika. Nastavila je raditi u Obrtno tehničkoj školi i kao lektorica na Radio Splitu. Godine 1998. počela je kao vanjska suradnica raditi i na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, gdje na studiju predškolskog odgoja već petu godinu predaje metodiku nastave hrvatskoga jezika redovitim i izvanrednim studentima. U naslovno zvanje predavača za znanstveno područje hzmanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, izabrana je na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 18. rujna 2002., a Nastavničko vijeće Visoke učiteljske škole u Splitu donijelo je 30. rujna 2002. odluku o njezinu izboru.

     Aktivno se služi engleskim i poljskim jezikom, s kojega prevodi stručnu literaturu i beletristiku, a pasivno poznaje talijanski, francuski i njemački jezik.

 

     2. Nastavna djelatnost:

 

     2. 1. Ana Bračanov radi dvije i pol godine kao nestručnjak na radnom mjestu profesora hrvatskoga jezika u Srednjoj školi «Hvar» u Hvaru.

     2. 2. Mr. sc. Josip Miletić tri i pol godine drži predavanja iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru.

     2. 3. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić radila je ukupno osamnaest godina u nastavi, a od toga oko dvije godine kao lektorica i predavač u visokoškolskoj ustanovi u inozemstvu. Četiri i pol godine (kao vanjska suradnica) drži predavanja iz metodike nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

 

     3. Znanstvena djelatnost:

 

     3. 1. Ana Bračanov upisala je 2002. poslijediplomski studij iz književnosti na Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

     3. 2. Mr. sc. Josip Miletić obranio je dva magistarska rada godine 2002.: Prvi – na poslijediplomskom studiju Kroatistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Drugi – na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu obranivši rad pod naslovom Specifičnosti marketinške koncepcije u obrazovanju. Prijavio je doktorsku disertaciju iz metodike nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, upravnih i ekonomskih škola.

     3. 3. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić obranila je magistarski rad pod naslovom Argumentacijski diskurz srednjoškolaca na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U naslovu se može prepoznati usmjerenost na metodiku nastave hrvatskoga jezika.

     4. Stručna djelatnost:

     4. 1. Ana Bračanov nema objavljenih radova.

     4. 2. Mr. sc. Josip Miletić nema objavljenih stručnih radova.

     4. 3. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić objavila je šest stručnih radova. Priložila je pet stručnih radova te presliku recenzije priručnika Sati s jezikom hrvatskim koju je napisao prof. dr. sc. Stjepko Težak. U toj se recenziji ističe da je priručnik namijenjen studentima koji uče hrvatski kao strani jezik, a koncipiran je tako da se na lingvostilističkim predlošcima studenti upoznaju s nizom tema o hrvatskoj povijesti i kulturi.

     U stručnom radu Govorni čin, govorna osoba, govorna situacija (Suvremena metodika, Zagreb, 1992., str. 221-227.) piše o svrsi nastave hrvatskoga jezika u srednjoj školi koja podrazumijeva razvoj učeničke komunikativne kompetencije, "što uključuje i komunikacijski bonton". Izrazito stručno je usustavila temeljna polazišta za nastavnu jedinicu pod istim naslovom te artikulaciju nastavnog sata.

     Jedna mogućnost tumačenja vrsta opisa u nastavi izražavanja u I. razredu srednje škole  (Suvremena metodika,  Zagreb, 1993, 2-3, str. 110-114.) naslov je kratkoga stručnog uratka u kojemu se povezuje nastava književnosti i nastava hrvatskoga jezika.

     Stručnim radom Neke mogućnosti povezivanja nastave jezika, književnosti i povijesti (Hrvatski u školi, Zagreb, 1995, str. 124-147.) nastojala je obrazložiti "sadržajno-obavijesnu strukturu tema u srednjoškolskom programu hrvatskoga jezika" koji omogućuje ostvarbu "načela korelacije između književnosti i povijesti". Ponudila je "na temelju poznavanja interesa, znanja i sposobnosti svojih učenika" šest zadataka "za individualni rad ili za rad u manjim skupinama".

    U stručnom radu Standardni jezik i govorni model odgojitelja. U: Mirisi djetinjstva (Zbornik radova 9. dana predškolskog odgoja Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2002, str. 96-98.) zanimljivo je obrazložila tvrdnju da «uporaba standardnog idioma u predškolskim ustanovama ne udaljuje odgojitelja od djeteta, nego pridonosi tome da kod djece od malena razvijamo njihovu komunikacijsku kompetenciju i prijemčivost za standardnojezični, a ne samo organski idiom».

 

     5. Zaključno mišljenje:

 

     5. 1. Ana Bračanov ne ispunjava uvjete. Nije studirala hrvatski jezik i književnost, pa i nema zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti.

     5. 2. Mr. sc. Josip Miletić ispunjava uvjete za predavača iz čl. 80,  86 i 95 Zakona o visokim učilištima RH.

     5. 3. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić ispunjava uvjete za predavača iz čl. 80, 86 i 95 Zakona o visokim učilištima RH.            

      Neprijeporno možemo zaključiti da mr. sc. Josip Miletić i mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić ispunjavaju uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu,  ali prvenstvo dajemo mr. sc. Jadranki Nemeth-Jajić, zato što:

     - ima petnaest godina više radnog iskustva u struci,

     - njezina se stručna djelatnost može ocijeniti uspješnijom,

     - predavala je četiri i pol godine (kao vanjska suradnica) nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

     Na temelju cjelovite prosudbe predlažemo izbor mr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić u nastavno zvanje predavača za predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

                                                                    Stručno povjerenstvo:

                                                          _____________________________

                                                              dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

                                                         ______________________________

                                                              dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

 

                                                         ______________________________

                                                              dr. sc. Ana Pintarić, red. prof.

                                                               Pedagoškog fakulteta u Osijeku

U Zagrebu 1. travnja 2003.


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

Savska 77, ZAGREB

                                                                                   

 

 FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta,  ili više za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, predmet Didaktiku u Odsjeku za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika

 

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. veljače 2002. imenovano je Stručno povjerenstvo u sastavu; dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof., dr. sc. Nikola Nikša Šoljan, red. prof., dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., dr. sc. Arjana Miljak, red. prof. i dr. sc. Milan Matijević, red. prof., a za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, ili više za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, predmet Didaktiku u Odsjeku za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika. Povjerenstvo je razmotrilo prijave prispjele na natječaj, pa podnosi Vijeću ovaj

 

IZVJEŠTAJ

 

Na natječaj objavljen u Vjesniku 21. svibnja 2001. godine javila su se  četiri pristupnika; dr. sc. Marko Palekčić, red. prof. na Filozofskom fakultetu u Zadru , dr. sc.  Vladimir Strugar, docent na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, dr. sc. Dubravka Miljković, znanstveni suradnik i mr. sc. Siniša Opić. Pristupnik mr. sc. Siniša Opić ne zadovoljava uvjete natječaja te ga se ovim izvješćem neće prikazati. Dr. sc. Marko Palekčić povukao je svoju prijavu na natječaj, te ga se u ovom izvješću neće prikazati.

 Prema važećim zakonskim odredbama i naputku Rektorskog zbora djelatnost pristupnika relevantna za izbor u odgovarajuće znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvještaja:

 

Životopis

Znanstvena djelatnost

Nastavna djelatnost

Stručna djelatnost

Zaključno mišljenje

Popis radova

 

IZVJEŠĆE ZA DR. SC. VLADIMIRA STRUGARA

 

A)    ŽIVOTOPIS

 

Vladimir Strugar, rođen je 19. studenoga 1946. godine u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu.Diplomirao je na studijskoj grupi hrvatski jezik i književnost u Pedagoškoj akademiji u Pakracu (1969). Izvanredni studij pedagogije u Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1979), zatim poslijediplomski magistarski studij pedagogije u Pedagoškom fakultetu u Rijeci (1988) te na istom fakultetu stekao znanstveni stupanj doktora znanosti iz područja pedagogije (1991). Izabran je 2000. godine u znanstveno-nastavno zvanje  docenta na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmet Pedagogija i Didaktika.

Vladimir Strugar ima 32 godine radnog staža. Zaposlio se 1969. godine kao učitelj  hrvatskoga jezika, (6 godina), ravnatelj i pedagog (tri godine) u osnovnoj školi u Bedeniku, Radi zatim u Dječjem vrtiću u Bjelovaru, a od 1979. godine kao ravnatelj u III. osnovnoj školi u Bjelovaru. Od 1984. godine radi u Zavodu za školstvo kao savjetnik za opći razvoj i razrednu nastavu. Od 1994 godine pročelnik je Ureda za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu Bjelovarsko-bilogorske županije sve do siječnja 2000. godine kada ga Vlada Republike Hrvatske imenuje za ministra prosvjete i športa.

Za osobite zasluge u prosvjeti odlikovan je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića, Plaketom „Tihomir Trnski“ za izuzetan doprinos u obrazovnom, kulturnom i športskom životu Bjelovarsko-bilogorske županije te 1997. godine Redom hrvatskog trolista.

Bavi se stručnim i znanstvenim  radom. Do sada je objavio 175 bibliografskih jedinica i to: 14 knjiga (četiri samostalne: Nadareni učenici u procesu obrazovanja, 1988.; Biti učitelj,  1993.; Bibliografija bjelovarskog školstva, 1994.; Bjelovarsko-bilogorska županija, Priručnik za zavičajnu nastavu, 1995. i s K.Bezićem: Priroda i društvo u osnovnoj školi 1989.), 14 izvornih znanstvenih članaka, 18 stručnih i 19 preglednih članaka, zatim 32 prikaza knjiga  i 78 osvrta  i drugih članaka o odgoju i obrazovanju.

Sudjelovao je u radu  12 stručnih i znanstvenih skupova, napisao je sedam recenzija. Glavni je i odgovorni urednik časopisa "Bjelovarski učitelj" te urednik više knjiga. Sudjeluje u istraživačkom projektu Hrvatskog pedagoško-književnog zbora pod nazivom "Komparativna analiza hrvatskog i europskog (svjetskog)  školstva".

Predsjednik je Ogranka Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u Bjelovaru.

 

 

 B) ZNANSTVENA DJELATNOST

 

Znanstveni radovi

 

Knjige

 

·        7 knjiga

Strugar, V. (1988). Nadareni učenici u procesu obrazovanja, Zavod za prosvjetno-pedagošku službu SRH, Zagreb, str. 102.

Strugar, V. (1993). Biti učitelj, HPKZ, Zagreb, str. 137.

Strugar, V.(1994). Bibliografija bjelovarskog školstva, Ogranak HPKZ i Čvor Bjelovar, Bjelovar, str. 77.

Strugar, V. (1997). Teorijski, metodološki i društveni aspekti pojave darovitosti: Bibliografija, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, str.88.

Bezić K. – V. Strugar. (1988). Učitelj za treće tisućljeće, HPKZ, Zagreb, 112.

Strugar, V. i Vrgoč, H, (2001) Doprinos pedagogiji i školskoj praksi: Sto četrdeset godina časopisa Napredak 1859.-1999., HPKZ, Zagreb, 264 str.

Kurtak, M. – V.Strugar. (1999). Ogledalo vremena, Ogranak HPKZ Bjelovar, Čvor Bjelovar, Bjelovar, str.142.

 

·   4 poglavlja u knjizi (zborniku)

 

Strugar, V. Učitelj – temeljni nositelj sustava odgoja  i obrazovanja, u dr. A.Mijatović (ur.): Osnove suvremene pedagogije, HPKZ, Zagreb, 1999., str. 401-421.

Strugar, V. Školstvo u Kanadi, U: Školstvo u svijetu, HPKZ, Zagreb, 1993,  str. 107 - 123.

Jureša-Persoglio, Đ.-V. Strugar: Školstvo u Švedskoj, U: Školstvo u svijetu, HPKZ, Zagreb, 1993, str. 236 - 251.

Strugar, V. Anketa i izvješće s okruglog stola o europskoj orijentaciji hrvatskoga školstva, U: Europska orijentacija hrvatskog školstva, HPKZ, Zagreb, 1995, str. 131 - 140.

 

·   4 znanstvena rada objavljena u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova (radovi s međunarodnom recenzijom, A1)

Strugar, V. The level of the teacher’s empathy and education for tolerance, In Collection of scientific papers: Education for tolerance: approaches, Conceptions and solutions, International scientific, meating, Rijeka, 1995, str. 320 – 324.

Strugar, V. Das Schulsystem im Bundesland Ontario; ein Beitrag zur Erforschung des Schulsystems   in Kanada, Unser Weg, Graz, 1997. br. 3, str. 99 – 103.

Strugar, V. Religijska raznolikost i kvaliteta odgoja i obrazovanja. Zbornik: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Međunarodni znanstveni kolokvij, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1998., str. 169 – 178.

Strugar, V. Nestručno zastupljena nastava i kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova, Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, 1999., str. 219 – 227.

 

·   2 znanstvena rada u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa

Strugar, V.: Značenje i svrha uvođenja pedeutologije u sustav pedagogijske znanosti (Zbornik radova  sa znanstvenog skupa “Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe"), HPKZ, Zagreb, 1991, str. 17 - 21.

Strugar, V. Utjecaj nekih obiteljskih i školskih osobitosti na učenikovu znatiželju, U: Pedagogija i hrvatsko školstvo (Sabor hrvatskih pedagoga) HPKZ, Zagreb, 1996, str. 208 - 215.

 

·        9 znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama (od toga 3 rada kao A1)

Strugar, V. Neadekvatni rezultati nadarenih učenika, Pedagoški rad, Zagreb, 1988., Vol. 43, br. 3, str. 467 - 473.

Strugar, V. Dodatni odgojno-obrazovni rad kao faktor racionalizacije nastave, Pedagogija, Beograd, 1989, br. 2, str. 229 -235.

Strugar, V. Žele li učitelji  preporučiti školovanje za svoj  poziv, Napredak, Zagreb, 1994, br. 3, str. 265 - 272.

Strugar, V. Učitelji o društvenom položaju prosvjete, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1994., br. 2, str. 51 -58.

Strugar, V. Ja učim, dakle mislim: zagovor školi mišljenja, Napredak, Zagreb, 1996., Vol. 137, br. 4, str. 455 - 460.

Strugar, V. Učitelji o društvenom položaju prosvjete, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1994, br. 2, str. 51 - 58.

Strugar, V. Suradnja obitelji sa školom i učenikov školski uspjeh, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1995, br. 1, str. 11 - 15.

Strugar, V. Prilog proučavanju razvoja osnovnog školstva u Bjelovaru od postanka do 1914., Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1989., br. 1, str. 74 - 84.

Strugar, V. Razvoj osnovnih škola u općini Bjelovar od 1960 do 1980., Bjelovarski zbornik 90., Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1990., br. 2, str. 128 - 141.

 

·        18 stručnih radova

 

 

1. Znanstveni radovi

 

1.1. Knjige

 

Strugar, V. (1988), Nadareni učenici u procesu obrazovanja, Zavod za prosvjetno - pedagošku službu SRH, Zagreb, str. 102

Knjiga je nastala na temelju rezultata istraživanja koje je provedeno u sklopu izrade magistarskog rada pod naslovom Dodatni odgojno - obrazovni rad kao faktor racionalizacije nastave.

U prvom su dijelu knjige opisane povijesne i teorijske osnove problema istraživanja. U određivanju pojma dodatni odgojno - obrazovni rad razjašnjenje su bitne terminološke razlike s obzirom na zakonsku normu i radove domaćih autora, te je iskazan autorov stav o perspektivi dodatnog odgojno - obrazovnog rada u našoj školi.

U radu se zatim govori o psihologijskom aspektu rada s darovitim učenicima: terminologija, određivanje fenomena darovitosti, koncepcije o razvitku sposobnosti, individualne razlike učenika i metodološka pitanja otkrivanja darovitih učenika.

Sociologijski aspekt je zapravo društvena briga o darovitima, odnosno odnos društva prema pojedincima u smislu stvaranja uvjeta i mogućnosti da ostvare svoje sposobnosti, svoje potencijale.

Pedagogijski aspekt rada s darovitim učenicima sadrži povijesnu retropsktivu oblika i načina rada s darovitim učenicima i suvremene oblike podrške razvoju darovitih učenika.

U drugom je dijelu knjige metodologija istraživanja: predmet, cilj, zadaci i hipoteze; metode, postupci i instrumenti istraživanja. Opisani su populacija i uzorak ispitivanja i primijenjeni modeli rada s darovitim učenicima III. razreda osnovne škole u nastavi matematike.

U trećem su dijelu rezultati istraživanja i njihova interpretacija. Podaci su omogućili sljedeće zaključke:

Učenici eksperimentalne skupine u Modelu A značajno su napredovali u odnosu na učenike kontrolne skupine u usvajanju programa dodatnog odgojno - obrazovnog rada, koji je organiziran u sklopu redovnoga nastavnog sata matematike zahvaljujući primjeni radnih naloga i sposobnosti učenika da samostalno rade i primjenjuju stečeno znanje u nastavi matematike.

Prema dobivenim rezultatima daroviti učenici mogu, u određenim uvjetima, napredovati brže.

Rezultati su potvrdili domaća i strana iskustva da su učitelji uspješni u predselekciji darovitih učenika.

Rezultati su uputili na brojne pedagoške implikacije, koje se, između ostalih, odnose na organizaciju i izvođenje nastavnoga procesa. Osim toga, mnoga metodološka pitanja otkrivanja darovitih učenika potrebno je sustavno izučavati radi stvaranja pouzdanijeg metodološkog instrumentarija.

 

Strugar, V. (1993).Biti učitelj, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb,  str. 137

Knjiga je rezultat istraživanja u sklopu doktorske teze pod nazivom Opće i pedagoške osobine nastavnika kao determinante efikasnosti obrazovanja. U njoj se na teorijskoj i empirijskoj razini traga za odgovorom na pitanje što znači sintagma - biti učitelj? Smatra se da je učitelj, prije svega, ličnost koja posjeduje osobne i pedagoške osobine, koje na poseban način određuju rad, djelovanje, ponašanje i odnos prema učenicima i suradnicima. Prema tim se osobinama značajno razlikuju učitelji, što utječe na njihov rad i rezultate, odnosno učenikova postignuća.

U prvom su dijelu povijesne i teorijske osnove problema istraživanja, gdje se opisuje učitelj kao ličnost, učiteljeve osobine, i to osobne i pedagoške ( opće, stručno i pedagoško - psihološko obrazovanje, pripremanje za organiziranje i izvođenje nastavnog procesa, permanentno obrazovanje i usavršavanje, zanimanje za inovacije i njihovu primjenu, organiziranje aktivnoga učenja i stvaralačkog rada učenika, provjeravanje i ocjenjivanje znanja učenika, ostvarivanje međuljudskog odnosa.

Opisane su potom osobine učitelja u povijesnoj retrospektivi od antike do suvremenih dana te prikazani rezultati relevantnih istraživanja u svezi s problemom proučavanja.

U drugom dijelu opisana je metodologija istraživanja: predmet, cilj, zadaci i hipoteze, zatim metode, postupci i instrumenti istraživanja te  populacija i uzorak ispitivanja.

Treći dio sadrži prikaz rezultata istraživanja i njihovu interpretaciju. Temeljni su zaključci:

Efikasnost obrazovanja ovisi o nekim općim osobinama učitelja: godina radnog staža i završen dvopredmetni studij.

Značajni činitelji efikasnosti su: stručni profil, metodički profil, pripremanje učitelja za neposredni odgojno - obrazovni rad, permanentno obrazovanje, zanimanje za inovacije i njihova primjena.

Učitelji hrvatskoga jezika i matematike razlikuju se u sljedećim pedagoškim osobinama: organiziranje aktivnog stjecanja znanja, provjeravanje i ocjenjivanje učenika, uspostavljanje međuljudskoga odnosa, empatičnost i poticanje stvaralačkog rada učenika.

Prema procjeni pedagoških osobina učitelja utvrđen je različit profil učitelja hrvatskoga jezika i matematike.

Rezultati su istraživanja pokazali da je učitelj izuzetno značajan činitelj učinkovitosti obrazovanja. Njega učinkovitim čine, osim osobnih, i različite pedagoške osobine koje se iskazuju u neposrednom odgojno - obrazovnom procesu.

 

Strugar, V. (1994), Bibliografija bjelovarskog školstva, Biblioteka "Stvaralaštvo učitelja", knjiga 2, Ogranak HPKZ Bjelovar i ČVOR Bjelovar, Bjelovar,  str. 77

U publikaciji Bibliografija bjelovarskog školstva objavljeni su radovi o školstvu bjelovarskog područja. Prema sadržaju ona je specijalna bibliografija, a prema namjeni je znanstvena i retrospektivna. Prikazuje radove objavljene od 1876. do 1993. godine.

Bibliografska je građa razvrstana u dvije temeljne skupine bibliografskih jedinica, a to su: a) Monografske publikacije ( knjige ) i b) Članci iz periodičkih i njima sličnih publikacija ( zbornici, časopisi, novine i dr. ).

Bibliografske su jedinice unutar svake skupine razvrstane prema godinama tiskanja, a potom i abecednim redom. Uz većinu bibliografskih jedinica nalaze se bilješke ( anotacije ) radi jasnijeg određivanja sadržaja rada, odnosno članka te razvrstavanja u predmetnom kazalu.

Autorsko je kazalo uređeno abacednim nizom, pri čemu je slovo znak za osnovnu skupinu, a broj označuje redni broj bibliografske jedinice u popisu građe.

U predmetnom su kazalu bibliografke jedinice razvrstane u šest tematskih skupina: I. Opći prikaz školstva, II. Predškolski odgoj i obrazovanje, III. Osnovno školstvo, IV. Srednje školstvo (s podskupinama: 1. Gimnazija, 2. Ekonomska škola, 3. Medicinska škola, 4. Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, 5. Ostale srednje stručne škole), V. Glazbeno osnovno i srednje obrazovanje i VI. Obrazovanje odraslih.

Popisom su obuhvaćne 733 bibliografske jedinice.

 

Strugar, V. (1997), Teorijski, metodološki I društveni aspekti pojave darovitosti: Bibliografija, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb, str. 88

Bibliografija sadrži radove o fenomenu darovitosti. Njezina je svrha da što iscrpnije prikaže radove o teorijskom, metodološkom i društvenom aspektu pojave darovitosti, koji su objavljeni u Republici Hrvatskoj u proteklih nešto više od pedeset godina. Prema sadržaju publikacija je specijalna bibliografija, jer sadrži podatke o knjigama i člancima čiji je predmet darovitost, što ujedno određuje i njezinu znanstvenu namjenu. S obzirom na vrijeme izlaženja, ona je retrospektivna. Njezina je posebnost u tome što su naslovi radova prevedeni na engleski i njemački jezik pa će stoga biti informativna i stranim znanstvenicima.

Bibliografija sadrži 494 bibliografske jedinice koje je napisao 271 autor. Jedinice su razvrstane u četiri područja, a to su: I. Psihologijska osnova darovitosti, II. Razvoj darovitih pojedinaca, III. Društvena podrška razvoju darovitih pojedinaca, IV. Stvaralaštvo.

 

Bezić, K. I Strugar, V. (1998), Učitelj za treće tisućljeće, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 112 str.

Knjiga pokušava, polazeći od aktualne situacije kod nas, ukazati na neka bitna pitanja obrazovanja učitelja u budućnosti. Sadržaj je strukturiran u jedanaest poglavlja: Povijesni pregled obrazovanja učitelja, Pogled u budućnost, Stručni naziv, Zanimanje učitelja, Struka učitelja, Stručni profil učitelja, Poslovi i zadaci učitelja, Složenost zanimanja učitelja, Važnost i odgovornost učitelja, Obrazovanje učitelja, Neka temeljna polazišta za izradu nastavnog plana. U knjizi se zagovara sveučilišno obrazovanje učitelja.

 

Kurtak, J. I Strugar, V, (1999), Ogledalo vremena: Život i književno stvaralaštvo Vladimira Jurčića, Ogranak HPKZ, Bjelovar, 142. str.

U knjizi je prikazan životni put prof. Vladimira Jurčića i njegovo pjesničko stvaralaštvo.

Sadržaj je strukturiran u sedam poglavlja: V.Jurčić među zaboravljenim hrvatskim piscima, Kratak i tragičan život, ali plodan književni rad, Odabrane pjesme, Stvaralaštvo u okovima: dva prozna djela, Kako su umirali hrvatski književnici i umjetnici, Prognani Matoš i Bibliografija.

U knjizi se pokušava ukazati na književne vrijednosti djela V.Jurčića, hrvatskog zaboravljenog pisca koji je uspješno stvarao od 30-ich godina do kraja II. svjetskog rata.

 

Strugar, V. i Vrgoč, H, (2001) Doprinos pedagogiji i školskoj praksi: Sto četrdeset godina časopisa Napredak 1859.-1999., HPKZ, Zagreb, 264 str.

Knjiga je posvećena sto četrdesetoj obljetnici Napretka, najstarijem pedagoškom časopisu u Hrvatskoj.

Autori su sadržaj strukturirali u sljedeća poglavlja: Povijesne i teorijske osnove proučavanja časopisa, Metodologija istraživanja, Prvih pedeset godina Napretka (1859.-1909.), Napredak od 1910. do 1945. godine, Pedagoški rad i daljnji uspjesi (1946.-1990.), Povratak tradiciji s izvornim imenom (1991.-1999.), Dodaci Napretka, Glavni (i odgovorni) urednici, Literatura, Kazalo imena i Popis autora od 1859. do 1999. godine.

 

1.2. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima

 

Strugar, V. Neadekvatni rezultati nadarenih učenika, Pedagoški rad, Zagreb, 1988., Vol. 43, br. 3, str. 467 - 473.

U radu se analiziraju ostvareni rezultati u općinskim susretima mladih matematičara u sklopu Pokreta "Znanost mladima". Uzeti su rezultati a) učenika od V. do VIII. razreda kao skupine i b) rezultati najuspješnijeg i najslabijeg pojedinca. Podaci pokazuju da su rezultati učenika u općinskim susretima poslije 1980. godine u značajnom padu, posebno učenika V., VI. i VIII. razreda. Uzroci su neprimjerenog uspjeha darovitih učenika u smanjenom broju tjednog fonda sati redovne nastavne matematike, manjem broju skupina dodatnog odgojno - obrazovnog rada te u organizaciji nastavnog procesa, posebice nedovoljna primjena individualizacije nastave, nastavnih metoda i sustava koji dovoljno ne potiču misaone aktivnosti učenika osnovne škole.

 

Strugar, V. Učitelji o društvenom položaju prosvjete, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1994., br. 2, str. 51 -58.

Na uzorku od 300 učitelja osnovne i srednje škole propitano je njihovo mišljenje o društvenom položaju prosvjete, uspoređujući ih s rezultatima istraživanja u svijetu.

O cjelokupnom položaju prosvjete učitelji se izjašnjavaju: nepovoljan je za 71 posto, zadovoljavajući za 24,33 posto i dobar za 4,67 posto učitelja.

Na takve stavove značajno utječu sljedeće nezavisne varijable: stupanj škole u kojoj učitelj radi, uvjeti za organiziranje odgojno - obrazovnog procesa i radna sredina (gradska, prigradska, seoska).

Podaci pokazuju da je potrebno proučiti ukupnu situaciju u školstvu, posebice u srednjem s organizacijskog, pedagoškog i meterijalno - tehničkog aspekta. Osobit značaj ima identifikacija uvjeta rada kao činitelja koji značajno utječu na položaj učiteljstva u društvu. Uvjete rada u školstvu treba mijenjati. Odnosi se to, prije svega, na poboljšanje materijalno - tehničke strane nastave, ali i osobnog standarda zaposlenih.

 

Strugar, V. Žele li učitelji preporučiti školovanje za svoj poziv, Napredak, Zagreb, 1994., Vol. 135, br. 3, str. 265 - 272.

U članku se prikazuju rezultati istraživanja da li učitelji osnovne i srednje škole žele ili ne žele preporučiti drugima školovanje za svoj poziv (N - 305). Rezultati pokazuju da znatan broj učitelja izražava negativno mišljenje o svom pozivu (31,80 posto) i, stoga, ne žele niti preporučiti školovanje za njega. Takav je stav učitelja određen uvjetima rada i procjenom ukupnoga učiteljskog položaja. Ti podaci, jamačno, ukazuju na postojanje sasvim konkretnih čimbenika o kojima ovisi stav učitelja prema svome pozivu.

 

Strugar, V. Ja učim, dakle mislim: zagovor školi mišljenja, Napredak, Zagreb, 1996., Vol. 137, br. 4, str. 455 - 460.

U članku se razmatraju potreba i mogućnosti stvaranja škole mišljenja. Time se ponovno aktualiziraju pitanja o kojima su raspravljali i pedagoški klasici, dakako s posebnog metodološkog motrišta (J. J. Rousseau, H. Pestalozzi, I. Kant, J. Dewey i dr.). Naznačava se značaj raznovrsnosti i bogatstva nastavnih metoda te metodičkih postupaka kojima se učenici potiču na aktivno stjecanje znanja i stvaralački rad, ali i na one postupke koji ih ometaju. Proučavanje ukazuje na potrebu otklanjanja administrativnih i organizacijskih prepreka koje usporavaju primjenu pedagoških inovacija.

 

Strugar, V. Das Schulsystem im Bundesland Ontario: ein Beitrag zur Erfoschung des Schulsystems in Kanada, Unser Weg, Graz, 1997, 3, str. 99 -103.

U članku se opisuje školski sustav u pokrajini Ontario (Kanada), koji ima znatnu autonomiju u koncepciji i razvoju, ali i dodirnih točaka s preostalim pokrajinama u Kanadi. Opisan je školski sustav od predškolskog odgoja do fakulteta/ sveučilišta, broj učenika te posebno mogućnost izbora nastavnih programa (npr. u gimnaziji) prema potrebama i interesima pojedinca.

 

1.3. Pregledni članci objavljeni u časopisima i zbornicima

 

Strugar, V. Prilog proučavanju razvoja osnovnog školstva u Bjelovaru od postanka do 1914., Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1989., br. 1, str. 74 - 84.

Grad Bjelovar ubraja se među najmlađe gradove u Hrvatskoj. Spominje se kao utvrda 1420. godine, ali se počeo izgrađivati 1756. godine. Početak je osnovnog školstva 5. studenoga 1761. godine kada je organizirana nastava za šest učenika na njemačkom jeziku. Sve do 1914. godine u gradu djeluju dvije pučke škole: dječačka i djevojačka. U radu se opisuje njihov rada sukladno zakonskim promjenama ( 1874., 1888.), daje broj učenika, učitelja te neke posebnosti s obzirom na nastavni jezik i obrazovanje djevojčica.

 

Strugar, V. Razvoj osnovnih škola u općini Bjelovar od 1960 do 1980., Bjelovarski zbornik 90., Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1990., br. 2, str. 128 - 141.

U radu je analiziran razvoj osnovnog školstva općine Bjelovar od 1960. do 1980. godine. U tom je vremenu znatno proširena mreža osmogodišnjih škola, izgađeno je šest školskih zgrada i dvije sportske dvorane. Zakonske su osnove omogućile obogaćivanje odgojno - obrazovne strukture, a popravila se i kvalifikacijska struktura učitelja. U radu su prezentirani i podaci o broju učenika i područnih škola.

 

Strugar, V. Prilog proučavanju sustava obrazovanja u Kanadi, Život i škola, Osijek, 1992., God. 41., br. 5, str. 431 - 444.

Tekst je nastao u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta Komparativna analiza hrvatskog i europskog školstva i sažeti je prikaz proučavanja školskog sustava u Kanadi.

U Kanadi djeluje, s obzirom na njezinu organiziranost, deset školskih sustava koji imaju zbog potreba stanovnika različitoga podrijetla međusobne sličnosti i razlike. U članku se veća pozornost posvećuje školskom sustavu u Ontariu, gdje obvezatno obrazovanje traje deset godina i ono obuhvaća osnovnu osmogodišnju školu i prve razine srednje škole. Poslije srednje škole učenici se mogu upisati na koledž ili fakultet/sveučilište plaćajući troškove školarine. Rad je popraćen podacima o broju javnih i privatnih škola, broju učenika i studenata.

 

Strugar, V. Školstvo u Švedskoj, Život i škola, Osijek, 1993., God. 42, br. 3, str. 221 - 233.

U članku se opisuju osobitosti školskog sustava u Švedskoj kroz tri stupnja, a to su: devetgodišnja jedinstvena obvezatna škola, srednja škola i visokoškolsko obrazovanje. Nove tendencije u obrazovanju su: jačanje strukovno kompetentne radne snage, težnja k većoj demokratizaciji, briga o odgoju i obrazovanju darovitih učenika.

Strugar, V. Sto godina od osnutka učiteljskog društva u Bjelovaru: Prilog proučavanju učiteljskog udruživanja u bjelovarskom kraju, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1993., br. 3, str. 98 -102.

Tri su značajna razdoblja udruživanja bjelovarskog učiteljstva u ozračju težnji hrvatskog naprednog učiteljskog pokreta a to su: osnutak Učiteljskog društva (1891.), Podružnice Pedagoško - književnog zbora (1965.) i Ogranka Hrvatskoga pedagoško - književnog zbora Bjelovar (1992.).

 

Strugar, V. Razvoj osnovne škole u Bedeniku od 1831. do 1914. godine – Prilog proučavanju povijesti školstva,  Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1993., br. 2, str. 48 - 54.

Osnovna škola u Bedeniku osnovana je 1831. godine. Razvijala se sukladno zakonima iz 1874. i 1888. godine. Njezina je specifičnost što je u njoj organizirano njegovanje mađarskoga jezika od školske godine 1956/57. dok je već 1907. godine postojala Julijanska škola na mađarskom nastavnom jeziku. U članku su podaci o broju učenika i učitelja.

 

Strugar, V. Osnovna škola u Cigleni: Prilog proučavanju bjelovarskog osnovnog školstva, Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1994., br. 4 - 5, str. 173 - 182.

Članak ima tri dijela (poglavlja). U prvom se prati razvoj škole od njezina osnutka 1790. godine pa do 70-ih godina 20. st. Opisuje se izgradnja školske zgrade, prikazuju podaci o broju razrednih odjela, radu školskog odbora. U drugom su poglavlju podaci o broju učenika u pojedinim školskim godinama, a u trećem podaci o učiteljima. Podaci pokazuju važnost povezanosti škole i društvene sredine, njezin prinos obrazovnom i kulturnom bogatstvu sredine te ulogu učitelja u svim mijenama.

 

Strugar, V. Společenska podpora razvoje nadanych jedincu ve svete a Chorvatsku,   Komensky, Brno, 1997., br. 9 - 10, str. 199 -201.

U članku se prikazuju svjetska i hrvatska iskustva u pružanju društvene podrške razvoju i afirmaciji darovitih pojedinaca. Opisani su primjeri organiziranja međunarodnih olimpijada (od 1959.), održavanje svjetskih i europskih konferencija o darovitima (od 1975.), osnivanje znanstveno - stručnih ustanova (npr. Svjetski savez za darovitu i talentiranu djecu) i tiskanje specijaliziranih čaospisa.

 

Strugar, V. Učitel žak v predstavach Jana Amose Komenskeho, Prehled, Daruvar, 1994., str. 67 - 71.

U radu su izdvojene neke misli J. Amosa Komenskog o učitelju i učeniku sukladno njegovim shvaćanjem prirode, društva i čovjeka.

Komensky je cijenio učiteljski poziv, naglašavao osobine za uspješno organiziranje odgojno - obrazovnog procesa. Učenicu su, prema njegovu mišljenju, dragocijenost i njih treba odgajati i obrazovati kako bi razvili svoje potencijale.

 

Strugar, V. Dosadašnji zakoni o učitelju, Poruke 8. križevačkih pedagoških dana, HPKZ - Ogranak Križevci, Križevci 1995., str. 29 - 39.

Analizirano je devet školskih zakona od 1874. do 1990. godine i njihovo određivanje učiteljevih zadaća, razine obrazovanja, materijalni položaj i radno - pravni položaj.

 

Strugar, V. Bjelovarsko školstvo u 18. I 19. stoljeću, Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, 1994., br. 4 - 5, str. 19 - 29.

U radu se sažeto prikazuju počeci i razvoj bjelovarskog osnovnog i srednjeg školstva tijekom 18. i 19. stoljeća, ali i drugih organiziranih oblika javnog i privatnog školovanja. Konstatira se da srednje školstvo nije dovoljno proučeno, posebice gimnazijsko obrazovanje koje se organizira već od 1769. godine.

 

Strugar, V. Izvješće o referatima I priopćenjima u drugom problemskom području: Škola, Pedagogija i hrvatsko školstvo, II, Sabor hrvatskih pedagoga, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb, 1996., str. 53 - 64.

Sažeto je prikazano 18 referata i 19 priopćenja koji su imali ukupno 209 stranica. Iskazana su razlišita mišljenja o sustavu obrazovanja, analiziran prijeđeni put u predškolskom odgoju, osnovnoj i srednjoj školi te školski pluralizam u povijesti školstva i danas. Izražava se uvjerenje da će teorija škole, kojom se bavi školska pedagogija, imati istaknutije mjesto u pedagoškim raspravama.

 

Strugar, V. Neki teorijsko – metodološki pristupi u istraživanju učitelja, Napredak, Zagreb, 1997., Vol. 138, br. 1, str. 50 - 56.

U proučavanju učitelja kao činitelja odgoja i obrazovanja primijenjeni su različiti teorijski i metodološki pristupi (aksiologijski i empirijski). Primijenjeni su različiti postupci i instrumenti prikupljanja podataka: pisani sastavci o osobinama učitelja, anketni upitnici, liste pozitivnih i negativnih osobina učitelja, skale procjene o radu učitelja, promatranje rada, primjena tehničkih pomagala i dr. Tako je stvoreno značajano znanje o učitelju, ali su uočene i brojne manjkavosti. Analiza ukazuje da će akcijska istraživanja imati sve veće značenje.

 

Strugar, V. Život i djelo Antuna Cuvaja. Povodom 70. obljetnice smrti,   Napredak, Zagreb, 1997., Vol. 138, br. 4, str. 453 -463.

U članku je opisan životni i radni put bjelovarčanina Antuna Cuvaja, učitelja, zemaljskog školskog nadzornika, kraljevskog savjetnika, pedagoškog pisca.

Rođen je 5. lipnja 1854. godine u Bjelovaru, a umro je 7. lipnja 1927. godine u Zagrebu. Značajna je Cuvajeva djelatnost u Sisku kao ravnatelja građanske škole, pedagoškog pisca i inovatora. Učinio je mnogo u organiziranju učiteljskih društava, prosvjetnih i kulturnih ustanova. Bio je do umorovljenja školski nadzornik. Napisao je više pedagoških radova, a ostavio je kapitalno djelo za povijest školstva a to je Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas (dva izdanja).

 

Strugar, V. Utemeljenje pučkog (osnovnog) školstva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji,   Napredak, Zagreb, 1998., br. 4, str. 456-466.

 

1.4. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa          

 

Strugar, V. The Level of the Teacherś Empathy and Education for Tolerance, Education for tolerance: approaches, conceptions and solutions, International scientific meeting, Rijeka, 1995., str. 320 - 324.      

Na uzorku od 216 učenika osnovne škole (VI. razred 103 i VIII. razred 113 učenika) utvrđena je razina empatije, kao spoznajno - emocionalne osobine uživljavanja u položaj druge osobe i sagledavanja svijeta njezinim očima, koju različitim odgojnim i obrazovnim postupcima pokazuju učitelji matematike i hrvatskoga jezika. Empririjsko se istraživanje temelji na mišljenju da je razina učiteljeve empatije pretpostavka obrazovanja za toleranciju.

Prema rezultatima istraživanja niska je razina učiteljeve empatije, a učenici VI. i VIII. razreda statistički se značajno razlikuju u procjeni učiteljevih postupaka kojima pokazuju empatičnost.

Niski postotci stalnog i jedinstvenog djelovanja učitelja (između 26,85 i 40,28 posto) koji pokazuju razumijevanje, shvaćanje i želju prilagođavanja učenikovu stanju i osjećajima u svakodnevnom zajedničkom radu, omogućuju zaključak, s dosta vjerojatnosti, da je empatičnost još uvijek na niskoj razini, a to je neosporno otežavajući činitelj uspješnog obrazovanja za toleranciju.

 

Strugar, V. Poticanje kreativnosti, Međunarodni znanstveni skup Društvo i tehnologija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko komunikološko društvo, Rijeka, 1997., str. 311 - 314.

Mnogi čimbenici potiču, odnosno sprječavaju kreativnost. Oni djeluju na makro i mikro razini. Makro razinu čini politički, ekonomski i zakonodavni sustav. Njihovo djelovanje stvara pozitivni ili negativni ugođaj za kreativnost u državi. Mikro razina je vrlo specifično okruženje u kojemu pojedinac živi i djeluje, primjerice obitelj, škola, poduzeće, udruga i sl. Poticanje kreativnosti u njima ovisi o načinu rada, aktivnom ili pasivnom položaju pojedinaca, motivaciji za kreativan rad, kadrovima te načinu rukovođenja i vredovanja.

Prema rezultatima istraživanja učenikov kreativna rad ovisi o učiteljevim nastavnim aktivnostima kojima se potiče: učenikova dosljednost i mašta, inicijativa i podržavaju neobične učenikove ideje, znatiželja, podržava učenikov smisao za humor, potiče učenikova spretnost te učenici hrabre u napornom radu.

 

Strugar, V. Religijska raznolikost i kvaliteta odgoja i obrazovanja, Međunarodni znanstveni kolokvij, Pedagoški fakultet, Rijeka, 1998., str.  169 - 178.   

U članku se opisuje složenost i međuzavisnost religijske raznolikosti i kvalitete odgoja i obrazovanja. Religijska se raznolikost jasno pokazuje u školi, u učionici pa kvaliteta odgoja i obrazovanja ovisi o ostvarivanju potreba za slobodom koja se iskazuje u pravu učenika i roditelja na izbor svjetonazora i prema tome nastavnih sadržaja sukladno određenom religijskom vjerovanju.

Različita su svjetska iskustva u rješavanju prava na religijsku raznolikost u javnim i privatnim školama. U Republici Hrvatskoj nastale su značajne promjene 1990. godine kada se uvodi vjeronauka kao izborni predmet.

Na temelju analize školske prakse možemo zaključiti da učitelje treba pripremati za prepoznavanje i uvažavanje religijske raznolikosti kao jednoga od uvjeta za kvalitetan rad učenika

 

Strugar, V. Nestručno zastupljena nastava i kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, Zbornik radova, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, 1999., str. 219-227.

Učitelj je jedan od temeljnih činitelja o kojemu ovisi kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Stoga se razmatraju neki aspekti rada učitelja nestručnjaka na temelju podataka empirijskog istraživanja u osnovnim školama Bjelovarsko-bilogorske županije. Podaci pokazuju da je tjedno 8,8% redovne nastave nestručno zastupljeno. Učiteljima nestručnjacima najznačajniju pomoć pružaju sustručnjaci i upute u udžbeniku. Najviše poteškoća imaju u određivanju nastavnih metoda, a najteže im je organizirati nastavnu etapu pripremanja učenika za obradu nastavnih sadržaja. Prema tome, nestručno je zastupljena nastava ozbiljan problem u školstvu što jamačno ima negativne posljedice na kvalitetu u odgoju i obrazovanju.

 

1.5. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku s domaćeg znanstvenog skupa

 

Strugar, V. Značenje i svrha uvođenja pedeutologije u sustav pedagogijske znanosti, Znanstveni skup Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb, 1991., str. 17 - 21.

Učiteljev je odgojno - obrazovni rad mnogostruko određen. Sve su prisutniji rezultati proučavanja o utjecaju osobnih i pedagoških osobina učitelja na učenikov uspjeh. Znanstvene činjenice ukazuju da se pedagoške osobine, uz razvijenost osobnih, mogu stjecati, razvijati i usavršavati, pa su, prema tome, predmetom proučavanja pedagogije. Međutim, sve spoznaje o liku učitelja i njegovim osobinama nisu dovljno sistematizirane i ugrađene u sustav pedagogijske zanosti.

Smatramo da je potrebno u sustav pedagogijske znanosti ugraditi pedeutologiju kao njezinu disciplinu, jer predmetom proučavanja obuhvaća učitelja, prije svega, njegove osobne i pedagogijske osobine.

U radu se obrađuju pojam, svrha i zadaci pedeutologije te definiraju bitne postavke za njezino konstituiranje kao pedagogijske discipline. Program pedeutologije razvrstan je u tri šire teme: Osobine učitelja, Profesionalno obrazovanje i permanentno obrazovanje te stručno usavršavanje, Norme i obveze specifične za odgojno - obrazovnu djelatnost.

 

Strugar, V. Utjecaj nekih obiteljskih i školskih osobitosti na učenikovu znatiželju, Sabor hrvatskih pedagoga, Pedagogija i hrvatsko školstvo, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb, 1996., str. 208 . 215.

U radu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja o povezanosti između nekih obiteljskih i školskih osobitosti i znatiželje učenika osnovne škole ( N - 224 ).

Znatiželja, kao osobina ličnosti kojom ona pokazuje odnos prema sredini, određena je školskom spremom oca i majke, emocionalnom klimom u obitelji kao, općim uspjehom i zadovoljstvom učenika s njime te razinom sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima.

Obitelj i škola, dva značajna odgojna činitelja, trebaju poticati razvoj učenikove znatiželje kao uvjet ali i rezultat aktivnog učenja.

 

2. Projekti

 

Sudjelovao je od 1991. do 1995. godine u znanstveno istraživačkom projektu pod nazivom Komparativna analiza hrvatskog i europskog /svjetskog školstva. Projekt je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije. Voditelj projekta bio je dr. Stanko Antić.

Kao rezultat  istraživanja su knjige Školstvo u svijetu ( Zagreb, 1993. ) i Europska orijentacija hrvatskog školstva ( Zagreb, 1995. ), a u njima su objavljena tri rada:

 

Strugar, V. Školstvo u Kanadi,  Školstvo  svijetu, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb, 1993., str. 107 - 123.

Povijest kanadskog školstva započinje početkom 17. st. U suvremenoj Kanadi egzistira, pod različitim utjecajima, više različitih sustava unutar kojih djeluju, osim javnih ( državnih ) škola i brojne privatne škole te razgranati oblici samoobrazovanja i skrbi o obrazovanju djece s posebnim potrebama. Razmatra se odnos škole i države ( decentaralizacija ), škole i obitelji, škole i crkve  (konfesionalne škole ), škole i znanosti. Prikazan je temeljito sustav obrazovanja u Kanadi: predškolski odgoj ( vrtići za djecu u 3. i 4. godini života i male škole za petogodišnjake ), osnovno obrazovanje ( šest i osam godina ), srednje obrazovanje ( općeg tipa traju pet godina, srednje stručne škole od dvije do šest godina ), koledži i fakulteti.

Prikazani su, zatim, podaci o broju učitelja, učenika i studenata u javnim i privatnim školama. Upravljanje je školstvom decentralizirano, a financira se iz više izvora : pokrajinske i teritorijalne vlasti, lokalne takse, nacionalna vlada, nevladini ( privatni ) izvori.

 

Suautor rada, Školstvo u Švedskoj, Školstvo u svijetu, Hrvatski pedagoško - književni zbor, Zagreb, 1993., str. 236 -251.

Švedska je od agrarne i nerazvijene zemlje potkraj 17. st. postala zemljom blagostanja i to zahvaljujući, između ostaloga, i razvijenom školstvu, ulaganju u obrazovanje. Školski sustav u Švedskoj obuhvaća: devetgodišnju jedinstvenu obveznu školu, više srednje škole i visokoškolsko obrazovanje te različite oblike obrazovanja odraslih.

Upravljanje i financiranje obrazovanja je decentralizirano.

 

Strugar, V. Izvješće s ankete i okruglog stola o europskoj orijentaciji hrvatskog školstva,  Europska orijentacija hrvatskog školstva, Zagreb, 1995., str. 131 - 140.

U tekstu se prikazuju rezultati anketiranja o europeizaciji školstva, nacionalnoj opciji i orijentaciji prema budućnosti.

Prevladavajuće ideje stručnjaka i znanstvenika su:

Republika Hrvatska bi kao uzor u stvaranju globalne strukture mogla uzeti njemački sustav odgoja i obrazovanja. Nužno je produžiti trajanje obveznog obrazovanja na deset godina.

Osnovni pravci promjena i razvoja trebaju obuhvatiti školu uopće, učenika, učitelja i nastavne programe. Važne su ideje: autonomija škole, pluralizam pedagoških koncepcija, sloboda u odgoju i obrazovanju glede izbora škole, učitelja i nastavnog programa, demokratizacija odnosa između subjekata odgojno - obrazovnog procesa.

Sloboda škole trebala bi se očitovati barem u četiri odrednice: u izboru dijela nastavnog programa, poticanju učitelja na bolji ( kvalitetniji ) rad, programiranje nastave i učenja te unutrašnju oranizaciju škole.

Poželjan je decentralizirani, odnosno mješoviti sustav obrazovanja.

 

3. Pozvana predavanja

 

Na Osamnaestoj školi pedagoga ( Stubičke Toplice, 3., 4. i 5. svibnja 1993. godine ) održao izlaganje UTJECAJ PEDAGOŠKIH OSOBINA UČITELJA NA UČENIKOVO POSTIGNUĆE

U izlaganju se nastojalo odgovoriti na pitanje tko je učitelj, polazeći od osobnih ( ljudskih ) i pedagoških osobina. Pedagoške su osobine brojne kvalitete koje učitelja čine uspješnim organizatorom vlastita rada i rada učenika. One su tipične, uočljive i prepoznatljive odgojne i obrazovne djelatnosti učitelja, koje se sastoje od različitih didaktičko - metodičkih postupaka u odgojno - obrazovnom procesu i koje utječu na učenikovo postignuće.

 

4. Sudjelovanje na domaćim skupovima

 

 

Savjetovanje u organizaciji Pedagoškog fakulteta u Rijeci 15. i 16. studenoga 1990. godine. Tema: Nastavnik u suvremenom procesu odgoja i obrazovanja Obradio temu: Utjecaj nastavnikova stvaralačkog načina rada na uspjeh učenika (objavljen je sažetak)

Križevački pedagoški dani s temom U potrazi za suvremenom osnovnom školom, Križevci 3. i 4. travnja 1992. godine

Znanstveni skup u Zagrebu, 30. siječnja 1991. godine. Tema: Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe ( posvećen 120. obljetnici  HPKZ ) Obradio temu: Značaj i svrha uvođenja pedeutologije u sustav pedagogijske znanosti ( tiskano)

17. škola pedagoga, 27., 28. i 29. travnja 1992. godine u Stubičkim Toplicama. Tema: Prema novoj koncepciji osnovne škole u Republici Hrvatskoj

Znanstveni skup pod nazivom Jan Amos Komensky u ozračju suvremene znanosti i  kulture, Zagreb, 11. lipnja 1992. Obradio temu: Učitelj i učenik u pedagoškoj zamisli Jana Amosa Komenskog

Znanstveni skup u Daruvaru 21. studenoga 1992. godine pod nazivom Jan Amos Komensky - genijalni vizionar i utemeljitelj  moderne pedagogije

18. škola pedagoga 3., 4. i 5. svibnja  1993. godine u Stubičkim Toplicama . Tema: Utjecaj pedagoških osobina učitelja na postignuće učenika

VI. Lovrakovi dani kulture 4. i 5. lipnja 1993. godine u Velikom Grđevcu Obradio temu: Motiviranje učenika u mlađim razredima osnovne škole kraćim proznim odlomkom za recepciju hrvatskog povijesnog romana

Znanstveni skup povodom 120. obljetnice proglašenja grada Bjelovara slobodnim kraljevskim gradom, 5. listopada 1994. godine. Obradio temu: Bjelovarsko školstvo u 18. i 19. stoljeću

8. križevački pedagoški dani u Križevcima 15. listopada 1994. godine. Obradio temu: Učitelj u dosadašnjim zakonima

Treći sabor hrvatskih učitelja, Osijek, 25. i 26. studenoga 1994. godine. Izlaganje: Biti učitelj

Prvi bjelovarski pedagoški dani, 9. listopada 1995. godine u Bjelovaru. Tema stručnog skupa: Društvo, škola i daroviti učenici. Obradio temu: Oblici podrške razvoju darovitih učenika u svijetu i u nas

Sabor hrvatskih pedagoga pod nazivom "Pedagogija i hrvatsko školstvo: jučer, danas za sutra", Opatija, 29. 4. - 1. 5. 1996. godine ( moderator u drugom problemskom području ŠKOLA)

Deveti križevački pedagoški dani, Križevci, 18. i 19. listopada 1996. godine Tema: Nastava i učenje: stanje i perspektive. Obradio temu: “Ja učim, dakle mislim: zagovor školi mišljenja

Deseti Lovrakovi dani kulture u Velikom Grđevcu, 6. i 7. lipnja 1997. godine. Obradio temu: Vladimir Jurčić – povratak među hrvatske književnike

Deseti križevački pedagoški dani, 16. i 17. listopada 1998. Priopćenje: “Neki pokazatelji stvaralačkih potencijala učenika” Vodio pedagošku radionicu: “Učiteljsko pitanje danas”

 

 

5. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

 

Međunarodni znanstveni skup u Rijeci 23., 24. i 25. studenoga 1995. godine. Naziv skupa: Obrazovanje za tolerantnost: pristupi, koncepcije i rješenja. Obradio temu: Razina učiteljeve empatije i obrazovanje za toleranciju

Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija ‘97” (Society and technology 97), Opatija, 29. – 31. lipnja 1997. godine, Obradio temu: Kreativno ponašanje učenika

Međunarodni znanstveni kolokvij “Kvaliteta u odgoju i obrazovanju” u Rijeci, 19. i 20. veljače 1998. godine. Tema: Religijska raznolikost i kvaliteta odgoja i obrazovanja

Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, Rijeka, 25.-26. ožujka 1999. Tema: Nestručno zastupljena nastava i kvaliteta u odgoju i obrazovanju

 

6. Znanstvena društva

 

Predsjednik Ogranka Hrvatskoga pedagoško - književnog zbora Bjelovar od 1992. godine (drugi mandat) i član Upravnog odbora Hrvatskog pedagoško - književnog zbora Zagreb od 1993. godine (drugi mandat).

 

7. Uredništvo

Glavni i odgovorni urednik časopisa BJELOVARSKI UČITELJ, Ogranak HPKZ Bjelovar, od njegova osnutka 1992. godine.

Urednik šest knjiga u Biblioteci "Stvaralaštvo učitelj", Ogranak HPKZ Bjelovar od 1993. godine.

 

C) NASTAVNA DJELATNOST

 

1. Autorstvo i suautorstvo udžbenika, priručnika (knjige)

 

Suautor udžbenika nastave prirode i društva za I. razred osnovne škole TO JE MOJ SVIJET 1, Alfa, I. izdanje, Zagreb, 1996. i II. izdanje 1997. 

Suautor udžbenika nastave prirode i društva za II. razred osnovne škole TO JE MOJ SVIJET 2, Alfa, I. izdanje, Zagreb, 1996. i II. izdanje 1997.

Suautor metodičkog priručnika iz nastavnog predmeta Priroda i društvo uz udžbenik i radnu bilježnicu TO JE MOJ SVIJET 1, Alfa, Zagreb, 1997.

Suautor metodičkog priručnika iz predmeta Priroda i društvo uz udžbenik i radnu bilježnicu TO JE MOJ SVIJET 2, Alfa, Zagreb, 1997.   

Suautor radne bilježnice prirode i društva za I. razred osnovne škole TO JE MOJ SVIJET 1, Alfa, I. izdanje, Zagreb, 1996. i II. izdanje 1997.

Suautor radne bilježnice za prirodu i društvo u II. razredu osnovne škole TO JE MOJ SVIJET 2, Školska knjiga, I. izdanje, Zagreb, 1996. i II. izdanje 1997.

Suautor priručnika za učitelje razredne nastave PRIRODA I DRUŠTVO U OSNOVNOJ ŠKOLI, SIZ odgoja i osnovnog obrazovanja općine Bjelovar, Bjelovar, 1989. 

Autor priručnika za zavičajnu nastavu učenika III. razreda BJELOVARSKO - BILOGORSKA ŽUPANIJA, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

 

 

2. Dodiplomska nastava

 

Nastavne godine 1991./92. stručni suradnik iz Metodike nastave hrvatskoga jezika u dopunskom radu na studiju razredne nastave u Filozofskom fakultetu u Zagrebu - Pedagogijske znanosti.

 

3. Gostujući nastavnik

 

Nastavne godine 1997./98. održao nekoliko predavanja iz nacionalne povijesti pedagogije u Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju.

 

            D) STRUČNA DJELATNOST

 

1. Stručni rad objavljen u domaćem časopisu

 

Strugar, V. Škola za odgoj u obitelji, Roditelji i škola, Zagreb, 1981., br. 5 - 6, str. 10 - 12.

U članku se prikazuje jedan od oblika rada s roditeljima, a to je škola za roditelje te mišljenje roditelja o njezinoj učinkovitosti. Ispitivanje je pokazalo da je pohađanje škole vrlo korisno u praktičnom radu s djecom.

 

Strugar, V. Korespodentnost sadržaja iz uputa o praćenju i ocjenjivanju uspjeha učenika sa sadržajem opisno iskazanog općeg uspjeha učenika, Obrazovanje i rad, Zagreb, 1988., br. 5, str. 69 - 74.

U članku su prikazani rezultati istraživanja o korespodentnosti sadržaja opisa općeg uspjeha sa zahtjevima iz Uputa o praćenju i ocjenjivanju uspjeha učenika na kraju školske 1984./85. godine. Na uzorku od 136 učenika osnovnih škola utvrđeno je u najvećem postotku da su zastupljene pozitivno usmjerene informacije o postignutom uspjehu, a u najmanjem postotku poruke o čemu bi učenik trebao brinuti u narednom radu i informacije o posebno izraženim interesima. Ocjena općeg uspjeha ovisi, prije svega, o kvaliteti praćenja napredovanja učenika tijekom nastavne godine.

 

Strugar, V. Sociologijski aspekt rada s nadarenom djecom, Osijek, 1988., br. 4, str. 357 - 362.

Osim psihologijskog i pedagoškog aspekta rada s darovitima za njihov je razvoj bitan i sociologijski aspekt. Sociologijski je aspekt jedinstveni odnos društva i škole prema darovitim pojedincima. Taj odnos traži izradu sustava društvene brige o darovitima koji, između ostaloga, obuhvaća: sustavno otkrivanje darovitih učenika, profesionalno usmjeravanje, kontinuitet adekvatnog školovanja, osiguranje materijalnih uvjeta, zapošljavanje darovitih stručnjaka.

 

Strugar, V. Procjenjivanje uzroka neuspjeha u nastavi, Život i škola, Osijek, 1991., br. 1, str. 59 - 68.

U radu se, nakon teorijskog razmatranja problema, prikazuju rezultati uzroka učenikova neuspjeha u nastavi hrvatskoga jezika i matematike ( N - 52 ). Podaci ispitivanja pokazuju:

Uvjeti života učenika koji ponavljaju razred nepovoljni su u pogledu obrazovne razine roditelja.

Značajno se razlikuju učenici i učitelji u procjeni uzroka učenikova neuspjeha u nastavi.Učitelji uzroke neuspjeha vide u nezainteresiranosti učenika za školu, dok učenici tome ne pridaju veći značaj. Učitelji smatraju da je uzrok neuspjeha u subjektivnim slabostima učenika ( nedovoljno zalaganje, slabo predznanje, nezainterisarnost za školu ), dok u manjoj mjeri respektiraju neke druge uroke, primjerice organizaciju odgojno - obrazovnog procesa, nedovoljnu individualizaciju. Učenici smatraju da je jedan od uzroka neuspjeha i taj što ne razumiju učitelja ( nerazumljivo govori, nedovoljno objašnjava ).

 

Strugar, V. Usvojenost književnoteorijskih pojmova proznog pripovjedačkog djela u III. razredu osnovne škole, Suvremena metodika nastave hrvatskoga jezika, Zagreb, 1992., br. 1, str. 34 - 36.

Zadaća je istraživanja bila da se utvrdi usvojenost sljedećih književnoteorijskih pojmova: ideja, tema, fabula, lik, kompozicija, jezik i stil. Rezultati pokazuju da su učenici, u cjelini, ostvarili 65,21 posto bodova, ali da su razlike u pojedinačnoj usvojenosti pojmova. U najvećem su postotku ( 73,37 posto ) usvojili pojam fabula, a u najmanjem postotku ( 42,60 posto ) pojam kompozicija.

 

Strugar, V. Uspješnost primjene programirane nastave, Život i škola, Osijek, 1992., br. 3, str. 305 - 315.

Na uzorku od 124 učenika osnovne škole, primjenom eksperimenta s paralelnim skupinama, nastojalo se, prvo, utvrditi uspješnost primjene programirane nastave u obradi nastavne jedinice Komparacija pridjeva u V. razredu i, drugo, istražiti koliko rad pomoću programiranog načina učenja pogoduje različitim skupinama učenika.

Podaci su pokazali da nisu utvrđene statistički značajne razlike u općim efektima primjene programirane nastave i tradicionalnog rada, da je rad pomoću programirane nastave omogućio značajnije napredovanje učenika koji postižu dobar, dovoljan i nedovoljan opći uspjeh u nastavi dok su odlični i vrlo dobri učenici podjednako uspješni i u programiranom i neprogramiranom načinu rada, da je programirana nastava bila posebno uspješna za učenike koji su u skupini ispotprosječnih čitača, jer im je bilo omogućeno da napreduju vlastitim ritmom što se u frontalnoj nastavi ne može ostvariti.

 

Strugar, V. Izabrana bibliografija o učitelju, Napredak, Zagreb, 1997., Vol. 138, str. 82 - 90.

Izabrana je bibliografija izvod iz šire, cjelovitije bibliografije o učitelju. U njoj su djela domaćih autora ( samostalne knjige, članci u periodičkim publikacijama, poglavlja u publikaciji ili prilog u zborniku ). Izabrana bibliografija sadrži 203 bibliografske jedinice.

 

2. Stručni rad objavljen s domaćeg stručnog skupa

 

Strugar, V. Utjecaj nastavnikova stvaralačkog načina rada na uspjeh učenika, Modeli obrazovanja nastavnika. Zbornik sažetaka, Pedagoški fakultet u Rijeci, Rijeka, 1990., str. 18.

U nastavi, kao najsustavnijem obliku odgoja i obrazovanja, iskazuju se uzročno - posljedični odnosi između određenog načina nastavnikova rada i uspjeha učenika u učenju. Pedagoške osobine podrazumijevaju nastavnikov stvaralački način rada ( uzrok ) koji omogućava da se nastava ostvaruje kao svojevrstan stvaralački čin učenika i nastavnika s različitim stupnjevima ostvarenih odgojnih i obrazovnih rezultata ( posljedica ).

 

Strugar, V. O učitelju ovisi uspjeh odgojnog djelovanja, Poruke 7. križevačkih pedagoških dana, Križevci - Zagreb, 1992., str. 19 - 20.

Suvremena pedagoška istraživanja naglašavaju tezu da postoji pozitivna korelativna veza između učenikova uspjeha i učiteljeva djelovanja u odgojno - obrazovnom proces. Učiteljeve pedagoške osobine čine nastavni postupci učitelja u svakodnevnom njegovu radu. Učitelji se mogu odlikovati ( prepoznati ) kao dobri organizatori stvaralačkog rada učenika, uspješni ocjenjivači, osobe koje razumiju svoje učenike.

 

Strugar, V. Pedagogijski pogledi Mate Lovraka,  Umjetnost i dijete, Zagreb, 1994., br. 5 - 6, str. 295 - 305.

Mato Lovrak bavio se, osim književnim radom, i teorijsko - pedagogijskom problematikom, pa je objavio više članaka u radzoblju od 1950. do 1955. godine. Pisao je odgojnim pitanjima u najširem smislu ( o urednosti i čistoći učenika, krađi, moralnom liku učenika i dr. ), o didaktičko - metodičkim pitanjima ( pisanim sastavcima, bilježenju najvažnijih događaja iz učenikova života ) te o događajima u kojima je pronalazio neku pedagošku poruku.

 

Strugar, V. Stvorimo uvjete za razvoj sposobnosti, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1995., br. 2 - 3, str. 44 - 47.

Darovite je pojedince potrebno otkrivati, identificirati područje njihove darovitosti te razvijati i afirmirati sposobnosti. Danas je jedna od temeljnih zadaća obrazovne politike da se stvori sustav društvene brige o darovitim učenicima.

 

Strugar, V. Povratak zaboravljenoga Vladimira Jurčića među hrvatske književnike, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1997., br. 1 - 3, str. 45 - 57.

U članku se piše o Vladimiru Jurčiću ( 1910. - 1945. ), jednom u nizu prešućivanih hrvatskih književnika nakon Drugog svjetskog rata. Vladimir Jurčić je pjesnik, esejist, feljtonist te književni, kazališni, glazbeni, filmski i likovni kritičar. Objavio je oko pet stotina bibliografskih jedinica. Teme njegovih pjesama su socijalne, domoljubne i religiozne. Najpoznatije mu je prozno djelo Kako su umirali hrvatski književnici i umjetnici 1846. - 1936.

 

3. Nagrade/ priznanja

 

Za osobite zasluge u prosvjeti odlikovan 1996. godine REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM ANTUNA RADIĆA.

 

 

E) ZAKLJUČNO MIŠLJENJE, OCJENA I PRIJEDLOG 

 

Izvješće o relevatnim područjima djelatnosti pristupnika doc. dr. sc.Vladimira Strugara pokazuje kako je djelatno i publikacijski zastupljen u svim područjima relevatnim za izbor u zvanje. Na prvom mjestu valja spomenuti brojne radove. Do sada je objavio 175 bibliografskih jedinica i to: 14 knjiga, 14 izvornih znanstvenih članaka, 18 stručnih i 19 preglednih članaka, 32 prikaza knjiga  i 78 osvrta  i drugih članaka o odgoju i obrazovanju.

Između spomenutih brojnih radova za ponovni izbor u zvanje docenta ovim izvješćem vrednuju se ovi radovi

Znanstveni radovi:

·        7 knjiga

·        4 poglavlja u knjizi (zborniku)

·        4 znanstvena rada objavljena u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova (radovi s međunarodnom recenzijom A1)

·        2 znanstvena rada u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa

·        9 znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama (od toga 3 rada A1)

Stručni radovi:

·        18 stručnih radova

Pozvan je kao predavač na Osamnaestu školu pedagoga u Stubičkim Toplicama. Sudjelovao je na 9 domaćih skupova.  

Glavni je i odgovorni urednik časopisa BJELOVARSKI UČITELJ, Ogranak HPKZ Bjelovar, od njegova osnutka 1992. godine. Urednik šest knjiga u Biblioteci "Stvaralaštvo učitelj", Ogranak HPKZ Bjelovar od 1993. godine.

Aktivan je i u znanstvenim društvima. Predsjednik je Ogranka Hrvatskoga pedagoško - književnog zbora Bjelovar od 1992. godine (drugi mandat) i član Upravnog odbora Hrvatskog pedagoško - književnog zbora Zagreb od 1993. godine (drugi mandat).

U nastavnu djelatnost svrstava se posredno i pristupnikovo autorstvo i suautorstvo  u 8 udžbenika i metodičkih priručnika. Nadalje, sudjelovao je u dodiplomskoj nastavi nastavne godine 1991./92. kao stručni suradnik iz Metodike nastave hrvatskoga jezika u dopunskom radu na studiju razredne nastave u Filozofskom fakultetu u Zagrebu - Pedagogijske znanosti. Kao gostujući nastavnik nastavne godine 1997./98. održao je nekoliko predavanja iz nacionalne povijesti pedagogije u Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju.

Za osobite zasluge u prosvjeti odlikovan 1996. godine REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM ANTUNA RADIĆA.

 

Na osnovi preglednog izvješća kao i zaključnog rezimea vidljivo je da docent dr. sc. Vladimir Strugar ispunjava uvjete za izbor docenta temeljem natječaja. Predlaže se Vijeću da ga u smislu ove ocjene  izabere u znanastveno-nastavno zvanje docenta.

 

 

 

IZVJEŠĆE ZA DR. SC. DUBRAVKU MILJKOVIĆ

 

A) ŽIVOTOPIS

 

Dr. sc. Dubravka Miljković, rođena je 28. rujna 1953. god. u Zagrebu. U Zagrebu se i školovala; završila je osnovnu školu (Koturaška c. 75) i IV. gimnaziju, a 1975. god. na Filozofskom je fakultetu diplomirala Psihologiju kao prvi glavni predmet i Pedagogiju kao drugi glavni predmet, s prosjekom ocjena 4,64. Nakon toga je upisala dopunu studija Pedagogije kojeg je završila 1980. god. s diplomskim radom iz područja povijesti pedagogije: Dragojla Jarnević (1812. – 1875.). 

Godine 1986. završila je poslijediplomski studij iz područja psihologije i magistrirala s temom pod naslovom: Čitanje u srednjoj vojnoj školi i vojnoj akademiji. 

Godine 1990. doktorirala je iz polja Pedagogije s radom: Odnos odgojnih, sredinskih i nasljednih faktora u razvijanju opće kulture kao složene mjere postignuća.

Uz redovito školovanje D. Miljković se kontinuirano dodatno educirala. Završila je trogodišnju edukaciju iz transakcione analize, te više kraćih seminara i radionica iz različitih drugih psihoterapijaskih pravaca i savjetodavnog rada. Prošla je i više  kraćih seminara na temu razvoja i vođenja nevladinih udruga, a u SAD-u  i USAID Technical Cooperation Program u području menedžmenta nevladinih organizacija.

Od 1. listopada 1975. god. do kraja školske godine 1977./78. Dubravka Miljković radi kao školski pedagog i psiholog na osnovnoj školi "Ljudevit Gaj" u Mihovljanu (s područnim osmorazrednim školama u Maču i Golubovcu Novom, te četverorazrednim u Gregurovcu i Peršavesi.)

Od 1978. god. zapošljava se kao referent za vojnu pedagogiju u Inžinjerijskom školskom centru u Karlovcu gdje do 1991. god., osim na unapređivanju nastave radi i kao predavač, viši predavač i potom docent za Didaktiku.

Od 1991. – 1995. god. radi kao školski psiholog i profesor psihologije u IX. gimnaziji u Zagrebu. Godine 1995. promovirana je u zvanje stručnog suradnika – savjetnika.

U školi vodi jedan od prvih srednjoškolskih debatnih klubova u RH.

 

B) ZNANSTVENA DJELATNOST

 

1.Znanstveni radovi

Podaci o magistarskom  radu i disertaciji

Magistarski rad

Tema magistarskog rada obrađena je pod naslovom: Čitanje u srednjoj vojnoj školi i vojnoj akademiji. U prvom, teorijskom dijelu, razmatra čitanje kao proces komunikacije, vrste čitanja, čitanje kao nastavnu metodu, različite načine ispitivanja čitanja i karakteristika materijala za čitanje, te posebno mogućnosti unapređivanja čitanja. U eksperimentalnom dijelu utvrđuje, posebno konstruiranim instrumentarijem, djelotvornost čitanja (tj. produkt brzine čitanja i razumijevanja pročitanog) polaznika srednje vojne škole i vojne akademije i njihovu čitateljsku opterećenost u odnosu na čitljivost obveznih im udžbenika, pravila i uputstava. Djelotvornost čitanja srednjoškolaca pokazala se visoko pozitivno koreliranom s njihovom općom informiranosti, inteligencijom i općim uspjehom. Na studentskoj razini ti odnosi više nisu u značajnoj vezi – osim veze između djelotvornosti čitanja i opće informiranosti. Na temelju cilja istraživanja i dobivenih rezultata formulirani su zadaci na planu razvijanja djelotvornosti čitanja u školi – kroz neposredan odgojno-obrazovni rad, kroz njegovo planiranje i pripremu, te kroz daljnji istraživački rad.

Disertacija

            Tema disertacije obrađena je pod naslovom, Odnos odgojnih, sredinskih i nasljednih faktora u razvijanju opće kulture kao složene mjere postignuća. Rezultati mnogih istraživanja kognitivnog funkcioniranja ukazuju na značajnu povezanost opće kulture s mnoštvom drugih varijabli i, shodno tome, na mogućnost da se ona iskoristi kao dobar prediktor kognitivnih funkcija. U prvom, uvodnom dijelu rada razmotreni su pojmovi opće kulture (- obrazovanosti, - obaviještenosti), te načini razvijanja i ispitivanja opće kulture. Potom su, u drugom dijelu, dosta opširno obrađeni faktori razvoja ličnosti: od prvih interesa i rasprava između nativista i empirista, do suvremenih faktorsko-dinamičnih teorija koje ličnost definiraju i proučavaju kao cjelinu, sa svim njezinim fiziološko-biološkim i psihološkim svojstvima u socijalnom okruženju. Posebna je pažnja pritom posvećena obitelji i školi. Najveći dio ovdje izloženih sadržaja odnosi se na prikaz rezultata znanstvenih istraživanja vezanih uz nezavisne varijable definirane u trećem, istraživačkom dijelu rada. Ispitivanja su provedena na muškim i ženskim ispitanicima iz tri dobne skupine: 10, 20 i 40 godina (ukupno njih 578). Svi su ispitanici od 20 i 40 godina imali završenu četverogodišnju srednju školu, kao i roditelji 10godišnjaka. Primijenjeni su testovi opće kulture, test crtkanja (odražava neka svojstva živčanoga sustava), Ravenove progresivne matrice (test inteligencije), EPQ (Eysenckov inventar ličnosti), OPK (programirani materijal o osnovama prometne kulture kojim se ispitivala točnost i sigurnost u učenju), EMBU (skala Perrisa i suradnika za ispitivanje nekih dimenzija odgojnih postupaka roditelja), te opći upitnik kojim su se dobili podaci o načinu provođenja slobodnog vremena, broju knjiga u kućnoj knjižnici i sl.

Pokazalo se da u dobi od 10 godina nema značajnih razlika u općoj kulturi dječaka i djevojčica, no s porastom dobi razlike se povećavaju – u korist muškaraca. Na razvoj opće kulture djece veoma je važna toplina u odnosima roditelja i djece te obiteljska sredina u kojoj se potiče kupovina knjiga, novina i časopisa. Kod najstarije skupine ispitanika na razvijenost opće kulture značajno utječe način provođenja slobodnog vremena.

Uz zaključke istraživanja definirani su i prijedlozi vezani uz podizanje (opće) razine opće kulture, uz šire praktično korištenje testova opće kulture (kao kriterij na prijemnim ispitima za visokoškolsko obrazovanje i pri izboru kandidata za sve vrste rukovodećih radnih mjesta), te uz teorijsko "priznavanje" pojma opće kulture, odnosno, kao dio sustava vrijednosti koje odgojem treba ostvariti.

 

 Knjige

·        1 poglavlje u knjizi

Miljković, D., "Život" i "moja budućnost" - procjene prognanih i izbjeglih učenika, te zagrepčana, u prostoru semantičkog diferencijala, Izlaganje na svjetskom kongresu fondacije Balint, Zagreb, srpanj 1993. Objavljeno u: Preživjeli smo - kako dalje (ur. Ivanek, A.), Ministarstvo prosvjete, Zagreb, 1995., str. 59-70 (engl. 143-154)

·        4 znanstvena rada u zbornicima

Miljković, D., Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica u zagrebu (1927. - 1945.), u zborniku "Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva" (prir. Pranjić, M. - Kujundžić, I. - Biondić, I.), HAOZ, Zagreb, 1994., str. 105 - 116.

Miljković, D., Moguća struktura poticajnih i ometajućih faktora u učenju pitomaca vojnih škola, Vojno delo, br. 6, 1985., str. 150 - 162. (rad je recenziran a skraćena verzija ovoga rada prezentirana je na stručnom skupu "Dani psihologije" u Zadru, 1985. i objavljena je u  Zborniku radova.)

Miljković, D., Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u školi s aspekta  osposobljavanja za ono i dsz, Zbornik radova VVPŠ, br. 25, 1988., str. 269 – 278 i   Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u srednjoj školi s aspekta osposobljavanja za obranu i zaštitu, Drugi kongres pedagoga Hrvatske, Zbornik radova, 1988., str. 235 - 239.

Miljković, D., Mogućnosti unapređivanja efikasnosti čitanja pitomaca vojne akademije, Zbornik radova VA KoV, br. 13, 1987.,  str. 99 - 114.

 

·         11 znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama (od toga 7 radova A1)

 

Miljković, D., Prognostička valjanost testova korištenih u ispitivanju       prethodnih znanja slušalaca - pripadnika stranih oružanih snaga i op, Teorija i ratna praksa, br. 11, 1986., str. 125 - 138.

Miljković, D., Andrilović, V., O testu crtkanja - prethodno priopćenje, Dani Ramira Bujasa, 1986.

Miljković, D., Andrilović, V., Dobne i spolne razlike jednoj netreniranoj motoričkoj aktivnosti,  Psihologija, br. 3-4, 1989., str. 75 - 79.

Miljković, D., Andrilović, V., Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Vol. 8, 1991., str. 95 - 106. 

Miljković, D., Čitkost i čitljivost teksta utječu na efikasnost čitanja, Inovacije u nastavi, br. 3, 1988., str. 214 - 218.

Miljković, D., Organizacija nastave i odnosi nastavnika i učenika - značajni faktori u procesu razvoja ličnosti, Napredak, br.3, 1991., str. 238 - 248. – pregledni rad. 

Miljković, D., Kriterijski obrazac za autoevaluaciju tijekom učenja, spol  i neke druge osobine ličnosti, Psychologia Croatica 1 (3-4),  1995., str. 217 - 222.

Miljković, D., Životna dob i opća kultura, Theleme, br. 1, 1991., str. 49 - 56.

Miljković, D., Utjecaj obitelji na kognitivno funkcioniranje djece, Napredak, br. 1, 1991., str. 5 - 13. 

Miljković, D., Utjecaj obitelji na neke osobine ličnosti u funkciji dobi i spola, Napredak, br. 1, 1992., str. 21 - 31.

Miljković, D., Andrilović, V., Jedan pokušaj stvaranja uvjeta za kreativnu produkciju uneselekcioniranih skupina ispitanika,  Napredak, br. 4, 1992., str. 402 - 408.

Miljković, D., Andrilović, V., Način i vrijeme prezentacije podražajnih predmeta I raznovrsnost odgovora u neselekcioniranih skupina ispitanika,  Napredak, br. 1, 1993., str. str. 24 - 29.

Miljković, D., Andrilović, V., Divergentna produkcija uz različite uvjete prezentacije podražajnih predmeta i životna dob,  Theleme, br. 3 - 4, 1992., str. 151 - 159.

 

2.1 Prikaz radova

Poglavlje u knjizi

Miljković, D. "Život" i "moja budućnost" - procjene prognanih i izbjeglih učenika, te zagrepčana, u prostoru semantičkog diferencijala, Izlaganje na svjetskom kongresu fondacije Balint, Zagreb, srpanj 1993. Objavljeno u: Preživjeli smo - kako dalje (ur. Ivanek, A.), Ministarstvo prosvjete, Zagreb, 1995., str. 59-70 (engl. 143-154)

Cilj je ovog rada bio ustanoviti postoje li, i ako postoje u kojem su smjeru, razlike u konotativnom značenju pojmova „život“ i „moja budućnost“, te kako ih procjenjuju različite skupine ispitanika (prognani i izbjegli učenici s jedne i zagrebački učenici s druge strane). U ispitivanju je sudjelovalo 289 učenika iz 8 zagrebačkih škola, 4 gimnazije i 4 stručne škole. Od toga je 145 učenika prognano ili izbjeglo iz svojih domova (eksperimentalna skupina), a 144 su zagrebački učenici (kontrolna skupina)

Prognani i izbjegli učenici, a kod učenica je to još izraženije, u svojim su procjenama pojmova "život" i "moja budućnost" značajno pesimističniji u odnosu prema svojim zagrebačkim vršnjacima. Pritom ipak mnogo crnje procjenjuju "život" nego "budućnost".

Primijenjen je Osgoodov semantički diferencijal kao tehnika koja se temelji na spoznaji o dvostrukom značenju riječi. Semantički diferencijal je korisna, u istraživanjima pomalo zanemarena tehnika ispitivanja stavova koja je ovdje došla do punog izražaja. Posebni je doprinos rada ukazivanje na šire mogućnosti primjene ove tehnike u istraživanjima koja se bave ispitivanjem emocija, očekivanja i dr. 

 

Miljković, D. Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica u zagrebu (1927. - 1945.), u zborniku "Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva" (prir. Pranjić, M. - Kujundžić, I. - Biondić, I.), HAOZ, Zagreb, 1994., str. 105 - 116.

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, s kućom maticom u Zagrebu, jest katolička redovnička zajednica utemeljena sa svrhom da njezine članice djeluju na karitativnom i prosvjetnom polju. Već 1848. god. osnivaju učiteljsku školu,  a 1926. god. počinju pripreme za osnivanje gimnazije.

Rad predstavlja rezultat istraživanja povijesti djelovanja ove škole u razdoblju od 1927. do 1945. god., a osim pisanih dokumenata u pripremi su korištena živa sjećanja dviju sestara – nastavnica i njihova foto-arhiva. Kroz primjer ove škole dobro se vidi djelovanje tadašnjih institucija školstva i društva općenito.  

Miljković, D., Moguća struktura poticajnih i ometajućih faktora u učenju pitomaca vojnih škola, Vojno delo, br. 6, 1985., str. 150 - 162. (rad je recenziran a skraćena verzija ovoga rada prezentirana je na stručnom skupu "Dani psihologije" u Zadru, 1985. i objavljena je u  Zborniku radova.)Rezultati rada pokazali su razlike u postojećoj hijerarhijskoj strukturi motiva za učenje kod pojedinih kategorija polaznika vojnih škola, ali i ono što bi se danas moglo interpretirati u svjetlu Herzbergove teorije motivacije: dobar odnos s nastavnikom nije nešto što će posebno motivirati učenike, ali će ih loš odnos jako demotivirati.

 

Miljković, D. Prognostička valjanost testova korištenih u ispitivanju       prethodnih znanja slušalaca - pripadnika stranih oružanih snaga i op, Teorija i ratna praksa, br. 11, 1986., str. 125 - 138.

Konstruirana je baterija testova koja, osim upoznavanja inicijalnog obrazovnog statusa stranih sudenata, omogućuje uspješnu prognozu njihovog uspjeha u školovanju kao i dimenzioniranje obrazovnih zahtjeva tijekom školovanja.

 

Miljković, D. Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u školi s aspekta  osposobljavanja za ono i dsz, Zbornik radova VVPŠ, br. 25, 1988., str. 269 – 278 i   Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u srednjoj školi s aspekta osposobljavanja za obranu i zaštitu, Drugi kongres pedagoga Hrvatske, Zbornik radova, 1988., str. 235 - 239.

Temeljna znanja o obrani i zaštiti s kojima mladi dolaze na odsluženje vojnog roka općenito su nezadovoljavajuća, a u osobnim se procjenama preuveličavaju. Te su samoprocjene više uvjetovane ranije dobivenom školskom ocjenom, a manje aktualnim uvidom u vlastito (ne)znanje pri testiranju.

Sva ova istraživanja naglašavaju potrebu praćenja djelotvornosti odgojno – obrazovanog procesa, njegovog kontinuiranog vrednovanja i usklađivanja sa zahtjevima prakse, a što je problem na svim razinama i smjerovima obrazovanja.  

 

Miljković, D. Andrilović, V., O testu crtkanja - prethodno priopćenje, Dani Ramira Bujasa, 1986.

Miljković, D. Andrilović, V., Dobne i spolne razlike jednoj netreniranoj motoričkoj aktivnosti,  Psihologija, br. 3-4, 1989., str. 75 - 79.

Miljković, D., Andrilović, V. Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Vol. 8, 1991., str. 95 - 106.

Zbog tematske povezanosti ova tri rada koje se povezuje u jednu cjelinu prikazat će  ih se na sisntetičan način.

Maksimalno brzo crtkanje (povlačenje okomitih crta preko vodoravne crte ne javlja se u životu kao organizirana aktivnost niti se posebno uvježbava. U ovim se radovima polazi od pretpostavke da ta motorička aktivnost stabilno varira od pojedinca do pojedinca i da odražava neka svojstva živčanoga sustava. Prvenstveno se to odnosi na njegovu labilnost – inertnost (započinjanje i zaustavljanje pokreta i započinjanje novog), ali i na uravnoteženost – aktiviranost, budući da pretpostavlja brzo smjenjivanje ekscitacije i inhibicije. Istraživanja su pokazala dosljednu značajnu razliku u korist ženskih ispitanika u svim dobnim skupinama

Značajan je i zanimljiv pokušaj otkrivanja načina da se stekne uvid u funkcioniranje živčanog sustava bez skupih aparatura i instrumenata kakvi se pritom obično koriste.

 

Miljković, D. Mogućnosti unapređivanja efikasnosti čitanja pitomaca vojne akademije, Zbornik radova VA KoV, br. 13, 1987.,  str. 99 - 114.

Utvrđena je djelotvornost čitanja pitomaca (izražena kao produkt brzine čitanja i razumijevanja pročitanog) i njihovo čitalačko opterećenje (predviđeno trajanje studija i opseg ispitne literature), te su temeljem toga definirani praktični zadaci koji bi se trebali ostvariti u pripremi i realizaciji nastave.

 

Miljković, D. Čitkost i čitljivost teksta utječu na efikasnost čitanja, Inovacije u nastavi, br. 3, 1988., str. 214 - 218.

 

Na djelotvornost čitanja ne utječu samo osobine čitača, već i osobine teksta koji se čita: njegova čitljivost (jezičke i stilske osobitosti) i čitkost (čimbenici koji proizlaze iz karakteristika samoga tiska). Uz opširne teorijske postavke istražene su neke osobine postojeće udžbeničke i priručničke literature, te izvedeni praktični zaključci za njihovo pisanje.

Oba ova rada nastala su na temelju rezultata dobivenih u istraživanju za magistarski rad. Vrijednost im je što procesu čitanja pristupaju višedimenzionalno. Čitanje se tretira i kao senzorni i kao perceptivni i kao razvojni zadatak. To je i cilj za sebe ali i sredstvo koje će motivirati druge aktivnosti, sredstvo i način učenja, jezički proces koji omogućava komunikaciju.

 

Miljković, D. Organizacija nastave i odnosi nastavnika i učenika - značajni faktori u procesu razvoja ličnosti, Napredak, br.3, 1991., str. 238 - 248. – pregledni rad.

Ustanovljuje se kako su organizacija odgojno obrazovnog rada s učenicima i interpersonalni odnosi na relaciji učitelj – učenik značajni činioci u procesu razvoja ličnosti. Osim navedenih činilaca važan utjecaj na pojedine aspekte dječjeg razvoja imaju individualne osobine učenika kao i suradnja sporodicom..

U svezi s tim autorica kritički razmatra dosadašnje rezultate znanstvenih istraživanja s toga područja u našoj i stranoj pedagoškoj literaturi i upućuje na najprihvatljivija rješenja.

 

Miljković, D. Kriterijski obrazac za autoevaluaciju tijekom učenja, spol  i neke druge osobine ličnosti, Psychologia Croatica 1 (3-4),  1995., str. 217 - 222.

Čovjek koji malo zna ima o tom svom "znanju" neopravdano visoko mišljenje jer – ne zna da ne zna tj. nema kriterija za procjenu svog (ne)znanja. Kako se tijekom učenja povećava količina znanja, tako raste i njegova kvaliteta tj. razvija se kriterij i samokritičnost – sada je stupanj sigurnosti u znanje relativno manji.

Ovo, istraživanjem potvrđeno svakodnevno iskustvo, dalo je još dva zanimljiva nalaza: ispitanici s višim rezultatom na testu inteligencije oprezniji su u procjenama svoga (ne)znanja, a žene su u tom smislu opreznije od muškaraca tj. manje su sklone riskirati.

 

Miljković, D. Životna dob i opća kultura, Theleme, br. 1, 1991., str. 49 - 56.

Rad se u većoj mjeri temelji na rezultatima dobivenima prilikom istraživanja za doktorsku disertaciju.

            Pokazuje se da u funkciji dobi opća kultura (kao mjera kristalizirane inteligencije) raste – što se i očekivalo. Međutim, dobivene su zanimljive spolne razlike u funkciji dobi: kod najmlađih ispitanika (10 godina) one još ne postoje, no kasnije (20 i 40 godina) postaju sve veće – u korist muških ispitanika.

            Istraživanje otvara niz pitanja vezanih uz spolno stereotipiziranje, odgojne postupke prema djeci različitog spola, ali i konstruiranje instrumenata za ispitivanje opće kulture – opće informiranosti.

 

Miljković, D. Utjecaj obitelji na kognitivno funkcioniranje djece, Napredak, br. 1, 1991., str. 5 - 13.

Ukupno 162 desetogodišnje djece ispitano je testom opće obaviještenosti i testom inteligencije. Rezultati su uspoređeni sa socio-ekonomskim statusom obitelji i nekim odgojnim postupcima roditelja. Pokazalo se da djeca višeg SES postižu bolje rezultate na oba testa kognitivnog funkcioniranja dok se odgojni postupci roditelja u tom smislu nisu pokazali značajnima.

            Brojna su istraživanja koja dokazuju vezu između socio-ekonomskog statusa obitelji i različitih razina funkcioniranja djece, no rijetko se, kao u ovome radu, dovode u vezu odgojni postupci roditelja i kognitivno funkcioniranje. Dobivene vrijednosti nisu statistički značajne, ali postojeći trend (odbacivanje i hladnoća u odnosima negativno djeluje na kognitivni status) svakako traži dodatna ispitivanja.

 

Miljković, D. Utjecaj obitelji na neke osobine ličnosti u funkciji dobi i spola, Napredak, br. 1, 1992., str. 21 - 31.

Tri dobne skupine ispitanika (10, 20 I 40 godina) oba spola ispitane su baterijom instrumenata (TOK, TOI, RPM, EPQ, EMBU); a prikupljeni su I podaci o socio ekonomskom statusu njihovih obitelji, s ciljem da se utvrdi da li se i kako obiteljski uttjecaji mijenjaju u funkciji dobi I spola.

Rad je pokazao da odnosi roditelja i djece značajno utječu na neke osobine ličnosti djeteta (izmjerene Eisenckovim inventarom ličnosti), te da, u cjelini, s porastom dobi taj roditeljski utjecaj opada.

Metodologija istraživanja odnosa između roditelja i djece opterećena je nizom parazitarnih faktora – počev od tendencije roditelja da daju socijalno poželjne odgovore. U ovom radu sami su ispitanici procjenjivali postupke svojih roditelja, a osobito je značajno što su u uzorku ispitanika i odrasle osobe.

 

Miljković, D., Andrilović, V. Jedan pokušaj stvaranja uvjeta za kreativnu produkciju uneselekcioniranih skupina ispitanika,  Napredak, br. 4, 1992., str. 402 - 408.

Na studentima 1. I 2. godine Filozoskog fakulteta i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu primijenjen je “test” brojnosti ideja; valjalo je nabrojati što više uporabnih mogućnosti štapa za podštapanje i kutije žigica. Vrijeme za nabrajanje bilo je različito, i k tome, nekim je ispitancima predmet bio samo imenovan, a drugima i zorno prikazan.

Rezultati istraživanja pokazuju da s porastom vremena raspoloživog za produkciju ideja, njihov broj raste – premda ne linearno. Pritom, pri kratkom vremenu divergentne produkcije zorno prikazivanje predmeta može biti nekorisno, ali pri dužem vremenu zorno izlaganje postaje vrlo korisno. 

 

Miljković, D., Andrilović, V. Način i vrijeme prezentacije podražajnih predmeta i raznovrsnost odgovora u neselekcioniranih skupina ispitanika,  Napredak, br. 1, 1993., str. str. 24 - 29.

Uz kratko vrijeme produkcije i samo imenovanje podražajnog predmeta studenti daju veći broj neuobičajenih (statistički rijetkih) odgovora. Ako je vrijeme dugo, broj neuobičajenih odgovora gotovo je dvostruko veći uz zornu prezentaciju predmeta.        

 

Miljković, D., Andrilović, V. Divergentna produkcija uz različite uvjete prezentacije         podražajnih predmeta i životna dob,  Theleme, br. 3 - 4, 1992., str. 151 - 159.

Na 853 ispitanika iz tri različite dobne skupine primijenjen je test divergentne produkcije. Pokazale su se značajne razlike u funkciji dobi i vremena: uz kratko je vrijeme najbogatija produkcija najstarijih ispitanika, a uz dugo vrijeme najbolji su oni najmlađi. To je i potvrda istraživanjima koja kazuju da se uz produžavanje čekanja učeničkog odgovora (u postupku ispitivanja znanja) povećava i točnost i kvaliteta odgovora.        

Sva ova tri rada, uz bogatu teorijsku podlogu o divergentnom mišljenju i uvjetima njegovoga poticanja, otvaraju široko područje za poticanje kreativnosti u nastavi i kod tzv. neselekcioniranih skupina. Dakle, s jedne strane treba identificirati najveće kreativne potencijale, ali s druge, ne treba zanemariti ni one ostale koji uz prikladne poticaje nastavnika mogu poboljšati svoju divergentnu produkciju.

 

 

 

2. Projekti

2.3. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

 

Najprije kao znanstveni asistent, a potom kao znanstveni suradnik, kandidatkinja je bila aktivno uključena u dva projekta Ministarstva znanosti i tehnologije:

 

1987. - 1991.:

 

Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća (voditelj projekta: prof.dr.Vlado Andrilović, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb)

 

1991. - 1994.:

Stvaranje uvjeta za kreativnu produkciju neselekcioniranih skupina (voditelj projekta: prof.dr.Vlado Andrilović, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb)

 

 

Sudjelovanja na skupovima

 

Domaći skupovi:

 

1. Programirana nastava u inžinjerijskom školskom centru, Savjetovanje o programiranoj nastavi, Zadar, 1984. (objavljeno u  zborniku radova.)

2. Moguća struktura poticajnih i ometajućih faktora u učenju pitomaca vojnih škola, "Dani psihologije", Zadar, 1985. (objavljeno u  zborniku radova.)

3. Neke mogućosti za unapređivanje nastavnog procesa, Savjetovanje o unapređivanju didaktičko-metodičkog rada nastavnika vojnih škola, Beograd, 1985. (objavljeno u  zborniku radova.)

4. O testu crtkanja - prethodno priopćenje (s Vladom Andrilovićem), Dani Ramira Bujasa, 1986.

5. Psihologija u budućnosti s aspekta znanstvene fantastike,  VI. Dani psihologije, Zadar, 1987 (objavljeno u  zborniku radova.)

6. Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u srednjoj školi s aspekta osposobljavanja za obranu i zaštitu, Drugi kongres pedagoga Hrvatske, 1988. (objavljeno u  zborniku radova.)

7. Odgoj i obrazovanje - faktori utjecaja na inventivno ponašanje, Šesti susret inovatora ZAO, Zagreb, 1988.

8. Organizacija rada pitomaca, Savjetovanje "Naučna organizacija rada u vojnim školama", Karlovac, 1990.

9. Poznavanje i korištenje metoda učenja, Drugi kongres pedagoga Jugoslavije, 1990.

10. Opća kultura u odraslih, Savjetovanje "Nepismenost i ponovna nepismenost", Zagreb, 1990.

11. Marija Fabković o Janu Amosu Komenskom, Znanstveni skup "J.A.Komensky u ozračju suvremene znanosti i kulture", Zagreb, 1992.

12. Osposobljavanje prosvjetnih djelatnika za rad s roditeljima,  referat na 19. školi pedagoga, Stubičke toplice, 1994. (objavljeno u  Zborniku radova.)

13. "Život" i "moja budućnost" - razlike u procjeni pojmova u       prostoru semantičkog diferencijala, (s Jasminkom Zagorac), Druga godišnja konferencija hrvatskih psihologa, Zadar/Božava, 1994.

14. Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica u zagrebu         (1927. - 1945.), savjetovanje "Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva" (objavljeno u  zborniku radova.)

 

15. Sukobi i njihovo rješavanje, 20. škola pedagoga, Stubičke toplice, 1995. (objavljeno u zborniku radova)

16. Neverbalno ponašanje učitelja, Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i danas za sutra, Sabor hrvatskih pedagoga, Opatija, 1996. (objavljeno u zborniku radova)

17. Ne čekaj vjetar, uzmi veslo - predavanje za građanstvo, po pozivu organizacijskog odbora Sedme godišnje konferencije hrvatskih psihologa, Split, 1999.

18. Vježbanje optimizma – IX. godišnja konferencija psihologa Hrvatske, Pula, 2001. (s Majdom Rijavec)

19. Obrazovanje s mozgom na umu – Ljudski mozak: temelj i sudbina društva – okrugli stol u sklopu međunarodne inicijative Tjedan mozga, Zagreb, 2002.

20. Psihologija i obrazovanje – vječna ljubav (?) – Dani psihologije, Zadar, 2002.

21. Intrinzični i ekstrinzični životni ciljevi i psihološka dobrobit – 19. psihoterapijski seminar, Zagreb, 2002. (s Majdom Rijavec)

 

 

 

Međunarodni skupovi:

 

1. "ŽIVOT" I "MOJA BUDUĆNOST" - PROCJENE PROGNANIH I IZBJEGLIH UČENIKA, TE ZAGREPČANA, U PROSTORU SEMANTIČKOG DIFERENCIJALA, Svjetski kongres fondacije Balint, Zagreb, 1993.

2. HOW TO SURVIVE WITH - LAUGH, XIII. kongres IFOTES-a (International Federation of Telephone Emergency  Services), Jerusalem, 1994.

3. CONFLICT MANAGEMENT, međunarodna konferencija RATES-a, St.Petersburg, 1996.

4. COPING WITH EMOTIONS IN THE PERIODS OF CRISIS AND NATURAL DISASTERS - pozivno plenarno predavanje na godišnjoj konferenciji Inochi No Denwa, Kumamoto, Japan, 1997. (objavljeno u zborniku radova)

5. WAYS TO BUILD / IMPROVE SELF – ESTEEM, međunarodna konferencija telefonskih kriznih službi, Peking, 1999. (objavljeno u zborniku radova)

6. STORY-TELLING IN TELEPHONE COUNSELLING, XV. kongres IFOTES-a,

(International Federation of Telephone Emergency  Services), Seville, 2000.

7. MOTIVE DISPOSITIONS OF STUDENTS AND EMPLOYED SUBJECTS

IN RELATION TO AGE AND GENDER, Alpe-Adria, 2002. (s Majdom Rijavec i Ingrid Brdar)

 

C) NASTAVNA DJELATNOST

 

1. Program i uvođenje novih predmeta

 

Izrada programa predmeta Poslovna psihologija i psihologija komuniciranja – 1. godina studija (1996.), Organizacijska psihologija – 2. godina studija  (1999.) te Odabrana poglavlja psihologije menedžmenta – izborni predmet na 3. godini studija (2001.) na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva, s pravom javnosti. 

 

Izrada programa predmeta Metodika nastave psihologije – izborni predmet na 4. godini studija psihologije na Hrvatskim studijima

 

8. Dodiplomska nastava (predavanja, vježbe, seminari)

 

U nastavnoj godini 1994./95. kandidatkinja radi kao stručni suradnik za predmet Metodologija pedagoških istraživanja na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od nastavne 2000./01. predaje Organizacijsku psihologiju (2 sata predavanja + 2 sata seminara) na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva, s pravom javnosti, a od 2001./02. i Odabrana poglavlja psihologije menedžmenta na istoj visokoj školi.

Od nastavne 2000./01. predaje Psihologiju obrazovanja na Odsjeku za psihologiju Hrvatskih studija (2 sata predavanja + 1 sat seminara), a od 2001./02. i Metodiku nastave psihologije na istom odsjeku (1 sat predavanja + 1 sat vježbi).

 

10. Osnivanje i operacionalizacija novih odjela, centara, škola

 

Od 1996. god. sudjeluje u operacionalizaciji i profiliranju VERN'-a: od jednogodišnjeg programa usavršavanja do trogodišnjeg studija ekonomije poduzetništva.

 

 D. STRUČNA DJELATNOST

 

Knjige

Autor je ili suautor 23 stručne knjige i 4 u tisku te 2 poglavlja u knjigama. 

 

Stručne recenzije – veći broj udžbenika i priručnika

 

11. Stručni projekti

 

Aktivno je sudjelovala u tri projekta Ministarstva prosvjete i sporta, jednom projektu Ministarstva zdravstva, te u jednom projektu vlade SAD-a:

 

 

1994. -1996.

Razrada programa i edukacija edukatora (učitelji osnovnih škola - izbjeglice iz BiH) za potrebe USAID & Creative Associates International (voditelj projekta: dr. Robert Pearson, SAD)

 

1996. - 2000.

Aktivna škola - Ministarstvo prosvjete i sporta i UNICEF - za učitelje u osnovnim školama iz ratom postradalih područja Hrvatske (voditelj projekta: prof. dr. Predrag Zarevski, Filozofski fakultet - Odsjek za psihologiju, Zagreb)

 

1997. –1998.

Druženjem do zajedništva i kulture mira - Ministarstvo prosvjete i sporta i UNICEF (voditeljica projekta: prof. dr. Dubravka Maleš, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb)

 

1997. – 2000.

Znanje, ljubav i sretna obitelj - Ministarstvo prosvjete i sporta, Medicinski fakultet, Hrvatski liječnički zbor i dr. (voditeljica projekta: mr. sc. dr. Lada Magdić)

 

1999. – 2001.

Inicijativa za bolje roditeljstvo - UNICEF i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (voditeljica projekta mr. sc. Jadranka Delač Hrupelj)

 

 

 

Ostale stručne aktivnosti

 

Oko 200 stručno - popularnih članaka iz područja psihologije i pedagogije za različite novine i časopise (Školske novine, Zrno, Nedjeljni vjesnik, Mila, Cosmopolitan, Cicero, Croman, Psiha, Vita, Pro Mente Croatica, Profit, Računovodstvo, revizija i financije…)

 

Čest je gost i suradnik u raznim TV i radio emisijama koje se bave psihologijom odgoja i obrazovanja, svakodnevnog života i psihologijom menedžmenta (primjerice, Misli 21. stoljeća, Latinica, Što mi se to događa, Otvorena srijeda, Zašto tako, Savjetovalište); komentator zbivanja iz ovih područja za dnevne novine (Večernji list, Jutarnji list, Vjesnik, Novi list, Slobodna Dalmacija).  

Često pozivani predavač u vrtiće, osnovne i srednje škole širom RH – u organizaciji samih odgojno-obrazovnih ustanova, ili u organizaciji Ministarstva prosvjete i školstva (aktivi ravnatelja škola, aktivi stručnih suradnika, aktivi nastavnika pojedinih stručnih predmeta). Održala je i niz predavanja u gradskim knjižnicama, udrugama (npr. udruga "Glava gore", udruga slijepih i slabovidnih, Društvo distrofičara, Društvo oboljelih od cerebralne paralize), domu umirovljenika itd.

Od 1992. godine počinje volontirati na Telefonu za psihološku pomoć – udruzi osnovanoj s ciljem pružanja psihosocijalne pomoći ratnim stradalnicima. Aktivno se uključuje u daljnji razvoj i profiliranje udruge – najprije kao njezina tajnica, a potom i kao predsjednica, da bi početkom 2000. god. sudjelovala u osnivanju Saveza udruga telefona kriznih službi u Hrvatskoj čija je predsjednica.

Od 1994. godine radi intenzivno kao voditelj seminara, radionica i drugih edukacija za različite domaće i inostrane udruge (primjerice: IRC, UNESCO, UNICEF, Regional Environmental Center, National Democratic Institute, Institut Otvoreno društvo Hrvatska), mnoge poslovne organizacije (Zagrebačka banka, Raiffeisenbank, Siemens, Panonska pivovara, Vetropack-Straža, Podravka, CARNet, Oktal Pharma, Lek, Pliva, INA, ZAP, Elka, Konzum, LURA, Aluminij – Mostar itd.) te za mnoge vrtiće, osnovne i srednje škole.

Nekoliko je godina bila član povjerenstva za ocjenu obrazovnih projekata i projekata za mlade pri Institutu otvoreno društvo Hrvatska, te član povjerenstva za ocjenu projekata koje financira Grad Zagreb - Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb. Više je godina član upravnog odbora udruge roditelja Korak po korak.

 

 

NAGRADE

 

1997. god.: Nagrada Hrvatskog psihološkog društva "Ramiro Bujas" za izuzetna dostignuća u popularizaciji psihologijske znanosti.

2000. god.: Godišnja državna nagrada za znanost - za popularizaciju i promidžbu znanosti u području društvenih znanosti, posebice iz polja psihologije

 

 

E) ZAKLJUČNO MIŠLJENJE, OCJENA I PRIJEDLOG 

 

Rezimirajući djelatnost pristupnice utvrđujemo kako je ispunila uvjete za stjecanje zvanja prema propisanim važećim uvjetima (Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Zakona o visokim učilištima te propisanim minimalnim uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta). Sažeto se može izdvojiti sljedeće, što govori o ispunjenju spomenutih uvjeta, a odnosi na:

·         1 poglavlje u knjizi

Valja, nadalje, istaknuti da se dr. sc. Dubravka Miljković  kontinuirano dodatno educirala. Završila je trogodišnju edukaciju iz transakcione analize, te više kraćih seminara i radionica iz različitih drugih psihoterapijaskih pravaca i savjetodavnog rada. Prošla je i više  kraćih seminara na temu razvoja i vođenja nevladinih udruga, a u SAD-u  i USAID Technical Cooperation Program u području menedžmenta nevladinih organizacija.

 

Pristupnica je stjecala i odgovarajuća nastavna iskustva. Tako u nastavnoj godini 1994./95. radi kao stručni suradnik za predmet Metodologija pedagoških istraživanja na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od nastavne 2000./01. godine predaje Organizacijsku psihologiju (2 sata predavanja + 2 sata seminara) na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva, s pravom javnosti, a od 2001./02. i Odabrana poglavlja psihologije menedžmenta na istoj visokoj školi.

Od nastavne 2000./01. godine godine predaje Psihologiju obrazovanja na Odsjeku za psihologiju Hrvatskih studija (2 sata predavanja + 1 sat seminara), a od 2001./02. i Metodiku nastave psihologije na istom odsjeku (1 sat predavanja + 1 sat vježbi).

Od 1996. god. sudjeluje u operacionalizaciji i profiliranju VERN'-a: od jednogodišnjeg programa usavršavanja do trogodišnjeg studija ekonomije poduzetništva.   

Napisala je oko 200 stručno - popularnih članaka iz područja psihologije i pedagogije za različite novine i časopise (Školske novine, Zrno, Nedjeljni vjesnik, Mila, Cosmopolitan, Cicero, Croman, Psiha, Vita, Pro Mente Croatica, Profit, Računovodstvo, revizija i financije….).         

Česti gost i suradnik u raznim TV i radio emisijama koje se bave psihologijom odgoja i obrazovanja, svakodnevnog života i psihologijom menedžmenta (primjerice, Misli 21. stoljeća, Latinica, Što mi se to događa, Otvorena srijeda, Zašto tako, Savjetovalište); komentator zbivanja iz ovih područja za dnevne novine (Večernji list, Jutarnji list, Vjesnik, Novi list, Slobodna Dalmacija).

Često je pozivani predavač u vrtiće, osnovne i srednje škole širom RH – u organizaciji samih odgojno-obrazovnih ustanova, ili u organizaciji Ministarstva prosvjete i školstva (aktivi ravnatelja škola, aktivi stručnih suradnika, aktivi nastavnika pojedinih stručnih predmeta). Održala je i niz predavanja u gradskim knjižnicama, udrugama (npr. udruga "Glava gore", udruga slijepih i slabovidnih, Društvo distrofičara, Društvo oboljelih od cerebralne paralize), domu umirovljenika itd.

Od 1992. godine počinje volontirati na Telefonu za psihološku pomoć – udruzi osnovanoj s ciljem pružanja psihosocijalne pomoći ratnim stradalnicima. Aktivno se uključuje u daljnji razvoj i profiliranje udruge – najprije kao njezina tajnica, a potom i kao predsjednica, da bi početkom 2000. god. sudjelovala u osnivanju Saveza udruga telefona kriznih službi u Hrvatskoj čija je predsjednica.

Od 1994. godine radi intenzivno kao voditelj seminara, radionica i drugih edukacija za različite domaće i inostrane udruge (primjerice: IRC, UNESCO, UNICEF, Regional Environmental Center, National Democratic Institute, Institut Otvoreno društvo Hrvatska), mnoge poslovne organizacije (Zagrebačka banka, Raiffeisenbank, Siemens, Panonska pivovara, Vetropack-Straža, Podravka, CARNet, Oktal Pharma, Lek, Pliva, INA, ZAP, Elka, Konzum, LURA, Aluminij – Mostar itd.) te za mnoge vrtiće, osnovne i srednje škole.

Nekoliko je godina bila član povjerenstva za ocjenu obrazovnih projekata i projekata za mlade pri Institutu otvoreno društvo Hrvatska, te član povjerenstva za ocjenu projekata koje financira Grad Zagreb - Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb. Više je godina član upravnog odbora udruge roditelja Korak po korak.

 

Na osnovi preglednog izvješća kao i zaključnog rezimea vidljivo je da znanstveni suradnik dr. sc. Dubravka Miljković ispunjava uvjete za izbor docenta. Stoga se predlaže Vijeću da u smislu ove ocjene nastavi daljnji postupak.

 

 

 

                                                                                                Dr. sc. Vladimir Jurić, red prof.

 

Dr. sc. Nikola Nikša Šoljan, red. prof.

 

 

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

 

 

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

 

 

Dr. sc. Milan Matijević, red. prof.

 

 

 

 


 

F) POPIS OBJAVLJENIH RADOVA DR. SC. VLADIMIRA STRUGARA

 

1. KNJIGE

Strugar, V. Nadareni učenici u procesu obrazovanja, Zavod za prosvjetno-pedagošku službu SRH, Zagreb, 1988.

Bezić, K. i  Strugar, V. Priroda i društvo u osnovnoj školi, SIZ odgoja i osnovnog obrazovanja općine Bjelovar, Bjelovar, 1989.

Strugar, V. Biti učitelj, HPKZ, Zagreb, 1993.

Strugar, V. Bibliografija bjelovarskog školstva, Ogranak HPKZ i Čvor Bjelovar, Bjelovar, 1994.

Strugar,V. Bjelovarsko-bilogorska županija, Priručnik za zavičajnu nastavu, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

D. Vrgoč - V. Strugar - V. Budinski. To je moj svijet 1, udžbenik prirode i društva za 1. razred, Alfa, Zagreb, 1996.

D. Vrgoč - V. Strugar - LJ. Kožić. To je moj svijet 2 , udžbenik prirode i društva za 2. razred, Alfa, Zagreb, 1996.

Strugar, V. Bjelovarsko-bilogorska županija, Monografija, Bjelovarsko- bilogorska županija, Bjelovar, 1996.

Vrgoč – Čudina – Obradović – Strugar – Budinski. To je moj svijet 1. Metodički priručnik iz predmeta Priroda i društvo uz udžbenik i  radnu  bilježnicu,  Alfa,  Zagreb, 1997.

Vrgoč – Čudina – Obradović – Strugar – Kožić. To  je  moj  svijet  2. Metodički  priručnik  iz predmeta Priroda i društvo uz  udžbenik i radnu bilježnicu,  Alfa,  Zagreb, 1997.

Strugar, V.. Teorijski, metodološki i društveni aspekti pojave darovitosti: Bibliografija, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 1997.

Bezić K. – V. Strugar. Učitelj za treće tisućljeće, HPKZ, Zagreb, 1998.

Kurtak, M. – V.Strugar. Ogledalo vremena, Ogranak HPKZ Bjelovar, Čvor Bjelovar, Bjelovar 1999.

 

2. IZVORNI ZNANSTVENI  ČLANCI

 

A1

Strugar, V. Neadekvatni rezultati nadarenih učenika, Pedagoški rad, Zagreb, 1988, br. 3, str. 467 - 473.

Strugar, V. Žele li učitelji  preporučiti školovanje za svoj  poziv, Napredak, Zagreb, 1994, br. 3, str. 265 - 272.

A2

Strugar, V. Dodatni odgojno-obrazovni rad kao faktor racionalizacije nastave, Pedagogija, Beograd, 1989, br. 2, str. 229 -235.

Strugar, V. Značenje i svrha uvođenja pedeutologije u sustav pedagogijske znanosti (Zbornik radova  sa znanstvenog skupa “Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe"), HPKZ, Zagreb, 1991, str. 17 - 21.

Strugar, V. Školstvo u Kanadi, U: Školstvo u svijetu, HPKZ, Zagreb, 1993,  str. 107 - 123.

Jureša-Persoglio, Đ.-V. Strugar. Školstvo u Švedskoj, U: Školstvo u svijetu, HPKZ, Zagreb, 1993, str. 236 - 251.

Strugar, V. Učitelji o društvenom položaju prosvjete, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1994, br. 2, str. 51 - 58.

Strugar, V. Anketa i izvješće s okruglog stola o europskoj orijentaciji hrvatskoga školstva, U: Europska orijentacija hrvatskog školstva, HPKZ, Zagreb, 1995, str. 131 - 140.

Strugar, V. Suradnja obitelji sa školom i učenikov školski uspjeh, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1995, br. 1, str. 11 - 15.

Strugar, V. Utjecaj nekih obiteljskih i školskih osobitosti na učenikovu znatiželju, U: Pedagogija i hrvatsko školstvo (Sabor hrvatskih pedagoga) HPKZ, Zagreb, 1996, str. 208 - 215.

Strugar, V. Ja učim, dakle mislim: zagovor školi mišljenja ( izlaganje sa znanstvenog skupa), Napredak, Zagreb, 1996. br. 4, str 455 – 460. ( Vidjeti i: Poruke – 9. križevački pedagoški dani, HPKZ Zagreb i Ogranak HPKZ Križevci; Križevci – Zagreb, 1997., str. 34 – 41)

Strugar, V. The level of the teacher’s empathy and education for tolerance, In Collection of scientific papers: Education for tolerance: approaches, Conceptions and solutions, International scientific, meating, Rijeka, 1995, str. 320 – 324.

Strugar, V. Das Schulsystem im Bundesland Ontario; ein Beitrag zur Erforschung des Schulsystems   in Kanada, Unser Weg, Graz, 1997. br. 3, str. 99 – 103.

Strugar, V. Religijska raznolikost i kvaliteta odgoja i obrazovanja. Zbornik: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Međunarodni znanstveni kolokvij, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1998., str. 169 – 178.

Strugar, V. Nestručno zastupljena nastava i kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova, Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, 1999., str. 219 – 227.

Strugar, V. Učitelj – temeljni nositelj sustava odgoja  i obrazovanja, u dr. A.Mijatović (ur.): Osnove suvremene pedagogije, HPKZ, Zagreb, 1999., str. 401-421.

 

      3. STRUČNI ČLANCI

 

Strugar, V.  Škola za odgoj u obitelji, Roditelji i škola, Zagreb, 1981, br. 5 - 6, str. 10 - 12.

Strugar, V.: Sociologijski aspekt rada s nadarenim učenicima, Život i škola, Osijek 1988, br. 4, str. 357 - 361.

Strugar, V. Korespodentnost sadržaja iz Uputa o praćenju i ocjenjivanju uspjeha učenika sa sadržajima opisno iskazanog općeg uspjeha učenika, Obrazovanje i rad, Zagreb, 1988. br. 5, str. 69 - 74.

Strugar, V. Utjecaj nastavnikova stvaralačkog rada na uspjeh učenika, U: Modeli obrazovanja nastavnika, Pedagoški fakultet u Rijeci, Rijeka, studenoga 1990, str. 18.

Strugar, V. Procjenjivanje uzroka neuspjeha u nastavi, Život i škola, Osijek, 1991, br. 1, str. 59 - 68.

Strugar, V. i Marković, L.: Razredna nastava u Zajednici općina Bjelovar pred promjenama, Život i škola, Osijek, 1991, br. 2, str. 195 - 207.

Strugar, V. Uspješnost primjene programirane nastave, Život i škola, Osijek, 1992, br. 3, str. 305 - 314.

Strugar, V. O učitelju ovisi uspjeh odgojnog djelovanja, U: Poruke, Pedagoško društvo Križevci i Institut za pedagogijska istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Križevci - Zagreb, 1992, str. 19 - 20.

Strugar, V. Usvojenost književnoteorijskih pojmova proznog pripovjedačkog djela u III. razredu osnovne škole, Suvremena metodika nastave hrvatskoga jezika, Zagreb, 1992, br. 1, str. 34 - 37.

Strugar,V. Odnos učitelja prema učenicima kao bitan činitelj  uspješnoga pedagoškog djelovanja, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1992, br. 2, str. 29 - 34.

Strugar, V. - L. Marković: Škole ostvarile temeljnu zadaću, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1993, br. 1, str. 17 - 22.

Strugar, V. - L. Marković: Mogućnost primjene  individualizacije i diferencijacije u nastavi matematike u razredoj nastavi, Život i škola, Osijek, 1993, br. 2, str. 161 - 169.

Strugar, V.  Pedagogijski pogledi Mate Lovraka, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1994, br. 5 - 6, str. 295 - 305.

D. Vrgoč - V. Strugar - V. Budinski - M. Čudina – Obradović. Radna bilježnica - To je moj svijet 1, Alfa,  Zagreb, 1996.

D. Vrgoč - V. Strugar -  Lj. Kožić - M. Čudina – Obradović. Radnabilježnica - To je moj svijet 2, "Školska knjiga",  Zagreb, 1996., II. izdanje “Školska knjiga”, Zagreb, 1997.

Strugar, V. Stvorimo uvjete za razvoj sposobnosti, Bjelovarski učitelj Bjelovar, 1995, br. 2 - 3, str. 44 - 47.

Strugar, V. Izabrana bibliografija o učitelju, Napredak, Zagreb, 1997. br. 1, str. 82 – 90.

Strugar, V. Povratak zaboravljenoga Vladimira Jurčića među hrvatske književnike. Izlaganje na stručnom skupu Umjetnost i dijete, Zagreb, 1997., XXIX., br. 1-2-3, str. 45 –57.

 

4.  PREGLEDNI ČLANCI

 

A1

Strugar, V. Neki teorijsko-metodološki pristupi u istraživanju učitelja, Napredak, Zagreb, 1997, br. 1, str. 50 – 56.

Strugar, V. Život i djelo Antuna Cuvaja. Povodom 70. obljetnice  smrti, Napredak, Zagreb, 1997. god., br. 4. str. 453 – 463.

Strugar, V. Utemeljenje pučkog (osnovnog) školstva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Napredak, Zagreb, 1998., br. 4, str. 456 – 466.

Strugar, V. Regionalni pedagoški časopisi: prinos nacionalnoj pedagoškoj periodici, Napredak, Zagreb, 1999., br. 3. str. 311-318.

 

A2

 

Strugar, V. Prilog  proučavanju razvoja osnovnog školstva u Bjelovaru od postanka do 1914., U: Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1989, br. 1, str. 74 - 84.

Strugar, V. Razvoj osnovnih škola općine Bjelovar od 1960. do 1980., Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar, 1990, br. 2, str. 128 - 141.

Strugar, V. Učitel a žak v predstavach Jana Amosa Komenskeho, Prehled, Daruvar, 1994, str. 67 - 72.

Strugar, V. Učitelj i učenik u pedagoškoj zamisli Jana Amosa Komenskog, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1992, br. 3, str. 95 -100.

Strugar, V. Razvoj osnovne škole u Bedeniku od 1831. do 1914. godine: prilog proučavanju povijesti školstva, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1993, br. 2, str. 48 - 53.

Strugar, V. Sto godina od osnutka  učiteljskog  društva: prilog proučavanju učiteljskog udruživanja u bjelovarskom kraju, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1993, br. 3, str. 98 - 102.

Strugar, V. Prilog proučavanju sustava obrazovanja u Kanadi: Školski sustav u pokrajini Ontario, Život i škola, Osijek, 1992, br. 5, str. 431 - 444.

Strugar, V. Školstvo u Švedskoj, Život i škola, Osijek, 1993, br. 3, str. 221 - 233.

Strugar, V. Društvena podrška razvoju nadarenih pojedinaca u svijetu i u Hrvatskoj, Bjelovarski učitelj, Bjelovar, 1994, br. 1, str. 12 -17.

Strugar, V. Osnovna škola u Cigleni: prilog proučavanju bjelovarskog školstva, Bjelovarski zbornik, Ogranak Matice  hrvatske, Bjelovar, 1994, br. 4 - 5, str. 173 - 182.

Strugar, V. Bjelovarsko školstvo u 18. i 19. stoljeću, Bjelovarski zbornik, Ogranak Matice hrvatske, Bjelovar, 1994, br. 4 - 5,  str. 19 -29.

Strugar, V. Dosadašnji zakoni o učitelju, Poruke, HPKZ i Ogranak HPKZ Križevci, Križevci, 1995, str. 29 - 39.

Strugar, V. Izvješće o referatima i priopćenjima u drugom problemskom području škola ( sa Sabora hrvatskih pedagoga), Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i danas za sutra,  II, HPKZ, Zagreb, 1996, str. 53 – 64.

Strugar, V. Společenska podpora razvoje nadanych jedinicu ve svete a v Chorvatsku, Komensky, Brno, 1997, god. 121, br. 9 – 10, str. 199 – 201.

Strugar, V. Poticajne kreativnosti, Međunarodni znanstveni skup Društvo i tehnologija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko komunikološko društvo, Rijeka, 1997., str. 311 – 314.

Strugar, V. Učitelji o družbenom položaju školstva, Pedagoška obzorja, Novo Mesto, 1998., br. 1 - 2, str. 44 – 50.

 

5. PRIKAZI KNJIGA

Dr- Vladimir Strugar je objavio 36 prikaza knjige u različitim časopisima i publikacijama.

 

6. OSVRTI I DRUGI ČLANCI

 

Vladimir Strugar napisao je preko 80 članaka i osvrta u „Bjelovarskom listu“, Školskim novinama“ , „Novom bjelovarcu“ i „Napretku“.

 

 

 

II. RECENZIJE

Dr. Vladimir Strugar recenzirao je 17 pedagoških djela.

 

III. UREDNIK  KNJIGA I ČASOPISA

 

A/KNJIGE

 

A. Šoški: Školjka, Ogranak HPKZ Bjelovar, Bjelovar, 1993.

D. Vodopija: Sve osim plavog neba, Ogranak HPKZ Bjelovar, Biblioteka "Stvaralaštvo učitelja", Bjelovar, 1995.

V. Tekajić: Na ladanju ili ratni dekameron, Ogranak HPKZ Bjelovar, Biblioteka "Stvaralaštvo učitelja", Bjelovar, 1995.

E. Špoljar: Kobna sjena prošlosti i Mladenov slučaj, Ogranak HPKZ Bjelovar, Biblioteka "Stvaralaštvo učitelja",  Bjelovar 1995.

A. Perše - Deškin - B. Delić - A. Kirinčić - M. Vidović: Orfej s bojišnice, Ogranak Matice hrvatske, Grubišno Polje, 1995.

Marija Drobnjak: Šarene priče, Biblioteka “Stvaralaštvo učitelja”, Ogranak HPKZ Bjelovar i Čvor d.d. Bjelovar, 1996.

Ilija Pejić: Književno – jezične i metodične rasprave, Ogranak HPKZ Bjelovar i M. I. A. Vel. Trnovitica, Bjelovar, 1997.

Ruža Milić: Djeca kriju sunce, Ogranak HPKZ i Čvor d.o.o. Bjelovar, 1998.

Slavica Frajtić: Most iznad modre rijeke, Ogranak HPKZ i Čvor d.o.o. Bjelovar, 1999.

Branko Kreštan: Duša zemlje, Ogranak HPKZ i Čvor d.o.o. Bjelovar,  Biblioteka Stvaralaštvo učitelja, Bjelovar, 1999.

 

B/ ČASOPISI

 

Glavni i odgovorni  urednik časopisa za odgoj i obrazovanje"Bjelovarski učitelj", Ogranak HPKZ Bjelovar, Časopis izlazi od  1992.godine

 

 

F) POPIS OBJAVLJENIH RADOVA DR. SC. DUBRAVKE MILJKOVIĆ

 

1 KNJIGE

 

Miljković, D. Bitne karakteristike čitanja i mogućnosti njegovog unapređivanja. VINC, Beograd, 1987.

Miljković, D. Pedeset godina IX. gimnazije. Školske novine, Zagreb, 1995.

Miljković, D. Pomozite svojoj djeci da razviju samopuzdanje. Tempo, Đakovo, 1996.

Miljković, D. Rijavec, M., Razgovori sa zrcalom - psihologija samopouzdanja. IEP, Zagreb, 1996., 1997., 2001. 

Miljković, D. Zapisi iz tri ženska kuta - psihologija svakodnevice. D-2, IEP, Zagreb, 1997.

Rijavec, M., Miljković, D. A što biste vi učinili? - psihologija protiv zdravog razuma. IEP, Zagreb 1997.

Miljković, D., Rijavec, M. S onu stranu zrcala - psihologija alternativnih stanja svijesti. IEP, Zagreb, 1998.

Miljković, D., Rijavec, M. Kako (se) dobro prezentirati? IEP-D2-MEP, Zagreb, 1999.

Rijavec, M., Miljković, D. Kako izbjeći pogreške u procjenjivanju ljudi? IEP-D2-MEP, Zagreb 1999.

Rijavec, M., Miljković, D. Kako rukovoditi šefom? IEP-D2-MEP, Zagreb 1999.

Miljković, D., Rijavec, M. Zaposlite najbolje - vještine i tehnike intervjuiranja. IEP-D2-MEP, Zagreb, 1999.

Rijavec, M., Miljković, D. Je li to za mene? - priručnik za buduće poduzetnike, Zavod za zapošljavanje, Zagreb, 1999.

Rijavec, M., Miljković, D. Srce moje i tvoje u ljubavi stoje - psihologija ljubavi, IEP-D2, Zagreb, 2000., 2002.

Delač-Hrupelj, J., Miljković, D., Lugomer-Armano, G. Lijepo je biti roditelj. Creativa - UNICEF, Zagreb, 2000., 2000.

Miljković, D., Rijavec, M. Odabrana poglavlja iz Organizacijske psihologije za studente Ekonomije poduzetništva. IEP-D2, Zagreb, 2000.

Miljević-Riđički, R., Miljković, D., Pavličević-Franić, D., Rijavec, M., Vizek-Vidović, V., Vlahović-Štetić, V.,  Zarevski, P. Učitelji za učitelje. IEP - UNICEF, Zagreb, 2000.

 

Miljković, D., Rijavec, M. Kako postati i ostati (ne)sretan? - psihologija iracionalnih vjerovanja, IEP-D2, Zagreb, 2001.

 

Rijavec, M, Miljković, D. Kako rješavati probleme i donositi odluke? IEP-D2-MEP, Zagreb 2001.

Miljković, D., Rijavec, M., Kako upravljati promjenama? IEP-D2-MEP, Zagreb, 2001.

Rijavec, M., Miljković, D. Kako savladati tremu? IEP-D2-MEP, Zagreb 2001.

Miljković, D., Rijavec, M. Psihologija prodaje. IEP-D2-MEP, Zagreb, 2001.

Miljković, D., Rijavec, M. Bolje biti vjetar nego list – psihologija dječjeg samopouzdanja. IEP-D2, Zagreb, 2002.

Rijavec, M., Miljković, D. U potrazi za čarobnom svjetiljkom – psihologija samomotivacije. IEP-D2, Zagreb, 2002.

Miljković, D., Rijavec, M. Komunikacija u organizaciji. IEP-D2, Zagreb, 2002. – u tisku

Rijavec, M., Miljković, D. Neverbalna komunikacija. IEP-D2, Zagreb, 2002. – u tisku

Miljković, D., Rijavec, M. Kako se zauzeti za sebe? IEP-D2, Zagreb, 2002. – u tisku

Rijavec, M., Miljković, D. Kako rješavati konflikte? IEP-D2, Zagreb, 2002. – u tisku

 

 

2 POGLAVLJA U KNJIGAMA

 

Miljković, D. Učenje učenja - Prilozi metodici rada stručnih suradnika (ur. Čudina-Obradović, M.), Ministarstvo kulture i prosvjete, Zavod za školstvo, Zagreb, 1993. (Kako učiti učinkovitije - Primjer didaktičko-metodičke razrade predavanja za učenike,., str. 13 - 19)

 

Miljković, D. Opći priručnik za nastavnike srednjih škola (ur. Petričević, D.), HPKZ, Zagreb, 1994.  (Suradnja stručnih suradnika s nastavnicima)

 

 

3. STRUČNI RADOVI

 

 

1. Testovi znanja i zadaci objektivnog tipa, serija stručnih članaka, Inžinjerac, br. 61 - 67, Karlovac, 1979./80.

2. Što je lekcija i kako je napisati - didaktičko oblikovanje lekcije, Inžinjerac, br. 71/72, Karlovac, 1981.   

3. Primjena grafoskopa u nastavi, Inžinjerijski školski centar, Karlovac, 1982., 8 str.    

4. Pedagoške misli Dragojle Jarnevićeve (karlovac, 1812 - 1875), Pedagoški rad, br. 7 - 8, 1982., str. 378 - 383.

5. Žene - pitomci, Inžinjerac, br. 77, 1983.

6. Definiranje zadataka nastave, Inžinjerac, br. 77, 1983.

7. Kako govorimo, Inžinjerac, br. 78, 1983.

8. O analizi nastave, Vojni glasnik, br. 6, 1984., str. 46 - 51.

9. Skica za pedagoški portret Dragojle Jarnevićeve, Pedagoški rad, br. 7 - 8, 1985., str. 311 - 320.

10. Dragojla Jarnevićeva - sedam nastavaka feljtona u povodu 110. obljetnice smrti, Karlovački tjednik, listopad - studeni, 1985.

11. Didaktičko-metodičko uputstvo za izradu diplomskih radova, Inžinjerijski školski centar, 1986.

12. Egzemplarna i problemska nastava, Inžinjerijski školski centar, 1986.

13. Osposobljavanje mladih u vojnim školama za uključivanje u obiteljski život, VPI, br. 10, 1986., str. 87 - 97.

14. Suvremena obrazovna tehnologija i mogućnosti za korištenje pozitivnih svojstava novin nastavnih sistema - iskustva i prijedlozi, Inžinjerijski školski centar, 1987.

15. Ostvarivanje dinamičnosti u nastavi, VPI, br. 5, 1987., str. 81 - 86.

16. Vještina govorenja i slušanja - kako poboljšati  komuniciranje, VPI, br. 9, 1987., str. 106 -112.

17. Unapređivanje čitanja - aspekt povećanja efikasnosti komuniciranja i uspjeha u učenju, Inovacije u nastavi, br. 2, 1987., str. 127 - 133.

 

18. Psihologija u budućnosti s aspekta znanstvene fantastike,  VI. Dani psihologije u Zadru, Zbornik radova, 1987, str. 283 - 290.

19. Uzroci i način prevladavanja pogrešnog ocjenjivanja, VPI,  br. 1, 1988., str. 68 - 92.

20. Dobra organizacija sastanka - prvi uvjet uspjeha, VPI, br.  3, 1988., str. 83 - 87.

21. Metoda čitanja u poiv, VPI, br. 10, 1988., str. 58 - 62.

22. Kultura komuniciranja, lekcija, Inžinjerijski školski centar, 1988.

23. Mogućnosti korištenja suvremenih nastavnih sistema u vojnoj nastavi, Zbornik radova VA KoV, 1989., str. 70 - 78.

24. Timska nastava - put ka personalnoj integraciji učesnika nastavnog procesa (s Ilijom Rkmanom), Vojni glasnik, br. 6, 1989., str. 64 - 67

      Razmatraju se uvjeti ostvarivanja timske nastave, odnosno, personalne integracije nastavnika za obrađivanje složenog, multidisciplinarnog, gradiva

26. Školske spomenice - ljetopisi - anali, "Život i škola",  br.1, 1995., str. 115 - 130.


Dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Dr.sc. Ivan Balta, doc., Pedagoški fakultet, Osijek

 

 

Predmet: davanje mišljenja o izboru Miroslava Akmadže za docenta

 

 

                                            Fakultetskom vijeću

                           Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

 

   Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 10. ožujka 2003. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u XX. stoljeću na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu podnosimo slijedeće

 

                                           I Z V J E Š Ć E

 

    Na natječaj kojega je raspisalo Sveučilište u Osijeku, Pedagoški fakultet u Osijeku, a koji je objavljen u “Glasu Slavonije” 21. siječnja 2003. godine prijavio se jedan kandidat, dr.sc. Miroslav Akmadža.

 

   Dr.sc. Miroslav Akmadža rođen je u Ljubuškom, Bosna i Hercegovina, 13.  ožujka 1967., državljanin je Republike Hrvatske, s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Osnovno i srednje školovanje završio je u Ljubuškom, a na Pedagoškoj akademiji u Mostaru stekao je 1987. zvanje nastavnika povijesti i zemljopisa. Do 1990. godine radio je u osnovnoj školi u Rijeci. Zatim se zaposlio u Policijskoj akademiji u Zagrebu i, istodobno, se doškolavao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu diplomirao studij povijesti kao jednopredmetne grupe 30. ožujka 1992. U Ministarstvu unutarnjih poslova Repulblike Hrvatske obavljao je razne dužnosti, a predavao je i Suvremenu političku povijest Hrvatske na Visokoj policijskoj školi.  U međuvremenu pohađao je i poslijediplomski studij novije nacionalne povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te je magistrirao 21. lipnja 2001. obranivši magistarski rad pod naslovom “Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. godine”. Od 1. studenoga 2001. zaposlen je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku kao predavač za predmeta Hrvatska povijest u XX. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u novom vijeku  II. U škol. god. 2002/2003. predaje uz navedene predmete i Povijest srednje i jugoistočne Europe u novom vijeku I. i Uvod u povijesnu znanost. Iz predmeta koje predaje mentor je studentima prilikom izrade diplomskih radova, a sudjeluje i u komisijama za ocjenu i obranu diplomskih radova. Kao vanjski suradnik angažiran je i u nastavi na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

   Miroslav Akamadža obranio je disertaciju pod naslovom “Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i utjecaj na crkveno-državne odnose. - Primjer Zagrebačke nadbiskupije” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 21. siječnja 2003. te je stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje povijesti.

M. Akmadža je oženjen i otac je dvoje djece. Član je Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.

   Znanstveni interes kandidata usmjeren je prije svega na istraživanje hrvatske povijesti u drugoj polovici XX. stoljeća, posebice razmatranju odnosa između Katoličke crkve i državnih, komunističkih vlasti. Tom području pripadaju njegov magistarski rad, disertacija i tri objavljena rada kao i dva rada u tisku. (Kandidat je o za oba rada priložio potvrde urednika da su radovi recenzirani, razvrstani kao izvorni znanstveni radovi i  uvršteni za tisak u “Radovima “ ZHP i godišnjaku “Tkalčić”) Od objavljenih radova dva su tiskana u časopisu sa međnarodno priznatom recenzijom (“Historijski zbornik” ) a jedan u zborniku “Zlatna dolina”.

Miroslav Akmadža u magistarskom radu analizira i objašnjava mnogobrojnim napetostima opterećene odnose državnih vlasti i Katoličke crkve. Rad je utemeljio na postojećoj literaturi i u novije doba pristupačnim dokumentima iz Hrvatskog državnog arhiva i Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu. Posebice se zadržao na razmatranju problema oko sudjelovanja Katoličke crkve u društvenom životu (školstvo, bračni život, karitativna djelatnost, tisak), vlasničkim odnosima te progonima i sudskim procesima pripadnicima Katoličke crkve i, opširno, problematici osnivanja staleških udruga katoličkih svečenika. Opisom događanja te djelovanja pojedinih državnih i crkvenih aktera, iznošenjem novih argumenata i objašnjenja pridonio je pojašnjavanju tvrdnji o lošim odnosima vlasti i Katoličke crkve u nakon uspostave vlasti pod dominacijom komunista.

Disertacija , za razliku od magistarskog rada koji obuhvaća razdoblje do 1953., kronološki pokriva razdoblje do 1966. godine. U središtu ispitivanja je  problematika oduzimanja imovine Katoličkoj crkvi kao dio međudonosa Crkve i državnih vlasti. Istraživanje je poglavito utemeljio na dostupnom, a do sada nedovoljno korištenom arhivskom gradivu. Težište je stavio na određivanja značenja, dosega i posljedica Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. i Zakona o nacionalizaciji najmanih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958., a u kontekstu prekida diplomatskih odnosa s Vatikanom (1953) i početka obnavljanja tih odnosa (1966.) Osnovna vrijednost disertacije i prinos historiografiji je u broju kritički utvrđenih činjenica, njihovoj analizi te sustavno predočenim podacima o količini imovine, napose nekretnina, koju je komunistička državna vlast oduzela Katoličkoj crkvi u Nadbiskupiji zagrebačkoj. Arumentirana je i ocjena da su pritisci na Crkvu imali suprotan učinak od onoga kojega je vlast htijela. Nime, Crkva je materijalno slabila, ali su jačali njen -položaj i ugled u narodu.

U objavljenim radovima na temu agrarne reforme od 1945. godine  kandidat je šire izučavao i objašnjavao neka specijalna pitanje iz te problematike. Tako u radu “Odnos Katoličke crkve u Hrvatskoj prema agrarnoj reformi iz 1945.  godine” (“Historijski zbornik”, god. LIII, Zagreb 2000., 171-183) težište je na neslaganju Crkve i državnih vlasti u procesu donošenja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Predmet analize je, prije svega, prepiska između crkvenih i državnih vlasti u procesu donošenja Zakona. U radu “Provedba agrarne reforme na crkvenim posjedima u Požeškom dekanatu 1945.- 1948. godine “ (“Zlatna dolina”, godišnjak Požeštine, VII (1), 2001, 55-78, analizira prilike u Dekanatu i to po pojedinim crkvenim župama (Buk, Kaptol, Kutjevo, Pleternica, Požeške sesvete, Ruševo, Skenderovci, Velika , a zatim i ostalim crkvenim vlasnicima npr. samostani itd.).

U radu objavljenom pod naslovm “Prilog poznavanju političkog djelovanja mons. Svetozara Ritiga” (“Historijski zbornik”, god. LIV., Zagreb 2001., 137-158 ) M. Akamadža prati i analizira osnovne etape u Ritigovu političkom djelovanju od  završenih godina postojanja Austro-Ugarske, stvaranja prve jugoslavenske države do njegova uključivanja u narodnooslobodilački, partizanski pokret i sudjelovanja u hrvatskoj vladi pod vodstvom komunista. Autor je pri tome nastojao iskoristiti dosada nedostupna vrela i tako produbiti saznanja o toj  poznatoj crkvenoj osobi u aspektu njegova političkog djelovanja.

Radovi u tisku također se odnose na problematiku odnosa Katoličke crkve i državnih vlasti. To su: “Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije od 2o. rujna 1945. godine i crkveno-državni odnosi” (“Tkalčić” - godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije, 6 / Zagreb 2002. - u tisku) i “Razgovori nadbiskupa zagrebačkog dr. Franje Šepera sa predsjenikom Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske Stjepanom Ivekovićem od 196o. do l963. godine, “Radovi”, 34-35, Zagreb 2001.-2002. - u tisku)

 

    Dakle, dr.sc. Miroslav Akamdža ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na osnovi članka 42 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. Zakona o visokim učilištima jer ima doktorat znanosti, radove tiskane u domaćim časopisima koji su bili klasificirani kao časopisi s međunarodno priznatom recenzijom. (Nastupno predvanje tek treba održatati i o tome će biti podnesen posebni izvještaj.)

Kandidat ispunjava i minimalne uvjete Rektorskog zbora jer više od jedne akademske godine samostalno djeluje u nastavi i  pomaže dilomandima u izradi diplomskih radova. Zadovoljava i minimalne uvjete Ministarstva znanosti i tehnologije jer ima više od dva rada objavljena u domaćim časopisima sa priznatom međunarodnom recenzijom.  Stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

                                                  P R E D L A Ž E M O

da dade pozitivno mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr.sc. Miroslava Akmadže za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u XX. stoljeću na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku.

   U Zagrebu, 21. travnja 2003.

                                                        Dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

 

                                                        Dr. sc. Božena Vranješ -Šoljan, izv. prof.

 

                                                        Dr.sc. Ivan Balta, doc., Ped. fakultet,Osijek

 

 

                                                     


dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent

dr. sc. Zdenka Janeković - Römer, docent

dr. sc. Borislav Grgin, docent

 

 

 

                                    Fakultetsko vijeće

                                    Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

 

 

            Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 10. ožujka 2003. god. u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti za predmet Osnove pristupa arhivskoj građi na Odsjeku za talijanski jezik i književnost u Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu te Vijeću podnosimo sljedeće

 

                                    i z v j e š ć e:

 

Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 27. studenoga 2002. god. prijavila se kao jedina kandidatica dr. sc. Nataša  Bajić-Žarko, arhivska savjetnica i ravnateljica Državnog arhiva u Splitu.

 

            Dr. sc. Nataša Bajić-Žarko rođena je u Splitu 1948. god.  gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je povijest 1072. god. Na Filozofskom fakultetu u Zadru 1982. god. stekla je naslov magistrice pomoćnih povijesnih znanosti  sa specijalnosti iz arhivistike, a 2002. godine doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Split kao tranzitni i trgovački centar na razmeđi Istoka i Zapada u 18. st.

            Od 1973. god. kandidatica je zaposlena u Državnom arhivu u Splitu kao arhivistica u Odjelu za sređivanje i obradu starijeg arhivskog gradiva. Stručni ispit iz arhivistike položila je 1982. godine i od tada obnaša dužnost voditeljice Odjela za sređivanje i obradu arhivskog gradiva, a od 1992. do danas na mjestu je ravnateljice Državnog arhiva u Splitu. U zvanje više arhivistice promaknuta je 1994. godine, a od 2001. u zvanju je arhivske savjetnice. Tijekom radnog vijeka kandidatica je boravila u više navrata na stručnom usavršavanju u Perugii, Veneciji i Beču. Od 2001. god. predaje predmet Pristup arhivskoj i bibliotečnoj građi na Humanističkim znanostima u Splitu na Odsjeku za talijanski jezik i književnost.

 

            Kandidatica je objavila do sada šesnaest znanstvenih i četiri stručna rada, a doktorska disertacija pod naslovom Split kao trgovački i tranzitni centar na razmeđi Istoka i Zapada u 18. st. prihvaćena je za tisak u Književnom krugu u Splitu. Od znanstvenih i stručnih radova tri su objavljena u domaćim časopisima koji se mogu klasificirati kao časopisi s međunarodnom recenzijom (Arhivski vjesnik, Adrias, Rasprave i građa za povijest znanosti), a četiri u međunarodnim časopisma ili zbornicima međunarodnih skupova održanih u Anconi i Beogradu.

            Znanstveni interes kandidatice usmjeren je na istraživanje arhivske građe iz razdoblja XVI. do XIX. st. i to za područje srednje Dalmacije, a poglavito Splita, Trogira, Dalmatinske zagore i obližnjih otoka. Osobit doprinos tih radova je što su utemeljeni na do sada neistraženoj i neiskorištenoj arhivskoj građi.

            Pregledni članak “Preuzimanje, sređivanje i stručna obrada arhivske građe organa uprave s područja Makarske” (Arhivski vjesnik, XXIX, 1987, 89-91) s područja je arhivistike u kojemu autorica klasificira arhivsko gradivo, ali ujedno i upozorava na različite puteve klasifikacije ulazeći uproblematiziranje koje nameće klasifikacija arhivskog gradiva općenito.

            Na osnovi građe koja se čuva u Državnom arhivu u Zadru u fondu Stara splitska općina pristupnica je objavila izvorni znanstveni članak “Prilog proučavanju pomorsko-trgovačkih veza Splita i Venecije u 18. stoljeću” (Adrias, 4-5, 1993/94, 121-145) u kojemu je prikazala različite aspekte vezane uz pomorsko-trgovačku aktivnost grada Splita. Posebno se osvrnula na ulogu zdravstvenih vlasti koju su imale pri trgovačkom pomorskom poslovanju, zatim je donijela popis vlasnika brodova (patrona), vrste brodova, vrstu i količinu odvožene robe i to za razdoblje 1752-1756. i 1776-1781. na koje se ograničila zbog obimnosti materijala.

            U članku “Rad zadarske izvanredne komisije za zdravstvo u vrijeme kolere godine 1836.” (Rasprave i građa za povijest znanosti, 5, 1989,  235-252)  kandidatica je prema arhivskoj građi koja se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu  uputila na vrijednost ovakvih izvora važnih za proučavanje shvaćanja uzroka kolere te postupaka terapije i prevencije koji su u to vrijeme bili osnova protuepidemijskih mjera zaštite od ove bolesti.

            U člancima objavljenim u zbornicima radova s međunarodnih skupova na kojima je sudjelovala u Beogradu, te u Italiji u Anconi i u S. Benedetto del Tronto kandidatica se na temelju izvorne građe bavi vezama Splita i talijanske jadranske obale, zatim zdravstvenom problematikom odnosno epidemijama uzrokovanim trgovačkim vezama Istoka i Zapada koje su išle preko Splita, a posebno pojavom kolere na području Trogira u prvoj polovici 19. st., dok je u časopisu Arhivist, XXXV, 1985, 120-125. prikazala arhivsku građu za povijest radničkog pokreta KPJ i NOB-e u Državnom arhivu u Splitu.

Kandidatica je više članaka objavila u časopisima Kulturna baština i Vrtal  koji su vrijedan doprinos istraživanju lokalne povijesti i to s područja demografije, povijesne geografije i antroponimije.         

U ovoj skupini radova ističe se onaj pod naslovom “Splitski antroponimi krajem XVI do 30. godina XVII stoljeća” (Čakavska rič, 1, 1986, 23-122) u kojemu autorica na temelju sačuvanih matičnih knjiga donosi pregled kretanja stanovništa u zadanom razdoblju u Splitu, ali i socijalni pregled stanovništva s popisom splitskih antroponima. Također sličnom se tematikom bavi u radu “Najstarija sačuvana matična knjiga dijela Dalmatinske zagore 1679.-1710. i njezini antroponimi” (Čakavska rič, 2, 71-83) u kojemu je kandidatica dala vrlo vrijedan doprinos istraživanju s područja povijesne demografije na zemljopisno i vremenski turbulentnim prostorima tursko-mletačke granice  u vrijeme završetka velikih mletačko-turskih ratova.

Kandidatica je uredila četiri kataloga arhivskih izložaba i urednica je časopisa Građa i prilozi za povijest Dalmacije. Sudjelovala na tri međunarodna znanstvena skupa te od akademske godine 2001/2002. predaje na Odsjeku za talijanski jezik i knjževnost predmet Pristup arhivskoj i bibliotečnoj građi.

            Dr. sc. Nataša Bajić-Žarko ispunjava uvjete za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta na osnovi članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. Zakona o visokim učilištima jer ima doktorat znanosti, ima veći broj znanstvenih radova tiskanih u inozemstvu i u zemlji u uglednim časopisima koji su klasificirani kao časopisi s međunarodnom recenzijom. Također kandidatica ispunjava i uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje naslovnog docenta u skladu s odredbama Rektorskog zbora, jer je sudjelovala na međunarodnim znanstvenim skupovima i dvije godine odnosno od 2001. god. predaje na visokom učilištu. 

            Dr. sc. Nataša Bajić-Žarko ispunjava tzv. minimalne uvjete za izbor  (Narodne novine, br. 38/97) za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti.

            Na osnovi iznesenog Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

                                                p r e d l a ž e m o:

 

da se dr. sc. Nataša Bajić-Žarko izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti za predmet Osnove pristupa arhivskoj građi na na Humanističkim znanostima u Splitu na Odsjeku za talijanski jezik i književnost.

 

 

 

 

U Zagrebu, 11. lipnja 2003.                                          Povjerenstvo:

 

                                                                        dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent

 

dr. sc. Zdenka Janeković - Römer, docent

 

dr. sc. Borislav Grgin, docent

 


Dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor

Dr. sc . Igor Fisković, redoviti profesor

Dr. sc. Ivo Babić, redoviti profesor Umjetničke akademije u Splitu

 

Zagreb, 13. lipnja 2003.

Predmet: izbor dr.sc. Ivana Šimata u izvanrednog profesora

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

Izvješće za ocjenu natječaja za izbor dr. sc. Ivana Šimata u zvanje izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svojoj sjedinici od 11. listopada 2002. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja da li dr. sc. Ivan Šimat, docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno podučje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, iz predmeta «Povijest umjetnosti». Povjerenstvo je razmotrilo na natječaj pristigle materijale pa podnosi Filozofskom vijeću slijedeće

 

IZVJEŠĆE

 

Na natječaj objavljen u Vjesniku od 12. 04. 2002, za izvanrednog profesora prijavio se jedan kandidat dr. sc. Ivan Šimat priloživši svu potrebnu dokumentaciju. Pristupnik je docent iz predmeta «Povijest umjetnosti» na katedri Teorijskih predmeta Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a prijavio se za izbor u zvanje izvanrednoga profesora za isto mjesto.

 

Životopis

Ivan Šimat, rodio se 12. studenog 1951. u Murteru na istomimenom otoku, hrvatske je narodnosti i državljanin Republike Hrvatske. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, gimnaziju i studij pohadjao je u Zagrebu, diplomiravši na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dvopredmetni studij; a) Povijest umjetnosti i b)Arheologiju. Oženjen je i otac dvije kćeri. Govori talijanski, engleski, a služi se i njemačkim jezikom.

Godine 1978-1979. radio je u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika

kulture, na sređivanju glazbene građe (orgulje), od 1980-1982. u Leksikografskom zavodu «Miroslav Krleža», na Likovnoj enciklopediji, a od 1983. na Akademiji likovnih umjetnosti, u početku kao voditelj arhiva, fundusa i biblioteke, a potom kao asistent na predmetu Povjesti umjetnosti. Radio je i kao honorarani predavač na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (1985-87), a sada je također honorarni predavač na Umjetničkoj akademiji u Splitu (od 2001).

 

ZNANSTVENA DJELATNOSTI

Znanstvena djelatnost dr.sc. Ivana Šimata obuhvaća razdoblje moderne umjetnosti, hrvatskog slikarstva i posebice hrvatskog modernoga kiparstva. S tog područja obranio je1994. godine doktorsku disertaciju pod naslovom «Robert Frangeš Mihanović» (1872-1940).

 

Do izbora u zvanje docenta

Do izbora u zvanje docenta na Akademiji likovnih umjetnosti 1997. godine objavio je u stručnoj periodici, časopisima i dnevnom tisku više od petsto kritika, ogleda, eseja, stručnih radova o slikarima, grafičarima i kiparima i likovnoj problematici umjetnosti XX stoljeća. Istodobno je bio autor brojnih tematskih, problemskih, monografskih i retrospektivnih izložbi i kataloga s uvodnim studijama (predgovorima).

Među izložbama ističemo monografsku izložbu Vaska Lipovca u Galeriji umjetnina u Splitu 1987. godine. U katalogu izložbe autor je ukazao na kontinuitet i aktualnost tradicije u djelu Vaska Lipovca smatrajući da tradicija za njega nije arhivska gradja nego da je u modernoj čistoj formi i jednostavnom obliku njegovih plastika sadržano bogato nasljeđe prošlosti.

Monografska izložba fra Janeza Ambroza Testena (1897-1984) u Klovićevim dvorima 1989. godine koja je otkrila ovog autora u sasvim novom svjetlu. Naime, izložba je nakon brojnih novo otkrivenih djela ukazala na velike kolorističke vrijednosti Testenova slikarstva i naglasila smjelost znalačkog povezivanja i kombiniranja slikarskih tehnika.

 

Retrospektivnom izložbom «Valerije Micheli - jedno lice ekspresivne figuracije» (Umjetnički paviljon, Zagreb, ožujak, 1997) dr.sc. Šimat je pokazao opus jednog od najvećih hrvatskih modernih kipara. Njegovo djelo postavio je u kontekst ekspresivne figuracije u hrvatskom modernom i suvremenom kiparstvu u rasponu od djela I. Meštrovića, B. Deškovića, V. Radauša, do pripadnika grupe Biafra, ukazujući na šire istovjetnosti s ekpresionističkim iskustvom (Rodin, Bourdelle, Giacometti, Richier, Marini). Tako je kroz retrospektivu jednoga umjetnika predočio kompleksnu sliku slojevitog povjesno umj etničkog fenomena s brojnim komparativnim materijalima (djela Radauša, Meštrovića, Deškovića i drugih). Uz to, dr.sc. Ivan Simat je objasnilo i zasebnu narav Michelieve kiparske izražajnosti i pokazao njegov odmak od srodnih stremljenja njegovih predšasnika i suvremenika.

Posebice treba spomenuti brojne tematske izložbe sadržaj kojih je razmatranje odnosa umjetnosti i društvene svijesti i okoliša. Primjerice izložba «Umjetnost i ekologija» (Poreč, srpanj-kolovoz 1991.) u kojoj autor propituje zavisnost prirode i umjetničkog djela, vrijednosti odbačenih predmeta korozivnih rana suvremenog okoliša i sposobnost umjetnika da u odbačenim predmetima, visoke ili primitivinije tehnologije obogaćuje svoj likovni jezik.

Na izložbi «Pejsaž - nova funkcija prostora» (Poreč 1993 9. 7. - 31. 8. 1993) predstavio je slikare krajolika iz Hrvatske i Slovačke. Uvažavajući vrijednosti tradicije u suvremenoj umjetničkoj praksi, dr.sc. Ivan Šimat je u izboru umjetnika i poetika podjednako poštivao postupke likovne naracije kao i likovnog asketizma propitujući i krečući se u svojim razmišljanjima od djela s motivom prirode do prirode samoga stvorenoga djela. Izložba je ukazala na široku i zanimljivu sliku suvremenih stremljenj a u tematici krajolika.

 

Izložbom «Postojanost promjenjivog i promjenjivost postojanog», (Poreč, srpanj-kolovoz, 1989.) autor razmatra poimanje dosljednosti i nedosljednosti relativizirajući pitanje postojanosti i promjenjivosti stilskog opredjeljenja u suvremenoj umjetnosti. Autor je propitao ustaljene predodžbe o potrebi kontinuiteta stila što je nerjetko u umjetničkoj praksi imalo moralističke temelje. Autor je tako doveo u pitanje sliku o umjetnikovoj dosljednosti stila koji se mehanički ponavlja i koji odbija mogućnosti promjene za koju se u ovoj izložbi Šimat zalaže.

 

«Novi eklekticizam - slikanje slike» (Poreč, srpanj-kovoz 1990), izložba je u kojoj autor uočava novo shvaćanje slike, povratak kontroliranoj gesti, s elementima novog enformela i apstraktnog ekspresionizma. Pritom se dr. Ivan Šimat zalaže za povratak slikarstvu, ljepoti strukture i naglašava promjenu uloge slikarske materije, slikane površine i boje u njezinoj punoći gestualnog i kolorističkog značenja.

Do izbora u zvanje docenta 1997. objavio je više stotina stručnih radova u stručnoj periodici, časopisima i novinama. pripremio brojne tematske, autorske i monografske izložbe te objavio monografiju o kiparu Vladimiru Gašpariću Gapi (1987.), slikaru Domagoju Gabriću (1992), slikaru Josipu Biffelu (1994), Petru Salopeku (s M. Peićem i G. Gamulinom, 1997).

Posebice ističemo knjigu o Fra J. Ambrozu Testenu (1982.), samoniklom slikaru-franjevcu kojom je autor po prvi put obradio i kritički vrednovao zanimljivu i izuzetnu pojavu u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Slikar Testen je otkriven u poodmakloj životnoj dobi u svojoj 83. godini života. Zalaganjem Ive Šimata slikareva su djela sačuvana i nalaze se u stalnim zbirkama (Košljun, Kampor, Krapanj, Zadar). Tako je dr. Ivan Šimat pribrojio hrvatskoj umjetnosti jedno zanimljivo i vrijedno ime. Rad na stalnim zbirkama i pomoć pri ustanovljenju stalnih zbirki radova fra J. Ambroza Tesetena (1897-1984) u

Krapnju kod Šibenika, u Kamporu na Rabu (u crkvi sve Eufemije s popratnim tekstom u katalogu stalne zbirke Rab 1990) bila je vrijedna i uspješna zadaća koju je dr Ivan Šimat s uspjehom obavio.

 

Monografija «Zlatko Prica» o jednom od sinonima modernizma u hrvatskoj modernoj umjetnosti bila je odgovorna i zahtjevna zadaća. Premda je slikarev opus već ranije bio obradjen i u više navrata prezentiran, Šimat je monografijom o slikaru (1996) doprinijeo novom shvaćanju Pricinog slikarstva, pokazavši u novom svjetlu njegovu morfološku i jezičnu posebnost u spajanju jakog «linoreznoga» grafizma i snažnog kolorizma mimo uobičajene njihove međuovisnosti. Dr Ivan Šimat je zaključio da dualizam Pricinog slikarskog jezika, od samih početaka (Samoborski ciklus) odredjuje cjelokupni slikarev opus a ne samo pojedine njegove faze ili cikluse slika.

Kipar Stanko Jančić (r. 1933) protagonist je socijalne, potom i pop­artističke, a novijim radovima i analitičke skulpture. Šimat je autor prve monografije o tom umjetniku. U njegovom djelu prepoznaje snažnu intelektualnu komponentu, prepoznaje kipara bliskog ne samo socijalnoj tematici i realističkoj «optici» nego i umjetnika koji analitički propituje odnos svijeta i vlastitog djela ali i izražajne raspone kiparstva kao likovne vrste. Tako je ovom monografijom kipar dobio zasluženo mjesto u suvremenom hrvatskom kiparstvu.

Dr Ivan Šimat bio je sudionik međunarodnog znanstvenog skupa «Antun Augustinčić u kontekstu hrvatske i europske skulpture», 1995. godine Tema; Obećanja mladenačkih faza ili razlike «intimnog i «monumentalnog» u opusu Antuna Augustinčića. Klanjec, 7. 6. 1996 (Zbornik radova, Zagreb 1996, ISBN 953-6056-11-9).

Nakon izbora u zvanje docenta

Nakon izbora u zvanje docenta dr. sc. Ivan Šimat produbio je i proširio istraživanja moderne i suvremene hrvatske likovne umjetnosti objavivši uz znanstvene studije, kritike, i prikaze, također i devet knjiga- monografija o suvremenim hrvatskim umjetnicima.

Tako je objavio monografiju o Daliboru Paraću, umjetniku visoke slikarske kulture s naglašenim interesom za atmosferske i kolorističke nijanse i vrijednosti. To je prva knjiga o Daliboru Paraću (r. 1921. godine) a rezultat je višegodišnjeg istraživanja slikarevoga zanimljivoga i bogatoga djela. U njoj je dr Šimat obradio jedan veliki opus i postavio ga u cjelinu moderne i suvremene umjetnosti. Analizom slikarevog djela pokazao je njegovu izrazitu kolorističku senzibilnost lišenu svake programatske i izvanestetske nakane. Parać je, po intrepretaciji Ivan Šimata , čovjek i slikar izgradjene slikarske kulture koji se držao usamljeničke stvaralačke staze i koji je, premda vezan uz svoj zavičaj izbjegao trivijalnost opisivanja zavičajnoga, ostajući vjeran vlastitom putu i poetici «čistog oka». Posebice je uvjerljiva teza Ivana Šimata koja se provlači kroz cijelu knjigu da je Parać pejsažnu činjenicu znao suptilnim slikarskim postupcima učiniti kolorističkom i dati slici istododbno šira metaforička značenja.

U monografiji o kiparu Matku Mijiću (objavljena 1999) dr Ivan Šimat prepoznaje autora osobite osjetljivosti i kiparskoga shvaćanja, te ga prvi puta uvodi u povijest suvremene likovne umjetnosti. Za njegov kiparski postupak i opus autor smatra da se temelji na maštovitim kombinacijama raznih materijala i postupaka, odbačenih, odabranih i nadjenih predmeta, tekućina, alata. U Mijićevom djelu prepoznaje prethodno neuočene mitske izvore i visoko vrednuje kiparevo umijeće da sposobnošću imaginacije iskaže i sadržaje koje naslućuje i koje tematski ne usmjerava i ne definira te tako promatrača uvlači u sam proces nastajanja i modifikacija oblika koji imaju alkemijske, ludičke i nadrealističke osobine.

U monografiji o slikaru Vladimiru Katiću koji je završio Kraljevsku akademiju u Amsterdamu i do rata u Nizozemskoj stekao zamjetnu reputaciju, dr Ivan Šimat je naglasio inventivno propitivanje i razmatranje odnosa između slikarskog platna i okvira (granice) slike, kao odnosa pasivnog (okvir) i aktivnog (slikano platno) elementa, odnosno prema konvencionalnim poimanjima «važnog» i «nevažnoga».

Slobodan Vuličević zaboravljeni je član Gorgone - avangardne umjetničke grupe koja je djelovala u Zagrebu 6o-ih godina. Riječ je o umjetniku koji je poradi svojeg dobrovoljnog egzila u Rovinju ostao po strani stručne i medijske pažnje, pa monografija dr. Ivana Šimata ima osobito značenje u vrednovanju njegova opusa i slikareva udjela u prijelomnim zbivanjima hrvatske moderne i suvremene umjetnosti u razdoblju afirmacije slikarskih poetika koje su se odrekle neposrednog prikazivanja realnosti. Ova knjiga ukazuje na najznačajnije momente Vuličevićeve biografije u kojoj dr Ivan Šimat dokazuje da cjelokupnim stvaralaštvom i interesom umjetnika rukovodi tijek života a ne princip stila, te da njegov umjetnički interes zaokupljaju asocijacije na prirodne procese rasta, bujanja i u djelima ih iskazuje krajnje jednostavnim i čistim oblicima.

Monografija o Fra Janezu Ambrozu Testenu (1998), temeljila se na velikoj izložbi u Klovićevim dvorima iz 1989 godine. Ali u monografiji autor je proširio spoznaje o odličnom i smjelom kolorističkom eksperimentatoru. Dubravko Gjivan slikar je izrazite osobnosti (strip, masovni mediji, ) u kojem se zrcali umjetnikova opsjedutnost brzinom pa je u ikonici stroja nalazio motive vlastitoga umjetničkog svijeta. Dr. Ivan Šimat u monografiji o umjetniku (2000) tumači da njegovi kreativni postupci proizlaze iz adolescentskih slojeva njegove naravi, iz snovitih i bajkovitih sadržaja koji iskazuje poetizacijom strojnog ali i zoomorfnog i biomorfnog svijeta.

Vasko Lipovac jedno je od najuglednijih kiparskih imena u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. U monografiji o tom izuzetnom hrvatskom kiparu i slikaru (2001) Ivan Šimat prati Lipovčev opus od najraniji djela unutar generacijskog kruga Bourek, Pejaković, Jakić Buić, Lončarić. Autor ističe paradoks koji određuje Lipvčevo djelo, jer su njegovi plastički oblici to emotivniji i senitmentalniji što su jednostavniji i čistiji. Pisac uočava i kipara koji radi u različitim materijalima te tumači njegove postupke kojima je vrlo rano poništio razliku između slike i kipa, budući da njegova kiparska djela nose i kolorističke i jake plastičke vrijednosti. Naposljetku dr Ivan Šimat uključuje da je to intimni ali ne i privatni svijet umjetnika.

Zajedno s Vladimirom Malekovićem dr Šimat objavio je knjigu o crtežima Zlatka Price (Zagreb 1999 ISBN 953-6271-370). Razloge za izdvajanje crteža u zasebnu problemsku temu nalazi u samosvojnosti Pricinog crtačkog opusa kojim otkriva unutrašnju konstrukciju odabranih motiva iz pojavnog svijeta. Dinamički grafizam Zlatka Price je po tumačenju Ivana Šimata vrlo rano smjerao izvan opisnosti i stvarao je jaki konstrukcijski sustav koji ostaje vezan uz prirodne oblike, ali iskazan snagom za umjetnika karakterističnoga i reskog «linoreznoga» grafizma. Dr Ivan Šimat naglašava u Pricinom djelu samodovoljnost crteža kao posve samostalne i zasebne likovne discipline.

 

Vesna Prica tragično je preminula autorica brojnih fotogrfskih djela visoke estetske vrijednosti. Monogrfijom Šimata zajedno s koautorima A. Škuncom i M.Baričević njezino je djelo sustavno kritički protumačeno i vrednovano. (Zagreb, 1999, ISBN 953-96067-5-6 ).

Dr. Šimat također je objavio knjigu eseja i ogleda iz problematike urbanizma, kiparstva, ekologije, moderne i suvremene umjetnosti Glas za nesigurne (1999) s brojnim polemičkim i inventivnim promišljanjima o brojnim temama iz umjetničke i graditeljeske prakse, o pitanjima kulturocida, devastiranja prostora i ljudskoga okoliša, posebice ističući pitanja ekologije, «preuređenja» gradskih prostora.

 

Dr Ivan Šimat dovršava monografija o kiparu «Robertu Frangeš Mihanoviću ­prilog povijesti modernoga hvatskoga kiparstva» u kojoj je tezu svoje doktorske disretacije proširio i dopunio brojnim komparativnim materijalom s europskim umjetnicima i stremljenjima Frangešova doba, odrekavši se opisnih, kronoloških i brojnih podataka koji nisu neophodni za razumjevanje značenja Frangešova djela. Tako će monografija biti svojim sadržajem pristupačna i stručnjaku i široj čitalačkoj publici

Ivan Šimat dovršava i rukopis Hrvatsko kiparstvo prve polovice XX stoljeća ­prilog za V. svezak edicije «Hrvatska i Europa» HAZU. Priprema i radi na sintezi Hrvatsko kiparstvo od 1950. do 1990, te na monografijama o kiparu Šimi Vulasu, Mariji Ujević, slikaru Zlatku Keseru kao i na bogatoj obimnoj kiparskoj i rukopisnoj ostavštini kipara i pisca Koste Angeli Radovanija (1916-2001).

 

Nastavna djelatnost

Od 1996. godine dr. sc. Ivan Šimat radi na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, kao asistent, a od 1997 kao docent predaje predmet «Povijest umjetnosti» za studente II. i III. godine. Uz redovita predavanja i obavezne nastavne teme odredjene planom i programom studija održavao je i organizirao predavanja kolega i gostujućih umjetnika i profesora na ALU (u okviru Tribine 1995-99) koja su izvan propisanog nastavnog programa i redovne satnice širila saznanja i upoznavale studente sa recentnim zbivanjima, produbljujući uvid studenata u najnovija događanja, ideje i protagoniste. moderne i suvremene kako hrvatske tako i europske umjetnosti. Značajno je pripomenuti da je uz kronološke i povjesno stilske kategorije povijest umjetnosti tumačio i kao povijest ideja odbacujući tradicionalni i u teoriji umjetnosti još uvijek dominanti koncept evolucije umjetnosti i linerane kronološke izmjene stilova kao kruto određenih povjesno-stilskih kategorija. Na taj je način sadržajno i metodološki doprinjeo unapređenju nastave povijesti umjetnosti u sveučilišnim razmjerima. Bio je mentorom brojnim diplomantima na Akademiji likovnih umjetnosti, a također i Božidaru Raiću (u suradnji s prof.dr. Monikom Leisch Kiesel,Institut für Kunst, Linz) pri izradi doktorske disertacije «Kroatische Kunst der neunziger Jahre des 20. Jahrhunderts , Malerei und neue Kunstmedien», koji je kandidat uspješno obranio 2002. godine.

Dr. Ivan Šimat uključen je 2003. godine kao predavač u poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest umjetnosti Filofozofskog fakulteta u Zagrebu.

 

STRUČNA DJELATNOST

Kao stručnjak za modernu hrvatsku umjetnost dr.sc. Ivan Šimat bio je članom brojnih stručnih tijela pri značajnim izložbama i javnim natječajima (Natječaj za Petra Krešimira Četvrtog u Šibeniku, Trienale kiparstva, Zagrebački salon i dr), te članom brojnih savjeta galerija.

 

Važnije izložbe

(uvodni tekstovi, koncepcija i izbor radova)

Kosta Angeli Radovani (s dr Tonkom Maroevićem; Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb 30. 9. - 24. 10. 1999). Riječ je o retrospektivi jednog od pionira poslijeratne obnove hrvatskoga kiparstva, o plodnom pedagogu, i piscu oumjetnosti. U svojoj studij i objavljenoj u katalogu izložbe, dr. Ivan Šimat istaknuo je kiparsku, pedagošku i spisateljsku vrijednost djelovanja Koste Angeli Radovanija.

Od ostalih izložbi treba napomenuti izložbu Nives Kavurić Kurtović, monografska izložba (s dr. Tonkom Maroevićem) Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb , 19. 5. - 20. 6. 1998.

Dalibor Parać, monografska izložba, Umjetnički paviljon, Zagrebu, travanj 2000.

Marija Braut, retospektivna izložba , Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 8. 11. ­31. 12. 2001.

Zlatko Prica, retrospektiva crteža, Muzej Janusa Pannoniusa u Pečuhu (Madžarska), 26. 2. - 17. 3. 1999.

Slobodan Vuličević, monografska izložba, Dom hrvatskih umjetnika, Zagreb, 17. 10. - 7. 11. 2000.

 

Pripremio je izložbu pod nazivom «Veličina manjeg ili velike vrijednosti tišeg, intimnijeg hrvatskoga modernoga kiparstva. Mladenačke faze naših modernih kipara» (Klanjec, Galerija A. Augustinčić od S. XII do 15. 1. 2001.) kojom je pokazao da su tzv. «mladenačke faze» protagonista našeg kiparstva bile plodno polje susreta i utjecaja s europskim stremljenjima (impresionizam, simbolizam, rodinizam). U uvodnoj studiji u katalogu izložbe i samoj izložbi Ivan Šimat uspješno je promovirao dimenzijama ali i recepcijom manje poznatu «intimniju» povijest modernog hrvatskog kiparstva posvećujući pažnju plastičkim a ne narativnim, tematskim ili spomeničkim njihovim vidovima. Ovom izložbom i studijom Šimat je skrenuo pažnju na fizički skromnije, pomalo i zapostavljene dijelove opusa naših modernih kipara služeći se argumentima kiparske elokvencije bez natruha retoričke, ideološke, tematsko-propagandne argumentacije i sadržaja izvan plastičkih vrijednosti. U djelima spomenutih autora pronašao je jasne crte europskih utjecaja prije svega impresionizma (Dešković Frangeš, Meštrović), secesije (Valdec, dijelom Frangeš i Meštrović i simbolizma (izrazito Frangeš), ali i realizma (Augustinčić). Šimat Banov je sugestivno i argumentirano nastojao ukazati na mogućnost drugačijeg gledanja na povijest moderne hrvatske skulpture pri čemu je ponudio mali ali poticajni «pledoaje» za reviziju naše kiparske prošlosti.

 

»Prostor ravnodušnosti» (l. Kožarić, R. Petrić, I. Matija Bitnga, A. Pavetić) Galerija Galženica V. Gorica 7. 11. 1999-5. 1. 2000. U toj izložbi Ivan Šimat posvećuje pažnju pitanju ravnodušnosti prema okolišu, ukazuje na političke i ekološke devijacije, procese zaborava, omalovažavanja, nekompetencija, truljenja, atrofije svijesti i interesa za umjetničko djelo, kao i za njegov društveni i kulturološki značaj.

 

Važniji stručni članci, eseji i prilozi.

«Marino Marini, Kip je zgusnuta osobina, povodom 100-e godišnjice rođenja Marina Marinija», Vijenac, br. 186, 19. travanj 2001 str. 24.-25. »Korak naprijed i bez sinteze, Uz knjigu G. Gamulina Hrvatsko kiparstvo XlX i XX stoljeća», Slobodna Dalmacija 18. travnja 2000, str. 4-5 (kulturni prilog Forum) i u Vijencu br. 157, 9. 3. 2000 str. 20-21 (Kamen po kamen nije palača). «Slikarstvo Ive Dulčića», Dubrovnik br. 4. 1998 opširna je stručna studija o utjecaju Ive Dulčića na suvremeno hrvatsko slikarstvo i posebice podizanje likovne razine tzv. sakralne umjetnosti.

»O utemeljnosti ili neosnovanosti postojanja tzv. Dubrovačke slikarske škole Duboravčka škola. Što zaključiti?» Cicero, br. 7. srpanj 1999, str. 63-68. Napisao tekstove i scenarije za filmove o Kosta Angeli Radovaniju (10'), Fra J. Ambrozu Testenu (40' ) , J. Leontić (10' ), M. Pejakoviću (10' ), D. Paraću (7' ), Nives Kavurić Kurtović (42' ), Mili Skračiću (40' ), S. Vuličeviću (15' ).

 

Recenzent je udžbenika «Povjesni razvoj arghitekture» arh. Duška Rakića dipl. ing. 2002.

Autor teksta u foto-monografiji Ive Pervana Hrvatska, «Obala i more», (2000.), recenzent knjige Marijana Jakubina «Likovni jezik i likovne tehnike» (1999.) i recenzent udžbenika «Likovna kultura I-IV» dr. Radovana Ivančevića, (1998­2001.)

 

Bio je selektor hrvatskih umjetnika na 24. bijenalu u Sao Paolu (Brazil) listopad 1998., te hrvatske sekcije na 23. međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani (Slovenija), 1999.

 

Mišljenje i prijedlog

 

Ocjenjujući znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnika stručno povjerenstvo smatra da je dr.sc. Ivan Šimat docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, povjesničar umjetnosti svojim znanstvenim i stručnim radovima o hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća unaprijedio spoznaje suvremene znanosti i u svemu zadovoljio zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno­nastavno zvanje izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnik također ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika na osnovi čl. 42, st. 2. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96.) jer:

- ima stupanj doktora znanosti

- ima pet godina znanstvenoistraživačkog rada u znanstveno nastavnom zvanju docenta (ekvivalent znanstvenog suradnika)

- ima više nego dostatan broj objavljenih znanstvenih i stručnih radova

- ima nove radova nakon izbora u prethodno zvanje koji nadmašuju predviđeni minimalni njihov broj. Time ne samo ispunjava nego i nadilazi minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanj a, što su ih utvrdila znanstveno područna vijeća (NN 38/97.). Objavio je više tekstova koji se obavezno koriste u dodiplomskoj postdiplomskoj nastavi.

Sudjelovao je na međunarodnim simpozijima.

Prema navedenom dr.sc. Ivan Šimat, pristupnik ovom natječaju, udovoljava svim odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74. st. 2.), a također je svojim objavljenim znanstvenim radovima i ukupnom djelatnošću premašio uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i uvjete koje propisuje Rektorski zbor.

 

Na temelju izloženog predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu dade pozitivno mišljenje za izbor dr.sc. Ivana Šimata, docenta u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture i vizualnih komunikacija pri Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, za predmet «Povijest umjetnosti».

 

Stručno povjerenstvo:

 

dr.sc. Vladimir Marković,

redoviti profesor

 

dr.sc. Igor Fisković,

redoviti profesor

 

dr.sc. Ivo Babić

redoviti profesor

 

 


SKUPNO IZVJEŠĆE

 

Na natječaj Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu (sada: Sveučilište u Zadru) objavljen u Vjesniku 17. listopada 2002. prijavio se je dr. sc. Vinko Srhoj, viši asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu.

 

PODACI IZ ŽIVOTOPISA

 

Vinko Srhoj rođen je u Splitu 4. svibnja 1957. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je povijest umjetnosti i hrvatski jezik i književnost 1983. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 1988. godine s temom "Kosta Strajnić – život i djelo". Na Filozofskom fakultetu u Zadru 1999. godine doktorirao je s temom "Grupa Biafra (1970. – 1978.)". Upisan u registar istraživača Ministarstva znanosti i tehnologije pod matičnim brojem 138832.

 

Od 1986. godine zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu u zvanju pripravnika. 15. prosinca 1988. godine izabran je u zvanje znanstvenog asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru. 12. studenog 1999. godine izabran je u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru.

 

Od 1976. godine dr. sc. Vinko Srhoj sustavno se bavi likovno-kritičkim i teorijskim radom surađujući u dnevnom i periodičnom tisku i stručnim časopisima, objavivši više od tisuću naslova od kojih je najveći dio stručno-kritičkog tipa. Svoje tekstove publicira u Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Vjesniku, Narodnom listu, Zadarskom listu, Studentskom listu, Borbi, Oku, Glasju, Peristilu, Životu umjetnosti, Konturi, Poljima, Odjeku, Zadarskoj reviji, Hvarskom zborniku, Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru, Jet-setu. Tekstove također publicira u brojnim katalozima samostalnih i kolektivnih izložbi domaćih i stranih likovnih umjetnika. U više od dva desetljeća kontinuiranog bavljenja likovnom problematikom sudjelovao je u mnogim izložbenim projektima od Salona mladih u Zadru, Salona mladih u Šibeniku, Splitskog salona, Jadranskog anala u Splitu, Biennala malog formata u Splitu, Biennala mladih u Rijeci, Izložbe mladih nagrađenih autora u Galeriji Prisca u Splitu, Hvarskih likovnih susreta, Plavog salona u Zadru, Čovjeka i more u Zadru, Triennala hrvatskog kiparstva u Zagrebu. Autor je više studijskih i monografskih izložbi od kojih izdvajamo sljedeće: "Situacija: kiparstvo", 21. Splitski salon, HDLU, Split, 1989.; "Corpus Alchymicum", u okviru koncepcije "Inovacije u slikarstvu osamdesetih godina", Galerija umjetnina, Zadar, 1990.; "Entropijski snovi ili raspon rezignacije", koautorstvo 16. Biennala mladih , Rijeka, 1991.; "Instalacije (Jandrić, Tolj, Zrnić)", Galerija umjetnina, Zadar, 1995.; "Zvijezda Danica - Morning star", hrvatsko-nizozemska selekcija (video, instalacija, performance, fotografija), koautorstvo, Galerija umjetnina, Zadar, 1998.; "Strategija citata u umjetnosti 80-ih i 90-ih godina" 15. triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon, Zadar, 1999.; Retroavangarda, 16. triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon , Zadar, 2002.

 

Od 2001. do 2003. godine kao koautor uz akademika Tonka Maroevića uključen je (obradom pojedinih autora: P.Bogdanića, S.Drinkovića, K. Hrastea, K. Kovačića) u projekt-izložbu "Četiri kipara otoka Hvara" koja je u medijima proglašena najznačajnijim događajem likovnog ljeta 2001. godine, a katalog izložbe ocijenjen jednim od najboljih izdanja u 2001. godini u Hrvatskoj. Izložba je kao projekt Centra za kulturu Staroga Grada i Klovićevih dvora iz Zagreba održana u prostoru Tvrdalja Petra Hektorovića, Galeriji umjetnina u Splitu, Galeriji umjetnina u Zadru, Mlinu umjetnosti u Szentendreu u Mađarskoj, te u bečkom Hofburgu u Austriji. 

 

U dva navrata dr. sc. Vinko Srhoj član je žirija i organizacijskog odbora Triennala hrvatskog kiparstva u Zagrebu (6. Triennale hrvatskog kiparstva 1997. u svojstvu člana ocjenjivačkog suda, i 8. Triennale hrvatskog kiparstva 2003. u svojstvu člana organizacijskog odbora). Tri godine za redom sa dr. Tonkom Maroevićem autor je tradicionalne izložbe Splitski salon u Splitu, a od ove 2003. godine koautor projekta Splitskog salona kao jadranske manifestacije likovnosti, s A. Maračićem, B. Valušekom i T. Horvatićem. Član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Suradnik je Enciklopedije hrvatske umjetnosti Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Član je uredništva časopisa za književnost i umjetnost Glasje, kao urednik za likovnu umjetnost i autor stalne rubrike Suprotiva.

 

Osim brojnih autorskih postava izložbi koje kontinuirano traju od 1976. godine, izdvajamo i dva važna samostalna priopćenja na stručnim skupovima. Dr. sc. Vinko Srhoj održao je predavanje "Fenomen kiča u kulturi 20. stoljeća" na interdisciplinarnom skupu "Dvadeseto stoljeće - ogledi" (Galerija umjetnina, Zadar, 2000.); te "Suvremena kritika u vremenu osrednjosti" na 1. Kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti (IPU, DPU, Zagreb, 2001.).

 

Dr. sc. Vinko Srhoj glavni je istraživač na znanstvenoistraživačkom projektu "Likovna umjetnost i likovna kultura 19. i 20. stoljeća" (br. 0070046) ugovorno potpisanom s Ministarstvom znanosti i tehnologije RH 2002. godine.

 

ZNANSTVENA DJELATNOST

 

Dr. sc. Vinko Srhoj obranio je magistarski rad i doktorsku disertaciju, te objavio 8 znanstvenih radova, te 75 stručnih radova u časopisima i katalozima izložbi. Tome valja pridodati i oko 670 tekstova u pretežno dnevnom tisku od kojih je najveći dio stručno-kritičkog tipa. Od znanstvenih radova, među ostalim, izdvojili bismo dvije knjige i jedan znanstveni tekst.

Knjiga "Grupa Biafra (1970.-1978.)" (Art studio Azinović, Zagreb, 2001., 339 str.) nastala je na podlozi obranjene doktorske disertacije, ali je u velikoj mjeri rezultat daljnjih istraživanja. Radi se o sadržaju koji je pridodan uvrštenjem novog dokumentarnog materijala (katalozi) i novog slikovnog materijala (reprodukcije), kao i indeksa imena. Knjiga u kojoj je slikovni materijal važan gotovo koliko i tekstualni sadržava nove fotografije izložbenih postava, članova grupe, kataloške naslovnice i logotipe grupe, a zaključno je razmatranje iz disertacije transformirano u poglavlje koje kontekstualizira mjesto Biafre u domaćoj likovnoj umjetnosti. Posebna je novina otkriće dokumentarnog filma o grupi koji je u knjizi predstavljen u obliku sukcesivnih slika. Knjiga za razliku od disertacije sadrži i pojedinačne portrete i zasebno grupirane radove pojedinih članova i gostiju na izložbama grupe, te kazalo osobnih imena. Vinko Srhoj svojom je knjigom po prvi put cjelovito predstavio jednu od četiri najznačajnije hrvatske likovne grupe nakon Drugog svjetskog rata, zna li se da Grupa Biafra do ove knjige nije bila više od dnevno-kritičke i kataloške činjenice. Knjiga je podijeljena na 18 poglavlja kojih najveći dio pripada izložbenoj aktivnosti grupe. Posebnu vrijednost obradi ove teme daje veće poglavlje koja kontekstualizira fenomen Biafre u društvenom okruženju, odnosno stavlja njihovu umjetnost u okvire društvenog angažmana. Vrijedne doprinose nose i poglavlja o prethodnicima i uzorima bijafranske estetike kao i njezino smještanje između konceptualne umjetnosti i postmoderne. Valja izdvojiti i poglavlje o valorizaciji Biafre u razdoblju 80-ih i 90-ih godina kao i razmatranje o mjestu Biafre u domaćoj likovnoj umjetnosti. Knjiga je opskrbljena i cjelovitom retrospekcijom izložbi Biafre, životopisima članova grupe i gostiju na izložbama, kao i izborom iz bibliografije, te popisom referentne literature, kao i kazalom imena. U svojoj recenziji knjige akademik Tonko Maroević ističe objektivnost i odmjerenost prikaza bijafranskog umjetničkog doprinosa i sagledavanje fenomena iz najšire pluralističke perspektive. Jedna od onih koji se je i sam bavio fenomenom Biafre dr. Maroević ističe kako je pisac knjige "okupio i protumačio golemu dokumentarnu i povijesnokritičku građu. Poslužio se svim postojećim mišljenjima, sudovima i stavovima u svezi s razmotrenom pojavom, tako da nam je dao uvjerljivu sliku 'oscilacija ukusa' i stanja na likovno estetskom frontu sedamdesetih i osamdesetih godina (baš prije postmodernističke 'nivelacije' ili neutralizacije krajnosti). Premda je s poštovanjem prenio mišljenja i zagovornika i osporavatelja Biafre, Srhoj nipošto nije žrtvovao samostalnost vlastitog zaključivanja, tako da je njegova studija i egzaktan prikaz i inteligentna interpretacija pojave". Srhojevom knjigom, mogli bismo zaključiti, upotpunjen je pregled najznačajnijih poslijeratnih umjetničkih grupa i tendencija koje već imaju svoje monografsko ukoričenje (Exat 51, Nove tendencije, Gorgona, Grupa šestorice autora). Mada se radi o knjizi a ne o klasičnoj monografiji, bogatstvo slikovnog materijala koji bitno pridonosi uočavanju bijafranske oblikotvornosti i neizostavni je i ravnopravni dio uz tekstualni, čini ovo izdanje cjelovitom monografskom studijom. Nema sumnje da je ona i značajan doprinos  sintezi hrvatske umjetnosti u njezinom novijem tijeku, poglavito u oblicima slikarske, kiparske i crtačke figuracije i na polu angažirane umjetnosti. Knjiga sadrži i veliki broj referentnih bilješki, 220 slikovnih priloga, retrospektivni pregled svih izložbi grupe, izbor iz bibliografije, literaturu i kazalo imena.

 

Tekst knjige "Četiri hvarska kipara - četiri teze o zavičajnoj univerzalnosti" predan je za tisak 26. lipnja 2002., a izlazak knjige očekuje se u prvoj polovici ove godine. Knjiga će biti objavljena u Biblioteci Pharensiana Centra za kulturu Staroga Grada. Knjiga je kandidirana na natječaj Ministarstva kulture RH za potporu izdavanja knjiga u 2002. godini. Knjiga je znanstvena studija o četvorici suvremenih kipara porijeklom s otoka Hvara: Perušku Bogdaniću, Slavomiru Drinkoviću, Kažimiru Hrasti i Kuzmi Kovačiću. Preko samostalnih studija posvećenih četvorici autora knjiga je nadgradnja izložbe "Četiri kipara otoka Hvara" (postavljena u Starom Gradu, Splitu, Zadru, Szentenderu i Beču od 2001. do 2003. g.). Uz sintezni tekst akademika Tonka Maroevića i povijesnu studiju o Hektorovićevu Tvrdalju mr. Joška Belamarića, dr. sc. Vinko Srhoj autor je pojedinačnih tekstova o četvorici kipara. Valja spomenuti da je izložba u medijima proglašena likovnih događajem ljeta 2001. godine, a sam katalog dobio priznanje na međunarodnom sajmu knjiga kao jedno od najboljih izdanja u Hrvatskoj 2001. godine. Za razliku od esejističkih tekstova u katalogu izložbe, knjiga je egzaktna studija o četvorici kipara s referentnim djelima reproduciranim uz tekstualni dio. S obzirom na relevantnost autora o kojima knjiga govori u korpusu nacionalne umjetnosti, a riječ jer o četvorici najistaknutijih kipara srednje generacije, knjiga će dobro doći i kao studijska i ispitna literatura za studente umjetnosti visokih škola. Knjiga ujedno popunjava prazninu nepostojanja reprezentativnih monografskih izdanja o autorima. Autor dr. sc. Vinko Srhoj analitičkom je akribijom  opisao sve značajnija ostvarenja pojedinih autora, te ih kontekstualizirao u domaćoj i svjetskoj umjetnosti. Tekst prati sve značajnije nastupe četvorice kipara, sve značajnije reference o njihovu radu u stručnoj javnosti i posebno analizira reprezentativna ostvarenja autora. Zbog nedostatnih financijskih sredstava knjiga još nije izišla iz tiska mada je tekst izdavaču predan još u lipnju 2002. godine. Izdavač je Centar za kulturu Starog Grada, za izdavača je potpisan ravnatelj CZK-a prof. Aldo Čavić, knjigu je dizajnirao akad. slikar Viktor Popović s Umjetničke akademije u Splitu, a knjiga će sadržavati 120 stranica formata 17 x 27 cm, uz ilustracije, i recenzije akademika Tonka Maroevića s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i prof Antuna Travirku s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.

 

Izvorni znanstveni rad "Biafra u svjetlu utjecaja grupe Zemlja i Valerija Michielija" (Peristil, DPU, Zagreb, 2002., str. 211-222 ), na tragu je istraživanja bijafranskog kompleksa u domaćoj umjetnosti kojega se je Vinko Srhoj poduhvatio i u svojoj doktorskoj disertaciji. Ovaj se tekst bavi specifičnim utjecajima i prožimanjima između Biafre i međuratne Grupe Zemlja, te usporedbi s poetikom Valerija Michielija, svojevrsnog mentora članova grupe. Autor teksta s pravom konstatira kako između Zemlje i Biafre nema većih stilskih podudarnosti, ali im je zajednički tip angažmana u socijalnom prostoru. Zajedničko ovim grupama, zamjećuje Srhoj, svojevrsno je društveno moraliziranje i socijalno ambijentiranje izdignuto na programatsku razinu. Stil i morfologija djela uvelike se razlikuju, ali je i za jednu i za drugu grupu presudnije svjedočiti o izvanumjetničkim okolnostima stradanja čovjeka i nehumanim uvjetima življenja. No, dok zemljaše u njihovo vrijeme kritiziraju političari iz kruga tzv. radikalne ljevice, da su odveć estetizanti a premalo promicatelji socijalno transparentnog bunta, dotle bijafrance napadaju oni koje članovi grupe nazivaju "formalističkom avangardom" s pozicija figuralnog anakronizma i patetičnog katastrofizma, zamjećuje Srhoj. Kompleks odnosa Michieli – Biafra glavni je kamen spoticanja pri određivanju izvornosti grupe i njezina doprinosa neopterećena michielijevskom sjenom utjecaja. Mnogi stilski puristi, navodi Srhoj, držali su bijafrance pukim epigonima koji su još trivijalizirali Mchielijevu umjetnost dodajući joj začine eksplicitne brutalnosti i afektirane jezovitosti. Vinko Srhoj u svom tekstu donosi niz nepristranih ocjena o utjecajima na Biafru s pravom pobijajući ona mišljenja koja su grupu olako smještala u inferioran položaj spram uzora koji su ih nadahnjivali. Ako su stilsko-morfološke sličnosti nekih Biafrinih kipara s Michielijem doista nepobitne, razlike su vidljive u tipu angažmana. Dok je Michieli traged metafizičkog usuda, bijafranci su u većini slučajeva fokusirani na tragiku u socijalnom kontekstu, Srhojev je zaključak. Rad je utoliko značajniji što njegov autor, za razliku od ostrašćenih polemika za i protiv bijafranske izvornosti, osjetljivije nijansira ulogu i mjesto grupe u domaćoj umjetnosti koja je nerijetko patila od obostranih isključivosti.

Znastveni rad dr. sc, Vinka Srhoja iz kojega smo ovdje izdvojili tek dvije knjige i jedan izvorni znanstveni rad u časopisu, na tragu je njegove dugogodišnje, dvoipodesetljetne intenzivne prisutnosti u likovnom životu gdje se je istakao širinom interesa za kulturnu problematiku, a veliki doprinos dao je na području umjetničke kritike koja se izdvaja analitičnošću i jasnim distinktivnim kriterijima kada je u pitanju procjena umjetničkih djela i pojava. Njegovo zanimanje za umjetnost 20. stoljeća širi se s područja likovnosti u užem smislu riječi na prostor teorijskih promišljanja i sinteznih kvantifikacija fenomena kao što su citatnost, retroavangarda i drugi oblici postmodernističkih fenomena.

 

STRUČNA DJELATNOST

 

Djelujući niz godina na terenu umjetničke kritike i na organizaciji izložbenih projekata, dr. sc. Vinko Srhoj iskazivao je osobine stručne osobe s izrazitom kritičkom vokacijom koja ga je isticala u prve polemičke redove gdje se je njegov diskurs odlikovao informiranošću, principijelnošću i jasnoćom stavova. Njegova stručna djelatnost već je spomenuta među podacima životopisa, a ovdje valja spomenuti kako je osim kvalitete objavljenih radova i realiziranih izložbenih projekata, i kvantiteta njegova rada na zavidnoj razini. Objavio je u dnevnom i periodičnom tisku i u stručnim časopisima oko 700 naslova u razdoblju od 1977. do 2003. godine. Veliki dio tih tekstova stručnog i kritičkog tipa i među njima je zanemariv broj informativnih novinarskih tekstova. Iz bogatog popisa stručnih radova teško je izdvojiti samo neke, ali bismo ovdje ipak istaknuli niz stručnih tekstova u rubrici Suprotiva koje Srhoj kontinuirano objavljuje u časopisu Glasje. Vrijednost tih tekstova upravo je u tome što je u njima dano naličje fenomena pojedinih značajnih osobnosti i kurentnih umjetničkih imena s aspekta onih dijelova njihova opusa koji znače komercijalizaciu i trivijalizaciju istih. Srhoj se je odvažio na stručnu i fenomenološku kritiku (gdjegdje u formi likovnog eseja) onih umjetnika koje u suvremenici obično smatramo najistaknutijim stupovima naše umjetnosti koja nije odoljela, smatra Srhoj, komercijalnom i tržišnom zovu (tekstovi o D. Popoviću, Z. Mihanoviću, M. Berberu, naivnoj umjetnosti, M. Trebotiću, Đ. Pulitiki, Z. Prici, O. Glihi, I. Propadalu, S .Lupinu…). U okviru stručnog djelovanja Srhoj je sudjelovao na okruglim stolovima i brojnim promocijama i otvaranjima izložbi, te u radu žirija i organizacijskih odbora pojedinih manifestacija. Nastupio je tako i na interdisciplinarnom skupu "Dvadeseto stoljeće – ogledi" s temom "Fenomen kiča u kulturi 20. stoljeća" (Galerija umjetnina NMZ, Zadar, 2000.), te na 1. Kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti s temom "Suvremena kritika u vremenu osrednjosti" (DPU, IPU, Zagreb, 2001.). Kao svojevrstan kuriozitet koji prelazi granice uže struke valja spomenuti da u razdoblju od 1994. do danas dr. sv. Vinko Srhoj, kontinuirano, u okviru kolumne "Zoon politikon" Narodnog lista u Zadru objavljuje zapažene komentare i analize aktualne političke situacije u Hrvatskoj i svijetu, kao i političko-kulturološke napise.

 

NASTAVNA DJELATNOST

 

Dr. sc. Vinko Srhoj u razdoblju od 1988. do 2003. održao je brojna predavanja studentima povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru. Također je održao predavanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu (2001.) u okviru gostovanja povjesničara umjetnosti s drugih institucija u Hrvatskoj. Otkako je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zadru 1986. godine vodio je na Odsjeku za povijest umjetnosti niz: Metodika struke, Umjetnost danas, Vizualne komunikacije i dizajn, Osnove likovne umjetnosti (za studente slavistike), Umjetnost 20. stoljeća, Teorija umjetnosti. Od izbornih kolegija: Postmoderna umjetnost, Skulptura 20. stoljeća, Fantastična umjetnost, Avangarda i postmoderna, Postmoderna skulptura. Kao dio nastavnog procesa organizira stručna putovanja u tuzemstvo i inozemstvo. Nastavni proces kandidat je unaprijedio višegodišnjim radom na kompjutorizaciji nastavne građe, odnosno digitalizacijom građe koja se koristi medijem CD-a u nastavi svih predmeta koje kandidat predaje.

 

MIŠLJENJE

 

Stručno povjerenstvo smatra da pristupnik dr. sc. Vinko Srhoj, viši asistent Filozofskog fakulteta u Zadru (sada: Sveučilišta u Zadru), ispunjava zakonom propisane minimalne uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika koje propisuje članak 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96) i članka 74. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96).

Pristupnik ima tri (3) znanstvena rada koji ga kvalificiraju u predloženo zvanje prema uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti (NN 38/97) i Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN, 2/97).

To su sljedeći radovi:

 

1. "Grupa Biafra (1970.-1978.)", Art studio Azinović, biblioteka Oko i duh, Zagreb, 2001. (knjiga), str. 339.

2. "Četiri kipara otoka Hvara; četiri teze o zavičajnoj univerzalnosti", biblioteka Pharensiana, Centar za kulturu Starog Grada, Stari Grad, 2003. (knjiga), str. 125.

3. "Biafra u svjetlu utjecaja grupe Zemlja i Valerija Michielija, Peristil, br. 45/2000., Društvo povjesničara umjetnosti, Zagreb, 2002., str. 211-222.

 

Pristupnik također zadovoljava uvjete (potrebna dva) koje propisuje Rektorski zbor visokih učilišta RH (NN, 59/96):

- sudjeluje u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju i glavni je istraživač na znanstvenoistraživačkom projektu "Likovna umjetnost i likovna kultura 19. i 20. stoljeća u Dalmaciji" (0070046).

- Pomagao diplomandima u izradi diplomskih radnji (8 puta od 1999. do 2002.).

- Održao samostalna priopćenja na znanstvenim skupovima Dvadeseto stoljeće – ogledi i 1. Kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti.

 

Smatramo da objavljena znanstvena bibliografija, kao i dosadašnja nastavna i stručna djelatnost kvalificiraju višeg asistenta dr. sc. Vinka Srhoja za izbor u zvanje docenta.

Na temelju izloženog predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere višeg asistenta dr. sc. Vinka Srhoja u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmete Teorija umjetnosti i Umjetnost XX stoljeća na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu (sada: Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru).

 

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Ive Šimat Banov, docent

Dr. sc. Jasna Galjer, docent

Dr. sc. Zvonko Maković, docent


 

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

 

 

 

Broj:

Zagreb, 13. svibnja 2003.

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

 

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 14. travnja 2003. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjenju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana zaštita kulturne baštine, za kolegij Povijest i teorija restauracije na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo sljedeće

 

 

IZVJEŠĆE

 

Na natječaj objavljen u »Vjesniku« od 21. veljače 2001. godine za predavača na kolegiju Povijest i teorija restauracije (naslovno zvanje) jedina je pristupnica mr. sc. Zoraida Demori Staničić.

 

 

Podatci iz životopisa

 

        Mr. sc. Zoraida Demori Staničić rođena je u Splitu 1952. godine, gdje je zavšila Klasičnu gimnaziju. Diplomirala je studij povijesti umjetnosti i engleskoga jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1977. godine, gdje je 1997. i magistrirala temom Ikone Hvara (mentor prof. dr. Igor Fisković). Uz studij povijesti umjetnosti i engleskoga jezika, diplomirala je i na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu. Od godine 1977. godine mr. sc. Demori Staničić djeluje kao konzervatorica na širokom području dalmatinske obale i unutrašnjosti, a za tu je djelatnost dobila orden Danice hrvatske (1997.) i državnu konzervatorsku nagradu Vicko Andrić (2002.). Bila je voditeljica resturatorske radionice Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u razdoblju od 1989. do 1997. godine. Redovito objavljuje svoja istraživanja u hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima. Stalna je vanjska suradnica Hrvatskoga leksikografskoga zavoda. Sada radi u Ministarstvu kulture (Uprava za kulturnu baštinu, Područni odjel Split), gdje je zaposlena od 1977. godine.

 

 

 

Znanstvena djelatnost

 

Nakon magisterskoga rada, obranjena 1997. godine, mr. sc. Zoraida Demori Staničić 2000. je godine prijavila temu doktorskoga rada  Javni kultovi ikona u Dalmaciji koji je u izradi. Suradnica je na projektu Umjetnička baština Hrvatske Instituta za povijest umjetnosti od 1982. godine (matični broj znanstvenih radnika 165020). Dobitnica je talijanske državne stipendije 1984. godine i grčke stipendije 1991., premda ovu posljednju nije koristila zbog rata u Hrvatskoj. Objavila je petnaest znanstvenih članaka u časopisima Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Radovi instituta za povijest umjetnosti u Dalmaciji i Hortus artium medievalium, koji su izuzetan doprinos poznavanju domaće umjetničke baštine, posebice one slikarske i graditeljske. U znanstvenom radu mr. sc. Zoraida Demori Staničić pokazuje trajan istraživački napor, objavljujući preko dva desetljeća razultate svojih istraživanja. Otkrila je, interpretirala i objavila niz slika starih majstora u Dalmaciji, a poseban su joj doprinos izložbe i katalozi: o djelu Blaža Jurjeva Trogiranina 1985. godine, I tesori della Croazia 2001./2002. godine u Veneciji i Zagrebu te Paolo Veneziano e la pittura adriatica 2002./2003. godine u Riminiju i Veneciji. Svoje je znanstvene prinose nadalje objavila u zbornicima (sedam radova) i katalozima koji imaju znanstveni značaj (pet radova). Članica je Uredništva znanstvenoga časopisa Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Sa sveukupno dvadeset i sedam znanstvenih studija, mr. sc. Zoraida Demori Staničić daleko nadmašuje zakonske odredbe koje zahtijeva izbor u naslovno nastavno zvanje predavača.

 

 

Nastavna djelatnost

 

Mr. sc. Zoraida Demori Staničić aktivno sudjeluje u organizaciji studija restauracije i konzervacije od 1997. godine, dakle od samoga početka toga studija. Od tada, dakle šestu godinu predaje kolegij Povijest i teorija restauracije, koji je sama oblikovala, nabavila opremu za projekcije, sastavila diateku, a nedavno nabavila i digitalnu opremu za snimanje. Samostalno formiranje nastave i nabavka opreme u uvjetima novoga studija, kao i godine predavanja, svjedoče o iskustv  u i snalaženju kandidatkinje u nastavnim zadatcima.

 

Stručna djelatnost

 

Godine 1978. mr. sc. Zoraida Demori Staničić položila je stručni ispit za konzervatora. U životopisu su istaknute nagrade koje je dobila za tu svoju djelatnost (1997., 2002.), a u stručnim je krugovima poznata kao iznimno cijenjena konzervatorica. Posebnu vrijednost unutar njezina stručnoga rada predstavlja petnaestak članaka objavljenih u stručnim časopisima te dvadeset i dva elaborata koji su omogućili restauratorske i konzervatorske zahvate, često vrlo širokoga područja urbane strukture Trogira, Hvara, Visa, Imotskoga, Opuzena, Metkovića, Donje Neretve i drugih (vidi elaborate: Povijesne karakteristike prostora, spomenici, spomeničke i ambijentalne cjeline na području Nacionalnoga parka Krka, Split 1987.; Popis nepokretnih spomenika na području opčine Makarska, Split 1989.; Povijesni razvoj i karakteristike prostora grada Sinja, Split 1997.). Redovito sudjeluje na stručnim skupovima (Dani Cvita Fiskovića, Kongresi u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti). Sudjelovala je i u emisijama Hrvatske televizije koji su pratili pojedine konzervatorske zahvate i tako pridonijela popularizaciji struke.

 

 

MIŠLJENJE

 

Mr. sc. Zoraida Demori Staničić zadovoljava sve uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača koja propisuje članak 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine« – pročišćeni tekst 59/96.) te popisani uvjet po odluci Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (»Narodne novine« 94/96) o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja, odnosno sklonost prema nastavnome radu.

Ukratko,

       pristupnica ima petnaest znanstvenih članaka i trinaest priloga u

     zbornicima i katalozima sa znanstvenom metodologijom prikazanih

     istraživanja;

       pokazala je izrazitu sklonost prema nastavnom radu, što dokazuje svojom samostalnom djelatnošću na Umjetničkoj akademiji u Splitu, od osnutka studija restauracije i konzervacije 1997. godine;

       iznimno je cijenjena kao stručnjak, nagređena ugledom i državnim nagradama.

 

Stoga smatramo da objavljene publikacije, kao i dosadašnja nastavna i stručna djelatnost kvalificira mr. sc. Zoraidu Demori Staničić  za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača. Pristupnica se prvi puta bira u nastavno zvanje te stoga, prema Zakonu o visokim učilištima, mora zadovoljiti poseban uvjet, odnosno nastupno predavanje.

 

Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta izabere mr. sc. Zoraidu Demori Staničić u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana zaštita kulturne baštine, za kolegij Povijest i teorija restauracije.

 

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

 

dr. sc. Sanja Cvetnić,

docent

 

 

 

dr. sc. Zlatko Jurić,

docent

 

 

 

dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić,

izv. prof.

 

 

 


Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest umjetnosti

Ivana Lučića 3, Zagreb

 

U Zagrebu, 20. ožujka 2003.

 

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, Zagreb

 

 

Imenovani u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje huanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za predmet Medijska kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku za dislocirani studij u Slavonskom Brodu, podnijeli smo izvješće koje je Matično povjerenstvo vratilo tražeći dopunu. Točnije rečeno, traži se da se u izvješću izrijekom navedu zakonski uvjeti te uvjeti Rektorskog zbora visokih učilišta RH (NN 94/96) koje prisupnica koju smo izabrali ispunjava za izbor u zvanje sukladno raspisanom natječaju. Podnosimo stoga  ovo dopunjeno izvješće.

Na natječaj objavljen u “Glasu Slavonije” 15. rujna 2000. za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti za predmet Medijska kultura, prijavila su se četiri kandidata: mr. sc. Vesna Srnić, mr. sc. Vesna Crnković Nosić, Emina Berbić-Kolar i Marijan Šabić.

Uvidom u molbe i priloženi materijal kandidata, utvrdili smo da je:

1.      Kandidatkinja mr. sc. Vesna Srnić diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti, te magistrirala na Odsjeku za komparativnu književnost 1994. godine, te stoga ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete čl. 80. stav 1. Zakona o visokim učilištima, osim što nema nastupno predavanje. Minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH za nastavno zvanje predavača ispunjava utoliko što je sudjelovala kao gost nastavnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

2.      Kandidatkinja mr. sc. Vesna Crnković Nosić diplomirala je 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost, te magistrirala na Odsjeku za komparativnu književnost 1987. godine, te stoga ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete čl. 80. stav 1. Zakona o visokim učilištima, osim nastupnog predavanja. Minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH za nastavno zvanje predavača ispunjava na temelju kontinuiranog održavanja nastave iz predmeta Filmska umjetnost od 1994. godine u gimnaziji u Slavonskom Brodu.

3.      Kandidatkinja Emina Berbić Kolar diplomirala je 2000. godine studij hrvatskog jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku i ima visoku stručnu spremu profesora hrvatskog jezika i književnosti, a koja nije odgovarajuća za predmet na koji se natječe te ne ispunjava uvjete čl. 80. stav.1. Zakona o visokim učilištima. Minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH ispunjava utoliko što je od veljače 2000. radila na zamjeni u Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić.

4.      Kandidat Marijan Šabić diplomirao je 1998. studij komparativne književnosti i bohemistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete čl. 80. stav 1. Zakona o visokim učilištima, osim nastupnog predavanja. Minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH prema priloženom životopisu ne ispunjava jer u dotašnjem radu školskog knjižničara nema prakse u nastavi.

 

Zaključili smo kako niti jedan od kandidata ne zadovoljava uvjete za naslovno nastavno zvanje višeg predavača. Za zvanje predavača ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. Zakona o visokim učilištima, osim nastupnog predavanja, te imaju minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH na nastavno zvanje predavača kandidatkinje mr. sc. Vesna Srnić i mr. sc. Vesna Crnković Nosić. Povjerenstvo daje prednost mr.sc. Vesni Crnkovic Nosic buduci ona ima dugo nastavno iskustvo za razliku od druge kandidatkinje koja u molbi navodi da je kao gostujuća nastavnivca održala svega dva predvanja. Također usporedi li se publicistički rad dviju kandidatkinja, tada je mr.sc. Vesna Crnković Nosić također u znatnoj prednosti.

 

                           Stručno povjerenstvo:

                   dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik

                   dr. sc. Ante Peterlić, član

                    dr. sc. Zlatko Jurić, član


Izvješće Stručnog povjerenstva za davanje

mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika

za izbor u nastavno zvanje lektora

za znanstveno područje humanističkih znanosti,

polje jezikoslovlje, grana romanistika,

predmet Jezične vježbe, na Sveučilištu u Splitu

 

 

 

                                                            VIJEĆU  FILOZOFSKOG  FAKULTETA

                                                            Ivana Lučića 3

                                                            Z a g r e b

 

 

 

            Na sjednici od 10. veljače 2003. Fakultetsko nas je vijeće imenovalo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, predmet Jezične vježbe, na Sveučilištu u Splitu, Odjel za humanističke znanosti, Odsjek za talijanski jezik i književnost. Stoga podnosimo Fakultetskomu vijeću sljedeće

 

                                                I Z V J E Š Ć E

 

            Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 27. studenoga 2002. prijavile su se četiri kandidatkinje:     

1. Ana Jović

2. Nikica Mihaljević

3. Lada Nevešćanin

4. Katija Ugrin.

 

1. Kandidatkinja Ana Jović svojoj je molbi priložila životopis te preslike fakultetske diplome, domovnice i rodnoga lista.

Ana Jović rođena je 30. srpnja 1976. godine u Splitu. Hrvatska je državljanka. Jezičnu gimnaziju u Splitu završila je 1995. godine, nakon čega je na Filozofskom fakultetu u Zadru upisala studij talijanskoga jezika i književnosti kao A1 predmet i ruskoga jezika i književnosti kao A2 predmet. U srpnju 2000. stekla je stručni naziv profesora talijanskoga jezika i književnosti i profesora ruskoga jezika i književnosti. U tijeku cijeloga studija prosjek ocjena joj je 4,5. Izvrsno su ocijenjena i njezina ogledna predavanja iz kolegija Metodike. Od lipnja do rujna 1998. boravila je kao stipendistica Filozofskoga fakulteta u Zadru radi jezičnoga usavršavanja u Udinama, gdje je pohađala ljetnu školu talijanskoga jezika. Od siječnja boravi na privremenom radu (au pair) u Bologni, pohađajući uz to konverzacijske tečajeve

talijanskoga jezika.

            Kandidatkinja je radila od srpnja do rujna 2000. kao prevoditeljica za talijanski i engleski jezik u turističkom kampu ''Kažela'' u Medulinu. Od rujna do studenoga 2000. sudjelovala je u organizaciji Međunarodnog festivala turističkog filma koji je održan u Splitu. U srpnju i kolovozu 2001. na Prekršajnom sudu u Splitu bila je prevoditeljica za talijanski jezik.

 

            Na temelju navedenih podataka zaključujemo da ova mlada kandidatkinja još ne posjeduje radno iskustvo u struci ni objavljene stručne radove koje Zakon o visokim učilištima određuje kao uvjete za izbor u zvanje lektora. 

 

 

2. Kandidatkinja Nikica Mihaljević molbi je priložila životopis, ovjerenu presliku diplome, potvrdu poslodavca o radnom iskustvu, popis radova i same radove.

            Nikica Mihaljević rođena je u Splitu 30. svibnja 1972. godine, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij talijanskoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti upisuje na Filozofskom fakultetu u Zadru 1989. godine. Kao odličan student obavljala je dužnost demonstratora na Odsjeku za talijanistiku. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je 23. ožujka 1994. godine i stekla stručni naziv profesora talijanskoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti. Nakon diplome polaže ispit za stalnog sudskog tumača i prevoditelja za engleski i talijanski jezik. Godine 1996. položila je stručni ispit za nastavnike engleskog i talijanskoga jezika u osnovnim i srednjim školama. Sudjelovala je na nekoliko skupova profesora engleskoga jezika u Hrvatskoj. Član je Hrvatskog udruženja profesora engleskoga jezika (HUPE), kao i udruge Dante Alighieri u Splitu, koja promovira talijanski jezik i kulturu.

            1996. godine upisala je poslijediplomski studij smjera književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Položila je sve propisane ispite, te sad dovršava magistarski rad naslovljen ''Pirandellova poezija''. 

            Kandidatkinja je 1994. godine radila kao prevoditelj za talijanski UNHCR (''Emmaus – Italia''). Godinu dana kasnije počela je raditi kao nastavnica engleskog i talijanskoga jezika, najprije u srednjoj Ekonomskoj školi u Splitu, nakon toga u osnovnoj školi ''Dobri'', a zatim u školi za strane jezike ''Eduka'' u Splitu, u kojoj i danas radi. Vodi tečajeve engleskog i talijanskoga jezika za osnovce, srednjoškolce i za odrasle u različitim školama za strane jezike u Splitu. U akademskoj godini 2001./2002. kao vanjski suradnik predaje kolegij Engleski jezik na splitskom Ekonomskom fakultetu.

            Članke iz područja književnosti, kao i iz područja primjene računala u nastavi stranih jezika, Nikica Mihaljević počinje pisati 2001. godine. Rad Le influenze della tradizione poetica dell'800 sulla poesia di Luigi Pirandello, kojim kandidatkinja otvara tematsko područje svoga magisterija, tiskan je u časopisu La Battana (XXXIX, 143, Rijeka, 2002, str. 173-192). U njemu autorica govori o utjecajima talijanskih pjesnika 19. st. (Pascolija, Carduccija, Leopardija, Grafa, D'Annunzija) na Pirandellovo pjesništvo. Zaključuje da posebnu pozornost valja posvetiti poeziji Artura Grafa, čiji neosporno značajan utjecaj nije dovoljno proučen.

U talijanskom e-časopisu Sophia 7. 10. 2002. objavljen je kandidatkinjin članak pod naslovom Il computer nell'apprendimento delle lingue straniere (<http://www.sophia.it/> Archivio articoli: Flash al 7 ottobre 2002). U ovome radu kandidatkinja na temelju vlastitoga nastavničkog iskustva govori o upotrebi računala pri učenju stranih jezika, napose engleskoga. Osim ponavljanja gradiva i provjere znanja, autorica ističe dobre rezultate u primjeni informatičkoga znanja studenata turističkoga usmjerenja. Osim navedenih dvaju radova, prihvaćeni su za tisak kandidatkinjini članci L'impronta della poesia pirandelliana nelle opere dei ''crepuscolari'', Umberto Saba ed Eugenio Montale (u časopisu La Battana) i Le opere pirandelliane nell'insegnamento della letteratura in Croazia e in Italia (u časopisu Penna d'Autore, izd. A.L.I. Penna d'Autore, Torino).

 

            S obzirom da ima potrebno radno iskustvo u struci, kao i dva objavljena rada, zaključujemo da Nikica Mihaljević udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima , kao i minimalnim zahtjevima Rektorskoga zbora za izbor u zvanje lektora.

 

 

            3. Kandidatkinja Lada Nevešćanin molbi je priložila životopis, presliku fakultetske diplome, presliku odluke Veleučilišta u Splitu o izboru u naslovno suradničko zvanje stručni suradnik, presliku radne knjižice i ostalih ugovora o radu, preporuke poslodavaca i potvrde o sudjelovanju na stručnim skupovima.

            Lada Nevešćanin rođena je 4. siječnja 1972. u Splitu, gdje je i završila osnovnu školu. U istom gradu pohađala je i srednju školu kojom je stekla zvanje suradnika u kulturno-znanstvenim ustanovama. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1999. godine i stekla stručni naziv profesora engleskoga jezika i književnosti i talijanskoga jezika i književnosti.

Još dok je imala status studenta, Lada Nevešćanin honorarno je u Zagrebu radila kao predstavnik splitskoga poduzeća SEM (od 1995. do 1997.) i paralelno kao profesor u školi za učenje stranih jezika LINGRA (Ilica 227, Zagreb, od 1994. do kraja 1998.). Bavila se i prevođenjem, posebice tekstova s pravnom terminologijom i poslovnom korespondencijom (pri odvjetničkom uredu odvjetnika Mladena Dragičevića).

Po povratku u Split radila je u školi za učenje stranih jezika Orlanda School (od rujna 1999. do srpnja 2001.), te kratko vrijeme u srednjim školama (Zdravstvenoj, Turističkoj i Trgovačkoj školi). Godine 2001. radila je kao profesor engleskoga jezika na veleučilištu u Splitu. Odlukom senata Veleučilišta u Splitu od 13. ožujka 2002. izabrana je u naslovno suradničko zvanje stručni suradnik. Sudjelovala je u radu nekoliko stručnih skupova nastavnika stranih jezika u Hrvatskoj (Solin 2002., Split 2002.).

Uz rad u nastavi, kandidatkinja se bavi i pismenim, konsekutivnim i simultanim prevođenjem. Prijavila se za ispit na Županijskom sudu u Splitu radi imenovanja za stalnog sudskog tumača za engleski i talijanski jezik, prilažući preporuke uglednih tvrtki za koje je radila (talijanskog predstavništva INE u Milanu i Tvornice duhana Rovinj).

 

Premda ima radno iskustvo kao prevoditeljica i nastavnica, ova neosporno vrijedna kandidatkinja nema objavljene stručne radove koji su zakonom određeni kao uvjet za izbor u zvanje lektora.

 

 

4. Kandidatkinja Katija Ugrin svojoj je molbi priložila životopis, ovjerenu presliku diplome, presliku domovnice, rodnog lista, potvrde o položenom stručnom ispitu i potvrde o stručnom usavršavanju.

Katija Ugrin rođena je 7. rujna 1973. godine u Splitu. Hrvatska je državljanka. Od stranih jezika, osim talijanskoga i francuskoga, koje je diplomirala, aktivno poznaje engleski, a pasivno njemački i španjolski. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je 1998. godine francuski jezik i književnost (A1 predmet) i talijanski jezik i književnost (A2 predmet). Tijekom studija ostvarila je visok prosjek ocjena (4,80), a izvrsno je ocijenjena i njezina diplomska radnja iz talijanske književnosti (Leonardo Sciascia e la lotta alla mafia nei due gialli – dal punto di vista letterario, mentor prof. dr. Juraj Gracin). Kako je pokazivala velik interes za mnoge predmete, više profesora joj je predlagalo da upiše poslijediplomski studij (prof. Vera Gerersdorfer, prof. Ljeka Šimunković, prof. Tomislav Skračić). Kako je nakon studija iz financijskih razloga počela raditi, odgodila je upis na poslijediplomski studij. Kani ga upisati sljedeće godine.

Za vrijeme studija kandidatkinja je koristila jednomjesečnu stipendiju za usavršavanje francuskoga jezika (Toulon 1995.) i tromjesečnu stipendiju za usavršavanje talijanskoga jezika (Perugia 1997.). Kao član Udruženja profesora francuskoga jezika sudjelovala je na seminarima za stručno usavršavanje (Opatija 1999., 2000., 2001.). Ljeti 2000. boravila je na stručnom usavršavanju u centru Cavilam (srpanj-kolovoz 2000.). Godine 2001. položila je stručni ispit za zvanje profesora francuskoga jezika na XVI. (jezičnoj) gimnaziji u Zagrebu.

Kandidatkinja je za vrijeme studija obavljala sezonske poslove u turizmu, kao recepcionar u kampu te turistički pratitelj u agenciji Atlas (1995. god.). U Italiji je 1996. godine radila kao hostesa na izložbama i sajmovima antikviteta, a u zagrebačkom poduzeću ''Antonio'' 1997. kao prevoditeljica. Nakon diplome zaposlila se kao profesor francuskoga jezika Srednjoj školi ''Jure Kaštelan'' u Omišu (od 1999. do 2001.), a zatim kao profesor talijanskoga jezika u Srednjoj školi ''Brač'' u Supetru (2001. i 2002.). Honorarno je radila kao profesor talijanskoga jezika u Pučkom otvorenom učilištu Split (centar za obrazovanje odraslih). Prevodila je za potrebe Poglavarstva grada Omiša (2001. i 2002.). Sada je profesor talijanskoga jezika u osnovnoj školi u Makarskoj.

 

I ova kandidatkinja, koja je još za vrijeme studija pokazala zavidne rezultate, ima traženu stručnu spremu i nastavničko iskustvo, ali joj nedostaju stručni radovi potrebni za izbor u zvanje lektora.

 

                                    ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

 

Iz svega što smo naveli zaključujemo da sve četiri kandidatkinje imaju visoku stručnu spremu potrebnu za izbor u nastavno zvanje lektora; tri kandidatkinje (Nikica Mihaljević, Lada Nevešćanin i Katija Ugrin) imaju i traženo radno iskustvo u struci. No, od svih prijavljenih kandidatkinja samo Nikica Mihaljević udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor u zvanje lektora. Ispunjava uvjete za izbor iz članka 81. Zakona o visokim učilištima (NN, br. 59/96.), kao i minimalne uvjete Rektorskoga zbora visokih učilišta (NN, br. 94/96).   Uz odgovarajuću visoku stručnu spremu i tri godine radnog iskustva u struci ima i dva objavljena stručna rada.

Zato predlažemo Fakultetskomu vijeću da Nikicu Mihaljević izabere u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, predmet Jezične vježbe, na Sveučilištu u Splitu, Odjel za humanističke znanosti, Odsjek za talijanski jezik i književnost.

 

 

                                                                        Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

 

                                                                        Dr. sc. Nives Sironić Bonefačić, izv. prof.

 

                                                            Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor 

U Zagrebu, 5. svibnja 2003.


ODSJEK ZA FONETIKU

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Projekt 0130421, “Proizvodnja i percepcija govora”

Voditelj projekta: Prof.dr.sc. Damir Horga

 

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA

MARKA LIKERA, prof. ZA RAZDOBLJE OD 1. 9. 2002. DO 31. 8. 2003.

 

Marko Liker, prof. zaposlen je od 1. rujna 2001. godine kao znanstveni novak na znanstveno-istraživačkom projektu “Proizvodnja i percepcija govora” Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (broj 130721, a od 2002. broj 0130421). Krajem rujna iste godine izabran je u zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ovo je druga godina njegovog rada u svojstvu znanstvenog novaka u kojoj je radio na sljedećim poslovima:

1. U 2002./2003. akademskoj godini Marko Liker je upisao i uspješno završio prva dva semestra poslijediplomskog studija lingvistike te izvrsno položio nekoliko ispita i seminara. Mimo obveza poslijediplomskog studija on je veoma intenzivno radio na drugim područjima istraživačkog i nastavnog rada i svog znanstvenog obrazovanja iz fonetike, pratio recentnu literaturu iz područja artikulacijske fonetike i teme projekta na kojem je angažiran.

            2. Marko Liker je radio poslove na projektu od provođenja ispitivanja, prikupljanja podataka i njihove obrade. Aktivno je uključen u suradnju u okviru projekta s Hrvatskim institutom za mozak i ORL klinikom Bolnice Sestara milosrdnica.

            3. Marko Liker je u izvještajnom razdoblju sudjelovao s izlaganjima na četiri znanstvena skupa (Treći međunarodni slavistički kongres – Zadar, IV. kongres rehabilitacijsko-edukacijskih znanosti – Zagreb, Prvi slovenski kongres logopeda – Bled i 15. kongres Međunarodnih fonetskih znanosti - Barcelona).  

            4. Objavio je u koautorstvu 4 znanstvena rada. (Popis radova u privitku.)

            5. Marko Liker je uspješno vodio Govorne vježbe za studente Odsjeka za fonetiku, sudjelovao u tehničkim poslovima organizacije nastave i ispita, konzultacija, pomoći u izradi seminarskih i diplomskih radova studenata.

            6. Marko Liker je uspješno radio u tečajevima iz govorništva koje organizira Odjel za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva.

 

Kao i prošlogodišnji izvještaj i ovaj se može zaključiti zaista pozitivnom ocjenom rada Marka Likera na poslovima projekta na kojem je izabran za znanstvenog novaka kao i rada mlađeg asistenta u Odsjeku za fonetiku jer je u potpunosti zadovoljio zahtjevima svog radnog mjesta.

Napominjemo da se od travnja mjeseca 2003. godine Marko Liker nalazi na  odsluženju vojnog roka te da će svoj posao na fakultetu nastaviti u prosincu ove godine.

Molim Vijeće da ovaj izvještaj prihvati i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

 

Zagreb, 2. rujna 2003.                         Voditelj Projekta:

 

                                                                 Prof.dr.sc. Damir Horga

Popis radova:

 

1. M. Liker, K. Vrban Zrinski (2001): Analiza oratorskog glasa Martina Luthera Kinga, Zbornik radova 1. znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem Glas / Voice, Opatija, 54-59.

 

2. E. Pletikos, J. Bićanić, M. Liker (2001): Percepcija granice fonetske riječi na osnovi nekih prozodijskih dimenzija, Govor, 2, 129-140.

 

3. S. Štajner Katušić, M. Liker, M. Mušura (2003):  Glas i govor nakon laringektomije. Zbornik radova 1. slovenskog kongresa logopedov z medunarodno udeležbo, Bled, 152-155.

 

4. V. Mildner, M. Liker (2003): Acoustic analysis of the speech of children with cochlear implants and comparisson with hearing controls. Proceedings of the 15. International Congress of Phonetic Sciences, Barcelona, 2377-2380.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Odsjek za talijanistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

 

 

Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje Ivice Peše

 

 

 

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

 

 

 

            Kao glavni istraživač projekta u Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvene novakinje Ivice Peše

 

  1. 4. listopada 2002. sudjelovala je na međunarodnom znanstvenom skupu I mari di Niccolň Tommaseo e altri mari u organizaciji Odsjeka za talijanistiku u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu pod naslovom Neki aspekti Tommaseove tvorbe riječi u odnosu prema suvremenoj teoriji,
  2. 29. listopada 2002. održala  je predavanje u Zagrebačkom lingvističkom krugu pod naslovom Morfopragmatika na primjeru talijanskog i hrvatskog jezika,
  3. Vodila je seminar (2002/2003) iz kolegija Povijest talijanskog jezika (IV. godina),
  4. U veljači 2003. predala je članak za tisak pod naslovom Alcuni aspetti della formazione di parole del Tommaseo e la teoria contemporanea,
  5. 18. svibnja 2003. sudjelovala je na XVII. Savjetovanju Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Opatiji pod naslovom Jezik talijanskog radia i televizije,
  6. Sudionica seminara u okviru projekta «Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi» u organizaciji Foruma za slobodu odgoja,
  7. 18. svibnja objavljen joj je pregledni znanstveni članak u Zborniku radova HDPL-a sa savjetovanja održanoga 18. i 19 svibnja 2001 u Opatiji pod naslovom Rječnik i tvorba riječi u suvremenom talijanskom jeziku,
  8. 7. srpnja predala je članak za tisak pod naslovom Morfopragmatika na primjeru talijanskog i hrvatskog jezika
  9. Od 14.-25. srpnja 2003. bila je na studijskom putovanju u Perugi,
  10. Članica  je  HDPL-a i HFD-a i redovito prati aktivnosti tih društava.

 

 

 

 

U Zagrebu, 4. rujna 2003.

 

Dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.

Glavni istraživač projekta


Izvještaj stručnog povjerenstva za odobrenje

stjecanja doktorata znanosti izvan

doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme

 

 

 

 

 

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU 

 

 

 

Na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. lipnja 2003. god. imenovani smo u povjerenstvo za podnošenje izvještaja o tome da li mr.sc. Iris Biškupić Bašić zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema diseracije pod naslovom Tradicijski obrti na prostoru Krapinsko-zagorske županije kao i mentorica dr. sc. Zorica Vitez, znanstvena savjetnica.

Na osnovu uvida u predloženu dokumentaciju podnosimo Vijeću sljedeći

 

 

                                               

IZVJEŠTAJ

 

 

 

Iris Biškupić Bašić rođena je 24. srpnja 1967. god. u Munsteru (SR Njemačka). Studirala je i dilomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1993. godine povijest umjetnosti i etnologiju. Na istom fakultetu diplomirala je bibliotekarstvo 1995. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. god. magistrirala je na Odsjeku za etnologiju s temom Medičarstvo i svjećarstvo sjeverozapadne Hrvatske.

Zaposlena je kao viša kustosica u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Autorica je brojnih etnografskih izložbi u zemlji i inozemstvu i scenarija za filmove s etnološkom tematikom. Objavljuje u stručnim i znanstvenim monografijama i časopisima.

Pristupnica je za mentoricu predložila dr. sc. Zoricu Vitez.

           

            Iz iscrpnog i preglednog nacrta sadžaja prijavljene teme razvidno je da pristupnica na temelju vlastitih terenskih istraživanja, pisanoj arhivskoj građi, dostupnim arhivskim filmskim zapisima i dokumentima u posjedu obiteljskih ostavština obrtnika nastoji znanstveno obraditi, do sada fragmentrano i sporadično istraživan važan segment hrvatske tradicijske kulturne  baštine. Radom će biti obuhvaćen i obrađen nastanak, razvoj i nestanak brojnih obrta (kovački, kolarski, stolarski, tesarski, užarski, bačvarski, kožarski, medičarski, svjećarski, pećarski... i ini)  u okvirima kućne prerade sirovina za vlastite potrebe ili potrebe šire obitelji, sela i regije u uvjetima naturalne ekonomije, njihova uloga i značaj u širem etnološkom, socio-kulturnom  i povijesnom kontekstu.

 

Konstatiramo da pristupnica mr. sc. Iris Biškupić Bašić zadovoljava uvjete čl. 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti polje etnologija i ima znanstveni rad iz tematike diseracije( Overview of Gingrrbread and Wax Crafts  through the Centuries) u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom.

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da na temelju iznešenoga pristupnici odobri izradu i obranu disertacije pod naslovom Tradicijski obrti na prostoru Krapinsko-zagorske županije

 

 

 

                                                                                    Stručno povjerenstvo:

                                                                       

 

1. dr.sc. Branko Đaković, doc.

 

 

 2. dr.sc. Zorica Vitez, znan. savj.

 

 

 

3. dr.sc. Tihana Petrović, doc

                                                                                                                                                                                                          

 


Dr. sc. Nada Vajs Vinja

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Strossmayerov trg 2

Zagreb

Vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

Zagreb

 

 

Predmet: Izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Ivana Franić uvjete za izradbu doktorata znanosti izvan doktorskoga studija te odobrenje teme disertacije

 

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta održanoj 9. lipnja 2003. imenovano je stručno povjerenstvo sa zadatkom da izvijesti Vijeće o tome ispunjava li mr. sc. Ivana Franić uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima (članak 51. stavak 1.) za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija te može li se prihvatiti predložena tema. O toj odluci, obaviješteni 13. lipnja 2003.  (ur. br. 3804-220-03-2), podnosimo sljedeći

 

I Z V J E Š T A J

 

Kandidatkinja mr. sc. Ivana Franić (rođena 1970. u Dubrovniku) diplomirala je francuski jezik s književnošću i ruski jezik 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje primljena je  kao znanstveni novak 1996. godine na projekt Rječnici suvremenoga hrvatskoga jezika (voditelj projekta Miro Kačić), a od godine 2001. radi na projektu Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (voditeljica projekta Nada Vajs Vinja) kao obrađivač suradnik. Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike upisala je 1997. Magistarski rad pod naslovom "Pojam sintaktičke funkcije u Tesničrovim Eléments de syntaxe structurale i u Martinetovoj Syntaxe générale" nakon smrti mentora, prof. dr. Mire Kačića, završila je pod vodstvom prof. dr. Augusta Kovačeca. Rad je obranila 5. travnja 2002. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. Dražen Varga, prof. dr. August Kovačec i prof. dr. Vjekoslav Ćosić.

 

Dosadašnji znanstveni interes kandidatkinje bio je usmjeren k općoj sintaksi i sintaksi francuskoga i hrvatskoga jezika te nekim leksikografskim problemima što potvrđuju njezini radovi objavljeni u domaćim i stranim časopisima (Zbornik međunarodnoga leksikografskoga skupa Slovar' v sovremennom mire, Ivanovo te Bulletin de Linguistique Appliqué et Générale (BULAG), Université de Besançon). Prelaskom na projekt povijesne leksikografije upoznaje temeljito našu stariju leksikografiju, u potpunosti svladava obradu povijesnoga hrvatskoga kajkavskoga rječnika. U metodološkom smislu rad na obradi kajkavskoga Rječnika kandidatkinji pruža upoznavanje s leksikografskim metodama i postupcima i stjecanje uvida u leksikografsku problematiku starijeg stanja hrvatskoga jezika.

 

Zanimanje za povijesnu leksikografiju pokazuje i sudjelovanjem na III. hrvatskom slavističkom kongresu (2002.) s referatom "Prijedlozi u Parčićevoj Gramatici". Potom svoju znanstvenu pozornost usmjeruje na proučavanje, dosad neistraženih, rukopisnih dvojezičnih rječnika prve polovice 18. st.  koji se čuvaju u Knjižnici Male braće u Dubrovniku. Riječ je o rukopisu Đure Matijaševića (Dictionarium Latino-Illiricum) i Lovre Cekinića (Vocabolario italiano-illirico). Pokazano je već na nekim drugim rukopisnim rječnicima (npr. Vitezovićevom) da svako naše leksikografsko djelo, pa bilo ono i u rukopisu, u povijesti hrvatske leksikografije predstavlja nezaobilaznu kariku. Desna, hrvatska strana rječnika predstavlja istinski neistraženu jezičnu riznicu dubrovačkoga govora s kraja 17. stoljeća koju kandidatkinja nakon obrade grafije namjerava proučiti na nekoliko razina: fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj. Takvo je proučavanje moguće, dakako, uz pomnu, sustavnu usporedbu s Mikaljinim i Della Bellinim rječnikom, a i s leksikom današnjega dubrovačkoga govora, kojega je kandidatkinja izvorni govornik. Zadatak je rada prikupiti i kritički obraditi dostupne povijesne izvore i arhivske spise u Knjižnici Male braće i Isusovačkome kolegiju u Dubrovniku te u Arhivu Papinskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu s pomoću kojih će se kulturološki osvijetliti razdoblje osnivanja književnih akademija po uzoru na rimsku Arkadiju. Nadalje, cilj je rada vrednovanje ukupnoga starijega južnohrvatskoga leksikografskoga korpusa jer, kao što smo rekli, svako leksikografsko djelo predstavlja sponu između onih nastalih ranije i onih koja im slijede. Metodom opisa leksičkoga korpusa i komparacije s drugim rječnicima vrednovat će se Matijaševićeva i Cekinićeva leksikografska rješenja (odabir natuknica, rječnička definicija, slovopis, gramatičke i sintaktičke odlike). Takvim će se proučavanjem vjerojatno korigirati i neke dosadašnje spoznaje o zastupljenosti starijega leksičkoga korpusa u velikome Rječniku JAZU i uvelike obogatiti naše dosadašnje spoznaje o leksiku hrvatskoga jezika.

Dakako, logičan nastavak toga rada bila bi izrada obrata Matijaševićeva rječnika, što bi bio veliki doprinos za našu povijesnu leksikografiju.

 

Zaključujemo: Kandidatkinja mr. sc. Ivana Franić ispunjava uvjete iz članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima jer ima više od jednog objavljenog znanstvenog rada  i sedam godina neprekidnoga istraživačkoga rada na znanstvenim projektima, a tema disertacije je, po našemu sudu, posve prihvatljiva.

 

Na temelju iznesenoga predlažemo Vijeću da mr. sc. Ivani Franić

 

            a. dopusti stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija,

            b. da se prihvati predložena tema disertacije "Mjesto dubrovačkih rukopisnih rječnika iz prve polovice 18. stoljeća u hrvatskoj leksikografiji (Dictionarium Latino-Illiricum Đure Matijaševića i Vocabolario italiano-illirico Lovre Cekinića)",

            c. da disertaciju piše pod vodstvom mentora

 

           

U Zagrebu, 7. srpnja 2003.

 

 

Stručno povjerenstvo

 

___________________

                                                                        dr. sc. Nada Vajs Vinja

predsjednica povjerenstva

 

                                                                        _________________________

                                                                        Prof. dr. Marko Samardžija, član povjerenstva

 

                                                                        __________________________

                                                                        Prof dr. Stjepan Damjanović, član povjerenstva

 


Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

 

 

Zagreb, 31. kolovoza 2003.

 

 

PREDMET: Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Višnje Pavičić pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku

 

 

Na svojoj sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Višnje Pavičić pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku. Pregledavši doktorski rad podnosimo Vijeću sljedeći

 

IZVJEŠTAJ

 

Doktorski rad mr. sc. Višnje Pavičić ima 305 stranica, a uključuje Uvod, pet poglavlja, devet priloga (korišteni instrumenti, opisne tablice uzorka, tablično prikazani rezultati, primjeri iz transkripata), popis korištene literature od 312 bibliografskih jedinica, sažetke na hrvatskom i engleskom jeziku te kraći životopis pristupnice.

Cilj je ovoga doktorskog rada bio utvrditi postoji li odnos između nastavnikovih postupaka pri poučavanju vokabulara i učenikovih strategija učenja vokabulara engleskoga kao stranog jezika. Doktorandica je rad podijelila u dvije cjeline. U prvoj cjelini, koja uključuje prva četiri poglavlja, ponuđena je široka teorijska podloga za istraživanje koje je opisano u središnjem, petom poglavlju doktorskoga rada, a koje predstavlja drugu cjelinu.

Usprkos problemima u definiranju pojma strategija učenja jezika kojima se istraživači bave već nekoliko desetljeća, zanimljivo je da je važnost strategija za učenje jezika za većinu njih sasvim neupitna. Strategije učenja su danas jedno od najzanimljivih i najproduktivnijih istraživačkih tema i u području usvajanja drugoga jezika i u glotodidaktici. Ono što nedostaje, a moglo bi unaprijediti spoznaje o tom važnom konceptu, jest integriranje pristupa i spoznaja iz područja usvajanja drugoga jezika i glotodidaktike. Doktorski rad mr. sc. Višnje Pavičić, po našem mišljenju, daje bitan doprinos upravo takvoj integraciji.

U prvoj cjelini doktorandica nudi vrlo temeljit i sustavan pregled relevantnih teorija o strategijama učenja te dosad provedenih istraživanja. U poglavlju Teorijska polazišta najprije razmatra utjecaj kognitivne teorije učenja na teoriju učenja i usvajanja jezika, naglašavajući stav istraživača (npr. Ellisa, 2000; Skehana, 2000) u području usvajanja drugoga jezika da je za razumijevanje toga procesa bitno utvrditi interakciju između jezika i kognicije. U istom poglavlju doktorandica opisuje i komentira različite pristupe strategijama učenja, razmatra moguće kriterije za definiranje toga koncepta, te navodi definicije pojedinih vrsta strategija učenja općenito i strategija učenja vokabulara.

U drugom poglavlju (Istraživanja strategija učenja jezika) mr. sc. Višnja Pavičić pozornost najprije posvećuje općim strategijama učenja, opisujući različita istraživanja i pokušaje klasifikacije. Smatrajući suštinskim odnos strategija učenja jezika i jezične kompetencije, tome pitanju posvećuje posebno potpoglavlje, a jedno je potpoglavlje namijenjeno istraživanjima niza drugih faktora za koje se pokazalo da mogu biti relevantni za odabir strategija učenja. Riječ je o faktorima kao što su spol, dob, motivacij, osobine ličnosti, razine učenja jezika, priroda jezičnoga zadatka itd. Ovi dijelovi doktorskoga rada Višnje Pavičić vrlo su informativni, temeljiti i izuzetno korisni za sve koji se žele baviti ovom važnom temom. Najveća je pozornost u ovom poglavlju, dakako, posvećena istraživanjima strategija učenja vokabulara pa su njima namijenjena dva potpoglavlja. Opisuju se i kritički komentiraju istraživanja provedena u svijetu i u Hrvatskoj. Doktorandičini opisi i komentari pokazuju zavidnu informiranost i kompetentnost. Drugo poglavlje završava detaljnim pregledom metodologije istraživanja strategija učenja koji uključuje izvrsnu analizu prednosti i nedostataka pojedinih metoda koje su se dosad koristile te mogućnosti triangulacije.

Treće je poglavlje (Poučavanje strategija učenja) posvećeno poučavanju strategija. Doktorandica polazi od pretpostavke da su strategije učenja jedna od učenikovih karakteristika koje omogućuju intervenciju, tj. djelovanjem na strateško ponašanje učenika moguće je utjecati na kvalitetu učenja jezika. Nakon prezentacije vrsta i ciljeva poučavanja strategija, detaljnih opisa modela i programa poučavanja, nastavnih materijala namijenjenih strateškom učenju i poučavanju te razmatranja promijenjene uloge nastavnika u sklopu poučavanja strategija učenja, usredotočuje se na poučavanje strategija učenja vokabulara. Posebno vrijednim u ovom poglavlju smatramo dobro argumentirano naglašavanje preduvjeta za poučavanje strategija te izvrsno osmišljeno problematiziranje uloge nastavnika u sklopu suvremenih pristupa nastavi stranih jezika koji u središte postavljaju učenika.

U posljednjem poglavlju (Poučavanje vokabulara) prve cjeline svoga doktorskoga rada mr. sc. Višnja Pavičić pokušava, kako sama naglašava, premostiti u kognitivnom pristupu uočeno zanemarivanje lingvističkih faktora na usvajanje drugoga jezika. Polazeći od pretpostavke da strategije učenja nisu jedina determinanta učenja i usvajanja vokabulara, razmatra niz drugih faktora: utjecaj materinskoga jezika, kontekst učenja i inherentna lingvistička obilježja leksičkih jedinica. Posebno potpoglavlje posvećuje fenomenu mentalnog leksikona, detaljno opisujući njegov razvoj i organizaciju. Poglavlje završava temeljitim pregledom strategija za prezentiranje, uvježbavanje i recikliranje vokabulara u formalnoj nastavi.

U uvodnom dijelu petoga poglavlja (Istraživanje odnosa strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku) mr. sc. Višnja Pavičić navodi da je na svoje istraživanje bila potaknuta i činjenicom što se dosadašnja istraživanja općih strategija učenja i strategija učenja vokabulara gotovo uopće ne bave utjecajem nastavnikovih postupaka na učenikovu uporabu strategija učenja. U svom se istraživanju odlučila za društveno-konstruktivistički princip (prema Williamsovoj i Burdenu, 2000). Uključila je sljedeće bitne aspekte nastavne situacije: nastavnika, učenika, zadatak te kontekst učenja budući da je nastavni proces definirala upravo tim faktorima. Kako bi ostvarila glavni cilj svoga istraživanja, doktorandica je postavila sljedeće podciljeve: 1. utvrditi kojim se strategijama učenja koriste učenici, 2. istražiti učenikovu percepciju nastavnikovih postupaka u poučavanju vokabulara, 3. utvrditi koje su strategije poučavanja vokabulara prisutne u nastavi i 4. utvrditi koje su strategije poučavanja vokabulara uključene u nastavnim materijalima. Triangulaciju je osigurala na nekoliko razina: na razini podataka (prikupila je podatke od nastavnika i od učenika), istraživača (analizu transkripata snimaka nastave provela su, osim doktorandice, još dva nezavisna kompetentna istraživača), metodologije (podatke je prikupila upitnicima, intervjuom i promatranjem nastave) i lokacije (istraživanje je provedeno u različitim školama). Kako bi se nastavnikovi postupci mogli tumačiti u kontekstu u kojem su se odvijali, podaci o njima prikupljeni su video snimanjem nastave. Upravo postojanje vjerodostojnih transkripata nastave omogućilo je triangulaciju na razini istraživača.

Za potrebe svoga istraživanja doktorandica je najprije trebala izraditi instrumente za prikupljanje podataka. Glavni je instrument bio upitnik sastavljen od triju dijelova. Prvi dio upitnika, onaj kojim je ispitala učenikovu procjenu nastavnikovih postupaka, konstruirala je na temelju relevantne literature. Konstrukcija je vrlo pažljivo provedena: 40 tvrdnji uz koje je stajala ljestvica od tri stupnja za procjenu učestalosti nastavnikovog postupka najprije je upotrijebljeno u pilot istraživanju na adekvatnom uzorku, a na rezultatima pilot istraživanja provedena je faktorska analiza. Izdvojena su tri faktora. U svojoj konačnoj verziji taj je dio upitnika sadržavao 29 tvrdnji. Konstrukcija drugog dijela upitnika, kojim se ispitivalo učenikove strategije učenja vokabulara, provedena je u dvije etape. Prva je verzija uključivala adaptiranu i bitno dopunjenu verziju upitnika koji je mr. sc. Višnja Pavičić izradila u svom magistarskom radu, a koja je najprije upotrijebljena u pilot istraživanju. Na rezultatima je provedena faktorska analiza. Kako je tumačenje sadržaja faktora bilo vrlo otežano zbog broja i raznolikosti varijabli na pojedinim faktorima, provedena je i dodatna faktorizacija. Faktorskom analizom reduciranih varijabli utvrđena su tri faktora. Prvi je faktor uključivao strategije koje se odnose na slučajno učenje (zahvaljujući izloženosti engleskom jeziku), na aktivnu uporabu vokabulara i na pamćenje vokabulara koje se odvija uz izraženu afektivnu dimenziju. Drugi se faktor odnosio na sustavno učenje i ciljano ponavljanje vokabulara uz izraženu dimenziju društvenih strategija. Treći je faktor sadržavao strategije pamćenja sa vrlo izraženom vizualnom komponentom.

Podaci o strategijama poučavanja vokabulara prikupljeni su video snimkama nastave, intervjuom s nastavnicima i analizom nastavnih materijala. Snimljeno je 45 sati nastave, zapisi su transkribirani, a potom su izdvojene sekvence koje se odnose na nastavu vokabulara (obradu, uvježbavanje, ponavljanje i ispitivanje). Intervju je sadržavao pitanja otvorenoga tipa, a njime su se osim strategija poučavanja ispitivali i poznavanje koncepta strategija učenja te stavovi prema strategijama učenja vokabulara. Provedba intervjua također je prethodno ispitana u pilot istraživanju. Analizirano je šest nastavnih materijala za učenje engleskog jezika kojima su se koristili učenici i nastavnici uključeni u istraživanje.

Uzorak je obuhvatio 358 učenika šestoga, sedmog i osmog razreda iz osam različitih osnovnih škola. Doktorandica je odabrala ispitanike upravo tog uzrasta pretpostavljajući da je u toj dobi moguće utjecati na učenikove strategije učenja. U istraživanju je bilo obuhvaćeno ukupno 17 razreda i devet nastavnica.

Postupak istraživanja iznimno je dobro razrađen, proveden i opisan u radu.

Za analizu rezultata doktorandica je formirala datoteku sastavljenu od četiriju skupina varijabli. Jedna se odnosila na učenikove strategije učenja vokabulara, druga na učenikove procjene nastavnikovih postupaka, treća na nastavnikove strategije poučavanja, a četvrta na demografske podatke o učenicima. Pri analizi korištene su deskriptivne statističke metode (za utvrđivanje distribucije frekvencije odgovora u vezi sa strategijama učenja u drugom dijelu upitnika za učenika), faktorska analiza (na rezultatima odgovora učenika o uporabi strategija učenja), analiza pouzdanosti (utvrđivanje pouzdanosti pojedinih skala u upitniku za učenika i cijeloga instrumenta), analiza varijance (na odgovorima učenika o vlastitioj uporabi strategija učenja) te t-test parova (radi usporedbe učenikove procjene nastavnikovih strategija poučavanja s učenikovim odgovorima o uporabi strategija učenja vokabulara).

Na rezultatima drugoga dijela upitnika za učenika (o uporabi strategija učenja) najprije je provedena faktorska analiza s ukupno 53 varijable. Nakon Varimax rotacije ekstrahirana su tri faktora, no kako je postotak varijance koji se tako mogao objasniti bio relativno nizak, provedena je dodatna faktorizacija s reduciranim varijablama (29 varijabli). Budući da je postotak tumačene varijance ponovno bio nizak, provedena je još jedna faktorska analiza s ekstrahiranih 27 varijabli. Tri tada ekstrahirana faktora objašnjavala su 38,24 % varijance, što je bilo zadovoljavajuće. Tri faktora ekstrahirana u trećoj analizi imala su gotovo identičnu raspodjelu čestica kao i prethodne dvije faktorske analize. Prvi je faktor sadržavao latentnu dimenziju mehaničkog pamćenja grafičkoga i zvučnog oblika riječi, oslanjanja na materinski jezik i metakognitivnu komponentu redovitog i planiranog ponavljanja. Drugi faktor karakteriziraju metognitivne strategije izlaganja engleskom jeziku, razrađeni pristup učenju vokabulara uz primjenu strategija pamćenja. U trećem su faktoru objedinjeni spontano učenje vokabulara kroz izloženost engleskom jeziku i komunikacijske strategije. Unutarnja konzistentnost (izmjerena koeficijentom alfa) bila je zadovoljavajuća za sve tri subskale.

Za potrebe analize transkripata snimki nastavne situacije mr. sc. Višnja Pavičić  najprije je izradila radnu taksonomiju za bilježenje nastavnikovih postupaka. To je bilo nužno jer još ne postoji ni cjelovit popis strategija poučavanja vokabulara niti odgovarajući tehnički termini za njihov opis. Kao prvi korak, doktorandica je napravila popis svih strategija poučavanja vokabulara koji postoje u literaturi te ih je klasificirala prema cilju njihove primjene. Taj je popis uključio deset osnovnih skupina strategija. Transkripti nastavnih sati zatim su analizirani prema navedenim kriterijima. Analizu je provela doktorandica i jedan neovisni procjenjivač. Pritom su utvrđenom popisu dodavani novi identificirani nastavnički postupci. Koeficijent slaganja između dvaju procjenjivača ovog prvog kodiranja iznosio je 50,33 %. Potom je izvršeno drugo kodiranje u kojem je sudjelovao treći neovisni procjenjivač i tada je koeficijent slaganja iznosio 85 %. Zadržane su one strategije poučavanja koje su utvrdila najmanje dva procjenjivača. Tako su utvrđene pojedinačne strategije poučavanja vokabulara kojima su se koristile nastavnice uključene u ovo istraživanje. Prosječan broj strategija bio je 42,6, a s obzirom na cilj primjene strategije su podrazumijevale prezentaciju značenja, prezentaciju oblika riječi, elaboraciju, receptivne zadatke, produktivne zadatke, strateške upute, društvene strategije, afektivne strategije, praćenje i evaluaciju. Isti kriteriji korišteni su i pri analizi zastupljenosti strategija poučavanja vokabulara u korištenim nastavnim materijalima. Utvrđeno je da se u njima koristi prosječno 34,5 pojedinačnih strategija poučavanja.

Analiza intervjua s nastavnicama pokazala je kojim se strategijama nastavnice koriste pri prezentaciji, uvježbavanju, testiranju i kontroli bilježenja vokabulara, te koliko su nastavnice upoznate s pojmom strategija učenja, uključuju li strategije poučavanja vokabulara u svoju nastavu, smatraju li poučavanje strategija učenja vokabulara korisnim te koliko su zainteresirane za stručno usavršavanje u tom području.

U nastavku istraživanja doktorandica je testirala hipotezu prema kojoj postoji odnos između uporabe strategija učenja vokabulara i strategija poučavanja vokabulara. U tu svrhu, najprije je kategorizirala strategije poučavanja objedinjavanjem rezultata kodiranja transkripata nastavne situacije za pojedinu nastavnicu i nastavnih materijala kojima se koristi. Uspoređene su međusobno kompatibilne strategije učenja i poučavanja vokabulara. Provela je jednostavnu analizu varijance na dihotomnim nominalnim varijablama (0=strategija poučavanja nije utvrđena, 1=strategija poučavanja je utvrđena).

Utvrđena je statistički značajna razlika samo kod pet varijabli. Budući da je veličina učinka utvrđenih razlika (eta squared) i kod tih varijabli vrlo mala, doktorandica je odbacila polaznu hipotezu i prihvatila nultu hipotezu prema kojoj su strategije učenja i strategije poučavanja neovisne.

Odnos strategija učenja vokabulara i učenikove procjene strategija poučavanja ispitan je t-testom. Najprije su utvrđene kompatibilne strategije učenja i procjena strategija poučavanja. Od ukupno 33 para varijabli utvrđena je statistički značajna razlika za 23 para. Kod 15 varijabli utvrđena je velika veličina učinka, kod pet umjerena, a kod tri je veličina učinka bila mala. Deskriptivnom su analizom utvrđeni suprotni smjerovi razlika, i to za 14 parova aritmetička je sredina bila veća za varijablu procjene nastavnikovih postupaka, a kod devet je bila veća za uporabu strategija učenja.

Na temelju provedenih analiza rezultata doktorandica je u diskusiji razmotrila sljedeća pitanja: odnos percipiranih strategija poučavanja i strategija učenja vokabulara, odnos percipiranih i stvarnih strategija poučavanja u odnosu na strategije učenja, prisutnost eksplicitnog poučavanja vokabulara, klasifikaciju utvrđenih strategija učenja vokabulara te prednosti i ograničenja primijenjene metodologije istraživanja.

Kako smo već napomenuli, istraživanje je pokazalo neovisnost učenikove uporabe strategija učenja vokabulara u odnosu na strategije poučavanja vokabulara. Doktorandica navodi nekoliko mogućih objašnjenja rezultata svoga istraživanja. Na temelju rezultata svoje deskriptivne statistike i stavova nekih vodećih stručnjaka koji se bave strategijama učenja stranoga jezika (npr. Wendenove, 2001) zaključuje kako su učenici između šestog i osmog razreda osnovne škole već razvili strategije učenja vokabulara promatranjem i imitacijom. Moguć je, također, i transfer strategija učenja iz drugih školskih predmeta, a tu doktorandičinu tvrdnju potvrđuju još neka istraživanja (npr. Chamotove, 1987). Doktorandica u diskusiji razmatra i specifičnost strategija učenja vokabulara u odnosu na opće strategije učenja. Ta se specifičnost ogleda u pretpostavci, koju mnogi smatraju legitimnom, da je, osim sa stupnjem kognitivnog razvoja, odabir strategija učenja vokabulara povezan i s učenikovom jezičnom kompetencijom te s lingvističkim obilježjima leksičke jedinice. Kao jedno od mogućih objašnjenja svojih rezultata doktorandica navodi i mogućnost svojevrsne fosilizacije strategija učenja kao posljedice učenikovog uvjerenja da već raspolaže sa dovoljno strategija. Ovo bi se objašnjenje moglo odnositi posebno na uspješne učenike, a impliciralo bi veću prijemćivost za nove strategije učenja od strane manje uspješnih učenika.

Na temelju rezultata intervjua doktorandica je, također, pretpostavila da je uzrok niske povezanosti strategija učenja sa strategijama poučavanja vokabulara možda i nedovoljno nastavnikovo razumijevanje strategija učenja vokabulara i faktora koji utječu na njihovu uporabu. Uzrast učenika sljedeće je moguće objašnjenje utvrđene nepovezanosti strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara. Prema rezultatima ovoga istraživanja nastavnice su, na primjer, vizualne strategije koristile više s mlađim ispitanicima. Doktorandica, nadalje, naglašava i zanimljivu (i začuđujuću) činjenicu da su se nastavnice u osmim razredima koristile manjim brojem pojedinačnih strategija poučavanja nego u šestim i sedmim razredima. Iako je inventar utvrđenih nastavnikovih strategija poučavanja bogatiji od inventara strategija poučavanja u nastavnim materijalima (prosječno 43,7 prema 34,5!), u broju različitih pojedinačnih zadataka vezanih uz vokabular nema razlike jer nastavnici, očito, svoje strategije poučavanja baziraju na nastavnim materijalima. Doktorandica naglašava da je to važna smjernica za autore nastavnih materijala. Potvrđena je validnost konstruktivističkog pristupa: učenici su, čini se, samostalno, bez utjecaja nastavnika, odlučivali o vlastitoj uporabi strategija učenja vokabulara.

Kao jedno od pitanja koje nameće ovo istraživanje doktorandica navodi dostatnost puke prisutnosti određene strategije poučavanja. Pretpostavlja, naime, da je bitno i da je učenici uoče te da budu svjesni njezine korisnosti. Upravo zbog toga neobično je važno da je nastavnik svjestan učenikovih strategija učenja. Učenik može negativno reagirati na nastavu ako se nastavnik služi uglavnom onim strategijama poučavanja koje učeniku ne omogućuju primjenu njemu prihvatljivih strategija učenja. Na važnost podudaranja nastavnikove namjere i učenikove interpretacije za uspjeh u učenju već su ukazali neki autori (npr. Kumaravadivelu, 1991), a doktorandica naglašava da bi se eksplicitnim poučavanjem strategija učenja vokabulara mogla osigurati ta podudarnost.

Kako se strategije učenja mogu i međusobno ispreplitati pa je moguće da određene strategije potaknu uporabu cijelog niza strategija (tako i onih koje ovdje nisu tretirane kao kompatibilne!), moguće je da je i to jedan od faktora kojim se mogu objasniti dobiveni rezultati.

Mr. sc. Višnja Pavičić također naglašava da su provedene višestruke faktorske analize jer je utvrđivan nizak postotak tumačene varijance, što upozorava na cijeli niz mogućih faktora koji mogu utjecati na proces učenja vokabulara stranoga jezika. Budući da su se nakon svake rotacije faktora čestice, s obzirom na sadržaj faktora, raspoređivale na gotovo identičan način, doktorandica zaključuje da se na temelju ovoga istraživanja ne može prihvatiti ni jedna dosad predložena klasifikacija strategija učenja vokabulara, nego predlaže novu. Prva skupina se odnosi na strategije u sklopu formalnog učenja i vježbanja vokabulara. Njihova se primjena zasniva na instrumentalnoj motivaciji i usmjerenosti konkretnim zadacima formalnoga učenja. Drugu skupinu tvore strategije samoinicijativnog i samostalnog učenja vokabulara, a ona podrazumijeva povezanost izloženosti jeziku s dodatnim naporima i uporabu od strane visoko motiviranih i marljivih učenika. Treća skupina uključuje slučajno i spontano učenje vokabulara, bez dodatnih napora, zahvaljujući izloženosti engleskom jeziku izvan nastave, a vjerojatno je rezultat osobnih učenikovih interesa. Upravo je uporaba ove treće skupine strategija učenja bila najveća. Doktorandica, međutim, upozorava da njezini rezultati također pokazuju kako visoku uporabu strategija izlaganja engleskom jeziku putem medija ne prati i uporaba odgovarajućih kognitivnih strategija. Smatra da bi povezivanju strategija trebalo posvetiti pozornost kako bi se spontano i slučajno učenje iz konteksta podiglo na eksplicitnu razinu i time ubrzalo njegovo odvijanje.

U vezi s odabranom i primijenjenom metodologijom istraživanja doktorandica naglašava da je zbog individualnosti kao bitnog obilježja strategija učenja poželjno konstruirati upitnik kao mjerni instrument primjeren konkretnom uzorku. Opći upitnici o strategijama učenja, po njenom mišljenju, ne posjeduju dovoljnu osjetljivost za specifičnosti određenih strategija, pa ona pledira za takvo kontroliranje konteksta istraživanja.

Doktorandica upozorava i na ograničenja uporabe faktorske analize, tj. na reduciranje varijabli, čime se nužno isključuju određene strategije koje bi nekim učenicima zapravo mogle biti korisne.

U odjeljku u kojem se razmatraju metodičke implikacije rezultata istraživanja, doktorandica razmatra potrebu intervencije na tri razine: na razini praktične nastave, na razini obrazovanja nastavnika i na razini nastavnih materijala. Na prvoj spomenutoj razini sugerira eksplicitno poučavanje strategija učenja koje bi uključilo osvještavanje o vlastitim strategijama, upoznavanje s novima te omogućavanje primjene novih strategija. Smatra da bi to rezultiralo razvijanjem autonomije učenika. Na razini izrade nastavnih materijala doktorandica sugerira njihovo dopunjavanje eksplicitnim i implicitnim vježbama za usvajanje i razumijevanje strategija učenja vokabulara te, obvezno, savjetima o pouci strategija učenja u priručnicima za nastavnike. Na razini obrazovanja nastavnika doktorandica naglašava da se nastavnika u tom području treba obrazovati već na dodiplomskom studiju, ali da to treba biti i dio cjeloživotnog obrazovanja nastavnika. Nastavnika, naglašava, treba osposobiti i za primjenu metoda (upitnik, retrospekcijski intervju, glasno navođenje misli) za utvrđivanje strateškog profila učenika.

U Zaključku, mr. sc. Višnja Pavičić upozorava na određena ograničenja svoga istraživanja. Posebno ističe moguć utjecaj nekih osobina učenika (npr. spol, jezična kompetencija, uspjeh u učenju) na odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara, pitanje paralelnosti razvoja strategija učenja i kognitivnog i jezičnog razvoja te utjecaj evaluacije znanja na izbor i razvoj strategija učenja vokabulara. Riječ je o vrlo važnim aspektima koji nisu bili obuhvaćeni ovim istraživanjem.

 

Na temelju svega iznesenog, stručno povjerenstvo donosi sljedeću ocjenu i prijedlog:

Doktorski rad mr. sc. Višnje Pavičić pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku ispunjava sve uvjete i kriterije koje takav rad treba ispuniti. Njegovi osobiti znanstveni doprinosi sastoje se u otkrivanju novih znanstveno utemeljenih uvida u odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku koji sada predstavljaju nov, solidan i neophodan temelj za daljnja istraživanja ovog važnog aspekta usvajanja drugoga jezika i glotodidaktike. Ocjenjujemo da je iznimno važan i s metodološkog stajališta jer je doktorandica konstruirala dva važna instrumenta za mjerenje strategija (strategija učenja vokabulara i strategija poučavanja vokabulara) koji su nedostajali za valjano, pouzdano i objektivno mjerenje strategija. Ti  instrumenti sada stoje na rspolaganju budućim istraživačima ove relativno nove a iznimno važne glotodidaktičke teme. I, konačno, mr. sc. Višnja Pavičić je, na temelju svoga istraživanja, utvrdila neprimjerenost postojećih i predložila novu klasifikaciju strategija učenja vokabulara.

Stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje ovaj doktorski rad jer smatra da je riječ o vrlo kvalitetnom samostalnom znanstvenom radu koji predstavlja iznimno vrijedan znanstveni doprinos, na teorijskoj i empirijskoj razini, proučavanju strategija učenja vokabulara stranoga jezika.

Stoga, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskomu vijeću da prihvati ovu pozitivnu ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Višnje Pavičić pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti pred istim povjerenstvom.

 

Stručno povjerenstvo:

 

 

dr. sc. Elvira Petrović, red. prof., Pedagoški fakultet u Osijeku

 

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

 

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.


Odsjek za etnologiju

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Zagreb, 2. rujna 2003.

 

 

Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

Na sjednici 14.7.2003 izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije pristupnika mr.sc. Tomislava Pletenca pod naslovom Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije.

Tim povodom podnosimo sljedeće

 

 

                                                I z v j e š ć e

 

Disertacija mr.sc. Tomislava Pletenca ima 144 stranica, od čega 140 stranica teksta disertacije i 4 stranica popisa literature. Bibliografske upute nalaze se na dnu odgovarajuće stranice.

 

U zahtjevni problem ovoga doktorskog rada, a radi se o odnosu paradigmatskih i povijesnih okolnosti, odnosno procesa transkulturacije u razvitku hrvatske etnologije kao nacionalne znanosti, uvodi nas se kroz staro i još uvijek djelatno pitanje odnosa kontinentalnoeuropske znanosti etnologije i njezine srodne, ali prema razlici terenskoga uvida, teorijskog razvitka i zemljopisno-institucionalnoga utemeljenja, ipak različite (socijalne) kulturne antropologija («Uvod: antropologija etnologije i obratno»). Pletenac činjenicu metodološkoga raskola unutar hrvatske etnološke zajednice, sukob što se donedavna još mogao protumačiti kao razlika u «školi mišljenja» zasnovana upravo na preferenciji etnološkoga, odnosno kulturnoantropološkoga znanstvenoga cilja, postavlja primarno kao sukob institucija. Ni paradigmatske, niti znanstvenopovijesne razlike nisu dovoljno snažne da bi opravdale  izostanak dijaloga između kulturnopovijesne i svakodnevničke etnologije, njihov autonomni razvitak koji je na djelu tijekom dobroga dijela dvadesetog stoljeća, uglavnom na uštrb cjelovitoga uvida te socijalnoga položaja ove znanosti. Da je tome tako, spektakularno pokazuje «paradigmatski obrat» unutar dviju koncepcija, hibridizacija pa i potpuna zamjena nekadašnjih ciljeva i metodoloških preferencija koja se, u dijelu tekstova hrvatske etnologije, zbila početkom devedesetih godina, te rasprava o «etničkoj prirodi» ove znanosti koja je tome slijedila. Ono što je razvidno, ali ne i razriješeno iz početne rasprave, ostaje i daljnji pokretač teksta: ukoliko socijalni, odnosno povijesni razlozi dominiraju u procesu institucionalizacije znanstvenih disciplina kao univerzalnih, globalnih diskursa – u lokalnim, nacionalnim i povijesno ograničenim uvjetima, onda se postavlja pitanje cjelokupne povijesti hrvatske etnologije, kao pitanje transkulturalnih uvjeta njezine znanstvene utemeljenosti.

Na taj se način, identifikacijom hibridnog znanstvenosocijalnoga karaktera akademskih diskursa koji su kraj prošloga stoljeća dočekali pod još uvijek djelatnim nazivom znanstvenih disciplina, problem ove disertacije uvodi u, ne toliko novu ali ipak recentnu teorijsku raspravu povijesnih uvjetovanosti epistemoloških zasnovanosti humanističkih (i ostalih) disciplina te pogotovo propitivanje etičkoga i djelatnoga smisla proizvodnje i diseminacije znanstvenoga znanja. Pletenac se u tu raspravu uključio opremljen adekvatnom, iako ne i preopsežnom bibliografijom, što se djelomično može pravdati već uznapredovalim stanjem, odnosno razmjernom zasićenošću uvida, pitanja i problema koje je postavio ovaj globalni meta-dijalog humanističkih znanosti, bez namjere i mogućnosti da ih razriješi u mjeri u kojoj bi to omogućavalo dostojan nastavak, ili novo naraštajno priključenje znanstvenom bavljenju pitanjem ljudske kulture u najširem smislu.

Stoga je u ovoj disertaciji izabrana mogućnost da se do povijesnih početaka paradigmatskih znanstvenih razlika stigne na novi, djelatniji, materijalniji način. Ta je povijest za Pletenca primarno povijest putovanja, oblikovanja «mentalnih geografija Europe 17. i 18. stoljeća» koja ovise o mjestu odlaska i mjestu dolaska, te pogotovo o mjestima promjenjivih povijesnih i kulturnih «središta» iz kojih se stečeno znanje širilo, transformirajući svoju nužno etnocentričnu prirodu na novim, tekstualnim «putovanjima»  tadašnje globalne zajednice. Putopis Alberta Fortisa “Put po Dalmaciji” tako se našao u središtu ovoga istraživačkog teksta, kao prikaz koji je, u interakciji europske i domaće recepcije, bio određujući za «osobit oblik hrvatske etnologije». «Radi se o procesu u kojem etnologija nastaje putem transkulturacije u kojoj se proizvedena slika o drugom inkorporira i pripitomljava u kulturi tog drugog. Ona tako preoblikuje i preuspostavlja identitete i hibridizira društveni prostor. (…) Fortisov je putopis postao temeljem prvog sustavnog znanja Evrope o našim krajevima. Njegova znanstvena paradigma postala je osnova oko koje se gradila potka tekstualnog znanja i reprezentacije gotovo cijele Hrvatske. Opisi ljudi i običaja Dalmatinske zagore stvorili su i zasebni stil unutar romantizma – morlakizam. Ni Herder ni Goethe ne ostaju ravnodušni na Fortisov tekst, Hasanaginica se prevodi na sve važne jezike u Evropi i postaje gotovo oglednim primjerkom narodne duše, dokazom da se narodno pjesništvo može očuvati u različitim povijesnim okolnostima.”. Odgovor na Fortisovo pisanje njegova suvremenika Ivana Lovrića manje je, međutim, bio zanimljiv europskoj široj i znanstvenoj zajednici, iako gotovo istodobno izdan i dan na uvid evropskoj javnosti. «Različiti konteksti i odrednice stvorili su i dva različita pisma odnosno prezentacije  prostora iako su se obje temeljile na znanstvenoj paradigmi».

Poglavlje “Etnologija i putopis” bavi se narativnom, kulturalnom i epistemološkom međuuvjetovanošću putopisa kao neznanstvenoga diskursa i oblikovanja etnologije i antropologije koje mu danas priznaju formativnu ulogu u stvaranju znanja o drugom. Pletenac navodi nekoliko različitih mišljenja o karakteru i nastanku putopisa (Fabian, Louis Pratt, Said, Duda) te prati utjecaj i kritiku ove naratološke i kulturne forme u radovima protagonista suvremene kulturne antropologije (Frazer, Malinowski, Levi-Strauss). Slijedi prikaz bavljenja «slučajem Lovrić» iz pera domaće etnologinje Dunje Rihtman Auguštin koja ovoj drevnoj polemici pridaje važnost iniciranja stoljetnoga rascjepa u hrvatskoj etnologiji, odnosno, u Lovrićevoj želji da povijesno smjesti «lebdeće» etnografske činjenice i opise – začetak etnologije svakodnevlja i njezine kasnije teorijske artikulacije. Pletencu je važno sraziti ovaku koncepciju s drugom važnom tendencijom uklapanja putopisa u hrvatsku etnološku tradiciju, onu Vitomira Belaja koji svako «pisanje o drugom», bez obzira na današnje naratološke i epistemološke podjele, smatra etnološkima, odnosno potencijalno znanstvenima. Time začetak hrvatske etnologije smješta u znatno stariji kulturnopovijesni kontekst, udaljavajući se od prihvaćene definicije putopisa (Luis Pratt) kao teksta «kojem je osnovni zadatak opisati prirodu i stanovništvo nekog područja, obično za potrebe uprave ili znanosti općenito”.

Pletanac u vezi s tim zaključuje: “S druge strane, kada je tekst pisan u recepcijskom okviru viših klasa onda se u njemu tek od preporoda može pronaći sustavno, predznanstveno bilježenje pučke kulture. Oblici tih bilježenja također imaju svoje ideološke, kulturološke i političke okvire, ali se prvi puta zakrivaju globalnim i sveobjektivnim znanstvenim diskursom. (…) Putopisi romantizma već duboko ulaze i u prostore avanture, eseja i dodiruju se s mnogim drugim žanrovskim oblicima. Sigurno se to ima zahvaliti otkriću naroda, preokretu u kojem dobar divljak postaje dobar seljak, a racionalno nasljeđe kritiku  (pozitivnu i negativnu) divljaka mijenja u sustavno bilježenje kulture naroda”.

U poglavlju “Kulturalni studiji, etnologija i kultura kao tekst” autor disertacije predlaže uključenje akademskog polja kulturalnih studija kao područja koje, ne samo da “zabrinjava” akademski ustrojene discipline svojim sveobuhvatnim, transdisciplinarnim zahtjevima i  brisanjem tradicionalnih žanrova, nego time pruža  mogućnost razrješavanja odnosa putopisa i «objektivnih» znanstvenih diskursa poput etnologije, upravo ga postavljajući kao pitanje žanrova, odnosno njihova povijesnog i književnog utemeljenja. „Umjesto da se kulturalni studiji shvate kao polje posudbe ili presjecišta dvaju ili više znanstvenih praksi ono je više definirano stalnom komunikacijom (prvenstveno teorijskom i metodološkom).(…) Ono se stvara u potpunosti izvan akademskih i društvenih pozicija koje su tijekom vremena stvorile svoje tradicije rituale i simbole. To polje kulturalnih studija možda na najbolji način vežu tekst i kulturu, i u proizvodnom i u konzumentskom smislu, a ovdje je upravo riječ o tekstualnim praksama i njenim ideološkim (svjetonazornim, kulturološkim) matricama“.  «Kultura je obična» za svaki oblik etnografije, bila ona institucionalizirana unutar etnološkoantropološke hijerarhije misli ili, kao u kulturalnim studijima, predstavlja finalni proizvod, tekst kulture u najautentičnijem mogućem izdanju. Odavde se rasprava razvija u smjeru odnosa etnologije i, starije, folkloristike odnosno njihova «nasilnog razdvajanja» u hrvatskoj znanosti sve do postmodernističkoga obrata, prizivanja ideala etnografskog teksta kao «svjetovnoga» dijaloga ravnopravnih iskaza (kazivača i etnografa). Unutar ova dva povijesna momenta cijela je povijest antropologije kao zapadne znanosti oblikovana prema načelima «kolonizacije smisla», uspostavljanja hijerarhijskih položaja unutar kojih se egzotizira te potom «objektivno istražuje» neki podređeni oblik kulturalne drugosti, pa se postkolonijalna kritika nameće kao sljedeća važna poveznica etnologije i kulturne antropologije s kulturalnim studijima, okrenutim otpočetka istraživanju marginalnih i podređenih kultura te baštinicima ključnih djela postkolonijalne kritike. Iako ga, nažalost, nedovoljno uvodi u raspravu, Pletenac od ove točke kreće smjerom Michael Herzfeldove prekretnice u recepciji postkolonijalne kritike u europskom obzoru, pogotovo njegove revolucionarne ideje o institucionalizaciji znanosti (napose etnologije) europskoga ruba kao kriptokolonizatorske prakse europskih i ostalih diktata. S obzirom na osnovni problem, bliža mu je koncepcija Larrya Wolfa o «nastanku istočne Europe» kroz osamnaestostoljetna putopisanja intelektualnih elita «u svom pohodu na skupljanje biljaka, okamina, opise prostora i crtica iz života domorodaca».

U poglavlju «Put po Dalmaciji» ustanovljava se okosnica Fortisove «orijentalizacije» Dalmacije: stvaranje «lika seljaka» kao drugog sjajnih dalmatinskih gradova. Ali ovdje, prema instrukciji Homija Bhabhe o hibridnom i zajedničkom karakteru kolonijalnističkih konstrukata, nije riječ o jednostavnom procesu, svrsishodnom konstruiranju, ili falsificiranju nekoga nedohvatnoga «originala» dalmatinskog života. »Jer prostor Dalmacije već je duboko hibridiziran i nije otkriven kao netaknuta priroda, on je prenesen u prosvjetiteljski kontekst već kao preoznačena činjenica koja je u sebi sadržavala niz ucijepljenih metatekstualnih praksi, domaće majstore znanstvenog diskursa i otpora”. Na taj način, Radićeva dalekovidna i neostvarena koncepcija etnografije kao govora samog naroda, u raspravi je inovativno protumačena kao postkolonijalna (Radićevim proglašenjem tuđinskog karaktera gradova koji određuju domaći karakter sela, te uputom o egzotizaciji iskaza seljaštva na osnovi odstupanja od standardnog jezika) ali i kao «purifikacijska» te utopijska s obzirom na golem socijalni zahtjev koji je postavljao pred etnologiju.

U potpoglavlju «Strategije reprezentacije» autor ustraje na stvorenom, strateškom karakteru svakog prikaza kulture, naznačuje osnovne uvjete za nastanak i kulturno kodificiranje putopisa te njegovu današnju traženost na interdisciplinarnom tržištu. Uz pomoć Dudine  analize putopisa, a prema naratološkim uputama (autor, zaplet, leksikon, komunikacijska ravan, aktanti, odnos naracije i deskripcije, itd.), prihvaća se analize «Puta po Dalmaciji».

 

Zaključuje da dolazi do susretišta “dvaju hrvatskih nacionalnih diskursa koji se ucjepljuju u interpretaciju Puta po Dalmaciji. Jedan je onaj o snažnoj povezanosti Hrvatske s Evropom koja ovaj prostor stalno nadahnjuje i koji je postavlja upravo pod njeno okrilje, s onim o nepresušnom bogatstvu istoka jadranske obale koji kasnije prerasta u dominantni turistički model samoreprezentacije i identifikacije”. Prema radikalnije postkolonijalnim misliocima (Pratt, Wolf) riječ je “o teorijsko simboličnoj fabrikaciji tuđe prirode u vlastiti sustav ekonomije”. Posebno je zanimljiva analiza Fortisova itinerarija puta po Dalmaciji kojim se “uvodi prosvjetiteljski red u prazne kartografske prostore”, te analiza leksika, kroćenja nepoznatih pojmova kojim se čini “da je moguće Dalmaciju posjedovati i upotrebljavati iako nikada ne kročili nogom u nju”. Slijede analize ideološkoga impakta (prosvjetiteljsko-romantičarska kontroverza) prosvijećene Europe, analiza prirodopisa kao racionalističke i  edukativne prakse. “Konstruira se novi oblik junaka, ne više vještog u navigaciji i nadvladavanju nepredvidljive prirode, novi junak prirodu kontrolira izvlačeći je iz tame njenog kaotičnog nastanka i forme u sređeni svijet u kojem vladaju klasifikacija i zakoni koji se mogu pratiti vremenski unatrag”. U Pletenčevoj analizi daje se i bitna razlika Fortisova i  općenito europskoga morlakizma: Fortisu je dokaz barbarskoga mentaliteta gotovo isključivo

«morlačka indiferentnost prema rimskim ostacima i rimskoj civilizaciji koja vrlo često postaje predmet unosne trgovine dovratnicima, prozorskim nadvojima, pragovima ili štokovima». Ovdje Fortis popušta svom racionalnom ekonomskom razmišljanju u ime odnosa prema antičkom nasljeđu kao temelju neupitno europskoga identiteta. «Postupanje s antičkim iskopinama simbolički je akt razlikovanja prosvijećenog Zapada od divljeg Istoka» pa se Fortis po Dalmaciji osvrće prvenstveno  tražeći uporišta u prošlosti, sjećajući se i sporeći se s opisima antičkih pisaca.

U ovom središnjem, i najuspješnijem dijelu, autor analitički uvodi i rodnu vizuru, te koncept tjelesnosti kao bitan pokazatelj odnosa  putopisca i njegova fascinantnog predmeta. Morlačko tijelo fascinira Fortisa kao dokaz da civilizacija ne mora ugroziti antički kult tijela ali «ujedno, Morlačko tijelo time postaje i ključni znak unutar prokazivanja venecijanske političke napetosti između reformatora i konzervativaca. Morlačko snažno i moćno tijelo figurira kao parabola reformatora i kritika uglednih i moćnih venecijanskih konzervativaca koje Fortis i opisuje kao nemoćne starce».

U poglavlju «Lovrić – majstor domaćeg diskursa» autor opisuje Lovrića kao ambivalentnu ličnost, domaćeg etnologa rastrzanog potrebom za govorom u ime naroda i u ime domaće intelektualne elite. «Lovrić se nalazi zapravo po prvi puta u poziciji u kojoj se poslije nalazila hrvatska etnologija gotovo stalno. On je obrazovani domorodac, mimikrijski drugi kojeg kolonijalni diskurs stvara kao nekog tko je gotovo, ali ne sasvim kao mi.»

Autor svoju analizu privodi završnici ispitivanjem utjecaja polemike na cjelokupnu hrvatsku etnologiju (Radić, Bratanić, Gavazzi, Rihtman Auguštin, ratna etnografija) te mogućnosti neke «dalmatinske etnologije» za koju ustanovljava da bi izvjesno i sama patila od «mediteranističkog kompleksa», da bi ju rastrzali slični problemi koji opsjedaju i ovdje kritički analizirani diskurs te da bi tek nekim novim naporom mogla izbjeći karakter «mikro-kolonijalističkih» praksi.

 

Zaključak i prijedlog Fakultetskom vijeću

Predložena disertacija svojim inovativno postavljenim problemom stanja hrvatske etnologije dvadesetog stoljeća u svjetlu povijesnih okolnosti koje čine da je njezin sadašnji predmet «već davno opisan», i to u praksi putopisa koju Pletenac izravno sravnjuje s kolonijalističkim pisanjem (preimenovanje, egzotizacija, racionalistička klasifikacija prirodnih i kulturnih objekata, patronizacija, stvaranje hibridnog subjekta, itd.), nedvojbeno je važan prinos hrvatskoj etnologiji i antropologiji. Od svoga polazišta, analize Fortisova «Puta po Dalmaciji», autor uvjerljivo raspliće putove znanstvenog, socijalnog, povijesnog i institucionalnog usmjeravanja etnoloških škola mišljenja, od otkrića seljaštva kao tipično europskog, romantičarskog pripitomljavanja vlastita egzotičnog predmeta, do «otkrića» zapadne teorije i svađe institucija koje su na temelju toga nastale. Za potrebe ovoga pothvata, sravnjivanja lokalnog epistemološkog stanja znanosti unutar globalnog povijesnog i transkulturalnog konteksta, služit će mu raznovrsna znanstvena literatura, ali autor uglavnom bira svoj samostalni put argumentacije, interpretacije i uvjeravanja, ponekad ostajući pred nužnošću površnoga prepričavanja, naznaka i prečica u predstavljanju svoga teorijskog okvira. Ovo međutim, ne umanjuje važnost stvarnog sadržajnog jezgra ovoga interdisciplinarnog rada, intuitivne vrijednosti analize Fortisova djela,  i autorskog stava o povijesno utemeljenim problemima suvremene hrvatske etnologije. Uvođenjem djela postkolonijalne kritike i kulturalnih studija, disertacija također je važan bibliografski i teorijski pomak domaćoj znanosti.

 

Na temelju iznesenog predlažemo Vijeću da prihvati ovu ocjenu disertacije mr.sc. Tomislava Pletenca, pod naslovom Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije  te da je uputi na postupak obrane.

 

 

 

                                                                   prof.dr.sc. Vitomir Belaj

                                                                   predsjednik povjerenstva

 

                                                                  

                                                                   prof.dr.sc. Dean Duda

                                                                   član povjerenstva

 

 

                                                                   Dr.sc. Ines Prica

                                                                   članica povjerenstva

 


Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

 

Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu stručnog specijalističkog rada Tihane Kraš pod naslovom Prijevod s hrvatskoga na engleski i s engleskoga na hrvatski jezik s osobitim obzirom na područje prava, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

i   z   v   j   e   š   t   a   j:

Tihana Kraš odslušala je i položila sve propisane kolegije na poslijediplomskom specijalističkom prevoditeljskom studiju i izradila ovdje predloženi rad kao završnu obvezu na tom studiju. Ovaj rad, pod naslovom “Prijevod s hrvatskoga na engleski i s engleskoga na hrvatski jezik s osobitim obzirom na područje prava”, ima uvodni dio i sam prijevod. U uvodnom dijelu kandidatkinja analizira proces prevođenja i opisuje postupke koje prevoditelju stoje na raspolaganju prilikom prevođenja s hrvatskog na engleski jezik i obratno. Njena je obveza bila da prevede stotinu stranica teksta, od čega pedeset s engleskoga na hrvatski jezik i pedeset s hrvatskoga na engleski jezik. Tekstovi za prevođenje birani su tako da se osigura raznolikost tematike i sadržaja, kao i stila. Zato je engleski tekstualni korpus za prijevod na hrvatski sastavljen od uzoraka tekstova s tri razna područja, to jest s područja prava, likovnih umjetnosti i književnosti; hrvatski tekstualni korpus za prijevod na engleski sastavljen je od tekstova s područja državne uprave, ekonomske geografije i ronilaštva. Ovako sastavljeni korpus postavlja pred prevoditelja složenu zadaću najprije dobrog razumijevanja sadržaja i smisla koje ti tekstovi nose, a potom sposobnost prenošenja tog sadržaja sredstvima drugog jezika. Pri tome svaki tip teksta postavlja pred prevoditelja ponešto drugačije zadatke. Tako na primjer tekstovi s područja prava zahtijevaju preciznost pravne terminologije, ali i vjernost stilu pravnoga jezika koji se uvelike razlikuje od jezika do jezika i od jednog pravnog sustava do drugoga. Tekstovi s područja likovnih umjetnosti i književnosti zahtijevaju odgovarajući stil uz očuvanje sadržaja u mjeri u kojoj je to moguće. Za prevođenje tako raznolikih tekstova kandidatkinja se služila brojnim pomagalima, kako jednojezičnim i dvojezičnim rječnicima, tako i referentnim tekstovima i terminološkim rječnicima. Posebno treba pohvaliti činjenicu da se služila rječnicima kolokacija, jer kolokacije su u mnogim slučajevima teže za prevođenje od samostalnih leksičkih jedinica. Za prevođenje teksta o usklađivanju zakonodavstva Hrvatske i Europske unije služila se tekstovima Europske unije i posebno Pojmovnikom Europske unije (Eurovoc). Poseban problem na pravnom području je neusklađenost cijelih pravnih sustava, kao što je to slučaj s europskim pravom za razliku od anglosaksonskog prava. Prijevod teksta s područja likovnih umjetnosti nije postavljao posebne terminološke poteškoće, ali je zahtijevao rješavanje finih nijansa kao što su razlike u značenju između riječi imagery i image, za koje je ponudila prijevod slika i motiv, i sama svjesna da time taj problem nije riješila već samo ponudila moguće rješenje. Književni tekst bio je ulomak iz knjige Davida Lodgea Small World. Taj je tekst pravi izazov za prevoditelja, od koga se očekuje ne samo smisao nego i humoristički ton i efekt i traži od prevoditelja visoki stupanj kreativnosti i domišljatosti (posebno kad se radi o igri riječima i aluzijama). Čitav niz kulturoloških pojmova javljaju se kao dodatni izazov gdje se od prevoditelja očekuje ne samo prepoznavanje takvih kulturoloških elemenata nego i njihovo prikladno prevođenje. Zanimljivi su postupci kojima se služila pri prevođenju takvih pojmova. Oni se mogu preuzeti kao posuđenice, doslovno prevesti, zamijeniti srodnim kulturološkim pojmom u hrvatskom jeziku, rječnički definirati, ili pak u krajnjem slučaju ispustiti. Izbor postupka koji će se primijeniti ovisi o komunikacijskoj vrijednosti takvih naziva u konkretnom kontekstu. Prvi tekst koji je kandidatkinja prevela na engleski jezik bavi se ustrojstvom državne i lokalne vlasti u Republici Hrvatskoj i pravnim utemeljenjem decentralizacije. Zanimljiva napomena koju kandidatkinja daje uz taj tekst je taj da je najveći problem u njegovu prevođenju bila činjenica da je loše napisan na hrvatskom jeziku. Kako kaže kandidatkinja: “Nezgrapno formulirane rečenice i nevješta uporaba riječi na mnogim su mjestima otežavale ili onemogućavale njegovo razumijevanje.” Taj je problem dobro poznat svakome prevoditelju, posebno na području državne birokracije, ali i likovnih umjetnosti, arhitekture, pedagogije i slično.

Teškoće prevođenja teksta o ekonomskoj geografiji Hrvatske najviše dolaze do izražaja u stručnom nazivlju, za koje ne postoje odgovarajući izvori u hrvatskom jeziku. Kandidatkinja se našla u poziciji da sama odabere naziv i da onda njegovu vjerodostojnost provjerava u tekstovima s toga područja na engleskom jeziku kao i na Internetu. Tekst o ronilaštvu (vodič po olupinama hrvatskog Jadrana) bio je terminološki najteži i najzahtjevniji jer opisuje brodove, govori o povijesti broda, o okolnostima u kojima je potopljen i stanju njegove olupine na dnu mora. To nazivlje obuhvaća pored opisa broda i cijeli niz pojmova ratne mornarice i pomorske biologije.

Pregled prevedenih tekstova i njihovo uspoređivanje s izvornicima pokazuje da je kandidatkinja u svim slučajevima ispravno pristupila prevoditeljskom poslu, te da je ponekad više, ponekad manje uspješno taj svoj pristup i opravdala prirodnošću i komunikacijskom uspješnošću prijevoda. Provjera izvornika i prijevoda pokazuje da je kandidatkinja savjesno obavila svoj posao i da je, poštujući izvornik, dala prijevod koji bi uz uobičajene lektorske zahvate mogao biti objavljen. Razumljivo je da je prijevod na hrvatski jezik prirodniji i idiomatičniji od prijevoda na engleski jezik. Prijevod na engleski jezik ima pogrešaka leksičke i sintaktičke naravi, ali ne takvih da bi diskvalificirale prijevod. Lektorski zahvati na takvim tekstovima (prijevodima na engleski jezik) bili bi još važniji i korisniji nego kad se radi o prijevodima na hrvatski jezik. Neke od takvih primjedaba raspravit će se na usmenoj obrani. Na temelju svega što je ovdje rečeno možemo zaključiti da je Tihana Kraš uspješno obavila radni zadatak prijevoda s engleskog i na engleski jezik i da je tekstove odabrane za prijevod uspješno prevela. Time je dokazala da može uspješno prevoditi tekstove različitih sadržaja, da se zna služiti raznolikim pomagalima i da se može dalje usavršavati kao prevoditelj s hrvatskoga na engleski i s engleskoga na hrvatski jezik. Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovu ocjenu i kandidatkinju uputi na usmenu obranu rada.

 

U Zagrebu, 1. rujna 2003.

 

Članovi povjerenstva:

1.      dr.sc. Vladimir Ivir, red. prof.

 

2.      mr.sc. Nataša Pavlović, viši lektor

 

3.      mr.sc. Vesna Beli, viši lektor

 

 

 


FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

 

 

 

 

 

Predmet: Ocjena magistarskog rada Tamare Krajna Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001)

 

Fakultetsko vijeće  Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 14. srpnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tamare Krajne pod naslovom Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001).

Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći

 

 

I Z V J E Š T A J

 

          Magistarski rad Tamare Krajna pod naslovom  Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001) obuhvaća 127 stranica teksta s 44 tablice i 11 slika. Rad uključuje 126 bibliografskih bilješki iz 80 izvora navedenih u popisu korištene literature. Podijeljen  je u 6  dijelova.

            U “Uvodu” pristupnica najprije raspravlja o klasifikaciji znanosti i znanstvenoga rada te se posebno osvrće na definiciju i podjelu tehničkih znanosti. Iznoseći temeljna obilježja znanstvene komunikacije općenito i znanstvenog časopisa kao njezinog temeljnog formalnog nositelja, pristupnica posebnu pozornost poklanja znanstvenoj komunikaciji u tehničkim znanostima i specifičnoj ulozi znanstvenih časopisa. U “Uvodu” se zatim raspravlja o definiciji bibliometrije te metodi kojom se ona služi te govori o uporabi bibliometrijskih pokazatelja u vrednovanju znanstvenoga rada.

U odjeljku “Svrha istraživanja” pristupnica iznosi da bibliometrijske analize rezultata znanstvenoga rada nisu dosada izvođene na uzorku hrvatskih autora/ustanova s područja tehničkih znanosti. Temeljna je svrha ovoga rada bila, stoga, s pomoću bibliometrijske analize utvrditi da li su hrvatski autori s područja tehničkih znanosti prisutni u međunarodnoj znanstvenoj zajednici i kakav je međunarodni odjek njihovoga  istraživanja. Imajući u vidu mjerila i uvjete po kojima znanstveno i akademski napreduju hrvatski znanstvenici, za analizu je odabran hrvatski znanstveni časopis Strojarstvo, koji objavljuje radove s područja teorije i prakse strojarstva i koji je zastupljen u istaknutim međunarodnim bibliografskim bazama podataka.

Odjeljak “Uzorak i metode istraživanja” započinje analizom uređivačko-izdavačkih obilježja časopisa Strojarstvo. Pristupnica zatim detaljno opisuje uzorak čiju će bibliometrijsku analizu provesti na tri razine (članci, referencije, citati). Opisane su bibliometrijske i statističke metode koje će koristiti tijekom  istraživanja te način obrade i prikaza rezultata.

U odjeljku “Rezultati” prikazani su nalazi trorazinske bibliometrijske analize časopisa Strojarstvo u razdoblju od 1992. do 2001. godine grafikonima, slikama i tablicama. Analiza članaka provedena je prema:

q       kategoriji radova (izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje, pregledni članak, strukovni članak, izlaganje sa znanstvenog skupa), 

q       broju autora,

q       suradnji među autorima/ustanovama/državama (prema adresama potpisanih autora),

q       jeziku članka,

q       broju referencija.

Analiza referencija provedena je prema:

q       izvoru (knjiga, periodika, kvalifikacijski radovi, ostalo),

q       jeziku,

q       godini objavljivanja,

q       autorskoj samocitiranosti

Temeljem analize referencija sačinjen je i popis najčešće korištenih časopisnih naslova kao izvora referencija navedenih u časopisu Strojarstvo.

Analiza citiranosti radova objavljenih u časopisu Strojarstvo provedena je prema:

q       učestalocti citiranja,

q       kategoriji citiranog rada,

q       tipu citata (neovisni citat, samocitat),

q       časopisima u kojima su članci citirani,

q       godini citiranja u odnosu prema godini objavljivanja rada,

q       jeziku citiranoga rada.

Rezultati su opisani i uspoređeni s nalazima sličnih istraživanja u odjeljku Rasprava. Analizom časopisa Strojarstvo utvrđeno je da časopis godišnje prosječno objavi 32 do 33 članka te da je jedna trećina članaka razvrstana u kategoriju izvornih znanstvenih radova. Čak 54,8% radova su jednoautorski. Prosječan broj autora po članku je u porastu, a na višeautorskim radovima u desetogodišnjem razdoblju iznosi 1,82. Od ukupnog broja zastupljenih autora, čak 79,4% dolazi iz hrvatskih institucija. Najzastupljeniji su autori s Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba. Na drugome su mjestu slovenski autori, vezani uz različite slovenske znanstvene ustanove. To ukazuje na međunarodnu ulogu časopisa Strojarstvo. Analiza međuautorske suradnje pokazala je da je najveći broj radova nastao međusobnom suradnjom znanstvenika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, dok je izrazito mala suradnja među različitim hrvatskim fakultetima, odnosno sveučilištima (7,2%) te međunarodna suradnja (5,5%). Na hrvatskome jeziku, s engleskim sažetkom, objavljeno je 80% članaka, a preostali dio na engleskome.  Svaki objavljeni članak sadržava u prosjeku 12,1 referencija, pri čemu je 43% časopisnog podrijetla, 28,8% odnosi se na knjige, a 28,9% na ostalu građu (zbornike, patente i sl.). Od ukupnog broja referencija iz periodičnih publikacija, 57% objavljeno je u manje od 13% ukupnog broja referiranih naslova. Od ukupnoga broja referencija, preko 55% objavljeno je na engleskome jeziku, što ukazuje na značajno korištenje inozemne literature. Hrvatska literatura zastupljena je u više od 24%  izvora. Polovica navedene literature objavljena je prije 1988. godine, starija je od pet, odnosno 10 godina (analizirano je razdoblje od 1992. do 2001. godine). Analiza referencija s aspekta samocitiranosti pokazala je da se 19% svih referencija odnosi na samocitate jednog od autora. Analiza citata koje su primili časopisi objavljeni u Strojarstvu  u analiziranome razdoblju u časopisima indeksiranima u citatnoj bazi Web of Science pokazala je da je jedan ili više puta citirano samo 14% svih analiziranih članaka. Čak 88% objavljenih radova citirano je samo jedanput. Samo jedan članak citiran je 10 puta.

Pristupnica u Zaključku ističe da su rezultati bibliometrijske analize časopisa Strojarstvo pokazali da su hrvatski autori s područja tehničkih znanosti inkorporirani u međunarodnu znanstvenu zajednicu: njihovi radovi dostupni su u međunarodnim bibliografskim bazama podataka, a struktura referencija objavljenih radova pokazuje da hrvatski znanstvenici svoja istraživanja temelje na spoznajama objavljenima u inozemnim znanstvenim časopisima (preko 50% svih korištenih izvora). Zanemariv je, međutim,  odjek hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti, mjeren citatima u citatnim bazama podataka. To ukazuje kako na specifičnost obrasca objavljivanja i citiranja u području tehničkih znanosti općenito tako i na specifičnosti hrvatske akademske i znanstvene zajednice.

Na temelju iznesenog u ovom izvještaju, predlažemo sljedeću OCJENU:

 

Magistarski rad Tamare Krajna Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001) pokazuje da je autorica svladala i u svojem istraživanju primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, da je proučila relevantnu literaturu i da je u obradi teme došla do rezultata primjerenih za daljnje praćenje spomenute teme. Specifičnost ovog rada očituje se u temeljitom sagledavanju bibliometrijskih obilježja objavljenih znanstvenih članaka na relevantnom desetogodišnjem uzorku hrvatskog korpusa autora s područja tehničkih znanosti. Znanstvena postignuća male znanstvene zajednice nužno trebaju međunarodnu recepciju i provjeru, za što rezultati takve analize daju vjerodostojne dokaze. Stoga se u postupku znanstvenoga i nastavnog napredovanja u hrvatskoj akademskoj i znanstvenoj zajednici primjenjuju bibliometrijski pokazatelji (broj objavljenih radova dostupnih međunarodnoj znanstvenoj zajednici, broj citata). Vrijednost ovoga rada upravo je u konkretnim naznakama kako utemeljenosti gornjih postavki, tako i mogućnosti daljnjega istraživanja. Potrebno je istaknuti da je to prva bibliometrijska analiza provedena na uzorku hrvatskih autora i jednog  hrvatskog časopisa s područja tehničkih znanosti.

 

Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Tamare Krajna Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001) te da pristupnici omogući nastavak postupka.

 

U Zagrebu, 3. rujna 2003.

 

dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

predsjednica povjerenstva

 

 

dr. sc. Jelka Petrak, doc.

članica povjerenstva

 

 

dr. sc. Daniela Živković, doc.

članica povjerenstva  

 


Dr. sc. Sanja Cvetnić, docent, predsjednica Povjerenstva

Dr. sc. Vladimir Marković, red. prof., član Povjerenstva

Dr. sc. Katarina Horvat-Levaj, istraživač u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, član Povjerenstva

 

Fakultetskome vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

 

Predmet: ocjena magistarskoga rada Dubravke Botice

 

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 14. srpnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Dubravke Botice pod naslovom »Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća«. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeće

 

S K U P N O         I Z V J E Š Ć E

 

          Magistarski rad Dubravke Botice »Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća« ima 339 stranica, u koje je uvršeno 137 ilustrativnih priloga (fotografija, tlocrta, presjeka, vezanih uz 30 obrađenih crkvenih građevina). Tekst je popraćen je s 756 bilježaka, s popisom od 119 jedinica korištene literature na 15 stranica, 6 stranica popisa ilustracija s legendama, 38 stranica prijepisa korištenih arhivskih izvora, sažetkom na hrvatskome i njemačkome jeziku, ključnim riječima rada i životopisom kandidatkinje  te na posljetku kazalom. Sâm rad izložen je u pet poglavlja: I. Uvod, II. Tipske skupine, III. Oblikovanje pročelja, IV. Vrijeme izgradnje, tipologija i pitanje stila, V. Katalog, a njima su dodana dva prateća (VI. Izvori i literatura te VII. Sažetak, Ključne riječi, Životopis i Sadržaj).

 

          U »Uvodu« (str. 1-18) Dubravka Botica najavljuje metodologiju istaživanja, i postavlja povijesni okvir, odnosno daje opći pregled povijesne situacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od 17. do sredine 19. stoljeća s naglašenim ključnim trenutcima i u kontekstu političke vezanosti s drugim zemljama Habsburške monarhije (Tridesetogodišnji rat, Drugi leopoldinski rat, Josip II. i njegove reforme...). Nakon toga izlaže lokalnu, crkvenu povijest Vrbovečkoga arhiđakonata. Posebno uspješno u taj povijesni pregled uključuje posljednju uvodnu temu, problem naručitelja sakralne arhitekture, od plemićkih obitelji Erdödy i Rattkay do mjesnih župnika.

 

          Drugo poglavlje, »Tipske skupine« (str. 19-70) dijeli građu, odnosno crkve s područja Vrbovečkoga arhiđakonata, prema tlocrtnim oblicima u dvije osnovne skupine. To su longitudinalne i centralne crkve, a pridružuje im i treći, »hibridni« tip – dvije crkve koje su prigradnjom kapela dobile križni tlocrt i pokazuju značajke prvih dviju skupina, ali se tipski mogu promatrati izdvojeno kao crkve križnog tlocrta. Pomno analizirajući tlocrte, Dubravka Botica unutar tipske skupine longitudinalnih crkava razlikuje crkve s Wandpfeilerima (zidnim stupcima), jednoprostorne svođene crkve, crkve sa svođenim svetišem i tabulatom u brodu i višetravejne crkve s početka 19. stoljeća. Za svaku tipsku grupaciju daje genezu tipa i moguće puteve dotoka utjecaja, te kritički osvrt na dosadašnju tipsku sistematizaciju srodne građe. Isti postupak koristi u izlaganju tipske skupine crkava centralnih tlocrta, koju dijeli na četverolisne crkve, crkve s brodom kvadratnoga tlocrta i ovalnoga tlocrta. U poglavlju »Tipske skupine« razvidna je dobra upućenost u komparativnu građu i relevantnu literaturu o crkvenoj arhitekturi na području srednje Europe.

 

          Treće poglavlje, »Oblikovanje pročelja« (str. 71-90), problematski drugačije pristupa crkvama Vrbovečkoga arhiđakonata i promatra ih kroz značajke vanjskoga izgleda. U njemu Dubravka Botica kao osnovni razlikovni element uzima smještaj i konstrukcija zvonika, pa u obrađenim crkvenim pročeljima nalazi šest rješenja: zvonik pred pročeljem, bočno smješteni zvonik, zvonik iznad/iza pročelja, pročelje s dva zvonika, zvonik na preslicu, atrij pred pročeljem. Neka rješenja pojavljuju se samo u jednom primjeru (pročelje s dva zvonika, atrij pred pročeljem), a učestalost i porijeklo drugih rješenja naglašena je kroz samostalnu obradu svake skupine, ponovno u širem kontekstu crkvene arhitekture susjednih regija i uz osvrt na dosadašnja istraživanja. Poglavlje završava s pogledom na crkvenu arhitekturu u krajoliku, na njezin vizalni naglasak smještajem na reljefno istaknute brežuljke i na odnos crkvene arhitekture spram profane arhitekture, poglavito burgova ili dvoraca. 

 

          »Vrijeme izgradnje, tipologija i pitanje stila« (str. 91-106), četvrto je poglavlje u kojemu Dubravka Botica na osnovu prethodno utvrđenih tlocrtno-prostornih tipova i njihove analize iznosi stilsku periodizaciju pojedinih skupina. Vrlo zahtjevan zadatak primjereno je proveden uz točnu premisu kako je periodizaciju barokne umjetnosti u srednjoj Europi potrebno promatrati drugačije od periodizacije koja se temelji na rimskom baroku i njegovim razdobljima. Uz stilska određenja predložene su godine i osnovne značajke. Ranobarokno razdoblje u tom se prijedlogu Dubravke Botice proteže do 1680., odnosno 1690. godine, a obilježeno je naglašenim kontinuitetom gotike u ranobaroknoj arhitketuri, pogotovo kroz konstruktivno rješenje tzv. Wandpfeiler crkava. Zrelobarokno (i kasnobarokno) razdoblje moguće je pratiti do oko 1780. godine. U njemu raznolikost u tipologiji (longitudinalni i centralni tip) prati popuštanje tradicijskih utjecaja i veća prisutnost baroknih stilskih značajki u prostornim i dekorativnim rješenjima. Vrhunac graditeljske aktivnosti – koji je na usporedivu i srodnu primjeru susjedne Štajerske dosegnut između četrdesetih i šezdesetih godina XVIII. stoljeća – zapadni dio Hrvatskoga zagorja, a s njime i Vrbovečki arhiđakonat dosiže kasnije, oko 1770. godine. Treće razdoblje, kasnobarokni klasicizam, (od 1780. do 1830.) označeno je stilski novim pristupom arhitektonskoj dekoraciji, prilagodbama postojećih tipskih rješenja novim umjetničkim zahtjevima ili nazorima (jozefinske crkve). Ovim poglavljem Dubravka Botica zaključuje probleme magistarskoga rada, prije opsežene obrade pojedinih djela u katalogu.

 

          Peto poglavlje, »Katalog« (str. 107-276) analizira svaku od trideset crkvenih građevina Vrbovečkoga arhiđakonata iz razdoblja od XVII. do sredine XIX. stoljeća, uz tlocrt i fotografije objekata. Obrađene su crkve i kapele u mjestima: Bojačno, Bregi Kostelski, Desinić, Hum Košnički, Ivanić Miljanski, Kapelski Vrh, Klanjec (župna crkva i kapela), Kostel (župna crkva i kapela), Kraljevec na Sutli, Lastine, Lenišće, Letovčan Novodvorski, Lušaki, Pavlovec, Pregrada, Prišlin, Risvica, Rozga, Sopot, Sutlanska Poljana, Sveti Križ Tuheljski, Svetojurski Vrhi, Taborsko, Tuhelj, Velika Erpenja, Vinagora, Vrhi Pregradski, Zagorska Sela. Na početku su tabelarno predočeni lokaliteti, titulari crkava i vrijeme gradnje, pregledno je ponovljena podjela građevina prema tipovima i zemljopisnom je kartom Vrbovečkoga arhiđakonata predočen smještaj pojedinih objekata. Analiza građevina temeljita je, precizna i praćena arhivskim podatcima iz župskih spomenica i vizitacija. Ispisani su natpisi na građevinama koji svjedoče o gradnji, obnovi ili donatorima, a u završnim se rečenicama Dubravka Botica svaku građevinu određuje stilski, osvrće se na probleme autorstva te odnosa djela spram okružja.

 

          Nakon kataloga slijedi dio prateći dio rada objedinjen u poglavlje »Izvori i literatura« (str. 277-330). Dubravka Botica navodi arhivske izvore: vizitacije kanonika sačuvane u Nadbiskupskome arhivu u Zagrebu, zapisnike sjednica Varaždinske županije koji se sada nalaze u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu i spomenice župa. Za objavljenu arhivsku građu upućuje na literaturu, a za svaku kapelu ili crkvu je iz neobjavljenih dokumenata transkribirala onaj dio koji je se na njih odnosi. Osim toga, navedena je bibliografija cjelokupnoga rada po kojoj je razvidno da je uz hrvatske autore koristila i stariju  i  noviju literaturu vezanu uz arhitekturu srednje Europe, a posebno je iscrpan njezin uvid u literaturu njemačkoga govodnoga područja.

 

          Na kraju rada Dubravka Botica donosi sažetak na hrvatskom i njemačkom jeziku, ključne riječi, životopis i kazalo.

         

 

         

Na temelju iznesenoga u ovom izvješću, predlažemo sljedeću

 

O C J E N U

 

Magistarski rad Dubravke Botice pod naslovom » Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća « pokazuje da je ona savladala i uspješno primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkoga rada tijekom istraživanja, da je konzultirala relevantnu literaturu, te da se u obradi odabrane teme koristila temeljnim i komparativnim istraživanjima. Ona je došla do rezultata koji su primjereno analitički iscrpni, ali ujedno i neprestano kontekstualizirani. Obrađenu sakralnu arhitekturu ona sučeljava s djelima, autorima, pojavama, stilskim gibanjima i općenitim umjetničkim situacijama u susjednim regijama, posebice susjednoj (južnoj) Štajerskoj, ali i u drugim zemljama i regijama nekadašnje Habsburške monarhije. Tako pokazuje da je uz istraživačku vrsnoću, sposobna promotriti djela u širem kontekstu, valorizirati ih u situaciji srednje Europe.

 

Znanstveno postignuće ovoga rada je u temeljitoj obradi sakralne arhitekture zadane regije u vremenskome rasponu od dva i pol stoljeća. Međutim, rezultate topografski omeđena područje Dubravka Botica uspješno je stavila u širu panoramu koja samom usporedbom otkriva nove značajke obrađenoga korpusa. Uz preciznu analizu i znanstveno-istraživačku temeljitost ta se kontekstualizacija pokazuje kao dodatna, vrlo naglašena kvaliteta ovoga rada.

Na kraju predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Dubravke Botice pod naslovom naslovom » Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća« i da je uputi na daljnji postupak obrane.

 

U Zagrebu, 2. rujna 2003.

 

Doc. Dr. sc. Sanja Cvetnić, predsjednica

Prof. Dr. sc. Vladimir Marković, član

Dr. sc. Katarina Horvat-Levaj, član


                                                                                    Zagreb, 15. srpnja, 2003.

 

 

Izvještaj stručnog povjerenstva

za ocjenu magistarskog rada Saše Puzića

 

 

 

            Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. lipnja 2003. imenovalo nas u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Saše Puzića Interkulturalizam u posttradicionalnom društvu.  Podnosimo

 

                                    I Z V J E Š T A J

 

            Saša Puzić predao je magistarski rad na ukupno 109 strana računalskog ispisa s dvostrukim proredom. Tekst je podijeljen na Uvod i  osam poglavlja: Refleksivnost, institucije, identitet, Strukturalnost suvremenog gubitka smisla, Nacionalni identitet, Izazov etničke pluralizacije, Značenja kulture, Interkulturno obrazovanje, Interkulturalizam i nastava povijesti u hrvatskim školama, Zaključna razmatranja. Na kraju je dat sažetak na hrvatskom i njemačkom jeziku, te popis literature koja se sastoji od 109 jedinica, od kojih su 42 na engleskom i njemačkom jeziku.

            Osnovni cilj rada bila je kritička analiza pretpostavki, praktičnih dosega i mogućnosti interkulturalizma kao mogućeg ( i za autora očito poželjnog) modela socio-kulturne integracije (manjinskih) grupa u suvremenim pluralističkim društvima. U tu svrhu se na idealnotipski način analiziraju najvažniji strukturalni procesi odgovorni za gubitak tradicionalnog smisaonog zajedništva te procese socio-kulturne fragmentacije. Pri tome se ističe da ugrožavanje tradicionalnih identiteta svoju karakterističnu reakciju nalazi u jačanju svakovrsnoga fundamentalizma. Jačanje fundimentalizama u bitnome se sagledava kao proces posttradicionalne obnove identiteta, te se u tom smislu razumijeva i aktualno (re)etniziranje osnova nacionalne pripadnosti, osobito u tranzicijskim društvima.

            Oslanjajući se na istaknute istraživače društva, Puzić u svom radu analizira neke ključne aspekte suvremenih društvenih promjena, koje sve ubrzanije pluraliziraju nekada ustaljene kulturne obrasce, kao što su kolektivni kulturni identiteti. Štoviše, pokazuje se da moderna društva sve teže ispunjavaju jednu od svojih temeljnih antropoloških funkcija, a to je proizvođenje i posredovanje smisla same egzistencije, kako svojih pojedinačnih članova tako i njihovih asocijacija. 'Strukturalne karakteristike koje su najzaslužnije za privredno blagostanje i sigurnost demokratske pravne države (strukturalna diferencijacija funkcija i moderni pluralizam), istovremeno su odgovorne za pojavu i širenje individualnih i društvenih kriza smisla'.

            Suvremeno društvo pristupnik označava postradicionalnim, kako ga je konceptualizirao Giddens (1996). Naime, 'iako je moderna od samog početka rastvarala tradiciju, te je već po definiciji određena u suprotnosti spram iste, na mnogim su područjima društvenog života postojeće tradicije prerađivane, dok su se drugdje izgrađivale nove. Zapravo se može reći da su moderna i tradicija koegzistirale u simbiozi gotovo dvjesto godina, sve do 60-ih godina 20 st'. Tako i 'koncepti poput nacije ili obrazovanja (u društveno-programatskom smislu) također predstavljaju primjere tradicija koje prate moderni društveni razvitak'. Tradicija se u modernim društvenim uvjetima nalazi pod stalnim strukturalnim pritiskom, a njezinim slabljenjem zamagljuju se ustaljeni, društveno objektivizirani, smisaoni obrasci ponašanja ljudi. Ipak, tek kada postanu radikalno refleksivni, modernizacijski procesi postaju nespojivi s integritetom tradicije kao takve. Snažno jačanje i širenje raznih vidova fundamentalizma može se razumijeti baš kao reakcija na temeljnost i ubrzanost društenih promjena. Stoga islamski fundamentalizam, primjerice, nije tradicionalistički pokret, jer 'islamisti nastavljju, zbog društvenog otpora i političke pobune, s obnovom kulturnog identiteta, a to je ustvari iznimno moderno' (Castells, 2002).

            'U posttradicionalnom društvenom okruženju gdje se, načelno, svi oblici života mogu dovesti u pitanje, potraga za smislom podjednako se individualizira i privatizira, kao što se gradi oko komunalnih 'identiteta otpora' (Castells,2002). Kulturna različitost tako postaje nezaobilaznim dijelom modernizacijskog procesa, pri čemu se normativna suprostavljanja javljaju u svim domenima društvenosti (Berger,1997). Bilo da se radi o sistemskom potkopavanju tradicionalnih vrijednosti i sveprisutnoj tendenciji individualizaciji, ili pak o ekstenzivnim oblicima migracija, važeće vrijednosno-normativne strukture neminovno su izložene pritiscima u smjeru pluralizacije.'

            Nakon Drugoga svjetskog rata došlo je do priljeva gotovo dvadeset milijuna stranih radnika i članova njihovih obitelji, uglavnom iz zemalja mediteranskog bazena, u industrijski razvijene zemlje zapadne i sjeverne Europe. Kao posljedica suvremenih masovnih imigracija (radnih i političkih) javile su se nove etničke i vjerske manjine, odnosno useljenička društva doživjela su (daljnju) kulturnu pluralizaciju. Puzić ukratko prikazuje tri koncepta kojima se pokušalo objasniti dosadašnji neuspjeh društava primitka u pokušajima integracije i asimilacije imigranata: 'kulturna migracija', 'etnička obnova' i 'politika etnizacije'. No, njegov je interes usmjeren na novi diskurs kulturnoga pluralizma koji se polako probija od kraja 60-ih, prema kojemu treba napustiti ideal kulturno homogenoga društva i umjesto njega razvijati multikulturalno društvo, kojega konstituiraju međusobno priznate različite kulturne zajednice. Zapravo, Puzić odbacuje ne samo 'rigidni asimilacionizam', nego i 'radikalni multikulturalizam', budući oba koncepta počivaju na shvaćanju kulture kao 'prirodne vrste', a ne društvene konstrukcije. Priklanja se 'intermedijarnom koncipiranju interkulturalizma', koji grupama i pojedincima pruža mogućnost angažiranog sudjelovanja u osmišljavanju svoga socijabiliteta (Berger i Luckmann, 1996).

            Interkulturalistički koncept nastao je u Europi sredinom sedamdesetih. Njegova je temeljna pretpostavka da su sve kulture jednako vrijedne i da one trebaju težiti ravnopravnom dijalogu. Interkulturalizam se javio kao novi odgovor na neuspjehe integracije stranih radnika i osobito obrazovne neuspjehe migrantske djece. On je uputio na vezu između socijalne, i onda obrazovne, promocije kulturnih manjina i socijalne afirmacije njihovih kultura, odnosno kulturnih identiteta. Uvažavajući vrijednost svake kulture po sebi, 'interkulturalistički pristup istovremeno teži prerastanju višekulturnog u interkulturno društvo međusobnim prožimanjem kultura. Uviđajući opasnosti statičnog multikulturalizma, s inherentnom tendencijom prema getoizaciji i kulturnoj izolaciji, interkulturalizam teži suodnosu kultura u kojem one ne gube svoja posebna obilježja, ali u svom dodiru ujedno stvaraju novu kulturnu sintezu.(...) Iako se promicanje interkulturnog dijaloga načelno odnosi na sve razine društvenoga života (Campani i Gundara, 1994), područje obrazovanja čini njegovu žarišnu točku. Kod ovoga se posebna pažnja poklanja socio-kulturnoj integraciji djece stranaca, i to prvenstveno putem afirmacije različitih manjinskih identiteta'. Za razliku od rigidnog etniciteta koji se temelji na partikularnom kulturnom obrascu, interkulturni projekt razvoja inkluzivističkih identiteta pretpostavlja primarno komunikativne strukture temeljene na univerzalističkim načelima (Habermas, 1996)'.

            S pitanjem interkulturalizma u kontekstu hrvatskoga društva, Puzić se bavi više ilustrativno preko analize promjena u sadržajima nastavnih planova i programa povijesti u osnovnoj školi i gimnaziji. Nastava povijesti, naime, uz književnost, zbog svoje formativne odgojno-obrazovne uloge, u središtu je interkulturalističke i multikulturalističke kritike tradicionalnih etnocentričkih politika. Koristeći se podacima nekih empirijskih analiza sadržaja predmeta povijesti u hrvatskim školama zaključuje da, unatoč nekim novijim deklarativnim promjenama, ekskluzivno nacionalni sadržaji prevladavaju kako po ukupnom broju tematskih jedinica, tako i  po većoj pozornosti koja im se posvećuje u njihovoj didaktičko-metodičkoj razradi. Interkulturalnim perspektivama, po pristupnikovom mišljenju, nije ostavljeno dovoljno prostora. To je osobito razvidno spram povijesnih sadržaja vezanih uz nacionalne manjine koje žive u Hrvatskoj. Na njih se odnosi tek jedan posto ukupne nastave povijesti u osnovnim školama i gimnazijama.

            S obzirom na okolnost da se održavanje identiteta i održavanje tradicije uzajamno uvjetuju, u postradicionalnim se uvjetima fundamentalističkoj obnovi identiteta suprostavlja intermedijarno generiranje povjerenja, zaključuje Puzić. 'Ako se pri tome uzme u obzir sva kompleksnost tradicijskog socio-kulturnog sklopa, logično je  da se interkulturalizam, pod pretpostavkom da se želi nadići njegova sadašnja, po nogo čemu deklarativna razina (Campani i Gundara, 1994), ne smije se fokusirati  isključivo na obrazovanje. (..) Sveprisutni procesi globalizacije i strukturalne diferencijacije kontinuirano potkopavaju sve oblike samorazumljivosti pa se, između ostalog, i svi refleksivni pokušaji uspostavljanja starih ili novih tradicija - od etno-nacionalnih do multikulturalnih - dugoročno pokazuju nestabilnima. U skladu s time, nakon obrazovne, u bitnome, hermeneutičke pripreme, slijedila bi intermedijarna prerada i, u idealnom slučaju, svakodnevna internalizacija interkulturalnih vrijednosti. Jer u svijetu koji je izgrađen na 'izmičućem pijesku', jedino sposobnost dijalektičke sinteze omogućava istinsku artikulaciju istoga toga svijeta.'

 

            Zaključak i prijedlog. Pristupnik se prihvatio jedne doista složene teorijske teme na kojoj se prelamaju neka ključna pitanja sociološke spoznaje suvremenoga društva, njegove konstitucije i promjene. Pri tome je pokazao dobro poznavanje relevantne literature i sposobnost povezivanja, te sistematiziranja i primjene sofisticiranih teorijskih koncepata. U tome ponekad nije jasan i konzistentan, ali uspijeva održati raspravu na tragu zacrtanog zadatka i osnovne teze. Uvažavajući da je interkulturalizam kontroverzan i nedovršen teorijski i društveni projekt, povjerenstvo je suglasno da je njegov rad solidan sociološki doprinos širenju interkulturalističkog diskursa u nas. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu i omogući Saši Puziću nastavak procedure u stjecanju znanstvenoga stupnja magistra znanosti, na području društvenih znanosti, polje - sociologija.

 

 

                                                                                                Stručno povjerenstvo:

 

                                                                                    1. dr.sc. Milan Mesić, red. prof.

 

 

                                                                                    2. dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

 

 

3. dr. sc. Branislava Baranović, viši znan. suradnik Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu


 

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 14. srpnja 2003.  imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li Lidija Tepeš Golubić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima. Podnosimo

 

Izvještaj

 

Lidija Tepeš Golubić upisala je Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike u akademskoj godini 1998/99. Položila je sve propisane ispite, a kvalifikacijski rad «Deutsche Lehnwörter im Kochbereich» obranila je 10. prosinca 2001. godine pred povjerenstvom u sastavu dr. sc. Stanko Žepić, redovni profesor, predsjednik; dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof., član; dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof., član. Time je stekla uvjete za upis doktorskog studija koji pohađa od 26. listopada 2002. godine.

 

Lidija Tepeš Golubić sudjelovala je izlaganjima na nekoliko stručnih i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i Sloveniji. Objavila je dva rada: Tepeš, Lidija: »Bok, komad! Šta ima?« – Neke osobitosti govora mladih. Jezična norma i varijeteti.  Zagreb-Rijeka. 1998., str.583-588.;  Tepeš, Lidija: »Germanizmi u zagrebačkim kuharicama«. Suvremena lingvistika 51-52. Zagreb 2001., str. 291-293. te recenziju knjige Velimira Piškorca »Deutsches Lehngut in der kajkavischen-kroatischen Mundart von Đurđevec in Kroatien», Zagreber Germanistische Beiträge 7. 1998., str.198-200.

 

Tema disertacije Lidije Tepeš Golubić su njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima.

 

Kandidatkinja će istražiti njemačke posuđenice u pisanom hrvatskom jeziku, utvrditi njihov broj, gramatičke promjene koje su se dogodile tijekom adaptacije i analizirati kontekste u kojima autori posežu za germanizmom u pisanom tekstu. Polazna je hipoteza da germanizmi služe stilističkom obogaćivanju teksta. Rad će obuhvatiti sve njemačke posuđenice koje se navode u hrvatskim rječnicima. Kao izvor za građu poslužit će rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića u usporedbi s »Rječnikom stranih riječi« Anić - Goldstein, Klaićevim rječnikom «Rječnik stranih riječi» (posljednje izdanje) i «Leksikonom hrvatskog jezika» više autora, u izdanju Leksikografskog zavoda.

Rad će detaljno istražiti morfološke osobitosti njemačkih posuđenica, procese integracije i adaptacije.

Stilistička upotreba germanizama u suvremenom hrvatskom jeziku bit će opisana temeljem kontrolnog korpusa dobivenog iz dnevnog tiska. Večernji list i Jutarnji list poslužit će za sastavljanje takvog kontrolnog korpusa. Analiza germanizama u aktualnom dnevnom tisku definirat će stilističku vrijednost upotrebe njemačkih posuđenica u pisanom jeziku danas.

 

Članovi stručnog povjerenstva utvrdili su da kandidatkinja Lidija Tepeš Golubić ispunjava uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike za odobravanje teme doktorata.

Predloženi rad Njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima dobro je obrazložen i predstavljat će značajan teorijski doprinos našoj lingvistici pa stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da ga prihvati.

 

Prof. dr. Zrinjka Glovacki-Bernardi voditeljica je projekta uz koji je vezana tema disertacije pa predlažemo da se prihvati njezino imenovanje za mentoricu.

 

Zagreb, 21.07.2003.

Stručno povjerenstvo

 

dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, red.prof.

 

dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.

 

dr.sc. Velimir Piškorec, docent


Fakultetsko vijeće                                                                                             Lidija Tepeš Golubić

Filozofskog fakulteta                                                                 Horvatovac 67a

Sveučilišta u Zagrebu                                                             10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

 

Sinopsis doktorskog rada

 

Njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima

 

 

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje:    jezikoslovlje

Grana:  germanistika

 

 

            Doktorski rad pod naslovom “Njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima” pobliže bi se bavio njemačkim riječima preuzetim u hrvatski, s težištem na onim germanizmima koje nalazimo u suvremenim hrvatskim rječnicima i rječnicima stranih riječi, te bi provjerio njihovu upotrebu u dnevnom tisku.

Veze Hrvatske i Austrije, odnosno Njemačke, pogodovale su preuzimanju njemačkih, odnosno riječi austrijske varijante njemačkog jezika. Intenzivni utjecaj Njemačke i Austrije na hrvatski društveni, politički i svakodnevni život pretpostavka je za jezični kontakt i preuzimanje niza riječi u hrvatski. Društveno-kulturni kontekst potreban je kako bi se neki elementi jezičnih dodira ispravno protumačili.

Jezični kontakt bio je osnovni preduvjet za preuzimanje njemačkih riječi u hrvatski pa je stoga vrlo bitno u radu prikazati sociolingvističku pozadinu jezičnog posuđivanja.

U ovom radu želim istražiti njemačke posuđenice u pisanom hrvatskom jeziku, utvrditi njihov broj, gramatičke promjene koje su se dogodile tijekom adaptacije i analizirati kontekste u kojima autori posežu za germanizmom u pisanom tekstu jer moja je hipoteza da germanizmi služe stilističkom obogaćivanju teksta.

Rječnik hrvatskog jezika Vladimira Anića «Veliki Anić» poslužit će kao izvor za građu. Cilj je popisati i obraditi sve natuknice s oznakom njem. znači germanizam, njegovo značenje te njemačka riječ iz koje je germanizam potekao, i izvorno značenje. Korpus dobiven popisom germanizama iz «Velikog Anića» usporedit će se s “Rječnikom stranih riječi” Anić - Goldstein, kako bi se utvrdilo navode li Anić i Goldstein germanizme iz “Velikog Anića” i u “Rječniku stranih riječi” kao strane riječi. Ti popisi dopunili bi se još germanizmima iz Klaićevog «Rječnika stranih riječi» (posljednje izdanje) i «Leksikonom hrvatskog jezika» u izdanju Leksikografskog zavoda. Time bi se dobio konačan popis germanizama u hrvatskim rječnicima. Kad se ustvrdi popis germanizama u rječnicima, isti će se analizirati prvo na gramatičkoj razini (morfološki, semantički) a zatim na sociolingvističkoj.

Podaci iz lingvističke literature pokazuju da se uglavnom posuđuju tri vrste riječi – imenice, glagoli i pridjevi, pri čemu je broj imenica u pravilu znatno veći od broja glagola i pridjeva. Nakon što se utemelji korpus, rad će detaljno istražiti morfološke osobitosti njemačkih posuđenica, te njihova semantička i stilistička obilježja.

Proces integracije i adaptacije na morfološkoj razini obuhvatit će adaptaciju morfoloških kategorija germanizama (imenica, glagola i pridjeva).

Analiza značenja pokazat će što se dogodilo sa značenjem njemačke riječi nakon što je preuzeta u hrvatski jezik. Istražit će se tri mogućnosti, a to su nulta semantička promjena, proširenje i suženje značenja. Kako bi utvrdili koje su se eventualne semantičke promjene dogodile s germanizmima navedenim u Anićevom rječniku, provjerit će se u njemačkim jednojezičnim rječnicima odnosno u austrijskom jednojezičnom rječniku (DUDEN-Deutsches Universalwörterbuch, 1989; Wahrig: Deutsches Wörterbuch, 1993;  Österreichisches Wörterbuch, 1998).

Rečeno je da će se korpus ovog rada temeljit na germanizmima iz hrvatskih rječnika i rječnika stranih riječi te će taj korpus biti okosnica rada. Da bi istražili stilističku upotrebu germanizama u suvremenom hrvatskom jeziku, bit će potrebno sastaviti kontrolni korpus. Kontrolni korpus dobit će se iz dnevnog tiska, koji će se pratiti u periodu od godinu dana. Večernji list i Jutarnji list poslužit će za sastavljanje takvog kontrolnog korpusa, s time da bi se u radu analiziralo dvije stotine nasumce izabranih izdanja svakih od navedenih novina. Analiza germanizama u aktualnom dnevnom tisku definirala bi stilističku vrijednost upotrebe njemačkih posuđenica u pisanom jeziku danas.

Ovim radom obuhvatit će se sve njemačke posuđenice koje se navode u hrvatskim rječnicima, te će se time utvrditi njihov status u hrvatskom jeziku. To je prvi puta da će se popisati i analizirati germanizmi koji se odnose na pisani hrvatski jezik u cijelosti, a ne samo na pojedina govorna ili specijalizirana područja.

Pretpostavka je da većina germanizama u hrvatskom ima svoj ekvivalent, čime se potvrđuje da je jezično posuđivanje nužno obogaćivanje jezika. Rad će iz sociolingvističkog aspekta prikazati upotrebu germanizama u hrvatskom i objasniti zašto se u nekim situacijama koriste germanizmi iako imaju svoje hrvatske ekvivalente.

Rad će pridonijeti boljem pregledu germanizama u našem jeziku i analizirat će njihovu integraciju, upotrebu i ulogu u hrvatskom jeziku danas.

 

LITERATURA

 

Anić, Vladimir (1998) Rječnik hrvatskog jezika, 3. prošireno izdanje, Novi liber, Zagreb.

 

Klaić, Bratoljub (1974) Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb.

 

Der Große Duden Fremdwörterbuch. Bearb. von Karl-Heinz Ahlheim unter mitwirkung von zahlreich. Fachgelehrten. 2., verbesserte u. vermehrte Aufl. Mannheim: Bibliographisches Institut, 1966.

 

Duden – Deutsches Universalwörterbuch A – Z. Hrsg. u. bearb. vom Wissenschaftl. Rat u. den Mitarb. d. Dudenredaktion unter Leitung von G. Drosdowski. 2., völlig neu bearb. u. stark. erw. Aufl. Manheim; Wien; Zürich: Dudenverl., 1989.

 

Österreichisches Wörterbuch. Hrsg. im Auftrag des Bundesministeriums für Unterricht u. kulturelle Angelegenheiten. 38. Aufl. Wien: Öbv hpt, 1998.

 

Wahrig, G.: Deutsches Wörterbuch. Hrsg. in zusammenarbeit mit zahlerich. Wissenschaftl. und anderen Fachleuten. Völlig überarbeitete Neuausgabe. München: Bertelsmann Lexikon Verlag, 1993.

 

Filipović, R. (1990): Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku: porijeklo – razvoj – značenje. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u. Školska knjiga.

 

Filipović, R. (1986): Teorija jezika u kontaktu. (Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Razred za filološke znanosti. Knjiga 59.). Zagreb: JAZU u. Školska knjiga.

 

Glovacki-Bernardi, Z. (1998): Deutsche Lehnwörter in der Stadtsprache von Zagreb. Band 24. Frankfurt am Main: Peter Lang Verlag.

 

Glovacki-Bernardi, Z. (1993): Österreichische und süddeutsche Elemente in der Agramer Mundart. In: Muhr, R. (1993): Internationale Arbeiten zum österreichischen Deutsch und seinen nachbarsprachlichen Bezügen. S.76-78.

 

Haugen, E. (1959): The Analysis of Linguistic Borrowing. Language 26. 210-231.

 

Ivanetić, N. (1997): Germanismen in der čakavischen Mundart von Bribir. In: Zagreber Germanistische Beiträge 6. Herausgegeben an der Abteilung für Germanistik der Philosophischen Fakultät der Universität Zagreb. S. 109-130.

 

Medić, I. (1962): Kulturno-historijsko značenje i lingvistička analiza njemačkih pozajmljenica kod zagrebačkih obrtnika (obrada metala, drva i kože). Unveröffentl. Diss. Zagreb.

 

Oksaar, E. (1984): Terminologie und Gegenstand der Sprachkontaktforschung. Sprachgeschichte: Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung, I. (Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft 2.1.) Hgg. W. Besch, O. Reichmann und S. Sonderegger. Berlin: De Gruyer, 845-854.. 

 

Piškorec, V. (1997): Deutsches Lehngut in der kajkavisch-kroatischen Mundart von Đurđevec in Kroatien. Frankfurt am Main: Peter Lang Verlag.

 

Rammelmeyer, M.: Die deutschen Lehnübersetzungen im Serbokroatischen. Franz Steiner Verlag GMBH – Wiesbaden 1975.

 

Schneeweiß, E. (1960): Die deutschen Lehnwörter im Serbokroatischen in kulturgeschichtlicher Sicht. Berlin: De Gruyter.

 

Striedter-Temps, H. (1958): Deutsche Lehnwörter im Serbokroatischen. Slawische Veröffentlichungen. Bd. 18. Berlin/Wiesbaden.

Turk, M. (1995): Njemačke primljenice u hrvatskom. Nemzetkozi szlavisztikai v szombathely. Sekcija hrvatskog jezika.

Turković, S. (1997): Deutsche Lehnwörter in den Fachsprachen der Zagreber Handwerker. In: Zagreber Germanistische Beiträge. Herausgegeben an der Abteilung für Germanistik der Philosophischen Fakultät der Universität Zagreb.

Vragolov-Skorjanz, K. (1966): Die deutschen Lehnwörter in der serbokroatischen Amtssprache Dalmatiens von 1797 bis 1918. Dissertation zur Erlangung des Doktorgrades an der philosophischen Fakultät der Universität Wien.

Weinreich, U. (1976): Sprachen in Kontakt: Ergebnisse und Probleme der Zweisprachigkeitsforschung. 1. Aufl. Übs. J. Kohlhase. München: Beck, 1976; Originalausgabe: Languages in Contact (Publications of the Lingistic Circle of New York), 1953.

Werner, R. (1981): Systemlinguistische Aspekte der Integration entlehnter lexikalischer Einheiten. 1. Aufl. Übs. J. Kohlhase. Mönchen: Beck, 1976; Originalausgabe: Languages in Contact (Publications of Linguistic Circle of New York), 1953.

U Zagrebu, 05.06.2003.

 

Mentor                                                                                                    Voditelj studija

 

dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.                       dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

 

                                                                            Kandidat

                                               

                                                                            Lidija Tepeš Golubić


Fakultetsko vijeće                                                         Željka Vukajlović

Filozofskoga fakulteta                                       Drage Ivaniševića 10a

Sveučilišta u Zagrebu                                                    10090 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

Sinopsis magistarskoga rada

 

DVIJE FILMSKE ADAPTACIJE ROMANA B. STANKOVIĆA NEČISTA KRV

 

 

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Grana: povijest književnost

 

 

Filmske ekranizacije i adaptacije književnih tekstova česta su i uobičajena pojava u srpskoj kinematografiji. Pored toga mnogi su književnici neposredno  sudjelovali u filmskoj proizvodnji (uglavnom u ulozi scenarista originalnih scenarija ili adaptacija vlastitih ili tuđih djela). Usprkos tome, znanstvena pokrivenost ovog područja u srbistici iznimno je slaba. Pionirsko djelo Dragana Milinkovića Fimona Roman u jugoslovenskom filmu 1945 – 1990. (Institut za film, Beograd, 1999) okuplja niz neprocjenjivih faktografskih podataka i postavlja osnovu za daljnja povijesna i teorijska istraživanja.

 

Opsežna literatura o kanonskom romanu ranog srpskog modernizma Nečista krv Borislava Stankovića nije se bavila dvama filmovima Sofka (1948, r. Radoš Novaković) i Nečista krv (1996, r. Stojan Stojčić) snimljenima na osnovu gore navedenog romanesknog predloška. Time je izostao važan aspekt recepcije tog teksta u srbističkom stručnom i znanstvenom kontekstu. Razlike dvaju filmova uvjetovane su, dijelom, vremenskom udaljenošću, odnosno participacijom u dvije stilske formacije, čime se bavila povijest srpskoga filma. Međutim, na razlike u pristupu adaptaciji književnoga teksta utjecali su i drugi faktori, među kojima bismo izdvojili kritičku recepciju romana Nečista krv. Stoga ćemo usporediti kritičke spoznaje aktualne u trenutku snimanja prvoga, odnosno drugoga filma sa filmskim interpretacijama teksta.

 

 

Cilj magistarske radnje je pokazati vezu kritičkih čitanja romana i filmskih adaptacija, odnosno na koji su način aktualna čitanja utjecala na filmske adaptacije, te da li je i na koji je način filmska adaptacija pridonijela aktualizaciji i reviziji interesa za roman Nečista krv među stručnom i širom čitalačkom publikom.

 

Metolodogija rada

 

Iščitat ćemo literaturu koja se bavi romanom Nečista krv  te ukazati na dominantna čitanja do 1948. i 1996. godine. Konzultirat ćemo svu dostupnu literaturu o dvama filmovima, bilješke redatelja, scenarije, knjige snimanja, te novinske i časopisne kritike i studije, te naposljetku pristupiti poredbenoj analizi triju tekstova. Dominantan pristup koji ćemo koristiti je naratalogija, i osobito naratološki koncept Seymoura Chatmana (Coming to Terms: The Rhetoric of Narrative in Fiction and Film, Ithaca: Cornell University Press, 1990, Story and Discourse:  Narrative Structure in Fiction and Film,  Ithaca: Cornell UP, 1978) te model pristupa odnosu književnosti i filma koji je razvio George Bluestone u svojoj knjizi Novels into film (godina prvog izdanja 1957). Poredbena analiza služit će uočavanju diskurzivnih pomaka i pomaka u odabranim akcentima priče (prema Chatmanovoj opreci priča/diskurz) na temelju kojih ćemo pokazati kompleksnu problematiku filmske adaptacije Nečiste krvi i njezinu ovisnost o aktualnim kritičkim čitanjima.

 

Struktura rada

 

  1. UVOD

1.1    Opći uvod u problematiku i razlozi za istraživanje

1.2    Teorije filmske adaptacije i ekranizacije književnih djela

1.3    Literatura o filmskim adaptacijama i ekranizacijama u kontekstu srpske znanosti o književnosti i filmologije

 

  1. ČITANJA NEČISTE KRVI

2.1. Kritička recepcija do 1948.

2.2. Kritička recepcija do 1996.

2.3. Interpretacija romana

 

  1. FILMSKE ADAPTACIJE

3.1. Interpretacija filma Sofka

3.2. Interpretacija filma Nečista krv

3.3. Kritička recepcija i odnos dvaju filmova

 

4. ODNOS ROMANA, DVAJU FILMOVA I KRITIČKE RECEPCIJE

4.2. Doprinos kritičke refleksije o romanu i filmskih stilskih formacija u                                   transpoziciji romana u film                                         

4.1. Refleks filmova na reaktualizaciju interesa za čitanje i pisanje o romanu Nečista krv

 

  1. ZAKLJUČAK

 

  1. NAPOMENE

 

  1. LITERATURA

 

  1. INEKS POJMOVA I IMENA

 

  1. SADRŽAJ

 

  1.  lipnja 2003.                

Mentor:                                                                  Voditelj studija

dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof. dr. sc. Milivoj Solar, red. prof.

 

                                                Kadidatkinja

                                                Željka Vukajlović


Fakultetesko vijeće                                                                         Kristina Peternai

Filozofskoga fakulteta                                                                    Crne rode 1

Sveučilišta u Zagrebu                                                                       Bilje 31327

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

 

 

Sinopsis magistarskoga rada

PERFORMATIVNA KONCEPCIJA PRIPOVJEDNOG TEKSTA

 

 

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Grana: teorija književnosti

 

 

Postmoderna teorija pripovijedanja u posljednjih desetak godina premješta naglasak s konstativne na performativnu koncepciju pripovjednog teksta, čime pitanje vjerodostojnosti zamjenjuje pitanjem političko-etičkih učinaka. Istraživanje pripovjednog teksta kao performativa predlaže se budući da u hrvatskoj znanosti o književnosti, osim rijetkih iznimki u najnovije vrijeme, nema rada koji bi obuhvatio sve aspekte problema.  

Pojam performativa uveo je u teorijsku raspravu šezdesetih godina britanski filozof J.L. Austin razlikujući dvije vrste iskaza: konstativne i performativne. Konstativi nešto tvrde, opisuju stanje stvari i istiniti su ili lažni, a performativi nisu ni istiniti ni lažni te u zbilji izvode radnju na koju referiraju. Austin smatra da jezik ustrojava ljudsku interakciju, tj. u govornom činu razotkriva elemente stvarnoga čina koji ima materijalne posljedice. Budući da ne postoji govor koji nije nekome upućen, Austin dolazi do zaključka da je svaki konstativ prešutni performativ, čime potiskuje prikazivačku dimenziju jezika u korist bilo izričitog ili prešutnog uspostavljanja odnosa moći.

Tako postavljeno pitanje performativa potaklo je raspravu u brojnim društvenim i humanističkim znanostima. Počela se promišljati njegova uloga u oblikovanju kolektivnih i individualnih (kulturalnih, spolnih, klasnih, rasnih, seksualnih) identiteta, distribucija znanja kao sredstvo uspostave moći i složeni suodnos pripovjednog teksta s teorijskom spoznajom. Suvremeni teoretičari (J. Butler, S. Žižek, M. Currie, A. Gibson, D. A. Miller, Th. Keenan, H. Bhabha i drugi) istražuju društvene, političke i etičke implikacije pripovjednih tekstova kritički iščitavajući djela filozofa i teoretičara (od F. Nietzschea, S. Freuda, preko E. Benvenistea, L. Althussera, J. Lacana, M. Foucaulta, J. Derridaa, P. Bourdieua pa i samoga Austina) te će cilj istraživanja biti prikazati dijalog među diskursnim područjima navedenih teoretičara.

Razloženo na elemente, rad će izložiti slijed znanstvenih argumentacija od Austinova pojma performativa, njime potaknutu polemiku između J. Searlea i J. Derridaa, njezine brojne komentare, reaktualizaciju Nietzcheovog i preuzimanje Foucaultovog poimanja moći, otpora i subjekta; preispisivanje pojma performativa u diskurzu J. Butler i S. Žižeka; kritiku naratologije i pitanje narativne etike (A. Gibson, M. Currie, A. Z. Newton, Th. Keenan).

 

 

U Osijeku, 23. lipnja 2003. godine

 

 

 

Mentor:                                        Voditelj studija:                            Kandidat:

 

Prof. dr. Vladimir Biti                      Prof. dr. Milivoj Solar                   Kristina Peternai

 


Fakultetsko vijeće                                                                     Nives Mikelić

Filozofskog fakulteta                                                                  Zeleni trg 1, Zagreb

Sveučilišta u Zagrebu

Ul. Ivana Lučića 3

 

 

 

Sinopsis magistarskog rada

 

Metode i pravila oblikovanja multimedijske poruke i njen utjecaj na zapamćivanje i razumijevanje sadržaja

 

 

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: informacijske znanosti

grana: društveno-humanistička informatika

 

 

Uvod

Nagli razvoj priručnih alata kao što su to multimedijske enciklopedije, simulacije,  multimedijski priručnici i igre potiču na istraživanje učinkovitosti i potencijala multimedija kao sredstva za prijenos multimedijske informacije i unaprjeđenje ljudskog razumijevanja. Stoga se u radu predlaže istraživanje čija je krajnja svrha ustanoviti koji je najbolji način oblikovanja multimedijske poruke te može li ovakav oblik prezentacije utjecati na usvajanje poruke.

 

Teorijska podloga

Kriteriji koji se smatraju temeljnima u izradi multimedijskog sadržaja su tehnološka profinjenost, visoka estetika i bogatstvo informacija. Aktualne spoznaje iz područja multimedije ipak smatraju najvažnijim ljudski kriterij: je li sadržaj usklađen s načinom na koji ljudi usvajaju tekst i slike (kognitivna kompatibilnost)? Autori koji se bave utemeljenjem teorije i znanstvenim istraživanjem multimedijskog dizajna (Mayer, Baggett, Moreno, Rieber, itd.) dijele stav da je multimedijska poruka pravi put za razumijevanje onih sadržaja koji se teško mogu prikazati riječima. Za njih je  strukturirano povezivanje različitih medija u multimedijsku poruku jedini način poboljšavanja razumijevanja i smislenog usvajanja poruke.

 

Uže područje rada, cilj istraživanja i metodološki postupci

Multimedij se, u širem smislu riječi, odnosi na tehnologiju za prikaz poruke u vizualnom i verbalnom obliku. Multimedijska poruka se pak odnosi na konkretan prikaz koji uključuje i riječi i slike. Moj cilj u ovom radu je istražiti karakteristike oblikovanja multimedijske poruke koje potiču primatelja na usvajanje poruke.

U istraživanju ću se koristiti programom Macromedia Flash zbog mogućnosti interaktivnog programiranja multimedijskog sadržaja, bez obzira na inkopatibilnost platforme, pretraživača i rezolucije monitora. Osim toga, Flash je vrijedan alat koji omogućava stvaranje visoko interaktivnog i dinamičkog materijala. Multimedijski materijal koji ću izraditi za potrebe istraživanja imat će ugrađene testove za vrednovanje usvojenog znanja. U izradi računalnog testa koristit će se različite vrste pitanja: zadaci dosjećanja, alternativnog tipa, povezivanja i s višestrukim izborom.

 

Nacrt strukture rada

U prvom dijelu rada definirat ću podrijetlo i razvoj sastavnica multimedijske poruke. Potom ću ispitati tri tumačenja multimedija (multimedij kao sredstvo prijenosa multimedijske poruke, multimedij kao način prikaza multimedijske poruke i multimedij kao osjetilna uvjetovanost usvajanja pojedinih sastavnih dijelova multimedijske poruke) te predstaviti sedam pravila oblikovanja multimedijske poruke.

U drugom dijelu obradit ću nekolicinu primjera multimedijske poruke. Primjere ću izraditi u Macromedijinom Flashu, jednom od najsuvremenijih alata za izradu multimedijskih sadržaja. Multimedijske poruke će biti primjeri mogućeg tumačenje načina na koji lete životinje, sićušni organizmi i suvremene letjelice. Za svaki primjer bit će najprije dano tekstualno objašnjenje da bi se prikazao konvencionalni način prikaza materijala jednomedijskom porukom. Potom ću taj isti primjer prikazati pomoću slike i teksta (dakle, multimedijskom porukom) te naposljetku kombinacijom teksta, animacije i zvuka (dakle, računalnom multimedijskom porukom). Na kraju ću  pomoću različitih tipova računalnih testova pokazati kako se može testrati stupanj zapamćivanja sadržaja i stupanj razumijevanja poruke.

 

 

 

 

Zagreb, 11. srpnja 2003.

 

 

 

Mentor:                                     Voditelj studija:              Kandidat:

Prof.dr.sc. Miroslav Tuđman                 prof.dr.sc. Slavko Tkalac           Nives Mikelić

 


Fakultetsko vijeće                                                                                 Vlatka Lemić 

Filozofskoga fakulteta                                                               Čalogovićeva 24

Sveučilišta u Zagrebu                                                                            10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

 

 

Sinopsis magistarskoga rada

 

 

 

INFORMACIJSKI SUSTAV U ARHIVIMA

Povijesni razvoj i perspektive

 

 

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: informacijske znanosti

Grana: arhivistika

 

 

 

 

Sukladno opće prisutnom zahtjevu suvremenoga globalnog društva za transparentnošću državnih i javnih službi te slobodnim pristupom informacijama, i arhivi, otvarajući se široj javnosti, sve više pažnje posvećuju uslugama pretraživanja i pristupa traženim informacijama, uz zaštitu gradiva, najvažnijom društvenom koristi koja se očekuje od njih.

Arhivi se, još od svojih početaka, usporedo sa čuvanjem gradiva bave i izradom informativnih pomagala kako bi jedinstvene informacije sadržane u gradivu (sređenu prema načelima provenijencije i poštivanja prvobitnog poretka) predstavili na različite načine sa svrhom da  olakšaju put do dokumenata.  

 

Obavijesna su pomagala sredstva koja vode istraživače do traženih informacija u ili o arhivima. To su opisi gradiva koji omogućuju fizičku i intelektualnu kontrolu nad arhivskim gradivom i pronalaženje dokumenata ili informacija u arhivima, prenoseći istraživačima kontekstualne informacije o arhivskim zapisima, stvarateljima i kontekstu njihova nastanka te prirodi i rasponu gradiva. Njihov razvoj prati razvoj arhiva, od početaka arhivske službe do  suvremenih tendencija za standardiziranim opisom koji bi arhivske informacije učinio  komaparabilnima u cijelome svijetu i pomoću informacijskih tehnologija omogućio njihovu razmjenu na svim razinama.

 

U dosadašnjem znanstvenom radu u Hrvatskoj ova problematika nije sustavno istraživana, pa će se ovim radom nastojati dati prikaz suvremenih informacijskih sustava u arhivima s povijesnog aspekta, aspekata suvremenih normi i upotrebe suvremenih tehnologija.

 

Istraživanje će se temeljiti na znanstvenoj i stručnoj literaturi, uvidu u odgovarajuće pravne propise, suvremenim arhivističkim standardima za opis arhivskoga gradiva, iskustvima hrvatske arhivske prakse, te, konačno, na rezultatima iz međunarodne prakse u primjeni suvremenih tehnologije u izradi informacijskih arhivskih sustava.

 

 

 

Radom se predviđa obuhvatiti slijedeće tematske cjeline  :

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

26. lipnja, 2003. godine

 

 

    Mentor:                                                 Voditelj studija:                                     Kandidat:

 

dr.sc. Josip Kolanović                        prof.dr.sc. Slavko Tkalac                         Vlatka Lemić 


 

 

Fakultetskom vijeću                                                      Jasminka Poklečki Stošić

Filozofskoga fakulteta                                                   Galerija Klovićevi dvori

Sveučilišta u Zagrebu                                        Jezuitski trg 4

Ivana Lučića 3                                                              10 000 Zagreb

10 000 Zagreb                                                            

 

 

Sinopsis magistarskoga rada

 

PRAPOVIJESNA CRNO PEČENA KERAMIKA NA TLU HRVATSKE

 

 

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: arheologija

Grana: prapovijest

 

UVOD

Ranoneolitička keramika, ujedno i najstarija europska keramika, kako na kontinentalnom dijelu Hrvatske tako i uz jadransku obalu, ima izrazito crvenu površinu koja dodatno može biti ukrašena urezivanjem ili bojanjem. 

Nakon ranoga neolitika, od 5.500 godina pr. Kr.  pa sve do vremena grčke kolonizacije gotovo sva keramika proizvedena na hrvatskom tlu na površini je crne boje, a i presjek joj je načešće takav ili siv. Nakon primarnoga pečenja - kada iz sirove gline postaje novi, ireverzibilni materijal - keramika može dodatnim izlaganjem vatri (slučajnim ili namjernim) promijeniti boju, koja se kreće od tamno smedje do gotovo žute. Ta je nova boja izašla iz nekontroliranih procesa i više nije rezultat samo prvoga pečenja.           

Prizvodnja crne keramike standardno se veže uz redukcijski način pečenja, tj. uz peći koje imaju gorivo i keramiku zatvorenu u istu komoru u kojoj je tijekom pečenja zapriječen pristup kisiku.

 

STANJE ISTRAŽIVANJA

Keramika je najčešći nalaz na arheološkim iskopavanjima, pa se njezinom tipologijom može najlakše odrediti kultura i vrijeme kada je lokalitet egzistirao. Premda je zbog ovog razloga keramika najčešći predmet arheoloških članaka i studija, gotovo da nema dileme kako se dobivala crna keramika. Redukcijski način pečenja keramike razumijeva nalaze peći ili bar ostatke izgorenih jama u kojima se takva keramika pekla. Na preko tisuću lokaliteta središnje i jugoistočne Europe na kojima se takva crna keramika pronalazi - od kasnoga neolitika do kraja halsttatskoga razdoblja - nema niti jednoga takvog eksplicitnog nalaza. Postoje razni tipovi peći u kućama i izvan njih, ali niti jedna peć nije sigurno odredjena kao keramička. Postavlja se pitanje kako se keramika može peći redukcijskim putem bez dobro organizirana sustava pečenja.

 

UŽE PODRUČJE RADA

U radu će se analizirati crno pečena keramika nekoliko kultura od vremena kasnoga neolitika do ranoga brončanog doba s područja kontinentalne Hrvatske - kao predložak za cijelo razdoblje koje je trajalo preko 5000 godina i obuhvatilo velik dio Europe.

 

CILJEVI ISTRAŽIVANJA I METODOLOŠKI POSTUPCI

Osnovni je cilj istraživanja pokušati dokazati da se crna keramika mogla proizvoditi, prije svega odredjenim dodacima glini prije pečenja, zahvaljujući kojima se mogla peći i na običnom ognjištu te poprimiti crnu boju i na površini i u strukturi.

Primjenom protonske mikroprobe (akcelerator Instituta Rudjer Bošković) i optičko-emisijskom spektroskopijom analizirat će se uzorci crvene keramike iz ranoneolitičkog razdoblja (starčevačka kultura) i usporediti s crnom keramikom kasnijih razdoblja (vinčanska, sopotska, badenska, vučedolska i vinkovačka). Kemijski sastav svih crnih keramika trebao bi pokazati zajednički spoj - najvjerojatnije lužinu - koji je kao dodatak glini omogućio proizvodnju crne keramike pečenjem na običnoj otvorenoj vatri bez redukcijskih peći.

U Zagrebu 20. 06. 2003.

Mentor                                                             Voditelj poslijediplomskog studija

Prof. dr. Aleksandar Durman                            Prof. dr. Marina Milićević-Bradač

 

Kandidatkinja

Jasminka Poklečki Stošić


Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta

 

                                              Prodekanu za znanost

                                              Vijeću poslijediplomskih studija

 

Na poslijediplomskom studiju kroatistike postoje dva smjera: jezikoslovni i književni. Kako se tijekom izvedbe studija, u zadnjim dvjema generacijama, osjetila potreba za kulturološkim usmjerenjem, Vijeće poslijediplomskog studija kroatistike zadužilo me da oblikujem i taj dio studija.

U već postojeća dva smjera, s opisom izvedbenoga programa, na potpuno isti način ustrojen je i treći: hrvatska kultura. Na isti su način određeni zajednički, jezgreni i izborni predmeti, nositelji predmeta, kraći opis sadržaja predmeta i najvažnija literatura.

Po svemu tome, (moglo bi se reći), to i nije neki novi studij, već samo proširak postojećega studija kroatistike.

Mislim, stoga, da i Fakultetsko vijeće, na prijedlog Vijeća poslijediplomskoga studija Filozofskoga fakulteta, može odobriti ovaj proširak studija i da bi moglo (u rujnu) i za njega raspisati natječaj kad će se raspisati natječaj i za postojeća dva smjera poslijediplomskog studija kroatistike.

Inače, u tijeku ak. god. 2003/2004. oblikovat će se veći, samostalni, prošireni (sveopći) poslijediplomski studij hrvatske kulture.

Bila bi šteta, čini mi se, ako već postoje dva smjera studija kroatistike, da se ne uvrsti i ovaj treći, sigurno privremeni, jer će se, kako je najavljeno, novi poslijediplomski studiji drukčije oblikovati i imati drukčiji status na našem Fakultetu.

Stoga molim Vijeće, i prodekana za znanost Filozofskog fakulteta, da razmotre moj prijedlog i, ako je moguće, "propuste" ovaj studij u realizaciju.

 

S poštovanjem                                              Stipe Botica

 

U Zagrebu, 22. srpnja 2003.


SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA KROATISTIKU

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                 P R O G R A M

           POSLIJEDIPLOMSKOGA  ZNANSTVENOG  STUDIJA

KROATISTIKE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                            Z a g r e b,  2003.

 

 

 

 

 

 

 

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA KROATISTIKU

 

 

PROGRAM POSLIJEDIPLOMSKOGA STUDIJA KROATISTIKE

 

 

Područje: HUMANISTIČKE ZNANOSTI

Polje: FILOLOGIJA

Grana: KROATISTIKA

 

 

        U V O D

 

 

            Razlozi za otvaranje poslijediplomskoga studija kroatistike

 

Znanstvene su i stručne potrebe za poslijediplomskim studijem kroatistike s njezinim temeljnim predmetima hrvatskim jezikom i hrvatskom književnošću sve veće. Uočljiv je i nedostatak znanja o hrvatskoj kulturi općenito Zato je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kao matična ustanova na kojoj se izvodi četverogodišnji dodiplomski studij kroatistike, odlučio da takav studij pokrene.

 

 

            Vrste  poslijediplomskoga studija kroatistike

 

Poslijediplomski je studij kroatistike trovrstan: magistarski znanstveni, magistarski stručni i doktorski.

 

 

            Izvođenje nastave na poslijediplomskome studiju kroatistike

 

Nastavu na poslijediplomskome studiju kroatistike izvode nastavnici Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U izvođenju im te nastave pomažu nastavnici drugih odsjeka Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te nastavnici iz drugih (domaćih i inozemnih) akademskih sredina.

 

 

 

                   I.     H R V A T S K I   J E Z I K

 

                        MAGISTARSKI STUDIJ

 

            Cilj, ustrojstvo i program

 

            Cilj

 

Cilj je studija osposobiti za znanstvene i visokostručne domete u odabranome znanstvenom području iz hrvatskoga jezika. U tome se smislu student osposobljava za specijalistička istraživanja u hrvatskome jeziku.

 

            Ustrojstvo

 

Studij je zamišljen kao studij hrvatskoga jezika, ali i interdisciplinarno. Stoga su neki kolegiji općeteorijske i općespoznajne, potom užepredmetne naravi, dok su izborni kolegiji usmjereni »ciljanju« u dogovoru s mentorom. Slično je  i s fakultativnim predmetima koji se odnose na spomenutu problematiku.

 

Na taj način studij čine:

            - zajednički predmeti (obvezni za oba smjera),

            - jezgreni predmeti,

            - izborni predmeti i

            - fakultativni predmeti.

 

U skladu s time organizira se nastava koja se sastoji od:

            - predavanja,

            - seminara,

            - rada s mentorom i

            - konzultacija.

 

Težište je na znanstvenoistraživačkome radu. Studenti koji su uključeni u istraživačke projekte, a poželjno bi bilo da budu svi, moraju imati status znanstvenoga novaka.

 

 

            Program

 

Zajednički su predmeti s  magistarskim studijem hrvatske književnosti i hrvatske kulture:

1.      Sustavoslovlje i znakoslovlje

2.      Književni jezik i jezik književnosti

3.      Razvojni tijek hrvatske kulture

 

 

 

 

Jezgreni su predmeti:

1.      Metodologija znanstvenoga istraživanja u jezikoslovlju

2.      Hrvatski jezični idiomi u prošlosti i sadašnjosti

3.      Hrvatski standardni jezik

 

Izborni su predmeti:

1.      Staroslavenski u službi hrvatske književnosti i kulture

2.      Hrvatski jezik u kontaktu

3.      Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

4.      Teorija strandardnoga jezika

5.      Hrvatska narječja

6.      Onomastika

7.      Red riječi u hrvatskome standardnom jeziku

8.      Fonologija i morfologija hrvatskoga standardnog jezika

9.      Morfologija i sintaksa hrvatskoga standardnog jezika

10.  Naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika

11.  Tipologija funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika

12.  Hrvatski standardni jezik i hrvatska narječja

13.  Leksikografija hrvatskoga jezika

14.  Staroslavenski i starohrvatski u hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima

15.  Metodološke pretpostavke za jezikoslovnu analizu hrvatskoglagoljskih zbornika

16.  Periodizacija hrvatske jezične povijesti

17.  Interferiranje hrvatskih narječja

18.  Hrvatska narječja i staroslavenski jezik

19.  Fonološki i morfološki sustav štokavskoga narječja

20.  Fonološki i morfološki sustav kajkavskoga narječja

21.  Fonološki i morfološki sustav čakavskoga narječja

22.  Onomastika hrvatskih narječja

 

Fakultativni predmeti

 

Fakultativni se predmeti prepuštaju izboru studenta i mentora u skladu s užim tematskim područjem kojime se bavi magistarski ili doktorski rad. Slušaju se na poslijediplomskim studijima Filozofskoga i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

            Predmeti, nositelji predmeta i nastavnici

 

            Zajednički predmeti

 

1.         Sustavoslovlje i znakoslovlje

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Silić

 

2.         Književni jezik i jezik  književnosti

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Marko Samardžija

 

 

            Jezgreni predmeti

 

1.          Metodologija znanstvenoga istraživanja u jezikoslovlju

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Ivo Pranjković

 

2.         Hrvatski jezični idiomi u prošlosti i sadašnjosti

                       

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Vončina

 

3.         Hrvatski standardni jezik

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Marko Samardžija

 

            Izborni predmeti

 

U prilogu opisa predmeta s voditeljem i popisom literature.

 

          II.  H R V A T S K A   K N J I Ž E V N O S T

 

            MAGISTARSKI STUDIJ

 

            Cilj, ustrojstvo i program

 

            Cilj

 

Cilj je studija osposobiti za visokostručne domete u odabranome znanstvenom području

iz hrvatske književnosti. U tome se smislu student osposobljava za specijalistička istraživanja iz književnosti i znanosti o književnosti. Te zadatke valja povezati s izobrazbom novih  naraštaja.

 

            Ustrojstvo

 

Studij je zamišljen kao studij hrvatske književnosti, ali i interdisciplinarno (u pojedinim segmentima i intermedijalno). Stoga su neki kolegiji  općeteorijske i općespoznajne, potom užepredmetne naravi, dok  izborni predmeti odgovaraju usmjerenu »ciljanju« u dogovoru s mentorom. Slično je  i s fakultativnim predmetima koji se odnose na dio problematike. Njih student odabire i sluša na drugim poslijediplomskim studijima Filozofskoga i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (npr. povijesti, filozofije, sociologije, prava itd.).

 

 

Na taj način studij čine:

            - općeteorijski predmeti (obvezni za oba smjera),

            - jezgreni predmeti ,

            - izborni predmeti,

            - fakultativni predmeti.

 

U skladu s time organizira se nastava koja se sastoji od:

            - predavanja,

            - seminara i proseminara,

            - rad s mentorom,

            - konzultacija.

 

Težište je na znanstvenoistraživačkome radu. Studenti koji su uključeni u istraživački projekt, a poželjno bi bilo da budu svi, trebaju imati status znanstvenoga novaka.

 

 

            Program

 

Zajednički su predmeti s magistarskim studijem hrvatskoga jezika i hrvatske kulture:

            1. Sustavoslovlje i znakoslovlje

            2. Književni jezik i jezik književnosti

            3. Razvojni tijek hrvatske kulture

 

Jezgreni su predmeti:

            1. Teorija i metodologija proučavanja književnosti

            2. Povijest hrvatske književnosti i književnoznanstveni sustavi

            3. Hrvatska književnost u svjetskom kontekstu

 

Izborni su predmeti:

  1. Žanrovi u  hrvatskoj  književnosti
  2. Teorija, poetika i naratologija usmene hrvatske književnosti
  3. Hrvatski latinizam
  4. Autobiografije
  5. Hrvatska književna periodika
  6. Kritička recepcija hrvatske književnosti u slavenskim kulturama
  7. Modernizam  i  postmodernizam hrvatskoga pjesništva
  8. Trivijalna književnost i popularna kultura
  9. Estetičke, poetičke i estetičke koncepcije u hrvatskoj književnosti
  10. Hrvatska drama i kazalište
  11. Monografske obrade (primjerice Krleža, Ujević)
  12. Hrvatska dijalektalna književnost 19. i 20. stoljeća
  13. Stihološka problematika
  14. Hrvatska emigrantska književnost 1945.-1990.

 

 

 

Fakultativni predmeti

Fakultativni se predmeti  prepuštaju  izboru studenta i mentora u skladu s užim tematskim područjem kojime se bavi magistarski ili doktorski rad. Slušaju se na poslijediplomskim studijima Filozofskoga i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

 

            Predmeti, nositelji predmeta i nastavnici

 

            Zajednički predmeti

 

 

1.         Sustavoslovlje i znakoslovlje

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Silić

 

2.         Književni jezik i jezik  književnosti

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Marko Samardžija

 

3.         Razvojni tijek hrvatske kulture

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Stipe Botica

 

 

            Jezgreni predmeti

 

1. Teorija i metodologija proučavanja književnosti

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Vladimir Biti

 

2. Povijest hrvatske književnosti i književnoznanstveni  sustavi

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Cvjetko Milanja

 

3. Hrvatska književnost u svjetskom kontekstu

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Davor Dukić

 

            Izborni predmeti

 

U prilogu opisa kolegija s voditeljem i popisom literature.

 

 

 

        

            III.   H R V A T S K A    K U L T U RA

 

                   MAGISTARSKI STUDIJ

                  

                   Cilj, ustrojstvo i program

 

                    Cilj

 

Cilj je studija osposobiti za visokostručne domete u odabranome znanstvenome području iz hrvatske kulture. U tome se smilu student osposobljava za specijalistička istraživanja iz znanosti o hrvatskoj kulturi. Te zadatke valja povezati s izobrazbom novih naraštaja.

 

                    Ustrojstvo

 

Studij je zamišljen kao studij hrvatske kuture, ali i interdisciplinarno (u pojedinim segmentima i intermedijalno). Stoga su neki kolegiji općeteorijske i općespoznajne, potom užepredmetne naravi, dok izborni predmeti odgovaraju usmjerenju "ciljanu" u dogovoru s mentorom. Slično je i s fakultativnim predmetima koji se dnose na dio problematike. Njih student odabirei sluša na drugim poslijediplomskim studijima Filozofskoga fakulteta i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (npr. povijesti, filozofije, sociologije, prava itd.).

 

Na taj način studij čine:

-         općeteorijski predmeti (obvezni za sva tri smjera),

-         jezgreni predmeti,

-         izborni predmeti,

-         fakultativni predmeti.

 

U skladu s time organizira se nastava koja se sastoji od.

-         predavanja,

-         seminara i proseminara,

-         rad s mentorom, konzulacija.

 

Težište je na znanstvenoistraživačkome radu. Studenti koji su uključeni u istraživačke projekte, a poželjno bi bilo da budu svi, trebaju imati status znanstvenoga novaka.

 

 

           Program

 

Zajednički su predmeti s magistarskim studijem hrvatskoga jezika i hrvatske književnosti:

1.                                                                              Sustavoslovlje i znakoslovlje

2.                                                                              Književni jezik i jezik književnosti

3.                                                                              Razvojni tijek hrvatske kulture

 

 

 

Jezgreni su predmeti:

 

1.                  Povijest hrvatske kulture

2.                  Interakcija stilova u hrvatskoj umjetnosti/kulturi

3.                  Tendencije u suvremenoj hrvatskoj kulturi

 

Izborni su predmeti:

 

1.                                                                              Antička kultura na hrvatskom prostoru

  1. Kultura i znanost hrvatskog srednjovijekovlja
  2. Hrvatska ranosrednjovijekovna kultura i umjetnost
  3. Hrvatsko glagoljaštvo
  4. Hrvatsko latinsko srednjovjekovlje
  5. Hrvatski latinizam
  6. Književna kultura u Hrvatskoj u 18. stoljeću
  7. Europski kontekst starije hrvatske književnosti
  8. Hrvatska nacija i nacionalni identitet u 19. stoljeću
  9. Hrvatska književna periodika
  10. Tajne hrvatske usmene književnosti
  11. Hrvatsko kazalište kao integralni dio hrvatske kulture
  12. Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti
  13. Hrvatski jezik u kontaktu
  14. Kulturnoantropološke studije hrvatske kulture i identiteta
  15. Trivijalna književnost i popularna kultura
  16. Interkulturna interpretacija
  17. Etnokulturni identitet stare hrvatske dijaspore u Europi

 

Fakultativni predmeti

 

Fakultativni se predmeti prepuštaju izboru studenta i mentora u skladu s užim tematskim područjem kojime se avi magistarski ili doktorski rad. Slušaju se na poslijediplomskim studijima Filozofskoga fakulteta i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ili drugdje.

 

 

 

            Predmeti, nositelji predmeta i nastavnici

 

            Zajednički predmeti

 

1.         Sustavoslovlje i znakoslovlje

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Silić

 

2.         Književni jezik i jezik  književnosti

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Marko Samardžija

 

3.         Razvojni tijek hrvatske kulture

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Stipe Botica

 

 

Jezgreni predmeti

 

1.         Povijest hrvatske kulture

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Bratulić

 

2.         Interakcije stilova u hrvatskoj umjetnosti/kulturi

 

                        Nositelj predmeta:        akademik Tonko Maroević

 

3.         Tendencije u suvremenoj hrvatskoj kulturi

 

                        Nositelj predmeta:        dr. sc. Zvonko Maković

 

 

Izborni predmeti

 

U prilogu popis kolegija s voditeljem i popisom literature

 

 

            ZAJEDNIČKI    PREDMETI

 

Sustavoslovlje i znakoslovlje

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Silić

 

Zakoni spoznaje. Bit i predmet. Gnoseološka, logička, semiotička i lingvistička prosudba biti i predmeta. Jezik i svijest. Sustav. Teorija sustava. Jezični sustavi. Jezične razine. Jezične jedinice. Jezične funkcije. Paradigmatski i sintagmatski odnosi. Jezik i govor. Jezik kao sustav i jezik kao ustrojstvo. Jezične dihotomije. Sinkronija i dijakronija. Semiotički sustav. Teorija znaka. Sintaktika, semantika i pragmatika. Referencija, značenje i denotacija. Denotacija i konotacija. Strukturalna, generativna i kognitivna semantika.

 

Literatura:

Coseriu, E. Sistema, Norma y Habla. Montevideo, 1952 (ili koji od prijevoda).

De Saussure, F. Cours de linguistique générale. Otto Horrassowitz, Wiesbaden, 1967-68.

De Saussure, F. Tečaj opće lingvistike. Preveo V. Vinja.

Guillaume, G.  Principi teorijske lingvistike. Zagreb, 1988.

Jakobson, R.  i Halle. M. Temelji jezika. Zagreb, 1988.

Lyons, J. Introduction to Theoretical Linguistics. Cambridge, 1968, 1969, 1971, 1974 (ili prijevod toga  djela na koji od svjetskih jezika).

Martinet, A.   Osnove opće lingvistike. Zagreb, 1982.

Todorov, T. Théorie du symbole. Editions du Seuil, Paris, 1977.

Zgusta, L.  Priručnik leksikografije. Sarajevo, 1991.

Ziff, P.  Semantic Analysis. Cornell University Press, Ithaca, 1960.

 

Književni jezik i jezik književnosti

 

Nositelj predmeta:          dr. sc. Marko Samardžija

 

Jezik kao sustav. Jezik kao ustrojstvo. Jezik kao standard. Standardni jezik i njegovi funkcionalni stilovi. Jezik književnosti kao funkcionalni stil ili jezik sui generis? Književni jezik i narječja. Narječja i jezik književnosti. Hrvatski standardni jezik i hrvatski književni jezik. Dijakronija i sinkronija u poimanju jezika književnosti. Norme (hrvatskoga) standardnog jezika i jezik (hrvatske) književnosti. Hrvatski književni jezik i jezik hrvatske književnosti.

 

Literatura:

Coseriu, E.  Sistema, Norma y Habla. Edit. Gredos, S. A., Madrid, 1973.

De Saussure, F.  Cours de linguistique générale. Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1967-68.

De Saussure, F.  Tečaj opće lingvistike.  Preveo V. Vinja.

Hercigonja, E.  Nad iskonom hrvatske knjige. Liber, Zagreb,                     1983.

Katičić, R.  Jezikoslovni ogledi. Školska knjiga, Zagreb, 1970.

Katičić, R.  Novi jezikoslovni ogledi. Školska knjiga, Zagreb, 1974.

Pranjić, K.  Jezik i književno djelo I i II. Školska knjiga, Zagreb, jedno od izdanja.

Vince, Z.  Putovima hrvatskoga književnog jezika. Liber, Zagreb, 1978,1990.

Vončina, J.  O kontinuitetu hrvatskoga književnog jezika od 15. do 18. stoljeća. Prilozi za VII međunarodni kongres slavista u Warszawi. Liber, Zagreb, 1973.

Silić, J. Napisi u Kolu: 1/1996, 4/1996, 1/1997,  2/1997, 3/1997, 4/1997.

 

 

Razvojni tijek hrvatske kulture

 

Nositelj predmeta:   prof. dr. Stipe Botica

 

Kultura: pojmovno određenje. Presjek velikih svjetskih kultura i civilizacija. Hrvatski kulturni pejzaž. Hrvatska baština iz ilirskog vremena. Kultura Romana na hrvatskom prostoru. Pojava i razvoj kršćanstva. Stanje kulture za dolaska Hrvata. Starohrvatsko kulturno razdoblje. Kultura kroz srednji vijek. Mijene stilskih formacija. Hrvatski kulturni i politički integralizam za ilirskog pokreta. Od vremena kulturnih izama. Neke oznake hrvatske kulture danas.

 

Literatura:

1.        Dimitrijević/Pandžić/Težak Gregl, Prapovijest. Institut za povijest umjetnosti 1, Zagreb 1998.

2.        Ivančević, R. Umjetničko blago Hrvatske. "Motovun", Zagreb 1993.

3.        Šanjek, F. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. "Kršćanska sadašnjost", Zagreb 1996.

4.        Katičić, R.  Litterarum studia.  MH, Zagreb 1998.

5.        Hunt, L.  Nova kulturna historia.  Naklada Ljevak, Zagreb 2001.

6.        Supičić, I. (ur.) Hrvatska i Europa.  HAZU i AGM, knj. I. i II. Zagreb 1997.

7.        Botica, S. Lijepa naša baština. Književno-antropološke studije. Hrvatska

sveučilišna naklada, Zagreb 1998.  

 

 

 

 

UZ  JEZIČNI SMJER

 

Jezgreni predmeti

 

Metodologija znanstvenoga istraživanja u jezikoslovlju

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Ivo Pranjković

 

Metoda. Metodologija. Razvoj metodologije. Empirijsko-induktivne i racionalističko-deduktivne metode. Zakoni i pravila logike kao načela (opće) metodologije. Mentalne aktivnosti i oblici spoznaje. Definicija, klasifikacija, analiza, sinteza, hipoteza, indukcija, dedukcija i dokaz kao oblici spoznaje. Opća i posebna metodologija znanstvenoga istraživanja. Tehničke metode (organizacija promatranja, eksperimentiranja i mjerenja). Logičke metode (znanstvena obrada podataka, izvođenje zaključaka, građenje teorija i sustava). Metode jezikoslovnih istraživanja.

 

Literatura:

Petrović, G. Logika. Školska knjiga, Zagreb, 1965.

Bacon, F.  The Advancement of Learninig. Clacendon Press, Oxford, 1974.

Chomsky, N.  Cartesian Linguistics. New York, 1966.

Greenberg, Joseph H.  Univresals of Language. Cambridge, Mass.: The M.I.T. Press, 1963.

Serebrennikov, B. A.  Obščee jazykoznanie. III (Metody lingvisticeskih issledovanij). Moskva, 1973.

Brozović, D.  Standardni jezik.  Zagreb, 1970.

Kovač: Logika. HSN, Zagreb, 1965.

 

Hrvatski jezični idiomi u prošlosti i sadašnjosti

 

Nositelj predmeta:        dr. sc.  Stjepan Damjanović

 

Razine jezikoslovnih istraživanja i sustav disciplina koje proučavaju hrvatski jezik. Hrvatski književni jezik kao povijesna realnost. Filološko proučavanje hrvatskoga jezika. Književni tekst kao objekt povijesne stilistike. Norma i kodifikacija u povijesti hrvatskoga jezika. Izvori za proučavanje povijesti hrvatskoga jezika. »Postanak« hrvatskoga književnog jezika. Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika i periodizacija povijesti hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska narječja u prošlosti i danas.

 

Literatura:

Brozović, D. Kajkavsko narječje. U separatu "Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski", JLZ »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1988.

Damjanović, S.  Jazik otačaski.  Matica hrvatska, Zagreb, 1995.

Finka, B.  Čakavsko narječje. » Čakavska rič«,  sv. 1, Split, 1971.

Hercigonja, E.  Nad iskonom hrvatske knjige. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb,1983.

Junković, Z. Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta. Dijakronijska rasprava. »Rad JAZU« 363, Zagreb, 1972.

Moguš, M. Čakavsko narječje. Fonologija. Školska knjiga, Zagreb, 1977.

Moguš, M. Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Drugo prošireno izdanje. Nakladni zavod Globus, Zagreb,  1995.

Vince, Z.  Putovima hrvatskoga književnog jezika. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1978, 1990.

Vončina, J.  Jezična baština. Književni krug Split, Split, 1988.

 

 

Hrvatski standardni jezik

 

Nositelj predmeta:        dr. sc.  Marko Samardžija

 

Predmet obuhvaća svekoliku hrvatsku standardološku problematiku, sinkronijsku i dijakronijsku, teoretsku i praktičnu. Dok su izbornim standardološkim kolegijima obuhvaćeni samo odabrani segmenti iz područja hrvatskoga standardnog jezika, predmetom »Hrvatski standardni jezik« obuhvaćeni su i obrađeni svi osnovni standardološki problemi od početka standardizacije hrvatskoga jezika u drugoj polovici XVIII. stoljeća do aktualnoga stanja. Težište je na ovim aspektima: teoretskome, povijesno-političkome, nacionalnome, sociolingvističkome i pragmalingvističkome. Na odabranim primjerima iz prošlosti hrvatskoga jezika, uz pomoć recentne standardološke literature, raščlanjuje se i pokazuje kako su se oblikovali pojedini jezični modeli koji su do XVIII. stoljeća pretendirali da budu općehrvatskima. Cilj je također temeljito upoznati norme hrvatskoga standardnog jezika, putove i načela njihova oblikovanja te, posebno, njihovo aktualno stanje.

 

Literatura:

Babić, S. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. HAZU - Globus, Zagreb, 1991.

Babić, S. Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Nacrt za gramatiku. JAZU - Globus, Zagreb, 1986.

Brozović, D. Standardni jezik. Zagreb, 1970.

Brozović, D. »Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti«. Hrvatska književnost u europskom kontekstu. Zagreb, 1978.

Jonke, Lj.  Književni jezik u teoriji i praksi. Zagreb, 1965.

Katičić, R.  Jezikoslovni ogledi. Zagreb, 1971.

Katičić, R. Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku. JAZU - Globus, Zagreb, 1986.

Silić, J.  Od rečenice do teksta. Zagreb, 1984.

Vince, Z.  Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb, 1/1978, 2/1990.

Vukušić, S.  Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi zapadnog dijalekta. Pula, 1984.

 

 

Izborni predmeti

 

Staroslavenski u službi hrvatske književnosti i kulture

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Stjepan Damjanović

 

Staroslavenski  kao književni jezik slavenskoga srednjovjekovlja. Dodiri s narodnim idiomima: staroslavensko - čakavsko - kajkavsko interferiranje. Supostojanje i preklapanje. Hrvatskoglagoljske liturgijske knjige i njihov hrvatsko­staro­slavenski jezik (staroslavenski unekoliko kroatiziran, uglavnom na razini glasova). Beletristika i njezin hrvatskostaroslavenski jezik, tj. »mješavina« sastavljena od elemenata staroslavenskoga i hrvatskih idioma. Staroslavenski kao književni jezik, sužavanje njegovih funkcija od 16. st. dalje: liturgijski jezik.

 

Literatura:

Damjanović, S. Tragom jezika hrvatskih glagoljaša. Zagreb, 1994.

Damjanović, S. Jezik otačaski. Zagreb, 1995.

Hamm, J. Hrvatski tip crvenoslavenskog jezika, Slovo 13, Zagreb, 1963.

Hercigonja, E. Srednjovjekovna književnost. Povijest hrvatske  književnosti, knjiga 2, Zagreb, 1975.

Hercigonja, E. Nad iskonom hrvatske knjige.  Zagreb, 1983.

Hercigonja, E. Trojezična i tropismena kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Zagreb, 1994.

Malić, D. Crkvenoslavenska jezična tradicija u hrvatskim latiničkim spomenicima. Rasprave zavoda za hrvatski jezik 18, Zagreb, 1992.

Malić, D. Povaljska listina kao jezični spomenik. HFD, Zagreb, 1988.

Mihaljević, M. Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika.  Zagreb, 1991.

Nazor, A. Jezični kriterij pri određivanju donje granice crkvenoslavenskog jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Slovo 15, Zagreb, 1963.

Nazor, A. Ćirilica i glagoljaši. Brački zbornik 15, Supetar, 1987.

Reinhart, J. Eine Redaktion des kirchenslawischen Bibeltextes in Kroatien des Jahrhunderst. Wiener slavistisches Juhrbuch 36, Beč, 1990.

Runje, P. O vrijednosti i ugledu glagoljskih knjiga u 15. stoljeću. U knjizi "Prema izvorima". Zagreb,1990.

Štefanić, Vj. (i suradnici) Hrvatska književnost srednjega vijeka od XII. do XVI. stoljeća. PSHK 1, Zagreb, 1969.

Tandarić, J. Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost. Zagreb, 1993.

Vončina, J. Jezična baština. Književni krug Split. Split, 1988.

 

Htvatski jezik u kontaktu

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Ivo Pranjković

 

Povijesni pregled proučavanja međujezičnih dodira. Osnove teorije jezika u kontaktu. Hrvatski u kontaktu: povijest, vrste i rezultati kontakata s njemačkim, talijanskim, mađarskim, latinskim, turskim, engleskim i francuskim jezikom. Jezični dodiri i jezično posuđivanje. Razlozi, načini i putovi posuđivanja. Prilagodba posuđenica. Status posuđenica u hrvatskome jeziku i u hrvatskome standardnom jeziku. Vrste posuđivanja i posuđenica.

 

Literatura:

Filipović, R. Teorija jezika u kontaktu. Uvod u lingvistiku jezičnih dodira. Zagreb, 2/1985.

Filipović, R.  Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku. Porijeklo - razvoj - značenje. Zagreb, 1990.

Hadrovics, L. Ungarische Elemente im Serbokroatischen.  Budimpešta, 1985.

Hyrkkänen, J.  Der lexikalische Einfluss des Italienischen auf das Kroatische des 16. Jahrhunderts. Helsinki, 1973.

Nyomarkay, I. Strane riječi u hrvatskosrpskom /srpskohrvatskom jeziku. Budimpešta, 1984.

Nyomarkay, I. Ungarische Wortbilder der kroatischen Spracherneuerung. Budimpešta, 1989.

Rammelmeyer, M. Die deutschen LehnÜbersetzungen im Serbokroatischen. Beiträge zur Lexikologie und Wortbildung, Wiesbaden, 1975.

Schneeweis, E.  Die deutsche Lehnworter im Serbokroatischen. Berlin, 1960.

Striedter-Temps, H.  Deutsche Lehnworter im Serbokroatischen. Wiesbaden, 1958.

Weinreich, ULanguages in Contact (različita izdanja).

 

Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Marko Samardžija

 

Leksik kao jezični podsustav. Njegove mijene i njihovi uzroci. Podrijetlo i povijest hrvatskoga leksika. Mijene hrvatskih leksema u dijakroniji i sinkroniji. Hrvatski leksik u dostandardnome i u standardnome razdoblju. Važnost leksičke obnove hrvatskoga jezika za njegovu standardizaciju. Normiranje u leksiku i leksička norma. Semantički odnosi u leksičkome (pod)sustavu. Raslojavanje leksika. Doprinos purizma normiranju hrvatskoga leksika. Doprinos stranih jezika obogaćivanju hrvatskoga leksika. Oblikovanje hrvatskoga stručnog nazivlja. Odnos između općeuporabnoga i stručnoga leksika. Hrvatski leksisk i hrvatska leksikografija.

 

Literatura:

Bocholt, V. Sprachmaterialkonzepzionen und ihre Realisierung in der kroatischen und serbischen Lexikographie. Essen, 1990.

Melvinger, J. Leksikologija (skripta). Osijek, 1989.

Rammelmeyer, M. Die deutschen Lehnübersetzungen im Serbokroatischen. Beiträge zur Lexikologie und Wortbildung Wiesbaden, 1975.

Schwarze, Ch. i D. Wunderlich  Handbuch der Lexikologie. Konigstein/Ts., 1987.

Spalatin, K.  Peterojezični rječnik europeizama. Zagreb, 1990.

Thomas, G. The Impact of the Illyrian Movement on the Croatian Lexicon. München, 1988.

Thomas, G. Linguistic Purism. London-New York, 1991.

Vince, Z. Putovima hrvatskoga književnog jezika. Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izvora, Zagreb, 1/1978, 2/1990.

Zgusta, L. i sur. Manual of Lexicography. Prag, 1971. (Prijev.: Priručnik leksikografije, Sarajevo, 1991.)

 

Teorija strandardnog jezika

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Josip Silić

 

De Saussureova dihotomija Langue : Parole. Coseriuova trihotomija Sistema : Norma : Habla. Jezik kao sustav. Jezik kao ustrojstvo. Jezik kao standard. Standardizacija jezika. Standardni jezik i književni jezik. Standardni jezik i narječja. Standardni jezik sa sinkronijskoga gledišta. Standardni jezik s dijakronijskoga gledišta. Norme standardnoga jezika. Funkcionalni stilovi standardnoga jezika.

 

Literatura:

Brozović, D.  Standardni jezik. Matica hrvatska, Zagreb, 1970.

Brozović, D.  Sociolingvistička situacija i problemi jezične standardizacije u slavenskom svijetu XIII stoljeća.                             Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru 11, 1972/73.

Katičić, R.  Jezikoslovni ogledi. Školska knjiga, Zagreb, 1970.

Jonke, Lj. Književni jezik u teoriji i praksi. Znanje, Zagreb, 1965.

Jonke, Lj. Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća. Matica  hrvatska, Zagreb, 1971.

Vončina, J.  O kontinuitetu hrvatskoga književnog jezika od 15. do 18. stoljeća, "Prilozi za VII međunarodni kongres slavista u Warszawi", Liber, Zagreb, 1973.

Samardžija, M.  Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. HSN, Zagreb, 1993.

Samardžija, M.  Jezični purizam u NDH. HSN, Zagreb, 1993.

Silić, J. Napisi u Kolu: 1/1996, 4/1996, 1/1997,  2/1997, 3/1997, 4/1997.

Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, M. samardžija. MH, Zagreb, 1999.

 

Hrvatska narječja

 

Nositelj predmeta:        dr. sc. Mira Menac-Mihalić

 

Teoretsko-metodološki pristup narječju. Narječje, dijalekt i govor. Dijalekt, sociolekt i idiolekt. Narječje kao jezični sustav. Dijakronijsko-sinkronijski aspekti narječja. Arealna lingvistika. Dijalektološki atlas. Narječje i književni jezik. Narječje i standardni jezik.

Opća i hrvatska dijalektologija. Hrvatska narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Fonološki, morfološki, sintaktički, leksički i prozodijski sustavi štokavskoga, kajkavskoga i čakavskoga narj