SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Klasa: 602-04/03-11/1

Ur. br.: 3804-850-03-4

Zagreb, 4. ožujka 2003.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 7. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 10. ožujka 2003. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora

a) trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

- prof. dr. sc. Mati Križmanu

b) znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od pet godina

- prof. dr. sc. Miljenku Jurkoviću

- prof. dr. sc. Nenadu Moačaninu

- prof. dr. sc. Mirjani Sanader

- prof. dr. sc. Nini Smolej-Narančić

- prof. dr. sc. Tihomili Težak-Gregl

2. Verifikacija zapisnika 6. sjednice Fakultetskog vijeća održane 10. veljače 2003. i izvanredne sjednice održane 17. veljače 2003. (poseban prilog)

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Jasne Novak u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, pri Katedri za skandinavistiku na Odsjeku za anglistiku. str. 20

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Krešimira Filipca u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 22

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti grana sustavna pedagogija, na Odsjeku za pedagogiju.

Pristupnica: dr. sc. Edite Šooš ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

Pristupnik dr. sc. Marko Palekčić, odustao je od izbora s obzirom da se prijavio na drugi natječaj. str. 25

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Antuna Arbunića u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za didaktiku u Odsjeku za pedagogiju.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 56

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

7. Mišljenje za izbor Renée Davies u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Pričanje i pjevanje na engleskom jeziku u Odsjeku za izobrazbu, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 58

8. Mišljenje za izbor mr. sc. Nede Borić, Alice Gracin i Vande Mucić u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Engleski jezik, na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnice: Alica Gracin i Vanda Mucić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU, a mr. sc. Neda Borić ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 61

9. Mišljenje za izbor Željke Zanchi u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj pomorskoj školi Sveučilišta u Splitu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 64

10. Mišljenje za izbor dr. sc. Marije Brala u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Britanska civilizacija i kultura, na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). Pristupnik Bojan Srdoč ne ispunjava uvjete ZVU. str. 66

11. Mišljenje za izbor Lahorke Crnković i Kristine Matić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnici: Lahorka Crnković ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Kristina Matić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva).

(Diana Delivuk i Toni Škeve dostavili nepotpunu dokumentaciju za utvrđivanje uvjeta). str. 71

12. Mišljenje za izbor mr. sc. Davorina Brajkovića u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 75

13. Mišljenje za izbor mr. sc. Berislava Majhuta i mr. sc. Marijana Šabića u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Pristupnici: mr. sc. Berislav Majhut ispunjava uvjete, (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) a mr. sc. Marijan Šabić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 76

14. Mišljenje za izbor dr. sc. Nade Babić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja I, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 77

15. Mišljenje za izbor dr. sc. Ivice Boljata u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana didaktika, za predmete Metodika nastave informatike i Seminar iz metodike nastave informatike, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 103

16. Mišljenje za izbor Irine Devčić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Francuski jezik, u Kabinetu za strane jezike, na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 117

17. Mišljenje za izbor Slavice Juriša u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Ruski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 119

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

18. Izvještaj o radu Andree Vranić, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju. str. 121

19. Izvještaj o radu Darije Rovan, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju.

str. 122

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Hrvoja Stančića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme pod naslovom Teorijski model postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata, mentor prof. dr. sc. Nenad Prelog. str. 123

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gorane Stepanić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatsko pjesništvo na latinskom u sedamnaestom stoljeću: stilske tendencije i žanrovski inventar, mentor prof. dr. sc. Darko Novaković. str. 126

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Edite Slunjski za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskih studija i prihvaćanje teme pod naslovom Sukonstrukcija predškolskog kurikuluma, mentor: prof. dr. sc. Arjana Miljak. str. 130

23. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li je tema Srećka Ljubljanovića pod naslovom Zagrebačko vinogradarstvo od 12. do 16. stoljeća, prihvaćena na sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća 14. ožujka 1985, svojim sadržajem i dalje aktualna za izradu doktorskog rada. str.135

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dinka Župana za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj (1868.-1918.), mentor prof. dr. sc. Petar Korunić.

str. 136

25. Prijedlog stručnog povjerenstva za promjenu naslova doktorskog rada mr. sc. Nikice Barića pod naslovom Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. u novi naslov Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. (uspostava, glavne značajke i slom).

str. 139

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Pavla Schramadeia za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Umreženo društvo, nove komunikacijsko-informacijske tehnologije i kulturna politika: usporedba Hrvatske i Finske, mentor dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof. str. 142

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marije Omazić pod naslovom Modificatons of Phraseological Units in English. str. 144

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sanje Seljan pod naslovom Leksičko-funkcionalna gramatika hrvatskog jezika: teorijski i praktični modeli. str. 149

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Davora Topolčića pod naslovom Bračni partneri između obiteljskih i radnih uloga: sociologijski aspekti neplaćenog rada u obitelji. str. 153

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Blaženke Pavlović-Radmanović pod naslovom Povijest franjevačkih knjižnica u Slavoniji. str. 158

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Barbare Kovačević pod naslovom Frazeologija u Danici ilirskoj (I./1835. - X./1844.). str. 160

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 24. veljače 2003., preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 32. do 45.)

Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

i odobrenje predložene teme

32. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Željka Rotim ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Sintaktičke strukture i poremećaji razumijevanja rečenice (Istraživanje oštećenja obrade rečeničnoga sadržaja u bolesnika sa zatvorenom ozljedom glave). Mentori: dr.sc. Josip Silić, red.prof. i dr.sc. Predrag Keros (Klinika za neurokirurgiju KBC Rebro).

str. 163

33. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Ksenija Juretić ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija lingvistike i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke. Mentori: dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof. i dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru.

str. 168

34. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Tihana Brkljačić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i prijedlog za prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj modela za predviđanje davateljskog ponašanja. Mentor: dr.sc. Dean Ajduković, red.prof.

str. 172

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

35. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Izet Beširović ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Orijentalizmi u književnome djelu Skendera Kulenovića. Mentor: dr.sc. Josip Silić, red.prof.

1. dr.sc. Ivo Pranjković, red.prof.

2. dr.sc. Josip Silić, red.prof.

3. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znanstvena suradnica

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstveni radovi)

36. Dubravke Dujmović pod naslovom Izdavačka djelatnost u Splitu u drugoj polovici XX. stoljeća, mentor prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević, u miru. str. 179

37. Mihaele Banek Zorica pod naslovom Vrednovanje sustava za označivanje u organizaciji znanja, mentorica prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić. str. 181

38. Koraljke Golub pod naslovom Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s Web-sučeljem, mentorica prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić. str. 183

39. Spomenke Dragović pod naslovom Praizvedbe hrvatskih autora na varaždinskoj sceni, mentor prof.dr.sc. Boris Senker. str. 185

40. Irene Žgaljić pod naslovom Čakavski rječnik teksta Ive Jelenovića. Etnološki prilozi iz Dobrinja na otoku Krku, mentorica prof.dr.sc. Iva Lukežić. str. 187

41. Zvonka Katalinića pod naslovom Koncept odgojno-obrazovne integracije djece s mentalnom retardacijom, mentor prof.dr.sc. Ivan Cifrić i sumentor doc.dr.sc. Neven Hrvatić. str. 189

42. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike da se Neli Jurko imenuje sumentor kod izrade magistarskog rada, pod naslovom Supostavna analiza načina integracije engleskog računalnog nazivlja. Mentorica je prof.dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, a za sumentoricu se predlaže dr.sc. Milica Mihaljević, viša znanstvena suradnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Nastavni predmeti

43. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike da se prof.dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović imenuje za voditeljicu, a prof.dr.sc. Yvonne Vrhovac za zamjenicu voditeljice Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike od ljetnog semestra ak.god. 2002./2003.

44. Prijedlog za uvođenje Poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija za talijanski jezik u okviru već otvorenog Poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

str. 191

45. Sporazum o suradnji u izvođenju specijalističke prakse na Poslijediplomskom stručnom studiju kliničke psihologije, između Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Filozofskog fakulteta u Zagrebu i imenovanje dr. sc. Gordane Buljan-Flander i mr. spec. Brune Proface mentoricama specijalističke prakse. str. 196

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Stephanie Marie Balić, stečene na sveučilištu California State University u Sacramentu u SAD-u.

str. 197

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Marije Leutar stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu. str. 198

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Živke Čović stečene na Pedagoškom fakultetu u Mostaru, B. i H. str. 199

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Alme Leka stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, B. i H. str. 200

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Vere Čubranić, stečene na Facolta' di Psicologia, Univerisita degli Studi di Padova, Italija. str. 201

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

51. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za Dječju književnost na engleskom jeziku i Odabrani tekstovi engleske književnosti, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnica: mr. sc. Smiljana Narančić – Kovač, viši predavač).

1. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

2. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

3. dr. sc. Diana Zalar, docent Učiteljske akademije u Zagrebu.

52. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za Engleski jezik, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu (Pristupnica: Katja Bošković – Gazdović, predavač)

1. dr.sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.

2. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent

3. dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu.

53. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za kolegij Engleski jezik, na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu (Pristupnice: Mirjana Milotić Pejnović i Mirna Rusković – Penezić).

1. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.

2. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent

3. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

54. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje u području humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za znanstvenu granu anglistiku za kolegij Engleski jezik, na Pravnom fakultetu u Splitu (Pristupnice: Emica Bego, Jerka Jakus, Katja Pavlov, Ante Rakonca, Sanja Utrobičić i Tania Žuvela Blažević).

1. mr. sc.Vesna Beli, viši lektor

2. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

3.dr. sc. Mirjana Bonačić, izv. prof. Pravnog fakulteta u Splitu.

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za kolegij Engleski jezik, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu (Pristupnik: Nikola Vuljanić, viši predavač).

1. mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor

2. mr. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

3. Snježana Veselica, lektor

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora iz područja društvenih znanosti, znanstveno polje informacijskih znanosti, za predmet Informatika, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku ( Pristupnik : dr. sc. Ninoslav Novak, docent )

1. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

2. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.

3. dr. sc. Marcel Meler, red. prof. (Ekonomski fakultet u Osijeku).

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (Pristupnica: dr. sc. Mirjana Siriščević)

1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

2. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

58. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija za muzikološke predmete, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnik: prof. dr. sc. Stanislav Tuksar)

1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

2. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija za muzikološke predmete, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnik: prof. dr. sc. Nikša Gligo)

1. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

1. dr. sc. Stanislav Tuksar, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, za predmet Seminar o Marku Maruliću, na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu (Pristupnici: Bratislav Lučin, Jelena Tomić)

1. akademik Mirko Tomasović

2. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

3. dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

61. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, predmet Starija hrvatska književnost, na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu (Pristupnici: Antun Pavešković, Antun Lučić)

1. dr. sc. Josip Bratulić, red. prof.

2. dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.

3. akademik Miroslav Šicel

62. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Metodika nastave hrvatskog jezika, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (Pristupnici: mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić, mr. sc. Josip Miletić i Ana Bračanov, prof.)

1. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Ana Pintarić, red. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

63. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Metodika nastave hrvatskog jezika I. i II, na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru Sveučilišta u Splitu (Pristupnici: Zora Antolov, Ana Bračanov, Jelena Gnjidić, Katarina Kolanović, Žaklina Kutija, Nives Marić, Anđina Markić, Marija Matek, Dina Milat, mr. sc. Josip Miletić, Irena Špralja, mr. sc. Nada Radovčić, mr. sc. Tatjana Stupin, mr. sc. Ivica Bigato, Ivana Vlatković i Gabrijela Žunić)

1. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

2. dr. sc. Josip Lisac, red. prof., Filozofski fakultet u Zadru

3. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

64. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana muzikologija, za predmet Povijest glazbe, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, Područni odsjek u Rijeci (Pristupnica: Arnea Kamenarović)

1. dr. sc. Nikša Gligo,red. prof. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

2. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

3. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

65. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Pedagogija, na Filozofskom fakultetu u učiteljskoj školi u Puli (Pristupnik: prof. dr. sc. Marko Stevanović)

1. dr.sc. Vladimir Rosić, red.prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)

2. dr.sc. Arjana Miljak, red. prof.

3. dr.sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmet Pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli (Pristupnik: prof. dr. sc. Marko Stevanović )

1. dr .sc. Vladimir Rosić, red.prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)

2. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

3. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u 20. stoljeću na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

(Pristupnik: dr.sc. Miroslav Akmadža)

1. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

2. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan,izv.prof.

3. dr.sc. Ivan Balta, docent, Pedagoški fakultet, Osijek.

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Povijest starog vijeka i Hrvatska povijest od 16. do 18. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Rijeci (Pristupnica: dr.sc. Vesna Munić)

1. dr.sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.

2. dr.sc. Nenad Moačanin, red.prof.

3. dr.sc. Robert Matijašić, izv.prof. Pedagoški fakultet, Pula.

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje pomoćne povijesne znanosti, za predmet Osnove pristupa arhivskoj građi , na Odsjeku za talijanski jezik i književnost, Sveučilišta u Splitu (Pristupnica: dr. sc. Nataša Bajić-Žarko)

1. dr.sc. Mirjana Matijević-Sokol, docent

2. dr.sc. Zdenka Janeković-Roemer, docent

3. dr.sc. Borislav Grgin, docent

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana likovne umjetnosti za kolegije Likovna kultura i Metodika likovne kulture na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću (Pristupnik: Stipe Golac,red.prof.)

1. Robert Emil Tanay, red.prof. Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu

2.dr. sc. Jadranka Damjanov, red.prof. u mirovini

3.dr. sc. Vlatko Previšić, red.prof.

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Opća i socijalna psihologija, na stručnom dodiplomskom studiju kriminalistike, Forenzička i kriminalistička psihologija i Metodologija istraživanja sigurnosnih pojava na stručnom i sveučilišnom dodiplomskom studiju kriminalistike, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Tajana Ljubin)

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Mirjana Grubišić-Ilić, doc. (Visoka policijska škola u Zagrebu).

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (Pristupnik: mr. Anton Kovačević)

1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.

2. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija, na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu (Pristupnici: Lada Perković, prof., Zrinka Pukljak Iričanin, prof., Olivera Petrak, prof. i Mirna Kostović, prof.).

1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

2. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

3. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin, doc. (Visoka zdravstvena škola u Zagrebu).

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Pristupnica: dr. sc. Mirjana Milanović)

1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

2. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.

3. mr. sc. Miljenka Cota Bekavac, viši predavač (Visoka učiteljska škola u Petrinji).

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, predmet Psihologija odgoja i obrazovanja, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (Pristupnica: dr. sc. Mirjana Nazor)

1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu (Pristupnica: Marijana Čavrlj)

1. dr.sc. Karlo Budor, red.prof.

2. Milivoj Telećan, viši lektor

3. mr.sc. Alica Knezović, viši lektor.

77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za kolegije Sociologija okolice i Sociologija kulture, na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Ivan Rogić, red.prof.)

1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

3. dr. sc. Nikola Filipović, red. prof. (Arhitektonski fakultet u Zagrebu).

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

78. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Milana Vrbanusa za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Društveno-ekonomske prilike u Slavoniji krajem 17. i početkom 18. stoljeća

1. dr.sc. Nenad Moačanin, red.prof.

2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Maria Jareba pod naslovom Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine

1. dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.

2. dr.sc. Ljubo Antić, izv. prof.

3. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Gizdavčić pod naslovom Semantisc and Syntax of Prepositional Phrases with IN and ON in the Early English Language.

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. (u miru)

2. dr. sc. Dora Maček, red. prof.

3. dr. sc. Dunja Jutronić, red. prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ankice Valenta pod naslovom Znanstveni časopisi kao sredstvo komunikacije fizičara Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od 1986. do 1996. godine

1. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

3. dr. sc. Vladimir Paar, akademik.

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nikice Gilića pod naslovom Filmološki aspekti naratologije

1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

2. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.

3. dr.sc. Hrvoje Turković, izv. prof. (Akademija dramskih umjetnosti).

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Slavice Žura pod naslovom Život i književno djelo Mare Čop

1. dr.sc. Milivoj Solar, red. prof.

2. dr.sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. dr.sc. Miroslav Šicel, red. prof. (u miru)

4. dr.sc. Marijan Bobinac, red. prof.

5. dr.sc. Dean Duda, docent.

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davida Šporera pod naslovom Poetika kulture i ideologija drame

1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

2. dr.sc. Dean Duda, docent

3. dr.sc. Lada Čale Feldman, Institut za etnologiju i folkloristiku.

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Josipa Čerine pod naslovom Slobodno vrijeme ročnika

1. dr.sc. Neven Hrvatić, doc.

2. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.

3. dr.sc. Stjepan Jagić, viši asistent ( Filozofski fakultet u Zadru )

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Milana Papića pod naslovom Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.

3. dr. sc. Vladimir Takšić, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

87. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana fonetika, na Katedri za primijenjenu fonetiku u Odsjeku za fonetiku

1. dr.sc. Damir Horga, red.prof.

2. dr.sc. Marija Pozojević Trivanović, red.prof.

3. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof. (u miru)

88. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za opću lingvistiku, na Odsjeku za lingvistiku

1. dr. sc. Krunoslav Pranjić, professor emeritus

2. dr. sc. August Kovačec, red. prof.

3. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

89. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana indologija, na Katedri za indologiju, Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju

1. dr. sc. Radoslav Katičić, akademik

2. dr. sc. August Kovačec, red.prof.

3. dr. sc. Mate Križman, red. prof.

90. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, za predmet Umjetnost 20. stoljeća u Odsjeku za povijest umjetnosti

1.dr.sc. Vladimir Marković, red.prof.

2.dr.sc. Nada Grujić, red.prof.

3.dr.sc. Ivo Babić, red.prof. Umjetničke akademije u Splitu

91. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za opću psihologiju u Odsjeku za psihologiju

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Ante Fulgosi, red. prof. u miru

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Mislavu Bertoša u istraživačko zvanje asistenta, u Odsjeku za lingvistiku

1. dr.sc. Marin Andrijašević, doc.

2. dr.sc. Vlasta Erdeljac, doc.

3. dr.sc. Marko Tadić, doc.

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Hrvoja Klasića, znanstvenog novaka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, Zavoda za hrvatsku povijest

1. dr.sc. Damir Agičić, docent

2. dr.sc. Drago Roksandić, izv. prof.

3. dr.sc. Tvrtko Jakovina, asistent

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Krunoslava Nikodema u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju

1. dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr.sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

3. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Đurđe Mikulić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za metodologiju u Odsjeku za sociologiju

1. dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr.sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

3. dr.sc. Krešimir Kufrin, viši asist.

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Petre Rodik u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju

1. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

2. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Davorka Matić, doc.

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Krunoslava Kardova u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Odsjeku za sociologiju

1. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

2. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Davorka Matić, doc.

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

98. Prijedlog za prihvaćanje Pravilnika o nastavnoj praksi studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu. str. 202

99. Rezultati nastave na Odsjeku za germanistiku nakon prvog semestra sa studentima upisanim u skladu s novim razredbenim postupkom. str. 206

100. Zahtjev Odsjeka za kroatistiku za obrazloženje odluke Vijeća Filozofskoga fakulteta o brisanju Odsjeka za kroatistiku iz punog naziva djelatnosti Croaticuma-hrvatskog za strance. str. 207

101. Molba Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za odgađanje predavanja jednosemestralnog kolegija Osnove poredbenog slavenskog jezikoslovlja sa četvrtog semestra na šesti semestar akad. god. 2002./2003., zbog korištenja obaveznog porodiljskog dopusta dr. sc. Anite peti-Stantić.

102. Obavijest Odsjeka za arheologiju da će mr. sc. Hrvoje Potrebica, znanstveni novak na Arheološkom zavodu, održavati nastavu iz predmeta Uvod u prapovijesnu arheologiju II, tijekom ljet. sem. akad. god. 2002/03., pod mentorstvom prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić.

103. Program redovne i fakultativne nastave TZK i program sportsko rekreativnih sadržaja za djelatnike Filozofskog fakulteta u ljetnom semestru 2002/2003. str. 218

104. Obavijest Katedre za kineziologiju o suradnicima koji pomažu u redovnim i fakultativnim aktivnostima. str. 223

Gostovanja

105. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja predavača Valentina Cuninnghama i Bernardine Evaristo koji će boraviti u Hrvatskoj u okviru projekta WRITE ON u organizaciji British Councila od 17. do 20. ožujka 2003.

106. Molba Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof. dr. sc. Isao Koshimure sa Sveučilišta Zokei, Tokyo, Japan od 14. do 24. ožujka 2003.

107. Molba Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof. dr. sc. Darka Friša sa Filozofskog fakulteta, Ljubljana, Slovenija, u ljetnom semestru akadem.godine 2002/2003.

Vanjski suradnici

108. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskog suradnika mr. sc. Elene Stojanove za ljetni semestar akademske godine 2002./2003. za održavanje nastave iz kolegija Bugarski jezik (4 norma sata vježbi tjedno).

Mentori

109. Prijedlog Odsjeka za sociologiju da se za akad.god. 2002/2003, ljetni semestar, imenuju sljedeći nastavnici za mentore iz predmeta Metodika nastave iz sociologije:

1. Ivo Škrmeta, 18. gimnazija

2. Marijana Lekić, 5. gimnazija

3. Drinka Trinajstić, 1. gimnazija

4. Elvira Skender Miličević, Upravna i birotehnička škola.

Demonstratori

110. Prijedlog Katedre za kineziologiju za izbor demonstratora, u ljetnom semestru 2002./2003.

Branimir Jurković Filozofski fakultet šah
Ozren Biti Filozofski fakultet šah
Dominik Raca Filozofski fakultet odbojka
Domagoj Špoljar Kineziološki fakultet squash
Ivan Oreb Kineziološki fakultet jogging-walking
Filip Meglaj Kineziološki fakultet košarka
Maja Ivković Kineziološki fakultet aerobika
Matko Jurinović Kineziološki fakultet rukomet
Željan Gačina Fakultet prometnih znanosti stolni tenis
Nino Saraga Kineziološki fakultet veslanje

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

111. Molba dr. sc. Barbare Kryżan-Stanojević za odobrenje plaćenog dopusta od 17. ožujka do 27. ožujka 2003. radi sudjelovanja na znanstvenom skupu koji organizira društvo nastavnika poljskog kao stranog jezika «Bristol».

112. Molba prof.dr.sc. Gordane Slabinac za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akad.god. 2003/2004. str. 224

113. Molba dr. sc. Josipa Užarevića za odobrenje slobodne studijske godine 2003./2004. (od 1. listopada 2003. do 30. rujna 2004. godine). str. 225

114. Izvještaj o radu prof. dr. sc. Mladena Machieda za vrijeme korištenja slobodne studijske godine. str. 226

115. Obavijesti dekana i prodekana

116. Razno.

117. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak

PRILOZI

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za anglistiku

Broj: 33

Zagreb, 10. veljače 2003.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 11. studenog 2002. godine imenovane smo u stručno povjerenstvo za izbor mr. sc. Jasne Novak, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja), za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, pri Katedri za skandinavistiku na Odsjeku za anglistiku. U skladu s odredbama Zakona o istraživačkoj djelatnosti podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Jasna Novak je rođena 1972. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Akademske godine 1996. diplomirala je na Filozofskom fakultetu dobivši naziv profesora hrvatskoga jezika i južnoslavenskih filologija. Godine 1997. završava i trogodišnji slobodni studij švedskoga jezika i književnosti. Poslije diplomiranja upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike, koji je s uspjehom završila te u rujnu 2002. obranila magistarsku radnju iz problematike usvajanja hrvatskih glagolskih oblika pri učenju hrvatskoga kao stranog jezika. Pristupnica je godine 2000/2001. odslušala i četiri kolegija na Odsjeku za primijenjenu lingvistiku Sveučilišta u Indiani u Bloomingtonu, SAD.

Nakon studija se mr. sc. Jasna Novak zaposlila kao nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti u I. ekonomskoj školi u Zagrebu, a od 1998. radi kao znanstveni novak na projektu Supostavna istraživanja hrvatskoga i švedskog jezika. Uz znanstveni rad surađuje i u nastavi švedskoga jezika, prvenstveno u kolegijima Gramatika švedskoga jezika i Uvod u lingvistiku.

Od drugih poslova može se navesti da je vodila tečaj švedskog jezika u Centru za strane jezike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te tečaj hrvatskoga za tumače IFOR-a u Uppsali, Švedska. Već nekoliko godina predaje različite kolegije u Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture. Kao stipendistica Fulbrightovog programa držala je godine 2000/2001. dva tečaja hrvatskoga jezika, početni i napredni, na Sveučilištu u Indiani u Bloomingtonu, SAD.

U oba svoja djelatna područja, kao mlada znanstvenica i kao nastavnica, mr. sc. Jasna Novak pokazuje izvanredne odlike, o čemu svjedoče njezin izvrsno postavljen i dosljedno razrađen magistarski rad te 4 zapažena rada izložena na međunarodnim znanstvenim skupovima i objavljena u zbornicima radova. Teme kojima se bavi jesu poteškoće pri učenju stranog jezika (hrvatskog i švedskog). Njezin rad na dva znanstvena projekta koji proučavaju švedski i hrvatski jezik primjeran je, s mnogo originalnog doprinosa metodologiji rada i teoretskim postavkama. Član je dva stručna udruženja te se u svakom pogledu nastoji razviti kao znanstvenik i istraživač.

Radu sa studentima mr. sc. Jasna Novak pristupa odgovorno te ga dobro priprema. Kako je uz to i zanimljiv, studenti rado pohađaju njezinu nastavu. Uvijek se brine da nastavni materijali budu jasni i dostupni svim studentima, a za tečajeve hrvatskoga jezika izradila je u suautorstvu udžbenik i radnu bilježnicu.

Da je mr. sc. Jasna Novak kvalitetan mladi suradnik potvrđuju i nagrade i stipendije koje su joj dodijeljene od hrvatskih i stranih (švedska, američka) ustanova. Kao mladi suradnik rado pomaže u svakom poslu u nastavi ili izvan nje, bilo da je riječ o ispitima ili administrativnim poslovima na Odsjeku. Sve što radi točno je i na vrijeme izvršeno, pa se smatra jednim od najvrednijih mladih članova Odsjeka.

Na temelju gore izloženog smatramo da mr. sc. Jasna Novak u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje asistenta pri Katedri za skandinavistiku, na Odsjeku za anglistiku, pa predlažemo da se imenuje u to zvanje.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Dora Maček, red. prof.

dr. sc. Goranka Antunović, doc.

dr. sc. Jelena Mihaljević-Djigunović, izv. prof.

STRUČNO POVJERENSTVO

ODSJEKA ZA ARHEOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Zagreb, 27.02.2003.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

PREDMET: Mišljenje o izboru dr. sc. Krešimira Filipca u istraživačko

zvanje višeg asistenta

Na sjednici od 13. veljače 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izbor dr. sc. Krešimira Filipca u istraživačko zvanje višeg asistenta. Stručno povjerenstvo čine: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof; dr. sc. Mirja Jarak, docent; dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

Stručno povjerenstvo donosi slijedeće mišljenje:

Dr. sc. Krešimir Filipec rođen je u Zagrebu 1969. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. 1988. upisuje studij jednopredmetne arheologije. Sudionik je Domovinskog rata. Diplomirao je 1995. Tijekom studija sudjelovao je na više arheoloških istraživanja. Od 1996. godine je zaposlen kao znanstveni novak na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na projektu: Rana antika naše obale naselje i gospodarstvo, a potom na projektu: Iliri između Grka i Rimljana. voditelja prof. dr. Marin Zaninović. 1998. je obranio magistarski rad s temom Srednjovjekovno groblje u Đakovu. 2002. je obranio doktorsku disertaciju s temom Naseljenost srednjovjekovne Slavonije prema arheološkim izvorima.

Tijekom 1997. godine usavršavao se u inozemstvu: Institut für Ur.- und Frühgeschichte der Univesität Wien. Tijekom 2002. usavršavao se na Institutu za arheologiju na Eötvös Loránd University – Faculty of Humanities u Budimpešti.

Kao vanjski suradnik Uprave za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu i Osijeku vodi zaštitna arheološka istraživanja u Kumrovcu, na baroknoj kapeli sv. Roka 1994. Godine 1995. vodi zaštitna arheološka istraživanja kod župne crkve u Đakovu.

Od svog zaposlenja uključen je u terensku nastavu studenata arheologiju, a od šk. god. 1998/99 i u redovnu nastavu. Dvije godine držao je seminara iz Nacionalne srednjovjekovne arheologije, a nakon podjele predmeta na dva dijela, seminare iz Opće srednjovjekovne arheologije. Predavao je i na poslijediplomskom studiju.

U okviru katedre za Opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju, bavio se istraživanjem hrvatskog ranog srednjeg vijeka. Posebnu pažnju je posvetio području sjeverne Hrvatske. U žarištu njegova interesa bila su groblja i naselja, koja datiraju od X. do XIII. stoljeća. Kako je to razdoblje vrlo slabo istraženo morao je započeti s vlastitim terenskim istraživanjima. Vodeći niz samostalnih arheoloških iskopavanja, dao je bitan doprinos u proučavanju ranog i kasnog srednjeg vijeka. Njegov interes nije se zadržavao samo na srednjem vijeku, već je istraživao i prapovijesne, antičke i novovjekovne lokalitete.

Tako je u suradnji s Upravom za zaštitu spomenika kulture iz Osijeka 1996. i 1997. godine nastavio istraživati srednjovjekovni lokalitet u Đakovu – Župna crkva. Radi se o vrlo kompleksnom lokalitetu. Tamo je istražio brojčano najveće srednjovjekovno groblje u sjevernoj Hrvatskoj, koje okvirno datira od XI. do XVI. stoljeća. Prigodom tih istraživanja istražio je i nekoliko stambenih objekata, te ostatke drvene crkve. To su prva takva istraživanja na našem području.

1997. i 1998. u suradnji s Upravom za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba, obavlja arheološki terenski pregled područja grada Zlatara i susjednih općina. U okviru tog projekta otkrio je niz novih lokaliteta, a na novootkrivenom starom gradu – burgu «Židovini» proveo je i arheološka iskopavanja.

1998. i 1999. u suradnji s Upravom za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba obavljao je zaštitna arheološka iskopavanja istraživanja na kasnogotičko - renesansnoj utvrdi, kaštelu Konjščina.

1998. u suradnji s Upravom za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba obavlja pokusna istraživanja kod svetišta Majke Božje Gorske u Loboru. Radi se o prapovijesnom, antičkom i srednjovjekovnom lokalitetu.

2000. godine vrši u suradnji s Upravom za zaštitu spomenika kulture iz Splita zaštitna arheološka istraživanja u Blizni kod Trogira. Prigodom tih istraživanja istražio je dijelove starohrvatskog crkvenog groblja, koje je nastalo uz predromaničku crkvu. Prigodom tih istraživanja na svjetlo dana izišla je još jedna crkva s oblim kontraforima.

2002. godine u suradnji s Upravom za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba ponovno obavlja zaštitna arheološka istraživanja kod svetišta Majke Božje Gorske u Loboru. Prigodom tih istraživanja uz groblje koje datira od V. do VI. i od X. do XIX. stoljeća. Uz veliki broj kamenih ulomaka koji su dijelovi predromaničke oltarne pregrade, otkrio je i temelje prve predromaničke crkve u sjevernoj Hrvatskoj.

Sudjelovao je s priopćenjima na više arheoloških znanstvenih skupova: 1999. u Vukovaru s temom: Grob 146 iz srednjovjekovnog groblja u Đakovu; iste godine u Puli s temom: Loborski bedem. 2000 g. Održao je u Puli priopćenje pod naslovom: Smještaj srednjovjekovnog groblja u odnosu na naselje u Đakovu a 2002.godine: Arheološka istraživanja u oko svetišta Majke Božje Gorske u Lobor. Na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku održao je priopćenje pod naslovom: Stanovništvo srednjovjekovnog Đakova na temelju novijih arheoloških istraživanja

Dr. Sc. Krešimir Filipec je napisao više znanstvenih i stručnih članaka:

Istraživanje srednjovjekovnog groblja u Ðakovu 1995. i 1996. godine, Opuscula Archaeologica. 20, Zagreb 1996, 189-197.

Bioarchaeology of the medieval Đakovo cemetery; Archeological and anthropological evidence for ethnic affilation and migration, Opusc.Archaeol. 22, Zagreb 1998, 129-139. ( u suradnji s M. Šlausom)

Tisućljetno Đakovo. Rezultati istraživanja iza župne crkve Svih Svetih u Đakovu, Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, 5, 2000, 339-345.

Je li Đakovo bilo nastanjeno u antici?, 34 Đakovački vezovi, Đakovo 2000, 28-29.

Srednjovjekovna keramika iz groblja u Đakovu, Zgodnji Slovani, Zgodnjosrednjoveška lončenina na obrobju vzhodnih Alp, Ljubljana 2002, 142-145.

Kumrovec – sv. Rok, rezultati arheoloških istraživanja, Muzejski vjesnik 21/22, Bjelovar 1998/1999, 21-23.

Neznani srednjovjekovni grad na gori Ivanščici, Opusc.Archaeol. 23-24, Zagreb 1999-2000, 353-361.

Zaštitno arheološko iskapanje kod svetišta Majke Božje Gorske u Loboru, Obavijesti, XXXI/1, Zagreb 1999, 88-93.

Lobor, Majka Božja Gorska, katalog izložbe, (uredila V. Jurica), Gornja Stubica 2002. Zaštitno arheološko iskopavanje oko svetišta Majke Božje Gorske u Loboru 2002, Obavijesti, XXXIV/3, Zagreb 2002, 119-129.

Novija saznanja o kaštelu Konjščina, Opusc.Archaeol. 25, Zagreb 2001, 151-182

Nekoliko novih ranosrednjovjekovnih nalaza iz Siska i kratak osvrt na druge istovremene nalaze, Godišnjak GMS II, Sisak 2001, 89-107.

Stanovništvo srednjovjekovnog Đakova na temelju novijih arheoloških istraživanja, Drugi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova II, Zagreb 2001, 563-567.

Iz svega gore navedenoga Stručno povjerenstvo smatra da dr. sc. Krešimir Filipec spunjava sve zakonom propisane uvjete za napredovanje u istraživačko zvanje višeg asistenta, bez javnog natječaja, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za opću srednjevjekovnu i nacionalnu arheologiju na Odsjeku za arheologiju.

dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

dr. sc. Mirja Jarak, docent

dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

Ivana Lučića 3, ZAGREB

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana Sustavna pedagogija u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 16. srpnja 2001. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana Sustavna pedagogija u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Povjerenstvo je razmotrilo prijave prispjele na natječaj, pa podnosi Vijeću ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku 20. srpnja 2001. godine javila su se dva pristupnika (koje u izvještaju navodimo abecednim redom) – dr. sc. Marko Palekčić, redoviti profesor u trajnom zvanju Filozofskog fakulteta u Zadru, i dr. sc. Edita Šooš, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema važećim zakonskim odredbama i naputku Rektorskog zbora djelatnost pristupnika relevantna za izbor u odgovarajuće znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvještaja:

A) Životopis

B) Znanstvena djelatnost

C) Nastavna djelatnost

D) Stručna djelatnost

E) Zaključno mišljenje

F) Popis radova

A) ŽIVOTOPIS

Marko Palekčić rođen je 25. srpnja 1947. u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te studij pedagogije na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Godine 1971. upisao je poslijediplomski studij, koji je na istom učilištu završio 1975. obranom magistarskog rada pod naslovom: “Ispitivanje kolativnih karakteristika stimulusa (nepodudarnost, dvosmislenost, kompleksnost) kao determinanti perceptualne radoznalosti kod učenika i njihove pedagoške implikacije“. Od 1972. godine radi kao asistent na Katedri za pedagogiji na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Godine 1981. obranio je doktorsku disertaciju: "Pedagoški smisao i snaga unutrašnje motivacije u školskom učenju" na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Iste godine izabran je u nastavničko zvanje docent za pedagogiju na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju istog Fakulteta. Godine 1985. bira se u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor, a 1990. u zvanje redoviti profesor. Uz odgovarajuća dopuštenja i suglasnosti sveučilišnih tijela, godine 1992. izašao iz opkoljenog Sarajeva i godinu dana proveo kao gostujući profesor u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim je do listopada 1998. godine radio kao profesor na Institutu za školsku pedagogiju Sveučilišta u Hamburgu.

Predavao je Uvod u pedagogiju, Sistematsku pedagogiju, Opću pedagogiju, Komparativnu pedagogiju, Metodiku odgojnog rada, Metodiku rada školskog pedagoga, Savjetodavni pedagoški rad, Opći tečaj pedagogije za studente drugih nastavničkih grupa na Filozofskom fakultetu (u okviru tog predmeta predavao je osnove Opće pedagogije, Didaktike, Razvojne i pedagoške psihologije, Andragogije). Vodio je niz različitih seminara u Sjedinjenim Američkim Državama (1992.-1993.) u okviru predmeta Osnovnoškolska pedagogija, Interkululturalna pedagogija i Pedagoška psihologija, a u Njemačkoj (1994.-1998.) u okviru predmeta Opća pedagogija, Školska pedagogija, Didaktika, Pedagoška psihologija.

Sudjelovao je u znanstvenim projektima u inozemstvu (Sjedinjene Američke Države, Njemačka), boravio na Institutu za pedagogiju u Londonu (1991), bio pozivan kao gostujuće profesor u Njemačku (više puta - 1989. i od 1994. do 1998).

Od studenoga 1998. godine radi kao vanjski suradnik na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Održava nastavu iz Uvoda u pedagogiju i Didaktike. U veljači 1999. godine zasnovao je radni odnos na neodređeno vrijeme na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje održava nastavu iz predmeta Didaktika i Uvod u pedagogiju. U zvanje redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Zadru izabran je 12. srpnja 2000. godine, a 28. rujna 2000. izabran je u trajno zvanje.

Marko Palekčić bio je član Pedagoškog društva Bosne i Herecegovine (i njegovih tijela); član Redakcije časopisa Porodica i dijete u Sarajevu i časopisa Pedagogija (Beograd); član i glavni urednik biblioteke „Kreativnost“ (područje pedagogije i psihologije) Izdavačke kuće "Svjetlost" (Sarajevo) od 1988. do 1992. godine; član Naučno-nastavnog vijeća i Savjeta Univerziteta u Sarajevu (kao i njihovih tijela i komisija); direktor Centra za naučno-istraživački rad Filozofskog fakulteta; predsjednik Katedre za pedagogiju u okviru Odsjeka za pedagogiju i psihologiju; predsjednik Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1990.-1992.) i prodekan Filozofskog fakulteta u dva mandata (1986.-1988. i 1990.-1992.). Sada obnaša dužnost pročelnika Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

B) ZNANSTVENA DJELATNOST

U pregledu znanstvene djelatnosti navest će se i vrednovati samo oni radovi koji su nastali nakom pristupnikova prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1990.

1. Znanstveni radovi

1.3. Poglavlje u knjizi

- Palekčić, M. i sur., Struktura nastavnih sadržaja i znanja. U knjizi: A. Mijatović (ur.), Osnovi suvremene pedagogije, Zagreb, HPKZ, 1999, str. 265-290.

1.4 i 1.5 Znanstveni radovi objavljeni u časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama

- Pedagoške paradigme i mogućnosti daljeg razvoja pedagoške nauke, Pedagogija, Beograd, 1990, 1, str. 12-23.

- Psihiologijski pristup odgoju: pedagoško i pedagogijsko značenje, Pedagogija, Beograd, 1990, 3, str. 301-319.

- Različitost shvatanja obrazovanja, Naša škola, Sarajevo, 1991, 1-2, str. 139-160.

- Teorije o odgoju i obrazovanju: nasljeđe i perspektive, Naša škola, Sarajevo, 1992, 1, str. 1-19.

- Psihologijska istraživanja, nastavna praksa, izobrazba nastavnika, Napredak, Zagreb, 1998, 4, str. 401-411.

- Tematizacija tjelesnosti u pedagogiji (Paradigma za trće tisućljeće?), Napredak, Zagreb, 1999, 4, 446-457.

- Motivation in der Schule, Pädagogik (Hamburg), 2001. (rad prihvaćen za objavljivanje)

1.6. Znanstveni rad recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa

- Palekčić, M. (1999). Pedagoški takt - temeljni pedagoški pojam. U: Nastavnik kao čimbenik kvalitete nastavnog rada. (Zbornik radova - Znanstveni kolokvij s međunarodnom recenzijom). Rijeka, 1999, str. 116-125.

2.1. Prikaz radova

Palekčić, M., Pedagoške paradigme i mogućnosti daljeg razvoja pedagoške nauke, Pedagogija, Beograd, 1990, 1, 12-23.

U radu se razmatra odnos filozofije znanosti i epistemologije pedagogije s naglaskom na otvorenim epistemologijskim pitanjima odgoja i obrazovanja. Polazi se od analize shvaćanja relevantnih autora u ovom području (Kuhn, Habermas, Apel, Dilthey, Gadamer, Fayerabend, Nagel i dr.), a zatim se ukazuje na njihovu recepciju u radovima pedagoga, odnosno na njihovo značenje za razmatranje epistemologijskih pitanja odgoja i obrazovanja. Analiziraju se različite istraživačke tradicije i paradigme u znanostima o odgoju i u samoj pedagogiji te ukazuje na njihove međusobne odnose. Ističe se da odgoj može biti predmetom različitih znanosti i da se upravo ta distinkcija o različitim "izgledima" odgoja nedovoljno ističe. To ima za posljedicu stajalište prema kojem su druge znanosti osnov ili temelj pedagogije. Autor kritički analizira zahtjev da se pedagogija znanstveno utemelji jedino spram kriterija njoj neprimjerene empirijsko-pozitivističke orijentacije. To ga vodi do isticanja potrebe za mogućim novim usmjerenjem rasprava o epistemologijskim pitanjima pedagogije kao znanosti i/ili praktične discipline. Uz to, vodi ga do isticanja posebnosti spoznaja u pedagogiji, odnosno nemogućnosti da se ona "bez ostatka" objasni modelima koji dolaze iz drugih znanosti. U tome se upravo ogleda najvažniji znanstveni doprinos ovog rada.

Palekčić, M., Psihologijski pristup odgoju: pedagoško i pedagogijsko značenje,Pedagogija, Beograd, 1990, 3, str. 301-319.

U radu se kritički analizira psihologijski pristup (na primjeru Thorndikeove istraživačke tradicije) odgoju i obrazovanju, prema kojem je odgojna i obrazovna praksa samo "polje" primjene rezultata znanstvenih psihologijskih istraživanja. U okviru tog koncepta poriče se postojanje pedagogije kao znanosti koja samostalno proučava i reflektira odgojno-obrazovnu praksu. Logična posljedica tog pristupa je i postavka da je pedagogija, zapravo, samo primijenjena psihologija. U razmatranju ove složene i suptilne problematike autor izbjegava "cehovski " pristup i umjesto jednostrane pedagoške kritike psihologijskog pristupa odgoju i obrazovanju ukazuje i osvjetljava znanstvenom analizom društveni i znanstveni kontekst (i međudjelovanje različitih relevatnih činitelja). U tom se kontekstu povijesno utemeljuje i razvija ne samo navedena istraživačka tradicija u psihologiji, nego i odnos psihologije i pedagogije sa svim implikacijama kako za ustrojstvo pedagoške prakse tako i za određenje i pedagogije i psihologije kao znanosti.

Autor posebno kritički analizira sve pokušaje izravne primjene rezultata psihologijskih istraživanja u odgojno-obrazovnoj praksi, jer oni u konačnici vode do neprikladne transformacije pedagoških fenomena. Marko Palekčić u ovom radu zastupa stajalište da je potrebno u pedagogiji napuštati paradigmu psihologijskog istraživanja i/ili izvlačenja tzv. pedagoških implikacija iz takovih istraživanja. Otuda se autor zalaže za pedagogijski pristup pedagoškim pitanjima (pokazujući to na nizu primjera), koji tek omogućava adekvatnije rješavanje niza praktičnih pitanja u odgojno-obrazovnoj praksi. Pritom ne negira određenu vrijednost psihologijskih teorija i nalaza psihologijskih istraživanja za pedagošku praksu. Razmatranje odnosa psihologije i pedagoške prakse spada u red bazičnih teorijskih pitanja, čije je razmatranje važno i za određivanje statusa pedagogije kao znanstvene discipline. Za način na koji Marko Palekčić razmatra ovaj odnos, kao i rezultati do kojih on dolazi u ovom radu, može se reći da je vrijedan znanstveni doprinos u razmatranju ove, za pedagogiju, fundamentalne problematike.

Palekčić, M., Različitost shvatanja obrazovanja, Naša škola, Sarajevo, 1991, 1-2, str. 139-160.

U radu se razmatraju pedagogijska shvaćanja obrazovanja i njihova teorijska zasnovanost. Posebno se analizira tradicionalno pedagogijsko određenje obrazovanja i moguća drugačija promišljanja obrazovanja u kontekstu teorijskih orijentacija koje su ponikle u njemačkom duhovnom prostoru (primjerice Gadamer, Klafki, Kron). Autor ukazuje na razloge javljanja i održavanja tradicionalnog pedagogijskog određenja obrazovanja i mogućnosti njegovog prevladavanja. Ističe se mogućnost i potreba za teorijskim pedagogijskim promišljanjima obrazovanja, tj. za pedagogijom kao teorijom odgoja i obrazovanja. U nastavku, argumentiraju se zadaci teorijskog promišljanja obrazovanja (npr. analiza njegove naravi i genealogija tog pojma); propituje se narav poučavanja i učenja u kontekstu određenih koncepcija obrazovanja te ukazuje na njihove implikacije za drugačije utemeljenje pedagogije kao znanosti, ali i za promjenu naravi pedagogijskih istraživanja. Znanstveni doprinos rada sadržan je u utemeljenoj analizi različitih koncepata obrazovanja i njihovom sučeljavanju. Ukazano je na različitost određivanja obrazovanja u okviru pojedinih istračivačkih tradicija (uključujući i "školu" L. Vigotskog) u znanostima koje se bave obrazovanjem i na pedagogijski "izgled" obrazovanja. Uz to su izvedene implikacije za pedagogijska istraživanja i samu obrazovnu praksu.

Palekčić, M., Teorije o odgoju i obrazovanju: nasljeđe i perspektive, Naša škola, Sarajevo, 1991, 1, str. 1-19.

U radu se genealoški i egzemplarno razmatraju različite teorije o odgoju i obrazovanju. Riječ je o značajnim doprinosima autora kao što su Herbart, Dirkheim, Dewey, Montessori, Dilthey, Hirst, Gadamer, Brezinka, Luhmann i Shorr koji reprezentiraju različite znanstvene tradicije u pedagogiji, sociologiji i filozofiji. U radu se ekspliciraju njihova osnovna polazišta u pogledu logike, naravi i metodologije izgradnje teorija o odgoju i obrazovanju. Suvremeno stanje u području teorija o odgoju i obrazovanju ogleda se u pluralizmu suvremenih teorija, odnosno pravaca u pedagogiji (pedagogijska znanost kao normativna discplina; pedagogijska znanost kao empirijska znanost o ponašanju; pedagogijska znanost kao hermeneutička disciplina; pedagogijska znanost na osnovi teorije sistema itd.). Postavlja se i pitanje: Što to znači za znanost o odgoju i pedagogiju kao praktičnu disciplinu? Autorov znanstveni doprinos očituje se u pregnantnom ukazivanju ne samo na bitne razlike među tim pravcima, odnosno znanstvenim pedagogijama (što je jedna od osnovnih karakteristika "postmoderne") nego i na određene zajedničke momente ("preklapanja") osnovnih pojmovih određenja, istraživačke metodologije i praktičnih konsekvenci, koje proizilaze iz različitih teorija o odgoju i obrazovanju. Autor zastupa tezu da ne treba težiti nekim integrativnim teorijama (u smislu eklektičkih pokušaja), nego pluralizam teorija kreativno koristiti kao mogućnost različite rekonstrukcije pedagoških situacija i problema. Različitost mogućih interpretacija nekog pedagoškog fenomena ne znači da je sve moguće, nego samo različitost u interpretaciji nekog problema, koji polučuju sasvim određene praktične pedagoške postupke. To dalje, također, znači da znanost ne može odrediti praktičaru što mu je činiti, kakav izbor napraviti. On može, zahvaljujući znanosti, odnosno posjedovanju znanja o različitim teorijama o odgoju i obrazovanju, primjerenije reagirati u skladu s naravi konkretne pedagoške situacije. To je put prema profesionalizaciji nastavne djelatnosti, odnosno pedagoškog rada. Jasno i argumentirano ukazivanje na povezanost spoznaje, iskustva i mogućih odluka vrijedan je doprinos ovog znanstvenog rada.

Palekčić, M., Psihologijska istraživanja, nastavna praksa, obrazovanje nastavnika (na primjeru intrinzičke motivacije), Napredak, Zagreb, 1998, 4, str. 401-411.

U radu se kritički analizira psihologijski pristup nastavnoj praksi (na primjeru intrinzične motivacije), po kojem je ona samo polje primjene rezultata psihologijskih istraživanja. Ukazano je na komplementarnost između pokušaja poznanstvljenja nastavne prakse i modela poznanstvljenog studija. Povijesno uspostavljeni konsekutivni model obrazovanja nastavnika (model tzv. "znanstveno izobraženog praktičara") podvrgnut je kritici s obzirom na temeljno pitanje pedagogije što ga je još Herbart postavio. Riječ je o odnosu (znanstvene) teorije i (nastavne) prakse. Analiza je ukazala i na posljedice (zavisnog) odnosa pedagogije spram psihologije i njenog statusa kao znanstvene discipline (primijenjena znanost) te odnosa pedagogije kao akademske discipline i njenog (neznatnog) prinosa u obrazovanju nastavnika. Kao alternativu postojećem stanju autor predlaže izgradnju pedagogijskog stajališta. Ono pretpostavlja kritičku (samo)refleksiju pedagogije kao znanosti, napuštanje prakse preuzimanja modela iz drugih znanosti i pedagogijska istraživanja znanstvenog modela obrazovanja nastavnika (i motivacije koja je intrinzična tom modelu), po kojem se ostvaruje nastavna i sveučilišna praksa. Izvornost ovog rada očituje se u temeljnoj kritičkoj analizi (u čijoj osnovi stoje i dugogodišnja empirijska istraživanja autora) pojma intrinzična motivacija, koja rezultira sasvim jasnim određenjem tog pojma i dovodi u pitanje tradicionalna - opće prhvaćena - razlikovanja tzv. intrinzične i ekstrinzične motivacije. To omogućava autoru, također, razlikovanje intrinzične motivacije općenito od intrinzične motivacije za učenje, koja je uvijek zavisna od koncepta ili modela kojim se ostvaruje određena nastavna praksa, odnosno praksa obrazovanja (ili izobrazbe) nastavnika. Znanstveni doprinos ovog rada ogleda se ne samo u osvjetljavanju komplementarnog odnosa između modela poznanstvljenja nastavne prakse i dominirajućeg konsekutivnog modela obrazovanja nastavnika, nego i u tome što rezultati ovog rada otvaraju mogućnosti pedagogijskog shvaćanja i istraživanja intrinzične motivacije za učenje, a to ima nesagledive posljedice i za rad nastavnika u nastavi.

Palekčić, M., Motivation in der Schule, Pädagogik, Hamburg, 2001. (rad prihvaćen za objavljivanje)

U ovom znanstvenom radu Marko Palekčić na jednostavan i pregnantan način predočava relevantne teorijske pristupe motivaciji i rezultate empirijskih (pretežito psihologijskih) istraživanja. Potom ukazuje na značenje tih nalaza za razumijevanje motivacije u školskom kontekstu i posebice na njihovu važnost za metodičko pitanje poticanja motivacije za učenje u nastavi. Autor osvjetljava raskorak između uvjeta pod kojima su dobiveni rezultati psihološko-pedagoških istraživanja i strukturalnih karakteristika školskog rada i učenja. Kritičnoj analizi podvrgnuti su pokušaji izravnog transfera (u formi uputa ili postupaka, odnosno načina poticanja motivacije) rezultata znanstvenih istraživanja motivacije u nastavnu praksu. Posebno se analizira odnos između tzv. intrinzične i ekstrinzične motivacije u školi i ukazuje na činitelje u školi (i nastavnom procesu posebno) i izvan škole, koji taj odnos (su)određuju. Motivacija u školi - centralna teza autora - ovisi o ustrojstvu škole, odnosno svim relevatnim čimbenicima koji to ustrojstvo određuju. Znanje o motivaciji (posebno rezultati empirijskih istraživanja) prijeko je potreban, ali ne i dostatan uvjet za cjelovito razmatranje pitanja motivacije (i učenika i nastavnika) u školi. Otuda Marko Palekčić zastupa stajalište da se razmatranje motivacije u školi ne može zasnivati samo na znanstvenom znanju, nego se mora zasnivati i na tzv. praktičnom znanju nastavnika. Autor je mišljenja da se ne poklanja dužna pažnja odnosu tih dvaju vrsta znanja pri razmatranju pitanja motivacije u školi. Znanstveni doprinos rada sadržan je u njegovoj interdisciplinarnoj naravi, u razlikovanju različitih formi znanja o motivaciji u školi i posebno u utemeljenoj analizi činitelja koji (su)određuju narav i vrstu motivacije u školi, napose u nastavi. Autor uz to pokazuje da je razmatranje motivacije u školi moguće samo u okviru određene nastavne prakse, koja se uvijek ostvaruje prema nekom znanstvenom modelu ili konceptu. To je put objektivnog i pedagoški relevantnog proučavanja motivacije u školi. Razmatranje motivacije u školi je tako, ovim prilogom Marka Palekčića, dobilo nove i produktivne znanstvene poticaje.

Palekčić, M., Tematizacija tjelesnosti u pedagogiji (Paradigma za treće tisućljeće?), Napredak, Zagreb, 1999, 4, str. 446-457.

Autor nalazi da izostaje pedagogijska recepcija znanstvenih priloga o fenomenu tjelesnosti u drugim socijalnim i humanističkim znanostima. S druge strane, prilozi koji tematiziraju fenomen tjelesnosti u suvremenoj pedagogiji su i rijetki i "razasuti". Težište rada pristupnika u ovom radu leži u predstavljanju nekih bitnih metodologijskih aspekata u pristupu ovoj temi, koji omogućavaju ne samo lakšu orijentaciju u ovom području, nego su istodobno i sami rezultat znanstvenih istraživanja autora. Ovisno o stajalištu promatranja ili teorijskoj poziciji, može se, ističe M. Palekčić, govoriti (primjerice) o tijelu kao predmetu (prirodnih) znanosti (materijalno, objektivno tijelo - tijelo kao physis - njem. Körper); o tijelu, odnosno tjelesnosti kao predmetu fenomenologijskih analiza ili antropologijskih stajališta (fenomenalno, subjektivno ili osjećajno tijelo - njem. Leib); o tijelu sa stajališta civilizacijskih procesa (socijalno tijelo); o tijelu sa stajališta bioenergetike (tzv. bioenergetsko tijelo); o tijelu kao mikrokosmosu, odnosno kao obrazcu za tumačenje kosmosa, primjerice u okviru kineske kulture). U radu se ukazuje i na razloge i utjecaje "nestanka" i "povratka" tijela i tjelesnosti (uključujući čulno iskustvo) u pedagogiji uopće i u didaktici posebice. Slijedi egzemplarno tumačenje znanstvene tematizacije (teorijsko-metodologijske, sadržajne i didaktičke) tjelesnosti u pedagogiji, kao i ukazivanje na značenje tih istraživanja za pedagošku praksu. Autor posebno predstavlja dva istraživačka projekta (Schultheis, 1998. i Macha, 1989.) i teme vlastitih znanstvenih istraživanja u ovom području. Napori usmjereni ka izgradnji pedagogijske teorije tjelesnosti, s jedne strane, i sve veće značenje tjelesnih fenomena u pedagoškoj praksi i svakodnevnom životu i s tim povezane opasnosti (teorijski neosmišljene i prebrze) popularizacije tjelesnog, s druge, središnje su značajke suvremenog stanja u ovom području na pragu novog tisućljeća. Pristupnik, prvi put u nas, znanstveno razmatra fenomen tjelesnosti u pedagogiji. Originalnost rada dolazi do izražaja u jasnom metodologijskom pristupu predmetu istraživanja i prepoznatljivom pedagogijskom stajalištu. Teorijsko značenje rada za opću pedagogiju (i didaktiku) kao znanost, kao i praktična važnost ovog rada za pedagošku praksu znanstveno su valjano predočeni.

Palekčić, M. (2000), Didaktički kriteriji uporabe suvremenih medija u nastavi. U: Nastavnik i suvremena tehnologija. Međunarodni znanstveni kolokvij (Gospić, 2000), Filozofski fakultet u Rijeci: Rijeka, str. 80-87.

Autor pomoću metateorijske analize procjenjuje rezultate znanstvenih istraživanja o djelotvornosti medija (na primjeru kompjutora). Analiza pokazuje da se u određenju i uporabi medija (a time i same nastave) više primjenjuju izvanjski kriteriji nego izvorni pedagoško-didaktički, kao što je primjerice kriterij cjelovitog uravnoteženog razvoja učenika, odnosno kriterij vrste i kvalitete učenja koje određen medij potiče u nastavi. Osnovni nalaz metateorijske analize očituje su u činjenici da se didaktički kriteriji uporabe medija u nastavi ne mogu ustanovljavati neovisno o temeljnim didaktičkim modelima (artikulacije) nastave. Tek na taj način mediji u nastavi postaju uistinu predmet znanstvenog didaktičkog istraživanja. Upravo u tome se i očituje autorov temeljni rezultat znanstvene analize sadržane u ovom radu.

Palekčić, M. (2000), Diferencijalni istraživački pristup u pedagogiji: dosezi i ograničenja, Napredak, Zagreb, 2000, 3, str. 267-281.

U radu se iznose osnovna obilježja, pretpostavke i pogreške u interpretaciji rezultata diferencijalnog istraživačkog pristupa u pedagogiji. Rezultati istraživanja interindividualnih razlika ne mogu se bez daljnjeg prenositi na intraindividualnu razinu. Otuda su tzv. pedagoške implikacije rezultata tih istraživanja znanstveno neutemeljene. Na osnovu kritičke analize istraživanja nekih pedagoških fenomena autor ukazuje na ograničenja diferencijalnog pristupa – napose u pogledu zadaća pedagoške prakse i teorije. Znanstveni doprinos ovog rada očituje se kako u metodološki dosljednoj kritičkoj analizi diferencijalnog istraživačkog pristupa, tako i u jasno identificiranoj nesukladnosti između biti pedagoških fenomena i obilježja ovog pristupa.

Palekčić, M., Distinktivnost pedagogijskih istraživanja, Napredak, Zagreb, 2001, 2, str. 157-167.

Metateorijska analiza rezultata (empirijskih) istraživanja znanosti o odgoju pokazuju da te znanosti ne supstituiraju sui generis pedagogijskog stajališta. Višestruki su uzroci nerazvijenosti pedagogijske spoznaje (samopoimanje pedagogije kao praktične teorije, prihvaćanje edukacijskih znanosti kao temeljnih itd.). Osnovne kriterije distinktivnosti pedagogijskih istraživanja autor vidi u definiranju pedagogijskih teorijskih spoznajnih pitanja, korištenju izvornih pedagogijskih pojmova i kategorija i metodologiji primjerenoj biti pedagoških fenomena. Srazmjerno je mali broj radova koji uopće tematiziraju pitanje distinktivnosti pedagogijskih istraživanja. Autor, među prvima u nas, razmatra to pitanje na originalan i metodološki dosljedan način. Znanstveni doprinos ovog rada sadržan je u jasnijem definiranju pedagogijskog stajališta i njegovom razgraničenju od stajališta drugih znanosti koji također imaju odgoj i obrazovanje kao predmet svojih znanstvenih istraživanja.

1.3 Poglavlje u knjizi

Palekčić, M. i sur., Struktura nastavnih sadržaja i znanja. U: A. Mijatović (ur.), Osnove suvremene pedagogije, HPKZ, Zagreb, 1999, str. 265-290.

Marko Palekčić napisao je ovaj rad zajedno s nekoliko uglednih njemačkih autora. Tema poglavlja je kompleksna, sadržajno veoma razvedena i po naravi interdisciplinarna. Tematski riječ je o kurikulumu, izboru nastavnih sadržaja, odnosu nastavnih sadržaja i nastavnih metoda, stjecanju znanja iz perspektive konstruktivizma, pedagoškom znanju o odgoju i odnosu nastavnih sadržaja, znanja i komunikacije u pedagoškom radu. Autor i redaktor ovog poglavlja (Marko Palekčić) u uvodnoj je riječi ukazao na zanemarenost ove tematike u pedagogijskim raspravama, posebice na nedostatak priloga o strukturi znanja, s pedagogijskog stajališta, u udžbenicima i temeljnim pedagoškim tekstovima. S druge strane, ukazano je na značenje pitanja kao što su: struktura i karakter (pedagoškog) znanja; odnos znanja i djelovanja i odnos znanstvenog i praktičnog znanja. Kako iz pedagogijskog i pedagoškog znanja nastaje pedagoška djelatnost povlači za sobom i za pedagogiju značajno pitanje - što je to ustvari (specifično) pedagoško. U svom prilogu Marko Palekčić eksplicira ulogu i značenje nastavnih sadržaja, tj. predmeta ili sadržaja i drugih značajnih aspekata međuljudske komunikacije. Autor uz to ukazuje na pedagoško značenje jednog modela ljudske komunikacije, koji izgleda nudi za praksu (i teoriju) komunikacije u školi značajnije poticaje od svojedobno razvijene tzv. komunikativne pedagogije i didaktike. Znanstveni doprinos rada ogleda se u izboru tema i načinima njihove prezentacije, kao i obrazloženju u čemu se sastoji pedagoško umijeće komuniciranja između nastavnika i učenika. Za razliku od nekih drugih pristupa međuljudskoj komunikaciji (primjerice psihologijski, sociologijski, terapeutski), M. Palekčić naglašava važnost predmeta ili sadržaja komunikacije (u školi su to, prije svega, nastavni sadržaji), odnosno stručnog i pedagoškog znanja nastavnika. Time se - i ovaj put - jasno prepoznaje pedagogijsko stajalište autora i njegov stalni znanstveni i stručni napor i prinos u određenju onoga što se naziva pedagogijski "uklon" u definiranju, istraživanju i interpretiranju pedagoških fenemena i problema.

Palekčić, M. (2001), Teorijsko-metodološka (ne)utemeljenost didaktičkih istraživanja. Filozofski fakultet, Rijeka, str. 64.-72. (engl. verzija: Marko Palekčić, Theoretical and Methodological (Lack of) Foundations of Didactics Research, str. 73-80.

U radu se identificira i problematizira jaz između didaktičkih modela i/ili teorija didaktičkog djelovanja i znanstvenih-empirijskih istraživanja nastave. Autor predlaže didaktičko teorijsko utemeljenje empirijskih istraživanja nastave s metodologijom primjerenom naravi didaktičkih situacija i procesa. Polazna točka didaktičkih istraživanja, smatra autor, treba biti jasno određeno didaktičko teorijsko (spoznajno) pitanje. Samo ona empirijska istraživanja koja su orijentirana ka akumulaciji didaktičke spoznaje, a ne potvrđivanju spoznaje drugih znanosti, mogu se nazivati uistinu didaktičkim znanstvenim istraživanjima. U ovom radu M. Palekčić znanstveno tematizira pitanje odnosa između didaktičkih teorija i znanstvenih empirijskih istraživanja. Metodološki način na koji to autor čini, kao i rezultati do kojih je došao omogućuju mu da jasno odredi kriterije sadržaja znanstvenog gledišta didaktike spram njenog predmeta istraživanja (nastave).

2. Projekti

2.2. Voditelj domaćeg projekta

Do prvog izbora u zvanje redovitog profesora 1990. godine Marko Palekčić bio je voditelj u dva domaća projekta i suradnik u tri domaća projekta što ih je financirala Zajednica za naučni rad Bosne i Hercegovine. U razdoblju nakon tog izbora, pristupnik je bio voditelj tri projekta. To su:

- Teorijsko-metodološko utemeljenje značenja i kriterija motivacije. Slobodno programirano istraživanje. SIZ nauke BiH;

- Odnos psihologije i pedagoške prakse (Methodology Research/Psychology&Practice in Education). Na ovom znanstvenom projektu radio je za vrijeme boravka u SAD (1992.-1993.);

- Die Situation jugendlicher Kriegsflüchtlinge in Hamburg. Eine empirische Untersuchung. Na ovom projektu je radio za vrijeme boravka u Njemačkoj.

1.3 Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

- Dijaloški modeli u društvenim naukama (zamjenik glavnog istraživača) u okviru TEMPUS programa;

- Tendencije u koncepcijama uspostavljanja optimalnih odnosa između fundamentalno-razvojnog i profesionalno-radnog obrazovanja i odgoja (zamjenik glavnog istraživača), SIZ nauke BiH, projekt DC XII;

- Glavni koordinator za državu Hamburg u okviru znanstvenog ispitivanja ("Eine Befragung zum Fachkräfteprogramm Bosnien-Herzegowina"), AGEF, Berlin, 1995.

3. Pozvana predavanja (plenarna, sekcijska)

3.1. Pozvan na predavanja na međunarodnom skupu

Marko Palekčić je u razdoblju nakon posljednjeg izbora imao više pozvanih predavanja za znanstvene skupove u inozemstvu i zemlji na kojima je aktivno sudjelovao u plenarnim ili sekcijskim sesijama:

- na više skupova za vrijeme boravka u Americi (1992-1993) i

- na više skupova za vrijeme boravka u Njemačkoj (1994-1998) kao gostujući profesor.

3.2. Pozvan na predavanja na domaćem skupu

U zemlji je bio pozvan ili sudjelovao u proteklom razdoblju na više skupova u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu, Ljubljani, Sarajevu i još drugdje, negdje i više od jednog puta.

3.3. Ostala javna predavanja

Marko Palekčić održao je niz javnih predavanja za vrijeme boravka u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj. U Americi je održao niz predavanja, između ostalog, o obrazovnom sustavu u bivšoj Jugoslaviji, o problematici interkulturnog življenja u bivšoj Jugoslaviji, posebno u Bosni i Hercegovini, o religijskom (su)životu u Bosni i Hercegovini, o kulturnom blagu i kulturnim dostignućima Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, kao i o vlastitim iskustvima u Sarajevu tijekom prvih ratnih mjeseci - s pedagogijskog i psihologijskog aspekta.

4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

4.1 Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

Tijekom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj Marko Palekčić sudjelovao je na više skupova u statusu gostujućeg profesora. Uz to, sudjelovao je i na sljedećim skupovima:

- "Nastavnik i suvremena tehnologija." Međunarodni znanstveni kolokvij održan u Gospiću 8. i 9. lipnja 2000.;

- "Stand, Probleme, Perspektiven der Transformationforschung über die Bildungssysteme Mittel- und Osteuropa" održan od 7. do 9. prosinca 2000. na Pädagogische Hochschule Ehrfurt;

- "Teorijsko-metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja." Međunarodni znanstveni kolokvij održan u Opatiji 27. i 28. travnja 2001. godine;

- "Didaktični in metodični vidiki prenove in razvoja izobraževanja." Međunarodni znanstveni skup održan u Mariboru od 22. do 24. studenoga 2001.;

- "Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse." Međunarodni znanstveni kolokvij održan u Crikvenici (2002).

4.2 Sudjelovanje na domaćim skupovima

Od prvog izbora u zvanje redovitog profesora 1990. godine do odlaska u Sjedinjene Američke Države (rujan 1992.) pristupnik je sudjelovao na više znanstvenih skupova, pored ostalih i na posljednjem Kongresu pedagogoga (bivše) Jugoslavije u Novom Sadu 1990.

5. Znanstvena društva

Marko Palekčić bio je član Pedagoškog društva Bosne i Hercegovine (član Izvršnog odbora).

6. Urednik znanstvenog časopisa, odnosno knjige

Marko Palekčić bio je glavni urednik Uređivačkog odbora znanstvene biblioteke "Kreativnost" (područje pedagogije i psihologije), Izdavačke kuće "Svjetlost", Sarajevo, 1988-1992. Također uredio je sljedeće knjige:

- Teorije znanosti o odgoju (autori: E. Koening i Peter Zedler), Zagreb, Educa, 2001;

- Metode učenja poučavanja (Ewald Terhart), Zagreb, Educa, 2001;

- Kako međusobno razgovaramo 1: Smetnje i razjašnjenja. Opća psihologija komunikacije (Schulz von Thun), Zagreb, Erudita, 2001;

- Kako međusobno razgovaramo 2 (isti autor, isti nakladnik);

- Kako međusobno razgovaramo 3 (isto);

- Kako međusobno razgovaramo – Psihologija komunikacije za rukovoditelje (isto).

7. Član uredničkog odbora znanstvenog časopisa

- Porodica i dijete, Sarajevo

- Pedagogija, Beograd

- član redakcionog odbora biblioteke "Kreativnost" (područje pedagogije i psihologije) Izdavačke kuće "Svjetlost", Sarajevo

8. Član znanstvenog ili programskog odbora znanstvenog skupa

- Novi Sad, 1990. Član Organizacijskog odbora VII kongresa pedagoga Jugoslavije

10. Gostujući znanstvenik

Marko Palekčić od rujna 1992. do listopada 1998. boravi u Sjedinjenim Američkim Državama na dva sveučilišta (Murray State University, Kentucky, i Grand Valley State University, Michigan) te potom u Njemačkoj na Sveučilištu u Hamburgu i to kao gostujući profesor i znanstvenik, gdje radi, pored ostalog, na projektima Methodology Research/Psychology & Practice in Education i Die Situation jugendlicher Kriegsflüchtinge in Hamburg: Eine empirische Untersuchung.

C) NASTAVNA DJELATNOST

Pristupnik Marko Palekčić ima preko 29 godina radnog staža, odnosno nastavne djelatnosti na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju, odnosno na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i na američkim, odnosno na njemačkom sveučilištu (Odsjeci za osnovnoškolsku nastavu i na Institutu za školsku pedagogiju). Za to vrijeme izvodio je nastavu asistirajući na Katedri za sistematsku pedagogiju, odnosno na Katedri za opću pedagogiju (na sve četiri godine studija), Pedagoškoj psihologiji, kao i na Općem tečaju pedagogije - izvodeći samostalno vježbe i seminare. Nakon devet godina provedenog u statusu asistenta izvodi samostalna predavanja i seminare kao docent, izvanredni i redoviti profesor u okviru niza predmeta: Uvoda u pedagogiju, Opće pedagogije, Komparativne pedagogije, Metodike savjetodavnog i odgojnog rada, Općeg tečaja pedagogije (Opća pedagogija i Didaktika). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu dugi niz godina vodi praksu studenata Odsjeka za pedagogiju, odnosno Odsjeka za pedagogiju i psihologiju. Kao predstojnik Katedre za pedagogiju, odnosno Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu radio je na inoviranju i osuvremenjivanju dodiplomskog i poslijediplomskog studija pedagogije. Bio je mentor većem broju diplomanata te većem broju magistranata i nekolicini doktoranata.

Kao gostujući profesor u Sjedinjenim Američkim Državama, pored javnih predavanja, aktivno sudjeluje u nastavi Osnovnoškolske pedagogije i Didaktike, Pedagoške psihologije, Interkulturalne pedagogije i Ekološke pedagogije. Marko Palekčić drži predavanja o razlikama (i sličnostima) odgojno-obrazovnih sustava u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini (odnosno bivšoj Jugoslaviji) i Europi, odnosno Americi i to u okviru Osnovnoškolske pedagogije. Usporedba teorija motivacije europskih i američkih autora, kao i teorijska i praktična pitanja zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba u izuzetnim situacijama (na primjeru Sarajeva) i pitanje međuljudske komunikacije - samo su neka predavanja iz područja Pedagoške psihologije, koje drži pristupnik. Zapažena je nastavna djelatnost Marka Palekčića u okviru Interkulturalne pedagogije i studija religije (religious studies, Religionwissenschaft), u okviru koje on drži, pored ostalog, predavanja iz područja religijskog suživota u Bosni i Hercegovini. U okviru Ekološke pedagogije sudjeluje u posebnom programu za izobrazbu studenata u prirodi. Doprinos M. Palekčića u izvedbi tog programa je, po mišljenju njegovih američkih kolega, bio veoma zapažen i značajan.

Boraveći u Americi Marko Palekčić ima izuzetnu priliku biti u tijeku izvedbe jedne od najvećih reformi obrazovnog sustava u Sjedinjenim Američkim Državama - tzv. KERA (Kentucky Educational Reform Act). Iskustvo stečeno u Americi koristi i u nastavnoj djelatnosti na Sveučilištu u Hamburgu (Institut za školsku pedagogiju – 1994.-1998.). M. Palekčić drži cijeli niz seminara: Intrinsische und Extrinsische Motivation; Motivation und Körperbewußtsein; Motivation im Grundschulunterricht: - Konzepte, Forschungslage, Förderungsmöglichkeiten; Der Lehrer als Berater; Leibgebundenheit des Erkennens i Körper- und Leibgebundenheit des (Selbst)Erkennens und des pädagogischen Handelns, koji su ponuđeni u područjima Opće pedagogije, Školske pedagogije, Didaktike i Pedagoške psihologije. Njegova predavanja i seminari privlače veliki broj polaznika i zbog njihove originalnosti i praktične upotrebljivosti studenti su ih vrlo dobro vrednovali. Otuda mnogi studenti prijavljuju seminarske radove kod prof. M. Palekčića.

Marko Palekčić sudjeluje aktivno i u Kulturnom programu (u okviru kojeg drži seminare iz područja tjelesnog u pedagogiji, odnosu motivacije i svjesnosti vlastitog tijela i tjelesnim aspektima spoznavanja, uključujući tjelesne apekte tzv. pedagoškog takta) Studentske organizacije u Hamburgu, koja njegove seminare ocjenjuje kao istinsko obogaćivanje Kulturnog programa i aktivnosti te organizacije.

Na Filozofskom fakultetu u Zadru M. Palekčić sada izvodi nastavu iz Uvoda u pedagogiju i Didaktike, na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru izvodi nastavu iz Didaktike te uz to sudjeluje u dopunskoj pedagoško-psihološkoj izobrazbi srednjoškolskih nastavnika.

1. Program i uvođenje novih predmeta

Kao predstojnik Katedre za pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Marko Palekčić radi na uvođenju jednopredmetnog studija pedagogije. Sudjeluje (s kolegama) u izradi novog programa i uvođenju novih predmeta, kako na dodiplomskom, tako i na poslijediplomskom studiju. U Zadru na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta pokrenuo je akademske 1998./1999. godine izmjene nastavnog plana i programa, osobito u dijelu izbornih predmeta.

Dodiplomska nastava

- Povijest pedagoških ideja

- Defektologija

- Sociologija odgoja i obrazovanja

- Porodična pedagogija

- Komparativna pedagogija

- Pedagoški savjetodavni rad

Poslijediplomski studij

- Savjetodavni pedagoški rad

- Pedagoška dijagnostika

- Sociološka pedagogija

- Porodična pedagogija

2. Otvaranje, ustrojstvo i organizacija novih laboratorija, vježbališta, praktikuma i sl.

Kao predstojnik Odsjeka za pedagogiju Marko Palekčić radi na otvaranju pedagoškog i didaktičko-metodičkog laboratorija na Filozofskom fakultetu. Kao prodekan Filozofskog fakulteta podržava opremanje i razvoj psihologijskog laboratorija, koji pruža usluge i Odsjeku za pedagogiju. Uz to, kao voditelj pedagoško-psihološke prakse studenata pedagogije, osmišljava i organizira izvedbu te prakse u posebnim vježbaonicama. Osobnim angažiranjem uspijeva osuvremeniti praksu i praktikum studenata pedagogije.

5. Autorstvo i suautorstvo skripata

Pred sam rat dovršava skripte iz predmeta Pedagoški savjetodavni rad.

6. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

- diplomskog rada: oko 6-8 godišnje (od 1990.-1992.)

- magistarskog rada: četiri studenta

- doktorskog rada: dva studenta.

Član većeg broja povjerenstava za obranu diplomskih radnji, magistarskih radnji i doktorata.

7. Poslijediplomska nastava

Na poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju i poslijediplomskom studiju Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu održava nastavu (predavanje, seminari, konsultacije). Kao gostujući sveučilišni nastavnik drži nastavu iz predmeta Metodologija pedagogijskih istraživanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Godine 2001. sudjelovao je u nastavi Znanstvenog poslijediplomskog studija pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a u okviru predmeta Suvremena pedagogijska znanost

8. Dodiplomska nastava

Od posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora do odlaska u Sjedinjene Američke Države drži nastavu iz sljedećih predmeta:

- Uvod u pedagogiju (2 sata)

- Opća pedagogija (2 sata)

- Pedagoški savjetodavni rad (4 sata)

- Opći tečaj pedagogije (2 sata) (Opća pedagogija i Didaktika)

U Sjedinjenim Američkim Državama (1992.-1993.) drži nastavu iz sljedećih predmeta:

- Osnovnoškolska pedagogija

- Pedagoška psihologija

- Interkulturalna pedagogija i religious studies

- Ekološka pedagogija

i to kao gostujući profesor pozivom predmetnog nastavnika.

U Njemačkoj (Hamburg) drži različite tečajeve – seminare - iz predmeta:

- Opća pedagogija

- Školska pedagogija

- Didaktika

- Pedagoška psihologija

četiri (4) sata tjedno. Uz to, sudjeluje u vođenju i ocjenjivanju seminarskih radova i praktikuma studenata i obavlja dva (2) sata tjedno konzultacije sa studentima.

Na Filozofskom fakultetu u Zadru izvodi nastavu iz Uvoda u pedagogiju i Didaktike, a kao vanjski suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru iz Didaktike.

9. Osnivanje i operacionalizacija novih studija

Kao pročelnik Katedre za pedagogiju i Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu Marko Palekčić organizirao je osnivanje studija pedagogije kao jednopredmetnog studija i skrbio oko izrade novih nastavnih planova i programa dodiplomskog i poslijediplomskog studija pedagogije.

10. Osnivanje i operacionalizacija novih odjela, centara, škola

Kao prodekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu Marko Palekčić je organizirao osnivanje Centra za znanstveno-istraživački rad. Sada pristupnik radi na preustroju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakultetau Zadru u Fakultet odgojnih znanosti, a u okviru projekta o prerastanju Filozofskog fakulteta u Zadru u Sveučilište u Zadru.

11. Osnivanje i operacionalizacija ljetnih škola, tečajeva

Tijekom boravka u Sjedinjeni Američkim Državama Marko Plekčić sudjelovao je u operacionalizaciji i izvedbi ljetne škole za studente Sveučilišta Kentucky.

14. Gostujući nastavnik

Kao gostujući nastavnik boravi i radi Marko Palekčić u

- Sjedinjenim Američkim Državama (Murray State University, Kentucky, i Grand Valley State University, Michigan) od 1992.-1993.;

- Njemačkoj (Institut für Pädagogik, Hamburg) od 1994.-1998.

15. Ostale nastavne djelatnosti

Marko Palekčić sudjelovao je u izvedbi specifičnih oblika nastavnih djelatnosti za vrijeme gostovanja u inozemstvu. U Sjedinjenim Američkim Državama sudjeluje u izvedbi posebnih oblika nastavnog rada sa studentima u prirodi (vikendima i za vrijeme ferija - ljetnje i zimske škole). Riječ je o različitim vrstama grupnih aktivnosti i vježbanja u svrhu upoznavanja odnosa čovjeka i njegove okoline. Njegovo višegodišnje iskustvo igrača i trenera stolnog tenisa, kao i izobrazba u nizu metoda orijentiranih na rad s tijelom (Bionergetika po Lowenu i Kelmanu, Feldenkrais metoda, Tai Chi Chuan i dr.) omogućile su mu, uz pedagogijsko i psihologijsko znanje kojim raspolaže, da ponudi neke nove (znanstvene) modele u okviru Ekološke pedagogije, Opće pedagogije i Didaktike. Ti su modeli i praktično verificirani ne samo u radu s američkim studentima, nego i u posebnim oblicima nastavne djelatnosti (tečajevi, seminari, radionice i dr.) sa studentima u Hamburgu, koje je organizirala Studentska organizacija Sveučilišta u Hamburgu.

D) STRUČNA DJELATOST

Pristupnik je u razdoblju od 1993. godine u području stručnog rada bio manje angažiran, jer je igrom sudbine, morao napustiti rodni grad i sljedećih šest godina (do 1999.) provesti u inozemstvu kao gostujući znanstvenik i nastavnik. Cijelo to vrijeme isključivo je radio kao sveučilišni nastavnik i znanstvenik.

7. Sudjelovanje na domaćim stručnim skupovima

Pristupnik je sudjelovao na više stručnih skupova u razdoblju od 1990. do 1992. pretežito u Sarajevu, iz poznatih razloga. Od recentnih aktivnosti valja navesti sudjelovanje na Simpoziju "Udžbenik: sredstvo ili pomagalo" s radom "Udžbenik kao sredstvo i medij: k pedagogiji prirodnih znanosti," Interliber, Zagreb, 17. studeni 2001.

9. Rad na popularizaciji struke

Marko Palekčić je držao predavanja na nastavničkim skupovima i stručnim skupovima drugih struka (npr. medicinskih) s ciljem popularizacije struke diplomiranog pedagoga. Posebno je bio djelatan na tzv. godišnjim susretima pedagoga Bosne i Hercegovine.

12. Stručna društva

Marko Palekčić bio je član Pedagoškog društva Bosne i Hercegovine. Također, bio je voditelj radne skupine za izradu Programa rada školskog pedagoga za Bosnu i Hercegovinu.

E) ZAKLJUČNO MIŠLJENJE, OCJENA I PRIJEDLOG

Na temelju do sada rečenog i analiziranog razvidno je da je pristupnik, dr. sc. Marko Palekčić u svim dijelovima, koji se prema propisanim uputama ocjenjuju (znanstvena djelatnost, nastavna djelatnost i stručna djelatnost), u potpunosti ispunio zakonske uvjete. U području znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti najvećma je pridonio području Opće pedagogije, Didaktike, Školske pedagogije, Komparativne pedagogije, Pedagoškog savjetodavnog rada, Ekološke pedagogije, Interkulturalne pedagogije i Pedagoške psihologije. U tim granama se, kroz pisane radove (znanstvene i stručne), zatim nastavu i stručni rad, legitimirao kao autor koji njeguje teorijsku ozbiljnost, metodologijsku korektnost, praktičnu relevantnost i profinjen "pedagoški takt" u ophođenju sa studentima i kolegama.

Na svim mjestima na kojima je radio ocijenjen je kao izuzetan nastavnik. Značajnu podršku ovakvoj ocjeni predstavljaju i ocjene njegovog nastavnog rada sadržane u preporukama njegovih američkih i njemačkih kolega, koji su ga bez iznimke ocijenili kao vrsnog i savjesnog nastavnika te ugodnog i poželjnog kolegu i sugovornika. Posebnu i naglašenu kvalitetu nastavničke djelatnosti dr. sc. Marka Palekčića davalo je i njegovo izraženo nastojanje da djelotvorno integrira svoje znanstvene interese i aktivnosti s nastavnim radom. Osim u impresijama kolega to nastojanje je vidljivo i u brojnim radovima i posebno u knjizi Unutrašnja motivacija i školsko učenje, koja predstavlja važan udžbenički i studijski materijal za studente pedagogije i psihologije.

Vrlo pohvalne ocjene njegovih kolega odnose se i na njegov znanstveni rad i posebno na fundus znanstvenog znanja (ne samo pedagogijskog) kojim Marko Palekčić raspolaže. Pristupnik korespondira u svim dijelovima svoga znanstvenog i stručnog djelovanja s mnogim suvremenim dostignućima u pedagogiji i pedagogiji susjednim disciplinama. Njegov dugogodišnji boravak u inozemstvu omogućio mu je uvid u značajnije teorijske i praktične inovacije u svijetu (u Americi - KERA projekt; u Njemačkoj - uvid u najsuvremenija teorijska dostignuća u pedagogiji i srodnim disciplinama, stanje reforme obrazovanja i studija pedagogije; kao i u najnovijim oblicima i tehnikama provedbe nastavnog i odgojnog rada u školama i izvan nastavnim aktivnostima).

Sudeći prema tematici objavljenih znanstvenih radova njegovi znanstveni interesi i aktivnosti vrlo su široki tako da je teško pronaći važnije područje suvremene pedagoške teorije i prakse koje na ovaj ili onaj način nije bilo uključeno u njegov rad. Njegovi znanstveni radovi na razini su europskih kriterija u područjima kojima se bavi. To je i mišljenje i procjena američkih i njemačkih kolega s kojima je pristupnik surađivao. Riječ je o zrelom znanstveniku i sveučilišnom nastavniku s bogatim (i međunarodnim) iskustvom. Njegovi znanstveni radovi po naravi su interdisciplinarni, ali s prepoznatljivim pedagogijskim stajalištem. Zapaženo je njegovo poznavanje pedagogiji susjednih disciplina, posebno psihologije (motivacije). Primjetno je širenje znanstvenih interesa Marka Palekčića, kao i nazočnost različitih znanstvenih metodologijskih pristupa u njegovim radovima, a u skladu s naravi predmeta rasprava ili istraživanja. U nekim znanstvenim područijima jedan je od pionira u suvremenoj pedagogiji. Tako, primjerice, njegovo razmatranje pitanja tjelesnog u pedagogiji, odnosno tjelesnih aspekata spoznaje i pedagoškog djelovanja, kao i izrada modela iz tog područja u radu sa studentima (u Americi i Njemačkoj) ocjenjuju njegove kolege u Hamburgu kao put ka izgradnji cjelovitijeg pristupa u pedagogiji. Po tomu svemu, cjelokupna je djelatnost Marka Palekčića značajan doprinos našoj suvremenoj pedagogiji i odgojnoj praksi. Ističemo, Marko Palekčić je svoju znanstvenu i nastavničku djelatnost, od svog posljednjeg izbora, s uspjehom nastavio i to usprkos osobnoj i obiteljskoj drami i statusu izbjeglice od 1992. godine.

Dr. Marko Palekčić, redoviti profesor na Institutu za školsku pedagogiju do 1. listopada1998. godine Sveučilišta u Hamburgu, a sada radi na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru, ispunjava propisane uvjete Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (članak 43, stavak 3); nadalje uvjete Zakona o visokim učilištima (članak 74, stavak 3), te uvjete Rektorskog zbora i traženja Znanstvenog područnog vijeća za društvene djelatnosti. Pristupnik je to dokumentirao, a Stručno povjerenstvo utvrđuje da je dr. sc. Marko Palekčić:

- napisao ukupno preko pedeset znanstvenih radova, veći broj stručnih radova, koji znatno utječu na razvitak područja i discipline kojoj pripada,

- proveo u znanstveno-nastavnom statusu redovitog profesora više od 11 godina,

- od prvog izbora u zvanje redovitog profesora objavio veći broj znanstvenih radova od čega:

osam u citiranim časopisima (jedan na njemačkom jeziku) i jedno zasebno poglavlje u knjizi,

- dovršio dvije velike studije (knjige), koje zbog ratnih događanja u BiH nisu objavljenje ili se vode kao "nestale",

- podnio više priopćenja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima,

- bio voditelj tri znanstveno-istraživačka projekta,

- aktivno sudjelovao u tri znanstvena projekta,

- bio na studijskom znanstvenom boravku u Londonu (Institute of Education, 1991),

- bio gostujući profesor na američkim i njemačkim sveučilištima (od 1992. do 1998.),

- organizirao novi odsjek i poslijediplomski studij pedagogije,

- uveo nekoliko kolegija na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi,

- sudjelovao u inozemstvu u izvođenju ljetnih škola i posebnih oblika nastavnog rada sa studentima,

- usavršio znanje engleskog i njemačkog jezika,

- stekao uvid u najsuvremenija teorijska i praktična dostignuća u pedagogiji (i njoj susjednim disciplinama) u svijetu (posebice reforme obrazovanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Saveznoj Republici Njemačkoj),

- intenzivno radio na novom znanstvenom području (pitanje tjelesnih aspekta spoznaje i obrazovanja).

Temeljem analize njegovog znanstvenog i stručnog rada zaključujemo da je riječ o aktivnom i produktivnom istraživaču, čiji su objavljeni rezultati uvijek privlačili pažnju stručne javnosti i imali značajnih posljedica na pedagošku teoriju i praksu. Njegovo veliko organizacijsko i pedagoško iskustvo, te višekratno potvrđena djelotvornost u radu na sveučilištima dodatne su preporuje koje ga čine vrlo poželjnim nastavnikom za područje pedagogije. Dosadašnja karijera dr. sc. Marka Palekčića opravdava očekivanja da će njegovo zalaganje značajno doprinositi nastavnom i znanstvenom radu ustanove u kojoj će nastaviti svoju djelatnost.

Na temelju opisanog i analiziranog očito je da pristupnik dr. sc. Marko Palekčić, redoviti profesor u trajnom zvanju na Filozofskom fakultetu u Zadru, ispunjava propisane zakonske i druge akademske uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana Sustavna pedagogija na Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stoga dajemo pozitivno mišljenje za njegov izbor i predlažemo Vijeću da nastavi postupak izbora.

Drugi pristupnik koji se javio na natječaj je dr. sc. Edita Šooš, izvanredni profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.U nastavku, donosi se najprije životopis pristupnice.

A) ŽIVOTOPIS

Edita Šooš rođena je 30. lipnja l953. godine u Tuhovcu, kraj Varaždinskih Toplica. Gimnaziju je završila u Varaždinu l972. godine, a studij pedagogije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 4. listopada 1977. godine. Nakon diplomiranja radila je kao pedagog Osnovne škole i dječjeg vrtića u Konjščini te kao pripravnik na poslovima pedagoških analiza u Republičkom zavodu za prosvjetno-pedagošku službu Hrvatske u Zagrebu. 15. listopada 1978. primljena je na mjesto asistenta za predmet Komparativna pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1985. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom "Problemi demokratizacije obrazovanja". Iste (1985.) godine izabrana je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i u nastavno zvanje docenta za Komparativnu pedagogiju. U tom zvanju radila je do listopada 1991. godine. Tada je bila izabrana u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, a potom znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za predmet Komparativna pedagogija pri Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje i sada radi.

Od akademske 1979./80. godine Edita Šooš samostalno ostvaruje nastavu iz predmeta Komparativna pedagogija u Odsjeku za pedagogiju. Njezin znanstveni rad vezan je ponajprije za istraživanje problema demokratizacije obrazovanja u međunarodnom prostoru. Međutim, u svojoj prijavi na natječaj napisala je i sljedeće: "tijekom rada nisam, nažalost, imala mogućnosti korištenja stipendija i putovanja za potrebe istraživanja u drugim zemljama, premda sam to, dakako, željela i pokušavala realizirati. Koristila sam samo dvije kratke stipendije i to: 1980.. godine u Bukureštu i 1989. u tadašnjem Lenjingradu." Edita Šooš sudjelovala je u projektu Hrvatska u europskom okruženju (nositelj projekta: prof. dr. Ivan Vuković). Bila je šef Katedre za povijest pedagogije i komparativnu pedagogiju Odsjeka za pedagogiju te tajnica Komisije za stručno-znanstveni rad PKZ-a (Zagreb).

B) ZNANSTVENA DJELATNOST

(OD IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA)

a) Članci u časopisima

1. Šooš, E., Što učenici žele i očekuju od nastavnika? Istraživanja odgoja i obrazovanja, Zagreb, 1, 1991, str. 87-94.

U ovom članku iznose se rezultati istraživanja o tomu što učenici žele i očekuju od nastavnika. Istraživanje je realizirano krajem 1990. godine i to u dvije zagrebačke prigradske osnovne škole i dvije eksperimentalne osnovne škole s područja Osijeka. Analiza pojedinih varijabli istraživanja pokazala je da učenici prvenstveno žele kvalitetnije, demokratičnije međusobne odnose učitelja i učenika, a osobito sadržajno bogatiju i srdačniju, iskreniju međusobnu komunikaciju. Također, ovo istraživanje je pokazalo da su ti odnosi u većini (razumije se, ne uvijek) kvalitetniji u razdoblju od I. do IV. razreda osnovne škole nego kasnije. Autorica zaključuje da je izuzetno važno za učiteljski, profesorski, odgajateljski poziv, pitanje promjene duhovne mikroklime i poticanje senzibiliteta za rad na vlastitoj ličnosti kao svakodnevnoj ljudskoj potrebi.

2. Šooš, E., Neke aktualne tendencije i problemi u odgoju i obrazovanju u razvijenom svijetu, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Zagreb, 1, 1992, str. 55-60.

U ovom radu analizirano je nekoliko važnih aktualnih tendencije koje se pojavljuju u predškolskom odgoju, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju. U središtu analize, međutim, bile su tendencije u tzv. višoj srednjoj školi. U radu su poredbenom metodom analizirani konkretni primjeri pojedinih tendencija, kao što su promjene u nastavnim planovima i programima (ekološki odgoj, spolna izobrazba, multikulturalno obrazovanje, odgoj za ljudska prava, odgoj kritičkog mišljenja i dr.). Analiza je pak obuhvatila tendencije razvoja u Sjedinjenim Američkim Državama, Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj. Znanstveni doprinos ovoga rada je višestruk. Dano je određenje pojmova aktualnih tendencija i problema u odgoju i obrazovanju, izdvojene su brojne aktualne tendencije i problemi i ukazano na načine njihova rješavanja kroz primjere više razvijenih zapadnih zemalja. Ovo je važno istaći zato jer komparativna pedagogija kao bitno područje svojeg znanstvenog rada, između ostalog, tretira upravo aktualne tendencije i probleme u odgoju i obrazovanju zajedničke velikom broju zemalja.

3. Šooš, E., Problemi demokratizacije obrazovanja i odgoja, Metodički ogledi, Zagreb, 2, 1994, str. 71-78.

U ovome radu analizirani su pojedini relevantni problemi demokratizacije obrazovanja. U središtu zanimanja bilo je određivanje ciljeva odgoja i obrazovanja. S tim u vezi, autorica je nastojala odgovoriti na tri osnovna pitanja: Tko i na koji način određuje ciljeve odgoja i obrazovanja?; Tko i kako provodi postavljene ciljeve?; Tko i kako vrednuje ostvarivanje postavljanih ciljeva? Autorica zaključuje da se pojedine društvene sredine znatno razlikuju i to kako s obzirom na formulacije ciljeva i stupanj njihove operacionalizacije tako i po broju, kvaliteti i “vrsti” stručnjaka koji o ciljevima odgoja i obrazovanja odlučuju.

Sljedeći problem koji je autorica analizirala ticao se na odnosa centralizacije i decentralizacije u ustroju, upravljanju i financiranju škola. Poredbenom analizom autorica je došla do zaključka da u većini demokratski razvijenih zemalja upravljanje i financiranje odgojno-obrazovnih sustava je decentralizirano. Na kraju članka, autorica je i problem individualizacije razmotrila u optici demokratizacije obrazovanja. Rad je doprinos komparativnoj pedagogiji i proučavanju obrazovnih politika.

4. Šooš, E., Tolerancija u svjetlu demokratizacije odgoja i obrazovanja – a gdje smo mi?, Napredak, Zagreb, 2, 1995, str. 181-188.

U ovome radu dano je određenje pojmova demokratizacije i tolerancije u odgoju i obrazovanju. Također, dana je empirijska i teorijska analiza pojedinih aspekata komunikacije između učitelja/profesora i učenika kao bitnom segmentu i pokazatelju kvalitete njihova ukupnog međusobnog odnosa. Kvaliteta komunikacije, kao važan segment kvalitete međusobnih odnosa u cjelini, jedan je od bitnih pokazatelja stupnja demokratizacije odgoja i obrazovanja, i daje značajan doprinos stvaranju demokratskije i tolerantnije odgojno-obrazovne i sveukupne ljudske atmosfere. U tom kontekstu, u ovome radu prezentiran je dio rezultata empirijskog istraživanja, realiziranog u veljači 1995. godine u nekoliko zagrebačkih osnovnih i srednjih škola, na uzorku od 154 učenika i 47 učitelja/profesora. U radu je izvedena komparativna analiza rezultata svih istraživanja na tu temu, koje je autorica realizirala 1983., 1988., 1990. i 1995. Rezultati ovog posljednjeg, kao i prethodnih istraživanja ne pokazuju pomake ka većem stupnju demokratičnosti odnosa učenika i učitelja. Razlika u odnosu na prethodna istraživanja je, prvenstveno, u tome što je većina ispitanika (i učitelja i učenika) isticala materijalno siromaštvo škole, pretrpanu satnicu, prevelik broj nastavnih sati dnevno i tjedno, preopširno nastavno gradivo, previše učenika u razredu, štreberstvo, itd., što sve zajedno, osim pozitivnih i lijepih primjera kojih svakako ima, ipak rezultira “dosadom i nepovjerenjem nemotivirajuće škole”, naveli su mnogi učenici. Također, razlika u odnosu na prethodna istraživanja je u tome što se posljednjih godina znatno više govori i piše o pitanjima komunikacije, demokracije i sl., tako da i dio učenika u istraživanju pokazuje bolje razumjevanje tih problema. Znanstveni doprinos rada sadržan je u utvrđivanju kvalitativno novog odgojno-obrazovnog odnosa proizašlog iz novih određenja pojmova tolerancije i demokratizacije odgoja i obrazovanja i njihovog međuodnosa. Također, doprinos je sadržan u komparativnoj analizi brojnih pokazatelja empirijskih istraživanja demokratizacije odgoja i obrazovanja prezentiranih u ovom radu. i uspoređivanih kroz duže vremensko razdoblje – od 1983. do 1995. što daje mogućnost kvalitetno nove sinteze.

b) Poglavlja u knjigama i/ili zbornicima znanstvenih skupova

1. Šooš, E., Reforme odgoja i obrazovanja u razvijenim zemljama – problemi i načini rješavanja, u Zborniku znanstvenog skupa Odgoj i obrazovanje u uvjetima demokratske preobrazbe, HPKZ, Zagreb, 1991, str. 98-103.

U ovom radu daje se, uz određenja drugih autora, i vlastito određenje značenja pojma reforme odgoja i obrazovanja kao pedagoškog i društvenog procesa. Slijedi komparativna analiza triju koncepcija reformi obrazovanja u razvijenom svijetu danas. Jedna koncepcija reformi zalaže se za čuvanje tradicija u školstvu, prihvaća samo manje dopune i promjene u odgojno-obrazovnom sustavu i načinima rada, ali pritom ne dira u postojeću tradicionalnu strukturu odgojno-obrazovnog sustava i njegove temeljne odrednice. Druga koncepcija reformi je znatno otvorenija i teži bitnim promjenama u odgoju i obrazovanju. Treća koncepcija je pokušaj povezivanja dviju prethodnih. Koncepcije reformi autorica ilustrira primjerima iz pojedinih zemalja (Njemačka, Engleska, Švedska, Sjedinjene Države). Primjenom poredbenog pristupa, u radu se daje klarifikacija koncepcija odgojno-obrazovnih reformi. Rad je prilog u teorijama reformi odgoja i obrazovanja u razvijenim zemljama.

2. Šooš, E., Demokratizirati interpersonalne odnose u školi, u Osnovna škola na pragu XXI. stoljeća, uredio M. Matijević, Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 1991, str. 148-156.

Na temelju brojnih pokazatelja empirijskih istraživanja, realiziranih u razdoblju od 1983. do 1990. godine u osnovnim i srednjim školama, dana je “slika” stanja demokratičnosti – autoritarnosti – anarhičnosti u hrvatskim školama. U radu se kompariraju rezultati dobiveni na uzorcima učenika osnovnih škola s rezultatima učenika srednjih škola, a također, kompariraju se i rezultati dobiveni u većim vremenskim razmacima, primjerice, rezultati iz l983. s rezultatima iz l988. i l989. godine. Odgovori su vrlo indikativni. Većina učenika ne želi ni autoritarnu, ni anarhičnu situaciju u školi, već traže suradnika, prijatelja, ali i onog tko jasno objašnjava nastavne sadržaje, tko radi i zahtijeva, kome je stalo do njih, dakle u osnovi traže demokratičan autoritet nastavnika. U ovom radu nastojalo se odgovoriti na pitanje o tomu koji je stupanj demokratičnosti ostvaren u pojedinim vidovima komunikacije između učenika i učitelja/profesora. Rad je doprinos određenju pojma demokratizacije obrazovanja, razlikovanju pojmova demokratizacije i demokratičnosti odgoja i obrazovanja te utvrđivanju stupnja demokratičnosti komunikacije učenik - učitelj/profesor.

3. Šooš, E., Problemi autoritarnog i demokratičnog autoriteta roditelja, u Zborniku radova znanstvenog skupa, “Naša obitelj danas”, Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Zagreb, l994, str. 328-330.

U ovom radu razmatra se autoritet roditelja kao važno pedagoško pitanje. Najprije se problematiziraju poželjni i nepoželjni autoritet, odnosno demokratični i autoritarni autoritet roditelja, kao i vrlo česta pojava prividno demokratičnog autoriteta koji se pretvara u “anarhičnost” roditelja i djeteta i cjelokupne obiteljske situacije. U članku se navode karakteristike sva tri navedena “tipa” autoriteta roditelja, emocionalno ozračje u obitelji te donosi analiza međusobnih odnosa roditelja i djece kao suptilnog odnosa u odgojnom i životnom procesu. Rad je doprinos definiranju tri tipa roditeljskog autoriteta u obitelji: demokratičnog, autoritarnog i anarhičnog, njihovih obilježja i posljedica koje takovi autoriteti imaju na cjelokupno obiteljsko ozračje i odgoj djeteta.

4. Šooš, E., Demokratizacija i demokratičnost odgoja, obrazovanja i škole, u Osnove suvremene pedagogije, uredio dr. A. Mijatović, HPKZ, Zagreb, 1999, str. 601-604..

Ovaj rad pisan je za knjigu koja je trebala biti pedagoški priručnik ponajprije za studente pedagogije. Rad je dio šire cjeline u kojoj se razmatraju budući razvoji odgoja i obrazovanja. Autorica se u svom dijelu tog priloga najprije bavi tumačenjem nekih osnovnih pojmova vezanih za demokratizaciju odgoja i obrazovanja. Potom interpretira rezultate istraživanja demokratizacije i demokratičnosti škole koja su istraživanja realizirana u 80-im i 90-im godinama. Zaključuje da nema znatnih pomaka u demokratizaciji škole, napose kad su u pitanju odnosi između učitelja i učenika. Stoga predlaže razvijanje kvalitetnije komunikacije između učitelja i učenika, rasterećenje nastavnih programa i razvoj tzv. otvorene škole.

Šooš, E., Komparativni osvrt na aktualne probleme hrvatske škole i probleme škola pojedinih razvijenih zemalja – naznake mogućih rješenja, u Zborniku radova Znanstvenog skupa 125 godina poslije, Visoka učiteljska škola Petrinja i HPKZ, Zagreb-Petrinja, 1999, str. 129-132.

U svom komparativnom osvrtu autorica iznosi rezultate istraživanja demokratizacije hrvatske škole i, još jednom, potvrđuje tezu da u posljednjih nekoliko godina nije došlo do pomaka u demokratizaciji odnosa između učitelja/profesora i učenika. U nastavku ukratko se osvrće na stanje demokratizacije škole u nekim razvijenijim zemljama, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama. Autorica u zaključku apelira na smanjenje jaza između normativnog i stvarnog u životu mladih i našem društvu

Šooš, E., Pitanja i kontroverze poziva učitelj/profesor – potreba bitno novih pomaka, u Zborniku radova Učiteljske akademije u Zagrebu, 1999, 1, str. 167-172.

U ovom radu autorica opisuje nekoliko preduvjeta koji su prijeko potrebni za kvalitetniju izobrazbu budućih nastavnika. Pored ostalih, ona smatra nužnom znanstveno utemeljenu selekciju za učiteljski/profesorski poziv, zatim permanentno stručno usavršavanje učitelja, rad na vlastitoj ličnosti te znatno više materijalnih ulaganja u obrazovanje. Također, pozivajući se na zagovornike kvalitetne i humane škole, ona ukazuje na potrebu razvijanja boljih odnosa između učitelja i učenika, primjenu u nastavi novih stilova rada i poticanje suradnje između škole i roditelja.

c) Rad za znanstveno-istraživačkim projektima

Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora Edita Šooš sudjelovala je u projektu «Hrvatska u europskom okruženju» (voditelj projekta: prof. dr. Ivan Vuković). Rezultati rada na tom projektu nisu bili dostupni stručnom povjerenstvu.

d) Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

U razdoblju nakon izbora u sadašnje znanstveno-nastavno zvanje, pristupnica je s pilozima sudjelovala na sljedećim skupovima: "Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe" (Zagreb, l99l.); "Nova hrvatska škola i Europa" (Zagreb, l995.); Međunarodni znanstveni skup "Hrvatska pedagogijska misao i pedagoška praksa od Stjepana Basaričeka do SOS-Dječjeg sela" (Lekenik, 1998.).

C) STRUČNA DJELATNOST

Krajem l99l.. i početkom l992. godine Edita Šooš bila je članom radne skupine koja je izradila “Prijedlog sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj”. U proljeće l992. bila je član Recenzentske komisije Programskog savjeta Ministarstva prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske koja je izvršila prosudbu prijedloga programa “Osnove kulture življenja” i “Odgoj i zajednički život”. Sudjelovala je u organizaciji okruglih stolova HPKZ-a, primjerice l995.. godine “O novoj hrvatskoj školi i Europi”. Također, sudjelovala je na savjetovanju “Kamo ide hrvatska škola”, l997. i nazočila predavanjima i razgovorima u Europskom domu “O školstvu i školskom zakonodavstvu u europskim, osobito nordijskim zemljama” (ožujak l998.). Bila je na stručnom skupu “O pedagoškom djelovanju i životu Stjepana Basaričeka” u Ivanić-Gradu u travnju l998. itd.

Uz to, napisala je i objavila sljedeće stručne radove:

l. Biti čovjek prije svega, Školske novine, Zagreb, l99l, 39, str. 8-9.

2. Privatne i alternativne škole – za svakoga ili ni za koga, Školske novine,

Zagreb, l992, 17, str. 6.

3. Prijedlog sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, priredila

Radna grupa projekta Inovacijska škola, Zagreb, siječanj, l992. 74 str.

4. Prosudba i ocjena prijedloga programa “Odgoj za zajednički život” i “Osnove

kulture življenja”, Recenzentska komisija programskog savjeta Ministarstva

prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske, l992, 7 str.

5. Između pravednog i praktičnog rješenja – iz svijeta: selekcija učenika –

europska iskustva, Školske novine, Zagreb, 1995, 1-2, str. 14.

6. Nekvalitetna škola je najskuplja, Školske novine, Zagreb, l998, 24, str. l4.

7. Ovisnosti i prevencije – je li kome stalo do mladih? Školske novine, Zagreb,

l998, 33, str. 9.

8. Mladi o agresivnosti – alergični na licemjerje, Školske novine, Zagreb, 1999, 15, str. 3.

9. Demokratizacija odgoja i obrazovanja – više od cvjetnog aranžmana, Školske novine, Zagreb, 1999, 29, str. 3.

10. Pitanja i kontroverze učiteljskog poziva – tko može biti učitelj? Školske novine, Zagreb, 1999, 33, str. 8.

11. Agresivno ponašanje u školi, u Agresivnost (nasilje) u školi, ur. H. Vrgoč, Zagreb, HPKZ, 1999, str. 168-174.

Tomu treba prirodati i nekoliko recenzija stručnih knjiga i to:

l. Madelin, A.: Osloboditi školu – obrazovanje ŕ la carte, Napredak, Zagreb, 1992, 1, str. 98-99.

2. Glasser, W.: Kvalitetna škola, Vjesnik, 3. siječanj, l995.

3. Naobrazba starijih, Špan, M. Treća životna dob, Školske novine, Zagreb, 1995, 24, str. 13.

l995, 24, str. l3.

4. Gudjons, H.: Pedagogija – temeljna znanja – Pedagogijsko znanje – uvjet

oblikovanja budućnosti, Napredak, Zagreb, l995, 1, str. ll6-ll9.

D) NASTAVNA DJELATNOST

Akademske godine l990./9l. i l99l./92., dakle nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora, pristupnica je vodila tri kolegija – Komparativnu pedagogiju, Politiku odgoja i obrazovanja za studente II. godine studija i Seminar diplomskog rada za studente IV. godine studija pedagogije. Zbog promjene nastavnog plana, ovaj posljednji se kolegij u međuvremenu prestao izvoditi. Od akademske godine l992./93. Edita Šooš izvodi nastavu iz kolegija Komparativna pedagogija, Opća pedagogija za studente III. godine studija pedagogije, Politika obrazovanja za studente II. godine studija pedagogije te Domska pedagogija za studente IV. godine studija pedagogije. Nekoliko posljednjih godina, kao i sada, izvodi nastavu iz dva kolegija - Komparativne pedagogije i Sociologije odgoja.

U radu sa studentima pristupnica preferira individualno-konsultativni rad. Kada je u prilici primjenjivati druge socijalne oblike nastavnog rada, pristupnica ima poteškoća u komunikaciji sa studentima. Zbog toga je u nekoliko navrata podnosila pismene zahtjeve za prijekidom radnog odnosa, koje bi zahtjeve potom redovito povlačila. Upitna je bila i njezina mogućnost sudjelovanja u nastavi na poslijediplomskom studiju pedagogije, kao i izvođenje nastave u okviru pedagoško-didaktičke izobrazbe studenata Filozofskog fakulteta.

E) ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Temeljem uvida u dokumentaciju i sveukupno znanstveno i stručno djelo i djelovanje dr. sc. Edite Šooš, Povjerenstvo zaključuje da pristupnica udovoljava (u dimenziji znanstvene djelatnosti) zakonske zahtjeve i uvjete za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, a koje propisuje Zakon o visokim učilištima (NN – pročišćeni tekst, 59/96, članak 74, stavak 2) te uvjete Rektorskog zbora i Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (NN 38/1997). Kada je riječ o nastavnoj djelatnosti, Povjerenstvo nalazi da pristupnica nije bila u mogućnosti ostvariti potpuno zadovoljavajuću razinu kvalitete – zbog zdravstvenih poteškoća, čestih bolovanja, nemogućnosti održavanja nastave, problema u komunikaciji sa studentima. Povjerenstvo predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću da razmotri mogućnost angažmana dr. sc.. Edite Šooš na poslovima koji su više vezani uz znanstveni rad.

U Zagrebu, 10. srpnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. profesor

dr. sc. Vlatko Previšić, red. profesor

dr. sc. Vladimir Jurić, red. profesor

F) POPIS OBJAVLJENIH RADOVA DR. SC. MARKA PALEKČIĆA

1. Znanstveni radovi

A) Knjige:

Palekčić, Marko, Unutrašnja motivacija i školsko učenje. „Svjetlost“ Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1985, 402 str.

B) Poglavlje ili prilog u knjizi-zborniku:

- Palekčić, Marko, Razvijanje intelektualnih sposobnosti putem podsticanja epistemičke radoznalosti. U: Kako se danas gleda na intelektualne sposobnosti. Institut za pedagoška istraživanja. Beograd, 1975, str. 52-57.

- Palekčić, Marko, Intrinzička motivacija i upravljanje procesom školskog učenja. Sažeci priopćenja 7. kongresa psihologa SFR Jugoslavije, Zagreb, 1981, str. 127.

- Palekčić, Marko,Motivacija u nastavi studenata. U: Metodički problemi nastave opštenarodne odbrane i društvene samozaštite u visokoškolskim organizacijama u SFRJ, Zajednica univerziteta Jugoslavije, Beograd, 1983, str. 148-158.

- Palekčić, Marko, Uloga kompjutora u pedagoškom radu. U: Opštečovječanske perspektive u vezi sa ciljevima svestrano obrazovane ličnosti, Univerzitet u Sarajevu, 1985, str. 149-153.

-Palekčić, Marko, Struktura nastavnih sadržaja i znanja. U: Osnove suvremene pedagogije, ur. A. Mijatović, PKZ, Zagreb 1999, str. 265-290.

- Palekčić, Marko, Teorijsko-metodološka (ne)ujednačenost didaktičkih istraživanja. Filozofski fakultet, Rijeka, str. 64.-72. (engl. verzija: Marko Palekčić, Theoretical and Methodological (Lack of) Foundations of Didactics Research, str. 73-80.

C) Članci u časopisima

- Palekčić, Marko, Mogućnosti vaspitnog djelovanja na učenike problematičnog ponašanja, Iskustva, Sarajevo, 1973, 5-6, str. 122-126.

- Palekčić, Marko, Usaglašavanje vaspitnih postupaka roditelja prema ličnosti djeteta, Porodica i dijete, Sarajevo, 1974, 1, str. 10-11.

- Palekčić, Marko, Neki faktori koji uslovljavaju odstupajuća ponašanja kod učenika, Iskustva, Sarajevo, 1974, 3-4, str. 5-16.

- Palekčić, Marko, Stavovi roditelja prema djeci, Porodica i dijete, Sarajevo, 1975, 10, str. 5-6.

- Palekčić, Marko, Neki procesi u vaspitanju mladih, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, 1976, 9, str. 749-757.

- Palekčić, Marko, Vaspitanje borilačkih mehanizama u ponašanju mladih, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, 1976, 1, str. 42-53.

- Palekčić, Marko., Intrinzička motivacija. Pojam i teorijska shvatanja, Iskustva, Sarajevo, 1976, 1,str. 5-24.

- Palekčić, Marko, Teorijska shvatanja radoznalosti, Psihologija, Beograd, 1977, 2, str. 85-112.

- Palekčić, Marko, Pojam i vrste radoznalosti, Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 2, str. 8-9.

- Palekčić, Marko, Ko su radoznalci? Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 3, str. 12-13.

- Palekčić, Marko, Radoznalost u životu djeteta, Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 4, str. 14-15.

- Palekčić, Marko, Roditelji i djeca i radoznalost, Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 5, str. 6-7.

- Palekčić, Marko, Radoznalost i stvaralaštvo - uzajamna povezanost, Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 6-7, str. 16-17.

- Palekčić, Marko, Mjerenje radoznalosti, Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 8-9, str. 7-8.

- Palekčić, Marko, Djecja pitanja i radoznalost, Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 10, str. 14-15.

- Palekčić, M., Razvijanje radoznalosti u nastavnom procesu (I), Porodica i dijete, Sarajevo, 1977, 11, str. 8-9.

- Palekčić, Marko, Razvijanje radoznalosti u nstavnom procesu (II), Porodica i dijete, sarajevo, 1977, 12, str. 10

- Palekčić, Marko, Stvaralački podsticaji nastavnika, Porodica i dijete, sarajevo, 1978, 1, str. 8-9.

- Palekčić, Marko, Radost spoznavanja novog, Porodica i dijete, Sarajevo, 1978, 1, str. 3.

- Palekčić, Marko, Individualizacija vaspitnih postupaka uslov efikasnosti savjetodavnog rada sa učenicima, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, 1978, 5, str. 435-440.

- Kvaščev, R. i Palekčić, M, Individualizacija vaspitnih postupaka u odnosu na strukturu i dinamiku ličnosti učenika. Pedagogija, Beograd, 1980, 4, str. 337-354.

- Kvaščev, R. i Palekčić, M, Individualizacija vaspitnih postupaka u odnosu na situacione faktore, Pedagogija, Beograd, 1980, 4.

- Palekčić, Marko, Pedagoški smisao i snaga unutrašnje motivacije u školskom učenju, Pedagogija, Beograd, 1981, 2, str. 137-155.

- Palekčić, Marko, Mjerenje unutrašnje motivacije, Naša škola, Sarajevo, 1981, 7-8, str. 411-426.

- Palekčić, Marko, Istraživanja i iskustva o vaspitnoj funkciji osnovne škole, Naša škola, Sarajevo, 1982, 7-8, str. 411-424.

- Dunđerovic, R. i Palekčić, M., Istraživanja valjanosti kriterija upisa u škole srednjeg usmjerenog obrazovanja i vaspitanja (I), Pedagogija, Beograd, 1984, 2, str. 245-260.

- Dunđerovic, R. i Palekčić, M., Istraživanje valjanosti kriterija upisa u škole srednjeg usmjerenog obrazovanja i vaspitanja (II), Pedagogija, Beograd, 1984, 3, str. 342-368.

- Palekčić, Marko, Relacione koncepcije ljudske motivacije i njihovo pedagoško značenje, Naša škola, Sarajevo, 1984, 3-4, str. 155-172.

- Palekčić, Marko, Stanje nastave predmeta društvenog usmjerenja u srednjem us mjerenom obrazovanju i vaspitanju, Opredjeljenja, Sarajevo, 1985, 9, str. 144-158 i 177-214.

- Palekčić, Marko, Dijalektika odnosa čovjek, društvo, vaspitanje, Pedagogija, Beograd, 1987, 1, str. 109-116.

- Palekčić, Marko, Spoznaje i pravci unapređivanja tokova nastavnog rada na visokoškolskim organizacijama, Pregled, Sarajevo, 1988, 12, str. 1157-117o.

- Palekčić, Marko, Biblioteka "Kreativnost", Opredjeljenja, Sarajevo, 1988, 5, str. 169-183.

- Palekčić, Marko, Bitne karakteristike savjetodavnog rada u vaspitno-obrazovnim organizacijama, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, 1978, 8, str. 596-605.

- Palekčić, Marko, Teorijsko-metodologijske osnove odgoja u jugoslovenskom drustvu, Naša škola, Sarajevo, 1988, 9-10, str. 407-427.

- Palekčić, Marko, Interdisciplinarnost u proučavanju vaspitanja i obrazovanja, Naša škola, Sarajevo, 1989, 1-2, str. 12-27.

- Palekčić, Marko, Motivacija u kontekstu vaspitanja, Pedagogija, Beograd, 1989, 1, str. 7-37.

- Palekčić, Marko, Interakcije između razlika u osobinama ličnosti učenika i metoda instrukcije (ATI)., Pedagogija, Beograd, 1989, 2, str. 218-238.

- Palekčić, Marko, Uticaj istraživanja u psihologiji na pedagoška istraživanja u odgoju i obrazovanju. Zagreb, 1990, 1.

POPIS ZNANSTVENIH RADOVA

(nakon posljednjeg izbora u zvanje redoviti profesor, srpanj 1990.)

A. Znanstveni članci i studije

- Palekčić, Marko, Pedagoške paradigme i mogućnosti daljeg razvoja pedagoške nauke, Pedagogija, Beograd, 1990, br. 1, str. 12-23.

- Palekčić, Marko, Psihologijski pristup odgoju: Pedagoško i pedagogijsko značenje, Pedagogija, Beograd, 1990, 3, str. 301-319.

- Palekčić, Marko, Različitost shvatanja obrazovanja, Naša škola, Sarajevo, 1991, 1-2, str. 139-160.

- Palekčić, Marko, Teorije o odgoju i obrazovanju: nasljedje i perspektive, Naša škola, Sarajevo, 1991, 1, 1-19.

- Palekčić, Marko, Psihologijska istraživanja, nastavna praksa, izobrazba nastavnika, Napredak, Zagreb, 1998.

- Palekčić, Marko, Motivation in der Schule, Pädagogik, 2001. (rad recenziran i prihvaćen za objavljivanje)

- Palekčić Marko, Tematizacija tjelesnosti u pedagogiji, Napredak, Zagreb, 1999, 4, str. 446-457.

- Palekčić, Marko, Pedagoški takt – temeljni pedagoški pojam. U: Nastavnik kao čimbenik kvalitete nastavnog rada, (Zbornik radova – Znanstveni kolokvij s međunarodnom recenzijom), Rijeka, 1999, str. 116-125.

B. Poglavlje u knjizi

- Palukčić M. i sur., Struktura nastavnih sadržaja i znanja. U knjizi: Osnove suvremene pedagogije, ur. A. Mijatović, Zagreb, HPKZ, 1999, str. 265-290.

C. Stručni radovi

Veći broj objavljenih stručnih radova (stručno-popularni članci,osvrti, prikazi, recencije stručnih knjiga, diskusije na nizu stručnih i naučnih skupova itd.) u stručnim novinama i listovima, kao i u dnevnim novinama i tjednicima, autor navodi da nije u mogućnosti navesti, jer mu podaci više nisu dostupni.

D. Neobjavljeni radovi

Rukopisi (knjige):

- Kvaščev, R. i Palekčić, M., Individualizacija vaspitnih postupaka u odnosu na strukturu ličnosti učenika. Sarajevo-Beograd, 1992. (Teorijski dio „nestao“ nakon smrti profesora Kvaščeva u Beogradu. Empirijski podaci i njihova interpretacija sa završnom diskusijom „nestali“ u Sarajevu za vrijeme rata).

- Palekčić, Marko, Odnos psihologije i pedagogije. Sarajevo, 1992. Rukopis, oko 250 str., kojeg je naručila Redakcija biblioteke „Kreativnost“ izdavačke kuće „Svjetlost“, predat na štampanje neposredno pred početak rata. Sudbina rukopisa nepoznata.

- Palekčić, Marko, Odnos psihologije i pedagoške prakse. Novi Sad, 1993. (Izvještaj o izvedenom znanstvenom istraživanju.)

- Palekčić, Marko, Die Situation jugendlicher Kriegsflüchtlinge in Hamburg. Eine empirische Untersuchung. (Projekt istraživanja). Hamburg, 1995.

POPIS RADOVA DO IZBORA U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE

IZVANREDNOG PROFESORA (DR. SC. EDITA ŠOOŠ)

I. ZNANSTVENI RADOVI

1. Knjiga Demokratizacija obrazovanja – komparativna kritička analiza,

Školske novine, Zagreb, l987, str. lO3.

2. Disertacija – Problemi demokratizacije obrazovanja u SFRJ i SSSR-u

- komparativna kritička analiza, Zagreb, l985., str. 27O.

a) Članci u časopisima

1. Društveno – pedagoška misao i djelo Jean Jacquesa Rousseau-a, Zbornik za historiju školstva i prosvjete, Ljubljana – Zagreb – Beograd, br. 12, 1979., str. 47–56.

2. Utjecaj socio–obrazovnog statusa obitelji na školski uspjeh i profesionalne namjere učenika, Odgoj i samoupravljanje, Zagreb, 1, 1985, str. 101–123.

3. Problemi demokratizacije obrazovanja između proklamiranog i ostvarenog, Pedagoški rad, Zagreb, 1, 1989., str. 37–44.

4. Kad je učenik subjekt u nastavi, Inovacije u nastavi, 1, 1987. str. 11-14.

5. Komparativni prikaz osnovnog i obaveznog obrazovanja u pojedinim zemljama i daljnji razvoj osnovnog i obaveznog obrazovanja u nas, Pedagoški rad, Zagreb, 4, 1988., str. 575–582.

6. Povijesna analiza pojedinih aspekata demokratizacije obrazovanja u SSSR–u, Pedagogija, 3, 1989., str. 292–307.

7. Pojedine proturječnosti u odnosima normativnog i stvarnog u našoj pedagoškoj teoriji i praksi, Naša škola, 3–4, 1988., str. 130–137.

b) Članci u knjigama i/ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova

1. Različiti pristupi spolnom odgoju u Rumunjskoj (u koautorstvu s prof. dr. R. Peašinović), u Zborniku Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima, ured. A. Vukasović, Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1982., str. 175–184.

Isti rad objavljen je i na engleskom jeziku: Approaches to sex Education in Romania, Edited by A. Vukasović, Training teachers for educational work in the area of humanization of relations betweean the sexes, Institute of Education, Faculty of Philosophy of Zagreb, Zagreb, 1982., str. 163-166.

2. Demokratizacija obrazovanja i povratno obrazovanje u Zborniku Povratno obrazovanje i promjene u politici i sistemu obrazovanja, ured. N. N. Šoljan, Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1981., str. 122-132.

3. Problemi demokratičnosti – autoritarnosti u odnosima nastavnika i učenika, Nastava u suvremenoj školi, Institut za pedagogijska istraživanja i Školske novine, Zagreb, 1987., str. 306-310.

4. Odgoj i obrazovanje između konformizma i kreativnosti, Odgoj i obrazovanje na pragu XXI stoljeća, Zbornik radova II Kongresa pedagoga Hrvatske, PKZ, Zagreb, 1988., str. 188-192.

5. Pojedini aspekti odnosa društvene i školske sredine u odgoju mladih – potreba kritičke analize i novih pomaka, u Zborniku Odgojna funkcija škole i društva, Zadar, Filozofski fakultet, 1990., str. 39-44.

6. Pojedine proturječnosti u srednjem i visokom obrazovanju kao izraz društvenih proturječnosti – komparativna analiza, u Zborniku “Socijalna diferencijacija i aktiviranje faktora razvoja u suvremenom jugoslavenskom društvu, Split, 1988., str. 240-248.

II. STRUČNI RADOVI

a) Članci u časopisima

1. Permanentno obrazovanje – važnost društveno-edukacijske funkcije, Školske novine, Zagreb, 33, 1979., str. 5.

2. Nema pedagoga po struci – Rumunjska, Školske novine, Zagreb, 17, 1982., str. 7.

3. Licej – spoj općeg i stručnog, Školske novine, Zagreb, 16, 1982., str. 7.

4. Umijeće dijaloga, Školske novine, Zagreb, 37, 1986., str. 10.

5. Komparativna analiza pojedinih aspekata obrazovanja odraslih u SSSR-u, Švedskoj, Velikoj Britaniji i SAD, Aktualne teme, Zagreb, 3, 1987., str. 11-15.

6. Sjene autoritarnosti i izazovi demokratičnosti, Školske novine, Zagreb, 29, 1988., str. 9.

7. Neki aspekti demokratizacije obrazovanja u Jugoslaviji i drugim zemljama, Revija obrazovanja, Beograd, 5, 1982., str. 13-17.

b) Članci u knjigama i/ili zbornicima radova

1. Doprinos znanstveno-istraživačkog rada transformaciji odgoja i obrazovanja, u Zborniku Znanost i obrazovanje, Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i PKZ, Zagreb, 1979., str. 145-152.

2. Za Pedagošku enciklopediju 1 i 2, 1989., napisala sam 13 odrednica: Pozitivizam u pedagogiji; Evolucionizam u pedagogiji; Naturalizam u pedagogiji; Racionalizam u pedagogiji; Cabet, Etienne; Fenelon, Francois; Monteigne, Michel; Fourier, Charles; Claparede, Edouard; Rousseau, Jean-Jacques; Saint-Simon, Henri; Durkheim, Emile; Erazmo, Roterdamski.

c) Neke od brojnih objavljenih recenzija

1. U Varaždinu održan Prvi kongres pedagoga Hrvatske, Propisi i praksa, 6-7, 1980., str. 64.

2. Švedski model doživotnog obrazovanja, N. N. Šoljan, Povratno obrazovanje s posebnim osvrtom na švedski koncept, u Školske novine, Zagreb, 8, 1980., str. 14.

3. Društvo koje uči, Zbornik, Uredio N. N. Šoljan, Život i škola, Osijek, 3-4, 1981., str. 178-182.

4. Obrazovanjem u budućnost, D. Franković, Pedagoški rad, Zagreb, 5-6, 1986., str. 167-269.

5. Radulović, D. Prostitucija u Jugoslaviji, Revija za sociologiju, Zagreb, 3-4, 1987., str. 130-132.

6. Odgoj i škola, Zbornik, Pedagoški rad, Zagreb, 3-4, 1986., str. 157-159.

POPIS RADOVA OD IZBORA U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA (DR. SC. EDITA ŠOOŠ)

I. ZNANSTVENI RADOVI

a) Tekstovi u časopisima

1. Što učenici žele i očekuju od nastavnika? Istraživanja odgoja i obrazovanja, Zagreb, 1, 1991., str. 87-94.

2. Neke aktualne tendencije i problemi u odgoju i obrazovanju u razvijenom svijetu, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Zagreb, 1, 1992., str. 55-60.

3. Problemi demokratizacije obrazovanja i odgoja, Metodički ogledi, Zagreb, 2, 1994., str. 71-78.

4. Tolerancija u svjetlu demokratizacije odgoja i obrazovanja – a gdje smo mi? Napredak, Zagreb, 2, 1995., str. 181-188.

a) Tekstovi u knjigama i/ili u zbornicima radova znanstvenih skupova

1. Reforme odgoja i obrazovanja u razvijenim zemljama – problemi i načini rješavanja, u Zborniku znanstvenog skupa Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe, HPKZ, Zagreb, 1991., str. 98-103.

2. Demokratizirati interpersonalne odnose u školi, u Osnovna škola na pragu XXI. stoljeća, ured. M. Matijević, Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 1991., str. 148-156.

3. Problemi demokratičnog i autoritarnog autoriteta roditelja, u Zborniku radova znanstvenog skupa Naša obitelj danas, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Republika Hrvatska, Zagreb, 1994., str. 328-330.

4. Demokratizacija i demokratičnost odgoja, obrazovanja i škole, u Osnove suvremene pedagogije, ur. A. Mijatović, HPKZ, Zagreb, 1999., str. 601-604.

5. Komparativni osvrt na aktualne probleme hrvatske škole i probleme škola pojedinih razvijenih zemalja – naznake mogućih rješenja, u Zborniku radova Znanstvenog skupa 125 godina poslije, Visoka učiteljska škola Petrinja i HPKZ, Zagreb-Petrinja, 1999., str. 129-132.

6. Pitanja i kontroverze poziva učitelj/profesor – potreba bitno novih pomaka, u Zborniku radova Učiteljske akadenije u Zagrebu, 1999., 1, str. 167-172.

7. Teorijsko-metodološki problemi komparativne pedagogije, u Zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa, uredio dr. I. Dumbović, /u tisku/.

II. STRUČNI RADOVI

a) Članci u časopisima

1. Biti čovjek prije svega, Školska knjiga, Zagreb, 39, 1991., str.8-9.

2. Prijedlog sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, priredila Radna grupa projekta Inovacijska škola, Zagreb, siječanj, 1992.

3. Prosudba i ocjena prijedloga programa “Odgoj za zajednički život” i “Osnove kulture življenja”, Recenzentska komisija Programskog savjeta Ministarstva prosvjete, kulture i športa, Republike Hrvatske, 1992.

4. Privatne i alternativne škole – za svakoga ili ni za koga, Školske novine, Zagreb, 17, 1992.

5. Između pravednog i praktičnog rješenja – iz svijeta/selekcija učenika – europska iskustva, Školske novine, Zagreb, 1-2, 1995., str. 14.

6. Iz svijeta - Nekvalitetna škola je najskuplja, Školske novine, Zagreb, 24, 1998., str. 14.

7. Ovisnosti i prevencije - Je li kome stalo do mlađih? Školske novine, Zagreb, 33, 1998., str. 9.

8. Mladi o agresivnosti – alergični na licemjerje, Školske novine, Zagreb, 15, 1999., str. 3.

9. Demokratizacija odgoja i obrazovanja – više od cvjetnog aranžmana, Školske novine, Zagreb, 1999., 29, str. 3.

10. Pitanja i kontroverze učiteljskog poziva – tko može biti učitelj? Školske novine, Zagreb, 1999., str. 8.

a) Recenzije

1. Madelin, A. Osloboditi školu – obrazovanje a la carte, Napredak, Zagreb, 1, 1992., str. 98-99.

2. Naobrazba starijih, Špan, M. Treća životna dob, Školske novine, Zagreb, 24, 1995., str. 13.

3. Glasser, W. Kvalitetna škola, Vjesnik, Zagreb, siječanj, 1995.

4. Gudjons, H. Pedagogija – temeljna znanja – Pedagogijsko znanje – uvjet oblikovanja budućnosti, Napredak, Zagreb, 1, 1995., str. 116-119.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

PREDMET: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika

za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za

znanstveno područje društvenih znanosti, polje

odgojnih znanosti, na Katedri za didaktiku pri

Odsjeku za pedagogiju FF u Zagrebu

Stručno povjerenstvo, u sastavu prof.dr. Vlatko Previšić, prof.dr. Ana Sekulić-Majurec i doc.dr. Neven Hrvatić, izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća od 9. prosinca 2002. podnosi sljedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" od 24 prosinca 2002., a za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za didaktiku, u Odsjeku za pedagogiju Filozofofskog fakulteta, prijavio se dr.sc. Antun Arbinić kao jedini kandidat.

Dr.sc. Arbunić rođen je 1958. u Splitu. Osnovnu školu završio je u Jelsi, a srednju u Hvaru 1976. U Zadru je upisao Pedagošku akademiju, razredna nastava, koju je diplomirao 1979. Nakon toga upisao je i diplomirao pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zadru (1994.), a potom iste godine upisuje poslijediplomski studij na Edukacijsko-rehabipitacijskom fakultetu u Zagrebu, smjer “poremećaji u ponašanju”, te istog završava obranom magistarskog rada (1997.). Akademske 1997./98. godine prijavio je temu doktorske disertacije "Slobodno vrijeme djece (učenika) osnovnoškolske dobi" (izvan doktorskog studija) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te istu obranio 12. studenog 2002. Od nastavne 1979/80. godine pa do siječnja 2000. godine neprekidno je radio kao učitelj razredne nastave, a od 10. siječnja 2000. g. zaposlen je kao asistent na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Pristupnik je od dolaska na Odsjek, u statusu asistenta, sudjelovao ili još sudjeluje u izvođenju nastave kolegija: Osnove pedagogije, Metodologija pedagoških istraživanja 1 i 2, Osnove socijalne pedagogije, Pedagogija slobodnog vremena te Didaktiku u programu PDI na Filozofskom fakultetu.

Na Odsjeku je angažiran i na drugim poslovima i zadacima vezanim uz različite aspekte struke: suradnik je u projektu Ministarstva znanosti i tehnologije - "Metodologija i struktura nacionalnog kurikuluma", član uredništva i tajnik časopisa Zavoda za pedagogiju, suradnik u organizaciji skupova koje organiziraju Zavod i Odsjek za pedagogiju, član utemeljivačke skupštine Hrvatskog pedagogijskog društva, sudionik znanstvenih i stručnih skupova koji se održavaju u Republici Hrvatskoj (objavljeni znanstveni radovi); sudionik didaktičkih kolokvija na Sveučilištu u Mariboru; član povjerenstva za ECTS Filozofskog fakulteta.

Znanstveno-istraživački rad sastoji se od: 2 izvorna i 1 preglednog znanstvenog članka, objavljenih u domaćim časopisima po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodnom recenzijom; 1 izvornog znanstvenog članka objavljenog u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova održanih izvan Hrvatske; 2 izvorna znanstvena članka objavljena u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova održanih u Hrvatskoj; 1 stručnog članka objavljenog u domaćem pedagoškom časopisu.

Na temelju svega predočenog, kao i osobnog poznavanja kandidatovih znanstvenih, nastavnih i stručnih dosega, članovi Povjerenstva drže da kandidat svekoliko udovoljava propisanim uvjetima natječaja te stoga Fakultetskom vijeću podnosi sljedeće

MIŠLJENJE I PRIJEDLOG:

1. Dr.sc. Antun Arbunić ispunjava sve uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za didaktiku pri Odsjeku za pedagogiju FF u Zagrebu.

2. Kandidat ispunjava sve uvjete Zakona o visokim učilištima (čl.89. st. 4), koji se odnose na birano suradničko zvanje.

3. Sukladno tome predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da izabere dr.sc. Antuna Arbunića u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za didaktiku pri Odsjeku za pedagogiju.

U Zagrebu 25. veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

___________________________________

(prof. dr.sc. Vlatko Previšić)

___________________________________

(prof. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec)

___________________________________

(doc.dr.sc. Neven Hrvatić)

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za anglistiku

Zagreb, 20. svibnja 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 19. ožujka 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Pričanje i pjevanje na engleskom jeziku u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Stručno povjerenstvo podnosi ovaj

IZVJEŠTAJ

Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu objavila je u Vjesniku od 9. veljače 2002. natječaj za izbor u naslovno nastavno zvanje predavač ili viši predavač za znanstveno područje humanističkih znanosti (jezikoslovlje) za predmet Pričanje i pjevanje na engleskom jeziku u Odsjeku za izobrazbu učitelja (dva izvršitelja). Na natječaj se javio jedan pristupnik: Renee Davies.

Renee Davies rođena je 1957. u Opatiji. Godine 1982. završila je studij engleskog jezika i književnosti te španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

- Godine 1982. radi kao nastavnik engleskog jezika u O.Š. “Ivan Račić” te Srednjoj ekonomskoj školi u Dobojskoj u Zagrebu.

- Od 1982. do 2000. zaposlena je u Školi za strane jezike SOVA, Varšavska 14.

- Godine 1998. i 1999. predaje još i u privatnoj osnovnoj školi “Kreativan razvoj”.

- Godine 2000. i 2001. u poduzeću Riječ d. o. o. prevodi s hrvatskog na engleski i obrnuto te drži nastavu engleskog jezika.

- Od listopada 2001. do danas radi u poduzeću Davies d.o.o., gdje prevodi i drži nastavu engleskog jezika.

- Od 1999. do danas kao vanjski suradnik predaje kolegij Engleske jezične vježbe 1 na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

- Akademske godine 2001/2002. na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji drži predavanja i seminar pod naslovom “Anglosaksonski svijet”.

Renee Davies ima vrlo bogato radno iskustvo u predavanju engleskog jezika kao i u prevođenju. To je osoba koja se nakon završenog studija nastavila aktivno usavršavati (npr. seminari za nastavnike i prevoditelje u zemlji i inozemstvu, a na onima za nastavnike najčešće i sama vodi radionice). Od 1999. ispitivač je za UCLES ispite FCE, KET i PET, a 2001. postaje ispitivač za YL ispite za djecu od 7 do 12 godina. Renee Davies već dvadeset godina predaje engleski jezik, a već treću godinu radi na Učiteljskoj akademiji kao vanjski suradnik.

STRUČNI RADOVI

- Objavila je kao suautor jedan udžbenik za učenje engleskog jezika, četiri radne bilježnice, tri knjige za nastavnike i jednu slikovnicu za učenje engleskog jezika.

- Autor je ABC slikovnog englesko-hrvatskog rječnika, ABC naklada, Zagreb, 1998. (61 stranica).

STRUČNI ČLANCI

I. “Poetry without Tears”, IATEFL –Hungary Conference Proceedings, Godollo, 1994, str. 14-15.

II. “The Listeners”, ELT Conference for Teachers of English to Young Learners – Have Fun Learning English, Conference Proceedings, British Council Croatia, 2001, str. 33-36.

III. “Slušanje – ugodno i korisno”, uvodni članak za interno stručno glasilo Škole za strane jezike, Varšavska 14, br. 10 (3 stranice).

OBJAVLJENI PRIJEVODI NA ENGLESKI

I. Nevenka Čavlek, Turoperateri i svjetski turizam, Golden Marketing, Zagreb, 1998. (300 stranica).

II. Enes Quien, Vladimir Vrljić Ankin, Matica hrvatska, 1999. (164 stranice).

III. Marina Ajduković i Dean Ajduković, Pomoć i samopomoć u skrbi za mentalno zdravlje pomagača (određena poglavlja, ukupno 37 stranica).

IV. Psihološke krizne intervencije, ur. Lidija Arambašić, Društvo za psihološku pomoć (uz potporu UNICEF-a), Zagreb, 2000. (182 stranice).

OSTALI ZNAČAJNIJI PRIJEVODI

I. Članci za Pravne teme, Biblioteka Hrvatskog pravnog centra, Zagreb, 1998 (suprevoditelj – 237 str.).

II. Neda Engesfield, Povijest Pravnog fakulteta od 1918. do 1992, Zagreb, 2000. (40 str.).

III. Hrvatski zavod za statistiku – Nacrt Zakona o službenoj statistici (49 kartica).

IV. Pravni fakultet u Zagrebu – Nacrt prijedloga zakona o sukobu interesa (38 kartica).

Renee Davies redovno prevodi za časopise Odvjetnik i Napredak te za projekte Hrvatskog pravnog centra. Nadalje, prevodi internet stranice Podravke, prevodi za Iskon Internet, za Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu te za Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo smatra da Renee Davies zadovoljava uvjete potrebne za izbor u nastavno zvanje višeg predavača na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, za predmet Pričanje i pjevanje na engleskom jeziku. Renee Davies objavila je tri stručna članka i više velikih prijevoda na engleski jezik. Osim toga, kao autor je objavila rječnik za djecu, a kao suautor veći broj nastavih materijala.

Stručno povjerenstvo:

mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor

Jasenka Šafran, viši lektor

mr. sc. Smiljana Narančić-Kovač, viši predavač

(Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu)

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za anglistiku

Zagreb, 4. studenoga 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača ili višega predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Engleski jezik na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku od 5. rujna 2002. godine prijavile su se mr. sc. Neda Borić, Alica Gracin, prof. i Vanda Mucić, prof. Uvidom u dokumentaciju utvrdili smo kako slijedi.

Mr. sc. Neda Borić rođena je u 1961. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. U Zagrebu je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1986. godine diplomirala engleski jezik i književnost kao prvi glavni predmet i francuski jezik i književnost kao drugi glavni predmet. Godine 1996. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla znanstveni stupanj magistra humanističkih znanosti, polje filologija.

Još tijekom studija bila je na stručnom usavršavanju u Engleskoj, Francuskoj i Švicarskoj. Nakon diplomiranja sudjeluje na više stručnih skupova i tečajeva u zemlji i inozemstvu, a na dva je skupa održala izlaganja. Članica je stručnih udruga HUPE (Hrvatsko udruženje profesora engleskog jezika) i HDPL (Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku).

Pristupnica ima više od 17 godina radnoga iskustva u struci: najprije je desetak godina radila kao profesor engleskog jezika u Školi za strane jezike Sova, a od 1997. godine radi kao predavač engleskog jezika na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom toga razdoblja honorarno je predavala i na Fakultetu političkih znanosti te Ekonomskom fakultetu, a trenutno je honorarni predavač engleskog jezika i na Studiju dizajna (pri Arhitektonskom fakultetu). Pristupnica se u struci istaknula kao vrsna profesorica engleskog jezika, a uspješno se bavi i stručnim prevođenjem.

Mr. sc. Neda Borić objavila je dva izvorna znanstvena rada (“Kompleksni jezični znakovi s osvrtom na praktične probleme njihova prevođenja”, 2000, Strani jezici, XXIX, br. 4, 201-207; “O rječniku i njegovoj iskoristivosti u nastavi stranih jezika”, 2001, Strani jezici, XXX, br. 1-2, 13-21; još jedan izvorni znanstveni rad pozitivno je recenziran i prihvaćen je za objavljivanje), dva stručna rada (“Semantički aspekt kolokacijskih odnosa s kontrastivnog stajališta”, 1998, Strani jezici, XXVII, br. 2, 72-79; “LTP Dictionary of Selected Collocations”, 1999, Strani jezici, br. 1, 56-60) te veći broj prijevoda, od kojih posebno izdvajamo prijevod na engleski jezik Nastavnoga plana i programa sveučilišnog studija arhitekture (120 stranica). Stručnu i znanstvenu djelatnost pristupnice ocjenjujemo vrlo kvalitetnom.

Pristupnica Neda Borić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višega predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću i ima više od pet objavljenih stručnih i znanstvenih radova.

Alica Gracin, prof. rođena je 1974. godine u Zadru. Hrvatska je državljanka. Osnovnu i srednju školu završila je u Zadru. Godine 1998. diplomirala je engleski jezik i književnost te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 2000. godine diplomirala je i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Apsolvirala je i poslijediplomski znanstveni studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i trenutno dovršava magistarski rad.

Pristupnica je tijekom studija boravila na stručnom usavršavanju u Engleskoj, Irskoj i Francuskoj. Pristupničino petogodišnje iskustvo u struci uključuje izvođenje nastave engleskog jezika u dvije privatne škole stranih jezika te stalan posao profesora engleskog jezika u Osnovnoj školi Josipa Račića u Zagrebu. Položila je državni stručni ispit. Kao vrstan stručnjak za nastavu engleskog jezika izabrana je za mentoricu za školsku praksu studenata anglistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bavi se i prevođenjem, a već dvije godine sudjeluje i u organizaciji projekta Zadar uživo – umjetničke instalacije u urbanom prostoru.

Alica Gracin također je stručni recenzent novih nastavnih materijala za engleski jezik (udžbenika i testova) u izdanju Školske knjige, a kao nastavnik praktičar izvodi i njihovo pilotiranje. Članica je međunarodne udruge za proučavanje irske književnosti IASIL.

Pristupnica Alica Gracin ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Vanda Mucić, prof. rođena je 1975. godine u Osijeku. Hrvatska je državljanka. Osnovnu i srednju školu završila je u Osijeku. Diplomirala je engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Kao uspješna studentica bila je dobitnica stipendija DAAD-a i OAD-a za pohađanje tečajeva njemačkog jezika u Njemačkoj i Austriji. Ove je godine, kao stipendistica Ministarstva za europske integracije, upisala poslijediplomski studij “Hrvatska i Europa” na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Pristupnica ima više od tri godine iskustva u struci: to iskustvo obuhvaća nastavu engleskog jezika u srednjoj školi (Graditeljsko-geodetska škola u Osijeku, Obrtnička škola u Đakovu, Prva srednja škola u Vukovaru), nastavu s predškolskim uzrastom (Centar za predškolski odgoj u Osijeku) te s odraslim učenicima (Pučko otvoreno učilište u Osijeku). Položila je državni stručni ispit.

Osim rada u nastavi, pristupnica je surađivala u različitim istraživačkim i humanitarnim projektima američkih organizacija i pojedinaca, neko je vrijeme radila i u jednoj tvrtki u Đakovu kao referent za odnose s inozemstvom, a kraće je vrijeme prevodila za Centar za mir i nenasilje u Osijeku.

Pristupnica Vanda Mucić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Zaključak. Uvidom u prispjelu dokumentaciju stručno je povjerenstvo zaključilo da pristupnica Neda Borić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višega predavača, a pristupnice Alica Gracin i Vanda Mucić ispunjavaju uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Engleski jezik na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

dr. sc. Višnja Josipović Smojver, doc.

mr. sc. Marija Marušić, viši lektor

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za anglistiku

Zagreb, 18. listopada 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 18. rujna 2002. imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višega predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik na Visokoj pomorskoj školi Sveučilišta u Splitu. Stručno povjerenstvo podnosi ovaj

IZVJEŠTAJ

Visoka pomorska škola u Splitu objavila je u Novom listu 18. lipnja 2002. natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik. Na natječaj se javila Željka Zanchi, prof.

Željka Zanchi rođena je 24. veljače 1952. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1975. engleski jezik i književnost kao prvi te komparativnu književnost kao drugi glavni predmet, i to s vrlo visokim prosjekom. Od početka svog radnog vijeka radila je isključivo u nastavi, i to u gimnaziji te srednjim i osnovnim školama.

Na Visokoj pomorskoj školi (ranije Pomorskom fakultetu) u Splitu radi neprekidno od 1993, i to na Odsjeku brodostrojarstva. Godine 1997. na toj je ustanovi izabrana za predavača engleskog jezika.

U Centru za strane jezike u Splitu predaje engleski od 1980. godine, gdje priprema polaznike za polaganje međunarodno priznatih ispita iz engleskoga jezika.

Već tri godine predaje na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu kolegij Književnost za djecu na engleskom jeziku.

Uz nastavni se rad Željka Zanchi intenzivno bavi prevođenjem. Prevodi simultano i konsekutivno, a najviše se bavi pismenim prevođenjem. Za vrijeme domovinskog rata dobrovoljno se prijavila kao prevoditelj, i za svoj je rad nagrađena Spomenicom domovinskog rata. Već je godinama stalni suradnik Splitsko-dalmatinske županije kao službeni prevoditelj.

Željka Zanchi prevela je veći broj stručnih tekstova s hrvatskog na engleski te s engleskog na hrvatski. Pristupnica je priložila popis tih radova, kao i same prijevode. U njima se dokazala kao dobar poznavatelj jezika i brodarske struke.

Pristupnica je održala stručno predavanje pod naslovom “Problemi prevođenja u različitim kontekstima i jezičnim registrima” na Danu primijenjene lingvistike, što ga je 12. svibnja 2000. godine u Splitu organiziralo Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL).

Željka Zanchi nesumnjivo je vrijedan nastavnik i prevoditelj, stoga predlažemo njezin reizbor u zvanje predavača engleskog jezika na Visokoj pomorskoj školi u Splitu.

Stručno povjerenstvo:

mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor

mr. sc. Marka Filipović, viši lektor

mr. sc. Marija Marušić, viši lektor

Prilog:

I. životopis pristupnice

II. diploma Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (preslika)

III. popis radova

IV. relevantni prijevodi

V. CD koji sadrži iste prijevode

VI. potvrda o dopunskom radu na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu

VII. potvrda o održanom stručnom predavanju

VIII. potvrda o usmenom konsekutivnom prevođenju

IX. odluka o izboru u nastavno zvanje predavača

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za anglistiku

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta na sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjavaju li kandidati uvjete za izbor u znanstveno zvanje docenta, izv. profesora ili red. profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Britanska civilizacija i kultura, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Na natječaj objavljen u Novom listu od 4. listopada 2001. javila su se dva kandidata: dr.sc. Marija Brala i Bojan Srdoč, prof. Nakon pregleda podataka koje su kandidati priložili podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Životopis i naobrazba

Maja Brala rođena je 6. srpnja 1970. u Rijeci. Školovala se u Rijeci, gdje je pohađala matematičko-informatičku gimnaziju, ali i gimnaziju “James Lick High School” u San Jose, u Kaliforniji, SAD, na temelju razmjene učenika. Nakon mature upisala se na Sveučilište u Trstu, na Fakultet za prevoditelje i tumače (SSLMIT), gdje je diplomirala 1994. Godine 1996. upisala je poslijediplomski studij na Sveučilištu u Cambridgeu, Velika Britanija te je postigla magisterij iz primijenjene lingvistike. U Cambridgeu nastavlja znanstvenu naobrazbu upisavši se na doktorski studij u Istraživačkom centru za engleski jezik i primijenjenu lingvistiku i tamo doktorira disertacijom iz psiholingvistike pod naslovom English, Croatian and Italian Prepositions from a Cognitive Perspective. Promovirana je u doktora znanosti 22. srpnja 2000. Doktorska disertacija je nostrificirana (potpuno priznanje) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu rješenjem br. 04-5-42-2001 od 14. rujna 2001.

Kao dobra studentica dobila je nekoliko britanskih nagradnih stipendija, koje su joj omogućile studij. Znanstvenoj naobrazbi kandidatkinje pridonijeli su i dodatni boravci na stranim sveučilištima. Tako je na Sveučilištu u Trstu u ljeto 1997. organizirala i nadzirala rad jednoga multidisciplinarnog tima studenata u okviru projekta “Procesiranje riječi kod dvojezičnih osoba”. Ljeto 1998. provela je na Institutu za psiholingvistiku Max Plank u Nijmegenu, u Nizozemskoj, kao gostujuća znanstvenica.

Kandidatkinja navodi da vlada hrvatskim i talijanskim na razini izvornoga govornika, odlično poznaje engleski, dobro zna njemački, a vlada francuskim i španjolskim dostatno za potrebe lingvističke analize.

Radno iskustvo

Marija Brala radila je kao nastavnica engleskoga jezika u Osnovnoj školi “Dolac” u Rijeci (dvojezična hrvatsko/talijanska škola) 1993/94.

Donedavno je radila kao samostalna prevoditeljica/tumač i posjeduje reference o svojemu radu od Hrvatske gospodarske komore, Talijanske gospodarske komore, Ujedinjenih naroda IFOR-a itd. Također je i sudski tumač. Surađuje i sa svojim Fakultetom na Sveučilištu u Trstu u znanstveno-istraživačkome radu.

Od listopada 2001. do danas radi kao vanjski suradnik na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci.

Znanstveni i stručni rad

Doktorska disertacija Marije Brale: English, Croatian and Italian Prepositions from a Cognitive Perspective (obranjena na Sveučilištu u Cambridgeu i nostrificirana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) utemeljena je na pogledu prema kojemu riječi nisu “atomske jedinice” značenja već ih treba sagledavati kao složene semantičke elemente sastavljene od brojnih konstitutivnih jedinica, tzv. semantičkih atoma. U svom ih radu M. Brala traži iz perspektive iskustvenog pristupa ljudskom kognitivnom sustavu prema Lakoffu, Johnsonu, Langackeru i dr. Rad ide za analizom jezičnoga izraza prostora iz međujezične perspektive.

Središnja je teza rada da su univerzalni semantički atomi, na razini riječi, iskombinirani u uzorke (sheme) koji se često razlikuju od jezika do jezika. Istražuju se opća pitanja prijedložne semantike (problem definicije i formalizacije te pitanja prijedložne monosemije ili polisemije, ali se i konkretno ispituju engleski prostorni prijedlozi “on” i “in” i supostavljaju njihovim hrvatskim i talijanskim ekvivalentima. Zaključak je rada da statičke (lokacijske) prijedloge treba promatrati kao jezične elemente koji izražavaju funkcionalno a ne topološko značenje, kao što se često tvrdi.

Područje u kojemu Maja Brala radi i istražuje pripada psiholingvistici i kognitivnoj lingvistici i mogućnostima primjene njihovih uvida i spoznaja o jeziku, pa je odatle objavila nekoliko zanimljivih radova, od kojih ćemo se na neke kratko osvrnuti.

U časopisu Applied Linguistics 23/1 objavljen joj je članak “Prepositions in UK Monolingual Learner's Dictionaries: Expanding on Lindstromberg's Problems and Solutions”. Središnje pitanje koje kandidatkinja razmatra i zbog kojega polemizira jest koliko engleski jednojezični rječnici adekvatno “portretiraju” prijedložnu semantku. Posebno se osvrće na prostorno značenje prijedloga, a još specifičnije na prijedlog “on” i njegovu leksikalizaciju prostornih značenja, posebno na granicu značenja toga prijedloga i vrlo bliskog prostornoga prijedloga “in”. Kao i neki drugi istraživači, M. Brala nalazi da su semantički prikazi u rječnicima često neprecizni, navode na krive zaključke, a oprimjereni su neadekvatno utoliko što definiciji ne odgovara primjer. Jedno pitanje se posebno ističe. Kad se prijedlozi “on” i “in” vide kao da su u slobodnoj varijanti i da se može bilo koji upotrijebiti, M. Brala tvrdi da se oni ne biraju otprilike, već da postoji “nešto” jače od jezične proizvoljnosti što vodi izvornoga govornika da odabere jedan od njih. Kako bi dokazala svoju hipotezu M. Brala prihvaća u stanovitoj mjeri 8 razlikovnih obilježja ranijih istraživača, ali ih razrađuje i mijenja im poredak da bi se jasnije odredili pojedini prijedlog i njegova smisaona granica prema drugome. Također se zalaže za slikovno prikazivanje prostornih odnosa pojedinih prijedloga u rječnicima.

“Understanding and translating (spatial) prepositions. An excercise in cognitive semantics for lexicographical purposes” (Working Papers in English and Applied Linguistics, sv. 7, Cambridge University Press.)

U ovom radu M. Brala nastoji pokazati što kognitivno usmjereni prikaz prepozicionalne semantike može pridonijeti preciznijoj obradi prostornih prijedloga u dvojezičnim englesko-hrvatskim rječnicima. Polazeći od autoritativnih studija o međujezičnim leksikalizacijama prostorne semantike, nastoji odrediti značenje prepozicija “on” i “in” na temelju tzv. primitivnih razlikovnih crta. Nakon toga promatra leksikografski opis ovih prijedloga u englesko-hrvatskim rječnicima zapažajući otvorena pitanja i tražeći adekvatnija rješenja. Svoje prijedloge testira na prepoziciji “at”, koja u svom centralnom značenju nema ekvivalenta u hrvatskom jeziku i tako predstavlja osobitu poteškoću. Iako se rad bavi englesko-hrvatskom problematikom, autorica nastoji da bude općenitiji i da ideje u njemu budu primjenljive i za druge parove jezika.

“Paths and Boundaries in Croatian Prefixed Motion Verbs: Establishing Componential Relations between Form and Meaning”, u King, T. and Sekerina, I. (ur.), Formal Approches to Slavic Linguistics 8: The Philadelphia Meeting. Michigan Slavic Publications, str. 41-60. Ovaj rad predstavlja komparativno-kontrastivnu analizu središnjih engleskih i hrvatskih prijedloga u dinamičnom kontekstu (najčešće u predfrazi PP) posebice nakon glagola kretanja. Nakon opsežne semantičke analize prijedloga i prefiksa, u radu se predlaže analitički sistem koji objašnjava naizgled arbitrarno ponašanje prefigiranih glagola kretanja s pripadajućim prijedlogom u hrvatskome jeziku. Ovaj sistem ojačava i proširuje Talmyjevu teoriju komponencijalno-kognitivne semantike (1983, 1985) i unosi nove elemente u postojeću teoriju lingvističkoga znanja.

Usput spominjemo da kandidatkinja ima pripremljena tri rada iz svoga područja koji su na razmatranju ili već prihvaćeni u časopisima Suvremena lingvistika (“Understanding English prepositions”), Jezikoslovlje (“NSM within the cognitive linguistic movement”) i upravo joj izlazi rad “The semantics and grammar of motion” u SKY Journal of linguistics, Finske lingvističke udruge.

Kako navedeni radovi na koje smo se osvrnuli tako i drugi u bibliografiji kandidatkinje jasno ocrtavaju lingvističke probleme koji je zanimaju, a mogli bi se sažeti kao napor da se shvati veza između značenja i njegove leksikalizacije te veza između ontoloških kategorija i njihova odraza u gramatičko-semantičkim strukturama. Teorijska razmatranja međutim nastoji svesti na razinu koja bi mogla biti primjenljiva, bilo u leksikografiji ili nastavi jezika. Pri tome naglašavamo da se kandidatkinja sigurno kreće u spomenutoj problematici i da dobro poznaje najnoviju kognitivnu i fukcionalističku literaturu koja se tiče njene domene zanimanja.

Konferencije i ljetne škole

Dr. M. Brala dopunjavala je svoje informacije o suvremenim lingvističkim kretanjima prisustvujući većem broju konferencija i ljetnih škola pa je boravila na Sveučilištu u Potsdamu, Njemačka, na Max Planck Institutu u Nijmegenu, Nizozemska, u Sveučilišnom centru zagrebačkog Sveučilišta u Dubrovniku itd.

Predavanja i izlaganja

Dr. M. Brala održala je niz predavanja i izlaganja na stranim akademskim institucijama i na simpozijima. Tako je na poziv predavala na Sveučilištu u Varšavi (“Disentangling semantics: The hows and whys of the componential answer”), na Middlesex University u Londonu (“Translating/Interpreting by weighing rather than counting words”) na Charles Darwin School of Social Studies and Humanities u Cambridgeu (“When ‘at’ is ‘in’. Understanding Semantics”), a na svojoj matičnoj instituciji, Istraživačkom centru za engleski i primijenjenu lingvistiku, održala je dva izlaganja (“How much room is there for space in spatial language?” i “Rethinking linguistic relativity”).

Povjerenstvo smatra da je dr. sc. Marija Brala svojim objavljenim radovima u inozemstvu i u našoj zemlji, a i u nastojanju da bude obaviještena o suvremenim lingvističkim kretanjima, sebe potvrdila kao zrelu lingvisticu. K tome svojim dvogodišnjim radom kao vanjska suradnica Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci, po mišljenju njenih kolega i kolegica, potvrdila je i svoje nastavničke sposobnosti. Poznata je također kao vrstan tumač i prevoditelj. Uzevši spomenuto u obzir, povjerenstvo daje pozitivno mišljenje jer kandidatkinja ispunjava uvjete po čl. 42 Zakona o znanstvenoj djelatnosti (NN 59/96), čl. 74 Zakona o visokim učilištima (NN 59/96), kao i minimalne uvjete Rektorskoga zbora te predlaže Vijeću Filozofskoga fakulteta da je izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za engleski jezik.

PUBLIKACIJE:

ZNANSTVENI RADOVI:

“The semantics and grammar of motion”, SKY Journal of linguistics. Linguistic Association of Finland Publ., str. 7-30.

“Understanding language specificity – causes and consequences” (2002), u Psychology of Language and Communication, sv. 6, br. 2. Warsaw: Energeia Publishers, str. 33-46.

“Prepositions in UK Monolingual Learners’ Dictionaries: Expanding on Lindstromberg’s Problems and Solutions” (2002), u Applied Linguistics, 23/1, str. 134-140. Oxford: Oxford University Press.

“Understanding and translating (spatial) prepositions. An exercise in cognitive semantics for lexicographic purposes” (2002), u Working Papers in English and Applied Linguistics, sv. 7. Cambridge: Cambridge University Press, str. 1-24.

“‘Coincidence’ vs. ‘Separation’ as a lexical basis. A contribution to the theory of linguistic universality” (2002), u Views & Voices. Inquiries into the English language and Literature, br. 1, str. 9-23.

“Paths and Boundaries in Croatian Prefixed Motion Verbs: Establishing Componential Relations between Form and Meaning” (1999), u King, T. & Sekerina, I. (ur.) Formal Approaches to Slavic Linguistics 8: The Philadelphia Meeting. Michigan Slavic Publications, str. 41-60.

“Lexicalisation patterns of Croatian prefixed motion verbs” (1999), TALN Proceedings, Corsica, France, str. 2-21.

Bojan Srdoč

Na isti natječaj objavljen u Novome listu javio se i Bojan Srdoč, rođen 1964. u Zadru, školovao se u Bakru i Rijeci, diplomirao na Sveučilištu u Jacarti, Indonezija, a po povratku u zemlju položio diferencijalne ispite da bi mogao nostrificirati stranu diplomu.

Bavi se prevođenjem. Upisao je i odslušao poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, ali još nije položio ispite niti izradio magistarski rad.

Povjerenstvo smatra da kandidat ne zadovoljava ni jednom uvjetu što ga propisuju relevantni zakoni pa prema tome njegova molba ne dolazi u obzir za ozbiljno razmatranje.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru

dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. u miru

dr. sc. Dora Maček, red. prof.

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 22. listopada 2002. izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Njemački jezik na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 4. srpnja 2002. za izbor u nastavno zvanje predavača za njemački jezik javila su se četiri pristupnika, Lahorka Crnković, Toni Škeva, Diana Delivuk i Kristina Matić.

Uvidom u natječajnu dokumentaciju utvrdili smo da je Lahorka Crnković, (rođ. Ivaković završila studij njemačkog jezika i književnosti i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija pristupnica je pohađala tečajeve njemačkog jezika u Njemačkoj (Stuttgart) i Austriji (Beč). Nakon završetka studija Lahorka Crnković zaposlila se kao vanjski suradnik na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje njemački jezik. Zajedno s Vesnom Izaković izradila je skriptu "Deutsch in Postwesen" te samostalno "Gramatička skripta za njemački jezik I".

Na temelju iznesenih podataka o obrazovanju i nastavnoj djelatnosti pristupnice utvrdili smo da Lahorka Crnković ispunjava uvjete čl. 80. ZVU ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96.) i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96.) za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Njemački jezik.

Pristupnica je dužna održati nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.

Zagreb, 18.11.2002.

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Marija Bratanić, red. prof.

IZVJEŠTAJ

Uvidom u natječajnu dokumentaciju utvrdili smo da je Kristina Matić diplomirala 2002. godine njemački jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnica u svojoj prijavi ne spominje nikakve stručne radove.

Na temelju priložene dokumentacije u natječajnoj prijavi utvrdili smo da pristupnica Kristina Matić nema tri godine radnog iskustva u struci niti potrebnih stručnih radova te stoga ne ispunjava uvjete natječaja za izbor predavača.

Zagreb, 20.11.2002.

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Marija Bratanić, red. prof.

IZVJEŠTAJ

Uvidom u natječajnu dokumentaciju utvrdili smo da Toni Škeva u svojoj prijavi navodi da je završio studij germanistike i informatologije na Filozofskjom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te da je upisan na Poslijediplomski studij znanosti o književnosti na istom fakultetu. Nije priložio o tome odgovarajuću dokumentaciju kao ni potvrdu o radnom iskustvu i eventualno objavljenim stručnim radovima.

Na temelju svega iznesenog utvrdili smo da je Toni Škeva podnio nepotpunu prijavu na natječaj i da ne možemo utvrditi ispunjava li uvjete natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača.

Zagreb, 20.11.2002.

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Marija Bratanić, red. prof.

IZVJEŠTAJ

Natječajna dokumentacija Diane Delivuk nepotpuna je, jer sastoji se samo od životopisa. Stručno povjerenstvo stoga nije moglo utvrditi da li Diana Delivuk ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača.

Zagreb, 20.11.2002.

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Marija Bratanić, red. prof.

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 22. listopada 2002. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Puli. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u "Glasu Istre" od 7. lipnja 2002. prijavio se mr. sc. Davorin Brajković, predavač njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Puli.

Mr. sc. Davorin Brajković rođen je 7.11.1949. u Vodnjanu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je talijanski jezik i književnost (A) te njemački jezik i književnost (B) 1978. godine. Posljednjih desetak godina radio je kao predavač njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Puli. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani magistrirao je 1995. godine.

Budući da se radi o reizboru, da je pristupnik nakon posljednjeg izbora objavio prijevode dviju knjiga i nekoliko stručnih tekstova, stručno povjerenstvo utvrđuje da mr. sc. Davorin Brajković ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima i minimalne uvjete Rektorskog zbora za ponovni izbor u nastavno zvanje predavača njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Puli.

Zagreb, 25.11.2002.

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardo, red. prof.

3. dr. sc. Zygfryd Gehrmann, doc., (Učiteljska akademija u Zagrebu)

Zagreb, 16. studenoga 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 22. listopada 2002. (Odluka br. 01-12-89-2002) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Primivši i pročitavši potrebnu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj Visoke učiteljske škole u Petrinji za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost objavljenome u "Večernjem listu" 10. srpnja 2002. prijavili su se mr. sc. Berislav Majhut i mr. sc. Marijan Šabić.

Prema natječajnoj dokumentaciji vidljivo je sljedeće:

1. Mr. sc. Berislav Majhut (rođ. 1956) diplomirao je studij komparativne književnosti i filozofije 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao 1988. s temom Problem oblikovanja prostora u pripovijetki i prostor u pripovijetkama Vladana Desnica, od 1984. do 1993. radio je kao voditelj na HTV-u, od 1993. do 1997. kao kustos u Hrvatskome školskom muzeju, a od 1997. predaje na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Godine 1981-82. bio je na studijskome boravku na Colego de Mexico u Meksiku, prevodi s engleskoga i španjolskog, bavi se slikanjem i ilustriranjem knjiga za djecu, suradnik je na znanstveno-istraživačkome projektu Hrvatska dječja književnost u okvirima svjetske književnosti voditeljice prof. dr. sc. Dubravke Težak, a objavio je nekoliko stručnih i znanstvenih radova.

2. Mr. sc. Marijan Šabić (rođ. 1974) diplomirao je studij komparativne književnosti i češkog jezika i književnosti 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao na istome Fakultetu s temom Nacionalni identitet u nefikcionalnoj popularnoj prozi 2001. godine, od rujna 1999. radi kao knjižničar u osnovnoj školi u Slavonskome Brodu, dosad je objavio nekoliko stručnih i znanstvenih radova, te sudjelovao na dvama domaćim stručnim skupovima; većina radova mu je iz književne kroatistike.

Prema Zakonu o visokim učilištima (čl. 74, odnosno 80, "Narodne novine", br. 59/96.) i uvjetima Rektorskoga zbora visokih učilišta RH ("Narodne novine", 94/96) predviđeno je da u zvanje predavača može biti izabran pristupnik s odgovarajućom stručnom spremom ako (1) ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor, (2) ima najmanje tri godine radnoga iskustva u struci i (3) od strane stručnoga vijeća visokog učilišta ima pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.

Iz rečenoga se može zaključiti da pristupnik mr. sc. Berislav Majhut ispunjava, a pristupnik mr. sc. Marijan Šabić ne ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Stipe Botica, red prof.

Dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof. Učiteljske akademije u Zagrebu

Dr.sc. Arjana Miljak, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

Dr.sc. Dubravka Maleš, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

Dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 15.07. 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI – POLJE ODGOJNIH ZNANOSTI

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz znanstvenog prodručja društvene znanosti, polja odgojnih znanosti, grane sustavna pedagogija, za predmete Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja I

Visoka učiteljska škola Sveučilišta u Osijeku u skladu s čl.76. i čl.92. Zakona o visokim učilištima (NN 59./96.) raspisala je natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz područja društvenih znanosti, polja odgojnih znanosti, grane sustavna pedagogija za kolegije Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja I. Natječaj je objavljen u Glasu Slavonije 15.travnja 2002. godine. Kako Nastavničko vijeće Visoke učiteljske škole nije ovlašteno utvrditi ispunjava li predloženik uvjete za izbor, a na osnovu članke 95. Zakona o visokim učilištima (NN 59./96.), zatražilo je da Filozofski fakultet u Zagrebu imenuje stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 17.lipnja 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za izbor u sastavu: dr.sc.Arjana Miljak, red.prof. (predsjednik), dr.sc. Dubravka Maleš, red.prof. (član) i dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof. (član).

Na objavljeni natječaj prijavila se dr.sc.Nada Babić, redoviti profesor na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku.

Na temelju dokumentacije o znanstvenom, stručnom i nastavnom radu pristupnice, stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

Podaci o pristupnici relevantni za izbor u znanstveno-nastavno zvanje podastiru se u sljedećim zasebnim dijelovima izvješća:

1. životopis pristupnice

2. znanstvena djelatnost

3. nastavna djelatnost

4. stručna djelatnost

5. zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

6. popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova s naznakom do i nakon izbora u prethodno zvanje

ŽIVOTOPIS PRISTUPNICE

Dr.sc.Nada Babić rođena je 10.veljače 1946. godine u Popovcu, općina Beli Manastir, Republika Hrvatska. Hrvatske je narodnosti i državljanka Republike Hrvatske. Učiteljsku školu u Osijeku završila je 1965.godine. Studij pedagogije dipomirala je 1971.godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Znanstveni stupanj magistra iz područja pedagogije postigla je 1979.godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirala je 1986.godine na temi Utjecaj govora odraslih na govor i praktične aktivnosti djece u predškolskim ustanovama te stekla znanstveni stupanj “doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja pedagogije”.

Od 1965.do 1972.godine radila je u Osnovnoj školi u Josipovcu kod Osijeka u zvanju učiteljice. Od 1972.do 1998.godine radila je na Pedagoškoj akademiji i Pedagoškom fakultetu u Osijeku, najprije u zvanju predavača, zatim višeg predavača, docenta , izvanrednog i redovitog profesora na Katedri za predškolski odgoj i studiju pedagogije Izvodila je nastavu iz ovih predmeta: Predškolska pedagogija, Metodika predškolskog odgoja I , Pedagoška komunikacija (izborni predmet) i Metodologija pedagoških istraživanja. Od 1999.godine radi na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku, na Katedri za predškolski odgoj. Na Katedri vodi prethodno navedene predmete. Od 2000.godine na dužnosti je prodekanice Visoke učiteljske škole.

U razdoblju od 1977.- 1983.godine bila je dva puta (1977.tri mjeseca i 1982/83. deset mjeseci) na znanstvenom i stručnom usavršavanju iz predškolske pedagogije i razvojne psihologije u Moskvi na Moskovskom pedagoškom institutu i Znanstvenom-istraživačkom institutu opće i razvojne psihologije.

Pohađala je i završila ciklus seminara Early Childhood Faculty Seminars, Step by Step, A Program for Children and Families u organizaciji Children’s Resources International (Washington), 1996.-1998., Keszthely (Balaton), Mađarska.

U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabrana je 1987., izvanrednog profesora 1991.i u zvanje redovitog profesora 1997.godine.

Od 1982. aktivno sudjeluje u znanstvenim projektima kao suradnik istraživač te kao glavni istraživač u projektima: Neki aspekti komunikacijskog modela predškolskog odgoja (5-07-123, od 1991.-1996.), Razvojni učinci interakcije s roditeljima i odgojiteljima na djetetovu autonomiju (122002, od 1996.-2001.), Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Tijekom rada na Pedagoškom fakultetu bila je voditeljica Katedre za predškolski odgoj te predsjednica povjerenstva za nastavna pitanja. U sklopu nastavne djelatnosti sudjelovala je u izradbi nastavnih planova i programa studija predškolskog odgoja, studija pedagogije te izbornih programa. Konkretno u izradbi programa Predškolske pedagogije, Metodike predškolskog odgoja I.i II., u izradbi Elaborata o visokoškolskom sudiju odgojitelja predškolske djece (1993,1998.) u koautorstvu sa S.Irović i Z.Kuzmom). U koautorstvu sa S. Irović izradila je 1998.prijedloge programa za predmete: Obiteljska pedagogija, Metodika predškolskog odgoja, Refleksija i samorefleskija učitelja i Proučavanje djeteta promatranjem i bilježenjem, za studij pedagogije.

Osnovno područje znanstvenog zanimanja je interakcijska paradigma učenja i poučavanja, komunikacijska kompetencija djece i odraslih i obrazovanje predškolskih učitelja/odgojitelja.

Kao zagovornica interdisciplinarnog pristupa kontinuirano radi na njegovu ostvarenju u nastavnoj i znanstvenoj djelatnosti.

Tijekom dosadašnjeg rada objavila je dvije knjige i brojne znanstvene i stručne radove u domaćim i inozemnim zbornicima i časopisima.

Aktivno se služi engleskim i ruskim jezikom, a pasivno njemačkim jezikom.

ZNANSTVENA DJELATNOST

1. ZNANSTVENI RADOVI

1.1. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (a1)

Babić, N., Irović, S., Krstović, J., (1997), Vrijednosni sustav odraslih, odgojna praksa i razvojni učinci, Društvena istraživanja, (Zagreb), 4-5(3o-31):551-577.

U radu se podastiru spoznaje temeljene na istraživanju relacije vrjednosni sustav odraslih (odgojitelja, roditelja ) – odgojna praksa – razvojni učinci. Rad je nastao u okviru projekta Razvojni učinci interakcije s odraslim na djetetovu autonomiju, Ministarstva znanosti i tehnologije. Uporište za istraživanje čine znanja iz suvremenih psihologijskih, sociologijskih, etnografskih i drugih istraživanja o djetinjstvu (odgoj i razvoj). Komparativna analiza vrjednosnog sustava odraslih ostvarena je na razini vjerovanja: narav, podrijetlo, odnos između vjerovanja i ponašanja te veza između vjerovanja odraslih i djetetova razvoja. U tumačenju naravi vjerovanja, njihovog odnosa prema konkretnom ponašanju te njihovih razvojnih učinaka bitno je uvažavanje činjenica o kulturnoj pozadini vjerovanja i motivacijsko afektivnim potrebama odraslih. Na razini odgojne prakse propituje se konzistentnost vrijednosti i odgojnog djelovanja.

Autorice zaključuju da narav i stupanj konzistentnosti vrijednosnog sustava i ponašanja roditelja i odgojitelja uvjetuju kontinuitet i/ili diskontinuitet odgoja u obitelji te između odgoja u obitelji i predškolskoj instituciji.

Znanstveni doprinos rada je u metodologijskom, komparativnom i interdisciplinarnom pristupu kojega autorice dosljedno primjenjuju u istraživanju vrjednosnog sustava i odgojne prakse roditelja i odgojitelja. Odabrani pristup nudi vrjednosno neutralnije proučavanje teorije i prakse podizanja i odgoja djece.

Rad je kategoriziran kao pregledni znanstveni rad.

Časopis Društvena istraživanja referiran je u Current Contents/Social&Behavioral Sciences, Social SciSearch, Research Alert i u Sociological Abstracts.

1.2. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama (a1)

Babić, N., Irović, S. (1999.), Videozapis u izobrazbi nastavnika, Informatologija, (Zagreb), 1-2,(32):37-42.

U radu se gradi i prezentira koncepcija korištenja videozapisa u procesu izobrazbe odgojitelja/učitelja te propituju edukacijski potencijali video medija. Povećana specijalizacija čovjekovih socijalnih i profesionalnih funkcija postavlja nove zahtjeve sustavu profesionalne izobrazbe učitelja a nazočnost suvremenih medija u svakodnevici i njihov prodor u proces obrazovanja pretpostavlja novu kompetenciju učitelja. Autorice propituju mogućnosti korištenja videozapisa u procesu gradnje učiteljeve praktične kompetencije, integracijom medija u strategije izobražavanja. U radu se elaborira koncepcija primjene videozapisa u gradnji praktične kompetencije odgojitelja/učitelja, svrhovito korištenje tehnoloških medijskih značajki u procesu obuke i evaluacije, te procesu kontinuiranog kultiviranja refleksije i samorefleksije.

U predloženoj koncepciji su usustavljene teorijske spoznaje i osobna višegodišnja iskustva pristupnice. Rad je značajan po predloženom modelu i metodici korištenja edukacijskih potencijala suvremenih medija.

Rad je kategoriziran kao prethodno prioćenje.

Časopis Infomatologia se referira u sljedećim sekundarnim publikacijama: Engineering Index, Informatics Abstracts- INFA, Information Scuebce Abstracts- ISA, Library an Information Science Abstrats- LISA, Pascal Thema, Information Science Documentation, Science Abstracts- SA, International Federation of Communication ASSociation (Indicator c)

1.3. Znanstveni rad objavljen u domaćem časopisu po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (a 1)

Babić, N., Irović, S. (2001.), Učenje i poučavanje u predškolskim programima u svjetlu konstruktivizma, Napredak (Zagreb), 1, (142): 39-50.

Baveći se proučavanjem kakvoće i dugoročnih razvojnih vrijednosti suvremenih predškolskih programa, autorice u ovom radu fokusiraju svoju pozornost na njihove teorijske okvire. Konkretno na učenje i poučavanje u predškolskim programima koji imaju uporište u konstruktivizmu. U radu su problematizirane različite interpretacije konstruktivizma, njegove relacije s interakcionizmom te njegove pedagoške implikacije. Autorice ustvrđuju da proturječnosti i simplifikacije u tumačenjima individualnih i socijalnih dimezija učenja i poučavanja mogu voditi njegovu osiromačenju. Potpunim odbacivanje socijalnog posredovanja i izravne instrukcije dovodi u pitanje kakvoću čina učenja i poučavanja. Autorice zagovaraju prihvatljivost onih gledišta koja ukazuju na njihovu korisnost u različitim okolnostima.

Vrijednost i doprinos rada očituje se u kritičkoj prosudbi “ideologijske” pozadine socijalnog i individualnog konstruktivizma te u procjeni aplikativnih mogućnosti pojavnih oblika konstruktivizma u teoriji i praksi rane edukacije.

Rad je kategoriziran kao pregledni članak.

1.4. Znanstveni rad objavljen u međunarodnom časopisu (a2)

Babić, N.(1997). Sotrudničestvo vzroslogo i rebenka v processe obučenija. Psihalogija (Minsk,Bjelorusija), 3 (6): 36-44.

Slijedeći odabrani pristup o socijalnoj posredovanosti individualnog razvoja i edukacije, autorica podastire činjenice osobnih istraživanja o suradnji odrasloga i djeteta u kontekstu poučavajućeg dijaloga i uspoređuje ih s nalazima drugim autora „vigotskijanske škole“. Autorica ustvrđuje da je dijaloški oblik poučavanja koji se ostvaruje komplementarnim radnjama „učitelja“ i „učenika optimalan interakcijski okvir za razvoj djetetove kompetencije i unutarnje regulacije ponašanja. Nadalje, da razvojna linija suradnje odraslog i djeteta ide od direkcijske razmjene i situacijskih elemenata do verbalnih ponuda .

Odabrana metodologija istraživanja kao i usporedni rezultati plodotvorni su za teoriju i praksu o strategijama kojima se posreduje suradnja u zajedničkoj aktivnosti odraslog i djeteta i kojima se promiču socijalna, komunikacijska i kognitivna kompetencija djeteta. Posebice je vrijedno tumačenje osobnog aktiviteta djeteta i socijalno-kognitivne koordinacije sudionika u procesu poučavanja.

1.5. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova održanih u Hrvatskoj (a2)

Babić,N., Irović,S., Kuzma,Z. (1998.), Autonomija i “monitoring” u predškolskom odgoju,U: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, The Quality in Education and Teaching, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog kolokvija, (Ur. Rosić,V.), Sveučilište u Rijeci, Pedagoški fakultet, Rijeka, str.279-286.

U radu se sustavno propituju proturječnosti u teorijama kao i između teorija koje se očituju u shvaćanjima odgoja i obrazovanja. Ova shvaćanja reflektiraju kulturno-povijesnu i aktualnu društvenu pozadinu makrosustava. Analiziraju se dvije suprostavljene orijentacije : tradicionalno ideologijska i humanistička.

Humanističku orijentaciju karakterizira oslanjanje na socijalno interakcijsku narav učenja/obučavanja. Propituju se razvojni učinci socijalne interakcije s odraslima (u obiteljskom i institucionalnom kontekstu) na djetetovu autonomiju.

U sklopu predloženog interaktivnog modela učenja/obučavanja na predškolskoj institucionalnoj razini promišljaju se ciljevi obuke, status i uloge poučavatelja i djeteta te strategije obuke i učenja.

Autorice određuju “monitoring”, kao regulaciju tijekom procesa učenja (sklop operacija kojih je svrha uvid i nadzor procesa i rezultata učenja).”Monitoring” isprva obavlja odrasli, a zatim se transferom odgovornosti on postupno “predaje” djetetu čime se podupire razvoj njegove autonomije.

I ovaj rad je nastao u okviru istraživačkog projekta Razvojni učinci interakcije s odraslim na djetetovu autonomiju.

Rad može poslužiti kao teorijska osnova za kreiranje interaktivnog modela učenja/obučavanja u predškolskoj edukaciji. Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni članak.

Babić,N.,Kuzma,Z.(1998).Vrednovanje predškolskoga odgoja i obrazovanje odgojitelja, U: Vrjednovanje obrazovanja, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, (Ur. Peko, A., Vodopija, I.), Sveučilište J.J.Strossmayera, Pedagoški fakultet u Osijeku, str.121-135.

Autorice polaze od činjenica evaluacijskih istraživanja predškolskih programa koja su svoju pozornost usmjerila od sadržaja i tehnologije na komunikacijsko-interakcijsku dimenziju - na proces i odnose između odraslih i djece u konkretnim edukacijskim situacijama. Spoznaje da razlike u procesu i učincima poučavanja uzrokuju odgojitelji/učitelji svojom stručnom osposobljenošću i osobnim vrijednostima aktualizirale su pitanja o osobitostima vrijednosnih orijentacija odgojitelja, o kriterijima i sadržaju njihove stručne i komunikacijske kompetencije te o budućnosti obrazovanja predškolskih odgojitelja. U sklopu vrijednosne orijentacije odgojitelja, autorice posebice ističu da razina suglasja između normativnog kanona konkretne socijalne zajednice i osobne orijentacije odgojitelja utječu na učinkovitost na razini procesa i krajnih ishoda .

Autorice predlažu globalni pristup u procjeni područja znanja koja korespondiraju sa širokim opsegom stvarnih i mogućih uloga odgojitelja. U pobrojenim i analiziranim sastavnicama profesionalne i komunikacijske sposobnosti odgojitelja posebice, prema riječima autorica, važne su one koje se tiču ličnosti odgojitelja - određene kognitivne, emocionalne, socijalne i konativne osobine koje se vrednuju poželjnima i koje odgovaraju idealu “dobrog” odgojitelja. Osobna istraživanja o procjeni poželjnih osobina odgojitelja, ukazala su na problem osjećaja ugroženosti koji aktivira obrambene mehanizme, što nepovoljno utječe na odgojiteljevu uspješnost. Autorice zaključuju da se svjesnost i razumijevanje osobnih umijeća odgojitelja ostvaruje u situacijama razmjene da bi se potom internalizirale i postale izgrađeni sustava svjesnoga nadzora. Uvid u stručna i komunikacijska umijeća vodi k njihovu novom shvaćanju i prevrjednovanju, čega je mogući posljedak promjena predodžbe o sebi i drugima te promjena u ponašanju i odnosu spram drugih.

Sustavnost i cjelovitost elaboracije stručne i komunikacijske kompetencije predškolskih odgojitelja osnovna je vrijednost rada. Znanstveni doprinos je u povezivanju i primjeni empirijskih i teorijskih spoznaja o predškolskim programima u projekciji obrazovanja odgojitelja (teorijska i praktično izvedbena razina) kao jednoj od ključnih varijabli kakvoće procesa i učinaka rane edukacije.

Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni rad.

Babić, N.(1998) Interaktivno učenje/obučavanje u izobrazbi studenata, U: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, The Quality in Education and Teaching, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog kolokvija, (Ur. Rosić,V.), Sveučilište u Rijeci, Pedagoški fakultet, Rijeka, str.121-132.

U naslovljenom radu autorica podastire osnovne teorijske spoznaje i iskustva o interaktivnom obučavanju sudenata - budućih predškolskih odgojitelja. Ishodišne pretpostavke su: učenje je proces aktivne tvorbe znanja, vrijednosnost sustava, sposobnosti, vještina i b) integirarani holistični pristup na programskoj i izvedbenoj razini odgovara stvarnom funkcioniranju ljudskih potreba.

U radu se elaborira ideja o kompetenciji odgojitelja s futurologijske točke motrišta – promjene u edukacijskim potrebama i buduće moguće profesionalne uloge. Autorica nudi prijedlog promjena na koncepcijskoj i metodologijskoj razini u transformaciji dosadašnjeg sustava obrazovanja budućih odgojitelja - stručnjaka za različite predškolske programe.

Znanstveni doprinos su spoznaje o mogućnostima i učinkovitosti primjene integriranog holističkog i interaktivnog pristupa u obučavanju studenata. Promjene u koncepciji (ciljevi, sadržaj, metodologija izvedbe i vrednovanje), promjene u realizaciji nastave kao i rezultati - procjenjivanja studenata (ambijent učenja, način prezentiranja informacija, novina sadržaja i informacija, korisnost i upetrebljivost informacija te metode poučavanja) potvrdile su pretpostavku da interaktivno obučavanje daje mogućnosti studentima za dvosmjernu komunikaciju, aktivno stjecanje znanja i stručne kompetencije uz promjene u usvojenim sklopovima vrijednosti i ponašanja u duljem vremenskom periodu.

Rad je kategoriziran kao izvnorni znanstveni članak.

Babić, N., Irović, S., Kuzma, Z., ( 1999), Put do praktične kompetencije odgojitelja, učitelja, U: Nastavnik – čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, The Teacher as a Contibutor to Quality in Education, Zbornik radova međunarodnoga znanstvenoga kolokvija, (Ur. Rosić, V.),Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka, str. 208-218.

Inicijalna praktična kompetencija kao važna sastavnica profesionalne kompetencije odgojitelja/učitelja stručno i znanstveno je polje interesa autorica. Autorice polaze od definiranja “okvira profesionalne prakse” u funkciji promišljanja koncepcije izobrazbe odgojitelja / učitelja. koja će, internalizirana u konzistentni sustav, djelovati kao ishodišna načela prakse.

U radu se prezentira koncepcija izobrazbe odgojitelja (proces njezina kontinuiranog izgrađivanja i propitivanja na osječkoj katedri za predškolski odgoj). Ovu koncepciju karakteriziraju (na programskoj i izvedbenoj razini): orijentacija na studenta, responsivno poučavanje, interaktivni pristup. Uz to se promišlja i predlaže sustav odgojiteljeva /učiteljeva napredovanja (nakon stjecanja inicijalne kompetencije) te nudi argumentacija zahtjevu za odgojitelje / učitelje kao sudionike koncenzusa o profesionalnoj kompetenciji.

Rad predstavlja znanstveni doprinos. Doprinos je definiranju standarda vrsnoće primjenjivih za opisivanje i procjenjivanje odgojiteljeve/učiteljeve praktične kompetencije. Iz rada je vidljivo da autorice dosljedno i cjelovito pristupaju izobrazbi odgojitelja. Kompetenciju odgojitelju utemeljuju na znanjima iz recentnih istraživanja i rezultatima osobnih istraživanja. Predloženi model može poslužiti kao uporište za tvorbu konkretnih programa za stručnu i znanstvenu izobrazbu predškolskih odgojitelja.

Babić,N.(1999), Nove – transformirane uloge odgajatelja u razvojno primjerenim predškolskim programima, U: Nastavnik- čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, The Teacher as a Contibutor to Quality in Education, Zbornik radova međunarodnoga znanstvenoga kolokvija, (Ur. Rosić, V.), Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka, str.196-207.

Uloge odgojitelja autorica promišlja u sklopu razvojno primjerenih predškolskih programa, temeljenih na konstruktivizmu. Suglasno naznačenom teorijskom uporištu, autorica identificira i elaborira sljedeće uloge odgojitelja: promatrač, dijagnostičar, dizajner programa, organizator okruženja i učenja, model, medijator i partner. Sastavnice uloga odgojitelja u razvojno primjerenim predškolskim programima su očekivanja, pripadajući sklopovi znanja, vrijednosna orijentacija te sposobnosti i vještine. Autorica zaključuje da razina konzistentnosti između pobrojenih sastavnica unutar uloga i između njih uvjetuje vrsnoću i kvalitetu u ostvarenju uloga odgojitelja. Ostavlja upitnom ostvarivost konzistentnosti uloga odogjitelja.

Kao i u drugim radovima o obrazovanju predškolskih odgojitelja, autorica sustavno propituje i primjenjuje suvremene spoznaje longitudinalnih studija o dugoročnim vrijednostima i razvojnim učincima rane edukacije. Vrijednost rada očituje se u oživotvorenju “principa” komplementarnosti uloga djeteta i odgojitelja u svjetlu učenja socijalnog konstruktivizma.

Babić,N.,Kuzma, Z. (2000), Kontinuitet/diskontinuitet u razvoju djetetove autonomije,

U: Interakcija odrasli – dijete i autonomija djeteta, Zbornik radova sa znanstvenoga kolokvija s međunarodnim sudjelovanjem, (Ur.Babić,N., Irović,S.), Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Visoka učiteljska škola, Sveučilište u Rijeci, Visoka učiteljska škola, Osijek, str.24-39.

Ovo je jedan u nizu radova u sklopu projekta Razvojni učinci interakcije na djetovu autonomiju, kojega je voditeljica N.Babić. U radu se podastiru rezultati istraživanja o interakciji odrasli-dijete u odnosu na autonomiju djeteta: interakcijska iskustva i stilovi ponašanja odraslih i djece u situacijama igre i učenja.

Igrovne i poučavajuće situacije, kao tipični interakcijski konteksti, korištene su za izučavanje ponašanja roditelja, odgojitelja i djece. Identificirani su sljedeći sklopovi ponašanja odraslih: kontrolirajuća ponašanja, asistirajuća i “self” direkcijska ponašanja kao i sljedeći sklopovi ponašanja djece: odzivljiva ponašanja, konfrontirajuća i inicijativna ponašanja. Praćena je uzajamnost identificiranih ponašanja odraslih i djece. Autorice ustvrđuju da su osobitosti uzajamnosti izvor spoznaja o kontinuitetu/diskontinuitetu u razvoju djetetove autonomije. Nadalje, da socijalno-kognitivna koordinacija između odraslih i djece, bitna za razvoj djetetove autonomije, pretpostavlja uzajamnost, prihvaćanje, podržavanje, asistenciju i nadzor (uvid, provjeravanje). Osim toga, autorice ukazuju na nužnost pomicanja fokusa sa dijadne interakcije (odrasli-dijete) na interakciju u kojoj su uzajamno uključeni i drugi sudionici konkretnih situacijskih događaja u obiteljskom i institucionalnom okruženju kako bi se dobio potpuniji uvid u razvojne vrijednosti interakcije.

Doprinos rada očituje se u odabranoj metodologiji istraživanja – primjer primjene kvalitativne – interpretativne metodologije kao i u rezultatima istraživanjima posebice onim dijelom koji se tiče asistencije odgojitelja i roditelja, njihovim tendencijama spram autonomije djeteta i konzistentnosti u ponašanju. Rezultati istraživanja pokazuju da u interakciji odrasli- dijete postoji tendencija kontinuiteta u odnosu na socijalni konformizam te da je u ponašanju roditelja prisutnija konzistentnost u ponašanju. Vrijedan je i oprez u zaključivanju da zamijećene razlike u ponašanju roditelja i odgojitelja nisu dostatne za zaključivanje o diskontinuiteta u odgoju djece.Tvrdnja, odnosno spoznaja da su vrijednosni sustav odraslih, osobitosti djece, karakteristike situacijskog konteksta te interakcijsko iskustvo odrasli- dijete varijable koje međusobno korespondiraju i utječu na ravoj autonomije djeteta, važne su za deideologizaciju i rekonstrukciju pedagoške teorije i prakse.

Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni rad

1.6. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova (a2)

Babić, N., Irović, S. (1998.), Socializacija rebenka v uslovih sem’i i detskogo sada, U: Aktualnie pedagogičeskie problemy social’noi psihologii razvitija, Materialy meždunarodnoj naučno-praktičeskoj konferencii, (Ur. Kolominskij, J.L.), Ministerstvo obrazovanija Respubliki Belarus’, Belorusskij gosudarstvennyj pedagogičeskij univesitet, Fakultet doškol’nogo vospitanija, Minsk , 39-43.

U radu se gradi i propituje interaktivni pristup predškolskom odgoju te razmatraju putovi postizanja djetove socijalne kompetencije i autonomije u institucionalnom predškolskom kontekstu.

Uporišta ovoga pristupa su uvažavanje djetetovih potreba, poticanje aktivnosti koje djetetu omogućuju izbor i donošenje odluka, uz postupni transfer odgovornosti. Analiziraju se uloge odraslih kao važnih čimbenika djetetove socijalizacije, načini na koje odrasli opskrbljuju dijete standardiziranim interakcijsko komunikacijskim procedurama, te načini pružanja modela socijalnog ponašanja i dimenzioniranja širine djetetovih socijalnih kontakata.

Pomoć odraslih (roditelji,odgojitelji ) djetetovoj socijalizaciji definira se kao gradnja prilika za bogatu i raznovrsnu socijalnu praksu, kao asistencija pri savladavanju socijalnih pravila te modeliranje alternativnih strategija prosocijalnog ponašanja.

Prezentirane spoznaje o naravi i razvojnim potencijalima socijalne interakcije s odraslim i vršnjacima te spoznaje o optimalnoj interakciji u institucionalnim uvjetima predstavljaju vrijedan doprinos transformaciji tradicionalne paradigme predškolskoga odgoja u komunikacijsko-interakcijsku paradigmu.

Babić, N., Irović, S., (1999.), Goals of of the Institutional Preschool Education in Croatia in period between 1945 and 1990.,U: History of the Preschool Education in Slovakia, International Conference, (Ur.Vanekova, D.), Museum of Education and Pedagogy at the Institute of Information and Prognoses of Education, Bratislava, Slovakia, str. 32-38.

U radu je objelodanjena kritička analiza ciljeva institucionalnog predškolskog odgoja u Hrvatskoj u razdoblju 1945 – 1990. godina. Unutar ovoga razdoblja ustanovljena je periodizacija na osnovi kriterija ključnih promjena u zakonskoj utemeljenosti i programskoj definiranosti ciljeva.

Kritičkom analizom utvrđene su činjenice “instrumentalizacije” institucionalnog predškolskog odgoja čiji je osnovni cilj socijalna prilagodba djeteta u skladu s ideološkim zasadama toga vremena i jednopartijskog sustava. Paralelno, u implicitnim pedagogijama odgojitelja, postoje alternativni odgojni ciljevi sukladni odgojiteljevom sustavu vrijednosti. Upravo stoga nedostatno definirani, nedovoljno specifični i “neprevodivi” opće društveni ciljevi ostaju samo na razini deklaracije.

Rad popunjava postojeću prazninu u literaturi o povijesti institucionalnoga predškolskog odgoja u Hrvatskoj.

Babić, N., Irović, S., (1999.), Functional Characteristics of the Teacher’s Language, U: VII Zinatniskie lasijumi, Teksts un kultura, Metodika ,(Ur.Kuznecov, A.), Daugavpils pedagogiska universitate, Daugavpils, Latvija, str. 185-194.

U radu se prezentiraju bazični rezultati istraživanja funkcionalnih karakteristika govora odgojitelja u procesu odgoja i obrazovanja predškolskoga djeteta. Utvrđeno je da su karakteristike govora odgojitelja određene razinom njegove komunikacijske i profesionalne kompetencije te njegovim sustavom vrijednosti. Učiteljeva osobnost, njegova profesionalna i komunikacijska kompetencija varijable su koje determiniraju njegovo verbalno ponašanje u komunikaciji s djecom.

U projekciji optimalizacije komunikacije odgojitelj - dijete, posebice se ističe važnost sljedećih sposobnosti odgojitelja: sposobnost prilagodbe različitim situacijama, senzibilitet u reagiranju na djetetovu individualnost, te fleksibilnosti pri korištenju repertoara verbalnih i neverbalnih sredstava.

Fokusiranje na funkcionalnu analizu verbalnog i pripadajućeg neverbalnog ponašanja odgojitelja metodologijski je postupak kvalitativne metodologije koji omogućuje potpunije razumijevanje konkretnih situacijskih događaja u odgojno-obrazovnom okruženju. Upravo je u tome znanstvena vrijednost rada.

Babić, N., Irović, S., (1999.), A pedagogus es a gyermek interakcioja kozben az ovodaban (Interaction between the teacher and the child in the play in the kindergarten, , U: ) 9^th International Forum On the Pedagogy of Play, (Ur.Kovacsne Bakosi,E.),Warga Istvan Pedagogiai Föiskola Hajduböszormeny, Hungaria, str.6 –12.

Autorice polaze od pretpostavke da je interakcija kao socijalna i kognitivna razmjena i međudjelovanje posebice značajna u kontekstu pedagogije igre. Značajna je za tumačenje razvoja igre i kreativnog ponašanja djece te za tvorbu i provjeru modela “odgojivosti”- vođenja igre u predškolskom i školskom odgoju i obrazovanju

U radu podastiru rezultate svojih istraživanja koje kompariraju s rezultatima sličnih istraživanja.

Osnovni nalazi istraživanja su:

U tradicionalnoj vrtićnoj praksi, koju odlikuje visoka razina strukturiranosti i direktivnosti odgojitelja, igra je optimalni “poligon“ za specifična učenja.

Osobnost odgojitelja i njegova implicitna pedagogija su temeljne varijable koje određuju njegovo ponašanje Orijentacija ka socijalnom konformizmu znači ustrajavanje na bitnosti usvajanja socijalno prikladnog ponašanja djece.

Intervencije odgojitelja u igri djeteta ovisne su o njegovu shvaćanju razloga interveniranja: a) nadzor i direkcije kojima se ostvaruje “poželjno” ponašanje i/ili b) intervencijama se podupire bogatstvo, različitost, ekstenzitet i intenzitet igrovnog ponašanja djeteta.

Autorice propituju mogućnosti interakcije odrasli i dijete u igri koja odgovara učenju o samoregulaciji i autonomiji djeteta. Stoga zagovaraju vođenje kojega odlikuje uzajamno jednakovrijedna participacija odrasloga i djeteta/djece u igri.

Navedeni opći nalazi istraživanja znanstveni su doprinos pedagogiji igre u obiteljskom i institucionalnom okružju. I u ovom radu je razvidna konzistentnost i metodologijska preciznost u tumačenju i uopćavanju postojećih spoznaja i osobnih rezultata istraživanja.

Babić, N., Irović, S., (1999.),The Value System and Parental Behaviour in Interaction with Children, U: Social Educational Changes in Pre-school Education, Scientific publications dedicated to 150^th anniversary of kindergarten in Lithuania and 100^th anniversary of Lithuanian kindergarten, (Ur. Juodaityte, A.), Klaipedos Universitetas, Klaipeda, Litvanija, str.86 –91.

U radu se iznosi dio rezultata istraživanja u okviru projekta Razvojni učinci interakcije na djetetovu autonomiju.

Temeljne pretpostavke istraživanja su: 1. vrjednosni sustav roditelja i njihova odgojna praksa primarne su determinante utjecaja na djetetovo ponašanje i njegov razvoj; 2. opći aktivitet i stupanj djetetove autonomije u korelaciji su sa ‘direktivnošću’ odgojnih postupaka; 3. varijabilno ponašanje roditelja (nekonzistentnost vrjednosne orijentacije i ponašanja) uzrokuju diskontinuitet u razvoju djetetove autonomije.

Kontrastiranjem igrovnog i ne-igrovnog konteksta, u kojima se promatra interakcija roditelj – dijete, identificirane su opće i distinktivne tendencije roditeljskog interakcijskog ponašanja. Kategorije djetetova i roditeljeva ponašanja ustanovljene su uvidom u videozapis o njihovoj interakciji u situaciji igre i poučavanja.

Nalazi ukazuju na vezu između stupnja direktivnosti odrasloga i djetetove autonomije.

Autorice zaključuju : vrijednosni sustav roditelja, distinktivne karateristike djeteta, karakteristike situacijskoga konteksta te interakcijska iskustva roditelja i djeteta uzajamno korespondiraju i djeluju na razvoj djetetove autonomije..

Rad je znanstveni doprinos pedagogiji, posebice obiteljskoj i predškolskoj. Empirijske činjenice o vrijednosnoj orijentaciji i odgojnoj praksi roditelja upotrebljive su u znanstvenoj refleksiji o čimbenicima odgoja i obrazovanja.

Babić,N.,Irović,S.(2000), Strategije interaktivnoga učenja u izobrazbi studenata – budućih odgojitelja, učitelja, U: Mednarodni znanstveni posvet Didaktični in metodični vidiki nadaljnega razvoja izobraževanja, Knjiga referatov, (Ur.Kramar, M., Duh, M.), Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta, Maribor, Slovenija, str.270 –275.

U radu se podastiru neke od temeljnih spoznaja i osobnih iskustava autorica o primjeni interaktivnog pristupa u izobrazbi predškolskih učitelja. Obilježja su mu holističnost, novi načini promišljanja ciljeva obuke, uloga učenika/studenata i učitelja, te tehnika i strategija poučavanja unutar okruženja učenja.U predloženom interaktivnom pristupu centralno mjesto zauzima vrsnoća i konzistentnost učenja/poučavanja (na razini izobrazbe učitelja i razini njihove učiteljske prakse).

Zagovaranje interaktivnog pristupa temeljeno je na znanjima o socijalnoj naravi učenja, funkcioniranju ljudskih potreba te o kontinuitetu osobnoga učiteljeva iskustva učenja i poučavanja i njegove poučavateljske prakse.

Višegodišnja iskustva autorica u primjeni interaktivnog pristupa potvrđuju njegovu vrijednost i primjenjivost .

Rad je znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe odgojitelja, učitelja te teoriji učenja i poučavanja . Na teorijskoj razini - elaboracijom interaktivnog pristupa koji odgovara konstruktivističkoj paradigmi učenja i poučavanja, a na praktičnoj vrsnoćom strategija.

Babić, N., Irović, S.(2000). Adult – Child Interaction in the Context of Story Reading, U:, Identity and Diversity in Literacy Development, The Central European Conference on Reading, Proceedings of papers, (Ur.Zapotočna, O.,Gavora, P.), Slovak Reading Association,Slovak Academy of Sciences, Department of Social and Biological Communication, Bratislava, 2000, str.14-22.

Autorice polaze od pretpostavke da odgojiteljevo čitanje priča gradi kontekst socijalne interakcije odrasli – dijete, visoko produktivan za uvođenje djeteta u svijet pisane riječi, u apstraktniju upotrebu jezika, pripremajući ga za formalnije školsko učenje.

U radu elaboriraju metodički pristup temeljen na osobnim istraživanjima učenja i poučavanja u vrtićnom kontekstu. Rezultati praćenja u vrtićnoj praksi kao i rezultati sličnih recentnih istraživanja govore o vrijednosti odgojiteljevog glasnog čitanja priča u djetetovu postizanju kontrole nad jezikom: ono uči obraćati pozornost na lingvističku poruku kao glavni izvor značenja, shvaćati simboličke potencijale jezika te pratiti i konstruirati vlastite narative.

Uz primjeren izbor priča, bitna je i kvaliteta interakcije s djetetom u navedenom kontekstu. Razvojno vrijedna je ona interakcija koju karakteriziraju komplementarne akcije odraslog i djeteta : razmjena, objašnjavanje, predviđanje, preusmjeravanje, istraživanje… Takva interakcija posjeduje obilježja dijaloga tj. ne svodi se na provjeru činjenica i reprodukciju pojedinosti. To podrazumijeva voljnost odgojitelja da sluša i prati dijete, pomažući mu u građenju i objašnjavanju vlastite interpretacije priče namjesto nametanja “korektne” interpretacije odrasloga. Bitna je intencija govornog ponašanja odgojitelja - koristi li jezik kao sredstvo socijalne kontrole ili kao sredstvo poticanja djeteta na kreativno istraživanje putem jezika.

Doprinos rada je u novim spoznajama o osobitostima interakcije u kontekstu čitanja priče u vrtićnim uvjetima kao i o metodologiji čitanja priča. Spoznaje o korištenju priče kao sredstvu socijalne kontrole ili sredstvu poticanja djeteta na kreativno istraživanje putem jezika mogu biti upotrebljive u tvorbi metodičkog – teorijskog okvira oslobođenog od metodike recepata....

Babić, N., Irović, S.(2001), Adult-Child Interaction and Child Autonomy, U: Realising Educational problems, ATEE Spring University 2001, (Ur.Giedraitiene, E., Hansen, A. i dr.), Klaipeda University, Klaipeda, Litvanija, str. 61-68.

Autonomija kao neovisnost u mišljenju i ponašanju pojedinca, nasuprot heteronomiji kao ovisnosti i poslušnosti tj. pokoravanju hijerarhijskim strukturama, vrijednost je konzistentna interakcionističkim i konstruktivističkim teorijama razvoja i učenja koje zagovaraju autorice. Tako shvaćena autonomija pretpostavlja unutarnju regulaciju ponašanja (aktualnoga i potencijalnoga) pojedinca. I u ovom radu autorice fokusiraju pozornost na socijalnu interakciju kao kontekst razvoja djetetove autonomije.

U provedenom istraživanju interakcija odrasli - dijete promatrana je u dijadnim situacijama igre i učenja. uz praćenje uzajamnosti sklopova ponašanja odraslih (roditelja i odgojitelja) i djece.

Rezultati istraživanja ukazuju na socijalnu i kognitivnu koordinaciju kao temeljnu pretpostavku razvoja djetetove autonomije.

Spoznaje o karakteristikama i djelovanju interakcijskog konteksta odrasli – dijete na autonomiju djeteta predstavljaju osnovni doprinos ovoga rada. U metodološkom pogledu, vrijednost rada je u kontekstualnom i recipročnom praćenju procesa razvoja djetetove autonomije u odabranim interakcijskim situacijama, tipičnim za obiteljsku i vrtićnu odgojnu praksu.

1.7. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog i (stručnog) skupa

Babić, N., Irović, S. (1999.), Interakcijom do autonomije djeteta, U: Kvalitetno djelovati – dobro se osjećati, Zbornik radova stručnoga i znanstvenoga skupa, (Ur. Babić, N.), Centar za predškolski odgoj, Visoka učiteljska škola, Osijek , str.13-21.

U radu se podastiru osnovne pretpostavke i spoznaje o interakcijskoj paradigmi predškolskog odgoja na primjeru autonomije djeteta. Rad je nastao u okviru istraživanja Razvojni učinci interakcije na djetetovu autonomiju..

U analizi rezultata istraživanja pozornost je usmjerena na vrjednosni sustav odraslih (roditelja, odgojitelja), interakcijska iskustva i stilove ponašanja odraslih i djece u situacijama igre i učenja. Činjenice o osobitostima socijalno – kognitivne koordinacije (“scaffolding i “self –scaffolding”) između odraslih i djece u situacijama igre i učenja/poučavanja upozoravaju na važnost uzajamnog prihvaćanja, podržavanja, asistencije i nadzora (uvida, provjeravanja).

Nalazi istraživanja prilog su zahtjevu za konzistentnom primjenom interakcionističke i konstruktivističke teorije učenja i razvoja kao utemeljenja razvojno primjerenih predškolskih programa.

Spoznaje o karakteristikama vrjednosnog sustava odraslih te uvid u osobitosti interakcije odrasli – dijete u situacijama igre i poučavanja/učenja znanstveni su doprinos teoriji razvoja i odgoja. Odabrani pristup i rezultati istraživanja mogu biti upotrebljivi u preispitivanju postojećih teorija o čimbenicima razvoja i odgoja te o njihovim vrijednosnim odrednicama.

Posebna vrijednost rada očituje se u tumačenju razvojne vrijednosti socijalne i kognitivne koordinacije u razvoju autonomije djeteta.

Stručni doprinos : analiza “intervencija” odraslog (odgojitelj, roditelj) uz elaboraciju njihove primjerenosti i učinkovitosti.

1.8. Znanstveni radovi objavljeni u obliku sažetaka u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova

Babić, N., Irović, S.(1998), The parent and the child during play, U: Dzieciece zabawy receptiywne, Miedzynarodowa konferencja naukowa ( International Conference: Childrens Receptive Play), (Ur. Kielar – Turska,M.), Wyzsza Szkola Pedagogiczna w Krakowie, Krakov, Poljska, str.32-34.

U ovom radu autorice prezentiraju početne nalaze istraživanja o ponašanju roditelja i djece u igri prema sljedećim parametrima: razina uključenosti, usmjerenost (proces- i produkt, samostalnost-korektnost) te odzivljivost. Za edukacijsku teoriju i praksu interesantni su nalazi koji govore o istodobnoj tendenciji roditelja ka manifestaciji svoje “igrovne” kompetencije i podržavanje namjera i igrovnog ponašanja djece. Zatim, u tendenciji roditelja ka finalnosti tj. produktu igre što se posebice očitovalo u situacijama konfrontacije uz tendenciju ka podržavanju “dobrog” ponašanja djece. Isto tako su važni podaci koji govore o ponašanju djece na tendenciju roditelja ka finalnosti i korektnosti: samostalnija djeca ustrajavaju na svojim idejama, a submisivnija odustaju i prihvaćaju intencije roditelja. I samostalna i nesamostalna djeca visoko su odzivljiva na pozitivni feedback roditelja. Autorice upozoravaju na paradoks: odrasli /roditelji koji se ne zna igrati, koji se zaboravio igrati i koji se igra na način drugačiji od djeteta poučava dijete kako se igrati. Rješenje ovog paradoksa vide u edukacijii roditelja za divergentne i konvergentne načine igranja, za razumijevanje razlika u svojem i djetetovu shvaćanju igre, za shvaćanjee važnosti socijalne stimulacije u igri te za shvaćanje važnosti druge djece (vršnjaci, nevršnjaci) kao suigrača.

Vrijednost rada je u spoznajama o ponašanju roditelja i djece u igrovnom kontekstu koje se mogu koristiti u pedagogiji dječje igre – metodologiji vođenja .

Babić, N., Irović, S., Kuzma, Z.(1998), The implicit pedagogy and teaching, U:

European Conference on Educational Research '98., Book of Abstracts, (Ur.Kirstensen, A.), The European Educational Research Association, Faculty of Education University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenija, str.24.

Implicitna pedagogija odraslih (roditelja,učitelja), koja “leži” iza njihove edukacijske prakse, predmetom je izučavanja u sklopu projekta Razvojni učinci interakcije na djetetovu autonomiju. Polazišna pretpostavka je da osobnost odraslih predstavlja signifikantnu varijablu socijalno-kulturnog konteksta koja uzrokuje razlike u ponašanju, edukacijskim i razvojnim učincima. Postignuća u smislu očekivanih promjena podrazumijevaju strukturirani edukacijski kontekst u kojemu “program” i osobnost odrasloga - realizatora programa imaju jednaku važnost. Na općoj socijalnoj i individualnoj razini u eksplicitnim i implicitnim teorijama odgoja prepliće se utjecaj sljedećih varijabli: normativne intencije odraslih, njihovi odgojni stavovi i cjelokupno ponašanje oblikovani tijekom njihove socijalizacijske biografije, kao i odgojna praksa – zbir konkretnih akcija i ponašanja u obiteljskom i/ili institucijskom edukacijskom kontekstu. Autorice ustvrđuju da elaboriraniji sustav vjerovanja odraslih i njihova točnija procjena djeteta rezultiraju njihovim adaptivnijim ponašanjem. Druga važna činjenica je odnosi se na razinu konzistentnosti između vrijednosnog sustava i ponašanja odraslih i njenog utjecaja na autonomiju djeteta. Niska razina konzistentnosti koja se očituje u promjenjivom ponašnju odraslih utječe na diskontinuitet u razvoju djetetove autonomije.

Ovaj rad, jedan u nizu sličnih radova u sklopu navedenog projekta, ima vrijednost upravo u elaboraciji implicitne pedagogije i objelodanjenju njene važnosti u teoriji i praksi podizanja i edukaciji djece. Interdisciplinarni pristup nudi mogućnosti za spoznavanje realnosti djeteta i djetinjstva.

1.9. Znanstveni radovi objavljeni na CD-ROM-u , multimedia

Babić, N.(2001), Play and child autonomy, Spiel und Kind Autonomie, U: 22^nd World Play Conference Play and Toys Today, Conference Proceedings, (Ur.Schmuck, E., Böttcher, F., Schubert, A.), International Council for Childrensplay (ICCP), Universität Erfurt, Referat Forschungsförderung, Erfurt, Njemačka. ISBN 3-934822-25-8.

Fokus pozornosti u ovom radu je igra kao sastavnica kulture i kao edukacijski instrument za “produkciju” odraslosti na primjeru autonomije. Autorica tumači igru kao dominirajući interakcijski kontekst edukacijskih i razvojnih pomaka. U igri su stalnom međuodnosu elementi normativne regulacije (socijalna prikladnost) i personalne diskrecije (osobne preferencije, socijalno na individualnoj razini). Stoga autorica smatra da je za pedagogiju igre bitno vođenje od strane odraslih. U ovom radu riječ je o vođenju kojim se podupire autonomija djeteta u igri. Istodobno ono se odnosi i na očuvanje autonomije igre od izbora, participacije, odigravanja do refleksije.

Rezultati provedenog istraživanja sugeriraju zaključak o specifičnostima ponašanja roditelja i odgojitelja u konstruktivnoj igri s djetetom. Roditelji su usmjereni na ostvarivanje funkcionalne i socijalne priklasnosti igrovnih radnji djeteta zadajući igrovni okvir, sadržaj i tijek igre. Njihovo konzistetno “nadziranje” govori o tendenciji kontinuiteta u odnosu na socijalni konformizam. S druge strane, predškolski učitelji su istodobno usmjereni i na igrovnost i na poučavanje. Međutim, njihovo ustrajavanje na krajnji ishod igre uz ustrajavanje na svojim namjerama govori o njihovoj tendenciji ka korištenju igre kao sredstva socijalne regulacije, tj. sredstva za “produkciju” odraslosti. Varijabilnost u ponašanju predškolskih učitelja govori o njihovu “balansiranju” između autonomije i socijalnog konformizma.

Doprinos rada je u osvješćivanju igre kao sastavnice kulture i kao edukacijskog oruđa u pedagoškoj teoriji i praksi. Doprinos je i u novim spoznajama o proturječnostima u vođenju igre djeteta , posebice onih koji se tiču autonomije igre i djeteta i odgojnog ideala imenovanog socijalni konformizam. Rezultati istraživanja upotrebljivi su u obrazovanju predškolskih učitelja i roditelja.

Babić, N., Irović, S., Krstović, J. (2001), Play in the value system of parents and preschool teachers, Das Spiel in der Wertigkeit von Eltern und Vorschullehrern, U: 22^nd World Play Conference Play and Toys Today, Conference Proceedings, (Ur.Schmuck, E., öttcher,F., Schubert, A.), International Council for Childrensplay (ICCP), Universität Erfurt, Referat Forschungsförderung, Erfurt, Njemačka. ISBN 3-934822-25-8.

Istraživanja autorica o vrijednosnom sustavu odgojitelja/predškolskih učitelja i roditelja i njihovim praksama podizanja djece uporište su za elaboraciju teme rada. Autorice smatraju posebice važnim mjesto igre u sklopu centralnih vrijednosnih orijentacija roditelja i predškolskih učitelja o djetetu, njegovu razvoju i odgojivosti.

Uključenost predškolskog djeteta u institucionalni edukacijski kontekst pretpostavlja znanja o kontinuitetu i/ili diskontinuitetu implicitnih pedagogija roditelja i predškolskih učitelja. Razina suglasja u vjerovanjima roditelja i predškolskih učitelja o prirodi igre, njenoj razvojnoj vrijednosti i o načinima vođenja, kriterijska je varijabla ostvarivosti kontinuiteta.

U radu se iznose rezultati anketiranja roditelja, predškolskih učitelja i studenata o navedenim aspektima igre na razini njihovih vjerovanja, te intervuiranja petogodišnjaka i šestogodišnjaka o njihovom shvaćanju igre i njihovom doživljaju interakcije s odraslima u igrovnom kontekstu što omogućuje poredbu s gledištima odraslih.

Kao i u ranijim radovima autorice konzistentno proučavaju relaciju vrijednosni sustav - edukacijska praksa. Novstvo je uključivanje i gledišta djece kao važne varijable kakvoće njihova života i odrastanja. Na taj način moguće je primjerenije rješavati problem instrumentalizacije djece i djetinjstva.

1.10. Urednik znanstvenog zbornika

Babić, N., urednica zbornika Kvalitetno djelovati – dobro se osjećati, Centar za predškolski odgoj i Visoka učiteljska škola, Osijek, 176 str.

Babić, N., Irović, S., glavne urednice zbornika Interakcija odrasli – dijete i autonomija djeteta, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Visoka učiteljska škola, Osijek, 2000.,200str.

2. Projekti

2.1. Voditelj domaćeg projekta

Voditeljica domaćeg projekta 122002 Razvojni učinci interakcije na djetetovu autonomiju, 1996.- 2001., Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

3. Pozvana predavanja

3.1. Pozvana predavanja na međunarodnom skupu

Babić, N.,Irović,S., The value system and parental behaviour in interaction with children, Social Educational Changes in Pre-school Education,Klaipedos univesitetas,Lithuania, 18.-20.studenoga 1998.

Babić, N., Irović, S., Parent and child in the play, International Conference Childrens Receptive Play, Katedra Pedagogiki Przedszkolnej i Wczesnoszkolnej WSP w Krakowie, Krakow, Poland, 21 – 24. listopada 1998.

Babić, N., Irović, S., Goals of the Institutional Education in Croatia in the period between 1945 – 1990., History of Pre-school Education in Slovakia, International Conference, Museum of Education and Pedagogy at the Institute of Information and Prognoses of Education, Bratislava, Slovakia, 30. svibnja – 1. lipnja 1999.

Babić, N., Irović, S. Play and development of child autonomy, Euro-Conference On Preschool Education and 10^th Forum On the Pedagogy Of Play, Hajduböszörmenyi Wargha Istvan College of Education of Debrecen University, Hajduböszörmeny, Mađarska, 22. – 24.svibnja 2000.

Babić, N., Irović, S. Education at the crossroads between ethnocentricity and interculturality, Miedzynarodowa Konferencje Naukowa “Oswiata i szkola narodow bez panstwa w Europie Srodkowej i Wschodniej (XIX-XX wiek)”, Institut Pedagogiki oraz Centrum Badan Slaskoznawczych i Bohemistycznych Uniwersytetu Wroslawskiego, Polanica Zdroj, Poljska, 6.-8. Svibnja 2001.

4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

4.1. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

Međunarodni znanstveni kolokvij Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Sveučilište u Rijeci, Pedagoški fakultet, 19.-20.veljače 1998.

9.Jatekpedagogiai Forum, Wargha Istvan Pedagogiai Foiskola, Hajduböszörmenyi,25.-27.svibnja 1998.

European Conference on educational research, The European Educational Research Association, University of Ljubljana, 17.-20.rujna 1998.

International Conference Childrens Receptive Play, Wysza Szkola Pedagogiczna , Krakow, Poljska, 21-24.listopada 1998.

International Conference Social Educational Changes in Pre-school Education, Kleipedos universitetas,18.-20.studenoga 1998.

International conference History of the Preschool Education in Slovaki Museum of Education and Pedagogy at the Institute of Information and Prognoses of Education, Bratislava, 31.svibnja – 1.lipnja 1999.

The 6^th International Scientific Conference “Society and Technology ‘99”, Sveučilište u

Rijeci, Građevinski fakultet, International Informatization Academy, Hrvatsko komunološko društvo, Časopis Informatologia, Društvo prijatelja Hrvatska – Japan, Opatija,28.-30.lipnja 1999.

Mednarodni znanstveni posvet Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja, Pedagoška fakulteta, Maribor, 25.-26.studenoga 1999.

International scientific colloquium Adult-Child Interaction and Child’s Autonomy, Sveučilište J.J.Strossmayer Osijek, Visoka učiteljska škola, Osijek, 17.-18. Studenoga 1999.

Euro-Conference On Preschool Education and 10^th Forum On the Pedagogy Of Play, Hajduböszörmenyi Warga Istvan College of Education of Debrecen University, Hungaria, 22.-24.svibnja 2000.

The Central European Conference on Reading, “Unity and Diversity in Leteracy Development”, Abstraacts of Papers, Slovak Reading Association,Slovak Academy of Sciences, Department of Social and Biological Communication, Bratislava, 6.- 8.srpnja 2000.

Miedzynarodowa Konferencje Naukowa “Oswiata i szkola narodow bez panstwa w Europie Srodkowej i Wschodniej (XIX-XX wiek)”, Institut Pedagogiki oraz Centrum Badan Slaskoznawczych i Bohemistycznych Uniwersytetu Wroslawskiego, Polanica Zdroj, Poljska, 6.-8.svibnja 2001.

22^nd World Play Conference Play and Toys Today, International Council for Childrensplay (ICCP), University Erfurt, 6.– 8.lipnja 2001.

4.2. Sudjelovanje na domaćim skupovima

Kvalitetno djelovati - dobro se osjećati, stručni i znanstveni skup, Centar za predškolski odgoj i Visoka učiteljska škola, Osijek, 13.-15.svibnja 1999.

5. Znanstvena društva

Član European Educational Research Association, Edinburgh, Scotland

6. Član znanstvenog ili programskog odbora znanstvenog skupa

Kvalitetno djelovati - dobro se osjećati, stručni i znanstveni skup, Centar za predškolski odgoj i Visoka učiteljska škola, Osijek, 13.-15.svibnja 1999.

International scientific colloquium Adult-Child Interaction and Child’s Autonomy, Sveučilište J.J.Strossmayer Osijek, Visoka učiteljska škola, Osijek, 17.-18. Studenoga 1999.

Ocjena znanstvene djelatnosti pristupnice

Povjerenstvo ocjenjuje da se pristupnica Nada Babiić nakon posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora intenzivno bavila znanstvenom djelatnošću u sustavnoj pedagogiji, znanstvenim disciplinama za koje je objavljen natječaj: Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja. Osnovno područje znanstvenog zanimanja pristupnice je interakcijska paradigma učenja i poučavanja, komunikacijska kompetencija djece i odraslih te obrazovanje predškolskih učitelja.

Iz radova i uvida u cjelokupnu znanstvenu djelatnost pristupnice, nakon prethodnog izbora u zvanje redovitog profesora, vidljivo je da njen znanstveni interes obuhvaća pedagogiju u obiteljskom i institucionalnom predškolskom okruženju, visokoškolsku pedagogiju, predškolske programe i metodiku ranog odgoja i obrazovanja. Iz ukupne znanstvene djelatnosti pristupnice, vidljiv je kontinuitet bavljenja navedenim aspektima pedagogije: istraživački projekti, radovi, sudjelovanje na znanstvenim skupovima i dr.

Pristupnica se kontinuirano i intenzivno bavi proučavanjem vrijednosne i interakcijske dimenzije suvremenih teorija učenja, poučavanja i razvoja interdisciplinarno (pedagogija, razvojna psihologija, sociologija, kulturna antropologija..), kao i proučavanjem stvarnosti djeteta i djetinjstva u obiteljskom i institucionalnom okruženju. U okviru visokoškolske pedagogije centralni predmet znanstvenog bavljenja je obrazovanje predškolskih učitelja: koncepcija integriranog i cjeloživotnog učenja, programi i metodologija interaktivnog učenja i poučavanja.

Uvidom u objavljene znanstvene radove i cjelokupnu znanstvenu djelatnost pristupnice nakon prethodnog izbora u zvanje redovitog profesora, povjerenstvo konstatira da je pristupnica:

objavila 3 znanstvena rada (a1) u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenima domaćim časopisima

objavila 1 znanstveni rad (a2)u međunarodnom časopisu

objavila 6 znanstvenih radova (a2) u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova održanih u Hrvatskoj (radovi s međunarodnom recenzijom)

objavila 8 znanstvenih radova (a2) u međunarodnim zbornicima radova

objavila 1 znanstveni rad (a2)u zborniku radova s domaćeg znanstvenog i stručnog skupa

objavila 2 rada na CD ROM-u , multimedia

objavila 2 rada u obliku sažetaka u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova

sudjelovala kao voditeljica u jednom domaćem znanstvenom projektu

održala 5 pozvanih predavanja na međunarodnim skupovima (jedno na Sveučilištu u Klaipedi, Litvanija ; jedno na Pedagoškoj akademiji u Krakovu, Poljska; jedno u Muzeju edukacije i pedagogije u Bratislavi, Slovakia; jedno na Koledžu za edukaciju u Hajduböszörmeny, Sveučilište Debrecen, Mađarska; jedno u Institutu Pedagogije , Sveučilište Wroclav, Poljska)

te jedno plenarno predavanje na domaćem skupu (Centar za predškolski odgoj u Osijeku)

sudjelovala na 13 međunarodnih znanstvenih skupova

sudjelovala na jednom domaćem znanstvenom i stručnom skupu

bila član znanstvenog ili programskog odbora na dva znanstvenog skupa

te bila jedna od glavnih urednica zbornika Interakcija odrasli – dijete i autonomija djeteta.

Pristupnica je 1997.godine izabrana u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Prema minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja u području društvenih znanosti (NN,38./97.) predloženik mora za izbor u isto zvanje (poslije zadnjeg izbora) imati ukupno 5 objavljenih znanstvenih radova (a1+a2) od kojih 1 rad (a1) mora biti objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.

Povjerenstvo podsjeća da za izbor predloženice važe uvjeti prema Pravilniku o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN,2/97.jer je predloženica ušla u postupak izbora prije 22.travnja 2002.godine. Sukladno članku 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (NN,38./97.),u ovom izvješću su temeljitije ocjenjeni samo oni radovi poslije zadnjeg izbora, na osnovi kojih povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica ispunjava minimalne uvjete za izbor u isto zvanje redovitog profesora: dva znanstvena rada (a1) u časopisima s međunarodnom recenzijom (Društvena istraživanja, Informatologija, prema članku 4. Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija, NN,2./97.), 6 znanstvenih radova (a2) u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova održanih u Hrvatskoj (radovi s međunarodnom recenzijom), 8 znanstvenih radova (a2) u međunarodnim zbornicima radova i 1 znanstveni rad (a2)u zborniku radova s domaćeg znanstvenog i stručnog skupa.

Pristupnica je do prethodnog izbora u zvanje redovitog profesora objavila 2 knjige, jedno poglavlje u knjizi, 1 rad u međuranodnom časopisu (Voprosy psihologii) referiranom u Curent Contens-u, 14 radova u domaćim časopisima i publikacijama, 2 rada u međunarodnim časopisima i publikacijama, 5 radova u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova i 6 radova u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova.

NASTAVNA DJELATNOST

1. Program i uvođenje novih predmeta

1.1. Dodiplomska nastava

Programi za kolegije: Predškolska pedagogija, Metodika predškolskog odgoja I. iII.za trogodišnji studij na Katedri za predškolski odgoj

Programi za kolegije: Obiteljska pedagogija, Proučavanje djeteta promatranjem i bilježenjem, Refleksija i samorefleksija učitelja/odgojitelja, Metodika predškolskog odgoja (Babić, Irović) za studij pedagogije na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (elaborat)

Program pedagoške prakse studenata (prva i druga godina studija)

2. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

dodiplomski rad: šest kandidata godišnje

3. Dodiplomska nastava

P S

Predškolska pedagogija 3 -

Metodika predškolskog odgoja I 3 -

Pedagoška komunikacija (izborni predmet) 2 2 -

Predavanja: 8 sati Seminari: 2 sata

4. Gostujući nastavnik

Predavanja na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz pedagogije, Sveučilište u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju:

Vrijednosni sustav, odgojna praksa i razvojni učinci, kolegij Obiteljski i institucionalni predškolski odgoj, Zagreb, 26.ožujka 1999.

Kontinuitet i diskontinuitet odgoja u obiteljskom i institucijskom okružju, kolegij Pedagogija u obiteljskom i institucijskom okružju, Zagreb, 11.i 25. Svibnja 2001.

5. Ostale nastavne djelatnosti

Rad na osuvremenjavanju programa i metodologije nastave iz Predškolske pedagogije, Metodike predškolskog odgoja i Pedagoške komunikacije: holistički i interaktivni pristup na svim razinama od planiranja do evaluacije, primjena teorijskih i empirijskih spoznaja o socijalnom konstruktivizmu

Predsjednica ispitnog povjerenstva za polaganje stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika dječjih vrtića, Ministarstvo prosvjete i športa

Prodekanica na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku

Ocjena nastavne djelatnosti pristupnice

Pristupnica Nada Babić započela je nastavni rad u visokoškolskom obrazovanju 1972. godine kao predavač na Pedagoškoj akademiji u Osijeku, koja je 1978.dogine prerasla u Pedagoški fakultet. U vremenu od 1972.do 1998. godine radila je u zvanju predavača, višeg predavača, docenta , izvanrednog i redovitog profesora na Katedri za predškolski odgoj i studiju pedagogije Izvodila je nastavu iz ovih predmeta: Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja. Osnivanjem Visoke učiteljske škole 1999.godine radi kao redoviti profesor na Katedri za predškolski odgoj , izvodi nastavu iz Predškolske pedagogije, Metodike predškolskog odgoja I i Pedagoške komunikacije (izborni predmet). Od 2000.godine je na dužnosti prodekanice Visoke učiteljske škole.

Sukladno odredbi iz čl. 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (NN,38./97.) stručno povjerenstvo daje ocjenu sveukupne nastavne djelatnosti pristupnice te posebice nakon prethodnog izbora.

Nakon izbora u zvanje redovitog profesora, pristupnica je:

Uvela jedan novi kolegij u dodiplomski stručni studij

Izradila program za jedan novi kolegij u dodiplomskom stručnom studiju predškolskog odgoja i programe za četiri nova kolegija za potrebe ustroja studija pedagogije

Izradila programe za dva kolegija i za stručnu praksu studenata inoviranog studija predškolskog odgoja (Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja i)

Jedna od autorica elaborata trogodišnjeg dodiplomskog stručnog studija predškolskog odgoja

Jedna od autorica projekta za vježbaonicu i istraživački centar

Bila mentorica dodiplomantima ( šest diplomanata godišnje)

Bila gostujući nastavnik na poslijediplomskom studiju pedagogije

Održala seminare za učitelje, odgojitelje i stručne suradnike

Radila na osuvremenjavanju programa i metodologije nastave iz Predškolske pedagogije, Metodike predškolskog odgoja i Pedagoške komunikacije: holistički i interaktivni pristup - primjena teorijskih i empirijskih spoznaja o socijalnom konstruktivizmu

Sudjelovala kao predsjednica ispitnog povjerenstva za polaganje stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika dječjih vrtića.

Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica Nada Babić, do i nakon izbora u zvanje redovitog profesora intenzivno sudjelovala u unapređivanju dodiplomske nastave na svim razinama (od programa do vrednovanja). Povjerenstvo ocjenjuje posebice važnim inovacijski dio nastavne djelatnosti pristupnice (integrirani i interaktivni pristup) koji govori o povezanosti znanstvene i nastavne djelatnosti pristupnice. Pristupnica znalački i uspješno ugrađuje znanstvene spoznaje vlastitih istraživanja kao i drugih recentnih istraživanja o prirodi učenja i poučavanja u nastavne programe i metodologiju nastave.

STRUČNA DJELATNOST

Pristupnica je do izbora u prethodno zvanje objavila:

1 stručni rad u međunarodnom časopisu

7 stručnih radova u domaćim stručnim časopisima

1 stručni rad u zborniku radova s međunarodnog stručnog skupa

4 rada u zbornicima radova s domaćih stručnih skupova i

5 radova na popularizaciji struke

Sukladno odredbi iz čl.8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (NN, 38./97.) u nastavku izvješća posebno su navedeni i ocjenjeni radovi nakon prethodnog izbora pristupnice Nade Babić u redovitog profesora

U vremenu nakon izbora u zvanje redovitog profesora pristupnica je objavila:

2 stručna rada u međunarodnom časopisu

1 stručni rad u domaćem časopisu

4 stručna rada u zbornicima radova s domaćih stručnih skupova.

1. Stručni rad objavljen u međunarodnom časopisu

Babić.N., Irović,S., Kuzma, Z., ( 1999.), Kindergarten in Croatia, Early Years Educator , 6,(1): 66-68.

Rad objavljen je u britanskom časopisu iz područja predškolskog odgoja,u

rubrici koja je posvećena prezentaciji teorije i prakse institucionalnog predškolskog odgoja u različitim europskim zemljama. U radu su objelodanjene činjenice o koncepciji i ustroju dječjih vrtića u Hrvatskoj,uz kratki povijesni pregled zadnjih pet decenija.

Razmatraju se suvremene teme u području predškolske teorije i prakse :

veza vrtića i obitelji, otvoreni vrtić, vrtićni kurikulum, strukturiranje vrtićnog prostora, metodološki problemi praćenja i proučavanja predškolske stvarnosti, obrazovanje predškolskih učitelja.

Elaboracija i prezentiranje suvremenih stručnih tema u predškolskom odgoju u Hrvatskoj međunarodnoj stručnoj javnosti osnovna je vrijednost ovog rada.

Babić, N., Irović, S.(2001), Hodnotovy system a spravanie sa rodičov v interakcii s detmi, Predškolska Vychova, 4, 55: 26-30.

Rad je usmjeren na roditeljska vjerovanja i praksu. U sklopu vjerovanja, autorice fokusiraju pozornost na prirodu, porijeklo vjerovanja, njihovu vezu s ponašanjem i vezu između vjerovanja i djetotova razvoja. Uvidom u recentna istraživanja autorice se priklanjaju zaključku da su vjerovanja bitna kognitivna determinanta ponašanja roditelja. Relaciju vjerovanja i prakse propituju na primjeru interakcije roditelja i djece u igrovnom i neigrovnom kontekstu. Autorice zaključuju da su vjerovanja roditelja, osobitosti djece, osobitosti situacijskog konteksta te interakcijska iskustva- roditelj- dijete varijable koje međusobno korespondiraju i utječu na razvoj djetetove autonomije vs.konformnosti.

Odabrana tema, metodološki pristup, vrsnoća elaboracije i način prezentacije osnovne su vrijednosti rada. Informacije i nalazi istraživanja mogu izravno poslužiti obiteljskoj i predškolskoj praksi.

2. Stručni rad objavljen u domaćem časopisu

Babić, N., Irović, S. (1999.), Ciljevi institucionalnog predškolskog odgoja u Hrvatskoj od 1945.-1990. godine, Dijete vrtić, obitelj, 17 (5):3 – 9.

U ovom radu dan je pregled ciljeva institucionalnog predškolskog odgoja u Hrvatskoj, u zakonskim i programskim dokumentima, od 1945.do 1990.godine. U tadašnjoj Hrvatskoj predškolski kurikulum je deklarativni popis zahtjeva “nalogodavaca”/države, partije) a ne koherentna cjelovita i konzistentna deskripcija teorijskih premisa, instrukcijskih i administrativnih procedura. Ciljevi programa predškolskog odgoja su istodobno projekcija socijalnih zahtjeva i sredstvo za postizanje “odgojnog ideala” vladajuće ideologije.

Ovaj rad je doprinos stručnoj literaturi o novijoj povijesti predškolskog odgoja u Hrvatskoj.

3. Stručni radovi objavljeni u zborniku radova s domaćih stručnih skupova

Babić, N.(1998), Odgojitelj usmjeren na dijete, U: Biti – biti za druge, (Ur. Železnjak, Lj.), Dječji centar – Čakovec i Visoka učiteljska škola Čakovec, str.64-69.

Autorica u radu promišlja mogućnosti za rješavanje proturječnosti između sadržajne i procesne strane odgojno-obrazovnog utjecaja u institucionalnom predškolskom kontekstu. Kao ishodište koristi interaktivnu paradigmu učenja i poučavanja prema kojoj temeljnu važnost u edukaciji i razvoju ima interakcija odrasli-dijete te dijete-dijete. Kompetentniji partner (odrasli ili dijete) svojim ukupnim ponašanjem pomaže djetetu u preuzimanju odgogovnosti: od izvanjske podijeljene kontrole ka samostalnoj djetetovoj kontroli. Autorica zaključuje da ukoliko su očekivanja i ponašanje odgojitelja suglasna djetetovom razvojnom putu, njegovim načinima učenja, njegovom iskustvu i postignućima, tada je moguća učinkovitost u smislu više razine kompetencije djeteta.

Autorica nudi praktičarima informacije i primjere interaktivnog načina učenja i poučavanja, što je posebna vrijednost rada. Argumentirano objašnjenje sadržajne i procesne dimenzije rane edukacije može pomoći odgojiteljima i drugim stručnjacima u predškolskom odgoju u rješavanju svakodnevnih poteškoća na relaciji ŠTO i KAKO raditi.

Babić, N., Kuzma, Z.(1998), Vrtićko okruženje i predškolski programi, U: Vrtić kao dječja kuća, (Ur. Došen Dobud, A. i dr.), PU Dječji vrtići Pula, str. 37 –42.

Polazeći od pretpostavke da je vrtićno okruženje jedno od temeljnih varijabli institucionalnog predškolskog konteksta, autorice podastiru činjenice o dva metodologijska pristupa: orijentacija na odgojitelja i orijentacija na dijete. Visoka razina strukturiranosti ciljeva, prostora, materijala i aktivnosti u programima orijentiranima na odgojitelja određuju uloge odgojitelja i djece. Odgojitelji su osobe koje obrazuju i nadziru dječje ponašanje, a djeca pasivni primatelji, oponašatelji ponuđenih i očekivanih modela ponašanja. U programima usmjerenima na dijete, djetetova inicijativnost, aktivitet i odgovornost uporišne su točke odgojitelju u kreiranju okruženja. Autorice ističu da bogatstvo, funkcionalnost i fleksibilnost okruženja u suglasju s dječjim mogućnostima izbore i uporabe, podupiru dječju samostalnost, odlučivanje, inicijativnost, originalnost i druga razvojno vrijedna postignuća.

Svjesne činjenice da programi i programske “orijentacije” mogu biti “ pedagoška moda”, bez ozbiljnijih pomaka u kakvoći predškolske prakse, autorice elaboriraju osnovne postavke odabranih pristupa, koji su trenutačno “in” u predškolskoj praksi. Potpunije i vrijednosno neutralne informacije” mogu korisiti odgojiteljima i drugim predškolskim stručnjacima u izboru i provođenju programa.

Babić, N.(1999), Sadašnjost i budućnost obrazovanja predškolskog odgojitelja, učitelja, U: Obrazovanje odgajatelja i stručno-razvojnih djelatnika u 21.stoljeću, (Ur. Željeznjak,Lj.), Dječji centar i Visoka učiteljska škola, Čakovec, str. 29-37.

Autorica polazi od prtpostavke da su znanja o postojećem sustavu obrazovanja preadškolskih odgojitelja/učitelja i o globalnim edukacijskim potrebama ishodišna uporišta za elaboraciju stručne kompetencije predškolskih učitelja. Konstatira da je koncepcija i metodologija postojećeg sustava obrazovanja ne primjerena potrebama predškolske stvarnosti. Budućnost obrazovanja predškolskih učitelja vidi u cjelovitoj i kontinuiranoj edukaciji kojoj je krajnji cilj refleksivni predškolski učitelj sposoban za raznovrsne profesionalne uloge. Ostvariv je programima obrazovanja u kojima su integrirana opća znanja, znanja o edukaciji, medologijska znanja i praksa.

Ponuđene i elaborirane ideje o koncepcijskim i metodologijskim promjenama u sadašnjosti i budućnosti obrazovanja predškolskih učitelja odgovaraju odabranom interakcijskom teorijskom okviru kojega autorica primjenjuje u edukaciji svojih studenata.

Babić, N.(2000), Odrasli i dijete u procesu učenja i poučavanja, U: Učiti zajedno s djecom- učiti, (Ur.Slunjski,E.), Dječji centar i Visoka učiteljska škola, Čakovec, str. 91-96.

Autorica razmatra komplementarnost i različitost između konstruktivizma i interakcionizma u sklopu učenja i poučavanja. Podastire nalaze suvremenih istraživanja brojnih autora, kao i osobnih, o suradnji odrasloga i djeteta u učenju. U dijadnoj interakciji odrasli-dijete prati kakvoću asistirajućeg poučavanja i transfer odgovornosti pomoću kojega dijete dostiže razinu samoregulacije.

Nalazi istraživanja i elaborirana asistencija odrasloga mogu biti upotrebljivi u predškolskoj vrtićnoj i obiteljskoj praksi.

4. Sudjelovanje na međunarodnom stručnom skupu

“Proffesional Profile of Pedagogics Graduate Pre-school and Early-school Education Specialitty”, Akademia Pedagogiczna, Katedra Pedagogiki Przedszkolnej i Szkolnej, Krakow, Poljska, 25.-26.rujna 2001.

5. Sudjelovanje na domaćem stručnom skupu

Biti – biti za druge, Dani predškolskog odgoja Čakovec ‘ 98., Čakovec, 27. – 29. travnja 1998.( priopćenje : Odgojitelj usmjeren na dijete)

Vrtić kao dječja kuća, I. dani predškolskog odgoja istarske županije, Pula , 5. i 6. lipnja 1998. (priopćenje : Vrtićko okruženje i predškolski programi; radionica: Babić,N., Irović, S., Kuzma, Z., Strukturiranje vrtićnog prostora )

Obrazovanje odgojitelja i stručno-razvojnih djelatnika u 21.stoljeću, Dani predškolskog odgoja Čakovec ‘ 99., Čakovec, 26. – 28. travnja 1999.( priopćenje : Sadašnjost i budućnost obrazovanja predškolskog odgojitelja, učitelja)

Učiti zajedno s djecom – učiti, Dani predškolskog odgoja Čakovec 2000, Čakovec, 3.,4.i 5.svibnja 2000.godine (priopćenje: Odrasli i dijete u procesu učenja i poučavanja)

6. Rad na popularizaciji struke

Učenje kroz igru, Promotivni seminar za stručne suradnike i ravnatelje škola Pristup usmjeren na dijete, Udruga Korak po korak, Našice, 21.-22.ožujka 1998. (Babić, N.)

Predavanja i radionice za predškolske odgojitelje i stručne suradnike: Razgovorom do dogovora, Nesporazumi u komunikaciji, Sve moje uloge, Ministarstvo prosvjete i športa, Osijek, siječanj 1999. (Babić, N., Irović, S.)

Seminar za predškolske odgojitelje i učitelje (mentori u projektu Korak po korak), tema seminara Primijenjeno istraživanje, Udruga Korak po korak, Plitvice, 25.-29.kolovoza 1999. (Babić, N., Bognar, L.)

Radionica za predškolske odgojitelje i stručne suradnike Sve moje uloge, Centar za predškolski odgoj i Visoka učiteljska škola, Osijek, 13.svibnja 1999. (Babić,N.)

Ciklus radionica za odgojitelje Metodologija proučavanja predškolske prakse, Centar za predškolski odgoj, Osijek, veljača-ožujak 2000. (Babić, N..,Irović, S.)

Radionica za predškolske odgojitelje i stručne suradnike Učenje kroz socijalnu interakciju, Dječji centar, Čakovec, 4.svibnja 2000. (Babić, N., Irović, S.)

Ciklus radionica za predškolske odgojitelje i stručne suradnike Proučavanje djece pomoću promatranja i bilježenja, Udruga Korak po korak, Rijeka, 28.veljače – 2.ožujka 2002. (Babić, N., Irović, S.)

Seminar za odgojitelje predškolskih ustanova (iz pet slavonskih županija) Vrijednosni sustav odraslih i odgojna praksa, Kontinuitet/diskontinuitet odgoja, Ministarstvo prosvjete i športa, Osijek, 14. - 15.ožujka 2002. (Babić, N., Irović, S.)

7. Stručna društva, radne grupe

Član HPKZ-a, član Udruge roditelja Korak po korak,

8. Ostale stručne djelatnosti

Recenzije i stručna mišljenja:

Recenzenija radova u zborniku Tarptautinio vaiku ugdymo projekto Step by Step” Rytu bei Vidurio Europos šalyse ir Lietuvoje, Vilnius, 1999.

Recenzija rukopisa: Juodaityte, A. (2001), Interakcija djeteta s materijalima u vrtićnoj sredini, Klaipedos Univeritetas, Klaipeda.

Recenzija knjige: Bognar, L. (2001), Metodika odgoja, Osijek, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Osijeku.

Stručno mišljenje o habilitacijskom radu dr.Audrone Juodaityte’s Pedagogical reconstruction of the childhood phenomen, Klaipedos Universitetas, Klaipeda, 2002.

Ocjena stručne djelatnosti pristupnice

Nakon izbora u zvanje docenta, pristupnica je:

Objavila 2 stručna rada u međunarodnom časopisu

Objavila 1 stručni rad u domaćem časopisu

Objavila 4 stručna rada u zbornicima radova s domaćih stručnih skupova.

Sudjelovala na jednom međunarodnom stručnom skupu

Sudjelovala na 4 domaća stručna skupa

Održala 3 seminara, 3 radionice i 2 ciklusa radionica za odgojitelje, učitelje i stručne suradnike

Bila međunarodni recenzent radova u međunarodnom zborniku, međunarodni recenzent habilitaacijskog rada , recenzent jedne knjige i jednog rukopisa.

Povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica nakon prethodnog izbora u zvanje radovitog profesora intenzivno radila na popularizaciji struke sudjelovanjem na stručnim skupovima , objavljivanjem radova u časopisima i zbornicima, održavanjem seminara i radionica te recenziranjem radova. U ukupnoj stručnoj djelatnosti pristupnice, razvidna je stručnost i sustavnost, metodologijska inventivnost u pristupima i primjeni suvremenih znanstvenih spoznaja u unaprjeđivanju vrsnoće i kakvoće stručnog rada u području rane edukacije, obrazovanju predškolskih stručnjaka i metodologiji praćenja i proučavanja predškolske prakse.

ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE i PRIJEDLOG POVJERENSTVA

Dr.sc.Nada Babić, redoviti profesor na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku jedini je pristupnik na objavljeni natječaj Visoke učiteljske škole Sveučilišta u Osijeku. Stručno povjerenstvo je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnica uvjete za ponovni (trajni) izbor u zvanje redovitog profesora sukladno čl. 42, st.4 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN,59/96) i čl. 74,st.3 Zakona o visokim učilištima (NN,59./96.).

Prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja za područje društvenih znanosti (NN, 38./97.), za izbor u isto zvanje (poslije zadnjeg izbora) potrebno je objaviti pet znanstvenih radova od kojih jedan mora biti objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom ili s njim po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisom i publikacijom (a1).

Analizom objavljenih radova pristupnice povjerenstvo zaključuje da je pristupnica od prethodnog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora objavila:

objavila 3 znanstvena rada (a1) u časopisima s međunarodnom recenzijom o s njima po vrsnoći izjednačenima domaćim časopisima

objavila 1 znanstveni rad (a2)u međunarodnom časopisu

objavila 6 znanstvenih radova (a2) u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova održanih u Hrvatskoj (radovi s međunarodnom recenzijom)

objavila 8 znanstvenih radova (a2) u međunarodnim zbornicima radova

objavila 1 znanstveni rad (a2)u zborniku radova s domaćeg znanstvenog i stručnog skupa

objavila 2 rada na CD ROM-u , multimedia

objavila 2 rada u obliku sažetaka u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova.

Na temelju analize odabranih znanstvenih radova pristupnice iz dijela izvješća o znanstvenoj djelatnosti, stručno povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica ispunila uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora, koje je utvrdilo znanstveno područno vijeće društvenih znanosti.

Prema Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN 94/96) potrebno je za izbor u zvanje redovitog profesora održati najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, te u pravilu, zadovoljiti još tri od navedenih šest uvjeta.

Analizom djelatnosti pristupnice povjerenstvo zaključuje da je pristupnica od posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora:

sudjelovala na 13 međunarodnih znanstvenih i jednom domaćem znanstvenom i stručnom skupu

održala 5 pozvanih predavanja na međunarodnim skupovima i jedno predavanje na domaćem skupu

bila voditeljica istraživačkog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije

da je pod njenim mentorstvom izrađeno šest diplomskih radova godišnje

da je sadržajno i metodologijski unaprijedila nastavni proces (integrirani program studija, elaborat trogodišnjeg studija predškolskog odgoja , interaktivni pristup u metodologiji izvedbe)

bila voditelj i član znanstvenog i programskog odbora na dva znanstvenog skupa

bila jedna od glavnih urednica zbornika radova sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem

Navedeni podaci pokazuju da pristupnica,uz osnovni uvjet, zadovoljava više od tri uvjeta potrebna za izbor.

Na osnovi ovoga izvješća, mišljenje je povjerenstva da dr.sc. Nada Babić ispunjava zakonske uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grane sustavna pedagogija, za kolegije Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja I.

Na temelju navedenoga stručno povjerenstvo predlaže Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti - polje odgojnih znanosti da donese mišljenje da pristupnica dr.sc. Nada Babić ispunjava uvjete za izbor u trajno zvanje redovitog profesora iz područja društvenih znanosti, polja odgojne znanosti, grane sustavna pedagogija, za predmete Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja i na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta J.J.Strossmayer u Osijeku.

Stručno povjerenstvo:

1. Prof.dr.sc.Arjana Miljak, predsjednica

2. Prof.dr.sc. Dubravka Maleš, član

3. Prof. dr.sc. Ana-Sekulić Majurec, član

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

Dr. sc. Antun Mijatović, izv.. prof

Dr. sc. Damir Boras, doc.

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI,

POLJE ODGOJNE ZNANOSTI – GRANA DIDAKTIKA

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom da se

dr. sc. Ivica Boljat izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta

Odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. srpnja 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu i prijedlog izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika, predmeti Metodika nastave informatike i Seminar iz metodike nastave informatike na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu.

Na natječaj objavljen 17. prosinca 1999. u «Slobodnoj Dalmaciji» za popunjenje tog radnog mjesta primljena je prijava samo dr. sc. Ivice Boljata. U skladu s odredbama Zakona, kao i posebnim uputama Ministarstva znanosti i tehnologije, te preporukama Rektorskog zbora, podnosimo naslovljenima sljedeće

IZVJEŠĆE

Dr. sc. Ivica Boljat rođen je 19. lipnja 1956. godine u Bročancu, općina Split. Osnovnu je školu završio u Solinu i ostvario 3. mjesto na republičkom natjecanju iz kemije. Gimnaziju «Ćiro Gamulin» završio je u Splitu i postigao 3. mjesto na republičkom natjecanju iz fizike. Studirao je na Odjelu za elektroniku Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu uz prosječnu ocjenu studija 4,67 i postignuto 2. mjesto iz fizike na Elektrijadi – ex saveznom natjecanju studenata elektrotehnike.

Godine 1979. diplomirao je radom na temu Dinamika dimnih plinova rotacijske peći cementare – računalna simulacija. Postavljanje matematičkog modela regulacijske staze dimnih plinova rotacijske peći za proizvodnju cementa (izvedenog iz jednadžbi kontinuiteta i prvog zakona termodinamike, jednadžbi gibanja i jednadžbi stanja) te računalna simulacija iste temeljni su zadaci rada. Trebalo je naći prirodan poredak jednadžbi jer jedino on osigurava konvergenciju, odrediti najprikladniju metodu digitalne simulacije te naći najpogodniju regulacijsku strukturu kod koje se u najkraćem vremenu nakon poremećaja (ulaznog protoka, ulazne entalpije, izlazne entalpije) što više veličina (ulazni protok, izlazni protok, srednji tlak, srednja entalpija) vrati u stacionarno stanje. Rezultat s konkretnim podacima jedne cementare pokazao je da je optimalno regulirati protok, a dodatno utjecati na tlak i temperaturu.

Godine 1984. završio je poslijediplomski studij iz područja računarskih znanosti na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu uz prosječnu ocjenu 4,67, gdje je i magistrirao s radom na temu Specijalne mogućnosti sistemskog programiranja u sistemima s virtualnom memorijom. Rad se bavi komunikacijom između različitih operacijskih sustava virtualnih strojeva u nadzorničkom načinu rada. Assemblerska implementacija omogućila je automatizaciju rada velikog broja korisnika i optimalno iskorištenje resursa u uvjetima različitih režima rada – produkcijskih i testnih, a fleksibilnost programskog paketa omogućila je nadogradnju na mrežne uvjete.

Nakon što je položio nekoliko diferencijalnih kolegija, doktorski rad iz polja pedagogije, disciplina didaktike Metodologija modeliranja nastavnog procesa strukturirano-modularnim pristupom, zasnovan na teorijskim i empirijskim istraživanjima, s razradom primjera iz općeg tehnološkog obrazovanja, obranio je 1996. godine na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Nastoji se dobiti model koji uvažava vrijednosti klasičnih nastavnih teorija i koncepata koje su spojive s razvojem samoodređenja, kritičkog rasuđivanja, fleksibilnog i višeetapnog planiranja a koji će se bez značajnih promjena moći koristiti i u uvjetima kada se učenje u školi sve više približava učenju na radnom mjestu. Model daje mogućnost definiranja pojedinih etapa najkompetentnijim sudionicima nastavnog procesa, shvaćenog u širem značenju. Formiranjem matrice sadržaji-moduli elegantno se uočavaju sadržaji koje obuhvaća pojedini modul, njihova razina i trajanje. (Zanimljivo je da su ACM i IEEEE, dva vodeća informatička udruženja, koncem 2001. godine uvele ovaj pristup u definiranju kurikuluma računarstva za sveučilišne studije). Definiraju se kriteriji za izbor optimalnog skupa modula, razmatraju komponente modula, mogućnost zamjene pojedinačnih modula i lokalnih preinaka, analizira se promjena uloge nastavnika i nastavnih materijala te uspostava novih kriterija kod provjere znanja. Eksperimentalnom provjerom efikasnosti ovog pristupa na primjeru modula Anemometar/Obrtomjer u Elektrotehničkoj školi potvrđene su polazne hipoteze da za stjecanje znanja nije bitan tretman grupa ali da je sposobnost primjene znanja i samostalnog rješavanja problema značajno bolja kod strukturirano-modularne nastave.

Od 5. listopada 1979. godine Ivica Boljat radio je dvije godine u ERC-u Splitske banke na poslovima sistemskog programera za operacijski sustav DOS/VSE.

Od 1. travnja 1982. kandidat radi na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (ex Filozofski fakultet Zadar, OOUR Split) kao asistent za područja elektrotehnike, odnosno računarskih znanosti, a od 1993. kao predavač za područje računarskih znanosti na više studijskih grupa. Kao vanjski suradnik radio je i na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu te na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a jednu školsku godinu i u srednjoj školi.

Kandidat je prijavi na natječaj priložio znanstvene i stručne radove iz područja 5.07.03. Obrazovanja - Primjene računala u nastavi, 2.09.04. Računarskih znanosti – ekspertnih sustava te 2.09.02 Primjene računala u tehničkim sustavima.

Držeći se naputaka za oblik izviješća koje podnosi stručno povjerenstvo za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje izvješćujemo o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti pristupnika.

A. ZNANSTVENA DJELATNOST

1.Znanstveni radovi

1.4. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama

BOLJAT,I., Analiza kurikulumskih modela za tehnološko obrazovanje u svijetu i kod nas, Napredak, Vol. 139, Br. 1, 1998, 44-51 (izvorni znanstveni članak)

Ovaj teorijski rad analizira i usustavljuje brojne kurikulumske modele tehnološkog obrazovanja u svijetu i kod nas. Pokazuje se da su najčešći disciplinarni, modularni i problemski okviri organizacije kurikuluma jer se mogu reducirati na tehnološke modele. Uobičajeni okviri za organizaciju su procesi, kompetencije i zadaci. Nasljeđe tehnokratske tradicije (obrazovanje je proces promjene ponašanja, ciljevi se izražavaju u formi ponašanja, većina ih mora biti mjerljiva, sadržaj i metode su sredstva) također su i modeli utemeljeni na teoriji sustava. Rjeđe se susreću modeli koji naglašavaju sociološku funkciju škole te modeli utemeljeni na filozofskom naglašavanju akcije umjesto iskustva, razvijeni u okružju Kuhnovog paradigmatskog pomaka od stereotipnog zanatskog, industrijskog prema idealnom tehnološkom obrazovanju. Naša iskustva govore o slabom naziranju tih odrednica, osim dijelom sociološke te o zastarjelim ciljevima koji ne pružaju mogućnost punog razvoja intelektualnog potencijala.

Posebni znanstveni doprinos rada je u kvalitetnoj teorijskoj analizi koja rezultira praktičnim prijedlogom za pretežno modularni način realizacije nove taksonomije sadržaja općeg tehnološkog obrazovanja čiji elementi su tehnološka evolucija, metodologija rješavanja tehnoloških problema, tehnološki sustavi, tehnološki resursi, upravljačke tehnologije te uređaji iz privatnog i profesionalnog života. Ova produktivna sinteza ispravlja bitne defekte koji su posljedica međusobno slabo povezanih specijalističkih sadržaja koji odražavaju strukturu pojedinih tehničkih disciplina i naglašavaju praktična umijeća.

BOLJAT, I., Tehnološko obrazovanje - eutanazija ili revitalizacija? (stavovi splitskih gimnazijalaca), Napredak, Vol. 137 , Br. 3, 1996, 5-14 (izvorni znanstveni članak)

Analiziraju se empirijski rezultati istraživanja stavova o tehnološkom obrazovanju na uzorku od 277 učenika trećih razreda splitskih gimnazija: učenici pokazuju znatno veći interes prema projektnom, modularnom pristupu nego klasičnom; značenje tehnologije za budući poziv učenika u znatnoj mjeri ovisi o školskoj spremi i vrsti zanimanja roditelja; kod učenica relativno visoka zainteresiranost postoji samo za primjene u domaćinstvu i medicini; najveći problem čini slaba ili djelomična izobrazba nastavnika, posebice za informatičke i elektroničke sadržaje, pa se za eventualnu realizaciju izbornih programa u gimnaziji preporučuje timski rad pedagoški osposobljenih inženjera s projektantskim iskustvom.

Znanstveni doprinos rada je detekcija i sustavni prikaz tehnoloških tema koje interesiraju učenike pa trebaju biti okosnica modula s funkcijom integriranja bitnih sadržaja tehnološkog obrazovanja definiranih od strane eksperata te spoznaja da je legitimitet tehnološkog obrazovanja u školskom kurikulumu moguće izboriti samo uključivanjem nove filozofije i sadržaja s naglaskom na tehnološku metodu.

1.5. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama

BOLJAT,I., Modularna nastava: područja primjene, istraživanja, iskustva, Školski vjesnik, Vol. 45, Br.2, 1996, 117-129 (pregledni članak)

U radu se kritički evaluiraju rezultati niza empirijskih istraživanja efikasnosti modularnog pristupa dizajniranja kurikuluma koji ističu njegove izvjesne prednosti, posebno s apekta sustavnosti i fleksibilnosti. Naglašava se potreba analize individualnih, a ne prosječnih rezultata jer modularna nastava mora omogućiti motivaciju i osjećaj dostignuća i kod učenika neuspješnih u tradicionalnim akademskim kursevima budući da izravna veza modula s radnom situacijom i profesionalnom praksom traženog stupnja kompetencije omogućava jednostavan transfer.

Znanstveni doprinos je induktivno uočavanje razvoja od faze razvoja individualnih modula ili njihovih skupina do trenda modularizacije koja je sustavni odgovor na usko grlo u pozivnom obrazovanju, a osnovni cilj joj je jačanje kompetencije na budućem radnom mjestu (za učenike) i trenutnom radnom mjestu (za radnike).

BOLJAT, I., Modeli u pedagogiji - nužno zlo ili krajnji doseg, Školski vjesnik, Vol. 45, Br. 1, 1996, 5-14 (pregledni članak)

Razmatraju se interpretacije pojma model, njegove klasifikacije, primjene, zadaće i mogućnosti te njegov odnos spram teorije, posebice u pedagogiji. Modeli se često koriste za spekulativne teorije, a pojmovi model, pristup i teorija se koriste više prema autorskim preduvjerenjima nego prema jasnoj razlici tih koncepata. Model je kvalitetno, a ne strukturno podređen teoriji. Modeliranje je na sadašnjem stupnju razvoja pedagogije pristup koji najbolje vodi teorijskom uozbiljenju njenih disciplina budući da samo u nekim pedagoškim disciplinama eksperimentalni pristup daje zadovoljavajuće rezultate, a većina «teorija» vrijednosno je opterećena. Blaži koncept dopušta uporabu kvalitativnih istraživačkih metoda, bolju povezanost znanosti i svakodnevne prakse, slaba mu je generalizacija i mogućnost predviđanja, anomalije ostavlja po strani i slijedi pozitivnu heuristiku.

Znanstveni doprinos ovog rada je elaboriranje tvrdnje da su najrazvijeniji modeli već sada na stupnju kad ih se može smatrati teorijama u blažem Monshowerovom – Laudanovon - Lakatosevom smislu, dok su kruti, Popperovski zahtjevi neprimjereni pedagogiji koja ih ni ubuduće neće moći ispuniti niti će imati potrebe za tim

BOLJAT,I., Pravci razvoja modularnog koncepta nastave u pozivnom i općem obrazovanju, Školski vjesnik, Vol. 49, Br. 1, 2000, 35-44 (pregledni članak)

U radu razmatra se razvoj modularnog koncepta od stidljivih pojedinačnih pokušaja do sustavnog pristupa modularizaciji. Prikladan je za pozivne škole i relevantan kad je definiran koherentan sustav standardiziranih umijeća, a budući se temelji na kompeticijama predviđenog radnog mjesta, podložni su čestim promjenama. Certifikat je potreban ne samo pojedinačnim modulima već i njihovim kombinacijama. Bolje se prihvaćaju kratki, osvježavajući kursevi od generičkih. Učenicima, slabim u formalnom obrazovanju daje kvalifikaciju.

Znanstvena vrijednost rada leži u naznačavanju rješenja za otežanu integraciju pozivnog i akademskog obrazovanja projektno-problemskim aktivnim pristupom u izgradnji intelektualnih vještina s uravnoteženom funkcionalnom i strukturalnom komponentom. U njemu se stvaranje mreže pojmova internim i eksternim povezivanjem odvija smisleno i paralelno. Vrijedan doprinos ovog rada je i preporuka je da se centralizira evidencija i verifikacija modula, a decentralizira njihova izrada i lokalna adaptacija.

1.6. Znanstveni rad recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa

BILIĆ,H., BOLJAT, I., GRBAC, Z., JADRIĆ, A., MARKOVIĆ,D., SLAPNIČAR, P. Causal model in second generation expert systems: examination, optimisation and learning, Computeration inteligence, Milano, 1990, 149-150 (znanstveni rad)

U radu opisuje se dio uzročnog modela tehničkog svojstva u kojem se koristi mreža čvorova (graf) za reprezentaciju međusobno ovisnih svojstava komponenti sustava. Izrađen je računalni program koji može biti ljuska za uzročne modele u bilo kojoj domeni, s elegantno riješenim traženjem uzroka kvara, kao i posljedica koje nastaju neispravnošću neke komponente dvojakom reprezentacijom grafa. Broj sumnjivih komponenti može se reducirati ako postoje neke druge komponente čiji rad ovisi o istim nenormalnim svojstvima.

Specifični doprinos rada je korištenje karakteristike inžinjerskih sustava da svi čvorovi nisu jednako dostupni, pa u cilju optimizacije ES ispituje najprije najlakše dostupne čvorove, da bi tek ukoliko zaključak nije moguće donijeti prešao na ispitivanje teže dostupnih čvorova.

BOLJAT, I., ČORKALO, A., LUKETIN, I. Information subsystem accompanying failures on machines centres, AMST '90, Trento - Italia, 1990, 50-57 (znanstveni rad)

Predstavljen je informacijski podsustav za praćenje kvarova strojnih centara usklađen sa serijama statističkih pokazatelja o njegovu funkcioniranju.

Doprinos rada je sustava analiza metoda održavanja, s posebnim naglaskom na održavanje prema stanju te informatičku podršku u izboru metode održavanja i njenom provođenju koje kombinira prednosti centraliziranog održavanja (dobro opremljene radionice, jednostavna kontrola i planiranje) s decentraliziranim održavanjem (specijalizacija, brzi servis).

ČORKALO, A., BOLJAT, I. Processing centres diagnosing and maintenaince by means of fault-tree analysis method, AMST '93, Udine, 159-163 (znanstveni rad)

Primjene metode stabla kvarova u dijagnostici i održavanje alatnih strojeva omogućava jednostavno sagledavanje posljedica nekog kvara (odozdo prema gore) i traženje uzroka nekog kvara (odozgo prema dolje). Mogućnosti dubinskog zaključivanja rezultiraju redukcijom broja sumnjivih komponenti.

Rad je prilog razvijanju metodologije primjene metode stabla kvarova u tehničkim sustavima.

1.7. Znanstveni rad recenziran, objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa

BOLJAT, I., Tehnološka metoda: razdjelnica u konfliktu zanatsko-industrijskog i tehnološkog obrazovanja, 125. Sabor hrvatskih pedagoga, Opatija, 1996.,267-274 (znanstveni rad)

Uočavaju se i analiziraju uzroci nezahvalnog statusa tehnološkog obrazovanja među općeobrazovnim sadržajima: prevladavanje jazza lidera i praktičara o osnovnim pitanjima, nedostatak standarda na državnoj razini, pogrešan redoslijed ključnih pitanja, koncepcija tehnologije ograničena na strojeve, ne i na ljude, neadekvatne forme zastupljenosti tehnoloških sadržaja, bijeg od prepoznatljivih, tradicijskih sadržaja i suprotno tome, zadržavanje u eri industijskog emuliranja radnih procesa, neuključenost visokih tehnologija i teškoće integracije s akademskim sadržajima. Tehnologija kao «primjena znanja i znanje primjene» mijenja institucije, kulture, vrijednosti, uvjerenja, ali vrijedi i obrnuto. «Tehnološka metoda» obuhvaća, osim klasičnog rješavanja problema, identifikaciju potreba za tehnološkim rješenjem, njegovu optimizaciju, ocjenu prihvatljivosti te primjenu i uvođenje u život.

Raščlamba spoznaje da je «tehnološka metoda» kao okosnica kurikuluma relevantna za ocjenu zastupljenosti suvremenih trendova tehnološkog obrazovanja više od samog prisustva sadržaja visokih tehnologija daje teorijsko-znanstveni doprinos izgradnji tehnološkog kurikuluma. O važnosti uvođenja ovog pristupa najbolje govori činjenica da nikada prije nije teko malo ljudi razumjelo uređaje i sustave koji nas okružuju, a o teškoćama na tom putu podatak da samo četvrtina nastavnika industrijskog obrazovanja prihvaća prijelaz ka tehnološkom.

ČORKALO, A, BOLJAT, I., Uspješnost realizacije curiculluma tehničke kulture u očima gimnazijalaca, 125. Sabor hrvatskih pedagoga, Opatija, 1996, 354-358 (znanstveni rad)

Cilj empirijskog istraživanja bio je ispitati i analizirati stavove i mišljenja gimnazijalaca o kurikulumu tehničke kulture, opremi koju su koristili tijekom nastave, upotrebi medija, ostvarenim ciljevima općeg tehnološkog obrazovanja, osposobljenosti nastavnika, utjecaju tehnologijskog obrazovanja na njihovo daljnje školovanje te o interesu za izborni, modularno organizirani predmet «Osnove tehnike i tehnologije». Zaključak je da su iskustva učenika s osnovnoškolskim predmetom iz područja tehničke kulture prilično nepovoljna.

Doprinos ovog rada je kritička analiza koja uzroke takvom stanju ponajprije pripisuje preslikanom industrijskom, a ne tehnološkom obrazovanju. Zaključuje se da predmetu treba dati novu šansu, ali s drugačijim sadržajima, problemskim pristupom i modularnom strukturom.

2. Projekti

2.3. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

Kao znanstveni asistent bio je aktivno uključen u tri projekta Ministarstva znanosti i tehnologije (2.01.01.00.07 Umjetna inteligencija – Baze znanja, ekspertni sustavi, 2-06-352 Ekspertni sustavi, 5-07-070 Programiranje sadržaja politehničkog obrazovanja).

4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

4.1. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

- XI international symposium Computer at the university, Cavtat, 1989, 8.10.1-8.10.8

- 12. international symposium Computer at the university, Cavtat, 1990, 8.15.1 -8.15.6

- 14. International Conference I T I' 92, Pula, 1992, 159-165

- International conference on advanced rnanufacturing systems and technology, AMST '87, Opatija, 163-170

- Internacionales Symposium- Flexibile automation -Vysokw Tatry 91, Štrbskw pleso - ČSFR, 1991, 48-49

4.2. Sudjelovanje na domaćim skupovima

- XIV Simpozijum o informacionim tehnologijama, Sarajevo - Jahorina 1990, Sarajevo, 1990, 277.1 - 277.8

- Metode i sadržaj rada s nadarenima, Rijeka, 1989.

-Informatika u obrazovanju, Split, 1990, 268-272

- 1. jugoslavensko savjetovanje o sigurnosti i pouzdanosti u tehnici SIPT '88, Cavtat, 1988, 205-212

- SIPT '90, Cavtat, 1990, 137-146

B. NASTAVNA DJELATNOST

1. Program i uvođenje novih predmeta - dodiplomska nastava

Izrada programa kolegija Strukture podataka i algoritmi te Baze podataka (stud. grupa Informatika, 3. i 4. semestar), Informatike (2. semestar stud. grupa Biologija-Kemija) te Metodike nastave informatike (5-8. semestar stud. grupe Informatika).

Gimnazijski program tehnološkog obrazovanja (koautor I. Luketin) Strukturirano-modularni pristup u nastavi tehničke kulture u gimnaziji prvonagrađen je i otkupljen na Natječaju za izradu nastavnih programa Ministarstva prosvjete, kulture i sporta Republike Hrvatske, 1990. Sugerira strukturirano-modularni pristup kao superioran tradicijskoj kombinaciji učenja tehničkih «minipredmeta» koje slijedi primjena tih znanja putem projektnih aktivnosti. Kritički se analizira stav da je rješavanje problema sekvencijalni niz radnji od uočavanja problema, generiranja i odabira ideja, nalaženje rješenja i njegove provjere. Umjesto toga, postupak se tretira kao iterativan, u svakom daljnjem koraku ideje se zaoštravaju, smanjuje se njihova neodređenost, usavršavaju se sredstva izražavanja. Konačno, predlaže se način implementacije u školski program.

2. Otvaranje, ustrojstvo i organizacija novih laboratorija i praktikuma

Definirao je i realizirao, u suradnji s FESB-om, Praktikume iz Osnova elektrotehnike, Elektronike i Informatike.

6. Mentorstvo diplomskog rada

Kao mentor vodio je dvadesetak diplomskih radova iz elektronike, primjene računala u nastavi i tehničkim sustavima, baza podataka, složenih statističkih metoda i informatičkog kurikuluma.

8. Dodiplomska nastava (predavanja, vježbe, seminari)

Kandidat radi na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu kao asistent za područja elektrotehnike, odnosno računarskih znanosti, a od 1993. kao predavač za područje računarskih znanosti. U tom je periodu realizirao predavanja i vježbe na studijskim grupama Matematika-informatika, Politehnika, Matematika-fizika, Biologija-kemija i Predškolski odgoj, i to iz kolegija: Strukture i organizacija podataka, Baze podataka, Programski jezici (Pascal), Osnove informatike, Elektronsko računalo i praktična matematika, te vježbe iz Informacijskih sustava, Operacijskih sustava, Osnova elektronike, Osnova elektrotehnike, Automatike i Seminar iz programiranja na ERS-u. Od 1997. realizira i kolegij Metodika nastave informatike.

9. Osnivanje i operacionalizacija novih studija

Uz prof. dr. Josipa Milata je glavni inicijator i organizator otvaranja studijske grupe Informatika u kombinaciji najprije s Matematikom, a zatim i s Tehničkom kulturom i Fizikom.

10. Osnivanje i operacionalizacija novih odjela, centara, škola

Kao jedini informatičar na Fakultetu dr. sc. Ivica Boljat pridonio je umnogome da se nedavno formira Zavod za informatiku s desetak nastavnika i suradnika.

11. Osnivanje i operacionalizacija ljetnih škola, tečajeva

Koncem 80-ih godina osmislio je, organizirao i izveo prvu sustavnu informatičku obuku više od 200 nastavnika osnovnih i srednjih škola Splita, Šibenika, Sinja i Dubrovnika te stotinjak inženjera i ekonomista iz BIS-a. 1999. godine organizirao je i definirao program permanentnog informatičkog obrazovanja za splitske nastavnike tehničkog odgoja.

14. Gostujući nastavnik

Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje realizirao je vježbe iz Osnova elektrotehnike, a na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1994-1996. godine predavanja i vježbe iz Operacijskih sustava.

C. STRUČNA DJELATNOST

3. Stručni rad objavljen u međunarodnom časopisu (kao i s njim po vrsnoći izjednačenim časopisom i publikacijom)

BILIĆ, H., BOLJAT, I., GRBAC, Z., JADRIĆ,A., MARKOVIĆ,D., SLAPNIČAR, P., Uzročni model i ekspertni sustavi druge generacije -pretraživanje, optimiziranje i samoučenje, Elektrotehnika, vol. 34, no.3-4, 1991,163-168

Daje se optimizirano top-down pretraživanje s ugrađenim stupnjevima dostupnosti čvorova. Rezultat istraživanja uzročnog modela koristi se u proceduri za generiranje novih produkcijskih pravila – komponenti učenja. Zanemarujući međučvorove uključene u tijeku zaključivanja, neispravno svojstvo i njegov uzrok mogu se napisati u formi produkcijskih pravila, što se naziva samoučenjem. Nova pravila se u sustav mogu dodavati samo ako su ortogonalna, s različitim primarnim simptomima i akcijama u odnosu na postojeće. Postoji li više pravila s jednakim primarnim simptomima primjenjuje se princip integracije, dok se proces kombinacije koristi za dodavanje pravila s istom akcijom u postojeće pravilo.

4. Stručni rad objavljen u domaćem časopisu

BOLJAT, I., ČORKALO, A., LUKETIN, I. Primjena regresijske analize u Brodograđevnoj industriji Split, Privreda Dalmacije, 1-2, 51-55, 1991.

Vrlo velike mogućnosti primjene zbog podudarnosti prirode toka polinomijalne regresijske metode (rastuća ili padajuća, s ekstremima ili bez, s infleksijom ili bez, ponašanje u okolini rubnih točaka) u odnosu na polinomsku, hiperboličnu i eksponencijalnu pokazale su se u Brodograđevnoj industriji za predviđanje troškova izgradnje brodova i produktivnosti unutar tehničkih mogućnosti navoza, čak i van raspona iskustvenih podataka.

5. Stručni rad objavljen u zborniku radova s međunarodnog stručnog skupa

BILIĆ, H., BOLJAT, I., GRBAC, Z., JADRIĆ, A., MARKOVIĆ,D., SLAPNIČAR, P., An experiment with a knowledge base, XI international symposium Computer at the university, Cavtat, 1989, 8.10.1-8.10.8

Glavne aktivnosti u razvoju sustava znanja su prikupljanje znanja i njegovo oblikovanje, izrada mehanizma zaključivanja i podrezivanja alternativa u cilju popravljanja performansi. U radu realiziran je primjer organizacije baze znanja korištenjem triju relacija – za prikaz uvjeta, zaključaka i varijabli.

BILIĆ, H., BOLJAT, I., GRBAC, Z., JADRIĆ, A., MARKOVIĆ,D., SLAPNIČAR, P. Generation of causal model in second generation expert system, 12. international symposium Computer at the university, Cavtat, 1990, 8.15.1 -8.15.6

Dat je primjer strukture pravila za ekspertne sustave druge generacije, njihovo inicijalno formiranje, postupak dobivanja novih pravila integracijom i kombinacijom, te prijedlog organizacije baze znanja druge generacije ekspertnih sustava u kojoj se pravila komplementiraju uzročnim modelom.

BILIĆ, H., BOLJAT, I., GRBAC, Z., JADRIĆ, A., MARKOVIĆ,D., SLAPNIČAR, P., A forward reasoning algorithm, 14. International Conference I T I' 92, Pula, 1992, 159-165

Realiziran je mehanizam unaprijednog zaključivanja u ekspertnom sustavu temeljenom na bazi znanja u formi produkcijskih pravila. Predloženom algoritmu bili su postavljeni zahtjevi kao što su jednostavna upotreba, u cjelosti vidljiv tijek zaključivanja te podjednako dobro funkcioniranje i za numeričke i nenumeričke varijable. Za implementaciju algoritma koristilo se pet pomoćnih baza podataka, a funkcioniranje modula napisanog u C-u uspješno je testirano kako korištenjem generatora primjera, tako i na konkretnim primjerima.

ČORKALO, A., BOLJAT, I. Reliability analysis and proposal for accompainment of tool machine failures, International conference on advanced rnanufacturing systems and technology, AMST '87, Opatija, 163-170

Analiziraju se krivulje pouzdanosti alatnih strojeva dobivene dugogodišnjim praćenjem određenog broja alatnih strojeva, uz izračunavanje pouzdanosti, gotovosti i raspoloživosti.

ČORKALO, A., BOLJAT, I. Information subsystem in maintenance system pupdoseful for machining centres, 2. Internacionales Symposium- Flexibile automation -Vysokw Tatry 91, Štrbskw pleso - ČSFR, 1991, 48-49

U radu prikazuje se informacijski podsustav za održavanje strojnih centara koji se temelji na E-R modelu podataka čija su bitna svojstva razumljivost, prirodnost, racionalnost i fleksibilnost. To je snažno oruđe za efikasno, točno i pravovremeno ustanovljenje parametara potrebnih operativnom radu i definiranju politike održavanja.

ČORKALO, A.; BOLJAT, I. Application of fault -three analysis by the diagnosing and maintenance processing centers, 4. internationales DAAM symposium, Brno, 1993, 63-64

Daje se aplikacija metode stabla kvarova u održavanju alatnih strojeva s dubinskim zaključivanjem u traženju uzroka i/ili posljedica kvara.

6. Stručni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg stručnog skupa

LUKETIN, I., BOLJAT, I., ČORKALO, A. Mikroračunalo - temelj uvodnog fizičkog laboratorija, XIV Simpozijum o informacionim tehnologijama, Sarajevo - Jahorina 1990, Sarajevo, 1990, 277.1 - 277.8

Kritički osvrt na tradicijski laboratorij pokazuje nepovoljan omjer vremena koje student utroši u izvedbi pokusa i obradi rezultata te cijene opreme laboratorija naspram postignuća željenih ciljeva. Suvremeni laboratorij koncipiran je tako da uz nisku cijenu obuhvati sve bitne metode i tehnike laboratorijskog rada što manjim brojem vježbi, izbjegavajući uređaje koji su učenicima «crne kutije».

Vrijednost rada je u produktivnoj sintezi skupa laboratorijskih vježbi utemeljenih na primjeni računala iz uvodnog kursa fizike za studente prirodoslovnih i tehničkih fakulteta.

BOLJAT, I., ČORKALO, A., LUKETIN, I. Ispitivanje svojstava materijala istezanjem - primjena mikroračunala, Metode i sadržaj rada s nadarenima, Rijeka, 1989.

Rad predstavlja konkretnu aplikaciju informatičke tehnologije u obrazovanju. Uređaj za ispitivanje svojstva materijala kod istezanja nastao je kao rezultat rada sa studentima na način da se osposobe za rad s nadarenim učenicima u školama prirodoslovnih i tehničkih usmjerenja. Uređaj omogućuje laboratorijski rad u kojem naglasak nije samo na proširenju područja mjerenja, mogućnosti prikupljanja većeg broja podataka i izvještavanju u realnom vremenu, već prije svega oslobađanje od zamornog i dosadnog rada te koncentraciji na obradi i interpretaciji podataka primjenjujući uobičajene matematičke metode.

Vrijednost rada je što na originalnom primjeru vjerno pokazuje da se integracijom rada nadarenih učenika i nastavnika osnovne škole ispunila dvostruka svrha – razvijanje i poticanje interesa za primjenu tehnoloških inovacija te uvođenje učenika u znanstveni način rada.

LUKETIN, I., BOLJAT, I., ČORKALO, A. Osposobljavanje budućih nastavnika za rad s učenicim nadarenim za znanost i tehnologiju, Metode i sadržaj rada s nadarenima, Rijeka, 1989.

Pristupilo se osmišljavanju, projektiranju, izradi i primjeni originalnog uređaja za mjerenje sile teže pomoću računala. Način laboratorijskog rada učenika s uređajima temeljenim na modernim tehnologijama treba omogućiti vježbanje eksperimentalnih tehnika bliskih onima iz znanstvenih laboratorija. Metodičke upute idu za tim da učenici ne smiju dobiti pogrešan dojam da se uloga istraživača svodi na puko korištenje modernih tehničkih pomagala, već da su ključne aktivnosti dizajn eksperimenta te analiza, interpretacija i primjena rezultata.

LUKETIN, I., BOLJAT, I. Fizički laboratorij podržan mikroračunalom, Informatika u obrazovanju, Split, 1990, 268-272

Demonstriraju se i naglašavaju prednosti primjene mikroračunala u laboratoriju: prikupljanje velikog broja podataka, proširenje mjernog opsega, povećanje točnosti mjerenja i računanja, povećanje informativnosti izvještaja, obrada u realnom vremenu, obavljanje rutinskih zamornih radnji te fleksibilnost, odnosno mogućnost zamjene većeg broja instrumenata

BILIĆ, H., BOLJAT, I., Osvrt na stanje u informatičkom obrazovanju u Splitu, Informatika u obrazovanju, Split, 1990, 78-82

Dajući osvrt na stanje u informatičkom obrazovanju u Splitu primarnim zadatkom smatra se podizanje nivoa znanja osnovnoškolskih nastavnika, pri čemu je iskustvo pokazalo da najviše afiniteta imaju nastavnici matematike, a najmanjim problemom je ocijenjena neadekvatna oprema. Nužno je dodatno uskladiti srednjoškolske i fakultetske kurikulume s ACM-ovom modelom jezgrenih i izbornih predmeta.

BILIĆ, H., BOLJAT, I., GRBAC, Z., JADRIĆ, A., MARKOVIĆ,D., SLAPNIČAR, P. Prijedlog organizacije baze znanja za ekspertske sustave druge generacije, XIV simpozijum o informacionim tehnologijama, Sarajevo-Jahorina 1990, Sarajevo, 1990, 153-159

Diskutirana je realizacija baze znanja korištenjem standardnog relacijskog sustava za upravljanje bazama podataka. Aplikacija se odnosi na produkcijska pravila – ekspertne sustave 1. generacije i omogućava efikasno zaključivanje unaprijed i unatrag («forward chaining» i «backward chaining»). Prva generacija ekspertnih sustava zasnovana je u potpunosti na heurističkom znanju u formi pravila, što rezultira značajnim ograničenjem – sustav ne funkcionira izvan područja definiranog pravilima. U drugoj generaciji ES omogućeno je dubinsko zaključivanje koje, ukoliko ne dođe do rješenja unutar područja definiranog produkcijskim pravilima, ne dovodi do prekida rada već prelazi na zaključivanje preko modela sustava. Cilj je spojiti najbolja svojstva oba pristupa: heuristička pravila za dobivanje bržeg rješenja, a dubinsko zaključivanje kada prostor nije pokriven heurističkim pravilima.

ČORKALO, A., BOLJAT, I. Doprinos neposredne obrade kvarova pomoću računala kvaliteti proračuna pouzdanosti i raspoloživosti tehničkih sustava, 1. jugoslavensko savjetovanje o sigurnosti i pouzdanosti u tehnici SIPT '88, Cavtat, 1988, 205-212

Predlaže se nov način kodiranja kvarova te daje tijek programske obrade za analizu kvarova u nekom vremenskom razdoblju Warnier-Orrovim dijagramima. Jednostavni su i prikladni za korištenje a vrlo moćni jer izravno daju osnovu za pisanje strukturiranih programa.

BOLJAT, I., ČORKALO, A., LUKETIN, I. Polinomijalna regresija, SIPT '90, Cavtat, 1990, 137-146

U radu prikazan je elegantan način rješavanja problema polinomijalne regresije oblika y = a x ^b + c tako da se problem svede na trivijalno rješenje jedne nelinearne jednadžbe umjesto neugodnog sustava nelinearnih jednadžbi (u slučaju «loših podataka» loše funkcioniraju i Newton-Raphsonova i metoda najstrmijeg pada pa ili sporo konvergiraju ili čak divergiraju).

7. Sudjelovanje na međunarodnom stručnom skupu (navedeno u radovima)

8. Sudjelovanje na domaćem stručnom skupu (navedeno u radovima)

11. Stručni projekti – programski paketi za računalo

Izradio je veći broj programskih paketa kao što su oni za potrebe Splitske banke (Upravljanje virtualnim mašinama), BIS-a (Regresija) i Fakulteta (plaće, autorski honorari).

15. Ostale stručne aktivnosti

Od 1990 – 1993. godine Ivica Boljat bio je ravnatelj (uz nastavni rad) Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, a tri godine prije toga bio je pročelnik Zavoda za politehniku na istome Fakultetu. Od 1990-1993. bio je i član Izvršnog vijeća SO Solin, a od 1997. član Poglavarstva Grada Splita za resor prosvjete i tehničke kulture. U tom vremenu riješeni su mnogi prostorni i organizacijski problemi, a nekoliko inovacija u predškolskim ustanovama Splita, posebno u izbornim sadržajima i izbalansiranom odnosu prema privatizaciji, podiglo je kvalitetu stručnog rada među vodeće u državi.

ZAKLJUČNO MIŠLJENJE, OCJENA I PRIJEDLOG

Dr. sc. Ivica Boljat ispunjava propisane uvjete Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, uvjete Zakona o visokim učilištima te uvjete Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

Ima znanstvene radove iz Obrazovanja - primjene računala u nastavi, Računarskih znanosti – ekspertnih sustava te Primjene računala u tehničkim sustavima u referiranim znanstvenim časopisima i zbornicima s međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova, stručne radove u stručnim časopisima i zbornicima s međunarodnih i domaćih skupova, sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima, aktivno sudjelovanje na skupovima u zemlji i inozemstvu, izvođenje nastave iz nekoliko znanstvenih polja i mnoštva kolegija na nekoliko fakulteta, vođenje diplomskih radova, izradu fakultetskih i srednjoškolskih nastavnih programa, laboratorijskih vježbi, programskih paketa te aktivno sudjelovanje u uvođenju novih studijskih grupa i formiranju zavoda. Napisao je 10 znanstvenih radova (dva rada objavljena u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama, tri rada u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama, tri rada objavljena u zborniku s međunarodnog znastvenog skupa i dva rada objavljena s domaćeg znanstvenog skupa).

Nedovoljna isprofiliranost i etabliranost znanstvene discipline metodika nastave informatike (teškoće da se nakon magisterija iz računarskih znanosti definira doktorat iz discipline didaktika) kao i neprecizna taksonomija znanstvenih područja sa stajališta metodike nastave informatike (dileme: 2.09.03 Računarske znanosti ili 5.04.01. Informacijske znanosti ili 5.07.03. Odgojne znanosti) s jedne strane, te intenzivni angažman na rukovodećim funkcijama na Fakultetu i Poglavarstvu s druge, privremeno su smanjili moguću znanstvenu produkciju. Širina tehničkog, informatičkog, didaktičkog i metodološkog obrazovanja otvaraju mogućnosti intenzivnijeg znanstvenog teorijskog i empirijskog istraživanja u obrazovanju, posebice primjene inteligentnih tutorskih sustava u nastavi te informatičkog i tehnološkog kurikuluma, kao i primjene naprednih statističkih metoda u obrazovanju.

Stoga predlažemo Matičnom povjerenstvu da se, prema Zakonskim uvjetima i uvjetima Rektorskog zbora dr. sc. Ivici Boljatu omogući daljnji postupak kojim će se izvršiti njegov izbor u zvanje docenta za raspisano radno mjesto na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu.

Zagreb, rujna 2002.

Stručno povjerenstvo:

______________________

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

________________________

Dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

_____________________

Dr. sc. Damir Boras, docent

Znanstveno-nastavnom vijeću

Filozofskog fakulteta

Zagreb

I. Lučića 3

Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća od 9.XII. 2002. g. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor (ponovni izbor) u nastavno zvanje predavača za predmet francuski jezik u Kabinetu za strane jezike u Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu, podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Narodnim novinama br. 35/2002. od 5. IV. 2002. javila se jedna pristupnica:

Irina Devčić

Irina Devčić, državljanka Republike Hrvatske, rođena je 1954. g. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Rabatu. Diplomirala je 1986. g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu francuski jezik i književnost kao prvi predmet i španjolski jezik kao drugi predmet.

Od 1986. do 1994. g. radi kao profesor francuskog jezika u Centru za obrazovanje “Rade Končar” s pola radnoga vremena. Od 1994. g. do danas zaposlena je u IV. gimnaziji kao profesor francuskoga jezika također na pola radnoga vremena. Drugu polovicu radnoga vremena od 1986. do 1989. g. obavlja kao honorarni nastavnik francuskoga jezika u Višoj medicinskoj školi u Zagrebu. Od 1989. g. primljena je u stalni radni donos u Višoj medicinskoj školi, na pola radnoga vremena, na mjesto predavača za francuski jezik za potrebe studija VI. i VII. stupnja, za studente Više medicinske škole i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Uz nastavnički rad, Irina Devčić sastavila je stručna skripta “Tekstovi za nastavu francuskog jezika za studente Visoke zdravstvene škole” u svrhu poboljšanja nastave francuskoga jezika. Osim toga za potrebe škole prevodi stručne tekstove iz zdravstvenoga i medicinskog područja.

Kao profesor francuskoga jezika u IV. gimanziji, redovito je sudjelovala u okviru stručnoga obrazovanja na seminarima i stručnim skupovima koje je u našoj zemlji organiziralo Ministarstvo prosvjete i športa RH te na stručnim seminarima u Parizu i u Klagenfurtu.

Učenici Irine Devčić redovito sudjeluju na natjecanjima u znanju jezika u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa RH i Hrvatskog filološkog društva – Sekcije za strane jezike.

ZAKLJUČAK

Iz iznesenoga proizlazi a u skladu sa Zakonom o visokim učilištima (članak 80.) da Irina Devčić može ponovno biti izabrana u zvanje predavača jer ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete Rektorskog zbora.

Iako Irina Devčić radi kao nastavnik francuskog jezika u IV. gimnaziji i već dulji niz godina predaje francuski jezik u Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu, a kako ovo povjerenstvo nema potvrdu o tome da je Irina Devčić povodom prvog izbora u zvanje predavača u Visokoj zdravstvenoj školi održala nastupno predavanje i da je to predavanje potvrdno ocijenjeno, ovo povjerenstvo predlaže da pristupnica održi nastupno predavanje pred stručnim povjerenstvom budući da je riječ o jeziku struke i specijaliziranoj terminologiji koje pristupnica predaje studentima visoke škole.

Nakon ispunjavanja ovoga uvjeta, stručno povjerenstvo predlaže da se Irina Devčić ponovno izabere u zvanje predavača za francuski jezik u Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu.

U Zagrebu, 16.XII. 2002.

1. dr. sc. Yvonne Vrhovac

Odsjek za roman istiku, Filozofski fakultet, Zagreb

2. mr. sc. Darja Damić Bohač,

Odsjek za romanistiku, Filozofski fakultet Zagreb

3. dr.sc. Vjekoslav Ćosić,

Odsjek za romanistiku, Filozofski fakultet, Zadar

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti - polje jezikoslovlje i Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

PREDMET: izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Ruski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj redovitoj sjednici od 11. listopada 2002. imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Ruski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Povjerenstvo u sastavu dr. se. Željka Fink Arsovski, izv. prof, dr. se. Milenko Popović, red. prof. i dr. se. Natalija Vidmarović, doc. podnosi izvještaj i daje mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje.

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen 21. lipnja 2002. u Glasu Slavonije prijavila se Slavica Juriša. Pedagoški fakultet u Osijeku uputio je 12. rujna 2002. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje pristupnice Slavice Juriše.

Slavica Juriša je rođena u Granju, Požega, 1946. godine. Tamo je završila osnovnu školu i gimnaziju. Od općine je dobila stipendiju za studij ruskoga jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je diplomirala 1972. godine. Još je kao apsolventica počela predavati ruski jeziku na gimnaziji u Osijeku. Od 1978. je radila na Pedagoškom fakultetu u Osijeku pri Sveučilišnoj katedri za strane jezike. Prvih je deset godina predavala ruski kao jezik struke na Pravnom i Medicinskom fakultetu, a od 1985. predaje i na Ekonomskom fakultetu. Kad je započeo Domovinski rat, pristupnica je počela predavati ruski jezik i na Pedagoškom, Poljoprivrednom i Tehnološkom fakultetu.

Slavica Juriša je pripremila radne materijale i skripte za studente fakulteta na kojima je predavala ruski kao jezik struke:

Radni materijali (Ekonomičeskij fakul'tet, I i II kursy)

Delovaja korespodencija (Ekonomičeskij fakul'tet, I i II kursy)

Radni materijali (Juridičeskij fakul'tet, I i II kursy)

Radni materijali za studente Medicinskoga fakulteta i Više medicinske škole

Radni materijali za studente Prehrambeno-tehnološkoga fakulteta (Tehnologičeskij

fakul'tet, I i II kursy).

Tijekom svih godina vrlo je aktivno prevodila stručne tekstove za različita poduzeća Osječke regije (gotovo za sva koja su surađivala s Ruskom Federacijom): Institucionalne preobrazbe u srednjoročnoj perspektivi (23 str.) Planiranje marketinga u međunarodnom okviru (26 str.) Međunarodni marketing (40 str.)

Dogovor o ekonomskoj zajednici (217 str.)

Od 1980. do 1982. je bila vanjski suradnik Zavoda za PPS u Osijeku i voditeljica Aktiva za strane jezike. Organizirala je seminare za predavače ruskoga jezika u Osječkoj regiji i za te je seminare pripremala kompletne radne materijale.

Pristupnica je nekoliko puta bila na stručnom usavršavanju u Rusiji. 1990. je sudjelovala na 7. svjetskom kongresu predavača ruskoga jezika i književnosti na visokim učilištima. Nastupila je s dva izlaganja: jednim s temom iz lingvistike (Principi u menadžerskom jeziku) i drugim s temom iz književnosti (Poetika Gogoljeva stvaralaštva u našoj književnosti).

Upisala je poslijediplomski studij iz književnosti na Filološkom fakultetu, položila sve ispite predviđene planom i programom, gotovo dovršila magistarski rad, ali ga zbog ratne situacije nije obranila.

Pristupnica Slavica Juriša ima 32 godine radnoga staža. Svoj posao obavlja vrlo dobro i savjesno.

Budući da pristupnica zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima, te sve uvjete propisane Odlukom Rektorskoga zbora visokih učilišta, stručno je povjerenstvo mišljenja da Slavica Juriša ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Ruski jezik na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku.

Članovi povjerenstva:

dr. se. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.

dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

dr. sc. Natalija Vidmarović, doc.

Zagreb, 18.12.2002.

Filozofski fakultet Zagreb

Odsjek za psihologiju

Vijeću Odsjeka za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Andree Vranić

Andrea Vranić, prof. psihologije, zaposlena je od 1. ožujka 2001. kao znanstvena novakinja na projektu "Kibernetičko modeliranje ličnosti" (broj 130705). Od početka svog radnog odnosa Andrea Vranić je uključena u sva istraživanja koja provode članovi projektnog tima. Protekle je godine aktivno sudjelovala na znanstvenom skupu 13. Dani psihologije u Zadru, te na 6. Alpe-Jadran psihološkom simpoziju održanom u Roveretu, Italija. Dosada je objavila četiri rada, od toga dva ove godine.

Andrea Vranić bila je suorganizator i sudionik međunarodne ljetne škole pod pokroviteljstvom HESP-a iz Budimpešte i IUC-a iz Dubrovnika pod nazivom Cross-cultural psychology: Social, Cognitive and Personality Processes. Ljetna škola je održana u srpnju i kolovozu 2002. Također je vrlo aktivno sudjelovala u organizaciji i provedbi novog sustava razredbenog postupka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Uz svoj istraživački rad Andrea Vranić je pomagala u izvođenju vježbi i seminara u okviru nastave iz kolegija "Učenje, mišljenje i inteligencija" na Odsjeku za psihologiju. Ove je godine upisala i poslijediplomski studij znanstvenog usavršavanja na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Andrea Vranić ne zanemaruje ni svoje stručno psihološko obrazovanje te je u proteklom razdoblju pohađala edukaciju iz Gestalt psihoterapije. Aktivno sudjeluje u radu savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta.

Iz navedenog se vidi da je Andrea Vranić vrlo aktivna na svim područjima znanstvene i stručne psihološke djelatnosti te da uspješno obavlja svoje zadatke.

U Zagrebu, 14. 02. 2003.

Voditelj projekta:

prof. dr. sc. Predrag Zarevski

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za psihologiju

U Zagrebu.14.2.2003.

Vijeću Odsjeka za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Darije Rovan

Daria Rovan primljena je kao suradnica na znanstveni projekt Ministarstva znanosti i tehnologije pod naslovom “Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole” pod brojem 130713 (voditelj prof. dr. Vlasta Vizek Vidović) . U međuvremenu završetkom tog projekta nastavila je raditi kao znanstveni novak na novom projektu «Kognitivni i socio-emocionalni čimbenici učenja matematike» pod brojem 130413 pod voditeljstvom dr. Vesne Vlahović Štetić.

Daria Rovan je na temelju uspješno položenog kvalifikacijskog ispita u akademskoj godini 2003/2004. upisala trogodišnji poslijediplomski doktorski studij u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Od početka svog rada u Odsjeku uključena je u izvođenje seminara i vježbi iz više kolegija: Psihologija obrazovanja djece s teškoćama u školi, Psihologija odgoja i obrazovanja (za pedagoge), te Metodika nastave psihologije. U nastavničkom radu pokazala je dobro poznavanje suvremenih nastavnih metoda i na iznimno zanimljiv način je osmislila vježbe iz kolegija Psihologija obrazovanja djece s teškoćama u školi. Valja istaknuti da je studentski rad izrađen u okviru tog kolegija pod supervizijom D. Rovan dobio ove godine Nagradu Filozofskog fakulteta Franjo Marković.

Štoviše D. Rovan je prvi autor rada (zajedno s V. Vizek Vidović) objavljenog u međunarodnom časopisu Thinking classroom ( 2003., 4/1.) pod naslovom “Service learning in the university - a case study” u kojem je upravo izložena koncepcija i opisano iskustvo sa spomenutim kolegijem.

Uz nastavni rad Daria Rovan je sustavno i odgovorno radila na dovršavanju prvog projekta, dok je u okviru drugog započela i rad na svojoj disertaciji u području psihologije učenja matematike na visokoškolskoj razini.

Uz rad na znanstvenim projektima Daria Rovan je nastavila sa stručnim usavršavanjem. Tako je pohađala seminar za izobrazbu nastavnika “Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje”, te je uključena u višegodišnji studij “Integrativne psihoterapije za djecu i mlade” koju u Sloveniji organizira «EAG - Fritz Perls Institut» iz Njemačke. Uz to sudjelovala je i u međunarodnom intenzivnom seminaru «Educational policy analysis» u Bohinju, Slovenija gdje je prezentirala rad pod naslovom «Approaches to student assessment».

Ističe se i svojim radom kao savjetovateljica u Psihološkom savjetovalištu za studente pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao i u savjetovalištu Centra za psihosocijalnu pomoć stradalnicima iz Domovinskog rata. Član je Hrvatskog psihološkog društva i Evropskog udruženja za istraživanje učenja i poučavanja (EARLI).

Voditeljice projekata u kojima je Daria Rovan sudjelovala u protekloj godini visoko ocjenjuju njezin doprinos projektima te smatraju da je podjednako uspješno obavljala i sve svoje nastavne i stručne zadatke.

Voditeljica projekta 130713 Voditeljica projekta 130413

Vlasta Vizek Vidović Vesna Vlahović-Štetić

dr. sc. Nenad Prelog, red. prof.

dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

dr. sc. Damir Boras, docent

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je 11. listopada 2002. u povjerenstvo za podnošenje izvješća o tome zadovoljava li mr. sc. Hrvoje Stančić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Teorijski model postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata”, te o tome Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Mr. sc. Hrvoje Stančić rođen je 1970. god. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1996. god. studijske grupe Informatologija, smjer opća informatologija, i Engleski jezik i književnost. Na istom fakultetu upisao je poslijediplomski studij informacijskih znanosti, te 2001. god. obranio magistarski rad pod naslovom “Upravljanje znanjem i globalna informacijska infrastruktura”.

Od 1996. god. kandidat je znanstveni novak na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje sudjeluje u radu na tekućim projektima. Od 2002. god. istražuje na projektu “Organizacija informacija i znanja u elektroničkom obrazovnom okruženju” voditeljice prof. dr. sc. Jadranke Lasić-Lazić. God. 2001. izabran je u stručno zvanje asistenta na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od akad. god. 1996./1997. kandidat sudjeluje u izvođenju dijela vježbi iz predmeta “Sustavi za označivanje i pretraživanje”, a od akad. god. 2002./2003., uz odobrenje Fakultetskog vijeća, samostalno izvodi nastavu (predavanja i vježbe) iz predmeta “Osnove informacijske tehnologije”. Kandidat također samostalno izvodi nastavu iz predmetâ “Informacijska tehnologija I.” i “Informacijska tehnologija III.” na izvanrednom studiju bibliotekarstva u organizaciji Odsjeka za informacijske znanosti.

Mr. sc. Hrvoje Stančić dosad je objavio dvadeset i jedan znanstveni, stručni i pregledni rad od kojih su dva tiskana u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom, dok su ostali tiskani u znanstvenim zbornicima i zbornicima radova domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Sudjelovao je s referatom u radu petnaest znanstvenih skupova, od čega šest međunarodnih.

Predlažući temu doktorske disertacije, mr. sc. Hrvoje Stančić pokazuje da namjerava nastaviti svoja prethodna istraživanja. U magistarskom radu obradio je probleme digitalizacije, upravljanja dokumentima i upravljanja znanjem u svjetlu osiguranja dostupnosti informacija i znanja kao temeljnih elemenata globalnog informacijskog društva. U doktorskoj disertaciji namjerava istražiti problem postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata. Termin “informacijski objekt” autor koristi za bilo koje gradivo koje korisniku pruža određenu informaciju, a uz predmetak “elektronički” koristi ga za gradivo nastalo uz pomoć informacijske tehnologije bez obzira je li to njegov izvorni oblik ili je riječ o gradivu u klasičnom obliku prenesenom u elektroničku okolinu. S obzirom na činjenicu da informacijska tehnologija (hardver i softver) vrlo brzo zastarijeva, očuvanje gradiva u elektroničkom obliku postaje upitno već nakon kratkog vremena čuvanja, a samim time i mogućnost njegova pregleda, pretraživanja i dokazivanja autentičnosti postaje nepouzdana. Kandidat će istražiti probleme očuvanja autentičnosti na tri međusobno povezane razine od kojih se sastoje informacijski objekti: fizičkoj, logičkoj i konceptualnoj. Istražit će probleme autentičnosti na fizičkoj razini, a to je razina zapisa elektroničkog informacijskog objekta na neki medij i na njoj se ne odvija nikakva značenjska interpretacija. Istražit će logičku razinu, koja određuje način fizičke organizacije zapisa, te konceptualnu razinu, tj. onu razinu elektroničkog informacijskog objekta na kojoj se taj objekt prepoznaje kao smislena cjelina. Problemi očuvanja se na fizičkoj razini očituju kao problemi trajnosti medija i zapisa na njima, na logičkoj kao problemi pravilnog prepoznavanja i čitanja zapisa, a na konceptualnoj kao problemi mogućnosti postojanja više logičkih zapisa iste konceptualne realizacije kao i mogućnosti da bilo koji od njih može biti važan za očuvanje bitnih karakteristika realizacije i za kasnije dokazivanje njezine autentičnosti. Kandidat će stoga istražiti probleme koji se javljaju pri očuvanju odnosa i veza kako između razina pojedinih objekata, tako i između samih objekata. Pri takvom istraživanju kandidat ne može promatrati elektroničke informacijske objekte kao odvojene cjeline, već će, zbog toga jer oni zadržavaju cjelovitost i autentičnost samo ako im je osim sadržaja i strukture očuvan i kontekst, istražiti i utjecaj konteksta na njihovo očuvanje na dulji vremenski rok. Također će istražiti probleme koji se javljaju pri definiciji granice pojma složenih elektroničkih informacijskih objekata (na primjer, dinamička Web stranica s pozadinskom bazom podataka koja se često ažurira iz različitih izvora i sl.), te pri očuvanju i naknadnoj mogućnosti dokazivanja njihove autentičnosti.

Kandidat, dakako, ne može mimoići analizu formata zapisa zbog procjene njihove pogodnosti za očuvanje na dulji vremenski rok, te probleme certifikacijskih služba koje su nužne za dodjeljivanje digitalnih potvrda o identitetu kako bi se mogao uspostaviti sustav digitalnih potpisa čime se štiti integritet podataka i stvara preduvijet za povjerenje u autentičnost elektroničkih informacijskih objekata.

U suvremenoj teoriji i praksi informacijskih znanosti dimenzija postojanog očuvanja elektroničkih informacijskih objekata predstavlja gorući problem, a pouzdana i kvalitetna rješenja još uvijek nisu pronađena. Kandidat će analizirati dosadašnje teorijske modele, te istražiti na njima temeljena inozemna i domaća rješenja i dati prilog procesu oblikovanja teorijskog modela.

Zbog toga predložena problematika zaslužuje da bude obrađena u doktorskoj disertaciji.

Kandidat je za mentora predložio prof. dr. sc. Nenada Preloga.

Povjerenstvo utvrđuje da kandidat ispunjava sve uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije iz informacijskih znanosti izvan doktorskog studija, jer ima magisterij znanosti iz informacijskih znanosti, jer radi više od godinu dana na znanstveno-nastavnoj ustanovi i uključen je u rad na znanstvenom projektu, a također je objavio više izvornih znanstvenih radova. Istodobno smatra da je predložena tema znanstveno relevantna i metodološki utemeljena.

U skladu s iznesenim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o

da mr. sc. Hrvoju Stančiću prizna pravo na pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i da prihvati temu njegove disertacije pod naslovom “Teorijski model postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata”.

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da kao mentora pri izradi disertacije odredi prof. dr. sc. Nenada Preloga.

Zagreb, 17. veljače 2003.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nenad Prelog, red prof.

dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

dr. sc. Damir Boras, docent

Dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

Dr. sc. Olga Perić, izv. prof.

Dr. sc. Mate Križman, red. prof.

Zagreb, 16. siječnja 2003.

Predmet: mr. sc. Gorana Stepanić –

izvještaj o ispunjavanju uvjeta za stjecanje

doktorata znanosti izvan doktorskoga studija

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 20. studenog 2002. izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Gorana Stepanić uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema pod naslovom: Hrvatsko pjesništvo na latinskom u sedamnaestom stoljeću: stilske tendencije i žanrovski inventar, s prof. dr. sc. Darkom Novakovićem kao mentorom. Podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Gorana Stepanić rođena je u Zagrebu 22.XI.1973. Maturirala je 1992. u Jezičnoj (XVI.) gimnaziji i iste godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisala studij komparativne književnosti i latinskoga jezika i rimske književnosti. Diplomirala je 1997. (Stih crkvene pjesme u nekih hrvatskih crkvenih pjesmarica od sedamnaestog do dvadesetog stoljeća, mentor prof. dr. Zoran Kravar). Dobitnica je Rektorove nagrade za akad. god. 1996/97. U studenom 1997. zapošljava se kao znanstveni novak na projektu Neolatina Croatica (voditelj prof. dr. Darko Novaković). U travnju 2000. izabrana je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta. Magistarski rad pod naslovom "Jišajida" Kajetana Vičića obranila je 29. IX. 2001. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. Dunja Fališevac, predsjednica, prof. dr. Darko Novaković, mentor i član, prof. dr. Ivan Golub, član povjerenstva. U listopadu iste godine izabrana je u istraživačko zvanje asistenta.

U magistarskom radu Gorana Stepanić iscrpno je analizirala latinski ep riječkoga teatinca Kajetana Vičića, postumno tiskan 1700. Iako je riječ o najduljem primjerku žanra u cjelokupnom hrvatskom latinizmu, o njemu se do sada nije pisalo, a sam se autor ni uzgredno ne spominje ni u najopsežnijim povijestima nacionalne književnosti. Nalazeći se tako u istinskoj poziciji pionirskoga istraživača, Gorana Stepanić uspjela je vrlo oskudnu primarnu faktografiju proširiti nekim važnim zaključcima, a u središnjem dijelu svojega rada utemeljeno je, i vrlo sustavno, istražila pripovjednu dimenziju Vičićeva epa. U sažetom obliku taj je rad objavljen u zborniku Hrvatska književna baština, ur. D. Fališevac, J. Lisac i D. Novaković, Zagreb, 2002, str. 531-574.

Gorana Stepanić objavila je i četiri znanstvena rada koji nisu u vezi s njezinim magisterijem. Dva su od njih posvećena latinskim tekstovima Marka Marulića, zbirci Pedeset priča (»Quinquaginta parabolae - tipologija površinskih narativnih struktura«, Colloquia Maruliana IX, Split, 2000, str. 419-430) odnosno Instituciji i Evanđelistaru (»Karakterizacija likova u Instituciji i Evanđelistaru - može li lik probiti granice žanra?«, Colloquia Maruliana X, Split, 2001, str. 87-102). Autorica je u njima Marulićeve tekstove podvrgnula inovativnom naratološkom i genološkom čitanju, nudeći vrlo zanimljive zaključke. U trećem je radu prikazala rukopis trojezičnoga dubrovačkog latinista Marka Bruerevića (»Bruerevićevi epigrami i carmina u rukopisu Poetici componimenti in italiano, slavo e latino«, Kolo VI, 1997, 4, str. 103-114, a u raspravi o Dioklijadi Josipa Čobarnića analizirala jedan od posljednjih velikih tekstova hrvatskoga latinizma (»Dioklijada Josipa Čobarnića«, u zborniku Hrvatska književnost od preporoda do Šenoina doba, ur. N. Batušić i dr., Split, 1999, str. 351-365) Od njezinih stručnih radova brojnošću se ističu prilozi za Hrvatsku enciklopediju (7 natuknica) i za Leksikon hrvatskih pisaca (39 natuknica). Objavila je i prvi hrvatski prijevod Ciceronove rasprave O govorniku (De oratore: Matica hrvatska, Zagreb, 2002, 331 str.).

Gorana Stepanić sudjelovala je na nekoliko znanstvenih skupova. U kolovozu 1997. održala je u Nici na simpoziju Feriae Latinae predavanje o epigramima dubrovačkog latinista Marka Bruerevića (De epigrammatis Marci Bruerii); u svibnju 1998. u Hvaru na skupu Dani hvarskog kazališta referirala je o "Dioklijadi" Josipa Čobarnića; u travnju 1999. u Splitu na skupu Marko Marulić, hrvatski pjesnik i katolički humanist: prijedlog za Europu novog tisućljeća održala je izlaganje Quinquaginta parabolae - tipologija površinskih narativnih struktura; u ožujku 2000. u Zagrebu na znanstvenom skupu o Baru Boškoviću govorila je o Odama Bara Boškovića; u travnju 2000. u Splitu na skupu Marko Marulić, europski humanist predstavila je Modele karakterizacije u "Instituciji" i "Evanđelistaru"; u lipnju 2000. u Opatiji na VI. hrvatskom filološkom skupu (međunarodni slavistički simpozij) sudjelovala je referatom Rijeka u epu ‘Jišajida’ latinista Kajetana Vičića; u srpnju 2001. na stručnom skupu Seminarium L.V.P.A.-e (Latinitati vivae provehendae associatio), Kamien Slaski, Opole, Poljska, imala je predavanje o hrvatskom latinistu Jurju Husu (Viator invitus - de peregrinatione Georgii Hustii), a u travnju 2002. u Splitu referirala je o Marulićevim latinskim paratekstovima.

Obrazlažući izbor disertacijske teme, kandidatkinja polazi od tvrdnje kako je u nacionalnom latinitetu sedamnaesto stoljeće kudikamo slabije proučeno od susjednih šesnaestoga i osamnaestoga. To osobito vrijedi za pjesništvo, za koje se jedva može izbrojiti desetak jedinica sekundarne literature. U takvim okolnostima nije čudno što je u potpunosti izostala rasprava i o žanrovskoj slici latinističkoga pjesništva u XVII. stoljeću i o njegovoj stilskoj dimenziji.

Upravo tim dvama aspektima namjerava kandidatkinja posvetiti posebnu pozornost. U uvodnome će dijelu definirati korpus koji je polazište interpretacije. Taj će korpus u sljedećem poglavlju biti raščlanjen prema žanrovskim odlikama, od epa (didaktičkoga i hagiografskoga: Mladinić, Vičić, Rogačić), preko elegije (Frankopan, Đurđević) i epigrama (Vičić, Brautić, Vitezović) do lirike (Vičić, F. Gundulić). U tom dijelu disertacije kandidatkinja će osobitu pozornost obratiti tipičnim oblicima barokne lirike i epigramatike, kronostihu, akrostihu, emblematskoj poeziji, anagramu, tzv. kabalističkim pjesmama, te pojavama atipičnim za humanističku poeziju, kao što je rima u klasičnom kvantitativnom stihu.

Naredno poglavlje bit će posvećeno stilskoj dimenziji odabranih tekstova. Nakon što se definira stil, izradi instrumentarij i odrede parametri po kojima će se neko djelo eventualno moći nazvati 'baroknim' (naglašen interes za figuralni ornat i općenito, za jezičnu dimenziju pjesme), ustanovit će se učestalost relevantnih pojava u korpusu (forsirana metaforika, oksimoron, antiteza, etimološke figure, figure konstrukcije, sumacijska shema, kombinacije raznih figura). Analiza bi morala pokazati postoji li 'kritična masa' stilskih odstupanja od 'klasičnoga' humanističkog stila i može li se govoriti o stilskoj baroknosti latinskoga pjesništva u XVII. stoljeću.

Na tragu tako obavljenih analiza kandidatkinja će se pozabaviti odnosom stila i žanra, ponajprije pitanjem je li manirirani stil nadređen žanru – kao što je to slučaj u baroknom pjesništvu na narodnim jezicima, gdje razni žanrovi 'trpe' isti stil – ili je, u skladu s klasičnim poetikama, pojedini stil rezerviran za pojedini žanr. Posebnu će pozornost posvetiti odnosu stilova u žanrovskim antipodima (npr. 'gustoća' ornata u epigramu s jedne, i u epici s druge strane). Okosnicu argumentacije činit će usporedba hrvatskih i latinskih stihova istoga autora (npr. Frankopan, Đurđević, Palmotić). Kandidatkinja će nastojati ispitati je li pojava ornatom zasićena stila nadinvidualna ili je ograničena na pojedine poetički osviještene autore.

Predloženi disertacijski nacrt pokazuje da je kandidatkinja stekla temeljit uvid u primarne tekstove i na valjan način artikulirala osnovne istraživačke zadaće. Punu podršku zaslužuje i njezina nakana da latinske tekstove odmjerava o suvremenu produkciju na narodnom jeziku. Iz nacrta se također može uočiti da je kandidatkinja svjesna opsežnosti posla, koji u nemalom dijelu uključuje konzultiranje rukopisa i teško dostupnih tiskanih izvora. No, privede li ga uspješno kraju, o njegovoj vrijednosti nema nikakve dvojbe: na taj način hrvatska književna historiografija dobit će prvu cjelovitu sliku latinističke poezije XVII. stoljeća.

Povjerenstvo je jednodušno u mišljenju da je i predloženom koncepcijom i dosadanjim radom u struci kandidatkinja pokazala da je dorasla takvu zahtjevnom zadatku. Na temelju te prosudbe i uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđuje sljedeće:

1. mr. sc. Gorana Stepanić ima akademski stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja filologije;

2. ima više objavljenih znanstvenih radova, a i više od jedne godine istraživačkoga rada pri visokom učilištu ili institutu;

3. predložena disertacijska tema znanstveno je relevantna;

4. Filozofski fakultet ovlašten je povesti postupak u vezi s disertacijom.

Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati prijavu disertacije mr. sc. Gorane Stepanić Hrvatsko pjesništvo na latinskom u sedamnaestom stoljeću: stilske tendencije i žanrovski inventar.

dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

dr. sc. Olga Perić, izv. prof.

dr. sc. Mate Križman, red. prof.

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Dr. sc. Ana Sekulić Majurec, red. prof.

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

Zagreb, 15. veljače 2003.

Predmet : Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu uvjeta za stjecanje doktorta znanosti i

prihvaćanje teme doktorske disertacije mr. sc. Edite Slunjski.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Zaključkom sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 17. siječnja 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Edita Slunjski uvjeta propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom : Sukonstrukcija predškolskog kurikuluma.

Na temelju pregleda dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću skupni

I Z V J E Š T A J

1 Mr. sc. Edita Slunjski rođena je u Virovitici 1966. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Godine 1988. diplomirala je na studiju predškolskog odgoja u Čakovcu, te stekla stručni naziv odgajatelja. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1995. godine. diplomirala je pedagogiju te stekla naziv profesora pedagogije.

1. 1. Na istom fakultetu 2001. godine obranila je magisterski rad pod nazivom: Integrirani predškolski kurikulum, te stekla naziv magistra znanosti, iz znanstvenog područja društvene znanosti, polja odgojnih znanosti, grane pedagogija. Od 1992 do 1998. godine radila je u dječjem vrtiću u Varaždinu a od 1998. godine radi na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, Odsjeku za predškolski odgoj.

1.2. Objavila je znanstveni rad u časopisu koji se po vrsnoći izjednačuje s časopisima s medjunarodno priznatom recenzijom : Slunjski E. (2001) Refleksivno učenje djece i odraslih u vrtiću. Napredak, HPKZ, Zagreb. br. 1. str. 31-38. iz tematike koju predlaže za disertaciju. Osim tog rada objavila je nekoliko stručnih radova dvije knjige samostalno i jednu u suatorstvu.

2. Obrazloženje teme doktorske disertacije:

Mr. sc. Edita Slunjski predložila je temu doktorske disertacije :»Sukonstrukcija predškolskog kurikuluma». Povjerenstvo smatra da je ovo tema vrlo aktualna, stručno i znanstveno zanimljivo istodobno i nedovoljno istražena, posebice za područje predškolskog odgoja.

U teorijskom pristupu pristupnica se poziva na veliki broj suvremenih znanstvenika, primjerice Fullana (1993., 1999.), Datnow, Hubbard, Mehan (2002), Hawly (2002), Hopkins (2001),Kinsler,Gamble (2001), Liberman (2001), Malagguzzi (1998) i dr. koji ističu da se odgojno-obrazovna praksa ne može mijenjati pritiscima izvana, najčešće u obliku službenih kurikuluma, naputaka i sl. Ona se ,sugeriraju ovi autori, najučinkovitije mijenja i razvija iznutra uz pomoć i podršku vanjskog izvora , najčešće istraživača, aktivnom participacijom i zajedničkim istraživanjem svih sudionika, koji zajedno mijenjaju i unapređuju cjelokupni kontekst ustanove ( jer u njemu žive djeca i odrasli) i naravno, proces učenja ,odgoja i obrazovanja. Pritom se posebno ističe vrijednost grupne rasprave i stalne razmjene iskustava s ostalim odgajateljima i stručnim timom, važnost zajedničkih analiza kroz diskurs, s osobitim naglaskom na samo-evaluaciju i samo-refleksiju. Nastoji se prevladati pretežno poučavajuća funkcija odgojno-obrazovnih ustanova ( u kojoj se najviše poučava, a malo uči)i zamijeniti je usmjerenjem na stvaranje zajednice koja uči, ( organizacije koja uči) o čemu raspravljaju brojne suvremene studije ove problematike. U zajednici koja uči svi sudionici su istodobno i učenici i učitelji, više se naglašava proces izravnog učenja putem rasprava, analiza i (samo) evaluacija, a manje putem izravnog poučavanja. Tako se stvara zajednička znanje koje se stalno mijenja i postupno nadograđuje u socijalnom kontekstu.

2.1. Predmet, cilj i metodologijski pristup istraživanju

Većina suvremenih autora naglašava da je obrazovna ustanova «živi sustav» ( Fullan 1993), u kojem je svaka dimenzija povezana sa svim ostalim dimenzijama, što isključuje mogućnost mijenjanja samo jednog segmenta, ili uvođenje samo jedne inovacije. Organizacijske dimenzije obrazovne ustanove u međusobnom su interaktivnom djelovanju, što autor Sarason (prema Stoll i Fink, 1996) opisuje kao širenje valova, pri čemu svaka promjena u sustavu interaktivnih dijelova dovodi do promjena svih ostalih dimenzija ili segmenata.

U tom smislu, proces kvalitetnog mijenjanja svake ustanove i odgojne prakse u njoj, valja shvatiti holistički, u kontekstu cjelokupnog razvoja ustanove, što neki autori nazivaju orijentacijom ka «totalnoj školi» (Fullan, Hargreaves, prema Kinsler, Gamble (2001). Osim toga, svaka je (predškolska) ustanova jedinstvena, pa proces njezinog kvalitetnog mijenjanja i razvijanja ne može biti linearan, niti unaprijed racionalno planiran, ne može se voditi «po receptu». Taj je proces razvoja: «jedinstven za svaku ustanovu jer je i kultura svake ustanove jedinstvena. To znači da će se ustanove odnositi prema ovim procesima različito, ne postoji jedinstven recept za sve škole» (Stoll i Fink, 2000. str. 70.). U tom smislu kvalitetni razvoj predškolske ustanove treba se temeljiti , na ideji o kontinuiranom procesu promjena, u kojem jedna promjena izaziva drugu. Linearno se uvođenje «novina» zamjenjuje s mnogo spontanijim, kritičkim i otvorenijim pristupom u kojem odgajatelji zajedno s timom kontinuirano istražuju i mijenjanju vlastitu praksu u smjeru njenog kvalitativnog mijenjanja i razvijanja.

Proces razvoja i unapređivanja odgojne prakse, kvalitete uvjeta življenja (fizičkih, socijalnih i inih) u predškolskoj ustanovi smatramo svojevrsnom jedinstvenom konstrukcijom ustanove. Ta konstrukcija je ujedno zajednička ( sukonstrukcija) jer nju stvaraju svi sudionici odgojno-obrazovnog procesa u ustanovi (Datnow, Hubbard, Mehan, 2002. i dr.) i odvija se u «svakodnevnim interakcijama lice-u-lice između ljudi koji se suočavaju sa stvarnim problemima u konkretnim situacijama», (isto. str 12.).

Kurikulum, prema našem stajalištu bismo odredili kao koncepciju odgoja i obrazovanja koju određena ustanova razvija, sukladno svojim individualnim posebnostima, svom kontekstu ( u širem i užem smislu), svojoj kulturi ( unutrašnjoj kulturi i okruženju u kojem djeluje), koja se neprestano istražuje, mijenja i nadograđuje predstavljajući zapravo sam proces, a ne rezultat tog procesa.

U tom smislu istraživanje i razumijevanje vlastite prakse ne predstavlja samo temelj (polaznu pretpostavku) razvoja kurikuluma, nego se može smatrati sastavnim dijelom njezinog permanentnog razvoja. Ili kako ističe autor Fullan, (1993), sve dok postoji potreba za poboljšanjem prakse, što znači dovijeka, postojat će i potreba za stručnim usavršavanjem učitelja (odgajatelja). Ali stručno usavršavanje, kako ga shvaća Fullan (1993), s čim se mi slažemo, predstavlja jedan sasvim drukčiji oblik od uobičajenog. Stručno se usavršavanje mora odvijati u ustanovi u konkretnim uvjetima, s konkretnim problemima i njihovim rješenjem, a to istodobno zahtijeva kontinuirano učenje i istraživanje konkretne realnosti, njezino mijenjanje i usavršavanje a to je proces koji, kaže pristupnica, također “traje dovijeka”(isto)

U skladu s naslovom, predmetom istraživanja smatramo istraživanje organizacijskih dimenzija, okruženja i uvjeta u ustanovi koji djeluju na odgojnu praksu i na kvalitetu življenja i učenja djece i odraslih. S obzirom da su sve organizacijske dimenzije u međusobnom interaktivnom djelovanju, smatramo potrebnim ne samo istražiti, sagledati i razumjeti svaku ponaosob, nego i kontinuirano istraživati njihovu međusobnu povezanost, prepletenost i uzajamnu ovisnost.

Sukladno takvoj usmjerenosti, pozornost ćemo usmjeriti na istraživanje uređenja i organizacije prostora u ustanovi, čemu veliki broj autora pridaje posebnu pozornost (Malaguzzi prema Edwards. 1998), razvoju socijalnih odnosa, posebice razvoju suradničke kulture nasuprot izoliranosti ili “balkanskih odnosa” kako se to naziva u literaturi (Stoll, Fink 2000, Morin, 2001.) i to počevši od tehničkog osoblja, odgajatelja do ravnatelja ili ravnateljice, jer oni određuje jedinstveno ozračje u ustanovi i na stanovit su način odgovorni za “razvoj kapaciteta za promjene”( Hoopkins, 2001). Razvoj kapaciteta za promjene izravno djeluje na mijenjanje ozračja, uvjeta, strukture i kulture konkretne ustanove što sve zahtijeva kontinuirano učenje, istraživanje i promišljanje promjena u svrhu unapređivanja odgojno-obrazovnog procesa.

Sukladno našoj izloženoj koncepciji, cilj našeg istraživanja ogledao bi se u osposobljavanju odgajatelja, stručnog tima i svih sudionika za samostalno istraživanje, kontinuirano, mijenjanje odgojne prakse, konstruiranje i sukonstruiranje kurikuluma. Jer, nitko drugi ne može mijenjati, razvijati i unapređivati odgojnu praksu u ustanovi nego oni koji su izravno uključeni, drži poznati autor Fullan (1999), niti im se to može izvana narediti. Drugim riječima, kontrolne i naredbodavne strategije koje su bile dominantne u prošlosti, ali se koriste još i danas, nisu imale uspjeha, niti su polučile neke značajne rezultate, već su doživjele neuspjeh, o čemu također postoje brojni dokazi.

Zbog svega toga u ovom istraživanju, s obzirom na predmet i na cilj držimo da će nam etnografski pristup («…sudjelujuće, neselektivno promatranje cjeline s nastojanjem da se otkriju značenja relevantna za kulturu koja se promatra», Pešić, 1996.) s elementima akcijskog istraživanja («…kolektivno refleksivno istraživanje poduzeto od strane sudionika u nastojanju da se razumije i unaprijedi odgojno-obrazovna praksa", Kemmis,1999), omogućiti bolje razumijevanje i postupno mijenjanje i oplemenjivanje organizacijskih dimenzija, uvjeta i okruženja koje mogu imati utjecaj na kvalitetu življenja i učenja djece i odgajatelja u instituciji.

Istraživanje bi se paralelno vršilo u tri različita vrtića i to u Varaždinu, Čakovcu i Knegincu. To su tri različita tipa vrtića koja imaju svoju specifičnu strukturu i specifična obilježja. Razlikuju se po veličini i broju djece, postojanju ili nepostojanju stručnog tima, obilježjima kulture i tradicije u kojima djeluju, tako da ćemo imati već u početku različitu sliku stanja i naravno, različite pristupe mijenjanju tog stanja. S obzirom na naša stajališta koja smo istaknuli u teorijskom dijelu, posebice o tomu kako se promjenom jednog segmenta u ustanovi mijenjaju i svi ostali, zbog čega nije moguće unaprijed donijeti precizan plan istraživanja, već se plan i to evolucijski (Fullan,1993.,1999.) izrađuje u tijeku ili nakon akcija , promjena, izvršenih u ustanovi. Tek tada je moguće predviđati iduće promjene. Upravo zbog takve prirode promjena koje ćemo nastojati izvršiti u ustanovama držimo da je akcijsko istraživanje primjereno našem predmetu i cilju istraživanja.

Akcijsko istraživanje otkriva probleme u praksi a ne planira ih unaprijed bez obzira na praksu. Njegova ciklička struktura promatranje, planiranje, akcija i evaluacija (istodobno) te zajednička rasprava o promatranoj akciji i njezinoj evaluaciji u svrhu donošenja zajedničkih prijedloga ili hipoteza za novu akciju ,u prvoj fazi usmjerit će se na otkrivanje organizacijskih dimenzija koje najsnažnije određuju kakvoću življenja i učenja djece u vrtiću (prostorno okruženje, količina, kakvoća, dostupnost materijala i njegov obrazovni potencijal, socijalno okruženje u smislu mogućnosti druženja djece s djecom različitih kronoloških dobi, razvoja suradničke kulture i dr.). U ovoj fazi nastojat će se ustanoviti aktualno stanje (etnografska analiza) na osnovi čega će se donositi prijedlozi o tomu kako intervenirati u svakoj od spomenutih dimenzija i kako što više izravno uključiti sve sudionike u analizu i raspravu o realnoj situaciji u vrtiću i njihovim sugestijama za dalji rad. Dokumentaciju, koju ćemo prikupljati o tim zbivanjima temeljit ćemo na principima Reggio pedagogije (Edwards,Gandini, Forman, 1998) uz ostale zapise i izjave (djece i odgajatelja), što će nam poslužiti i kao temelj za idući ciklus akcija.

Posebnu dokumentaciju vodili bismo o raspravama s odgajateljima i stručnim timom, kojom bi nastojali pratiti promjene njihovih stajališta ( ili implicitnih pedagogija) u odnosu na proces učenja, odgoja i obrazovanja djece ove dobi koja bi nam služila i za rasprave o razvoju njihove stručne kompetencije ( tzv. meta-razine stručnog razvoja).Tijekom istraživanja višekratno će se ponavljati ciklusi akcijskog istraživanja, sve do relativno zadovoljavajućih postignuće prije svega u osposobljavanju odgajatelja, stručnog tima i drugih sudionika za samostalno istraživanje, promišljanje i mijenjanje uvjeta , okruženja, kulture i organizacije odgojno- obrazovnog procesa u njihovoj ustanovi, jer je to kontinuirani proces, koji traje i nikad ne prestaje. Upravo zato ih se treba osposobiti da postanu zajednica koja kontinuirano uči i koja promjene promatra kao normalni način življenja i rada.

2. 2. Znanstveni doprinos ovog rada povjerenstvo vidi u nekoliko razina. Prije svega u nastojanju da se model vanjske , centralizirane reforme , mijenja u model unutrašnje pretvorbe odgojno-obrazovnih ustanova, u ustanove - zajednice koje uče, s humanističkim ozračjem u njima. Ili umjesto naredbodavnih i kontrolnih strategija s vrha, u kojima se važnost daje obradi gradiva ( sadržaja) iz mnoštva predmeta a zapostavljen je učenik, dijete ( u vrtiću), valja ustanovama dati stanovitu autonomiju, slobodu i odgovornost za provedbu ovakve pretvorbe.

Za područje predškolskog odgoja i predškolske pedagogije znanstveni bi se doprinos očitovao ,analogno iznesenim u pretvorbi tvorničkog modela (Katz, McClellan, 1999) ovih ustanova u model velike proširene obitelji, u ustanovljavanju onih segmenata organizacije, ustroja, okruženja i njihovih suodnosa koji imaju najsnažnije djelovanje na ovu pretvorbu. U tom procesu izravni sudionici odgojno-obrazovnog procesa u ustanovama imaju najveću odgovornost za uspjeh ove pretvorbe. Kako stručno osposobiti sudionike za ovaj proces? Je li dovoljno stručno znanje stečeno na studiju? Očito da su stečena stručna znanja nedostatna za ovakvu akciju, što je razumljivo i prihvatljivo s obzirom na promjenljivost uvjeta i na stalni rast informacija s ovog područja. Stručno usavršavanje postaje nužan zahtjev vremena u kojem živimo, ali takvo stručno usavršavanje koje bi trebalo rezultirati transformirajućim znanjem, umjesto pretežno informirajućeg. O odnosu informirajućeg ( na čemu se najvećim dijelom temelji stručno usavršavanje) i transformirajućeg znanja u stručnom usavršavanju odgajatelja i njihovoj ulozi u sukonstrukciji kurikuluma bio bi dalji znanstveni doprinos ovog rada.

3. Ocjena i prijedlog Stručnog povjerenstva

Na temelju analize predočene dokumentacije, obrazloženja teme disertacije te važećih zakonskih akata, Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je mr. sc. Edita Slunjski:

3.1. Stekla formalne uvjete predviđene Zakonom o visokim učilištima, članak 51. stavak 1. Ima akademski stupanj magistra znanosti, polja odgojnih znanosti, grane pedagogija ( točka 1.2. u izvještaju).Ima objavljen jedan znanstveni rad u časopisu koji se po vrsnoći izjednačuje s medjunarodnom priznatom recenzijom ( točka 2. 2. u izvještaju).

3.2. U projektu doktorske disertacije pokazala je da je ne smo upoznata sa suvremenom literaturom s ovog područja, već je temeljem te literature osmislila svoj teorijski i primjereni metodologijski pristup u odabranoj temi. Istaknula je znanstveni doprinos koji ocjenjujemo aktualnim i važnim za dalji razvoj teorije i prakse predškolskog odgoja i predškolske pedagogije.

3.3. Filozofski fakultet je ovlašten za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti ( pedagogija) kojem pripada izabrana tema doktorske disertacije. Za mentora je odabrana dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Članovi stručnog povjerenstva predlažu da se mr. sc. Editi Slunjski odobri dalji postupak na izradi doktorske disertacije pod naslovom :Sukonstrukcija predškolskog kurikuluma.

Članovi stručno povjerenstva:

1 dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr.sc. Ana Sekulić Majurec,red. prof

3. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće o aktualnosti teme doktorske disertacije

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu broj 04-6-120-2002 imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome da li je tema Srećka Ljubljanovića, prihvaćena na sjednici Znanstverno-nastavnog vijeća 14. ožujka 1985., svojim sadržajem i dalje aktualna za izradu doktorske disertacije. Sukladno navedenom podnosimo vijeću sljedeće izvješće:

Uvidom u priloženu dokumentaciju, uključivši sažetak i sadržaj planirane doktorske disertacije, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da je predložena tema kolege Srećka Ljubljanovića pod naslovom Zagrebačko vinogradarstvo od XII. do XVI. stoljeća i dalje aktualna za izradu doktorske disertacije te se predlaže vijeću da prihvati ponovno pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti po uobičajenoj i propisanoj proceduri.

Sa štovanjem

prof. dr. sc. Filip Potrebica

prof. dr. sc. Tomislav Raukar

doc. dr. sc. Borislav Grgin

ODSJEK ZA POVIJEST

FILOZOFSKOG FAKULTETA

- SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet:

Izvještaj o pristupanju izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija

- prijava disertacije: mr. sc. Dinko Župan

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 11. listopada 2002. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo da li mr. sc. Dinko Župan zadovoljava uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom OBRAZOVANJE ŽENA U BANSKOJ HRVATSKOJ (1868.-1918.) kao i mentor dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor. Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Dinko Župan podnio je 10. rujna 2002. godine zahtjev za odobrenje postupka izrade i obrane disertacije izvan doktorskoga studija pod naslovom OBRAZOVANJE ŽENA U BANSKOJ HRVATSKOJ (1868.-1918.). Uz zahtjev je priložio: životopis, popis objavljenih radova i separate radova, bilježnički ovjerene preslike diploma o završetku dodiplomskog studija (profesor filozofije i povijesti) i poslijediplomskog studija (magistar humanističkih znanosti, polje povijest) i sinopsis disertacije.

Mr. sc. Dinko Župan rođen je 2. ožujka 1970. u Osijeku, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1997. godine studij filozofije i povijesti. Na istom Fakultetu obranio je 21. siječnja 2002. godine magistarski rad pod naslovom Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. Nakon završenog studija radio je u osnovnoj školi u Belišću. Od 24. siječnja 1998. godine radi kao znanstveni novak u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.

Na temelju priloženih dokumenata i objavljenih radova ovo je Stručno povjerenstvo zaključilo da mr. sc. Dinko Župan ima:

1. akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest;

2. objavljen znanstveni rad iz tematike disertacije u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom: Uzor djevojke - obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj tijekom druge polovine 19. stoljeća, Časopis za suvremenu povijest 2, Zagreb 2001., 435-452; da ima objavljenih radova i u časopisima bez kategorizacije i

3. da ima pet (5) godina istraživačkog rada u Hrvatskom institutu za povijest.

Mr. sc. Dinko Župan predložio je temu disertacije pod naslovom: Obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj (1868.-1918.). Kandidat smatra da je obrazovanje žena u Hrvatskoj u 19. stoljeću slabo istražena teme u hrvatskoj historiografiji. Djelomično su se tom temom bavili M. Gross, D. Franković, M. Hayes, D. Župan i drugi. Ti su radovi o obrazovanju žena u 19. stoljeću otvorili niz pitanja na koja kandidat želi pronaći odgovor u svom istraživanju, ali postaviti i mnoga druga istraživačka pitanja i odgovoriti na njih.

Izvori za tu temu brojna su školska izvješća i statistike, spomenice škola, školski zakoni i naredbe, pedagoški i školski časopisi (npr. Napredak i Hrvatski učitelj), te časopisi za kulturu i književnost (npr. Vienac), ali i književna djela (npr. Branka A. Šenoe), pisma i dnevnici (npr. Dnevnik D. Jarnević), pedagoške knjige i brošure namijenjene učenicima (npr. Dobra kućanica D. Trstenjaka), zatim knjige iz kojih se može iščitati položaj žene u tadašnjem građanskom društvu (npr. Žena u kući i družtvu B. Lorkovića). Dio izvora za tu temu nalazi se u Cuvajevoj Građi za povijest školstva, Zagreb 1911. Većina građe nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i Školskom muzeju u Zagrebu. Važan dio građe nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, te u arhivima u Osijeku, Varaždinu, Karlovcu, Đakovu, Požegi i Sisku (to su gradovi koji su imali više djevojačke škole) itd. Kandidat je već obavio veći dio tih istraživanja.

Tu bi temu (obrazovanje žena) kandidat obradio s interdisciplinarnoga gledišta. U tom je smislu temu smjestio na granici između povijesti žena, kulturne povijesti, povijesne antropologije, socijalne filozofije i povijesti školstva. Smatra da obrada te teme zahtijeva niz metodološkim raznolikih postupaka koji se kreću od analize diskursa do statističkih analiza izvora. Budući da u našoj historiografiji do sada nema većih radova koji se bave tom problematikom, koristit će se uglavnom stranom literaturom. U toj stranoj literaturi (o obrazovanju žena u prošlosti) on nalazi niz znanstvenih modela i metodoloških pristupa koje će primijeniti u izradi svoje disertacije. Kandidat tu literaturu dobro pozna.

Vremensko razdoblje od 1868. do 1918. godine nije izabrao samo zbog uobičajene periodizacije karakteristične za teme iz političke povijesti, već i zbog toga što u tom periodu dolazi do važnih promjena u obrazovanju žena. Prva državna viša djevojačka škola u Banskoj Hrvatskoj osnovana je u Zagrebu 1868. godine, pa se ta godina može uzeti kao početak sustavne državne brige za obrazovanje žena. U razdoblju od 1873. do 1884. godine otvoreno je pet viših djevojačkih škola (Karlovac, Varaždin, Sisak, Požega i Osijek). Tek 1892. godine školske vlasti osnivaju ženski licej u Zagrebu, a od sredine devedesetih godina 19. stoljeća počinje upisivanje prvih žena na zagrebačko Sveučilište. Stoga period od 1868. do 1918. pokriva sve značajke vezane uz obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj.

U prvom dijelu svoje doktorske radnje dao bi sliku koja prevladava o ženama u hrvatskom obrazovanom sustavu druge polovine 19. stoljeća. Nakon analize diskursa obrazovne spolne politike, prikazao bi razvoj i djelovanje viših djevojačkih škola koje su imale ključnu ulogu u obrazovanju žena. U sklopu rekonstrukcije rada viših djevojačkih škola analizirao bi brojne disciplinske mjere kojima su školske vlasti nastojale oblikovati ponašanje učenica. Uz više djevojačke škole prikazao bi djelovanje privatnih ženskih škola i ženskih stručnih škola (Primaljsko učilište, škole za ženski ručni rad i glazbene škole). U zasebnu cjelinu obradio bi rad ženskog liceja u Zagrebu i problem visokog obrazovanja žena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U završnom dijelu disertacije prikazao bi položaj učiteljica u tadašnjem društvu u Hrvatskoj i rad ženskih preparandija.

Kako vidimo, obrazovanje žena svojim sadržajem obuhvaća širu problematiku kulturne i socijalne povijesti. Nema sumnje da bi istraživanje te teme donijelo niz novih spoznaja iz hrvatske kulturne i socijalne povijesti iz tog razdoblja.

Zaključak i prijedlog

Na temelju izloženog Stručno povjerenstvo zaključuje:

1. Mr. sc. Dinko Župan zadovoljava uvjete članka 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija.

2. Tema disertacije je opravdana jer je usmjerena na nedovoljno istražene povijesne procese u hrvatskom društvu druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća i pridonosi širenju saznanja u području historiografije.

3. S obzirom na područje istraživanja (kulturna i socijalna povijest, zn. polje: povijest), Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je provesti postupak obrane disertacije.

4. Za mentora se predlaže dr. sc. Petar Korunić, red. profesor.

U skladu s tim ovo Stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da, u skladu s člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima, prihvati prijavu teme disertacije mr. sc. Dinka Župana pod naslovom: OBRAZOVANJE ŽENA U BANSKOJ HRVATSKOJ (1868.-1918.) i za mentora odredi dr. sc. Petra Korunića, red. profesora.

U Zagrebu, 10. veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

__________________________

Dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

__________________________

Dr. sc. Iskra Iveljić, doc.

__________________________

Dr. sc. Mario Strecha, doc.

Dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik, predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Nikša Stančić, redovni profesor, član Povjerenstva

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član Povjerenstva

Predmet:

Novo izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu uvjeta za izradu, obranu i odabir teme disertacije

mr. sc. Nikice Barića

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 11. listopada, Odlukom br. 04-6-77-2002., imenovani smo članovima Stručnog povjerenstva za ocjenu uvjeta za izradu, obranu i odabir teme disertacije izvan doktorskog studija

mr. sc.

Nikice Barića Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995.

Nakon pomne analize uvjeta poslali smo 1. studenog 2002. Izvješće Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u kojemu smo konstatirali usklađenost prijedloga pristupnika mr. sc. Nikice Barića sa zakonskim uvjetima i predložili Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri mr. sc. Nikici Bariću postupak za izradu, obranu i odabir teme disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995.

S obzirom da je na 6. sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 14. siječnja 2003. pod točkom 6. odlučeno da se preporuči preoblikovanje naslova disertacije mr. N. Barića (dopis broj 02-17/288/1-2002), o čemu je Povjerenstvo obaviješteno dopisom dekana Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Nevena Budaka od 3. veljače 2003. (broj 04-6-77-2002.), povjerenstvo je pristupnika obavijestilo o preporuci.

Iako Povjerenstvo i dalje smatra da je prijašnji naslov u potpunosti jasan i da se iz njega može razumijeti da je tema disertacije sveobuhvatni prikaz Republike Srpske Krajine, tvorevine srpskih pobunjenika i JNA na području Republike Hrvatske 1990.-1995., mr. sc. N. Barić postupio je u skladu s preporukom. Dopunjeni naslov proširio je s podnaslovom s kojim je precizirao temu disertacije. Sada naslov glasi

Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. (uspostava, glavne značajke i slom)

Povjerenstvo je prihvatilo novi naslov.

Na temelju prijašnjeg Izvješća i proširenoga naslova ponovo podnosimo Fakultetskom vijeću skupno

I Z V J E Š Ć E

Nakon pregleda dokumentacije mr. Nikice Barića (molba, životopis, popis radova, ovjerena preslika fakultetske diplome, preslika potvrde o magistriranju, sinopsis disertacije, potvrda o istraživačkom radu) i Upute Fakultetskog vijeća FF o pisanju izvješća, Stručno povjerenstvo utvrdilo je da pristupnik mr. Nikica Barić

ima akademski stupanj magistra znanosti

iz znanstvenog područja humanističkih znanosti znanstveno polje povijest (Diploma o stečenoj stručnoj spremi sedmog (VII/1) stupnja od 3. ožujka 2000. s potpisom prof. dr. sc. Mirka Gojmerca; Potvrdnica dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Nevena Budaka od 7. lipnja 2002., br. 04-5-22-2002., da je pristupnik 6. lipnja 2002. obranio magistarski rad Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945.)

i da ima više od godinu dana istraživačkog rada

na Hrvatskom institutu za povijest (Uvjerenje Hrvatskog instituta za povijest od 17. lipnja 2002., ur. broj 02-593-02, s potpisom šefa stručne službe Ivice Šuška).

Osim toga, željeli bismo naglasiti, da pristupnik ima pet izvornih znanstvenih radova iz novije povijesti, koji nisu iz tematike disertacije, ali koji dodatno potvrđuju kvalificiranost pristupnika. Dakle, pristupnik

zadovoljava sve uvjete

zadane člankom 51. stavak 1 Zakona o visokim učilištima.

Izrada predložene teme omogućit će rekonstrukciju nastanka, razvoja, djelovanja i sloma Republike Srpske Krajine (RSK), koja je proglašena početkom 1992. godine i koja je obuhvaćala dijelove Republike Hrvatske pod kontrolom Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pobunjenih hrvatskih Srba na rubnim područjima Hrvatske uz granicu s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.

Pristupnik će svojom disertacijom omogućiti spoznaju o uzrocima i oblicima utjecaja velikosrpske politike na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i na njegovo političko organiziranje kada se javljaju prve zamisli o stvaranju teritorijalne autonomije za Srbe u Hrvatskoj u najnovijoj povijesti. Tijekom druge polovice 1991. pokrenuta je pobuna i agresija kojom su srpski pobunjenici i JNA zauzeli oko jedne trećine područja Republike Hrvatske s ciljem da se stvori RSK kao neovisna država koja bi se ujedinila sa Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, a konačno i sa Srbijom i Crnom Gorom. Poseban naglasak pristupnik će dati prikazu političkih, društvenih i gospodarskih odnosa koji su vladali na pobunjenim i okupiranim područjima Republike Hrvatske. RSK, nastala iz srpskih autonomnih oblasti (SAO) koje su u Hrvatskoj proglašene tijekom 1990. i 1991., postojala je do 1995., kada su oslobođeni dijelovi zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije. Tijekom mjeseca studenoga 1995. dogovorena je mirna reintegracija okupiranih područja Baranje, dijela Slavonije i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske.

Doktorska disertacija zasnivati će se uglavnom na arhivskim dokumentima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine o organizaciji vlasti i drugim aspektima života u njoj – npr. o organizaciji političkog života i političkih stranaka, stanju gospodarstva i uvjetima života, pregovorima s hrvatskim vlastima. Pristupnik će koristiti i dostupni tisak pobunjenih Srba na okupiranim područjima i literaturu koja se bavi ovim razdobljem najnovije hrvatske povijesti, a koja je objavljena u Hrvatskoj i inozemstvu.

Predložena diseracija bitno će pridonijeti boljem poznavanju najnovije hrvatske povijesti, odnosnu razdoblja u kojem je nastala današnja Republika Hrvatska, a posebno s toga što je to razdoblje gotovo potpuno neistraženo s gledišta povijesne znanosti.

S obzirom na navedeno, jasno je da je riječ o disertaciji s područja historiografije. Time je zadovoljen uvjet da Filozofski fakultet bude ovlašten za predloženo znanstveno polje, u ovom slučaju za znanstveno polje povijesti.

Stručno povjerenstvo potvrđuje da se predloženi mentor dr. sc. Zdenko Radelić može prihvatiti, s obzirom da je njegovo dosadašnje istraživanje usmjereno na proučavanje nacionalne povijesti nakon 1945. i da vodi projekt Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat 1991.-1995.-1998. na Hrvatskom institutu za povijest.

Na temelju navedenoga Stručno povjerenstvo još jednom potvrđuje usklađenost prijedloga pristupnika mr. sc. Nikice Barića sa zakonskim uvjetima i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri mr. sc. Nikici Bariću postupak za izradu, obranu i odabir teme disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom

Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. (uspostava, glavne značajke i slom)

dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik, predsjednik Povjerenstva

dr. sc. Nikša Stančić, redovni profesor, član Povjerenstva

dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član Povjerenstva

U Zagrebu, 13. veljače 2003.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3, Zagreb

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 13 siječnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za podnošenje izvještaja o tome zadovoljava li mr.sc. Pavle Schramadei uvjete propisane čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Umreženo društvo, nove komunikacijsko-informacijske tehnologije i kulturna politika: usposredba Hrvatske i Finske i mentor prof.dr.sc. Vjeran Katunarić. Fakultetskom vijeću odnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Mr.sc. Pavle Schramadei, rođen 1966., magistrirao je 1999. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu Računalom posredovano komuniciranje iz socijalno-ekološke perspektive. Od 1994. radi kao znanstveni novak, a od 1999. kao znanstveni asistent u Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu. Suradnik je i koautor publikacija Kulturna politika u Hrvatskoj – nacionalni izvještaj (1997.,1998.) i Hrvatska u 21.stoljeću – Strategija kulturnog razvitka (2001., 2002.). Objavio je osam prikaza u međunarodnom časopisu Culturelink. Član je Hrvatskog sociološkog društva, uredništva Sociološke bibilioteke nakladničke kuće Jesenski i Turk, te hrvatskog odbora međunarodnog programa »Policies for Culture« Europske kulturne fondacije iz Amsterdama.

Budući da ima akademski stupanj magistra znanosti iz polja sociologije te više od jedne godine istraživačkog rada u Institutu za međunarodne odnose, o čemu je priložio potvrdu (znanstveno istraživački projekt 0017003 »Medijski, komunikacijski i kulturni aspekti civilnog društva« pod vodstvom dr.sc. Zrinjke Peruško Čulek), kandidat zadovoljava uvjete čl.51. st.1. Zakona o visokim učilištima.

U priloženom sinopsisu uz naslov Umreženo društvo, nove komunikacijsko-informacijske tehnologije i kulturna politika: usposredba Hrvatske i Finske objašnjeni su razlozi za uzimanje ove teme, definiran je teorijski pristup i osnovni pojmovi, ocrtan metodološki okvir te sadržaj rada po poglavljima, čemu je dodan poduži popis relevantne literature. Iz sinopsisa se vidi da je kandidat dobro upućen u tematsko područje i da ga je doveo u bitnu vezu sa sociološkim teorijama i empirijskim istraživanjima novog procesa modernizacije pod nazivom »umreženo društvo«. Kao poseban slučaj odabrao je komparativnu analizu društvenih uvjeta širenja novih tehnologija na području kulture i kulturne politike u Hrvatskoj i Finskoj, pri čemu je Finska uzeta kao slučaj naprednijeg tehnološkog razvoja s nizom pogodnijih društvenih uvjeta nego u Hrvatskoj. Komparativna analiza trebala bi otkriti prepreke i poticaje širenju novih tehnologija u spomenutom području i na taj način rekonstruirati izvjesnu logiku društvene promjene. To bi bio nov znanstveni doprinos, budući da taj fenomen u Hrvatskoj nije do sada istražen, posebno metodom usporedbe zemalja.

Dakle, smatramo da je tema opravdana i da je kandidat svojom eksplikacijom otvorio put novoj znanstvenoj spoznaji, te se nadamo da će unatoč težini zadaće njome ovladati, posebno u dijelu komparativne metode koja zahtijeva prikupljanje dovoljne količine relevantne empirijske građe, uključujući intervjue s protagonistima razvojne politike u kulturi u Hrvatskoj i Finskoj.

Filozofski fakultet je ovlašten za područje kojem pripada tema. Također, predloženi mentor prof.dr.sc. Vjeran Katunarić odgovarajući je stručnjak za to područje.

Stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati temu disertacije Umreženo društvo, nove komunikacijsko-informacijske tehnologije i kulturna politika: usposredba Hrvatske i Finske

U Zagrebu, 7. veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

Dr.sc. Biserka Cvjetičanin, znan. Savj.

Institut za međunarodne odnose, Zagreb

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Ocjena doktorskog rada Marije Omazić

3. veljače 2003.

Imenovani u stručno povjerensvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marije Omazić pod naslovom Modifications of Phraseological Units in English, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

i z v j e š t a j

Doktorski rad pod navedenim naslovom autorica je – uz dopuštenje Fakultetskog vijeća – napisala na engleskom jeziku. Rad obasiže 200 stranica standardne gustoće (autorskih kartica) i pregledno je podijeljen na šest poglavlja nejednakog opsega, s decimalnom podpodjelom unutar svakog poglavlja. Na kraju se nalazi dodatak s tabelarnim prikazom sastava u radu korištenog Britanskog nacionalnog jezičnog korpusa, zatim sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, te impresivna bibliografija na punih 25 stranica. Kad je riječ o bibliografiji, valja reći da ona nije dekorativna već da je logično integrirana u tekst izlaganja. Pored ključnih ranijih autora i autoriteta, većina je bibliografskih jedinica novije i najnovije provenijencije, čime autorica demonstrira svoje dobro i ažurno poznavanje područja koje je predmet istraživanja i sposobnost ravnopravnog sudjelovanja u međunarodnom znanstvenom diskursu o tom predmetu. (S time u svezi, želimo naglasiti da ona vrlo dobro vlada diskursom toga područja lingvistike i da je engleski jezik kojim je napisana njena disertacija egzemplaran.)

Uvodno poglavlje obrazlaže svrhu i smisao proučavanja frazeoloških jedinica, i to ne samo u njihovoj kanonskoj formi, već (i još više) u njihovim mogućim raznolikim modifikacijama, koje su ponekad vrlo radikalne i uvijek gotovo bezgranično kreativne. Frazeološke jedinice – poput idioma, poslovica i simila – proučavane su u prošlosti skoro isključivo kao fiksni izričaji. Međutim, pregled većih korpusa engleskog jezika pokazuje da izvorni govornici upotrebljavaju frazeološke jedinice u govoru i pismu na načine koji se znatno razlikuju od standardne upotrebe. Upravo je to autorica sebi postavila za cilj: ustanoviti na osnovi velikog korpusa pisanog i govornog jezika da li postoje neki obrasci ili pravilnosti u upotrebi modificiranih frazeoloških jedinica, odnosno jesu li moguća poopćavanja o tome kako će se pojedina frazeološka jedinica modificirati u prirodnoj uporabi.

Dosadašnja istraživanja samo su se parcijalno bavila fenomenom modifikacije frazeoloških jedinica (posebno gramatičkim transformacijama idioma), ali se nitko nije upuštao u sveobuhvatno proučavanje namjerne i svjesne modifikacije frazeoloških jedinica. Zato autorica namjerava, uz pomoć velikoga korpusa engleskog jezika, obuhvatiti široki raspon kategorija frazeoloških jedinica, a ne samo jedan razred takvih jedinica; nadalje, ona obećaje da će sastaviti što potpuniju listu i taksonomiju fenomena modifikacije. Za ispunjenje ovakvih ciljeva, ona se oslanja na korpus koji je višestruko veći od korpusa korištenog u ranijim istraživanjima na tom području, a rezultati ovoga istraživanja imat će važne implikacije za teoriju i praksu frazeologije kao lingvističke discipline.

Uvodno poglavlje završava serijom relevantnih pitanja na koja ovaj rad daje promišljene i domišljene odgovore: kako definirati frazeološku jedinicu; kakvi su generalizirani obrasci modifikacije frazeoloških jedinica; koji su mehanizmi modifikacije frazeoloških jedinica; kako modifikacije utječu na karakteristike i status frazeoloških jedinica; jesu li neki tipovi frazeoloških jedinica skloniji modifikaciji nego drugi; koji su faktori u diskursu povezani s modifikacijama frazeoloških jedinica; kakve su funkcije modifikacija frazeoloških jedinica u diskursu; u kojim se tipovima diskursa/registra one najčešće javljaju; postoje li značajne razlike u modifikacijama frazeoloških jedinica prema tipovima diskursa ili registrima.

Drugo poglavlje daje teoretski okvir za istraživanje u području frazeologije – lingvističke discipline koja u raznim tradicijama ima razne nazive i obuhvaća djelomice različite pojave (na primjer, u anglosaksonskoj tradiciji, idiome, kombinacije ili jedinice od više riječi, fiksne izraze, jezične formule, uzajamno ko-selektirane riječi, frazalne lekseme i sl.). Ta se disciplina, sve češće pod nazivom ‘frazeologija’, s dubokim korijenima u europskoj, poseno ruskoj i istočno europskoj, lingvističkoj tradiciji, snažno širi i osvaja nova područja. Autorica daje bibliografsku podršku takvoj ocjeni, s navodima literature od Ballya (1909) do današnjega dana, s posebnim naglaskom na osamdesetim i devedesetim godinama prošloga stoljeća i prvim godinama sadašnjega stoljeća.

Autorica je svjesna terminoloških teškoća s kojima se ta disciplina suočava: već smo vidjeli da nema jedinstvenoga i sveobuhvatnog naziva za jedinice s kojima frazeologija barata, pa razni autori koriste različite nazive za isti pojam ili isti naziv za različite pojmove. Stoga je hvale vrijedan autoričin napor da tabelarno prikaže kompleksanu terminologiju frazeologije prema autorima, prema nazivima jedinica i podtipovima jedinica, kao i prema karakteristikama frazeoloških jedinica. Ovom tabelom ona je dokazala da se sa sigurnošću kreće kroz “minsko polje” nesređene terminologije i jasno razlikuje što je što i što ide s čime, dajući vrlo vrijedan prilog etabliranju frazeologije kao znanstvene discipline. I kad se radi o definiciji frazeološke jedinice, autorica iscrpno citira i analizira definicije ponuđene od raznih autora i na kraju daje vlastitu radnu definiciju, koja se odlikuje logičkom jasnoćom i primjerenošću pojavi koja se definira.

Promatrajući karakteristike frazeoloških jedinica (kao što su multileksikalnost, suprakomponencijalnost, invarijantnost, konvencionalnost, holističnost itd.), ona uočava vrlo važno svojstvo tih jedinica, a to je stupnjevitost, gradijentnost ili skalarnost u svim njihovim karakteristikama. Preostali dio drugoga poglavlja razrađuje tipologije i funkcije frazeoloških jedinica. I na ovom području ima brojnih nejasnoća i terminoloških nesporazuma: premda se taksonomije osnivaju pretežno na sintaktičkoj strukturi jedinica, ima i onih koje se oslanjaju na semantičke, funkcionalne, etimološke ili stilističke kriterije, ili pak na mješavine kriterija. Kao zaključak ovoga poglavlja i najava narednoga, autorica daje pregled dosadašnjih korpusnih studija frazeologije i izlaže teoretski okvir za svoje proučavanje modifikacije frazeoloških jedinica. Pokazalo se, naime, da frazeološke jedinice nisu potpuno zamrznute, već da se mogu upotrebljavati u “zamrznutom” stanju ili u namjerno promijenjenom stanju kako bi se postigao određeni semantički, pragmatički i/ili stilski efekt. Takve semantičke, ali i strukturne, promjene u ovom se radu zovu se modifikacije.

Treće poglavlje prikazuje metodologiju koju je autorica primijenila u svom istraživanju. Počela je pregledom ranijih frazeoloških studija i pilot-proučavanjem na temelju ručno sastavljenog korpusa od 700 variranih i modificiranih idioma. Nakon utvrđivanja pitanja na koja bi ova studija trebala odgovoriti, pokusno su ispitani manji uzorci od po 200 frazeoloških jedinica iz velikih korpusa Bank of English, Longman Spoken and Written English Corpus i British National Corpus (koji se pokazao najprikladnijim za predviđena proučavanja). U ovom poglavlju iscrpno su prikazana svojstva odabranoga korpusa i pripadajućeg mu softvera i njegova produktivnost (sposobnost prepoznavanja frazeoloških jedinica) u proučavanju modifikacije frazeoloških jedinica. Na temelju toga autorica je sastavila vlastitu bazu podataka, u kojoj su frazeološke jedinice razvrstane po svom kanonskom obliku, po tipu jedinice, po modifikaciji, po registru, te po tipu modifikacije.

Četvrto poglavlje prikazuje rezultate analize korpusa u obliku odgovora na pitanja postavljena u uvodnom poglavlju. Detalje te analize teško je prikazati u sažetom obliku u ovom izvještaju (autorica zaslužuje pohvale za jasnu, logičnu i uvjerljivu prezentaciju dobivenih rezultata na sedamdesetak stranica), pa ćemo samo spomenuti da analiza i statistička potpora analizi obuhvaća sintagmatsku i paradigmatsku modifikaciju, leksičku modifikaciju i strukturnu modifikaciju – svaku sa svojim podpodjelama; da mehanizmi modifikacije uključuju kognitivne mehanizme, znanje jezika, figurativne obrasce, prebacivanje s jedne razine na drugu; da se modifikacije najčešće koriste u reklamnim tekstovima, grafitima, vicevima, internetskom jeziku, novinarskom stilu, u naslovima, političkim govorima i beletristici.

Peto poglavlje donosi zaključke izvedene iz proučavanja literature, teoretskih razmatranja i – posebno – analize korpusnog materijala. Autorica je svjesna da fenomen modifikacije frazeoloških jedinica nije marginalna pojava već da duboko zadire u samu srž diskursa. Zato bi bilo korisno da se modifikacija prouči još iscrpnije, unutar jezika i među jezicima, uz obaveznu upotrebu korpusa.

Na kraju ovoga poglavlja autorica odvaguje jake i slabe strane ove studije, te njena ograničenja. Jaka je strana osigurana primjenom korpusa – najvećeg do sada u frazeološkim istraživanjima. Korpus omogućuje proučavanje ne samo promjena u površinskoj strukturi nego i mehanizama na kojima te promjene počivaju i koji njima upravljaju. Takva su proučavanja do sada bila zanemarena ili utopljena u mehanizmima strukturne i leksičke modifikacije. Među slabostima i ograničenjima valja spomenuti nesrazmjer između pisanoga i govornog jezika (90 : 10) i nejednaku zastupljenost svih registara, kao i odsutnost popratnih grafičkih i slikovnih elemenata, koji su često presudni za razumijevanje modificirane frazeološke jedinice.

Završno, šesto poglavlje navodi implikacije i pitanja profesionalne prakse, znanstvenog utemeljenja nekog područja, izgradnje teorije i daljnjih istraživanja. Tu autorica pokazuje razvijeni senzibilitet za šire implikacije konkretnog istraživačkog zadatka za frazeologiju i – još šire – lingvistiku u cjelini, a posebno za kontrastvnu lingvistiku, korpusnu lingvistiku, poučavanje i učenje jezika, leksikografiju, leksikologiju, kognitivnu lingvistiku, umjetnu inteligenciju, semantiku, pragmatiku, prevoditeljstvo, psiholingvistiku.

Marija Omazić napisala je vrijedan doktorski rad utemeljen u jednako vrijednom, ako ne i vrednijem, empirijskom istraživanju. Predmet njene disertacije su modifikacije frazeoloških jedinica, a jezična građa je veliki British National Corpus. U svom radu demonstrirala je sposobnost za (kompjutersku) analizu jezične građe velikoga opsega, izraziti smisao za relevantni opis jezičnih fenomena, te odličnu informiranost, poznavanje i razumijevanje literature i spremnost za ravnopravno sudjelovanje u međunarodnom znanstvenom diskursu na tom području.

Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da ovaj rad prihvati i da kandidatkinju uputi na nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru

2. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

3. dr. sc.Dubravko Kučanda, izv. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

FAKULTETSKOM VIJEĆU

10000 ZAGREB

Rješenjem Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovani smo u povjerenstvo za prosudbu doktorske disertacije Sanje Seljan pod naslovom Leksičko-funkcionalna gramatika hrvatskoga jezika: teorijski i praktični modeli. Naslovu podnosimo sljedeće skupno

IZVJEŠĆE

Doktorska disertacija Sanje Seljan Leksičko-funkcionalna gramatika hrvatskoga jezika: teorijski i praktični modeli sadrži 248 stranica teksta, pisanih računalnim slogom s obrojčanim 61 slikovnim prilogom, 6 tablica i 9 dijagrama. Rad je sadržajno koncipiran u 7 temeljnih poglavlja brojčano raščlanjenih na niz potpoglavlja. Na jezgreni se dio rada nastavlja Sažetak na hrvatskome i engleskome jeziku, iznimno korisni popisi kako u programirnom dijelu rada uporabljenih pokrata, tako i slika, tablica te dijagrama. Rad zaključuje Popis literature s 81 jedinicom. Rad je popraćen sa 164 bilješke raspoređene po dnima stranica.

Uvod (str. 6-9) upućuje nas na razloge autoričina odabira ove teme. Već na samome početku postavlja se doseg ovoga rada koji pokušava primijeniti jedan od formalnih modela opisa prirodnoga jezika na hrvatski. Riječ je o odabiru jedne od kontekstno osjetljivih formalnih gramatika iz niza unifikacijskih gramatika: leksičko-funkcionalne gramatike (LFG). Autorica u uvodu ove disertacije objašnjava zašto je odabrala LFG kao teorijski model za formalni opis jednoga dijela hrvatske sintakse. Relativna podatnost unifikacijskih gramatika za izvedbu praktičnoga informatičkoga modela formalne gramatike, a time i mogućnost izravne računalne provjere valjanosti pretpostavljenih istraživačkih hipoteza kojima se opisuje neki jezični podskup, osnovni je razlog za odabir LFG-a kao teorijskoga temeljca njezina rada.

Formalne gramatike (str. 10-16) drugo je poglavlje koje iznosi teorijske osnovice na kojima počivaju suvremene formalne gramatike uključujući i klasičnu četverostupanjsku hijerarhiju Noama Chomskoga. U ovom kao i u sljedećim dvama poglavljima, u smjeru »od općenitijega prema posebnome«, zapravo se daje pregled osnovnih pojmova s područja formalnih gramatika i međusobnih odnosa tih pojmova, uz osobitu pozornost prema njihovoj primjeni na prirodne jezike.

Unifikacijske gramatike (str. 17-35) treće je poglavlje koje se usredotočuje na opis temeljaca odjelite vrste formalnih gramatika karakterizirane operacijom unifikacije. One nastaju kao svojevrsna reakcija na transformacijske gramatike (ponajprije gramatike kojima je autor Noam Chomsky i njegovi sljedbenici) 80-tih godina 20. stoljeća, ali i kao nastavak i dopuna istraživanja primjene formalnih gramatika u razvijanju logičkoga i deklarativnoga programiranja u isto doba u informatici. Nakon pregleda razvitka transformacijskih generativnih gramatike, autorica izlaže osnovne pojmove unifikacijskih gramatika. One, poput transformacijskih, koriste nekoliko tipova ili razina strukturnih prikaza no te strukture nisu međusobno povezane transformacijama nego operacijom unifikacije tj. pridruživanja jednih drugima. Formalni opis neke jezične postave sastoji se tek od svih zajedno pridruženih strukturnih prikaza od kojih jedni mogu i ograničavati druge. Takvi strukturni prikazi nipošto nisu ograničeni na već uobičajen oblik stablo-dijagrama nego se, naprotiv, kombinira i oblik karakterističnih obilježja s njihovim vrijednostima kao zamjena za stabla. Tako definiran opis funkcionalnih opisa temelji se na matematičkome modelu matrice u kojoj se nalaze parovi atributa i njihovih vrijednosti, potom logičkim operatorima i informacijama preuzetim iz leksičkoga unoska. Autorica dosljedno iznosi vrste unifikacijskih gramatika i njihova osnovna svojstva te navodi jezike na koje su te vrste formalnih opisa primijenjene. Također se daje i temeljit pregled operacija koje se primjenjuju nad funkcionalnim strukturama. Ovo je poglavlje samo za sebe (ili u kombinaciji sa sljedećim) iznimno uporabiv uvod i pregled unifikacijskih gramatika te ga svakako valja primijeniti u nastavi.

Leksičko-funkcionalna gramatika (str. 36-83) četvrto je poglavlje koje ujedno predstavlja i središnje poglavlje teorijskoga dijela disertacije u kojem se podrobno opisuju sve teorijske osobine LFG formalizma. Osim polaznih pojmova u LFG formalizmu, opisuju se i srodne gramatičke teorije (kao što su X'-teorija i q-teorija) iz kojih je LFG nasljedovao neke teorijske konstrukte (glavu/dopune, tematske odnose u rečenici itd.). Opis strukturnih prikaznih razina koje su karakteristične za LFG razrađen je i izložen je iznimno precizno (do 4. dubine brojčane raščlambe) ali i sveobuhvatno. Uključeni su opisi leksičke razine, razine c-strukture, argumentne strukture, f-strukture kao i njihovi međusobni odnosi. Osobitoj kvaliteti ovoga poglavlja pridonosi i uporaba mnogih primjera iz hrvatskoga jezika kojima se, uz već tradicionalnu uporabu engleskoga, njemačkoga i francuskoga, ilustriraju pojedini strukturni elementi čitave gramatike.

Formalizacija jezičnih pojava hrvatskoga jezika (str. 84-173) peto je poglavlje koje predstavlja središnji dio čitava rada. U njemu se teorijski formalizam LFG, prikazan u prethodnim poglavljima, u nizu pomno razrađenih i temeljito oprimjerenih pravila primjenjuje na hrvatski jezik. Ovo i sljedeće poglavlje predstavljaju stvarni izvorni doprinos ove disertacije sintaktičkome opisu hrvatskoga jezika jer za nj do sada nije napravljen ovako temeljit i obuhvatan opis s pomoću neke unifikacijske gramatike, a nipošto još k tomu nije bio oblikovan i u obliku računalnoga modela. Sve sintaktičke pojave koje često predstavljaju problem kao u tradicionalnome tako i generativnom opisu (sintaktičke skupine, slaganje u rečenici, potkategorizacija, aktivne i pasivne rečenice, bezlične konstrukcije, složena vremena, anafora...) ovdje su obrađene i predstavljene dosljednim i zaokruženim skupom pravila. Jedina zamjerka mogla bi se uputiti na neiskorištavanje dobre prigode koju je predstavljao ovaj rad da se u primjeni LFG formalizma pri opisu hrvatskoga uporabi novija inačica teorije, koja uvodi dodatnu m-strukturu (prema R. Kaplanu i M. Butt), čime se dodatno potencira univerzalnost f-strukture, i tako još više osuvremeni čitav opis. Razlozi za takvu odluku objašnjeni su nedovoljnom fleksibilnošću računalnoga modela koji je također ravnopravan cilj ove disertacije. Odluka da se ne uporabi novija inačica LFG teorije također se ogledala i u nepokrivanju višestruko složenih vremena i načina u hrvatskih glagola (pluskvamperfekt, futur drugi i kondicional drugi).

Informatička primjena (str. 174-232) šesto je poglavlje koje počinje pregledom dosadašnjih računalnih LFG modela opisa pojedinih jezika, njihovim osobinama, mogućnostima i ograničenjima. Uz sustave za rečeničnu raščlambu, osobito se dojmljivim doimaju sustavi koji LFG koriste kao jednu od sastavnica, a osnovna im je namjena strojno prevođenje. LFG se u takvim sustavima, ako je obimnija (large scale), pokazuje kao iznimno moćna gramatika koja je s relativno skromnim utroškom resursa kadra raščlaniti i proizvesti i najsloženije sintaktičke konstrukcije. Slijedi potom opis alata (LFGW) koji je uporabljen za oblikovanje i izvedbu računalnoga modela te njegovih osobina. Za oblikovanje i izvedbu računalnoga modela opisa hrvatskoga prema LFG formalizmu, osobit je problem predstavljala i hrvatska morfologija (tj. fleksija). Zahvaljujući većem broju oblika hrvatskih riječi i izraženoj homografiji, svaki program za raščlambu može završiti u višestrukim raščlambama koje »gutaju« računalne resurse i znatno usporavaju obradu. Autorica je, oslanjajući se djelomice na neke već postojeće računalne modele hrvatske morfologije (ponajprije Kržakov), uspjela informatički učinkovito modelirati flektivni sustav hrvatskoga. Taj model, premda ne uvijek lingvistički, informatički je sasvim opravdan te ispunjava svoju funkciju unutar ovako postavljena računalnoga modela hrvatske sintakse. U konačnici cilj je ove disertacije računalno modeliranje hrvatske sintakse, a ne morfologije. Poglavlje se završava ispisom programa i primjerima analize desetak rečenica s različitim karakterističnim sintaktičkim strukturama.

Prosudbeno povjerenstvo osobito pozitivno ocjenjuje uspješnu interdisciplinarnu primjenu informatičkih i lingvističkih teorija i metoda u računalnom modeliranju hrvatske sintakse, što predstavlja vrijedan i izvoran doprinos doktorske disertacije Sanje Seljan Leksičko-funkcionalna gramatika hrvatskoga jezika: teorijski i praktični modeli te predlaže Fakultetskome vijeću da predloženicu uputi na daljnji postupak.

Zagreb, 25. veljače 2003.

Prosudbeno povjerenstvo:

doc. dr. Marko Tadić, predsjednik

prof. dr. Zdravko Dovedan, 1. član

prof. dr. Miroslav Kržak, 2. član

REPUBLIKA HRVATSKA

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Na sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 13. siječnja 2003. izabrani smo u povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Davora Topoločića pod naslovom Bračni partneri između obiteljskih i radnih uloga: sociologijski aspekti neplaćenog rada u obitelji. O tome podnosimo slijedeći izvještaj.

Doktorski rad sastoji se od uvodnog dijela, 6 poglavlja, 92 bibliografske jedinice na hrvatskom i engleskom i tablica u dodatku, što ukupno čini 202 stranice.

U uvodnom dijelu rada kandidat razmatra rastuću ravnopravnost spolova kao globalni fenomen, povezujući ga s procesom modernizacije. Međutim, upozorava na empirijske i druge ograničenosti teorije modernizacije u ovom slučaju. Prvo, ona je primjerenija zapadnim društvima. Drugo, učinci modernizacije različito se ispoljavaju u društvima na nejednakim stupnjevima industrijskog razvitka. Treću ograničenost kandidat nalazi u složenosti i otvorenosti procesa modernizacije, budući da zahvaća sve dijelove društva. Uza sva ograničenja, kandidat ipak smatra da je teorija modernizacije plodno polazište za analizu podjele plaćenog i neplaćenog rada u obitelji te ostalih dimenzija rodnih odnosa koji su predmet ovog rada. Izdvaja dvije dimenzije rodnih odnosa: segregaciju muškaraca i žena, te primat ili dominaciju normi muškarca. Temeljno je polazište da su položaji (povlašteni i podređeni) muškaraca i žena najvećim dijelom nusproizvodi obrazaca podjele rada i asimetrije moći, društvenog statusa i ugleda i to najčešće, iako ne nužno, na štetu žena. Modernizacija je na nov način oblikovala tradicionalni dualizam tih obrazaca na crti privatno-javno uz odgovarajuću vremensko-prostornu segregaciju temeljnih uloga, a ključni je čimbenik ekonomska funkcija muškarca u javnoj sferi društva. Na taj je način uspostavljen model obitelji s muškarcem kao jedinim hraniteljem i ženom kao suprugom-majkom-domaćicom. Kandidat objašnjava kako modernizacijski proces razgrađuje muški model javne sfere, uvodeći ekonomsku funkciju žene u javnu sferu. Time ona po prvi put u povijesti individualno izabire i kombinira dvije uloge, a bitno se svode na plaćeni rad na tržištu rada i neplaćeni u obitelji. Pitanje je, dakle, da li se i taj odnos i na koji način vremenom mijenja.

U prvom poglavlju “Alokacija rada bračnih partnera na plaćeni rad na tržištu i neplaćeni rad u obitelji” opširno je opisan proces integracije žena u tržište rada te prikazan niz rezultata novijih istraživanja. Autor nalazi da se radi evolucijskom procesu integracije žena u ekonomsku sferu društva koji u osnovi vodi izjednačavanju njihova položaja u odnosu na muškarce. Ali to uzima prije svega kao opći okvir za daljnju analizu, budući da su faze tog razvojnog procesa s obzirom na različita društva i na različite dijelove društva vremenski nepodudarne, i tu činjenicu potkrepljuje brojnim podacima. Posebno porast participacije žena na tržištu rada objašnjava strukturalnim uvjetima, kao što su ekonomska potražnja ili zakonska regulativa, porast potencijalne zarade, i porast naobrazbe žena, te sociodemografskim uvjetima, kao što su dob prilikom ulaska u brak, sve viša dob žena pri rađanju prvog djeteta, pad fertiliteta, nuklearizacija obitelji (u kojoj nema starih i nemoćnih osoba), itd. Također razmatra vremenski kontinuitet te opseg participacije žena na tržištu rada u zemljama u kojima zakonodavstvo mogućuje rad uz skraćeno radno vrijeme, što može imati, kako pokazuje, i pozitivne i negativne posljedice za ženu. Pozitivna je posljedica, na primjer, fleksibilnost u pronalaženju invididualne ravnoteže između radnih i obiteljskih uloga, a negativna status žene kao “pomoćne hraniteljice”. Najrecentniju fazu evolucije ekonomskih uloga spolova (u najrazvijenijim zemljama) obilježava, pak, daljnja feminizacija radne snage, porast naobrazbe i konkurentnosti ženske radne snage, smanjenje spolne segmentacije tržišta rada, odnosno zanimanja, profesija i privrednih sektora zaposlenosti, smanjenje diskriminacije žena na tržištu rada i u radnoj organizaciji (potpomognuto zakonskom regulativom), te, premda u manjoj mjeri, smanjivanje razlike u plaćama između muškaraca i žena.

Ovaj dio rada mnogo govori o različitim aspektima empirijskih istraživanja u svijetu o toj pojavi, a isto tako opisuje i ocjenjuje metodološke kvalitete glavnih nalaza istraživanja u posljednjim desetljećima. Zanimljivi su, na primjer, nalazi koji pokazuju da brak i djeca pozitivno djeluju na zaradu i radnu karijeru muškarca, a negativno na zaradu i karijeru žene. Ti nalazi čine i osnovu za teorijsku elaboraciju i empirijsku analizu koje je kandidat proveo u Hrvatskoj, naime kako se u obitelji s dva hranitelja koji imaju puno radno vrijeme alocira rad i raspodjeljujuju obiteljske uloge. Također razmatra druge modalitete zaposlenosti (bračnih partnera) i njihov utjecaj na (tradicionalno naslijeđeni) obrazac uloga u obitelji. Do kraja poglavlja, kandidat ponovo razmatra povijesni i makrosociološki kontekst modernizacije s posebnim naglaskom na podjeli rada među bračnim partnerima u Hrvatskoj u razdoblju socijalizma i postsocijalističke tranzicije. Ujedno daje pregled domaće literature i rezultata istraživanja, koji će poslužiti za usporedbu s rezultatima vlastitog istraživanja.

U drugom poglavlju rada, “Problemi konceptualizacije i operacionalizacije”, kritički je razmotren koncept “kućanski poslovi”, posebno razlučujući te poslove od skrbi za djecu i nekih, često teško uhvatljivih, oblika “nevidljivog rada”.

U trećem poglavlju pod naslovom “Eksplanatorni koncepti podjele rada između bračnih partnera”, opširno su izložene i kritički razmotrene tri teorije: neoklasična ekonomska teorija, teorija moći pogađanja, i teorija perspektive roda. Kandidatu je posebno stalo da “ideologijski koeficijent” tih teorija ne kontaminira analitički postupak i interpretaciju empirijskih nalaza ne učini pristranom, nego ovisnom isključivo provjerljivosti/opovrgljivosti spomenutih eksplanatornih modela.

U četvrtom poglavlju, “Empirijsko istraživanje”, formulirani su ciljevi empirijskog istraživanja što ga je kandidat proveo, postavljena je hipoteza o obrascima podjele rada između bračnih partnera i determinantama podjele neplaćenog rada u obitelji u sociokulturnom kontekstu Hrvatske, te su opisane metode istraživanja. Iza toga slijedi diskusija o rezultatima istraživanja. U nastavku ćemo iznijeti bitne informacije o sadržaju ovog poglavlja.

Istraživanje je provedeno početkom 1999. godine na 1008 ispitanika, odnosno 504 bračna para iz grada Zagreba i Zagrebačke županije. U uzorku ima 15,4% nezaposlenih, ispitanici su svih obrazovnih razina, prosječne dobi 37,2 godine, prosječan broj djece u obitelji je 1,4, a 19% ispitanika su odrasli koji nisu i roditelji. Prosječna veličina obitelji je 3,9 članova, a velika je većina ispitanika (95,4%) u svom prvom braku. Za mjerenje podjele nelaćenog rada u obitelji korištena je skala “Optererećenost kućanskim poslovima” izrađena 1994., čiji je autor Kamo. Koeficijent interne konzistencije za skalu iznosi a = 0,81. Kandidat se opredijelio za faktorizaciju skale metodom glavnih komponenti zu ortogonalnu rotaciju, dobivši tri faktora: “ženski poslovi”, bavljenje djecom, i “muški poslovi”. Dobiveni rezultati u skladu su s očekivanjem kandidata o rodno segregiranim obrascima podjele rada: od 11 kućanskih poslova čak 8 poslova žene (statistički značajno) češće obavljaju, dok dva posla češće obavljaju muškarci. Što se tiče brige za djecu, nalazi pokazuju da su razlike bitno manje. Ukupno najvažniji prediktori angažmana osobe u obavljanju kućnih poslova i skrbi za djecu bili su, prema važnosti: spol, ukupna broj djece u obitelji, “ideologija podjele rada”, prekovremeni rad i rad u smjenama. Ostale varijable nisu bile statistički značajne niti su pridonijele prediktivnosti, a to su: radni status, dob, trajanje braka, plaća, religioznost, veličina naselja u kojem je ispitanik odrastao, i druge. Dalje u ovom poglavlju slijedi široka diskusija o analitičkoj vrijednosti dobivenih rezultata i njihovu značenju u usporedbi s sličnim dosadašnjim istraživanjima u svijetu i u Hrvatskoj.

U petom poglavlju, “Perspektive podjele rada u obitelji”, raspravlja se o mjerama podrške obitelj od strane države i poslodavaca i kritički razmara opreka postrodna podjela rada – pluralizam podjele rada.

U šestom i završnom poglavlju (“Završno razmatranje”) najprije su sažeto iznoseni bitne dijelovi sadržaja prethodnih poglavlja, iza čega slijedi glavni zaključak. U njemu stoji da što se veći zahtjevi postavljaju pred supružnike u sferi rada, to kritičnije postaje pitanje fer raspodjele neplaćenog rada u obitelji. Prisutnost djece u obitelji, njihov broj i njihova dob bitno utječu na opseg neplaćenog rada. Mlađe osobe su u tom smislu, osobito tamo gdje su oba supružnika zaposleni, nalaze pod većim pritiskom, zapravo dvostrukim, pritiskom radne afirmacije ili karijere i pritiskom povećanih zahtjeva obitelji (malo dijete). Kandidat također odgovara na (samopostavljeno) pitanje o tome koji je ključan korak k partnerskom odnosu u obitelji i nalazi ga rodnoj neutralizaciji većeg dijela zjedničkih obiteljskih poslova. Na kraju iznosi sugestije o tome što bi u slijedećim istraživanjima ovog problema trebalo učiniti te obrazlaže koje bi nove varijable valjalo uključiti.

Doktorski rad mr.sc.Davora Topoločića Bračni partneri između obiteljskih i radnih uloga: sociologijski aspekti neplaćenog rada u obitelji, originalna je studija na području sociologijskih istraživanja rodnih odnosa u radu i obitelji u Hrvatskoj, zrelo promišljena, sadržajno dobro organizirana i analitički pomno izrađena. U njoj je kandidat pokazao:

a) izvrsnu upućenost u relevantnu istraživačku literaturu,

b) istraživačku savjesnost, budući da je razmotrio sve mogućnosti analize konteksta društvenih promjena i empirijske građe na tragu postavljene hipoteze,

c) razvijen smisao za empirijsko razumijevanje i ujedno ograničavanje dometa glavnih eksplanatornih teorija o odnosu između radnih i obiteljskih uloga,

d) metodološku skrupuloznost u analizi i evaluaciji nalaza vlastitog istraživanja, i

e) intelektualnu angažiranost koja se osobito očituje u zaključku rada u pokušaju, logično izvedenom i izazovnom u isti mah, da u svjetlu vlastite analize normativno redefinira pojam “partnerske obitelji”, uvodeći ideju “rodno neutralnih” ili zajedničkih poslova, čime podrazumijeva da pomak u međuljudskim odnosima u privatnoj sferi života sačinjava jednu od najvažnijih promjena u smislu civilizacijskog procesa.

Slabih mjesta u radu vrlo je malo, na primjer (već “standardan”) problem s ograničenošću empirijske generalizacije na osnovi odabranog uzorka ispitanika, te (također već “standardan” u literaturi) problem teorijskog razlučivanja procesa modernizacije od ostalih promjena kada je riječ o raznolikosti, dapače “pluralizmu”, aranžmana radnih i obiteljskih uloga žena i muškaraca.

Stoga zaključujemo da se radi o vrijednom znanstvenom djelu koje doprinosi unapređivanju znanja iz sociologije roda, rada i obitelji. Predlažemo Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidatu mr.c. Davoru Topoločiću omogući daljnji postupak obrane disertacije.

U Zagrebu, 24.veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Branka Galić, docentica

Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Dr.sc. Gordana Cerjan Letica, docentica

Stomatološki fakultet u Zagrebu

Prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, predsjednica povjerenstva

Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, članica povjerenstva

Prof. dr.sc. Aleksandar Stipčević, član povjerenstva

Zagreb, 20. veljače 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 19. listopada 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Blaženke Pavlović-Radmanović. pod naslovom Povijest franjevačkih knjižnica u Slavoniji. Temeljem te odluke podnosimo Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Blaženke Pavlović-Radmanović. pod naslovom Povijest franjevačkih knjižnica u Slavoniji.obuhvaća 172 stranice. Popis korištene literature sadrži 47 bibliografskih referenci. Rad se sastoji od deset poglavlja i zaključka.

Polazeći od interesa stručne i znanstvene zajednice za građu pohranjenu u fondovima franjevačkih knjižnica, kandidatkinja objašnjava cilj svoga istraživanje koje je usmjereno prema utvrđivanju uvjeta nastanka, razvoja i djelovanja franjevačkih knjižnica u Slavoniji te popisu i analizi kulturnog blaga njihovih fondova. Knjižnice franjevačkih samostana kandidatkinja je obradila pomoću anketnog upitnika i metodom terenskoga rada.

Prije opisa svake knjižnice kandidatkinja daje kratku povijest mjesta i povijest dolaska franjevaca na određeno područje. Mnoge od tih knjižnica imaju stvarno dugu povijest. Tako npr., kandidatkinja navodi da se knjižnica Franjevačkog samostana u Našicama spominje 1666. godine kao knjižnica koja ima uređenu zbirku. U Kronici je zabilježeno da 1762. godine knjižnicom upravlja knjižničar otac Mihael Benčević. Prema arhivskom materijalu o knjižnici, vidljivo je da su knjige u knjižnicu dolazile iz Venecije, ali isto tako dolazile su i iz samostana ukunutih redova. Vrlo je interesantan podatak koji kandidatkinja navodi, ali ga dalje ne elaborira, da je 1811. godine zagrebački biskup naredio našičkim franjevcima da prime Martina Jurja Kovačića koji je imao dužnost pregledati samostansku knjižnicu i arhiv s odobrenjem da uzme sve što želi za budimski muzej. Međutim nema nigdje podatka što je sve otišlo za Budim.

U daljnjoj analizi kandidatkinja navodi po istom kriteriju kratku povijest Osijeka te dolazak franjevaca, osnivanje samostana, a onda i samostanske knjižnice. Osječki franjevački samostan zanimljiv je i po tome što franjevci 1735. godine otvaraju i vlastitu tiskaru. Tiskara je bila namjenjena tiskanju knjiga za školu i teološki studij. Veliki dio fonda Franjevačke knjižnice u Osijeku bio je fond koji je stvoren preuzimanjem knjiga Isusovaca nakon raspuštanja reda.

Analizu knjižnog fonda kandidatkinja je provela na osnovi kriterija kronologije, po stoljećima. U svoj rad uvrstila je i niz zanimljivih zapažanja poput, primjerice, onih da je najznačajni fond franjevačkih knjižnica u Slavoniji onaj koji datira iz 18. stoljeća, da svi samostani nisu imali glazbene zbirke, te da je značajna glazbena zbirka, koja je i vrlo detaljno obrađena, zbirka u Knjižnici Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu.

Dalje je kandidatkinja vrlo dobro uočila vrijednost arhivskog gradiva pojedinih samostana. Tako je u Arhivu Franjevačke knjižnice u Slavonskom Brodu vrlo bogata zbirka rukopisa koja još uvijek čeka na obradu. Izdvojila je i ukazala na značajnije kataloge, poput, kataloga Knjižnice Franjevačkog samostana u Požegi iz 1774. godine, kao i na sadržaj fondova s obzirom na stručna i znanstvena područja.

Zaključak, ocjena i prijedlog

Magistarski rad Blaženke Pavlović-Radmanović pod naslovom Povijest franjevačkih knjižnica u Slavoniji bavi se istraživanjem franjevačkih knjižnica s aspekta njihova nastanka i fonda. Kandidatkinja je uz anketni upitnik koji je poslala svim knjižnicama, obavila terenska istraživanja, na osnovi čega je zaključivala o stanju knjižnica, te upozorila na moguće pristupe registraciji i obradi stare građe. U zaključnim razmatranjima ukazala je na to da se daljnja znanstvena istraživanja literature u fondu obrađenih knjižnica ne mogu provoditi bez uspostavljanja jedinstvenog sustava evidencije, obrade, pravilne pohrane i zaštite knjižnične građe.

S obzirom na izneseno, te na činjenicu da je kandidatkinja u svom radu proučila dostupnu relevantnu literaturu, provela odgovarajuća istraživanja te popisala građu i izradila tabele, u kojima pregledno donosi podatke o fondu, prostoru, katalozima i opremi, smatramo da je svojim radom pokazala da je ovladala metodologijom znanstvenoistraživačkog rada, te predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu njezina rada te da je uputi u daljnji postupak obrane.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, predsjednica povjerenstva

Dr. sc.Tatjana Aparac-Jelušić, članica povjerenstva

Dr.sc. Aleksandar Stipčević, član povjerenstva

Predmet:

Ocjena magistarskoga rada

Barbare Kovačević

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici od 13. siječnja 2003. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Barbare Kovačević pod naslovom Frazeologija u Danici ilirskoj

(I./1835. - X./1844.). Na temelju te odluke podnosimo Vijeću ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Barbare Kovačević Frazeologija u Danici ilirskoj (I./1835. -X./1844.) obuhvaća ukupno 265 stranica te sadrži Uvod (1-2 str.), četiri poglavlja, i to

1. Teorijska promišljanja o frazeologiji (3-22 str.), 2. Frazeologija u Danici ilirskoj

(23-26 str.), 3. Analiza frazema Danice ilirske (27-72 str.), 4. Somatski frazemi u Danici ilirskoj (73-82 str.); slijedi zatim 5. Zaključak (82-85 str.), 6. Rječnik frazema Danice ilirske (85-258) i 7. Izvori, rječnici, literatura (259-265).

U prvom poglavlju (Teorijska promišljanja o frazeologiji) kandidatkinja razmatra onu problematiku u frazeologiji i oko nje koju smatra temeljnom za što širu i bolju obradu odabrane teme. Služeći se opsežnom i dobro odabranom stručnom literaturom, objavljenom u Hrvatskoj i u inozemstvu, ona prati razvitak frazeologije kao relativno mlade lingvističke grane koja je u stalnom usponu, a neki se njezini segmenti i postavke različito tretiraju. Dobro se snalazeći u složenoj problematici i stavovima raznih znanstvenika, izdvaja u prvi plan svoga interesa pitanja o frazemu kao osnovnoj frazeološkoj jedinici, osobito ona u kojima u znanstvenim krugovima nema ujednačenoga mišljenja, kao što je definicija frazema u odnosu na njegova osnovna obilježja, pitanje strukture frazema i njegove donje i gornje granice. Važnome pitanju leksičkog i frazeološkog značenja frazema također posvećuje dužnu pozornost.

U drugom poglavlju (Frazeologija u Danici ilirskoj) pristupnica iznosi primjenu općih frazeoloških postavki na svoje istraživanje frazeologije u Danici ilirskoj. Imajući u vidu da je proučavano prvih deset godišta časopisa (1835-1844), jasno je da je nađeni frazeološki materijal tražio ozbiljan i sustavan pristup, kako bi se razgraničila frazeologija u užem i u širem smislu, kako bi se izdvojio opći frazeološki fond od povremenoga i autorskog, te kako bi se pokušalo ustanoviti, jesu li pojedini frazemi bili u vrijeme objavljivanja u aktivnoj upotrebi. Za proučavanje su, dakle, uzeti samo frazemi u užem smislu, tj. oni kod kojih je najmanje u jednoj sastavnici provedena desemantizacija. Teškoće su predstavljale autorske varijante frazema, kao i oni frazemi koji su nakon tadašnjega frazemskog statusa defrazeologizirani i kasnije prešli u pasivni frazeološki fond, a s vremenom su i zaboravljeni.

Korpus istraživanja obuhvaća frazeologiju iz književnih i publicističkih priloga u Danici ilirskoj. Zastupljeni su elementiraznih funkcionalnih stilova, a pisci su u svoje tekstove unosili razna jezična i stilska sredstva, pa je ukupan proučavani tekst dosta heterogen. Ipak je, kao što se iz rada vidi, bilo i takvom tekstu moguće uspješno prići kao jedinstvenoj cjelini.

Treće poglavlje (Analiza frazema Danice ilirske) središnji je dio ovoga magistarskog rada. U njemu B. Kovačević pristupa korpusu s motrišta moderne frazeologije te podvrgava frazeme strukturnoj, semantičkoj i sintaktičkoj analizi.

U strukturnoj analizi određuje opseg proučavanih frazema priklanjajući se onim

frazeolozima koji priznaju fonemski status fonetskoj riječi, tj. jednoakcenatskoj svezi punoznačne i pomoćne riječi. U korpusu je ta grupa frazema prisutna, doduše samo u obliku prijedlog + imenica. Druga, najopsežnija skupina frazema - sveza riječi - bogato je u korpusu zastupljena pa se u radu detaljno analizira, najprije kao zavisna sveza, podijeljena na glagolske, pridjevne, imenične, priložne i poredbene frazeme, a onda i kao nezavisna sveza riječi. Treća skupina frazema, frazemska rečenica, predstavljena je u korpusu nešto slabije, ali njezina obrada u magistarskom radu daje uvid u osnovne tipove.

Semantička analiza frazema Danice ilirske obrađuje najprije unutarfrazemske

odnose (monosemiju i polisemiju), a zatim međufrazemske odnose (frazemsku homonimiju, sinonimiju i antonimiju).

U sintaktičkoj analizi promatra se kako se frazemi uklapaju u rečenicu kao njen sastavni dio, vršeći pritom funkcije subjekta, objekta, predikata i priložne oznake.

Četvrto poglavlje (Somatski frazemi u Danici ilirskoj) predstavlja na neki način dodatak trećem poglavlju. Kandidatkinja se odlučila na izdvajanje i posebnu obradu somatskih frazema (tj. onih u kojima jedna sastavnica označuje dio ljudskoga tijela) jer oni, kao najfrekventniji i najbogatiji značenjima, tvore u svakom jeziku jednu od temeljnih skupina frazema. U frazeološkom korpusu Danice ilirske nađeno je 278 somatskih frazema, odnosno 40% od ukupnoga broja frazema. Analizirajući te frazeme s raznih aspekata, autorica se bavi i pitanjem njihovih konotativnih vrijednosti te zapaža da preko 50% somatskih frazema ima u proučavanom korpusu negativnu konotaciju, a frazemi s pozitivnom konotacijom izjednačeni su u broju s neutralnima.

U Zaključcima koji slijede kandidatkinja ističe kako su frazemi Danice ilirske potpuno razumljivi današnjim govornicima hrvatskoga jezika. Kao što je pokazala semantička analiza, odnosi u frazeološkom sustavu toga vremena bitno se ne razlikuju od suvremenoga stanja. Opaža se ipak da suvremena frazeologija ima vrlo razvijenu frazemsku polisemiju, koja je u korpusu tek neznatno prisutna.

Vrijedan je dio magistarskog rada Barbare Kovačević Rječnik frazema Danice ilirske, koji obuhvaća 168 stranica. U predgovoru rječnika autorica izlaže principe njegova sastavljanja, koji su dobro razrađeni i dosljedno realizirani. Rječnik sadrži oko 700 frazema. Svaki se frazem nalazi na onoliko mjesta koliko sadržava punoznačnih riječi, s tim da se kod inačica redovito daje znak upute.

U tumačenju značenja daju se redovno nefrazeološki ekvivalenti. Sami frazemi tiskani su suvremenom grafijom i po suvremenim pravopisnim pravilima, dok se primjeri donose onodobnom Daničinom grafijom.

Svi frazemi, koji su ušli u obradu kako rječnika tako i teksta radnje, obvezatno imaju potvrdu u korpusu. Ono što nije nađeno u Danici te zato nije dio korpusa, nije u

tekstu ovoga rada uzeto u obradu.

Na kraju rada nalaze se Izvori, rječnici, literatura. Pristupnica se pokazala dobro obaviještenom o postojanju stručnih izvora, a iz samoga se rada vidi da se njima ispravno i služila.

Barbara Kovačević obradila je frazeološki rad s tematikom iz nedaleke prošlosti hrvatskoga jezika. Po načinu obrade vidi se da je dobro obaviještena o metodama rada u frazeologiji i o pristupu povijesnojezičnim temama. Svoj je zadatak izvršila na najbolji način, približavajući prošlost sadašnjosti i postižući zanimljiva gledanja na jezik i frazeologiju. Govoreći o jeziku općenito i o frazeologiji posebno i znalački sastavivši mali rječnik hrvatskih frazema prije 160 godina, pokazala je da je svladala metodologiju znanstvenoga rada u lingvistici, frazeologiji i leksikografiji.

Preporučujući Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Barbare Kovačević, predlažemo da je Vijeće uputi na obranu rada.

Zagreb, 26. veljače 2003. Članovi povjerenstva:

-----------------------------

dr. sc. Antica Menac, red. prof. u miru

-------------------------------

dr. sc. Milan Moguš, red. prof. u miru

--------------------------------

dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Odlukom ste nas od 3. svibnja 2002. (koju ste donijeli na svojoj sjednici od 15. svibnja 2002.) (br. 04-6-41-2002.) imenovali u stručno povjerenstvo koje će utvrditi udovoljava li mr. sc. Željka Rotim uvjetima predviđenim programom jednogodišnjega doktorskog studija kroatistike i može li joj se odobriti tema pod naslovom "Sintaktičke strukture i poremećaji razumijevanja rečenice" s podnaslovom "Istraživanje oštećenja obrade rečeničnoga sadržaja u bolesnika sa zatvorenom ozljedom glave". Proučivši odgovarajuće dokumente, podnosimo vam ovaj izvještaj:

Akademske se godine 1996./1997. mr. sc. Željka Rotim upisala na dvogodišnji magistarski studij Poslijediplomskoga znanstvenog studija informacijskih znanosti. Magistrirala je 1999. godine obranivši magistarski rad "Teorija istine i rečenica". Akademske se godine 2001./02. upisala na Jednogodišnji doktorski studij kroatistike. Godine je 2001. obranila doktorsku kvalifikacijsku radnju II pod naslovom "Urođeni jezik" i time (u skladu s Pravilnikom Poslijediplomskoga znanstvenog studija kroatistike) stekla uvjete za prijavu doktorskoga rada.

Obrazloženje doktorskoga rada: Doktorski će se rad mr. sc. Željke Rotim "Sintaktičke strukture i poremećaji razumijevanja rečenice" (s podnaslovom "Istraživanje oštećenja obrade rečeničnoga sadržaja u bolesnika sa zatvorenom ozljedom glave") baviti istraživanjem sintaktičkih determinanti rečeničnoga razumijevanja u bolesnika koji boluju od afazije. Temelj će mu biti pristup autora, u prvome redu Caplana, Caramazze i Zuriffa, koji su se u svojim istraživanjima usmjerili na pitanja odnosa i ovisnosti sintaktičkih struktura u pridruživanju semantičkih obilježja u rečenici prirodnoga jezika u bolesnika koji boluju od afazije. U tome je kontekstu Caplan, istražujući prirodu poremećaja u procesu sintaktičkoga razumijevanja, razvio opću teoriju temeljnih abnormalnosti koje su odgovorne za te poremećaje. Težište mu je na propitivanju četiriju obilježja sintaktičke strukture: linearnoga poretka kategorija, hijerarhijske organizacije kategorija, glagolske subkategorizacije, odnosno strukture argumenata glagola u rečenici, i uloge funkcijskih riječi. Pritom je zaključio kako je izvedba rečenica s kanonskim poretkom tematskih uloga u afazičnih pacijenata konzistentno uspješnija od rečenica u kojima je na djelu bila devijacija kanonskoga poretka tematskih uloga. Na uspjeh je izvedbe dalje utjecao i broj tematskih uloga pridruženih od strane glagola, pri čemu su se rečenice s dvama glagolima pokazale težima od rečenica s jednim glagolom. Sve je to dovelo do zaključka kako su determinante složenosti razumijevanja rečenice upravo njena sintaktička svojstva.

Istraživanje sintaktičkih determinanti rečeničnoga razumijevanja u afaziji međutim zahtijeva prethodnu karakterizaciju sintaktičkih struktura i rečeničnih semantičkih obilježja. Pritom treba naglasiti kako je upravo Chomsky istraživanje sintakse u smislu istraživanja obrazaca kojima se dolazi do prihvatljivih rečenica prirodnoga jezika preusmjerio na istraživanje odnosa između sintaktičke strukture i aspekata značenja - primjerice, odnosa gramatičkih pozicija subjekta i objekta u rečenici spram tematskih uloga, a koji predstavlja primjer regularnosti veze između rečenične strukture i rečeničnoga značenja. Zato će on u tome smislu poslužiti kao metodološko uporište rada.

U prethodno opisanome okviru rada posebna će se pozornost posvetiti hipotezi strukturalnoga deficita, prema kojoj su sintaktičke strukture koje determiniraju rečeničnu interpretaciju nedostupne pacijentima s afazijom, pa takvi bolesnici do njihova značenja dolaze bez obraćanja uobičajenim, odnosno normalnim, sintaktičkim operacijama, što pretpostavlja da im nedostaje relevantno strukturalno znanje.

Caplan i Futter kažu da pacijenti gube sposobnost interpretacije rečenice uz pomoć pravila sintakse, pa da stoga nastoje mapirati tematske uloge izravno na linearne sekvence riječi (hipoteza opće sintaktičke simplifikacije). Prema toj bi strategiji pacijenti ispravno interpretirali rečenice i kada im nedostaje relevantno gramatičko znanje, no samo tada kada se u rečenici poštuje kanonski poredak riječi. Istovremeno bi ta strategija dovodila do konzistentnih pogrešaka u interpretaciji rečenica s nekanonskim poretkom. S druge pak strane Grodzinsky smatra kako afazičnim pacijentima nedostaje trag koji ostaje nakon transformacije, što pretpostavlja da afazični pacijenti generiraju kompletnu sintaktičku reprezentaciju, osim tada kada ona obuhvaća transformaciju premještanja. Naime u okviru teorije generativne gramatike N. Chomskog postulira se tzv. trag kad god se konstituent premješta transformacijskim pravilom s jedne razine reprezentacije na drugu, pa je, prema Grodzinskom, ono što afazičnim pacijentima nedostaje trag, odnosno krucijalna gramatička veza između traga i konstituenta. Prema hipotezi brisanja traga (TDH – trace deletion hypothesis) u afazičara su izbrisani sintaktički tragovi, pa se kad god je trag izbrisan aktivira strategija default, koja pridružuje tematsku ulogu agenta prvoj imeničkoj frazi (NP-noun phrase). U strukturama u kojima druga po redu NP prima ulogu agenta reprezentacija će pacijenta sadržavati dva suprotstavljena agenta za istu akciju. Tim se mehanizmom, za razliku od Caplanove predikcije konzistentnih pogrešaka, predviđaju slučajne ispravne izvedbe, tj. nasumična izvedba u testiranju rečeničnoga razumijevanja.

Težište rada bit će usmjereno na razumijevanje afazičnih bolesnika u rečenicama OVS (object-verb-subject) i SOV (subject-object-verb) u hrvatskome jeziku. Konkretnije: ispitat će se valjanost TDH u tim dvama tipovima rečenica koje predstavljaju aktivne konstrukcije što obuhvaćaju pomicanje objekta, no ne i promjenu morfologije, kako bi se vidjelo je li razumijevanje takvih konstrukcija u afazičnih pacijenata oštećeno te kako bi se empirijski testirala kontradiktorna predviđanja koja razlikuju teorije razumijevanja u afazičara.

Temeljni je poredak članova rečenice u hrvatskome jeziku SVO[1] (subject-verb-object), ali je moguć i poredak OSV (object-subject-verb)[2] i OVS (object-verb-subject)[3] koji nastaju lijevom dislokacijom objekta prema početku rečenice, što dovodi do zamjene tematskih uloga. Ta svojstva čine rečenice OSV (object-subject-verb) i OVS (object-verb-subject) dobrim testom za TDH jer omogućuju kritičku usporedbu između njenih predviđanja i predviđanja drugih teorija afazičnoga razumijevanja. Prema Caplanovoj se teoriji naime, koja tvrdi da je kanoničnost poretka tematskih uloga ono što determinira razumijevanje, tj. da je riječ o pridruživanju tematskih uloga prema linearnoj poziciji riječi u rečenici, predviđa da izvedba pacijenata bude ispod razine slučajnih točnih pogodaka. Prema Grodzinskom i TDH predviđa se da objekt, jer se pomiče i ne može poprimiti tematsku ulogu putem linearnoga slijeda, poprima ulogu agenta posredstvom strategije, a subjektu i dalje ostaje njegova uloga agenta. Pacijent koji je ostavljen s dvama agentima prisiljen je pogađati što je stvarni agent, pa bi njegova izvedba bila na razini nasumičnih pogodaka. Nadalje, teorija koja za deficit razumijevanja odgovornost pripisuje dodatnoj morfologiji predvidjela bi izvedbu iznad prosjeka slučajnih pogodaka jer takve rečenice nisu morfološki različite od jednostavnih aktivnih rečenica.

Cilj je rada pokušaj da se analizom i interpretacijom rezultata izvedbe jezično usmjerenih zadaća u osoba s jezičnim oštećenjima osvijetli veza između pojedinih aspekata rečeničnoga značenja i pridruženih sintaktičkih struktura pri normalnoj uporabi jezika.

Svrha mu je pak da se na temelju analize izvedbe specifično jezično usmjerenih testova, izrađenih u suradnji sa psiholozima Klinike za neurokirurgiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specificira tip poremećaja u sintaktičkoj komponenti sustava obrade jezičnoga sadržaja kako bi osoblje što uspješnije pristupilo liječenju i oporavku takvih pacijenata.

U zaključku možemo reći da je rad o kojemu je riječ dobro došao i hrvatskomu jezikoslovlju (jer ono takvih radova nema) i liječnicima koji se bave afazijom (jer će njime dobiti objektivan uvid u razloge oštećenja obrade rečeničnoga sadržaja bolesnika koje liječe).

S poštovanjem

Povjerenstvo:

________________________

dr. sc. Josip Silić, predsjednik

________________________

dr. sc. Predrag Keros, član

________________________

dr. sc. Ivo Pranjković, član

U Zagrebu, 22. siječnja 2003.

Fakultetsko vijeće Željka Rotim

Filozofskoga fakulteta Gajščak 2a

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

SINTAKTIČKE STRUKTURE I POREMEĆAJI RAZUMIJEVANJA REČENICE

Istraživanje oštećenja obrade rečeničnoga sadržaja u bolesnika sa zatvorenom ozljedom glave

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: kroatistika

Jedna od glavnih zadaća koju su sebi postavila suvremena lingvistička istraživanja jest iznalaženje principa koji obilježavaju ljudski jezik, a usmjerenost brojnih, ne samo lingvističkih, istraživanja na spomenute zakonitosti dijelom je samorazumljiva. Naime širenjem spoznaja o jedinstvenoj strukturi jezika istovremeno se osvjetljava uvid u mehanizme njegova usvajanja i uporabe, a time i u zakrivenu prirodu ljudskoga uma, kojega je jezik najočitije manifestirani dio. S druge strane uspostavljeni modeli jezičnih struktura i obrade jezičnih sadržaja, posebice u okviru lingvističkih i psiholingvističkih istraživanja, pružaju plodonosno polazište u pristupu jezičnim oštećenjima i mogućnostma njihova saniranja.

Prema gledištu koje zastupamo jezik je hiperkod koji uparuje lingvističke oblike leksičke, morfološke i rečenične razine, te razine diskursa s pojedinim aspektima značenja. Procesi koji aktiviraju reprezentacije unutar jezičnoga koda čine sistem obrade jezičnoga sadržaja, koji je na djelu tijekom uporabe jezika, tj. govora, čitanja, pisanja, slušnoga razumijevanja i sl. Relevantne spoznaje o strukturi jezičnoga koda i sistema jezične obrade ukazuju na neovisnost i zasebnost komponenata koje su u međusobnom su-odnosu, tj. na modularni ustroj kognitivnih sistema. Međutim ustroj i način su-odnošenja modula involviranih u proces uporabe jezika i dalje predstavlja veliku nepoznanicu. Kako bi se dakle dobio što jasniji uvid u normalnu organizaciju i način funkcioniranja spomenutih sistema, teoretičari s različitih znanstvenih područja dijelom su se okrenuli istraživanju njihovih poremećaja. Naime suvremena istraživanja obrazaca jezičnih poremećaja pružaju solidnu osnovu za zaključke o načinu na koji je organizirano i procesirano znanje reprezentirano u jezičnome modulu. To ujedno znači da svako istraživanje jezičnih poremećaja koje nastoji opisati koje su jezične strukture oštećene, a koje netaknute mora prethodno uspostaviti model tih struktura na način koji im pruža upravo lingvistička teorija.

Teorija koja se pokazala kao prikladan okvir za istraživanja jezičnih poremećaja u razumijevanju rečenica prirodnoga jezika u bolesnika sa zatvorenom ozljedom glave jest teorija sintaktičkih struktura koju su razvili Chomsky i sljedbenici, a kojom se opisuju pravilnosti odnosa sintaktičkih struktura rečenice i aspekata značenja. Konkretnije, pojedini aspekti značenja koje rečenica izražava rezultat su kombinacije značenja pojedinačnih riječi uklopljenih u sintaktičku strukturu rečenice.

U radu će se prikazati suvremene lingvističke teorije sintaktičkih struktura, jer se naime pretpostavlja kako je jedan od mogućih uzroka poremećaja razumijevanja rečeničnog značenja nemogućnost pacijenta da rečenici pridruži odgovarajuću sintaktičku strukturu. Osim lingvističkoga pristupa u definiranju reprezentacija unutar sintaktičkoga modula u analizi deficita rečeničnoga razumijevanja koristit će se psiholingvistički pristup na način da se opiše i objasni uloga procesora namijenjenih aktivaciji sadržaja rečenične razine u jezično usmjerenim zadaćama, s posebnim naglaskom na konstrukciju i interpretaciju sintaktičke forme rečenice i s njom povezanim parserom. Suvremene teorijske spoznaje o lingvističkim reprezentacijama i procesorima koji ih aktiviraju uklopit će se u istraživanje jezičnih poremećaja pacijenata u kojih je neurološka trauma dovela do oštećenja rečenične razine jezičnoga koda.

S obzirom da će se oštećenju rečenične razine jezičnoga koda pristupiti preko sintaktičkoga procesora koji za svaku rečenicu izvodi potpunu sintaktičku reprezentaciju te ju rabi za pridruživanje aspekata značenja, na odabranu uzorku pacijenata sa zatvorenom ozljedom glave provest će se specifični jezično usmjereni testovi izrađeni u suradnji sa psiholozima Klinike za neurokirurgiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na temelju analize rezultata izvedbe testova pokušat će se specificirati tip poremećaja u sintaktičkoj komponenti sistema obrade jezičnoga sadržaja.

Cilj prikaza spomenutih teorijskih modela i s njima u svezi provedenoga istraživanja jest pokušaj da se analizom i interpretacijom rezultata izvedbe jezično usmjerenih zadaća u osoba s jezičnim oštećenjima osvijetli konkretna veza između pojedinih aspekata rečeničnoga značenja i pridruženih sintaktičkih struktura pri normalnoj uporabi jezika.

Mentor: Voditelj Studija: Kandidat:

dr. sc. Josip Silić dr. sc. Josip Silić mr. sc. Željka Rotim

Sumentor:

dr. sc. Predrag Keros

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ANGLISTIKU

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Vijeće Filozofskoga fakulteta na sjednici od 17. lipnja 2002. donijelo je Zaključak da stručno povjerenstvo proširi svoj prvi Izvještaj o tome je li mr. sc. Ksenija JURETIĆ ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija lingvistike s prijedlogom za prihvaćanje teme pod naslovom Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke. Od stručnog se povjerenstva traži da se izjasni o opravdanosti i znanstvenom doprinosu predložene teme.

Kako je povjerenstvo već izjavilo mr. sc. Ksenija Juretić ispunila je sve uvjete i izvršila sve obveze koje je programom poslijediplomskoga doktorskog studija kvalificiraju da se njezina tema prihvati. Između ostaloga, sudjelovala je u znanstvenom projektu istraživanja pod naslovom Upravljanje vremenom – kontrastivna analiza koncepcije vremena u hrvatskoj i anglosaksonskoj kulturi i način na koji se to odražava na jeziku. Ima stanovit broj objavljenih znanstvenih i stručnih radova:

Aktualni problemi u sporazumijevanju na engleskom jeziku; Zbornik radova Ekonomskog fakulteta Rijeka, 1997.

Engleski jezik – san Babilonskoj kuli ili lingvistički imperijalizam; Zbornik Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, 1998.

Primjena govorničkih vještina u nastavi jezika struke; Zbornik Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, 19999.

U labirintu prevođenja – od zbrke do strategije; Zbornik Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, 2002.

Kandidatkinja redovito sudjeluje na skupovima lingvista i anglista sa svojim izlaganjima. U redovitom je kontaktu s mentorima, a s obzirom na to da ima magisterij iz lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ne potpada pod obvezu da izradi kvalifikacijski rad.

S obzirom na opravdanost i znanstveni doprinos predložene teme izjavljujemo sljedeće:

Metaforizacija u jeziku je danas u središtu pozornosti kognitivne lingvistike. Taj se koncept proučavana korpusima ''općega jezika'' s ciljem otkrivanja veze koja postoji između funkcioniranja jezika i ljudskoga uma. Međutim, metaforizacija je na poseban način prisutna i u ''posebnim jezicima'' tj. jezicima struke koji do sada nisu bili predmet kognitivnih proučavanja, iako bi se moglo očekivati da će takva istraživanja baciti dodatno svjetlo na narav pojave metaforizacije. Poslovni jezik, jezik menađžmenta i organizacije gospodarske sfere posebno je prikladan za tu svrhu zbog obilja metaforike u njemu. Smatramo da spomenute činjenice u potpunosti opravdavaju izbor predložene teme, a može se očekivati da će autoričini zaključci pridonijeti boljem razumijevanju toga ključnog fenomena ljudske komunikacije.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Vladimir Ivir, red.prof.

Dr. Damir Kalogjera, red.prof. u mir.

Dr. Milena Žic-Fuchs, izv.prof.

Zagreb, 23.01.2003.

Ksenija Juretić

Kapitanovo 24

51000 Rijeka

Znanstveno područje: Opća lingvistika

Sinopsis doktorskog rada

Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke

Tema rada je istraživanje metafore u engleskom jeziku ekonomske struke unutar teorijskih okvira kognitivne lingvistike. Razmatrat će se svojstva i raspodjela temeljnih konceptualnih metafora u područjima managementa, organizacije poduzeća, ekonomske propagande i marketinga, s ciljem da se potvrdi postavka da metafore nisu samo stilističke figure, nego način mišljenja i našeg poimanja svijeta. Metafore formiraju svijest pojedinca, društvenih grupa i nacija i po mišljenju Lakoffa (1980.) političke i ekonomske ideologije temelje se na metaforama, jer «fizički svijet je ono što jest. Kulture su ono što jesu. Ljudi su ono što jesu... Ljudi su u neprestanoj interakciji sa stvarnim svijetom. Ljudska kategorizacija je ograničena stvarnošću, jer je data u okvirima prirodnih dimenzija iskustva koji se neprekidno testirani fizičkom i kulturalnom interakcijom... Klasični realizam se temelji na fizičkoj pojavnosti a ne na kulturalnoj i osobnoj stvarnosti. Ali društvene, političke, ekonomske i religiozne institucije i ljudska bića koja djeluju unutar njih nisu manje stvarna od drveća, stolova ili stijena.» (Lakoff & Johnson, 1981:181).

Rad će krenuti s dva osnovna pitanja: «Što je poslovni jezik?» i «Što je metafora?». Odgovor je mnogo složeniji nego što na prvi pogled izgleda. S jedne strane, poslovni engleski jezik korišten u poslovnome svijetu globalnih okvira treba promatrati s aspekta internacionalnosti i multikulturalnosti ( društveni okviri, kultura, businessman kao društvena klasa, anglicizmi kao internacionalizmi u poslovnom jeziku i dr.). S druge strane, metafora se nekad smatrala pjesničkom figurom i uglavnom jednim od središnjih pojmova književne teorije i retorike. U novije vrijeme postaje interesom lingvistike, psihologije, sociologije.

Međutim, s obzirom na tradiciju promatranja metafore kao pjesničke/ stilske figure, u prvome dijelu rada dat će se vrlo kratki prikaz tradicionalnih teorija metafore i metonimije nasuprot kognitivnom pristupu. Budući da je metaforizacija kao odraz konceptualnog sustava u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke centar istraživanja rada, a glavne postavke temelje se na osnovnim načelima kognitivne lingivistike, rad će se koncentrirati na osnovne kognitivne kategorije i prototipe, razine kategorizacije, te kognitivne i kulturološke modele.

Naime, i kognitivna je lingvistika danas zastupljena u djelima mnogih autora i njihove se teorije, ma koliko različite, međusobno nadopunjuju i nadograđuju. Dakle, za ovo istraživanje, drugi dio rada oslonit će se samo na one kognitivne lingviste koji svojim teorijama o konvencionalnim i nekonvencionalnim metaforama, o ekstenziji konvencionalnih metafora, te o konceptualnim integracijskim mrežama omogućuju da se objasne temeljne konceptualne metafore u engleskom jeziku ekonomske struke koje su toliko duboko ukorijenjene u opće iskustvo da se njihova uporaba smatra nadasve prirodnom kao i njihovo preslikavanje i povezivanje u konceptualne integracijske mreže. ( Lakoff, Johnson, Turner, Fauconnier, Langacker, Croft, Rosch, Aitchinson, Kövasces i dr.).

Samim tim što metafore ističu određenu dimenziju stvarnosti, a prikrivaju neku drugu dimenziju, igraju važnu ulogu u izražavanju naših stavova, iznošenja namjera i oblikovanju naše stvarnosti. Stoga, u rasvijetljavanju struktura jednog dijela leksika u analizi metaforizacije važno je osvrnuti se na njegovo primarno značenje. Osnova za to bit će standardni engleski i hrvatski poslovni i enciklopedijski rječnici.U rječnicima, međutim, uglavnom nalazimo definicije osnovnih značenja , ali uz kontekstualni pristup i uočavanja temeljnih konceptualnih metafora usmjeravaju nas prema toj «drugoj dimenziji». Takva uočavanja su naročito bitna ako nam engleski nije materinji jezik jer je važno praviti razliku između onog što se kaže i što se podrazumijeva.

S ciljem da se provjeri koliko udžbenička literatura s autentičnim tekstovima iz dnevnih i tjednih engleskih i američkih novina pruža mogućnosti ne-izvornom govorniku da pronikne u prisutnost metafore u jeziku ekonomije, managementa, marketinga i dr., dio korpusa sastoji se od knjiga izdavača OUP, CUP, Longman, Nelson ( period od 1988.-2001.). Drugi dio korpusa su izvorna djela najcitiranijih autora na engleskom jeziku i njihovi prijevodni ekvivalenti na hrvatskom jeziku: Samuelson: Economics; Peter Drucker: New Realities (1989.) i Philip Kotler: Marketing Management (1997). Cilj: Kontrastivna analiza anglosaksonskih specifičnosti i (ne)mogućnost njihovih preslikavanja odnosno pronalaženja prijevodnih ekvivalenata u hrvatskom jeziku – pokušat će se protumačiti kulturalne razlike u uporabi metafore ( metafora = metafora /doslovan prijevod engleskog/; metafora =metafora/reprodukcija – engleska metafora zamjenjena u hrvatskom jeziku drugom metaforom/; metafora= nemetafora / u engleskom metafora, a u hrvatskom se gubi i pronalaženje primjera nemetafore u hrvatskom koja prelazi u metaforu u engleskom jeziku). Treći dio korpusa su engleski tjednik The Economist i hrvatski poslovno-financijski tjednik Privredni vjesnik. Cilj: kontrastivna analiza jezičnih specifičnosti da bi se protumačile kulturološke razlike u uporabi metafore.

U četvrtom dijelu razmotrit će se dobiveni rezultati i prema analiziranim primjerima reprezentativnog korpusa kao «dokaznog materijala» ispitat će se univerzalna vrijednost određenih načela metaforizacije kao i različito zacrtane granice između engleskog i hrvatskog metaforičkog nazivlja u jeziku ekonomske struke.

Rijeka, 7. veljača 2002.

Mentori: Voditelj studija: Kandidat:

prof.dr. sc. Vladimir Ivir prof. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Ksenija Juretić

prof. dr. sc. Damir Kalogjera

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj o zadovoljenju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskog doktorskog

studija psihologije i odobrenje teme disertacije za kandidatkinju Tihanu Brkljačić

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Na sjednici održanoj 13. siječnja 2003. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li kandidatkinja Tihana Brkljačić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i može li joj se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom Razvoj modela za predviđanje davateljskog ponašanja. Na temelju uvida u dokumentaciju Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije stručno povjerenstvo podnosi Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Tihana Brkljačić diplomirala je 1996. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i iste godine upisala trogodišnji Poslijediplomski doktorski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Redovite obaveze na poslijediplomskom studiju je uredno izvršavala, položila je sve ispite i obranila nacrt disertacije. Prema programu treće godine studija kandidatkinja je izradila tri seminarska rada pod naslovima: «Evaluativni i komparativni pregled teorija i modela formiranja i promjene stavova», «Usporedba i kritička ocjena postupaka analize podataka primjerenih za istraživanje za disertaciju», te «Prikaz razvoja i psihometrijska evaluacija skala koje će biti upotrijebljene u istraživanju za disertaciju». Svi seminarski radovi izrađeni su u propisanom roku i ocijenjeni ocjenom izvrsno (5). Godišnji ispit iz znanstvene psihologijske metodologije na završnoj godini poslijediplomskog studija obuhvaćao je teme: Teorijski modeli odnosa stavova i ponašanja, Teorijski modeli i istraživanja formiranja i promjene stavova, te Metodološki problemi istraživanja formiranja i promjene stavova, a kandidatkinja ga je položila s prosječnom ocjenom dobar (3). Tijekom cjelokupnog istraživačkog rada vezanog uz disertaciju Tihana Brkljačić se redovito konzultirala s mentorom prof. dr. sc. Deanom Ajdukovićem.

Tihana Brkljačić aktivno je sudjelovala i u znanstveno-istraživačkom radu. Objavila je tri znanstvena rada, od kojih jedan samostalno: (1) Brkljačić, T. i Balija, M. (1999) Psihologijski aspekti presađivanja tkiva i organa: prinos proučavanju dobrovoljnog davalaštva. Društvena istraživanja, 8, 43-44, 863-880; (2) Kaliterna, LJ., Prizmić-Larsen, Z. i Brkljačić, T. (2002) Chronological and subjective age in relation to work demands: Survey of Croatian workers. Experimental Aging Research, 28, 39-50. (3) Brkljačić, T. (2002) Tissue and organ donation: The relationship between attitude structure and intention to donate. Društvena istraživanja, 11, 60-61, 725-749. Sudjelovala je, također, na tri domaća i četiri međunarodna skupa. Popis radova priložen je na kraju izvještaja.

Povjerenstvo ocjenjuje dosadašnji znanstveno-istraživački rad Tihane Brkljačić uspješnim i smatra da je kandidatkinja zadovoljila sve uvjete propisane planom i programom trogodišnjeg Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije.

Tihana Brkljačić je za temu svoje disertacije predložila Razvoj modela za predviđanje davateljskog ponašanja. Prema teoriji razložnog ponašanja Fishbeina i Ajzena, osnovni prediktor ponašanja je namjera za ponašanje, nastala na osnovi stava i subjektivnih normi. Tijekom godina mnogi autori su ispitivali i druge varijable kao moguće prediktore ponašanja, kao npr. prošlo ponašanje, moralna obaveza, uključenost i znanje. Predloženim istraživanjem nastojat će se otkloniti nedostaci dosadašnjih istraživanja, tako što će se istodobno procjenjivati tri teorijska modela, s ciljem da se ustanovi najbolji model predviđanja davateljskog ponašanja na temelju kombinacije prediktorskih varijabli iz različitih modela. T. Brkljačić predložila je ovom disertacijom obuhvatiti sljedeće probleme: (1) na temelju varijabli iz više predloženih modela formirati model predviđanja davateljskog ponašanja; (2) ispitati povezanost korespondirajućih prediktorskih varijabli darivanja krvi i darivanja koštane moždine; (3) ispitati efikasnost djelovanja tehnike «noga u vratima» na namjeru i ponašanje, te (4) ispitati efikasnost tehnike podsjećanja na ponašanje. Ispitivanje će biti provedeno na tri nezavisne skupine sudionika u dobi od 18 do 60 godina. Sudionici iz sve tri skupine prvo će ispuniti odgovarajući upitnik kojim su obuhvaćene sve relevantne prediktorske varijable: stavovi, znanje, percipirana kontrola nad ponašanjem, subjektivne norme, prošlo ponašanje, uključenost, bihevioralna namjera i implementirana namjera, te kontrolne varijable: demografske karakteristike i zdravstveno stanje sudionika. Zatim će se primijeniti prikladne tehnike i postupci s pojedinim skupinama ispitanika, a nakon dva mjeseca prikupit će se podaci iz zdravstvenih ustanova o stvarnom ponašanju sudionika. Za provjeru djelovanja nezavisnih varijabli u eksperimentalnom dijelu istraživanja kandidatkinja predlaže adekvatne statističke postupke, dok će se za provjeru modela predviđanja ponašanja koristiti metodom strukturalnog modeliranja. Predloženi nacrt istraživanja omogućit će pružanje odgovora na postavljene probleme disertacije.

Tihana Brkljačić pokazuje izvrsno poznavanje suvremene literature i stanja u području, te se kritički odnosi na metodološke nedostatke dosadašnjih istraživanja. Spoznajni doprinos predložene disertacije sastoji se u istovremenom testiranju više modela s namjerom oblikovanja integrativnog modela predviđanja ponašanja. Provjera ovog modela u različitim aspektima davateljskog ponašanja ukazat će na mogućnost generalizacije nalaza, a u praktičnoj primjeni omogućiti efikasnije poticanje na davateljsko ponašanje.

Povjerenstvo jednoglasno predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati predloženi naslov i sinopsis disertacije Tihane Brkljačić, jer se radi o ozbiljno pripremljenom složenom istraživanju u kojem se objektivno ispituje stvarno ponašanje u prirodnim uvjetima, a čiji će rezultati pružiti važne znanstveno-teorijske ali i praktične spoznaje. Povjerenstvo je suglasno da mentor T. Brkljačić bude prof. dr. sc. Dean Ajduković.

U Zagrebu, 14. veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Željka Kamenov, docent

predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

član povjerenstva

Dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

član povjerenstva

Fakultetsko vijeće Tihana Brkljačić

Filozofskog fakulteta Draškovićeva 44

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis doktorskog rada

RAZVOJ MODELA ZA PREDVIĐANJE DAVATELJSKOG PONAŠANJA

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Grana: Socijalna psihologija

Uvod i obrazloženje teme: Prema teoriji razložnog ponašanja (Fishbein i Ajzen, 1975) osnovni prediktor ponašanja je namjera koja je funkcija stava i subjektivnih normi. Ovaj model je (Ajzen, 1985) proširen varijablom percipirane kontrole nad ponašanjem, uvedenom kao dodatni prediktor namjere, ali i nezavisni prediktor ponašanja. Meta-analize istraživanja koja provjeravaju ove modele pokazuju da se njima može objasniti oko 40-50% varijance namjere i 20-40% varijance ponašanja. Utjecaj prošlog ponašanja (Bentler i Speckart, 1979), moralne obaveze (Fishbein, 1967), uključenosti i znanja, kao mogućih prediktora ili moderatora namjere i ponašanja, sporadično su ispitivani sa nejednoznačnim rezultatima. Ovakva ispitivanja najčešće se orijentiraju na provjeru samo jednog ili dva modela, čime je onemogućena usporedba utjecaja svih predloženih prediktorskih varijabli, uglavnom se ograničavaju na studentsku populaciju, a mjera ponašanja je, u pravilu, svedena na samoiskaz sudionika. Predloženim istraživanjem nastojat ćemo otkloniti ove nedostatke tako što ćemo istodobno procjenjivati tri modela i koristiti dvije specifične tehnike kojima ćemo pokušati usmjeriti ponašanje. “foot-in-the-door” tehnika (Freedman i Fraser, 1966) popularana je metoda modificiranja altruističnih ponašanja, a temelji se na ideji da će slaganje s manjim zahtjevom povećati vjerojatnost slaganja sa narednim većim zahtjevom. Tehnika podsjećanja često se koristi upravo za povećanje davateljskog ponašanja, a temelji se na učvršćivanju veze namjere i ponašanja. U ovom istraživanju koristit ćemo poruku koju preporučaju Lipsitz i sur. (1989), a čija je efikasnost potvrđena samo za osobe koje su tek počele darovati krv.

Cilj istraživanja: Ustanoviti najbolji model predviđanja davateljskog ponašanja na temelju kombinacije prediktorskih varijabli različitih modela predviđanja ponašanja, te provjeriti efikasnost “foot-in-the-door” tehnike i tehnike podsjećanja na ovaj tip ponašanja. U ovom istraživanju proučavat ćemo dva ciljna ponašanja: darivanje krvi i darivanje koštane moždine.

Smatramo da će eksperimentalna provjera obje tehnike doprinijeti teorijskim postavkama predviđanja promjene ponašanja i naći praktičnu primjenu u formiranju efikasnijih načina povećanja broja davatelja.

Problemi i hipoteze:

Na temelju varijabli iz više predloženih modela, formirati model predviđanja davateljskog ponašanja.

Na temelju dosadašnjih istraživanja ne možemo postaviti čvrstu hipotezu o superiornosti pojedinog modela.

Ispitati povezanost korespondirajućih prediktorskih varijabli darivanja krvi i darivanja koštane moždine.

Predviđamo pozitivnu povezanost između ovih varijabli.

Ispitati efikasnost djelovanja “foot-in-the-door” tehnike na namjeru i ponašanje.

Predviđamo pozitivan utjecaj “foot-in-the-door” tehnike na namjeru i ponašanje.

Ispitati efikasnost tehnike podsjećanja na ponašanje.

Predviđamo pozitivan utjecaj tehnike podsjećanja na ponašanje.

Sudionici istraživanja:

Ispitivanje će biti provedeno na tri nezavisne skupine sudionika, djelatnika više zagrebačkih poduzeća dobi od 18 do 60 godina.

Na prvoj skupini sudionika (N=400) primijenit ćemo upitnike kojima ćemo ispitati prediktorske varijable za darivanje krvi, odnosno koštane moždine. Na drugoj skupini sudionika (N=200) primijenit ćemo eksperimentalnu «foot-in-the-door» tehniku s ciljem povećanja davateljskog ponašanja. Treća skupina (N=200) je kontrolna skupina.

Postupak:

Sudionici u sve tri skupine prvo će ispuniti odgovarajući upitnik, a zatim će im biti predloženo da potpišu kartice predbilježbe za darivanje krvi odnosno koštane moždine. Od sudionika koji su potpisali kartice polovicu ćemo telefonskim pozivom podsjetiti na obećanje. Nakon dva mjeseca prikupit ćemo podatke o stvarnom ponašanju sudionika na temelju podataka iz zdravstvenih ustanova.

Prediktorske varijable i instrumenti kojima ih mjerimo:

Stavovi prema darivanju krvi i koštane moždine - skale Likertovog tipa i semantički diferencijal;
Znanje o darivanju krvi i koštane moždine - testovi znanja;
Kontrola - skale za ispitivanje percipirane bihervioralne kontrole nad darivanjem krvi i koštane moždine;
Subjektivne norme - skale za ispitivanje subjektivnih normi o darivanju krvi i koštane moždine;
Prošlo ponašanje - darivanje krvi u prošlosti;
Uključenost - iskustvo s potrebom za transplantom;
Bihevioralna namjera - skala za ispitivanje bihevioralne namjere darivanja krvi i koštane moždine;
Implementirana namjera - potpisivanje kartice predbilježbe za darivanje krvi i koštane moždine;

Nezavisne varijable:

Lažna skala stavova - instrument u “foot-in-the-door” skupini kojim ćemo pokušati djelovati na sudionike s ciljem stvaranja osjećaja “pomagača”;
Podsjećanje - telefonski poziv kojim ćemo pokušati povećati vjerojatnost ponašanja;

Kriterijske varijable:

Namjera (bihevioralna namjera i implementirana namjera);
Stvarno ponašanje;

Kontrolne varijable:

Demografske karakteristike sudionika (dob, spol, stručna sprema, zdravstveno stanje);
Upitnik o zdravstvenim pitanjima - Upitnik se primjenjuje u sve tri skupine prije specifičnog instrumenta. Upitnik se sastoji od različitih zdravstvenih pitanja u koja su ukomponirana i četiri pitanja kojima mjerimo inicijalni stav prema darivanju krvi odnosno koštane moždine;

Metode obrade podataka:

Za provjere modela predviđanja ponašanja koristit ćemo se metodom strukturalnog modeliranja. Za provjeru djelovanja nezavisnih varijabli u eksperimentalnom postupku koristit ćemo hi-kvadrat test.

29. listopada 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. Dean Ajduković Prof. dr. Dean Ajduković Tihana Brkljačić

Popis radova i sudjelovanja na znanstvenim skupovima: Tihana Brkljačić

Radovi u CC:

· Brkljačić, T, Balija, M: Psihologijski aspekti presađivanja tkiva i organa: prinos proučavanju dobrovoljnog davalaštva, Društvena istraživanja, 8, 1999, 43-44, 863-880.

· Kaliterna Lj, Prizmić-Larsen Z, Brkljačić T: Chronological and subjective age in relation to work demands: Survey of Croatian workers, Experimental Aging Research, 28, 2002, 1, 39-50.

· Brkljačić,T: Tissue and organ donation: The relationship between attitude structure and intention to donate, Društvena istraživanja, 11, 2002, 60-61, 725-749.

· Brkljačić,T, Ferić, I, Rihtar, S: An experimental study of the persuasive material to promote tissue and organ donation, Croatian Medical Journal.

(Predano)

Ostali radovi:

· Kaliterna Lj, Prizmić-Larsen Z, Brkljačić T: Beliefs about age and physical demands of work in shiftworkers, Journal of Human Ergology. (Prihvaćeno za objavljivanje)

Zbornik Međunarodnog skupa (u cijelosti)

· Kaliterna Lj, Prizmić-Larsen Z, Brkljačić, T: Interaction of workplace environment with worker demographics and perceptions in Croatia. Proceedings of the XIVth Triennial Congress of the International Ergonomics Association and 44^th Annual Meeting of the Human Factors and Ergonomics Society, San Diego 2000. Santa Minica: Human Factors and Ergonimics Society, 2000. 42 – 45.

Zbornik međunarodnog skupa (sažetak)

· Brkljačić, T: Why do we lack tissues and organs for transplantation: attitudes, knowledge and involvement, Skup: VI. European Congress of Psychology, Rome 1999, Book of Abstracts, str. 82-83.

· Brkljačić T, I Jukić I. Predicting blood donation among high school students. Skup: VIIth Europeanh Congress of Psycho-logy, London 2001, Book of Abstracts, str. 104.

· Kaliterna Lj, Šakić V, Brkljačić T: Age differences in perceived age norms. Skup: VIIth European Congress of Psychology, London 2001, Book of Abstracts, str. 151.

· Kaliterna Lj, Prizmić-Larsen Z, Brkljačić T: Beliefs about age and physical demands of work in shiftworkers. Skup: 15^th Interna-tional Symposium on Night and Shiftwork, Hayama 2001, Abstracts. Shiftwork International Newsletter, 18 (1) str. 107.

Zbornik domaćeg skupa (sažetak)

· Brkljačić, T: Neki psihologijski čimbenici darivanja tkiva i organa: znanje, stavovi, namjera. Skup: 6. godišnja konferencija hrvatskih psihologa “Psihologija i psiholozi u radu s osobama s posebnim potrebama”, Dubrovnik, 1998. Sažetci radova, str. 30.

· Kaliterna Lj, Brkljačić T, Šakić V.: Bolje biti osamdeset godina mlad nego četrdeset godina star: ispitivanje subjektivne dobi. Skup: XII. Dani psihologije u Zadru, Zadar 2000. Sažetci radova, str. 33.

· Brkljačić T., Kaliterna Lipovčan Lj.: Darivanje tkiva i organa: pomaže li psihologija? Skup: XII. Dani psihologije u Zadru, Zadar 2000. Sažetci radova, str. 6.

Znanstvenoistraživački izvještaji (elaborati)

· Kaliterna Lj: Kvaliteta života i životna perspektiva starih ljudi na područjima posebne državne skrbi. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, siječanj 2002. Ugovarač: Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove RH

· Suradnica

· Kaliterna Lj: Socijalna i ekonomska reintegracija žena – stradalnica domovinskog rata. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, siječanj 2000. Ugovarač: Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove RH

· Suradnica

Dubravka Dujmović

Slavićeva 43

Split

Znanstveno područje: društveno znanosti

Sinopsis znanstvenoga rada iz informacijskih znanosti, knjižničarstvo

IZDAVAČKA DJELATNOST U SPLITU U DRUGOJ POLOVICI XX. STOLJEĆA

1. Uvod i razlozi za istraživanje

Opisat će se razvoj splitskog izdavaštva u posljednjih pola stoljeća, odrediti njegova osnovna obilježja te mjesto i ulogu unutar hrvatskog izdavaštva. Proizvodi ovoga izdavaštva tretirat će se kao kulturna baština koju treba što prije dokumentirati jer je dio podataka već izgubljen.

2. Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Istraživanje je postavljeno kao povijesno i kulturološko, oslanja se na teorijska gledišta povijesti i sociologije knjige u tumačenju društvene, političke, kulturne i obrazovne uloge koju je izdavaštvo imalo u svojoj sredini te na gledište ekonomije knjige, s pogledom na njezino tržište i put do čitatelja.

4. Uže područje rada

Opisat će se oblici splitskoga izdavaštva u razdoblju kada su profesionalne izdavačke kuće bile malobrojne, djelovale su kratko a prazninu u izdavačkom prostoru ispunjavale su ustanove koje su uz svoju osnovnu djelatnost i publicirale za vlastite potrebe. Prema načinu djelovanja grupirane su kao: profesionalne izdavačke kuće, povremeni izdavači, mali izdavači i izdavači-pojedinci. Donijet će se podaci o njihovu ustrojstvu i o izdavačkim programima, s naglaskom na nakladničke cjeline i periodička izdanja.

Opisat će se snažni utjecaj politike na ovo izdavaštvo.

Pokazat će se načini dolaženja knjige do čitatelja putem mreže splitskih knjižara, knjižnica, jedine čitaonice, sajmova, te kulturnih manifestacija, povremenih i redovitih, domaćih i međunarodnih.

5. Ciljevi istraživanja

Pokazat će se da je obilježje ovog izdavaštva regionalizam, da je njegova kakvoća dvojaka, stručno-znanstvena (naglašava se fenomen Književnog kruga) i informativno-publicistička (izdavački kontinuitet Slobodne Dalmacije), da su izdavačka tradicija, slaba integriranost knjige u splitsku sredinu i odlaženje talentiranih ljudi u veće gradove razlozi zašto Split nije razvio stalno, profesionalno izdavaštvo.

6. Metodološki postupci

U radu će se koristiti kvantitativne i kvalitativne metode. Analizirat će se sadržaji arhiva, uredska dokumentacija, novine i časopisi, nacionalne bibliografije, tematske i personalne bibliografije, izdavački katalozi te katalozi knjižnica. Metodom intervjua s bivšim izdavačima, urednicima i autorima doći će se do vrijednih podataka.

Statističkom i komparativnom metodom iskazat će se vrijednosti ove produkcije u odnosu na druge hrvatske izdavačke centre.

Split, 23. lipnja 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. Aleksandar Stipčević prof. dr. Slavko Tkalac Dubravka Dujmović

Mihaela Banek Zorica

Štefanićeva 5

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Sinopsis znanstvenog rada iz polja informacijskih znanosti, grana bibliotekarstvo

Vrednovanje sustava za označivanje u organizaciji znanja

Uvod

Stotinama godina bibliotekari-informacijski stručnjaci izgrađivali su alate za organizaciju i prezentaciju informacija i zabilježenog znanja pohranjenog u knjižnicama. Karakteristike novog vremena, informacijskog i tehnološkog, uvjetovale su proširenje informacijskog prostora, od klasične knjižnice do globalnog informacijskog prostora. Stoga je, tradicionalne sustave za označivanje i organizaciju znanja potrebno vrednovati u novom informacijsko-tehnološkom okruženju. Rad će se baviti vrednovanjem sustava za označivanje u kontekstu organizacije i vremena sa svrhom ukazivanja na promjene u informacijskom i tehnološkom okruženju. Na osnovu toga predložit će se poboljšanja i promjene u svrhu bolje organizacije i prezentacije znanja.

Teorijska podloga

Teorijska podloga za istraživanje nalazi se u nizu radova s područja društvenih znanosti koji govore o društvenom kontekstu promjene globalnog informacijskog prostora (M.Castells, R.Cappuro, E.Svenonius). Ti su se pogledi odrazili i na poručje informacijskih znanosti u smislu pitanja i problema pristupa organizaciji i prezentaciji znanja (J.Rowley, I.C. McIlwaine, G.G.Chowdhury, A.C.Foskett, R.Fugmann, P.Ingwersen, D.Bawden).

Uže područje rada

Promjene koje su uslijedile primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije uvjetovale su i potrebu redefiniranja načela organizacije informacija i znanja. Sustavi za označivanje korišteni i razvijani kroz povijest, u novom tehnološkom okruženju, zahtijevaju promjenu i prilagodbu novim načinima pohranjivanja znanja u svrhu njegova pronalaženja. Rad će obraditi sustave za označivanje te utvrditi njihovu primjenjivost i uspješnost u organizaciji znanja danas.

Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja je napraviti analizu sutava za označivanje, vrednovati sustave za označivanje u kontekstu vremena, te predložiti promjene u svrhu bolje organizacije i prezentacije znanja.

Metodološki postupci

Valorizirat će se literatura s područja organizacije znanja te sustava za označivanje i pretraživanje. Analizirat će se trenutno stanje i vrednovati sustavi za označivanje u novom, proširenom informacijskom prostoru.

Nacrt strukture rada

Nakon uvodnog razmatranja odredit će se temeljna polazišta i definirati osnovni pojmovi: informacija, znanje, organizacija znanja, upravljanje znanjem, označivanje i pretraživanje. Potom će se raspraviti o konceptu globalnog informacijskog prostora, problemima koji se tu javljaju i pitanjima koja se postavljaju pred korisnika. Prikazat će se kratka povijest sustava za označivanje, promjene kroz koje su sustavi prolazili kroz vrijeme i kako su te promjene na njih djelovale. Vrednovat će se sustavi za označivanje prema kriterijima uspješnosti, mogućnostima prilagodbe i iskoristivosti u novom informacijskom prostoru. Prikaz i analiza bit će podloga za završni dio na osnovu kojega će se predložiti promjene u svrhu poboljšanja organizacije znanja u novom okruženju. Rad će biti popraćen bilješkama, kazalom, te popisom literature.

Datum 12.02.2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof.dr.sc.Jadranka Lasić-Lazić prof.dr.sc.Slavko Tkalac Mihaela Banek Zorica

Koraljka Golub

Gundulićeva 29

Čakovec

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Informacijske znanosti

Sinopsis magistarskog rada iz bibliotekarstva

PREDMETNO PRETRAŽIVANJE U KNJIŽNIČNIM KATALOZIMA S WEB-SUČELJEM

Uvod

Polazišta su ovome radu dosadašnja istraživanja, problemi i spoznaje koje upućuju na to da se korisnici knjižničnih kataloga najčešće oslanjaju na predmetna pretraživanja, odnosno ključne riječi, pojmove iz predmetnih sustava i tezaurusa, a da su takva pretraživanja, sa stajališta zadovoljstva korisnika dobivenim rezultatima, nedovoljno uspješna. Iako WebPAC-i (Web-based Online Public Access Catalogs – knjižnični katalozi s web-sučeljem) koji pripadaju tzv. trećoj generaciji online knjižničnih kataloga nude velike mogućnosti pretraživanja, te su mogućnosti danas uglavnom neiskorištene pa se korisnici i nadalje, unatoč stalnom unaprjeđivanju sustava za predmetno pretraživanje, susreću s mnogim problemima, kao što su primjerice problemi vezani uz vještinu prevođenja zahtjeva odnosno misaonih koncepata pojedinca na jezik kataloga, sustave upućivanja koji se za njih priređuju i sl.

Teorijska podloga

Predmetni pristup u online knjižničnim katalozima može se osigurati putem različitih pristupnica. U tu svrhu rabe se tzv. prirodni i umjetni jezici za označivanje, a svaki među njima ima određene prednosti i nedostatke. Označivanje prirodnim jezikom obavlja se računalom, tako da se iz određenih polja bibliografskog zapisa automatski preuzimaju sve riječi. Kontrolirani jezici za označivanje indeksni su jezici u kojima odabir i pridruživanje pojmova dokumentima nadzire čovjek. To mogu biti klasifikacijski sustavi, tezaurusi, popisi predmetnih odrednica i drugi predmetni sustavi. Tijekom 1970-ih godina opće je prihvaćeno mišljenje da se najbolje pretraživanje postiže usporednim korištenjem jezika za označivanje. Osim jezika za pretraživanje, potrebno je poznavati ponašanje korisnika pri pretraživanju, a pri oblikovanju sučelja za pretraživanje uzeti u obzir znanje i vještine korisnika, osigurati upute, pomoć i povratnu informaciju na svakom koraku tijekom pretraživanja. Među najznačajnijim autorima koji su se bavili navedenim pitanjima su J. Rowley, M. Bates, C. Borgman, K. Drabenstott, M. Hancock-Beaulieu, C. Hildreth, F. Lancaster, C. Long, P. Kantor, C. Kuhlthau i T. Saracevic.

Cilj istraživanja i metodološki postupci

Cilj istraživanja je utvrditi raznolikost i kvalitetu predmetnog pristupa informacijama u WebPAC-ima britanskih sveučilišnih knjižnica, od mogućnosti pretraživanja po riječima, odnosno oznakama, prirodnog i kontroliranog jezika, mogućnosti prebiranja (browsing) do oblikovanja jednostavnih i složenih upita kako bi se zaključilo o dosadašnjim postignućima, ponuđenim modelima i korištenim metodama, te provela usporedna analiza na WebPAC-ima hrvatskih sveučilišnih knjižnica. Na temelju pripremljenog popisa funkcija, istražit će se svojstva predmetnog pretraživanja odabranih WebPAC-a. Koristit će se metode komparacije, studije slučaja i benchmarking analize.

Nacrt strukture rada

Rad će biti podijeljen u nekoliko cjelina: u uvodnome dijelu na osnovi uvida u dostupnu literaturu kritički ću se osvrnuti na predmetno pretraživanje u online knjižničnim katalozima. U drugome dijelu rada namjeravam problematizirati korisničke pristupe pri predmetnom pretraživanju, a u trećemu dijelu zanimat će me problematika predmetnog pretraživanja (prirodni jezik, kontrolirani jezik) i sintaksa oblikovanja upita. Nadalje u radu ću izdvojiti značajna svojstva WebPAC-a i objasniti njihovu ulogu u predmetnom pretraživanju. Poseban dio rada činit će istraživanje predmetnog pretraživanja u WebPAC-ima britanskih i hrvatskih sveučilišnih knjižnica. Na osnovi prikupljenih i obrađenih podataka nastojat će se utvrditi primjerenost, korisnost i isplativost predstavljenih modela, te usporediti tehnike i rezultate pretraživanja na odabranim primjerima.

Znanstveni doprinos

Znanstveni doprinos ovoga magistarskog rada može se očekivati u dijelu kojim će se podastrijeti kritička evaluacija dosadašnjih pristupa i izdvojiti elementi i metodologija oblikovanja predmetnog pretraživanja primjerenog korisnicima WebPAC-a u hrvatskoj akademskoj zajednici.

20. siječnja 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić prof. dr. sc. Slavko Tkalac Koraljka Golub

_________________________ _____________________ ________________

Fakultetskom vijeću Spomenka Dragović

Filozofskog fakulteta Braće Radić 10

Sveučilišta u Zagrebu Varaždin

Ivana Lučića 3

Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

PRAIZVEDBE HRVATSKIH AUTORA NA VARAŽDINSKOJ SCENI

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Cilj je rada provesti analizu djelovanja Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu i naglasiti njegovo mjesto središnje institucije u kulturnom životu sjeverozapadne Hrvatske. Budući da se vitalnost, samosvijest i životnost kazališta dokazuje prvenstveno praizvedbama domaćih dramskih tekstova, rad će dijakronijski pratiti frekventnost izvođenja upravo takvih predstava, od početaka institucionalnog djelovanja varaždinskog kazališta do današnjih dana.

Nakana je rada istražiti u kojoj je mjeri praizvedbeni repertoar kazališta povezan s hrvatskom dramskom književnošću, i klasičnom i suvremenom.

Kako je Varaždin od 16.st. neprijepornim središtem hrvatske kajkavske kulturne tradicije, njegovo kazalište ima - po repertoarnoj sklonosti kajkavskom govornom izričaju - naročito mjesto u mreži hrvatskih kazališta; stoga će analiza praizvedbenoga repertoara istražiti koliko je to opredjeljenje temeljeno na (kajkavskoj kulturnoj) tradiciji.

Rad će, osim orijentiranosti jezično manjinskom/perifernom prostoru, pokazati i otvorenost kazališta autorima koji su teže osvajali javni prostor budući da ih se u određenim razdobljima smatralo nekom vrstom disidenata.

Istražit će se i u kojoj mjeri praizvedbeni repertoar Kazališta postiže raznovrsnost otvorenjem Male Scene Zvonimir Rogoz ( otvorene avangardnim i eksperimentalnim projektima) .

Uvidom u sačuvanu i dostupnu građu o scenskim praizvedbama hrvatskih dramskih tekstova, zapisima o recepciji kritike i publike te analitičkom obradom podataka, pokazat ćemo i senzibiliziranost kritike i publike za određena estetska i idejna pitanja.

Sadržaj rada:

1. Uvodni dio: sažet povijesni prikaz varaždinskih kazališnih početaka; prikaz institucije HNK u Varaždinu (arhitektonika, funkcionalnost...)

2 .Središnji dio: analiza praizvedbenog repertoara kazališta na osnovi raspoložive građe (godišnjaci, kritike i dr.); broj i frekventnost praizvedbi u određenim periodima, zastupljenost pojedinih autora, recepcija kritike i publike.

3. Zaključci o djelovanju varaždinskog HNK: specifičnosti praizvedbenog repertoara, njegova estetska/idejna/ideološka orijentacija, učestalost izvođenja pojedinih autora, briga o profiliranju repertoara, utjecaj kritike ( i publike) na profiliranje repertoara.

4.Literatura

5.Sažetak

Razmatranje teme provest će se analitičkom raščlambom dostupnih izvora o praizvedbama ( prvenstveno dramskih, ali i dramatizacija nekih proznih) djela hrvatske književnosti. Na osnovi podataka razmotrit će se određena pitanja i pretpostavke djelovanja varaždinskog kazališta. Polazeći od gotovih prosudbi, rekreirat će se pak aktualno stanje sredine i promišljanja repertoarne profiliranosti u pojedinim periodima.

Komparativnom metodom provest će se analiza pojedinih perioda djelovanja kazališta, kako bi se pokazale određene promjene estetske/idejne/ideološke orijentacije i ukazalo na učestalost izvođenja djela pojedinih autora.

Kvantitativna analiza pokazat će odnos praizvedbi prema premijerama i izvedbama uopće te potvrditi kontinuirani napor kazališta da djeluje kao samosvjesna i autonomna institucija koja ostvaruje i promotivnu zadaću, afirmirajući nova ili po nečem aktualna strujanja u hrvatskoj literaturi i u društvu.

Zagreb, 3. veljače 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof.dr.sc. Boris Senker prof.dr.sc. Milivoj Solar Spomenka Dragović

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Irena Žgaljić

Zadarska 10

51500 Krk

Sinopsis magistarskoga rada

ČAKAVSKI RJEČNIK TEKSTA IVE JELENOVIĆA «ETNOLOŠKI PRILOZI IZ DOBRINJA NA OTOKU KRKU»

ZNANSTVENO PODRUČJE: humanističke znanosti

POLJE: jezikoslovlje (dijalektologija)

GRANA: kroatistika

Kao izvorni govornik dobrinjskoga govornoga tipa s dobrom mogućnošću istraživačkoga kontakta s nekoliko naraštaja dobrinjskih govornika, za temu sam svoga magistarskoga rada odabrala jezična istraživanja u tome idiomu.

Dosadašnja su dijalektološka istraživanja na području otoka Krka svestranije obuhvatila klasifikaciju tipova krčkih mjesnih govora unutar istoga ikavsko-ekavskoga čakavskoga dijalekta, ograničujući se na njihovu fonološku i morfološku razinu, djelomice istražujući toponomastiku i frazeologiju. Među preostalim jezičnim područjima koja su izostala u dosadašnjim istraživanjima, budućim se istraživačima krčkih govora nameće i leksikološko-leksikografsko područje. Stoga sam temu svoga magistarskoga rada potražila u području dijalekatske leksikologije.

Odlučila sam se za istraživanje leksika dobrinjskoga idioma, jednoga od krčkih jezičnih tipova. Kako bi istraživanje cjelokupnoga rječničkoga korpusa dobrinjskoga idioma zahtijevalo višegodišnji rad, odlučila sam u dogovoru s mentoricom svoje leksikološko istraživanje ograničiti na obradu ograničenoga korpusa, te je izbor pao na konkretan zatvoreni korpus teksta Dobrinjca Ive Jelenovića pod naslovom ²Etnološki prilozi iz Dobrinja na otoku Krku², koji je objavljen u Zagrebu 1962. godine, u 40. broju Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena (str. 221.-237.). Tekst je pisan dobrinjskom čakavicom iz prve polovice 20. stoljeća, s nekoliko rečenica, opaski na ondašnjem standardnom jeziku.

Tema moga magistarskoga rada je, prema tome, leksikološka i leksikografska obrada jednoga konkretnoga čakavskoga autorskoga teksta iz prve polovice 20. stoljeća. Rječnik koji će nastati takvom obradom mogao bi se s obzirom na jezični tip kvalificirati kao dijalektološki (čakavološki) rječnik, s obzirom na vrijeme iz kojega potječe tekst mogao bi imati i značajke jezičnopovijesnoga (dijakronijskoga) rječnika, s obzirom na autorstvo teksta imao bi značajke rječnika pisca, a s obzirom na cjelovitost i završenost teksta značajke rječnika zatvorenoga (mrtvoga) teksta. On može poslužiti kao solidna predradnja za izradbu potpuna, sinkronijskoga rječnika dobrinjskoga govora ili dobrinjske skupine govora. Može biti koristan i poticajan za daljnja leksikološka istraživanja i drugih idioma, te pri međudijalekatskim komparacijama.

Rječnik kanim obraditi po leksikološkim i leksikografskim načelima za dijalekatne rječnike i rječnike zatvorenih korpusa, izloženim u recentnijoj literaturi M. Moguša (Nacrt za rječnik čakavskoga narječja, Hrvatski dijalektološki zbornik, 7, Zagreb, 1985.) i S. Vulić (Struktura rječničkoga članka u rječnicima izvornih čakavskih govora, Filologija, 22-23, Zagreb 1994.; Akcenatske, glasovne i tvorbene inačice u rječnicima izvornih čakavskih govora, Filologija, 26, Zagreb 1996.) te u recentnijim rječnicima toga tipa, uključujući i pridružene im autorske metodološke napomene, primjerice: M. Moguš Rječnik Marulićeve Judite, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2001. i M. Moguš Senjski rječnik, HAZU, Matica hrvatska Senj, Senj, 2002.

U istraživanju se predviđaju sljedeći metodološki postupci:

- izdvajanje i ekscerpiranje iz teksta svih oblika svake pojedinačne morfološke riječi, uključujući i akcente oblika;

Kandidat:

Irena Žgaljić, prof.

- utvrđivanje natukničkih oblika svakoj ekscerpiranoj riječi, pri čemu se pretpostavlja da u tekstu neće biti natukničkih oblika svih promjenjivih riječi;

- istraživanje natukničkih oblika terenskim istraživanjem u radu s izvornim govornicima, i to:

a) ovjeravanje natukničkih oblika promjenjivih riječi nađenih u tekstu; b) uz pomoć kompetencije izvornih govornika određivanje natukničkih oblika promjenjivim riječima kojima u tekstu nije pronađen taj oblik; c) osim potvrda i rekonstrukcija natukničkih oblika terenskim će se istraživanjem utvrditi značenje/ značenja svakoga leksema.

U lemskoj obradi predviđaju se sljedeći metodološki postupci:

Glava natukničkoga članka će sadržavati:

Leksem u natukničkome obliku:

- u nepromjenjivih riječi jedini oblik je ujedno i natuknički;

- u imenica je natuknički oblik Njd., iza kojega može biti naveden i koji drugi oblik morfonološki različit od njega;

- u zamjeničkih pridjeva, pridjeva i rednih brojeva natuknički je oblik Njd. m.r. iza kojega može biti naveden i koji drugi oblik morfonološki različit od njega;

- u glagola je natuknički oblik infinitiv, uz oblik jednoga prezentskoga lica toga glagola.

Gramatičku oznaku vrste riječi:

- u imenica oznaku roda (m., s., ž.), u ostalih vrsta riječi kraticu vrste riječi: u zamjenica (zamj.), pridjeva (pridj.), brojeva (br.), glagola (glag.), priloga (pril.), prijedloga (prijedl.), veznika (vezn.), uzvika (uzv.), rječca (rj.).

Tijelo natukničkoga članka imat će:

- objašnjenje značenja leksema bilo značenjskim korelatom, bilo opisom na hrvatskome standardnome jeziku;

- potvrde svih oblika koji se javljaju u tekstu, s pridruženim okruženjem (kontekstom) radi oprimjerenja značenjske komponente;

- eventualne frazemske strukture u kojima se nalazi leksem iz te natuknice.

U uvodnome dijelu radnje obradit će se teorijska i metodološka komponenta istraživanja i rada. Kako je izrada rječnika vezana prvenstveno za leksik, dakle i za fonološka, fonetska, prozodijska (naglasna) i morfološka obilježja riječi, u uvodu će se dati prikaz tih karakteristika dobrinjskoga idioma kojemu pripada odabrani korpus.

Mentor:

dr. sc. Iva Lukežić

Kandidat:

Irena Žgaljić, prof.

Voditelj studija:

dr. sc. Josip Silić

Krk, 20. siječnja 2003.
Fakultetsko vijeće Zvonko Katalinić

Filozofskog fakulteta Novački zavoj 27 b

Sveučilišta u Zagrebu 10040 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

KONCEPT ODGOJNO-OBRAZOVNE INTEGRACIJE DJECE

S MENTALNOM RETARDACIJOM

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: sociologija

Grana: posebne sociologije

Problem:

U Republici Hrvatskoj, odgoj i obrazovanje djece s mentalnom retardacijom provodi se u posebno odgojno-obrazovnim ustanovama, te redovnim školama u posebnim razrednim odjeljenjima. Dominira segregacijski institucionalni sustav zbrinjavanja, zaštite, rehabilitacije koji je reguliran s velikim brojem zakonskih propisa iz različitih resora. U postojećem se sustavu ne vodi računa o potrebama djece i obitelji, nego su u prvom planu potrebe institucija. Da bi ostvarila pravo na odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, djeca se odvajaju od obitelji, od braće i sestara, rodbine, prijatelja, susjeda i svega onoga što prirodna socijalna sredina nudi svakom drugom djetetu. S obzirom da su specijalizirane službe i institucije koncentrirane u većim gradovima, prevladava centralizirani pristup iz kojeg proizlazi niz problema.

Premda se u našoj javnosti često susreće pojam "mentalna retardacija", jer ga koriste stručnjaci, pogotovo u zdravstvu, prosvjeti, socijalnoj skrbi, a može se naći i u sredstvima javnog informiranja, ipak se pod tim pojmom često kriju različita značenja. Uglavnom se poistovjećuje sa smanjenom inteligencijom, te još predstavlja priličnu nepoznanicu.

U hrvatskom prijevodu psihijatrijskog priručnika DSM IV (1999.) nalazimo je pod nazivom "duševna zaostalost"; u zakonskim i podzakonskim aktima koji reguliraju socijalnu skrb kao "intelektualno oštećenje", a u svakodnevnom životu poznata je kao "mentalni hendikep", "mentalna defektnost" i sl. Moglo bi se nabrojiti još mnogo termina koji kod nas obilježavaju ovo stanje, što unosi još više nesporazuma i zbrke u ostvarivanje prava djece i osoba s mentalnom retardacijom.

Bez obzira na termin, mentalnom retardacijom smatra se stanje u kojem je značajno otežano uključivanje u društveni život, a povezano je sa zaustavljenim ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja što je utvrđeno na osnovi medicinske, psihologijske, defektološke i socijalne ekspertize.

Cilj istraživanja:

1. Analiza postojećeg dualnog sustava (redovnog i specijalnog) odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju kod integriranog modela,

2. Izrada novog koncepta integracije na pretpostavkama postupne deinstitucionalizacije i decentralizacije.

Ishodište novog koncepta integracije je u filozofiji inkluzije koja ističe da svatko pripada društvu i na svoj mu način pridonosi. U skladu s time, novi koncept podrazumijeva pristup prema kojem se na osobe s teškoćama ne gleda kroz njihova ograničenja i teškoće, nego kroz njihove sposobnosti, interese, potrebe i prava.

Metoda istraživanja:

Koristit će se metoda analize i usporedbe podataka teorisko-znanstvenih spoznaja u svijetu i Republici Hrvatskoj, zakonskih odrednica te dostupne znanstveno-stručne literature.

Društvene i ekonomske promjene do kojih je došlo u Republici Hrvatskoj imale su značajan utjecaj na život osoba s teškoćama. Novi koncept integracije trebao bi uskladiti poželjne društvene ciljeve integracije hrvatskog društva, zakonitosti tržišne ekonomije i neupitnost prava osoba s teškoćama na samoostvarenje i punu participaciju u razvoju Republike Hrvatske. Isto tako, novi koncept integracije doprinijet će stvaranju nove socijalne okoline za ovakve osobe, u kojem bi one mogle živjeti samostalno, ali bez gubitka temeljne socijalne podrške popraćene promjenama zakonskih propisa.

To podrazumijeva kreiranje fleksibilnog sustava podrške koji će se moći prilagoditi individualnim potrebama, sposobnostima i interesima ovih osoba. Na taj način ovim osobama treba omogućiti sadržajniji svakodnevni život, prirodniju i poticajniju interakciju i participaciju u društvu.

U uvodnom dijelu istraživanja dat bi prikaz sadašnjeg modela predškolskog, osnovnoškolskog te srednjoškolskog oblika odgoja i obrazovanja sa zakonskim propisima.

Drugi dio obuhvatio bi preobrazbu dualnog odgojno-obrazovnog sustava (redovnog i specijalnog) u jedinstveni sustav integracije.

Treći dio: izrada novog koncepta integracije na pretpostavkama postupne deinstitucionalizacije i decentralizacije.

Četvrti dio: zaključci i prijedlozi.

U Zagrebu, 17.02.2003.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

prof.dr.sc.Ivan Cifrić prof.dr.sc.Ivan Cifrić Zvonko Katalinić

Sumentor: doc.dr.sc. Neven Hrvatić

Filozofski fakultet

FAKULTETSKOM VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Uvođenje POSLIJEDIPLOMSKOG STRUČNOG PREVODITELJSKOG STUDIJA ZA TALIJANSKI JEZIK u okviru već otvorenog poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Odsjeku za talijanistiku pripremljen je program poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija za talijanski jezik koji je zamišljen kao dopunski smjer već otvorenog poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija. Za takav studij postoji veliko zanimanje i potreba. Nastava bi počela u prvom semestru ak. godine 2003/2004.

Obraćamo se Vijeću s molbom da odobri priloženi program.

Pročelnica Odsjeka za talijanistiku

dr. sc. Morana Čale, doc.

Voditeljica programa

dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

U Zagrebu, 25. siječnja 2002.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za talijanistiku

PROGRAM POSLIJEDIPLOMSKOG STRUČNOG PREVODITELJSKOG STUDIJA

Voditeljica programa

prof. dr. sc. Smiljka Malinar

Zagreb, siječanj 2002.

Opći dio jednak je kao u programu Odsjeka za anglistiku i Odsjeka za germanistiku (Kolegiji koje slušaju svi studenti).

Kolegiji koje slušaju studenti talijanistike:

KOLEGIJ	SATI	SEMEST.	PREDAVAČ
Kultura i civilizacija	10	1	Mr. sc. Iva Grgić Prof. dr. sc. Smiljka Malinar
Vrste tekstova i prevođenje	10	1	Prof. dr. sc. Maslina Ljubičić Prof. dr. sc. Smiljka Malinar
Prijevodne vježbe: hrvatski-talijanski	15	2	Lektori Odsjeka za talijanistiku
Prijevodne vježbe: talijanski-hrvatski	15	2	Lektori Odsjeka za talijanistiku
Mentorske konzultacije	20	2	Mentor

Kolegij: TALIJANSKA KULTURA I CIVILIZACIJA

Cilj kolegija je uputiti studente na važnost kulturoloških i civilizacijskih aspekata za prevođenje. Elementi talijanske kulture i civilizacije promatrat će se u svojoj specifičnosti, u prvom redu područja koja su posebno relevantna za prevođenje i osposobljavanje prevoditelja: političke institucije, funkcioniranje državne vlasti, parlamentarizam, regionalno ustrojstvo, utjecaj Crkve na talijansku povijest, obrazovni i pravosudni sustav, ekonomski razvoj, političke stranke i suvremena talijanska politička scena, masovna kultura, mediji, talijanska umjetnost i arhitektonsko nasljeđe.

Obvezna literatura:

G. Procacci, Storia degli Italiani, Bari, 1993.

Grupa autora, Storia dell’etŕ repubblicana, La trasformazione dell’Italia: sviluppo e squilibri, Torino, 1995.

F. Colombo, La cultura sottile. Media e industria culturale in Italia dall’Ottocento agli anni novanta, Milano 2001.

F. Chabod, Storia dell’idea dell’Europa, Bari 2001.

P. Graglia, Unitŕ europea e federalismo, Bologna 1996.

G. C. Argan, Storia dell’arte italiana, Milano 1982.

Kolegij: VRSTE TEKSTOVA I PREVOÐENJE

Cilj je ovog kolegija upoznati polaznike s tipologijom i klasifikacijom tekstova što ih je razradila znanost o prevođenju polazeći od osnovnih postavki lingvistike teksta te s konvencijama koje karakteriziraju pojedine vrste teksta na razini strukture, sintakse, leksika, intepunkcije i nekih neverbalnih elemenata. Te konvencije izravno utječu na razumijevanje teksta i na njegovu analizu te ih prevoditelj mora poznavati i biti ih svjestan pri prevođenju. Polaznicima je stoga potrebno osvijestiti problem percipiranja konvencija u materinjem jeziku i pitanje ostvarenja prijevodne ekvivalencije u odnosu na očekivanja i tekstualna pravila pojedinih vrsta tekstova u ciljnom jeziku. Analizirat će se isto tako problem pravilnog odabira konvencija u izvornome tekstu i razmatrati i ostali elementi koji određuju strukturu teksta.

Obvezna literatura:

G. Berruto, Sociolinguistica dell’italiano contemporaneo, Roma 1998.

M. A. Cortelazzo, Italiano d’oggi, Padova 2000.

M. A. Cortelazzo, Lingue speciali. La dimensione verticale, Padova 2000.

A. Sobrero (ur.), Introduzione all’italiano contemporaneo. I: Le strutture, II: La variazione e gli usi, Roma-Bari 1993.

P. Zolli, Bibliografia dei dizionari specializzati italiani del XX secolo, Firenze, 1973.

S. Neergard (ur.), Teorie contemporanee della traduzione, Milano 1995.

G. Calabro (ur.), Teoria, didattica e prassi della traduzione, Napoli 2001.

Kolegij: PRIJEVODNE VJEŽBE HRVATSKI-TALIJANSKI

Prijevodne vježbe odvijaju se u malim grupama (optimalno 5 studenata) i u nestereotipnim oblicima nastave (višekratni prijevod, uzajamno ispravljanje i vrednovanje prijevoda, grupni prijevod, analiza objavljenih prijevoda, lektoriranje prijevoda).

Cilj prijevodnih vježbi je aktivno ovladavanje mehanizmima i postupcima receptivnog i produktivnog aspekta prevođenja (razumijevanje izvornika i stvaranje ekvivalentnog ciljnog teksta), poboljšanje jezičnih vještina sub specie ostvarenja prijevodne ekvivalencije, unapređivanje jezičnog i općeg znanja te utvrđivanje kriterija za ocjenu kakvoće prijevoda. Radi ostvarenja navedenih ciljeva koristit će se različiti tipovi tekstova (stručni, književni i intencionalni) ovisno o njihovoj učestalosti u prevoditeljskoj praksi te potrebama i interesu polaznika. Prijevod će se analizirati na različitim razinama jezičnog opisa - fonološkoj, morfosintaktičkoj, semantičkoj, leksičkoj i stilskoj. U vježbama prevođenja rabit će se prevoditeljska pomagala: jednojezični i dvojezični rječnici, glosari, jezični i stručni priručnici, enciklopedije, a koristit će se i internet i konzultirati osobe-informanti. Također će se pristupiti definiranju bitnih elemenata etičkog kodeksa i profesionalnog ponašanja prevoditelja.

Kolegij: PRIJEVODNE VJEŽBE TALIJANSKI-HRVATSKI

Mentorske konzultacije

Svakom studentu dodjeljuje se mentor koji ga vodi i nadzire tijekom studija i pod čijim vodstvom izrađuje završni rad. U dogovoru s mentorom student formulira vlastite ciljeve i odabire puteve za njihovo ostvarenje. Predloženi nastavni plan dovoljno je elastičan da omogućuje maksimalnu individualizaciju takvih izbora. Za studente koji već rade kao prevoditelji ili se spremaju za konkretna radna mjesta, ovakva koncepcija prevoditeljskog studija omogućuje povezivanje studija i radnih zadataka u poduzeću ili ustanovi, u kojima su zaposleni.

Filozofski fakultet u Zagrebu, Ivana Lučića br. 3, kojeg zastupa dekan prof. dr. sc. Neven Budak (u daljnjem tekstu: Fakultet) i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2, Zagreb, koju zastupa ravnateljica dr. sc. Gordana Buljan-Flander (u daljnjem tekstu: Poliklinika) zaključuju

SPORAZUM O SURADNJI U IZVOĐENJU SPECIJALISTIČKE PRAKSE

Članak 1.

Ovim Sporazumom regulira se suradnja u izvođenju specijalističke prakse na Poslijediplomskom stručnom studiju kliničke psihologije Poslijediplomskih studija psihologije Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba.

Članak 2.

Fakultet se obvezuje na prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija psihologije imenovati Polikliniku svojom poslijediplomskom nastavnom bazom.

Članak 3.

Fakultet se obvezuje uključiti mentora specijalističke prakse iz Poliklinike u izradu programa specijalističke prakse, čime će se omogućiti da specijalizant pridonese ostvarenju radnih zadataka mentora.

Članak 4.

Poliklinika se obvezuje omogućiti svojim djelatnicama, dr. sc. Gordani Buljan-Flander i mr. sc. Bruni Profaca, koje Vijeće Poslijediplomskih studija psihologije imenuje mentoricama specijalističke prakse, da u sklopu svojih redovnih radnih obaveza organiziraju i izvode specijalističku praksu za potrebe Poslijediplomskog stručnog studija iz kliničke psihologije.

Članak 5.

Poliklinika se obvezuje omogućiti organiziranje i izvođenje specijalističke prakse iz psihologije u svojim prostorijama i korištenje materijala potrebnih za obavljanje redovnih radnih zadataka u okviru programa prakse.

Članak 6.

Financijske obveze Fakulteta prema mentoru specijalističke prakse regulirat će se pojediničnim ugovorima između Fakulteta i mentora.

Članak 7.

Ovaj sporazum ostaje na snazi dok ga jedna od strana ne raskine.

Članak 8.

Sporazum je sačinjen u 6 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka strana zadržava po tri primjerka.

U Zagrebu, 28. siječnja 2003.

Filozofski fakultet Zagreb Poliklinika za zaštitu djece grada Dekan Ravnateljica

Prof. dr. sc. Neven Budak Dr. sc. Gordana Buljan-Flander

ODSJEK ZA ANGLISTIKU

Zagreb, 23. veljače 2003.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Stephanie Marie Balić stečene na sveučilištu California State University u Sacramentu u SAD-u

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Stephanie Maria Balić, hrvatska državljanka, rođena je 1965. godine u Sacramentu u SAD-u. Srednjoškolsko obrazovanje završila je u SAD-u maturiravši 1983. godine. Iste je godine na sveučilištu California State University u Sacramentu upisala studij engleskog jezika, a diplomirala je 1989. godine. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Uvidom u ovjereni prijevod fakultetske diplome, transkript položenih ispita, usporedbom priloženoga nastavnog plana i programa s planom i programom studija kojim se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stječe diploma profesora engleskog jezika te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeći ispit:

Metodika nastave engleskog jezika.

Kako moliteljica srednjoškolsko obrazovanje nije završila u Hrvatskoj, treba pristupiti i provjeri poznavanja hrvatskoga jezika.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Sonja Bašić

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma

stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 9. 2. 2003.

Predmet : Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma

iz pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti

priznavanja diplome Marije Leutar, stečene na Papinskom

Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao odgovarajuće

diplome iz pedagogije u Hrvatskoj

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, I. Lučića 3

Povjerenstvo , nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, a u skladu s predhodnim odlukama Povjerenstva u sličnim slučajevima, i poštujući Zakon o priznavanju stranih školskih svjedodžbi i diploma, podnosi slijedeće

I z v j e š ć e

Pristupnica Marija Leutar rođena je 29.5.1966. u Stipanićima, Duvno, živi u Zagrebu, Tuškanac 56, studirala je na Papinskom sveučilištu Salezijana-Fakultet odgojnih znanosti: specijalizacija Pedagoška metodologija i diplomirala 20. lipnja 1995. s ocjenom vrlo dobar (4).

Uvidom u nastsvni plan studija koji je pristupnica završila a koji u određenoj mjeri ima sličnosti sa studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, povjerenstvo predlaže da se Mariji Leutar prizna diploma “Licenza in Scienze dell educazione, Specializzatione di Metodologia pedagogica” stečena na Facolta di Scienze dell Educazione Universitas Salesiana Romae, kao odgovarajuća diplomi”Diplomirani pedagog” u Hrvatskoj.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

dr.sc. Edita Šooš, izv. prof.

dr.sc. Ana Sekulić-Majurec,red.prof.

mr.sc. Koraljka Posavec

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Živke Čović

- ur. broj 011-160-03-1 od 8. siječnja 2003.

Živka Čović, rođena u Metkoviću 23.XII.1962. podnijela je zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti i zemljopisa koju je stekla na Pedagošom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina. Zahtjev podnosi zbog zaposlenja.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Živka Čović završila je Pedagošku akademiju u Mostaru 1985., a potom je pohađala studij povijesti i zemljopisa na Pedagoškom fakultetu u Mostaru između 1998. i 2002. godine

- položila je sve propisane ispite

- 14. studenoga 2002. stekla je visoku stručnu spremu sedmog stupnja (VII/1) i stručni naziv profesor povijesti i zemljopisa.

Što se tiče predmeta koje je moliteljica položila na svome studiju, oni su vrlo slični predmetima koje polažu naši studenti, pa ne mora polagati razlikovne ispite.

Stoga Povjerenstvo predlaže da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Živki Čović prizna potpuna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti i zemljopisa.

Ispit iz hrvatskog jezika moliteljica ne mora polagati jer je srednju školu završila u Metkoviću.

Zagreb, 5. veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Mirjana Matijević-Sokol, docent

.............................................................

dr. Dragutin Feletar, red. profesor

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Alme Leka radi nastavka studija

- klas. ozn. 602-06/03-01/10

- ur. broj 011 /160-03-1 od 31.01.2003.

Alma Leka podnijela je u siječnju ove godine zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti koju je stekala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Alma Leka pohađala je Filozofski fakultet u Sarajevu

- studirala je jednopredmetni studij povijesti u trajanju od osam semestara

- položila je sve propisane ispite

- 6. travnja 1999. stekla je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesor istorije.

Povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Almi Leka prizna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti isključivo u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 17. veljače 2003.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Nenad Moačanin, red. prof.

.............................................................

dr. Ivo Goldstein, red. prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet Zagreb

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 28. siječnja 2003.

Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi priznavanja potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Vere Čubranić

Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanja potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Vere Čubranić razmotrilo je sljedeće dokumente: diplomu Laurea in psicologia, sa Sveučilišta u Padovi, Italija, popis odslušanih i položenih predmeta i nastavni program.

Povjerenstvo je utvrdilo da je Vera Čubranić, rođena 18. 5. 1976., u Rijeci, državljanka Republike Hrvatske, stekla diplomu visoke stručno spreme 2001. godine na Sveučilištu u Padovi koja je službeno prevedena kao diplomirani psiholog, smjer psihologija rada i organizacije. Trajanjem studij koji je završila odgovara studiju kao u nas, no neke predmete koji su ključni za obrazovanje i rad psihologa u nas nije slušala niti polagala.

Povjerenstvo je zaključilo da se ne može priznati potpuna istovrijednost fakultetske diplome iz psihologije bez polaganja dopunskih ispita, jer se nastavni program koji je zahtjevateljica završila znatno razlikuje od nastavnog programa koji se ostvaruje na našem fakultetu.

Dopunski ispiti koje Vera Čubranić mora položiti kako bi joj se mogla priznati potpuna istovrijednost diplome iz psihologije su: Psihopatologija i Klinička psihodijagnostika i Psihoterapijski pravci.

Stručno povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Dean Ajduković

Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić

Prof.dr.sc. Vlasta Vizek Vidović

Na temelju članka 48. Statuta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Fakultetsko vijeće, na sjednici održanoj , donijelo je

P R A V I L N I K

O NASTAVNOJ PRAKSI STUDENATA

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

I. Ciljevi i organizacija nastavne prakse

Članak 1.

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Fakultet) koji se pripremaju za zvanje profesora dužni su obaviti nastavnu praksu koja je sastavni dio njihove metodičke i pedagoško-psihološke izobrazbe.

Članak 2.

Cilj nastavne prakse je omogućiti studentima upoznavanje i uvježbavanje temeljnih pristupa, strategija i metoda u planiranju i izvođenju nastave te stjecanje neposrednog uvida u organizaciju obrazovne djelatnosti i funkcioniranje obrazovnih ustanova.

Članak 3.

Nastavna praksa provodi se u osnovnim i srednjim školama i u drugim ustanovama u skladu s nastavnim planovima i programima pojedinih studija.

Za školske predmete koji se izvode u osnovnoj i u srednjoj školi nastavna se praksa treba ravnopravno organizirati u obje vrste ustanova.

Studentsku praksu treba organizirati tako da se studentu omogući uvid u nastavu na svim razinama izvedbe u ustanovi (u pojedinim razredima ili stupnjevima).

Članak 4.

Nastavna praksa provodi se u sklopu vježbi iz metodike[4]. Pri planiranju nastavne prakse trebaju biti obuhvaćene tri cjeline:

1. prisustvovanje uzornim mentorskim predavanjima,

2. sudjelovanje u pripremama i analizi nastavnih predavanja mentora i studenata,

3. upoznavanje s izvannastavnim djelatnostima nastavnika, odnosno s cjelokupnim funkcioniranjem ustanove.

4. održavanje samostalnih predavanja.

II. Studentske obaveze

Članak 5.

Student koji je izabrao nastavničko usmjerenje dužan je obaviti studentsku praksu u skladu s nastavnim planom i programom metodike na pojedinom studiju.

Student na nastavnoj praksi promatra rad mentora u nastavi, te sudjeluje u ostalim obrazovno-odgojnim djelatnostima svojih mentora i upućuje se u djelatnost škole u cjelini.

Težište nastavne prakse je na promatranju izvedbe uzornog predavanja mentora i izvođenje samostalnih predavanja.

Student treba sudjelovati i u pripremi i u analizi uzornih mentorskih predavanja.

Student obavlja pripremne poslove s učenicima, a u dogovoru s mentorom izvodi pojedine dijelove nastave.

Student na praksi u školi treba prisustvovati i najmanje jednom satu razredne zajednice i jednom roditeljskom sastanku.

Članak 6.

Student je dužan održati 2 ili 4 samostalna (javna) predavanja (ovisno o fondu sati) po mogućnosti u različitim obrazovnim ustanovama (npr. 2 u osnovnoj i 2 u srednjoj školi). Ta se predavanja ocjenjuju.

Student je dužan voditi dnevnik nastavne prakse, koji mu potpisuje mentor na kraju prakse, a pregledava sveučilišni nastavnik.

III. Mentorske obaveze

Članak 7.

Fakultetsko vijeće bira mentore za nastavnu praksu na prijedlog pojedinih odsjeka.

Izabrani mentor potpisuje s Fakultetom ugovor o mentorskom radu.

Članak 8.

Mentori u nastavnoj praksi mogu biti profesori odgovarajuće struke u osnovnim i srednjim školama, i drugim odgovarajućim ustanovama, koji moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

· položeni stručni ispit ili najmanje pet godina rada u nastavi,

· isticati se u nastavnom radu,

· imati preporuku teoretičara nastave ili teoretičara stručne izobrazbe (metodičara) na pojedinim odsjecima,

· prihvatiti u cjelini programske obveze nastavne prakse studenata Fakulteta,

· škola ili ustanova u kojoj rade mora im izdati odobrenje za vođenje nastavne prakse.

Članak 9.

Mentor određuje sadržaj i organizira raspored studentske prakse prema planu i programu metodike pojedinog studija u dogovoru sa sveučilišnim nastavnikom metodike. Pri planiranju satnice sudjeluju i studenti.

Mentorski se rad odvija dijelom u malim grupama (priprema, izvedba i analiza uzornih predavanja te upućivanje u ostale nastavničke poslove), a dijelom individualno (priprema, izvedba i analiza studentskih predavanja).

Članak 10.

Mentorski rad, kao posebni oblik nastavne djelatnosti u kojem je bitno socijalno i iskustveno učenje, odvija se u malim grupama od 3 studenta. U izuzetnim slučajevima mentorski rad se može obavljati s jednim ili dva studenta, ali se tada naknada za mentorski rad proporcionalno smanjuje i iznos 1/3 (za 1 studenta ) ili 2/3 (za 2 studenta) naknade za cijelu grupu.

Članak 11.

Mentor pokazuje studentima raznovrsnost nastavnih oblika, metoda i postupaka u svome nastavnom radu. Pri tom je poseban naglasak na mentorovom uzornom predavanju.

Mentor je obvezan jednoj grupi studenta održati:

- najmanje 14 uzornih predavanja u okviru nastavne prakse od 60 sati, odnosno najmanje 7 uzornih predavanja u okviru nastavne prakse od 30 sati.

Mentor je obvezan:

- uključiti studente u pripremu svojih uzornih predavanja,

- sa studentima napraviti analizu svakog uzornog predavanja,

- sa svakim studentom individualno raditi na pripremi i izvedbi njegovih samostalnih (javnih) predavanja.

Za svako samostalno (javno) studentsko predavanje predviđen je i 1 sat individualnog mentorskog rada na pripremi i 1 sat mentorskog rada na analizi sata.

Članak 12.

Mentor upućuje studente u cjelovitu djelatnost ustanove. Upućivanje u ostale odgojno-obrazovne djelatnosti i izvannastavne obaveze može iznositi do 20 % satnice predviđene za mentorski rad sa studentima (tj. do 6 odnosno do 12 sati ovisno o ukupnom fondu sati vježbi).

Članak 13.

Mentor nadzire urednost u obavljanju nastavne prakse.

Mentor na kraju nastavne prakse potpisuje studentima njihove dnevnike nastavne prakse pod uvjetom da su ispunili sve svoje obveze i dobili pozitivnu ocjenu na samostalnim (javnim) predavanjima.

Članak 14.

Mentor je dužan na kraju svakog semestra podnijeti Fakultetu izvješće o studentskoj nastavnoj praksi.

Izvješće se predaje na obrascu «INP», koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 15.

Nastavniku mentoru se za obavljanje mentorskoga rada, prema ugovoru o mentorskom radu, isplaćuje naknada u skladu s člankom 29. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje («Narodne novine» broj 101/02), a prema prilivu sredstva iz državnog proračuna.

IV. Prijelazne i završne odredbe

Članak 16.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja.

D E K A N:

Prof. dr. sc. Neven Budak

Klasa: 012-01/03-01/2

Ur.broj: 3804-850-03-1

Zagreb, 20. veljače 2003.

Odsjek za germanistiku Vijeću Filozofskog fakulteta

Na sjednici Odsjeka za germanistiku od 4.1.2003. pročitani su i razmotreni izvještaji nastavnika o znanju studenata prve godine. Svi predavači na prvoj godini uočili su sljedeće probleme:

1. Studenti upisani u akademskoj godini 2002/03. su po svom znanju njemačkog jezika daleko ispod očekivanog standarda, tj. daleko ispod očekivane razine znanja njemačkog jezika potrebnog za praćenje i sudjelovanje u nastavi na Odsjeku za germanistiku. To potvrđuju i rezultati uobičajenih pismenih testova koje provodimo na početku i na kraju prvog semestra.

2. Znanja iz opće kulture relevantna za studij germanistike (poznavanje društvenih, političkih i povijesnih činjenica) su u usporedbi s prethodnim generacijama izrazito lošija.

3. Interno provedene ankete pokazale su da je gotovo 50% studenata upisanih na Odsjek za germanistiku navelo germanistiku kao željeni predmet studiranja tek na trećem, četvrtom, petom ili šestom mjestu, a nemali je broj onih koji germanistiku uopće nisu namjeravali studirati, ali su se upisali jer im ništa drugo nije preostalo. Stoga molimo Upravu fakulteta da Odsjeku za germanistiku dostavi obrađene podatke o distribuciji studenata s obzirom na motivaciju za studij germanistike.

Zbog ovih materijalnih deficita u znanju i motivaciji suočeni smo s neuobičajeno visokim postotkom studenata koji su već tijekom prvog semestra odustali od studija germanistike. Svoje odustajanje u pravilu objašnjavaju lošom procjenom vlastitih znanja i sposobnosti pri upisu na studij. Treba li nemotiviranim ili slabo motiviranim studentima pošto-poto omogućiti upis na studij?

Stav je Odsjeka za germanistiku da se pristupnicima ubuduće ne može prepustiti da sami procjenjuju svoju jezičnu kompetenciju te smo spremni kao i prethodnih godina ispitati njihovo znanje njemačkog jezika. Osim toga molimo da se iznađe mogućnost učinkovitog ispitivanja znanja relevantnih za filološki studij.

Šef katedre za jezik, prof. dr. Stanko Žepić

Pročelnik Odsjeka za germanistiku, prof. dr. Dragutin Horvat

Croaticum – hrvatski za strance – Pripremna godina studija

Filozofski fakultet, I. Lučića 3

10 000 ZAGREB

ZATJEV ZA OBRAZLOŽENJE ODLUKE VIJEĆA FF-a

PREDMET: Zahtjev za obrazloženje Odluke Vijeća FF-a o brisanju Odsjeka za kroatistiku iz punog naziva djelatnosti

UVOD

Vijeće Filozofskoga fakulteta donijelo je 13. siječnja 2003. sljedeću odluku:

Odobrava se promjena naziva djelatnosti i logotipa Pripremne godine studija, novi puni naziv je: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Croaticum – hrvatski za strance – Pripremna godina studija, a skraćeni naziv s logotipom Croaticum – hrvatski za strance. U zapisnik koji je vođen na toj sjednici dodana je i dekanova napomena da se “u prijedlogu novog punog naziva djelatnosti briše Odsjek za kroatistiku, s argumentacijom da je “Pripremna godina studija” djelatnost Fakulteta, a ne Odsjeka”. U našem prijedlogu za izmjenu naziva i prijedlog logotipa u punom je nazivu bio naveden Odsjek za kroatistiku. U citiranoj odluci izostavljen je Odsjek za kroatistiku bez ikakva obrazloženja. Na sjednici Odsjeka za kroatistiku 19. veljače 2003. donesena je Odluka da se Vijeću FF-a uputi zahtjev za obrazloženje navedene Odluke Vijeća FF-a (vidi u privitku pod brojem 1).

Smatramo da je formulacija u zapisniku “briše se” nejasna jer nije razvidno što znači “briše se”, odnosno odakle se i zašto se briše. Osim toga, odluka i zapisnik se ne podudaraju. U gore citiranoj odluci je jednostavno i bez obrazloženja izostavljen Odsjek za kroatistiku.

Svjesni smo da se radi o djelatnosti Filozofskoga fakulteta, kao što su to i druge djelatnosti, ali i činjenice da je Pripremna godina studija, to jest Croaticum, stručno i organizacijski na Odsjeku za kroatistiku. Prema čl. 17 Statuta Filozofskoga fakulteta “znanstveno-nastavne i nastavne jedinice Filozofskoga fakulteta su odsjeci, samostalne katedre, zavodi i centri”. Pripremna godina studija, to jest novim nazivom Croaticum, nije ustrojena niti konstituirana kao nijedna od navedenih mogućih ustrojbenih jedinica prema Statutu Filozofskog fakulteta. Dakle, naša je djelatnost stručno i organizacijski na Odsjeku za kroatistiku, što ne isključuje činjenicu da se radi o djelatnosti Filozofskoga fakulteta.

Još 1979. raspravljalo se na sjednici Vijeća Odjela za jezike i književnosti FF-a o statusu ondašnjega Tečaja hrvatskoga jezika za strance (vidi u privitku pod brojem 3). Tada je zaključeno da “Tečaj mora stručno i organizacijski ostati u okvirima Katedre za Suvremeni hrvatski književni jezik Odsjeka za jugoslavenske jezike i književnosti OOUR-a Odjela za jezike i književnosti” (vidi u privitku pod istim brojem). Ondašnji razlozi za tu odluku najvećim su dijelom ostali vrijediti do danas, s tim da su se proširili te dobili svoj pravni temelj.

PRAVNA REGULATIVA I STATUS PRIPREMNE GODINE STUDIJA

Prijašnja mjerodavna tijela Sveučilišta u Zagrebu, ondašnji Komitet za prosvjetu, rektor i Odbor za nastavu Skupštine Sveučilišta utvrdili su da Filozofski fakultet, to jest ondašnji Odsjek za jugoslavenske jezike i književnost ispunjava uvjete za rad, te da dobiva odobrenje organizirati i izvoditi PGS hrvatskoga jezika za strane studente "koji se žele upisati i studirati na visokoškolskim ustanovama u Zagrebu ili SFRJ" (vidi u privitku pod brojem 3). Ujedno se "ovlašćuje da izdaje uvjerenja kandidatima koji zadovolje znanju prema predloženom programu nastave u toj pripremnoj godini studija" (vidi u privitku pod istim brojem). Iz navedenoga nedvojbeno proistječe da se spomenuta djelatnost na temelju licence obavlja na Odsjeku za kroatistiku kontinuirano i ovlašteno, te da je riječ o pravnoj sukcesiji.

STRUČNI RAZLOZI

Po našem mišljenju Odsjek za kroatistiku ne može se izostaviti iz punoga naziva djelatnosti iz sljedećih stručnih razloga:

1. Pripremna godina studija djelovala je dugi niz godina i još uvijek

djeluje pod stručnim vodstvom Katedre za hrvatski standardni jezik Odsjeka za koatistiku;

2. djelatnost obavljaju lektorice koje su primljene na Pripremnu godinu studija u Odsjeku za kroatistiku (vidi u privitku pod brojem 4) i poučavanje hrvatskoga jezika za strance samo je dio njihove cjelokupne djelatnosti unutar koje se obavljaju i sljedeći poslovi u okviru Odsjeka:

a. provjere znanja hrvatskoga jezika za strane državljane;

b. provjere znanja hrvatskoga jezika kao obvezatni dio postupka nostrifikacije stranih diploma;

c. pisanje udžbenika za strance kao dio projekta od nacionalne i strateške važnosti Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (voditelj projekta je prof. dr. Ivo Pranjković s Odsjeka za kroatistiku);

d. hospitacije za lektore hrvatskoga jezika (osposobljavanje za rad u inozemstvu) preko Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske;

3. profesori s Odsjeka za kroatistiku sudjeluju kao predavači na Pripremnoj godini studija i drže mentorsku nastavu za strane studente;

4. na Croaticumu (Pripremnoj godini studija) održavaju se i hospitacije za dodiplomske studente fonetike;

5. u verificiranom programu Pripremne godine studija (ukupan broj sati: 450), od 70 kulturoloških predavanja, 20 sati održavaju profesori s Odsjeka za kroatistiku; osim toga, studenti pohađaju 140 (besplatnih) sati predavanja na kroatistici, a mentorski sati (ukupno 300) prema verificiranomu programu također se održavaju na Odsjeku za kroatistiku;

6. Croaticum je središnji nacionalni lektorat za hrvatski kao strani jezik.

Zbog svega navedenog uime Odsjeka za kroatistiku molimo cijenjeni naslov da obrazloži osnovu na kojoj je donesena odluka u kojoj je iz punoga naziva djelatnosti izostavljen naziv Odsjek za kroatistiku, jer formulaciju u zapisniku “briše se” ne smatramo dovoljno jasnom i utemeljenom.

Zahvaljujemo na razumijevanju.

U Zagrebu, 21. veljače 2003.

U privitku:

Odluka Odsjeka za kroatistiku o zahtjevu za obrazloženje Odluke Vijeća
preslika zapisnika sjednice Odsjeka 96/1979.
preslika Odluke Sveučilišta iz 1987.
preslike Odluka Fakultetskoga vijeća o izboru u zvanje lektora na Odsjeku za kroatistiku

S poštovanjem,

Koordinatorica i viša lektorica Croaticuma

Marijana Cesarec

_____________________

Predstojnik Katedre za hrv. stand. jezik

Prof. dr. Marko Samardžija

_____________________________

Pročelnica Odsjeka za kroatistiku

Prof. dr. Dunja Fališevac

____________________________

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Zagreb, 19. veljače 2003.

Broj: 92/2003.

Predmet: Odluka Odsjeka za kroatistiku

Na sjednici održanoj 19. veljače 2003. Vijeće Odsjeka za kroatistiku donijelo je odluku da se na Vijeće Filozofskoga fakulteta uputi zahtjev za obrazloženje odluke Vijeća Filozofskoga fakulteta o brisanju Odsjeka za kroatistiku iz punog naziva djelatnosti Croaticuma-hrvatskog za strance.

Pročelnica Odsjeka za kroatistiku

___________________________

Prof. dr. Dunja Fališevac

KATEDRA ZA KINEZIOLOGIJU

FILOZOFSKI

FAKULTET

PROGRAM REDOVNE NASTAVE

ZA LJETNI SEMESTAR 2002./2003.

A Program 1 –14

1. ODBOJKA

2. KOŠARKA

3. RUKOMET

4. FUTSAL

5. BADMINTON

6. AEROBIKA-HI/LO

6a. AEROBIKA-NEW BODY

6b. AEROBIKA-STEP

6c. AEROBIKA-TAE – BO

7. PLES ( POČETNI, NAPREDNI )

8. FITNESS

9. STOLNI TENIS

10. SAMOOBRANA – JUDO

11. ATLETIKA

12. ROLANJE

13. JOGGING-WALKING

14. PLIVANJE

*Program : od 1 – 11 odvija se u sportskoj dvorani « Martinovka «

12, 13 – na sportsko rekreacionom centru '' Jarun '' ( tribine )

14 – na bazenu PVC '' Mladost '' - Sava

B Program 15

15. Tjelesna i zdravstvena kultura za studente po posebnim potrebama

*Program : 15 - odvija se u sportskoj dvorani « Martinovka «

C Program 16 - 18

16. YOGA ( yoga u svakodnevnom životu ) – I. i II. stupanj

17. SQUASH 1

18. PLANINARSKO - PJEŠAČKE TURE

*Program : 16 - odvija se u sportskoj dvorani « Martinovka «

17 – na TC '' Concordia '' ,Klanječka bb, Trešnjevka

18 – na Medvednici – Sljeme

Napomena :

Program obvezne nastave pod A i B besplatan je.

Program nastave pod C odvija se uz participaciju studenata i bit će posebno razrađen za svaku sportsku disciplinu.

Potrebno je pogledati sve POSEBNE OBAVIJESTI i program fakultativne nastave, gdje se neki od programa priznaju za potpis.

VAŽNO!!!

NADODUNA PROGRAMA DO PUNE SATNICE ( 30 sati )

OBAVIJEST NAKNADNO

FILOZOFSKI

FAKULTET

KATEDRA ZA KINEZIOLOGIJU

PROGRAM FAKULTATIVNE NASTAVE

ZA LJETNI SEMESTAR 2002./2003.

D Program 19 - 25

· TRENINZI REPREZENTACIJA SUFF-a

19. ODBOJKA

20. FUTSAL

21. KOŠARKA ( Ž )

22. KOŠARKA ( M )

23. ODBOJKA NA PIJESKU

24. RUKOMET NA PIJESKU

25. VATERPOLO

*Program : od 19 - 22 odvija se u sportskoj dvorani « Martinovka «

23 i 24 – na sportsko rekreacionom centru «Jarun»

25 – na bazenu PVC «Mladost» - Sava

E Program 26 – 32

· RAD U SEKCIJAMA SUFF-a

26. ŠAH

27. VESLANJE

28. JEDRENJE

29. SKIJANJE

30. KAJAK-KANU-RAFTING

31. RAFTING

32. ROAD-OFF

*Program : 26 - odvija se na Filozofskom fakultetu

27 – veslački klub «Trešnjevka» i veslački klub «Zagreb»

28 - Jezera na otoku Murteru

29 – Krvavec – Slovenija; Francuska

30 – ŠRC Jarun – Malo jezero, ulaz Županići 3

F Program 33 - 38

· REKREACIJA DJELATNIKA

33. PLIVANJE

34. NOGOMET

35. KOŠARKA

36. REKREATIVNO VJEŽBANJE UZ GLAZBU ( Ž )

37. FITNESS

38. STOLNI TENIS

*Program : 33 - odvija se na bazenu PVC « Mladost « na Savi

od 34 - 38 odvija se u sportskoj dvorani « Martinovka «

G Program 39

39. TRIBINE

H Program 40

40. NATJECANJA :

· PRIJATELJSKE TRENING UTAKMICE

· MEĐUFAKULTETSKA NATJECANJA

· DRŽAVNO PRVENSTVO ( PRVENSTVO RH )

· MEĐUNARODNO PRVENSTVO

· PRVENSTVO SVEUČILIŠTA U ZAGREBU :

- STOLNI TENIS ( M + Ž )

- KARATE ( M + Ž )

- CROSS ( M + Ž )

- ATLETIKA ( M + Ž )

- PLIVANJE ( M + Ž )

- TENIS ( M + Ž )

- VATERPOLO ( M )

- ODBOJKA NA PIJESKU ( M + Ž )

- SQUASH ( M + Ž )

- RUKOMET NA PIJESKU( M + Ž )

- BADMINTON ( M + Ž )

- VESLANJE ( M + Ž )

U dogovoru s Katedrom za kineziologiju studenti III. i IV. godine studija mogu prisustvovati nastavi prema navedenom programu. Studentima I. i II. godine studija rad prema programu D, E I H priznavati će se za potpis u semestru.

( obavezan dogovor sa Katedrom za kineziologiju )

Zagreb, 2. ožujka 2003.

Predmet: Suradnici na Katedri za kineziologiju

Katedra za kineziologiju upoznaje upravu Filozofskog fakulteta i fakultetsko vijeće sa strukturom osoba koje pomažu u redovnim i fakultativnim aktivnostima.

Tomislav Bunjevac jedrenje
Marko Tadić skijanje
Zrinjka Kitonić joga
Zvjezdana Juroš joga
Laura Popovac planinarsko pješačke ture
Ana Kodrić veslanje
Ognjen Čato veslanje
Iva Kaštela kajak-kanu-rafting
Ančica Komljenović kajak-kanu-rafting
Ead Bećirević kajak-kanu-rafting
Goran Cvijović plivanje
Ksenija Fučkar ples

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Molba prof. dr. Gordane Slabinac za slobodnu studijsku godinu (ak. god. 2003./04. s pravom korištenja od zimskog semestra 2003. godine)

MOLBA

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da mi odobri korištenje slobodne studijske godine (ak. god. 2003./04.)

Ovu molbu podržava moj matični Odsjek za komparativnu književnost gdje će se organizirati nastava za vrijeme mog izbivanja. Ispite i konzultacije održat ću u dogovorenim rokovima.

Slobodnu studijsku godinu iskoristila bih za pisanje, odnosno dovršenje rukopisa knjige Zapadni kanon i hrvatska književnost, što je i naslov mog ovogodišnjeg kolegija za treću i četvrtu godinu studija.

Dio vremena nastojala bih posvetiti problematici reforme studija s čim u vezi mi se pruža mogućnost kraćeg odlaska u inozemstvo (Pariz).

Ukoliko uspijem riješiti probleme financijske naravi, rado bih se odazvala ljubaznom pozivu naše bivše studentice Gordane P. Crnković, sada profesorice na University of Washington u Seattleu, kako bih joj uzvratila gostovanje u mom kolegiju o postmodernizmu održanom prije dvije godine.

U nadi da će moja molba biti pozitivno riješena, unaprijed se zahvaljujem.

U Zagrebu, 20. veljače 2003.

Dr. Gordana Slabinac, red. prof.

Odsjek za komparativnu književnost

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilište u Zagrebu

Lučićeva 3

10000 Zagreb

Predmet: Molba za odobrenje studijske godine (2003./2004.)

MOLBA

Molim da mi odobrite korištenje studijske godine od 1. listopada 2003. do 30. rujna 2004. godine. To bih vrijeme iskoristio za dovršenje triju knjiga – jedne s područja rusistike, druge s područja kroatistike (o Vladimiru Vidriću), treće s područja književne teorije. Osim toga, očekujem angažman na priređivanju nekolikih izdanja ruskih pisaca (Puškina, Gogolja, Turgeneva). Postoji mogućnost da dio godine provedem u moskovskim knjižnicama i knjižarama.

Svoju prvu studijsku godinu iskoristio sam 1995/1996.

Za vrijeme studijske godine održavat ću ispite, a nastavu će preuzeti kolegice s Odsjeka.

Prof. dr. Josip Užarević

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

U Zagrebu, 10. veljače 2003.

Predmet: dr. sci. Mladen Machiedo, red. prof.

- Izvješće o studijskoj godini

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

IZVJEŠĆE

Budući da je 1. veljače istekla studijska godina kojom sam se, odlukom i rješenjem cijenjenog Naslova, koristio od 1. veljače 2002. godine, podnosim sljedeće Izvješće.

U spomenutom sam razdoblju bio izvan nastave, ali ne i baš svih inače redovitih obveza. U načelu, obavljao sam konzultacije jednom tjedno, kada sam viđao suradnike na projektu koji vodim i održavao ispite (osim za vrijeme putovanja).

Pošteda od nastave mi je, međutim, bila beskrajno korisna za neka radna “zaokruženja”, kao i za gostovanja. Tijekom spomenutog razdoblja objavio sam studije pod naslovom Dritto e rovescio (=Lice i naličje; talijanistika i kroatistika na talijanskom), izd. Erasmus, Zagreb, 2002, 194 str. (veći format s ilustr.) i 2. pregledano i prošireno izd. teorijskog djela O “modusima” književnosti (Transtalijanistički kompendij), Hrvatsko Filozofsko društvo (Biblioteka Filozofska istraživanja), Zagreb, 2002, 420 str. (s dva potpuno nova teksta napisana u travnju prošle godine). Idućih bi mi tjedana mogla biti objavljena i antologija Zrakasti subjekt (Talijanski pjesnici 20. stoljeća), izd. Ceres, Zagreb, dva toma, preko 800 str. (od čega 150-ak otpada na kritički aparat). Zbog toliko ne namjerne “bibliodemografske” gustoće (ne računajući i jedno moje književno djelo u Italiji), odgodio sam prijepis i predaju, zapravo dovršene, knjige studija na hrvatskom. Bdijenje nad spomenutim naslovima u gotovo svim aspektima njihova tiska oduzeli su mi silno mnogo vremena i energije, k tome u spoju s rješavanjem nekih egzistencijalnih problema (nasljedno-imovinsko-stambene prirode), koji nisu predmet ovog Izvješća.

U navedenom sam razdoblju također gostovao u Padovi i Pisi (dva putovanja) i održao predavanja na tamošnjim sveučilištima: Facoltà di Lettere, klasa prof. Silvia Ramata; Scuola Normale Superiore, klasa na žalost pokojnog prof. Piera Cudinia), sudjelovao izlaganjem na međunarodnom Hrvatskom slavističkom kongresu u Zadru i uspio, bez povoda i pomoći sa strane, po prvi put uopće boraviti u Portugalu, slijedom jednog svojeg osobnog istraživačko-kulturološkog projekta.

1. studenog 2002. navršio sam 40 god. radnog staža, ali kako mi do 70. nedostaje još pet i po godina (ili jedanaest semestara), a moj matični Odsjek ne pokazuje neposrednu želju da me se riješi, možda izdržim u nastavi još neko vrijeme.

Želeći i svim kolegama uspješne studijske godine, ostajem s poštovanjem

dr. sci. Mladen Machiedo

red. prof.

Talijanistika

U Zagrebu, 2. veljače 2003.

[4] To znači ili 60 ili 30 sati ovisno o godišnjem fondu sati vježbe iz metodike. Studentu koji u dogovoru s nastavnikom metodike obavlja praksu na dvije ili više škola dijeli se ukupna satnica na svaku školu u odgovarajućem omjeru.

Odlukom Fakultetskog vijeća od 10. travnja 2000. odobreno je studentima dviju filoloških studijskih grupa smanjenje satnice nastave metodike za 40%. Pojašnjenje uz tu odluku (od 13. studenog 2001.) precizira da se na IV. godini u jednom od semestara upisuju 2 sata seminara iz metodike drugog stranog jezika, a u drugom se semestru obavlja nastavna praksa (2 sata vježbi tjedno, ukupno 30 sati nastavne prakse).

13. Mišljenje za izbor mr. sc. Berislava Majhuta i mr. sc. Marijana Šabića u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

IZVJEŠTAJ

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

A) ŽIVOTOPIS

2.1. Prikaz radova

B) ZNANSTVENA DJELATNOST

(OD IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA)

E) ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

F) POPIS OBJAVLJENIH RADOVA DR. SC. MARKA PALEKČIĆA

D. Neobjavljeni radovi

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SKUPNO IZVJEŠĆE

MIŠLJENJE I PRIJEDLOG:

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

STRUČNI RADOVI

OSTALI ZNAČAJNIJI PRIJEVODI

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

IZVJEŠTAJ

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

IZVJEŠTAJ

Životopis i naobrazba

Znanstveni i stručni rad

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

I Z V J E Š Ć E

B. NASTAVNA DJELATNOST

Znanstveno-nastavnom vijeću

IZVJEŠTAJ

Vijeću Odsjeka za psihologiju

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Andree Vranić

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

2.1. Predmet, cilj i metodologijski pristup istraživanju

Na temelju prijašnjeg Izvješća i proširenoga naslova ponovo podnosimo Fakultetskom vijeću skupno

I Z V J E Š Ć E

REPUBLIKA HRVATSKA

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Znanstveno područje: Opća lingvistika

Sinopsis doktorskog rada

Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke

Ciljevi istraživanja

Uvod

Teorijska podloga

Cilj istraživanja i metodološki postupci

Nacrt strukture rada

Znanstveni doprinos

Filozofski fakultet Zagreb

P R A V I L N I K

O NASTAVNOJ PRAKSI STUDENATA

Croaticum – hrvatski za strance – Pripremna godina studija

Filozofski fakultet, I. Lučića 3

UVOD

Prof. dr. Marko Samardžija

FILOZOFSKI FAKULTET

Pročelnica Odsjeka za kroatistiku

KATEDRA ZA KINEZIOLOGIJU FILOZOFSKI FAKULTET PROGRAM REDOVNE NASTAVE

KATEDRA ZA KINEZIOLOGIJU

FILOZOFSKI

FAKULTET

A Program 1 –14

1. ODBOJKA

B Program 15

C Program 16 - 18

FILOZOFSKI

FAKULTET

KATEDRA ZA KINEZIOLOGIJU

PROGRAM FAKULTATIVNE NASTAVE

G Program 39

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

KATEDRA ZA KINEZIOLOGIJU

FILOZOFSKI

FAKULTET

PROGRAM REDOVNE NASTAVE