REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-21-4-2001.

Zagreb, 17. travnja 2001.

P O Z I V

____________________________________________________

Na osnovi članka 34. Statuta sazivam 8. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, koja će se održati u ponedjeljak, 23. travnja 2001. u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 7. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 21. ožujka 2001.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju

Pristupnica dr. sc. Tihana Petrović ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU - str. 20

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju

Pristupnik dr. sc. Tomo Vinšćak ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU - str. 26

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju

Pristupnica dr. sc. Milana Černelić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU - str. 30

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za metodiku nastave povijesti, u Odsjeku za povijest

Pristupnik: Filip Potrebica ispunjava uvjete iz članka 74. stav 3. ZVU - str. 34

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti na Katedri za vizualne komunikacije i dizajn u Odsjeku za povijest umjetnosti

Pristupnica: dr.sc. Sanja Cvetnić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU - str. 43

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Ivana Vidović u istraživačko zvanje asistenta na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti - str. 48

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

8. Mišljenje za izbor dr. sc. Marijane Zekić Sušac u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmet Informatika, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

- str. 50

8.1. Mišljenje za izbor dr. sc. Mirjane Škunca u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, za predmet Povijest glazbe, na Umjetničkoj akademiji u Splitu

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU - dodatak

8.2. Mišljenje za izbor mr. sc. Krešimira Galina u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologije i antropologije, za predmet Uvod u etnomuzikologiju na Odsjeku za glazbenu kulturu u Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU - dodatak

8.3. Mišljenje za izbor Miroslava Akmadža u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, na Visokoj policijskoj školi

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU - dodatak

C. IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA

9. Izvještaj o radu u ak. god. 2000/2001. Eveline Rudan, znanstvene novakinje na Odsjeku za kroatistiku - str. 52

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Moire Kostić Bobanović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Efekt poduke strategija učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskog kao poslovnog stranog jezika, mentor: prof.dr. Jelena Mihaljević Djigunović. - str. 53

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Lynne Germain Montgomery za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Filozofijska konstrukcija braka od Platona do Hegela - str. 57

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gordane Buljan Flander za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga privrženosti i nekih odrednica ličnosti u zlostavljanju djece: proširenje Bowlbyeve teorije, mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski. - str. 59

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. Ive Grgić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom: Poetike talijansko-hrvatskog pjesničkog prevođenja u dvadesetom stoljeću, mentor: dr.sc. Sanja Roić, red.prof. - str. 62

14. Obavijest Pročelnice Odsjeka za talijanski jezik i književnost o postupku ocjene doktorske disertacije mr.sc. Vesne Deželjin. - str. 64

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Žarka Španičeka pod naslovom Slavonski pučki proroci i sveci - str. 65

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

16. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarske radnje Dalibora Piraka pod naslovom Historicizam i filozofija povijesti Karla Raimunda Poppera

- str. 71

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Branke Vojnović Traživuk pod naslovom Nošnja splitskih varošana u procesu nacionalne identifikacije - str. 74

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Tokića pod naslovom Spajanje knjižničnih fondova pri selidbi knjižnica - str. 76

19. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zdravke Krpine pod naslovom Hrvatski putopis 19. i 20. stoljeća po Italiji - str. 79

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vlatke Štimac-Ostojić pod naslovom Normativna vrijednost jezičnog savjetništva - str. 82

F. SINOPSISI ZA IZRADU MAGISTARSKOG I SPECIJALISTIČKOG RADA I

UPISI NA POSLIJEDIPLOMSKE STUDIJE

21. Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskog rada:

1. Aleksandri Bugar pod naslovom Rimsko naselje kod Murske Sobote - lokalitet nova Tabla, mentor: prof. dr. sc. Mitja Guštin - str. 85

2. Borisu Čargi pod naslovom Martvilo - zapadna nekropola Isse, mentor: prof. dr. sc. Nenad Cambi - str. 87

3. Tihi Dabac pod naslovom Neka ženska božanstva s atributima mjeseca, zvijezde i kormila: sinkronijska i dijakronijska analiza, mentor: dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof. - str. 89

4. Tei Katunarić pod naslovom Analiza tereta potonulog antičkog broda u uvali Vela Svitnja na otoku Visu u odnosu na lokalnu keramičku proizvodnju Isse, mentor: prof. dr. sc. Nenad Cambi - str. 91

5. Ani Kilić Matić pod naslovom Rimske villae rusticae na jadranskoj obali, mentor: prof. dr. sc. Nenad Cambi - str. 93

6. Lindi Laković pod naslovom Langobardi na tlu Hrvatske i Slovenije (arheološko-povijesna slika), mentor: dr. sc. Željko Tomičić, znan. sav. - str. 95

7. Ozani Martinčić pod naslovom Paleodemografska i paleopatološka analiza ljudskog osteološkog materijala sa srednjovjekovnog groblja uz crkvu Svetog Asela u Ninu, mentor: dr. sc. Mario Šlaus - str. 97

8. Ljubici Perinić pod naslovom Vojnički kultovi u Panoniji, mentor: dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof. - str. 99

9. Elviri Šarić pod naslovom Antička topografija splitskog poluotoka, mentor: prof. dr. sc. Nenad Cambi - str. 101

10. Aleksandri Vinkerlić pod naslovom Ranokršćanski podni mozaici u Istri, mentor: dr. sc. Robert Matijašić - str. 103

11. Gorani Vladović pod naslovom Prisustvo tipova grčke keramike u domorodačkim središtima srednje i južne Dalmacije, mentor: prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić - str. 105

12. Molba Tatjane Tkalčec za promjenu naslova magistarskog rada pod naslovom Arheološka slika središnje Hrvatske od 5. st. do sredine 9. stoljeća, u novi naslov Srednjovjekovna gradišta na prostoru središnje Hrvatske - str. 107

13. Andrei Jukić pod naslovom "Dubrovnik ponovljen" Jakete Palmotića Dionorića kao povijesni ep, mentor prof.dr.sc. Dunja Fališevac - str. 109

14. Emiliji Kovač pod naslovom Modernizam u djelu Mare Ivančan, mentor prof.dr.sc. Cvjetko Milanja - str. 111

15. Davoru Piskaču pod naslovom Kategorije vremena u putopisu, mentor prof.dr.sc. Ante Stamać - str. 113

16. Krešimiru Peračkoviću pod naslovom Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj, mentor prof. dr. sc. Milan Mesić - str. 115

Upisi na poslijediplomske studije

22. Molba Lie Dragojević za odobrenje prijelaza s poslijediplomskog studija pri Centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku na poslijediplomski Američki studij Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Predlaže se upis u IV. semestar, ponovna prijava teme i imenovanje novog povjerenstva.

23. Odobrenje za naknadni upis u akad. god. 2000/01. Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike Sandri Tamaro

24. Odobrenje za naknadni upis u akad.god. 2001/02. na jednogodišnji doktorski studij lingvistike mr.sc. Branki Pavlović

25. Odobrenje upisa u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije u akad. god. 2000/01: Jelena Balabanić Maurović, Ivana Bedeković, Suzana Belošević, Jelena Ćosić, Hana Francetić, Marija Geiger, Petra Hoblaj, Sandra Kantar, Marko Miletić Goran, Barbara Prodanović, Melanija Strika, Anđelina Svirčić, Dražen Šimleša, Đurđica Vučković, Ivan Vukoja

te odobrenje upisa uz uvjet polaganja diferencijalnih ispita do upisa u III. sem. studija: dr. sc. Dinka Čorkalo, Amalija Mišlov, Sanja Vladović, Narcisa Vukojević

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Mathilde Dubravke Kasač stečene na Sveučilištu Johann-Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Majni SR Njemačka. - str. 117

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Elme Škaljić stečene na Sveučilištu u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. - str. 119

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Amre Madžarević, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu. - str. 120

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

29. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2. dr.sc. Dora Maček, red. prof.

3. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

30. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Jezične vježbe i Čitanje odabranih književnih djela na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću

1. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

2. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor

3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

31. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Gramatika engleskog jezika i Jezične vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

1. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

2. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor

3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

32. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Govorne vježbe i Glotodidaktika s metodikom na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću

1. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor

2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

33. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji

1. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor

2. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

34. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji

1. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv.prof.

2. dr.sc. Milena Žic Fuchs, izv.prof.

3. dr.sc. Dora Maček, red. prof.

35. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Filozofija odgoja i Etika na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji

1. dr.sc. Ante Čović, izv.prof.

2. dr.sc. Milan Polić, izv. prof. (Učiteljska akademija, Zagreb)

3. dr.sc. Gordana Škorić, viši asistent

36. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija odgoja na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću

1. dr.sc. Milan Polić, izv.prof. (Učiteljska akademija, Zagreb)

2. dr.sc. Ante Čović, izv.prof.

3. dr.sc. Lino Veljak, izv.prof.

37. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o jeziku i književnosti za kolegije Engleski jezik/Njemački jezik na Veleučilištu u Rijeci

1. mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor

2. Jasenka Šafran, viši lektor

3. dr. sc. Maja Häusler, doc.

38. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, predmete Informatika i Telematika, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

1. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.

2. dr. sc. Miroslav Kržak, red. prof.

3. dr. sc. Velimir Srića, red. prof. (Ekonomski fakultet u Zagrebu)

39. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete Automatizacija ureda i Informatički managment, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

1. dr. sc. Vladimir Mateljan, doc.

2. dr. sc. Damir Boras, doc.

3. dr.sc. Velimir Srića, red. prof. (Ekonomski fakultet u Zagrebu)

40. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmet Radio, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

1. dr. sc. Damir Boras, doc.

2. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

3. dr. sc. Stjepan Malović, doc. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

41. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete Simulacijsko modeliranje i Ekspertni sustavi, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

1. dr. sc. Slavko Tkalac, red.prof.

2. dr.sc. Antun Kliment, red.prof. (Ekonomski fakultet Zagreb)

3. dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

42. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Metodika hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

1. dr. sc. Vlado Pandžić, izv. prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

43. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili više odnosno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za kolegije Dječja književnost i Medijska kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Mandica Kovačević, red. prof. u miru (Visoka učiteljska škola u Gospiću)

3. dr. sc. Dubravka Težak, Učiteljska akademija u Zagrebu

44. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku i književnosti, grana jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (dva nastavnika).

1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

45. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za kolegije Dječja književnost i Medijska kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Mandica Kovačević, red. prof. u miru (Visoka učiteljska škola u Gospiću)

3. dr. sc. Dubravka Težak, Učiteljska akademija u Zagrebu

46. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti,grana sustavna pedagogija za predmete: Sistematska pedagogija, Opća pedagogija i Obiteljska pedagogija, na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

dr. sc. Anđelko Mrkonjić, izv. prof., Filozofski fakultet, Zadar

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

47. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marka Dizdara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Latenska kultura na prostoru središnje hrvatske

1. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

2. dr. sc. Željko Tomičić, znan. sav., Institut za arheologiju u Zagrebu

3. dr. sc. Kornelija Minichreiter, viši str. sur., Institut za arheologiju, Zagreb

48. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta me. sc. Hrvoja Potrebice za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Veze Egeja i Panonije tijekom starijeg željeznog doba

1. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

2. dr. sc. Petar Selem, red. prof.

3. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

48.1. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ksenije Marković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Drveni dvori središnje Hrvatske

1. dr. sc. Branko Đaković, docent

2. dr. sc. Ivo Marojević, red. prof.

3. dr. sc. Mladen Obad Šćitaroci, red. prof. (Arhitektonski fakultet, Zagreb)

49. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Slavena Jurića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Počeci hrvatskoga slobodnog stiha - s teorijom oblika

1. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.

2. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.

3. dr.sc. Josip Užarević, red.prof.

50. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zdravke Jelaske za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata

1. dr. sc. Ljubo Antić, izv. prof.

2. dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

3. dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

51. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dubravke Mlinarić 'Mala Aria' i sociodemografska kretanja u sjevernoj Dalmaciji u 18. stoljeću

1. dr.sc. Drago Roksandić, izv. prof.

2. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

3. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

52. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Davora Topolčića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Bračni partneri između obiteljskih i radnih uloga: Sociologijski aspekti neplaćenog rada u obitelji

1. dr. sc. Josip Obradović, red. prof.

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc. Gordana Cerjan-Letica, docent (Stomatološki fakultet u Zagrebu)

c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada

53. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Goranke Antunović pod naslovom Komunikacijski aspekti prijevodnog procesa i njihov utjecaj na izbor prijevodnog ekvivalenta

1. dr.sc. Dora Maček, red. prof.

2. dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof.

3. dr.sc. Marija Bratanić, izv.prof. (Fakultet Prometnih znanosti u Zagrebu)

54. Molba mr. sc. Sanje Seljan za odobrenje promjene mentora za izradu disertacije umjesto prof. dr. sc. Mire Kačića.

Predlaže se novi mentor doc. dr. Zdravko Dovedan

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Loretane Despot pod naslovom Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma (poveznice)

1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

2. dr. sc. Josip Vončina, red. prof. u miru

3. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Elvi Piršl pod naslovom Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu

dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, red. prof.

dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

dr. sc. Nikola Skledar, red. prof., Filozofski fakultet, Zadar

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Zlate Blažina Tomić pod naslovom Uloga javnih zdravstvenih službenika kacamorata, vijeća i medicinske profesije u sprečavanju kuge u Dubrovniku u prvoj polovici 16. stoljeća

1. dr. sc. Mirjana Gross, red.prof. u miru

2. dr. sc. Tomislav Raukar, red.prof.

3. dr. sc. Biserka Belicza, red.prof., Medicinski fakultet Zagreb

58. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vere Ćubela pod naslovom Vjerovanje zaposlenih i nezaposlenih u pravedan svijet: Provjera nekih postavki o individualnim razlikama

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Petar Bezinović, doc. (Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu)

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Neale Ambrosi Randić pod naslovom Biološki, psihološki i socijalni faktori u nastanku poremećaja hranjenja

1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije Branimira Belaja pod naslovom Gramatički i leksički pasiv u hrvatskom standardnom jeziku

1. dr.sc. Josip Silić, red.prof.

2. dr.sc. Ivo Pranjković, red.prof.

3. dr.sc. Ivan Jurčević, izv.prof. - Pedagoški fakultet, Osijek

61. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. Lelije

Sočanac pod naslovom Talijanizmi u hrvatskome književnom jeziku

1. dr. sc. Maslina Ljubičić,izv.prof.

2. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski,znan.suradnik

3. dr. sc. Žarko Muljačić, prof. emeritus

d) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

62. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Katarine Gospodnetić pod naslovom Transatlanski odnosi: SAD i EU u razdoblju nakon hladnog rata

1. dr.sc. Siniša Tatalović, docent (Fakultet Političkih znanosti u Zagrebu)

2. dr.sc. Radovan Vukadinović, red.prof. (Fakultet Političkih znanosti u Zagrebu)

3.dr.sc. Božena Vranješ Šoljan, izv.prof.

63. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mire Miletić Drder pod naslovom Sustav zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetno označavanje kartografske građe

1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, izv. prof.

2. dr. sc. Mirela Slukan Altić (Hrvatski državni arhiv, Zagreb)

3. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

64. Promjena mentora Đurđici Brezak Lugarić za izradu magistarskog rada. U prvom čitanju imenovana je dr. Aleksandra Horvat, a sada se predlaže dr. sc. Jadranka Lasić Lazić

65. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Markovića pod naslovom Pridjev kao način izricanja kategorije neodređenosti/određenosti u hrvatskome jeziku

1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

2. dr. sc. Branka Tafra (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb)

3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marijana Šabića pod naslovom Nacionalni identitet u nefikcionalnoj popularnoj prozi

1. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

2. dr. sc. Zvonko Kovač, izv. prof.

3. dr. sc. Franjo Grčević, red. prof. u miru

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Ivane Frančula pod naslovom: Stilovi suočavanja sa stresom, samopoštovanje i percepcija socijalne podrške zdravih i od diabetesa oboljelih adolescenata

1. dr. sc. Lidija Arambašić, doc.

2. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

3. dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dragice Bukovčan pod naslovom Morfosintaktičke osobitosti jezika struke na primjeru korpusa njemačkog jezika kriminalističkih znanosti

1. dr.sc. Stanko Žepić, red.prof.

2. dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.

3. dr.sc. Milica Gačić (Viša policijska škola u Zagrebu)

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Dubravke Smajić pod naslovom Uskličnost i način njezina izražavanja u hrvatskome književnom jeziku

1. dr.sc. Ivo Pranjković, red.prof.

2. dr.sc. Josip Silić, red.prof.

3. dr.sc. Marija Turk - Filozofski fakultet, Rijeka

Provedba postupka za stjecanje magisterija znanosti kandidata koji su upisali poslijediplomske studije pri Centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku

70. Prijedlog za odobrenje prihvaćene teme na ZNV-u 11. listopada 1999. pri Centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku i imenovanje stručnog provjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Kuščević pod naslovom Život i djelo slikara Milana Tolića

1. dr.sc. Vladimir Marković, red.prof.

2. dr.sc. Tonko Maroević (Institut za povijest umjetnosti)

3. dr.sc. Ivana Prijatelj Pavičić (Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu)

71. Prijedlog za odobrenje prihvaćene teme na ZNV-u 11. listopada 1999. pri Centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku i imenovanje stručnog provjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tea Trostmanna pod naslovom Mato Celestin Medović i njegovi pokrovitelji

1. dr.sc. Tonko Maroević (Institut za povijest umjetnosti)

2. dr.sc. Stijepo Obad, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

72. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana klasična filologija, na Katedri za latinski jezik i rimsku književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju

1. dr.sc. Darko Novaković, red.prof.

2. dr.sc. Vladimir Vratović, red.prof. u miru

3. dr.sc. Mate Križman, red.prof.

73. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (reizbor prof. dr. Krešimira Nemeca) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku

1. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

2. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

3. akademik Miroslav Šicel, red. prof. u miru

74. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (reizbor prof. dr. Stipe Botice) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za hrvatsku usmenu književnost u Odsjeku za kroatistiku

1. dr. sc. Josip Kekez, red. prof.

2. dr. sc. Josip Bratulić, red. prof.

3. akademik Miroslav Šicel, red. prof. u miru

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Tanje Tomašić u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za kroatistiku

1. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.

3. dr. sc. Mateo Žagar, viši asistent

76. Imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor dr. sc. Ide Raffaelli u istraživačko zvanje višeg asistenta u Zavodu za lingvistiku

1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znanstveni suradnik

2. dr.sc. August Kovačec, red. prof

3. dr.sc. Ranko Matasović, izv.prof.

J. NASTAVNI PREDMETI

77. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za produženje ugovora lektora za švedski jezik Bengta Lagerstedta za ak.god. 2001/2002.

78. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja Nataše Štoković kao vanjskog suradnika za Vježbe iz norveškog jezika (4 sata vježbi tjedno).

79. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja mr.sc Nataše Govedić kao vanjskog suradnika za Uvod u skandinavsku književnost (ukupno 10 sati seminara).

80. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja Stele Levanić kao vanjskog suradnika za Uvod u skandinavsku književnost (ukupno 8 sati proseminara).

81. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja Vanje Rendulić kao vanjskog suradnika za Uvod u skandinavsku književnost (ukupno 12 sati proseminara).

82. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja Antonije Primorac kao vanjskog suradnika za Engleski jezik I (12 sati vježbi tjedno)

83. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja Marijane Javornik kao vanjskog suradnika za Engleski jezik I (6 sati tjedno)

84. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja prof.dr.Sonie Bićanić kao vanjskog suradnika za Britanski modernizam (1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno).

85. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja prof.dr.Mirjane Vilke kao vanjskog suradnika za Metodiku nastave engleskog jezika (4 sata seminara i 2 sata vježbi tjedno).

86. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje angažiranja dr.sc.Ivana Matkovića kao vanjskog suradnika za Američko društvo (2 sata predavanja tjedno).

87. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da ispit iz kolegija Uvod u studij engleske književnosti bude neprenosiv uvjet za upis u II godinu za studente koji će studij anglistike upisivati od akademske godine 2001/2002.

88. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za odobrenje angažiranja dr. sc. Viktora Žmegača, redovitog profesora u miru kao vanjskog suradnika za seminar na IV. godini u ak. god. 2001/2002.

89. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za produženje ugovora Riti Stegen i Sonji Wollinger ugovornim lektorima za Njemački jezik za ak. god. 2001/2002. i zahtjev za angažiranje novog lektora za Njemački jezik umjesto Martina Sandhopa.

90. Zahtjev Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. Güntera Häntzschela iz Münchena 23.4.2001.(Goethe „Venecijanski eigrami“) i 24.4.2002. (Wolfgang Koeppen, „Smrt u Rimu“).

91. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za odobrenje gostovanja prof.dr. Josa Veremansa u svibnju 2001. i održavanje predavanja "L'Agricola de Tacite ou l'apologie de l'obsequium conditionel".

Prof.dr. Veremans je professor emeritus Sveučilišta u Gentu i Bruxellesu i počasni predsjednik i utemeljitelj Međunarodnog biroa za klasične studije.

92. Molba Organizacijskog odbora hrvatskoga slavističkog komiteta da Filozofski fakultet bude suorganizator III. hrvatskoga međunarodnog kongresa, te da odobri korištenje telefona, pošte i dobavi kompjutor (koji treba umrežiti) i pisač.

93. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju da odobri angažiranje vanjskih suradnika na Katedri za turkologiju i to:

1.prof.dr. Fehima Nametka s Filozofskog fakulteta ( turska književnosti)

2.ime naknadno, prof.sa Dil, Tarih-Cografya Fakultesi Sveučilišta u Ankari (kulturna povijest turkijskih naroda).

94. Prijedlog Odsjeka za povijest za uključivanje vanjskih suradnika u održavanju nastave u akademskoj godini 2001/2002.

- Ivica Šute, novak, za predmet Hrvatska povijest u 20. st. (seminar)

- dr. sc. Ljubo Antić, izborni predmet

- Hrvoje Petrić, novak, izborni predmet

- Robert Skenderović, novak, za predmet Metodika nastave povijesti (seminar)

- mr. sc. Nataša Štefanec, novak, izborni predmet

- mr Zvjezdna Sikirić, asist. za predmet Svjetska pov. u ranom novom vijeku(seminar)

- dr Mirela Slukan-Altić, za predmet Svjetska pov. u ranom novom vijeku (seminar)

- Sanja Lazanin, novak, izborni predmet

- mr. sc. Zrinka Blažević, izborni predmet

- mr. sc. Natalija Rumenjak, asist. za predmet Povijest srednje i jugoist. Europe u 19.st. (seminar)

- mr. sc. Irena Benyovski, asist. za predmet Hrvatska povijest srednjeg vijeka I

- dr. sc. Stanko Andrić, viši asist. za predmet Hrvatska povijest srednjeg vijeka I

95. Prijedlog Odsjeka za povijest da studenti III. godine mogu prenijeti ispit iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću u IV. godinu (da nije uvjetni ispit).

96. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof.dr Sorin Antohi (Bukurešt-CEU Budimpešta) na temu "Recent Developments in Historical Theory: The Challenge of Memory", 7. 5.2001.

97. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja Jacek Kochanowicz (Varšava -CEU Budimpešta) na temu "What a Future for the Economic History?" 14.5.2001.

98. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof.dr Joern Ruessen iz Essena na temu o novim razvojnim mogućnostima njemačke i europske historiografije novog vijeka 21.5.2001.

99. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se slijedeći diplomirani psiholozi, koji rade u praksi, imenuju mentorima za studente psihologije tijekom obavljanja studentske prakse, za šk. god. 2000/01.:

1. mr. sc. Fuad Ibrahimpašić - Topić (Dom zdravlja MUP-a)

2. Roberta Krizmanić, prof. psih. (Dom zdravlja MUP-a)

3. Sandra Bušurelo Erak, prof. psih. (Dom zdravja MUP-a)

4. Marina Grubić, prof. psih. (Klinika za pedijatriju, KBC Rebro)

100. Produženje ugovora stranim lektorima i to:

1. Maria Bernrdete Duarte Godinho - portugalski jezik

2. Clara Capatina - rumunjski jezik

3. Evaine Le Calve Ivičević - francuski jezik

4. Jean Frederic Germain - francuski jezik

5. Ime naknadno - španjolski jezik

101. Odobrenje gostovanja dr. Toshiyu Uenou sa Sveučilišta Wako u Tokiju, koji će 3. i 4. travnja ove godine održati dva predavanja na našem Fakultetu. Naslovi su njegovih predavanja "Urban tribes and their Territories - Local and Trans-Local" i "Urban Tribal Culture: Japanimation and Rave".

102. Prijedlog Odsjeka za talijanski jezik i književnost za odobrenje gostovanja profesora Marca Santagate sa Sveučilišta u Pisi, 27.03.2001. Naslov predavanja: "Alcyone: un congedo tra Pascoli e Petrarca" i profesorice Patrizije Bertini Malgarini sa Sveučilišta "La Sapienza" u Rimu, 18.04.2001. Naslov predavanja: "Linee di tendenza dell'italiano contemporaneo".

103. Ispravka odluke Fakultetskog vijeća broj: 01-169_1-2001. Ispravka glasi:

Odobrava se Odsjeku za talijanski jezik i književnost da ispit iz jednosemestralnog kolegija "Dante Alighieri" (V.semestar) bude neprenosiv i uvjet za upis u VII.semestar za studente koji redovno upisuju V.semestar u akademskoj godini 2001/2002.

104. Prijedlog Odsjeka za talijanski jezik i književnost da ispit iz kolegija "Talijanski jezik IV." (Jezične i prijevodne vježe, VII. i VIII. semestar) bude ispit koji se polaže do diplome za studente koji redovno slušaju akademsku godinu 2000/2001. i za sve iduće generacije.

105. Odsjek za talijanski jezik i književnost moli da se produži angažiranje Matteu Di Salviju, stranom lektoru na Katedri za talijanski jezik pri Odsjeku za talijanski jezik i književnost za škol.god. 2001/2002.

106. Prijedlog Odsjeka za talijanski jezik i književnost da ispit iz kolegija "Teorija prevođenja" V. i VI. semestar bude ispit koji se polaže do diplome za studente koji redovno slušaju akad.god. 2000/2001. i sve iduće generacije.

107. Prijedlog Odsjeka za talijanski jezik i književnost da organizira dopunu studija studentima koji su diplomirali u inozemstvu, a koja obuhvaća teorijski dio ispita iz Metodike talijanskog jezika s vježbama (praktična nastava u školi). Molimo da se regulira način isplate honorara mentorima (svakom kandidatu će u skladu s njegovim eventualnim položajem u nastavi broj vježbi biti reguliran) i isplata metodičaru za održane konzultacije i ispit.

108. Prijedlog za osnivanjem Centra za istraživanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo - str. 121

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

109. Izvještaj dr. sc. Tatjane Aparac Jelušić, izv. prof. o korištenju slobodne studijske godine - str. 123

110. Molba mlađe asistentice Jelene Šesnić za odobrenje plaćenog dopusta od 23. lipnja do 3. kolovoza 2001., radi usavršavanja i pohađanja ljetnoga seminara Contemporary American Fiction koji se u tom razdoblju održava u Kentuckyju u SAD-u.

111. Molba mr. sc. Maria Streche za odobrenje plaćenog dopusta od 18. 4. do 9. 5. 2001. godine zbog rada u arhivu u Beču, radi dovršetka doktorske disertacije.

112. Molba dr.sc. Nede Pintarić, za odobrenje plaćenog dopusta od 23.-28.travnja 2001., radi odlaska na Šleski univerzitet u Katowicama , gdje će nastupiti s referatom "Elementi jezičnoga bon-tona"

113. Molba dr.sc. Dušana Marinkovića, za odobrenje plaćenog dopusta od 01.lipnja 2001.-01.srpnja 2001., radi realizacije stipendije CEPUS u Grazu.

114. Molba dr. sc. Aleksandra Štulhofera za odobrenje plaćenog dopusta od 4. do 16. lipnja 2001. godine, radi sudjelovanja u radu međunarodnog znanstvenog seminara Social Structures and Institutions (IUC, Dubrovnik, 4. - 9. lipnja), te pripreme i sudjelovanja na međunarodnom simpoziju Sexualities in Transition (Dubrovnik 12. - 16. lipanj).

115. Obavijesti dekana i prodekana

116. Razno.

Dekan

prof. dr. sc. Neven Budak

P R I L O Z I

Zagreb, 10. Siječnja 2001.

Predmet: izvješće stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za docenta na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju i prijedlog da se izabere viša asistentica dr. Sc. Tihana Petrović.

Vijeću Filozofskoga fakluteta sveučilišta u Zagrebu

Vijeće nas je na svojoj sjednici od 19.10.2000. Godine imenovalo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo rezultate natječaja za docenta na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju. Pošto smo pregledali prispjele dokumente i razmotrili sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 14. Studenoga 2000., Prijavila se dr. Sc. Tihana Petrović.

Biografija. Dr. Sc. Tihana Petrović rođena je 27. ožujka 1963. U Markovcu našičkome. Državljanka je Republike Hrvatske. Maturirala je u Našicama, a diplomirala 1987. Godine etnologiju i arheologiju na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Godine 1989. Zaposlila se kao stručni suradnik u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta. Godine 1992. S uspjehom je obranila magistarski rad s naslovom Problem tehničke srodnosti tkanja na vutlak i klječanje i raširenje tih dviju tehnika. Iste je godine izabrana u zvanje (znanstveni) asistent. Disertaciju s naslovom pregače u tradicijskom odijevanju u Hrvata obranila je u srpnju 1997. Godine. Te je godine izabrana u zvanje višega asistenta.

Znanstveni rad. Dr. Sc. Tihana Petrović (matični broj istraživača: 177951) sudjeluje u organiziranom znanstvenoistraživačkom radu u okviru znanstvenih projekata, i to 1989. I 1990. U projektu Tematska etnološka istraživanja, od 1996. U projektu Uništena baština zapadne Slavonije, a od 2000. U međudržavnom projektu Tradicijska kultura kao resurs u seljačkoj turističkoj djelatnosti na objema strana Sutle. Uže područje njezina zanimanja je nacionalna etnologija, a teme tekstilno rukotvorstvo i odijevanje. U posljednje se vrijeme posebice posvetila istraživanju povijesti čipkarstva u nas, a donosi i vrijedne priloge o povijesti hrvatske etnologije, napose u Slavoniji.

Provodi terenska istraživanja, posebice na području Slavonije, zatim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a istraživala je i kod karaševskih Hrvata u Rumunjskoj.

Objavljuje znanstvene radove u domaćim i stranim časopisima. Sudjelovala je s izlaganjima na više međunarodnih (Zagreb, Bratislava, Békéscsaba, Gorizia, Lepoglava) i domaćih znanstvenih skupova. Izlaganja su joj objavljena u zbornicima sa skupova.

Uz magistarski i doktorski rad (neobjavljeni), dr. Sc. Tihana Petrović napisala je i objavila trinaest znanstvenih i dvadesetak stručnih radova. Od toga je dva rada objavila u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom (Studia Ethnologica Croatica), a četiri u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova. Prikazat ćemo neke od njih.

Magistarskom radu Problem tehničke srodnosti tkanja na vutlak i klječanja i raširenje tih dviju tehnika priloženo je 9 etnoloških karata. Predmet istraživanja je posebna tehnika tkanja, zvana u etnološkoj literaturi vutlak. Pitanja koja ova tehnika postavlja pred etnologa izrazito su povijesna, pa se autorica posve ispravno opredijelila za kulturnopovijesni etnološki pristup s njemu svojstvenim teorijskim i metodičkim postavkama, te za etnokartografsku tehniku kao najpodesniji način prikazivanja prostorne dimenzije iz koje se zatim može retrospektivnim putem rekonstruirati vremenska. Treba posebno vrednovati autoričin utemeljeni kritički pristup izvorima, uočavanje njihovih značajki i mana, što joj je omogućilo da uspješno riješi nekoliko dvojbi koje je nametalo prikupljeno gradivo. Zaključila je da je vutlak nastao na području interferencije dviju tradicija tkanja, tkanja nitima biljnoga podrijetla i tkanja vunom (klječanje). To je istovremeno područje dodira ili interferencije kajkavskih i štokavskih govora, pa i panonskoga i dinarskoga tipa predajne kulture. Ovaj se rad odlikuje jasnim sagledavanjem problema, temeljitom kritikom izvora, brižnom i urednom raščlambom gradiva te minucioznim izvođenjem zaključaka.

Poput magistarskoga rada, tako i njezina doktorska disertacija pod naslovom pregača u tradicijskom odijevanju Hrvata ima za temu naoko neugledan predmet istraživanja. No, autorica je prikupila obimno, dobrim dijelom neobjavljeno gradivo koje je bilo dobrom podlogom znanstvenomu proučavanju. Disertaciju odlikuju vrline uočene i u magistarskome radu. To su velika akribija, minuciozno provedeni metodički postupci raščlambe, klasifikacije i izrade tipologije, uočavanje sitnih, a važnih detalja koji omogućavaju savjesno i precizno izvođenje relevantnih zaključaka. Uočila je znanstveno relevantna pitanja te, upotrebljavajući valjana metodička pomagala, potražila odgovore na njih. Utvrđeni prostorni rasporedi pregača (materijala, oblika i naziva) sami po sebi još ne predstavljaju relevantne znanstvene rezultate, no, pomoću njih se mogu otkrivati utjecaji, migracijske struje, etnogenetski procesi koji se drugim metodama i iz drugih izvora jedva mogu naslutiti. Pomoću kartograma, povezanih s prostornim rasporedom hrvatskih dijalekata, došla je do novih spoznaja o prenošenju određenih kulturnih elemenata s jugoistoka prema sjeverozapadu, što je bilo uvjetovano prodorom Turaka i premještanjem stanovništva, kao i višestrukim kulturnim utjecajima, s jedne strane iz srednje Europe, s druge iz Italije, a s treće iz viših slojeva europskoga stanovništva. Ovako sređene i interpretirane, etnografske činjenice obogaćuju poznavanje jednoga segmenta hrvatske kulturne i etničke prošlosti.

U svojem članku Iso Kršnjavi kao etnograf dr. Sc. Tihana Petrović ukratko je ocrtala životni put Izidora Kršnjavoga i u njemu naglasila dodirne točke koje ga povezuju s proučavanjem pučke kulture. Naime, nakon objavljivanja njegovih Zapisaka iza kulisa hrvatske politike postalo je jasno da će ga trebati razmotriti i prosuditi i istraživači povijesti etnologije. Autorica je u članku ukazala na moguće izvore koje će tek trebati obraditi te je u osnovnim crtama odredila njegovo mjesto i ulogu u konstituiranju hrvatske etnologije. Tim je člankom popunila prazninu koje su etnolozi iznenada postali svjesni.

U članku Hrvatska tradicijska nošnja našičkog kraja je, na temelju vlastita istraživanja i uz pomoć očuvanih fotografija, obradila tekstilno rukotvorstvo i odijevanje u okolici Našica. Obuhvatila je razdoblje od početka stoljeća pa do Drugoga svjetskog rata, dakle, razdoblje u kojem se stara tradicijska odjeća već počela napuštati. Interpretirajući razotkrivene kulturnopovijesne procese na obrađenu području, ukazala je na kulturne značajke staroga hrvatskog stanovništva zvanog Šokci.

Valja svakako navesti i dva novija rada, doduše neklasificirana, no koja se moraju po svojoj vrsnoći i ozbiljnosti uvrstiti u kategoriju izvornih znanstvenih radova. To su radovi Zlata Šufflay - istraživač lepoglavskog čipkarstva i »ipka na batiće - nova istraživanja. Oni donose rezultate njezina bavljenja poviješću čipkarstva u kojima je iznijela nove spoznaje i unijela novo svjetlo u poznavanje ove u nas još uvijek nedovoljno istražene tekstilne tehnike, a osvijetlila je i dosad posve nepoznata istraživanja i prinose Zlate Šufflay.

Oba kvalifikacijska rada, kao i navedeni znanstveni članci otkrivaju dr. Sc. Tihanu Petrović kao vrsnu, marljivu, ozbiljnu i sposobnu znanstvenicu.

Stručni i društveni rad. Dr. Sc. Tihana Petrović član je Hrvatskoga etnološkog društva (od 1986.; Od 1994. Do 1997. Bila je tajnicom društva), član uredništva časopisa Etnološka tribina (od 1990. Do 1997.) I Studia Ethnologica Croatica (broj 6) te knjiga Baština hrvatskoga sela (M. Gavazzi, Zagreb 1991.) I seljačke obiteljske zadruge (Zagreb 1992.). Urednica je niza od (dosad) tri zbornika radova godišnjih međunarodnih znanstveno-stručnih skupova o čipkarstvu u Lepoglavi. Priredila je za tisak knjigu radova Zdenke Lechner Tradicijska kultura Slavonije, Baranje i Srijema (Zagreb 2000.). Sudjelovala je u organizaciji nekoliko znanstvenih i stručnih skupova (Hrvatska etnologija u europskome kontekstu, Zagreb 1995., Hrvatska etnologija od Gavazzija do danas, Zagreb 1995., Očima etnologa: Slavonija, Baranja i Srijem, Zagreb-Osijek 1997.; Kao stručni suradnik Međunarodnoga festivala čipke u Lepoglavi organizira i vodi godišnje znanstveno-stručne skupove (Hrvatske čipke-tradicija i budućnost, 1997., Hrvatske čipke-nova istraživanja, 1998., Hrvatske čipke u Europi, 1999., »ipke na oltaru, 2000.).

Koautorica je zapažene izložbe Iz baštine bačkih Hrvata—Bunjevaca (Etnografski muzej, Zagreb, 17.2.-17.3.1998.) Te četiriju dokumentarnih filmova u proizvodnji HRT, Redakcije za narodnu glazbu i običaje (emičin Misir i Kad list murve bude poput mišjeg uha, oba 1997., Dedek, batek i babica, 1998., Zlata Šufflay: Iz arkiva šutnje, 1999.).

Nastavni rad. Od 1992. Godine sudjeluje u nastavi s kolegijem Teme iz hrvatskoga narodnog rukotvorstva u okviru predmeta Nacionalna etnologija. Akad. God. 1997./98. Započela je s novim kolegijem Odijevanje i tekstil u 19. I 20. Stoljeću. Nastava obuhvaća predavanja, seminarski rad i rad na terenu. Kao mentor pratila je izradu većega broja diplomskih radova s temama iz tradicionalnoga odijevanja i rukotvorstva.

Osim u dodiplomskoj nastavi, dr. Sc. Tihana Petrović sudjeluje i u nastavi poslijediplomskoga studja etnologije od tečaja 1996./1998. Dalje, i to u kolegiju načela istraživanja materijalne kulture.

Zaključak i prijedlog. Iz izloženoga se vidi da pristupnica ispunjava sve uvjete koje predviđa Zakon o visokim učilištima (Čl. 89, stavak 4) za izbor u zvanje docenta. Stoga nam je zadovoljstvo predložiti vijeću Filozofskoga fakulteta, da dr. Sc. Tihanu Petrović izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu.

Obrazloženje:

Zakon o visokim učilištima (NN 96/1993) u čl. 74 navodi kao uvjete za izbor u zvanje docenta:

· Da ispunjava uvjete u zvanje znanstvenoga suradnika i uvjete koje propisuje rektorski zbor, te

· Da ima potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje.

Uvjete za izbor u zvanje znanstvenoga suradnika donose Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 96/93. I 34/94.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 29/1996) i Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/1997). Prema njima, za znanstvenoga suradnika u humanističkim znanostima treba imati :

· Stupanj doktora znanosti i

· Najmanje tri znanstvena rada, od toga dva objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.

Dr. Sc. Tihana Petrović ima doktorat znanosti, više od tri (ukupno trinaest) znanstvena rada, od toga dva objavljena u propisanim publikacijama;

Rektorski zbor je svojom Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta (NN 94/1996) propisao da pristupnik treba zadovoljiti dva od četiri uvjeta:

· Da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu godinu,

· Da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom skupu,

· Da je pomagao diplomandima ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s magistrandom i diplomandom, ili

· Da se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.

Dr. Sc. Tihana Petrović sudjeluje u nastavi devetu godinu, od 1992. , održala je šest priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima i bila mentoricom brojnim diplomantima na dodiplomskom studiju. Nije se znanstveno usavršavala u inozemstvu, a koautorstvo s diplomandima i magistrandima u našoj se etnologiji još uopće ne prakticira.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Sc. Vitomir Belaj, red. Prof.

Dr. Sc. Branko Đaković, docent

Dr.- Sc. Aleksandar Durman, izv. Prof.

Zagreb, 10. Siječnja 2001.

Predmet: izvješće stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za docenta na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju i prijedlog da se izabere viši asistent dr. Sc. Tomo Vinšćak.

Vijeću Filozofskoga fakluteta sveučilišta u Zagrebu

Vijeće nas je na svojoj sjednici od 19.10.2000. Godine imenovalo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo rezultate natječaja za docenta na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju. Pošto smo pregledali prispjele dokumente i razmotrili sve relevantnečinjenice, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 14. Studenoga 2000., Prijavo se dr. Sc. Tomo Vinšćak.

Biografija. Dr. Sc. Tomo Vinšćak rođen je 25. Rujna 1951. Godine u Samoboru. Državljanin je Republike Hrvatske. Školovao se u Zagrebu gdje je diplomirao l980. Godine etnologiju i indologiju. Magistrirao je 1985. God. S temom Transhumantni stočari između primorja i Velebita na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je na istome fakultetu 7. Listopada. 1997. Obranivši disertaciju pod naslovom Vjerovanja o drveću kod Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja. Od godine 1981. Radi u Centru za etnološku kartografiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (danas Etnološki zavod), prvo kao stručni suradnik, a od 1985. Kao znanstveni asistent. U znanstveno zvanje višeg asistenta u Odsjeku za etnologiju izabran je 1998. Godine.

Znanstveni rad. Dr. Sc. Tomo Vinšćak aktivan je znanstveni radnik (matični broj istraživača: 098470). Kod Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske prijavljen je na tri projekta: Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije, Prethistorijska i srednjevjekovna naselja na Sjevernom Jadranu i Arhitektura i mentalno zdravlje. Osim toga, organizator je i voditelj istraživanja pod naslovom Narodi i kulture Nepala te je u kolovozu i rujnu 1993. God. Organizirao ekspediciju u pokrajinu Mustang u nepalskom dijelu Himalaja. Voditelj je istraživanja pod naslovom Eko- etnološka analiza središnje Istre. Također istražuje transhumantno stočarstvo na Velebitu i kvarnerskim otocima.

Već iz ovih podataka vidljivo je, da je znanstveni interes dr. Sc. Tome Vinšćaka širok. Planinskom je stočarstvu posvetio svoj magisterij (Transhumantni stočari između Primorja i Velebita) te nekoliko znanstvenihčlanaka (Transhumantno stočarstvo na Velebitu, 1982; Kuda idu "Horvatski nomadi",1989; Tradicijski uzgoj ovaca u Baškoj na otoku Krku, 1992). S tom je temom usko povezan i njegov interes za kulture Visoke Azije. Iz radova se jasno razabire da je dr. Sc. Tomo Vinšćak vrstan terenski istraživač, dobro pripravljen za rad u ekstremnim uvjetima. Osim što je znalački koristio objavljene i neobjavljene izvore, sam je prikupio vrijedno gradivo, a uradio je i dragocjenu audiovizualnu dokumentaciju.

Posebnom sklopu vjerovanja posvetio je svoju disertaciju (Vjerovanja o drveću kod Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja). U njoj je pokazao da vlada vještinom znanstvenoga rada. Na temelju obilne objavljene građe te veoma opsežne građe prikupljene za Etnološki atlas analizirao je, klasificirao i prikazao sklop vjerovanja o drveću u Hrvata i njihovih najbližih susjeda, a tako dobivene slike etnološki je interpretirao.

Prostorni raspored pojedinih pojava omogućio mu je izvesti određene zaključke o podrijetlu pojedinih vjerovanja. Pokazalo se kako je hrvatski etnički prostor i u tom pogledu razdijeljen načetiri velika područja različitih tradicija koja se nadovezuju na susjedna područja bez obzira na današnje etničke i jezične granice. Jadranski pojas, u kojem se maslini poklanja posebno mitsko značenje, priključuje se općoj situaciji u Sredozemlju, sjeverozapadno područje s lipom nadovezuje se na srednjoeuropske tradicije (što ruši uobičajenu, a očito pogrešnu predodžbu o lipi kao praslavenskom svetom drvu), a hrast, jače zastupljen u panonskom području te, sporadično, i drugdje, predstavlja kontinuitet praslavenskih vjerovanja i nadovezuje se na istočnoeuropski svijet. Posebice se izdvaja dinarsko područje s vjerovanima povezanima uz tisu koja su baštinjena od starobalkanskoga stanovništva, a povezana su s drevnom anadolskom (hetitskom) tradicijom,. To su zaključci koji postaju uvjerljivima pogledom na etnološku kartu i pokazuju punu opravdanost ovakvoga istraživačkog pristupa etnološkoj građi.

Zanimljivoj je i aktualnoj temi posvetio rad Etnologija-ekologija, karika koja nedostaje (1990) u kojem je s etnološkoga gledišta pokazao važan antropološki aspekt suvremene ekološke krize. Voditelj je istraživanja pod naslovom Eko - etnološka analiza središnje Istre te je i o toj temi objavio nekoliko radova.

Jednako aktualna bila je i tema rada Time of Disintegration (1993) u kojem je dao neke etnološke i kulturološke odrednice nedavnoga ratnog sukoba na području bivše Jugoslavije.

Organizator je i voditelj istraživanja pod naslovom Narodi i kulture Nepala, te je u kolovozu i rujnu 1993. Organizirao i obavio istraživanje u regiji Mustang u nepalskom dijelu Himalaja. U skupini je sudjelovalo petero istraživača, a kao rezultat izrađena su tri dokumentarna etnološka filma. Na himalajske teme objavio je i znanstvenečlanke Religious Observances among the Buddhists in Mustang District, Nepal (1994) i The Function of Rituals among the Buddhists in Mustang District, Nepal (2000).

Istraživanja pripadnika tibetskih naroda koji žive u Nepalu proširio je i na sam Tibet, te je u rujnu i listopadu godine 1999. Vodio skupinu od petero studenata etnologije i indologije te dva snimatelja s HTV-a do svete planine Kailas u Tibetu. Kao rezultat istraživanja u Tibetu napisao je znanstveni rad pod naslovom: Following the paths of Tibetan Buddhism: the Sacred Mountain Kailas koji je pročitao na 99. Kongresu udruženja američkih antropologa i bit će objavljen.

Praktičan rad s kamerom pri terenskim istraživanjima, posebice tijekom himalajskih ekspedicija koje je organizirao (snimljeno je gradiva za 16 sati!), Navelo ga je da se u radu Audiovizualna dokumentacija tradicionalne kulture Tibetancev v regiji Mustang v Nepalu (1997) posveti audiovizualnoj etnologiji/antropologiji kao posebnom segmentu znanosti o ljudskim skupinama i njihovim kulturama. Rezultat snimateljskoga rada je jedan film s temom o transhumantnim stočarima u Bukovici (The Ležaja Family) i tri filma u kojima se obrađuju tibetske teme (Yartung festival, Tonak Gusum, Tibetski budizam).

Valja naglasiti da je dr. Sc. Tomo Vinšćak dobro povezan s etnolozima iz drugih zemalja (SAD, Meksiko, Nepal, Slovenija) te da je u više navrata sudjelovao sa svojim prilozima na međunardnim (i svjetskim) znanstvenim skupovima i kongresima. Tako je, primjerice, na posljednja tri Svjetska kongresa Unije antropoloških i etnoloških znanosti, Zagreb 1988, Mexico 1993. I Amerika 1998., Sudjelovao sa svojim izlaganjima i prikazao dokumentarne filmove. Godine 2000. Sudjelovao je s izlaganjem na 99. Kongresu udruženja američkih antropologa. Aktivno je sudjelovao (s izlaganjima, od kojih su neka objavljena) i na više domaćih skupova.

Iz izloženoga se moglo razabrati da dr. Sc. Tomo Vinšćak objavljuje radove. Prijavi za natječaj priložio je popis od dva kvalifikacijska rada, 16 znanstvenih, dva stručna, 11 stručno-popularnihčlanaka i četiri etnološka filma. Valja reći da je preciznu klasifikaciju vinšćakovih radova teško obaviti jer pojedini od njih imaju značajke više vrsta članaka. Ipak, za 11 radova može se reći da su izvorni znanstveni radovi. Od toga je pet radova objavljeno u relevantnim publikacijama.

Kod Ministarstva znanosti Republike Hrvatske prijavljen je na projektu Etnološka istraživanja zapadne Slavonije. Kao suradnik i konzultant radi i na projektima Prethistorijska i srednjevjekovna naselja na Sjevernom Jadranu, voditelji akademik Andro mohorovičić i Aleksandra Faber, HAZU, te Arhitektura i mentalno zdravlje, voditelj prof. Dr. Boris Morsan, Arhitektonski fakultet.

Nastavni rad. Od akad. Godine 1998./99. Predaje studentima prve godine studija etnologije predmet Osnove hrvatske etnografije. U god. 1999./2000. Predavao je studentima treće godine kolegij Odabrane teme iz gospodarstva, a od godine 2000-2001. Drži za studente treće godine seminar na temu Tradicija i suvremenost. Nastavu obogaćuje obilnom audiovizualnom dokumentacijom koju je prikupio tijekom svojih istraživanja.

Ostala djelatnost. Dr. Sc. Tomo Vinšćak je član Matice hrvatske od 1971. Godine, a od 1992. član njezina Odjela za povijest umjetnosti, arheologiju i etnologiju. Aktivni je član Hrvatskoga etnološkog drutva, pa je 1997. G. Bio izabran za predsjednika HED-a. Jedan je od pokretača i urednika publikacije Studia Ethnologica, od 1993. Studia Ethnologica Croatica, koju izdaje Etnološki zavod.

Zaključak i prijedlog. Iz izloženoga se vidi da pristupnik ispunjava sve uvjete koje predviđa Zakon o visokim učilištima (Čl. 89, stavak 4) za izbor u zvanje docenta. Stoga nam je zadovoljstvo predložiti vijeću Filozofskoga fakulteta, da dr. Sc. Tomu Vinšćaka izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu.

Obrazloženje:

Zakon o visokim učilištima (NN 96/1993) u čl. 74 navodi kao uvjete za izbor u zvanje docenta:

· Da ispunjava uvjete u zvanje znanstvenoga suradnika i uvjete koje propisuje rektorski zbor, te

· Da ima potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje.

Uvjete za izbor u zvanje znanstvenoga suradnika donose Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 96/93. I 34/94.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 29/1996) i Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/1997). Prema njima, za znanstvenoga suradnika u humanističkim znanostima treba imati :

· Stupanj doktora znanosti i

· Najmanje tri znanstvena rada, od toga dva objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.

Dr. Sc. Tomo Vinšćak ima doktorat znanosti, više od tri znanstvena rada (jedanaest), od toga pet objavljenih u propisanim publikacijama te još tri u inozemstvu.

Rektorski zbor je svojom Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta (NN 94/1996) propisao da pristupnik treba zadovoljiti dva od četiri uvjeta:

· Da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu godinu,

· Da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom skupu,

· Da je pomagao diplomandima ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s magistrandom i diplomandom, ili

· Da se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.

Dr. Sc. Tomo Vinšćak sudjeluje u nastavi treću godinu, od 1998., Održao je četiri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima i bio mentorom nekolicini diplomanata na dodiplomskom studiju. Nije se znanstveno usavršavao u inozemstvu, a koautorstvo s diplomandima i magistrandima u našoj se etnologiji još uopće ne prakticira.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Sc. Vitomir Belaj, red. Prof.

Dr. Sc. Branko Đaković, docent

Dr.- Sc. Aleksandar Durman, izv. Prof.

Zagreb, 8. Siječnja 2001.

Predmet: izvješće stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za docenta na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju i prijedlog da se izabere viša asistentica dr. Sc. Milana Černelić

Vijeću Filozofskoga fakluteta sveučilišta u Zagrebu

Vijeće nas je imenovalo na svojoj sjednici od 19.10.2000. Godine u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo rezultate natječaja za docenta na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju. Pošto smo pregledali prispjele dokumente i razmotrili sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 14. Studenoga 2000., Prijavila se dr. Sc. Milana Černelić.

Biografija. Dr. Sc. Milana Černelić rođena je 11. Kolovoza 1954. U Osijeku. Državljanka je Republike Hrvatske. Gimnaziju je pohađala i maturirala u Somboru (Vojvodina, SRJ). Diplomirala je u 1980. Godine etnologiju i engleski jezik na Filozofskome fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Godine 1980. Zaposlila se kao stručni suradnik u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu, a od 1989. Radi kao asistent. Godine 1988. S uspjehom je obranila magistarski rad s naslovom Tradicije svatovskih časti, njihovi nazivi i uloge, s osobitim obzirom na pojavu i uloge staćela. Godine 1993. Potvrđen joj je izbor u zvanje asistenta. Disertaciju s naslovom Odabrane pojave iz svadbenih običaja bunjevačkih Hrvata kao izvor za proučavanje njihove etnogeneze obranila je u listopadu 1997. Godine. Godinu dana kasnije, 1988., Izabrana je u zvanje viši asistent.

Znanstveni rad. Dr. Sc. Milana Černelić sudjeluje u organiziranom znanstvenois-traživačkom radu u okviru znanstvenih projekata, i to od 1981. Do 1990. U projektima seljačke obiteljske zadruge (Zadruge u Hrvata u 19. I 20. Stoljeću), Izradba filmske etnološke dokumentacije, Združivanja i njihovi etnološki pokazatelji, Tematska etnološka istraživanja, od 1996. Godine sudjeluje u projektu Uništena baština zapadne Slavonije, a od 2000. U međudržavnom projektu Tradicijska kultura kao resurs u seljačkoj turističkoj djelatnosti na objema strana Sutle. Uže područje njezina zanimanja je nacionalna etnologija, a tema običaji, posebice svadbeni. Provodila je terenska istraživanja u raznim krajevima Hrvatske (Slavonija, Lika, Primorje, Dalmacija), kao i izvan nje, kod Hrvata u Podunavlju (u bačkoj i u Mađarskoj). Posebice se bavi istraživanjem hrvatske etničke skupine zvane Bunjevci. Nastoji utvrditi povijesne okolnosti u kojima su Bunjevci nastali, oblikovali se i razvili u prepoznatljivu etničku skupinu s izgrađenom sviješću o svojem etničkom identitetu, kao i sudbinu njihove tradicijske baštine na svim područjima koja su naselili i gdje im ima traga u prošlosti i u sadašnjosti.

Objavila je jednu knjigu i 19 izvornih znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima. Od toga je četiri rada objavila u časopisu koji je po vrsnoći izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (Studia Ethnologica Croatica), a više njih u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova i u uglednim inozemnim časopisima (Acta Ethnographica Hungarica, Folklór és traditió, Prace etnograficzne). Sudjelovala je s izlaganjima na više međunarodnih (Zagreb, Karlovac, Bratislava, beč, Kraków, Budimpešta, Békéscsaba) i domaćih znanstvenih skupova. Izlaganja su joj objavljena u zbornicima sa skupova.

Knjiga Uloge i nazivi odabranih svatova u Bunjevaca (Etnološki zavod FF, Zagreb 1991, 233 str.) Nastala je na osnovi magistarskoga rada. Tekst rada, koji je usko specijalistički usmjeren, za ovu je svrhu nadopunila i dijelom prestrukturirala tako da bude razumljiv i nešto širem krugu čitateljstva. U knjizi su prikazani i pomno raščlanjeni podaci o svatovskim časnicima koji se javljaju u Bunjevaca te uspoređeni s podacima o sličnim pojavama u drugim krajevima jugoistočne Europe. Na temelju veoma pomno provedenih usporedbi autorica je mogla zaključiti kako podrijetlo nemaloga dijela bunjevačkoga svadbenog ceremonijala valja tražiti u predslavenskom kulturnom sloju koji je, izgleda, odigrao dosta važnu ulogu u genezi Bunjevaca.

U člancima The Role of the “starješina svatova” among the Bunjevci (1991) i Tragovi bunjevačkih elemenata u svadbenim običajima Like i Primorja: svatovska čast kuma (1999), dr. Sc. M. Černelić još je dublje razradila pojedine od bunjevačkih svatovskih funkcija. I ovdje pokušava proniknuti u genezu Bunjevaca te utvrditi područja sa srodnim kulturnim značajkama.

U svojim radovima: Svatovska grana kod južnih Slavena (1989), Kravaj u svadbenim običajima južnih Slavena (1989) običaj plesa s nevjestom u svadbenim običajima Bunjevaca (1988), Svatovska grana kod južnih Slavena (1989), Kravaj u svadbenim običajima južnih Slavena (1989), Pristup pitanjima svatovske grane u južnih Slavena (1991), „Kravaj“ as a Gift in the Wedding Customs of the Southern Slavs (1993), Na tragovima izvorištu osebujnog postupka pri blagoslovu mladenaca u podunavskih Bunjevaca iz okolice Budimpešte (1993), Änderungen in den Eheschließungsbräuchen in einem ungarischen Dorf in der Batschka (1996) proširila je istraživanja na druge pojave u svadbenim obredima. Svi se radovi ističu brižnom raščlambom i opreznim izvođenjem zaključaka te svjedoče o kandidatičinoj zrelosti.

U doktorskoj disertaciji pod naslovom Odabrane pojave iz svadbenih običaja bunjevačkih Hrvata kao izvor za proučavanje njihove etnogeneze, obranjenoj 1997. Godine, zaključila je na temelju činjenice da područje s najviše potvrda elemenata bunjevačke svadbe uključuje, osim izrazito bunjevačkih područja (sjeverna Dalmacija, Lika i Primorje te područje podunavskih Bunjevaca od sjeverne bačke do iza Budimpešte) još i Banat, bačku, Baranju, Srijem, veći dio Slavonije, Bosnu uz Vrbas, velika zapadnobosanska kraška polja, zapadnu Hercegovinu, pa zatim južnu Dalmaciju s Konavlima, Boku kotorsku, južnu i istočnu Crnu Goru, jugozapadnu Srbiju, zapadnu Makedoniju i vlaško područje Pinda u sjevernoj grčkoj te, izolirano, vlaško područje u sjeveroistočnoj Srbiji, da su se ti običaji kao cjeloviti kompleks oblikovali u nekom starijem kulturnom sloju koji je snažno djelovao i na formiranje tradicijske kulture Bunjevaca i na formiranje kulture današnjih balkanskih Vlaha. Ovaj zaključak omogućio joj je da postavi pretpostavku da su se počeci procesa etnogeneze Bunjevaca mogli zbivati negdje na jugoistočnim dinarsko-jadranskim graničnim područjima. Tu su se negdje prožimali vlaški i hrvatski… kulturni elementi koji su dali temelj nastajanju i oblikovanju osebujne hrvatske skupine poznate pod nazivom Bunjevci.

Svoj interes širila je s proučavanja svadbenih običaja na proučavanje odnosa u obitelji uopće, primjerice u člancima: Egy zombori mézeskalácsos családrol (1984), O tragovima zadruge kod Bunjevaca u južnoj Mađarskoj (1990), Zadruga Rukavina-Jauci iz Smiljanskog polja kod gospića (1999). Domaćoj i stranoj znanstvenoj javnosti prikazivala je položaj hrvatske manjine u bačkoj u člancima Ethnic Changes in Voivodina in the 20th Century with special Reference to the Position of the Croats Bunjevci (1994), Nastojanja da se bačkim Bunjevcimna ospori pripadnost hrvatskom narodu (1994), Specific Features in the Tradition of Lighting Fires during the Seasonal Festivities as an Indicator of Ethnic Changes (1995), Attempts to deny the Bunjevci of bačka (Vojvodina) the Right to Belong to the Croat Nation (1997).

Nastavni rad. Dr. Sc. Milana Černelić sudjeluje u nastavi na Odsjeku za etnologiju od akad. God. 1989./90., Kada je bila izabrana za asistenta. No još je ranije vodila organiziranu studentsku praksu na Krku (1984.) Kolegiji su joj Svadbeni običaji slavenskih naroda i komparativna istraživanja običaja. Nastavu obogaćuje uspješnim terenskim radom sa studentima u raznim krajevima Hrvatske, posebice na Krku te u Lici. Pojedine više zainteresirane studente upućuje na terenski rad i izvan nastavnoga programa i potiče ih na pisanje, prezentiranje njihovih radova na skupovima i objavljivanje u etnološkim publikacijama. Vodila je u dva navrata zagrebačke studente etnologije na Međunarodni studentski seminar u Szegedu (Mađarska).

Osim u dodiplomskoj nastavi, dr. Sc. Milana Černelić sudjeluje i u nastavi poslijediplomskoga studja etnologije od tečaja 1996./1998., I to u kolegiju načela istraživanja materijalne kulture.

Stručni rad. Dr. Sc. Milana Černelić objavila je desetak stručnih radova i nekoliko prikaza. Koautorica je zapažene izložbe Iz baštine bačkih Hrvata—Bunjevaca (Etnografski muzej, Zagreb, 17.2.-17.3.1998.). Sudjelovala je u pripremi i snimanju etnoloških filmova Kažuni u južnoj Istri (1985), Snovanje i tkanje na tari u Žumberku te lončarski centar u Rastokama kod Jastrebarskog (1986.). Aktivni je član Hrvatskoga etnološkog društva i Matice Hrvatske.

Zaključak i prijedlog. Iz izloženoga se vidi da pristupnica ispunjava sve uvjete koje predviđa Zakon o visokim učilištima (Čl. 89, stavak 4) za izbor u zvanje docenta. Stoga nam je zadovoljstvo predložiti vijeću Filozofskoga fakulteta, da dr. Sc. Milanu Černelić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu.

Obrazloženje:

Zakon o visokim učilištima (NN 96/1993) u čl. 74 navodi kao uvjete za izbor u zvanje docenta:

· Da ispunjava uvjete u zvanje znanstvenoga suradnika i uvjete koje propisuje rektorski zbor, te

· Da ima potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje.

Uvjete za izbor u zvanje znanstvenoga suradnika donose Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 96/93. I 34/94.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 29/1996) i Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/1997). Prema njima, za znanstvenoga suradnika u humanističkim znanostima treba imati :

· Stupanj doktora znanosti i

· Najmanje tri znanstvena rada, od toga dva objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.

Dr. Sc. Milana Černelić ima doktorat znanosti, više od tri znanstvena rada (jednu knjigu i 19 radova), od toga četiri objavljena u propisanim publikacijama;

Rektorski zbor je svojom Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta (NN 94/1996) propisao da pristupnik treba zadovoljiti dva od četiri uvjeta:

· Da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu godinu,

· Da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom skupu,

· Da je pomagao diplomandima ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s magistrandom i diplomandom, ili

· Da se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.

Dr. Sc. Milana Černelić kontinuirano sudjeluje u nastavi jedanaestu godinu, od 1989. , održala je sedam priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima i bila mentoricom brojnim diplomantima na dodiplomskom studiju. Nije se znanstveno usavršavala u inozemstvu. Koautorstvo s diplomandima i magistrandima u našoj se etnologiji još uopće ne prakticira, no njezin je udio u člancima koje su objavili njezini studenti jasno prepoznatljiv.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Sc. Vitomir Belaj, red. Prof.

Dr. Sc. Branko Đaković, viši asistent

Dr. Sc. Jadranka Grbić, viši zn. Suradnik

Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

Dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

Predmet: Izvješće za ocjenu natječaja za ponovni izbor

dr. sc. Filipa Potrebice, redovitog profesora

Metodike nastave povijesti u Odsjeku za povijest.

Zagreb, 2. travnja 2001.

Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu - humanističkih i društvenih znanosti

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 26. veljače 2001. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja da li dr. sc. Filip Potrebica, redoviti profesor u Odsjeku za povijest ovog Fakulteta ispunjava uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističke znanosti, polje povijest, na Katedri za metodiku nastave povijesti iz predmeta Metodika nastave povijesti, u Odsjeku za povijest.

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u Vjesniku, Zagreb, 16. ožujka 2001. godine prijavio se dr. sc. Filip Potrebica, redoviti profesor iz predmeta Metodika nastave povijesti u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu za reizbor na isto mjesto.

I. Životopis

Rođen je 26. siječnja 1933. u Cicrini, općina Ravno, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Požegi, studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenog studija (1958.g.) radio je kao profesor povijesti i povijesti umjetnosti u Gimnaziji u Požegi, a potom u Centru za usmjereno obrazovanje do jeseni 1983. godine. Od tada djeluje do 1988. kao docent, odnosno od 1988. godine do 1993. kao izvanredni profesor a 5. lipnja 1996. izabran je za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti (povijesne znanosti) na Katedri za metodiku nastave povijesti u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu koju dužnost i danas obavlja. Doktorirao je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom "Društveni odnosi u požeškoj županiji 1848.-1849." U 1983. izabran za znanstvenog suradnika i docenta, 1988. za višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora, 1996. za znanstvenog savjetnika i redovitog profesora. Pročelnik Odsjeka za povijest od 1986. do 1988. Voditelj je Katedre za metodiku nastave povijesti i PPZ u Odsjeku za povijest. Sedam godina je predavao predmet Društvo na Pedagogijskom fakultetu za studente Odsjeka razredne nastave. U zadnjih nekoliko godina predaje Metodiku nastave povijesti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Mentor je brojnih diplomskih, magistarskih i doktorskih radnji iz hrvatske povijesti XVIII. i XIX. st. te metodike nastave povijesti. Održao je brojna predavanja iz metodike nastave povijesti za učitelje osnovnih i profesore srednjih škola Hrvatske te niz javnih predavanja iz hrvatske povijesti XVIII. i XIX. stoljeća. Recenzirao je brojne udžbenike, radne bilježnice, povijesne čitanke i atlase za osnovne škole, gimnazije i strukovne škole te drugi didaktički materijal. Urednik je više znanstvenih i stručnih knjiga. Recenzirao je više znanstvenih monografija iz povijesti za razdoblje XVIII. i XIX. stoljeća posebice za 1848.-1849. kao i brojne znanstvene rasprave i stručne članke. Pokretač je i urednik znanstvenog časopisa "Zlatna dolina" koji izdaje Društvo za hrvatsku povjesnicu Požega (godišnjak) od 1995. godine. Član radnik Matice hrvatske i Društva za hrvatsku povjesnicu Zagreb i Požega. Član Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz povijesti za učenike osnovnih i srednjih škola. Predsjednik povjerenstva za stručne ispite iz povijesti za učitelje osnovnih i srednjih škola Hrvatske. Član Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti - polje povijest, arheologiju, etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zagrebu (od 1989. do danas). Sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u hrvatskoj i inozemstvu.

Do izbora za znanstvenog savjetnika/redovitog profesora 5. lipnja 1996. objavio je sedam knjiga 63 znanstvena i stručna rada te arhivsko gradivo, brojne stručne prikaze i ocjene, udžbenike, priručnike za nastavnike, testove znanja i drugi didaktički materijal. Suradnik je HBL-a i Požeškog leksikona što se vidi iz bibliografije radova po vrsnoći i po godinama od 1959. do 2001. godine.

II. Dr. sc. Filip Potrebica je nakon izbora u zvanje znanstvenog savjetnika/redovitog profesora od 1996. do danas objavio dvije knjige, 12 znanstvenih, a ostalo su stručni radovi, udžbenici, ocjene, prikazi, urednički rad i drugo. Uredio je sedam knjiga od kojih su važnije one u Biblioteci Posegani "Naklade Slap" iz Jastrebarskog i član je Savjeta biblioteke. Organizator je stručnih skupova istaknutih franjevaca: fra Kaje Agjića, Euzebija Fermendžina i Luke Ibrišimovića. Godine 1995. pokreće i uređuje "Zlatnu dolinu" - godišnjak (do sada objavljeno pet svezaka za godine 1995., 1996., 1997., 1998. i 1999. s oko 1800 stranica, u pripremi je i šesto godište).

Ograničeno prostorom i vremenom povjerenstvo će u kratkim crtama prikazati tu opsežnu djelatnost.

U knjizi "Požega crkva sv. Terezije Avilske", Požega, 1996., 142 str. Autor je prikazao razvoj Požege kao važnog crkvenog središta u kojem djeluju crkveni redovi dominikanci, franjevci i isusovci te važnost utemeljena i djelovanje Zbornog kaptola Pečujske biskupije,1221. godine. Potrebica je posebnu pozornost usmjerio na prikaz djelovanja isusovaca koji 1698. započinju duhovnu obnovu, osnivaju gimnaziju (1699.g.) i u njoj uspješno djeluju sve do ukinuća reda 1773. Posebno je prikazano podignuće Gimnazije na Academiu Poseganu koja djeluje od 1761. do 1776. Zatim se bavi izgradnjom i uređenjem crkve sv. Terezije Avilske ističući velike zasluge zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja koji je 1752. osnovao u Požegi Konzistzorij ili pomoćnu biskupsku upravu te zaključuje da je Požega sredinom XVIII. stoljeća kao slobodni kraljevski grad i županijsko središte postala i važno crkveno središte. Župna crkva sv. Terezije Avilske izgrađena je u baroknom slogu i spada među najistaknutije barokne crkve u Hrvatskoj. U unutrašnjosti crkve ističe se glavni oltar u svetištu i oltari u lađi sv. Ivana Nepomuka, sv. Mihajla arhanđela te rokoko propovjedaonica dar biskupa Thauszyja. Potrebica u knjizi istražuje kako je tijekom narednih stoljeća ova crkva sačuvala svoj izvorni oblik te kako je ukrašena vrijednim zidnim slikama (tijekom 1898. i 1899. godine) istaknutih hrvatskih slikara Celestina Medovića i Otona Ivekovića. U to vrijeme crkveni prozori dobili su i ornamentalne vitraje koje su darovali uglednici grada Požege i istaknuti župljani. Godine 1900. u Mariboru su od tvrtke Josipa Brandla kupljene i sadašnje orgulje te se od 1995. redovno održavaju koncerti orguljaške glazbe. Knjiga je ilustrirana s 69 slika pretežno u boji koje su vezane uz ovu crkvu među kojima dominiraju slike Ivekovića i Medovića. Od 1997. godine ova je crkva postala katedralom novoutemeljene Požeške biskupije. Potrebica na kraju knjige navodi obilne izvore i svu relevantnu literaturu. Knjiga predstavlja značajan prilog crkvenoj i kulturnoj povijesti Požege.

U znanstvenom članku "Poljoprivredna škola u Požegi (1885.-1995.)", Godišnjak "Zlatna dolina", godina 2, 1996., str. 135-165. Potrebica istražuje, na temelju vrela, djelovanje ove škole koja više od jednog stoljeća uspješno školuje stručnjake za poljoprivrednu i prehrambenu industriju. Škola je za sve vrijeme svoga djelovanja bila uzorno gospodarstvo na kome su, ne samo učenici Škole nego i brojni seljaci Požeštine i građani Požege, stjecali praktična i teoretska znanja iz poljodjelstva. Potrebica ističe i veliki doprinos škole društvenom, kulturnom i športskom životu grada Požege, Požeštine i Slavonije. Njezini profesori i učenici isticali su se neposrednom proizvodnjom i znanstvenoistraživačkim radom, stoga je i dana rasadnik suvremenih znanja te školuje i odgaja poljoprivredne stručnjake uz suradnju s Veleučilištem u Požegi. Ovaj rad je značajan prilog istraživanju djelovanja strukovnog školstva u Hrvatskoj u XIX. i XX. stoljeću.

U znanstvenom članku "Brodska pukovnija u zbivanjima 1848. godine", Spomenica Lj. Bobana, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1996., str. 175-190., Potrebica je prikazao prilike u brodskoj pukovniji 1848. koje karakteriziraju sukobljavanje hrvatskih s mađarskim interesima. U vrijeme narodnog pokreta žitelji brodske pukovnije priklanjaju se Hrvatskom saboru kome podnose želje i zahtijevanja. Prikazana je i sudbina brodske i gradiške pukovnije u ratu s Mađarskom, Zbivanjima 1848. otvoren je proces sjedinjenja Vojne krajine s Provincijalom koji će trajati nekoliko desetljeća.

"Požega u XIX. stoljeću". Zbornik radova o. Kaji Agjiću, HAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, Vinkovci, 1996., 13-32. U ovom znanstvenom radu Potrebica je dao osnovne značajke Požege u XIX. st. kao kraljevskog grada, sjedišta Požeške županije, snažnog obrazovnog, kulturnog i gospodarskog središta, stoga je s pravom nazvana "slavonskom Atenom". Sve je to učinjeno radi potpunijeg razumijevanja života i rada fra Kaje Agjića koji je najveći dio života proveo u Požegi kao gimnazijalac, gimnazijski profesor i ravnatelj škole te kao franjevac, gvardijan i u dva navrata provincijal Provincije sv. Ivana Kapistrana (1857-1860. i 1869.-1872). Agjić se u Požegi u krugu svojih sugrađana i brojnih prijatelja iskazao kao redovnik, narodnjak, književnik, povjesničar i ljetopisac. Kajo se iz Požege dopisivao s najistaknutijim imenima ondašnje Hrvatske: Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, Vjekoslavom Babukićem, Josipom J, Strossmayerom, Franjom Račkim, Ivanom Filipovićem, Andrijom Torkvatom Brlićem, Josipom Miškatovićem i brojnim drugim djelatnicima i književnicima. Posebno treba naglasiti suradnju s Miroslavom Kraljevićem i okupljenim suradnicima oko Kraljevićeva "Slavonca".

"Županije u Hrvatskoj i Slavoniji u XVIII. i prvoj polovici XIX. stoljeća", Hrvatske županije, Školska knjiga Zagreb 1996., str. 49-71. Potrebica je u ovom radu prikazao stanje u Hrvatskoj i Slavoniji nakon oslobođenja najvećeg dijela Slavonije od turske vlasti. Posebnu je pozornost usmjerio organiziranju nove uprave. U to vrijeme došlo je do obnove feudalnih odnosa, ali i do proširenja Vojne krajine uz Savu - Slavonska vojna krajina (Gradiška Brodska i Petrovaradinska pukovnija).Prikazana je obnova slavonskih županija 1745. u Osijeku, Požegi i Vukovaru. Jasno su opisane teritorijalne promjene tijekom prve polovice XVIII. stoljeća s naznakom plemićkih, komorskih i crkvenih posjeda. Prikazana je i reforma županijskog uređenja sredinom XVIII. stoljeća te županijsko ustrojstvo od 1776. do 1790. godine. U vremenu od 1790. do 1848. županije su u državnoj organizaciji osnovne jedinice, tj. plemićke upravno-političke i sudske teritorijalne zajednice koje su djelovale po ustaljenom ustrojstvu od sredine XVIII. stoljeća. Godine 1848. civilnu Hrvatsku i Slavoniju čine šest županija, tri hrvatske (zagrebačka, virovitička, križevačka) i tri slavonske (požeška, virovitička i srijemska) koje su međusobno odvojene područjem pod nadležnosti Đurđevačko-križavačke pukovnije. Proglašenjem Srpske Vojvodine 1. srpnja 1848. pripojeni su joj kotari Ruma, Irig i Ilok koji su do tada bili u sastavu srijemske županije, što je dovelo do raspada srijemske županije. Potrebica zaključuje da se godine 1848. okupljene sve hrvatske zemlje i pokrajine, osim Istre i Baranje, ali sve nisu činile hrvatski županijski sustav. Izvan županijskog sustava ostale su Dalmacija i Vojna krajina. Godine 1850. Kraljevina Hrvtsaka i Slavonija podijeljene su u šest županija na čijem su čelu bili carsko-kraljevski veliki župani koje je imenovao car i njemu su bili podčinjeni. Raspuštene su time plemićke županijske skupštine.

"Slatina i okolica tijekom XVIII. i XIX. stoljeća". Godišnjak "Zlatna dolina", godina 3, Požega 1997., str. 51-75. Godine 1684. Slatina i njena okolica su oslobođene od turske vlasti i početkom 18. stoljeća uključene u vlastelinstvo Virovitica. Autor navodi da je tijekom prve polovice 18. stoljeća razvojem feudalizma dolazi do povećavanja feudalnih podavanja i tlake, pogoršanja položaja seljaka i pobuna na vlastelinstvu. Potkraj 18. stoljeća i u prvoj polovici 19. stoljeća Slatina postaje sve razvijenija te je kralj Franjo II. godine 1808. podigao na razinu trgovišta podijelivši joj pravo na godišnje sajmove. No i dalje se pogoršava položaj seljaka koji svoje nezadovoljstvo izražavaju posebice 1848. godine. Potrebica analizira želje i zahtijevanja slatinskog kraja upućene Hrvatskom saboru. Zaključuje da su žitelji slatinskog kraja u većini aktivno sudjelovali u narodnom pokretu. Stanje u Slatini i njenoj okolici potkraj 19. stoljeća dolazi do snažnijeg razvoja obrta i trgovine što je utjecalo na izgradnju cesta i željezničkih pruga. Razvija se drvna i metalna industrija.

"Ban Josip Jelačić u Slavoniji i Srijemu godine 1848.", Godišnjak "Zlatna dolina", godina 4, Požega 1998., str. 19-31. U vrijeme zasjedanja Hrvatskog sabora tijekom lipnja i srpnja 1848. došlo je u slavonsko-srijemskim županijama i pukovnijama do sukobljavanja narodnjaka i mađarona koje je podupirala mađarska vlada i njen komesar Ivan Hrabowsky. Postojala je opasnost da Hrvatska izgubi svoj istočni dio. O tome je obaviješten ban Jelačić i Hrvatski sabor je odlučio da ban posjeti Slavoniju i Srijem kako bi zaustavio mađarsku propagandu i anarhično stanje, učvrstio svoj položaj u istočnoj Hrvtaskoj i ojačao jedinstvo hrvatskih zemalja. Dvanaest dana Jelačić je boravka u Slavoniji i Srijemu (od 13. do 24. srpnja) pozitivno je odjeknulo u hrvatskoj javnosti, naročito kod narodnjaka u Slavoniji i Srijemu, s pažnjom je primljeno u Mađarskoj, a osobito je uznemirilo mađarone u virovitičkoj županiji i Osijeku. Potrebica ocjenjuje da je posjeta polučila polovičan uspjeh. Stanje i odnosi u Slavoniji i Srijemu i nakon banova boravka i dalje su ostali teški.

"Slavonija u nagodbenom sustavu (1868.-1918.)". Zbornik radova "Život i djelo o. Euzebija Fermendžina", HAZU, Zavod za znanstveni rad Osijek, 1998., str. 23-35. Autor je ovim člankom dao cjelovit pregled zbivanja u Slavoniji u nagodbenom sustavu. U Slavoniji se tada konstituira razvijeno građanstvo i dolazi do promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi. Javljaju se elementi industrijskog razvoja, što će znatno utjecati na promet (izgradnja željeznica) i prerađivačku privredu. Domaće je poduzetništvo pretežno izvan gradskih središta. Potrebica ističe da se u ovom razdoblju nastavlja modernizacija što dovodi do širenja Slavonije na područja bivše Vojne krajine. To je rezultiralo stvaranjem novih županija i definiranjem vanjskim granica Hrvatske i Slavonije, što je ujedno značilo i međunarodno priznanje. To se poglavito odnosi na granicu s Kneževinom Srbijom. Time je završen proces unutarnjega preustrojstva županija. Potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća, u doba relativnog prosperiteta, zaključuje autor, dolazi do dovršavanja procesa konstituiranja građanskoga društva i kapitalističke privrede na razini s kojim je ovo područje ušlo u sastav nove države 1918. godine.

"Požeška gimnazija i fra Kajo Agjić narodnjak i njezin ravnatelj (1848.-1852.)". Zbornik Mirjane Gross u povodu 75. rođendana, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1999., str. 127-137.

U zbivanjima 1848. i 1849. godine zapaženu je ulogu imao franjevac Kajo Agjić rodom iz Pleternice, jedan od prvih pokretača narodnog pokreta u Slavoniji.. Burni događaj u požeškoj Gimnaziji tijekom proljeća i ljeta 1848. doveli su K. Agjića u Požegu gdje postaje gvardijan Franjevačkog samostana i direktor požeške gimnazije. Uspješno ravna školom do 1852. godine. Za njegova vremena uveden je hrvatski jezik kao nastavni jezik umjesto latinskog, ali ne zadugo, jer je za Bachova neoapsolutizma (1851.-1860.) nastavni jezik bio njemački. Značajan je Agjićev doprinos u prevladavanju narodnog duha među učenicima i profesorima požeške Gimnazije.

"Osnivanje i rad tvrtke Stock Brandy Medicinal d. d. 1921.-1940. Godišnjak "Zlatna dolina", godina 5, Požega, 1999., str. 119-155. Potrebica je istražio gospodarske odrednice razvoj Požege na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće koje su pogodovale razvoju prehrambene industrije u Požegi između dva svjetska rata. Posebno mjesto u tom razvoju pripada uglednoj svjetskoj tvrtci Stock Brandy Medicinal koja je ne temelju prethodnih istraživanja na našem području odlučila uložiti kapital za gradnju tvornice u Požegi. Uočeni su povoljni uvjeti glede sirovina, jeftine radne snage i pogodnosti koje ponudilo Poglavarstvo grada Požege. Tvornica za preradu alkohola započela je radom 20. listopada 1921. a svoju proizvodnu djelatnost širi 1924. izgradivši tvornicu čokolade. Tvrtka je funkcionirala kao dioničko društvo. Godine 1932. započinje stagnacija zbog svjetske gospodarske krize te je u većini odjela proizvodnja obustavljena. Godine 1935. tvornicu uzima u zakup Nestle i započinje proizvodnju čokolade, bandita i karamela. Tvornica je pokrivala jugoslavensko tržište i utjecala je na gospodarska, društvena i politika kretanja u Požegi.

"Pregled povijesti trgovišta Jastrebarsko od 13. stoljeća do 1848." Monografija Jastrebarsko, "Naklada Slap", Jastrebarsko, 2001., str. 87-123. Potrebica je urednik monografije grada Jastrebarsko koja je upravo u tisku. Ovaj rad je značajan prilog povijesti Jastrebarskog. Potrebica prati društveni i gospodarski razvoj Jastrebarskog i okolice od prvog spomena u izvorima do 1848. Autor ja istakao važnost privilegija kralja Bele IV. trgovištu Jastrebarsko od 12. siječnja 1257. kada postaje "slobodno trgovište. Autor je posebno obradio društvene odnose na lipovačkom posjedu, razvoj trgovišta Jastrebarsko do početka 16. st. i pod vlašću obitelji Erdödy. Posebno istražuje položaj seljaka na jstrebarskom vlastelinstvu, bune seljaka u 16. stoljeću te gospodarski i društveni razvoj trgovišta u 17. i 18. stoljeću. Autor se i u ovom članku dotakao svoje omiljene teme te je obradio zbivanja u jastrebarskom kraju 1848. Autor zaključuje da su važne odrednice Jastrebarskog i okolice od 13. stoljeća do 1848.: župa Jastrebarsko, stari grad Jastrebarsko i velikaša obitelj Erdödy.

"Požega tijekom prve polovice XVIII. stoljeća". Zbornik radova "Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba", Naklada Slap" Jastrebarsko, 2001., str. 135-150. Nakon osmanlijske vladavine Požega postaje komorskim gradom i u njoj je vlast organizirana po uzoru na ostale gradove i trgovišta banske Hrvatske. Prema popisima iz početka XVIII. stoljeća u gradu Požegi dominiraju obrtnici. Požega postaje sjedište obnovljene Požeške županije (1745. g.) da bi svojim ukupnim prosvjetnim i gospodarskim razvitkom dobila i povlasticu slobodnog kraljevskog grada 1765. godine. No već u prvoj polovici XVIII. stoljeća Požega postaje grad obrtnika i baroka u kome se razvija gospodarstvo, znanost, kultura, umjetnost i kazališni život; grad u kome djeluju istaknuti teolozi franjevci i isusovci, profesori, književnici, liječnici, ljekarnici, pravnici, rođeni u građanskim obiteljima u Požegi, školovani u požeškim školama te na sveučilištima Italije i Habsburške Monarhije. Požega i njeno građanstvo nisu se mnogo razlikovali od ondašnjeg građanstva i gradova srednje Europe.

"Požeška ekstenza 1920.-1990." (32 kartice) . Rad recenziran i prihvaćen za tisak u Zborniku o varaždinskoj ekstenzi, Zavod za znanstveni rad HAZU u Varaždinu. Potrebica je ovom temom dirnuo u jedno sasvim novo područje obrazovanja odraslih i svih onih koji nisu obuhvaćeni redovitim školovanjem. Prikazao je rad srednjoškolske ekstenze u požeškoj Gimnaziji od 1920. do 1941. a potom požeškog narodnog sveučilišta do 1990. Autor dokazuje da je srednjoškolska ekstenza svojim radom bitno utjecala na pokretanje prosvjećivanja i obrazovanja svih slojeva pučanstva Požeštine te na osnivanje i djelovanje samostalnih kulturnih ustanova, posebice u Požegi. Održano je više stotina predavanja u selima Požeštine i gradu Požegi iz opće kulture, gospodarstva, zdravstva, a djelovalo je i nekoliko pokretnih knjižnica u požeškim selima.

Od stručnih radova tiskanih od 1996. do 2001. godine izdvojili bismo ove: "Povijesno-kulturne značajke Požege i okolice", Enciklopedija Moderna - HAZU, godina XVII, br. 47, str. 5-6, Zagreb, 1997. Potrebica je pregledno dao kratki prikaz povijesno-kulturnih značajki grada Požege i okolice. Istaknuto je značajno mjesto Požege u srednjem vijeku, za turske vladavine, za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda te ulogu važnijih institucija i Požege kao plotičkog, gospodarskog, prosvjetnog i kulturnog središta.

Zatim u istom broju Enciklopedije Moderne (str. 18-21), tiskan je Potrebičin članak: "Požega od crkvenog posjeda do snažnog crkvenog središta" u kome je istaknuta važnost Požege kao crkvenog središta od 13. stoljeća do uspostavljanja Požeške biskupije 1997. godine. Darovnicu kralja Andrije II. kojom je požešku tvrđu darovao kaločkom nadbiskupu Ugrinu, potvrdio je papa Honorije III. 11. siječnja 1227. godine. Iz ovoga prvog pisanog spomena doznajmo da je Požega crkveni posjed i važno crkveno središte. Zatim je istaknuto djelovanje Zbornog kaptola Pečujske biskupije, redovnika franjevaca, dominikanaca, benediktinaca, cistercita, isusovaca, snovanje 1752. požeškog konzistorija, pa djelovanje pavlina, samostana sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Na kraju je Potrebica pregledno istakao doprinos požeškog svećenstva napretku Požege.

Važan je stručni članak "Uspostava i ustroj županija u istočnoj Hrvatskoj 1745.-1848." koji je otisnut u Glasniku arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2000. godine. Potrebica je izložio stanje u Slavoniji i Srijemu nakon oslobođenja tih krajeva od osmanlijske vlasti. Na oslobođenom prostoru je došlo do obnove feudalnih odnosa, ali i do proširenja Vojne krajine uz Savu - Slavonska vojna krajina te obnove slavonskih županija (1745.). U vremenu od 1790. do 1848. županije su u državnoj organizaciji osnovne jedinice, tj. plemićke upravno-političke i sudske teritorijalne zajednice koje su djelovale po ustaljenom ustrojstvu od sredine 18. stoljeća. Autor zaključuje da je proglašenje Srpske Vojvodine 1. srpnja 1848. dovelo do raspada srijemske županije. Godine 1850. Kraljevina Hrvatska i Slavonija podijeljene su na šest županija: zagrebačku, varaždinsku, križevačku, riječku, požešku i osječku kojoj je pripao kotar Vukovar.

Ovim člancima treba dodati i biografiju akademika Bože Udovičića s potpunom bibliografijom do 1997. godine koja je objavljena u godišnjaku "Zlatna dolina", godina 3, 1997., str. 331-349.

Što se tiče udžbenika i priručnika izdvojili smo: Povijest za VII. razred osnovne škole (udžbenik) suautor s dr. Dragutinom Pavličevićem, tiskano od 1997. do 2001. godine pet izdanja. Zatim Radna bilježnica uz udžbenik za VII. razred (pet izdanja), Povijesna čitanka za sedmi razred osnovne škole (dva izdanja) te Zadaci za provjeru znanja - serija A i B, Upute učiteljima i ispravni odgovori , tiskano 1998.

Posebno ističemo priručnik učenike i nastavnike za zavičajnu nastavu za III. i IV. razred osnovne škole "Požeško-slavonska županija" u biblioteci "Moj zavičaj", Školska knjiga Zagreb, 1996., 78 str. U priručniku je Potrebica vrlo uspješno didaktičko-metodički oblikovao sadržaj iz zemljopisa i povijesti koji se odnosi na prostor Požeško slavonsko županije s brojnim ilustracijama i zemljovidima.

Urednička aktivnost dr. F. Potrebice opsežna je i možemo je pratiti iz navedene bibliografije. Od 1996. do 2001. uredio je pet opsežnih knjiga te uređuje jedan godišnjak. Izdvajam značajnije uredničke pothvate: Ante Sekulić, Naš veliki graditelj povijesti Juraj Utišinović Martinušević (1482.-1551.), Jastrebarsko, 1996., 118. str.; Igor Karaman, Požega u srcu Slavonije. Studije iz gospodarske i društvene povijesti XVIII.-XIX. stoljeća, Biblioteka Posegana, Jastrebarsko, 1997., 253. str.; Psima fra Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima (1675.-1697.) (priredili Josip Barbarić i fra Miljenko Holzleitner), Biblioteka Posegana, Jastrebarsko, 2000., 364 str.; Zbornik radova "Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba", Biblioteka Posegana, Jastrebarsko, 2001., 358 str.; Jastrebarsko i okolica od 1247. do danas", Jastrebarsko, 2001., 450 str.; Godišnjak "Zlatna dolina" pokretač, urednik i autor više znanstvenih i stručnih članaka i prikaza. Do danas je uredio pet svezaka/godišta za godine 1995., 1996., 1997., 1998. i 1999. Potrebica je uložio golemi napor u stručnom i znanstvenom pogledu u uredničke zadatke pritom pišući predgovore i kraće uvodničke tekstove.

Iz brojnih naslova vidljiv je širok interes Potrebice za razna pitanja iz hrvatske kulturne, gospodarske i političke povijesti 18. i 19. stoljeća. Mnogogodišnje sistematsko istraživanje Požege kao centra Požeške kotline i Požeške županije dalo je u radovima F. Potrebice izvanredno vrijednih rezultata. On je svojim radom pokazao kakva su bila dostignuća Požege na području politike, prosvjete, kulture i gospodarstva od kraja 17. stoljeća do naših dana. Pored toga on je pokazao i dokazao izuzetno usku povezanost stanovnika Požeške kotline uz hrvatsku središnjicu Zagreb s kojim se ove istaknute ličnosti zajednički oblikovale modernu Hrvatsku. To se isto odnosi i na širi prostor istočne Hrvatske/Slavoniju i Srijem. Svojim radovima Potrebica je u svakom slučaju dokazao nužnost povezivanja povijesti s regijama i njihovom privredom.

Projekti. Potrebica je uključen u Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u projektu "Hrvatska povijest 18. i 19. stoljeća." U okviru ovog projekta nastao je najveći dio njegovih radova , a posebno su vrijedna istraživanja županija do polovice 19. stoljeća, kao i radovi koji se odnose na istraživanje lokalne i regionalne povijesti središnjeg prostora Slavonije.

Predavanja. Vrlo aktivan u javnom životu. Održao je niz predavanja na radiju, narodnim knjižnicama, povijesnim društvima, seminarima nastavnika osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske. Dakako uvijek predaje o rezultatima svojih istraživanja bilo da se radi o povijesnim ili pak didaktičko-metodičkim temama. F. Potrebica je sudjelovao na velikom broju domaćih znanstvenih skupovima s referatima u Osijeku, Požegi, Brodu, Našicama , Zagrebu, Puli i drugim mjestima. Svoj je istraživanja objavio u brojnim monografijama i zbornicima, što se vidi iz bibliografije radova.

Znanstvena društva. Vrlo je aktivan u Društvu za hrvatsku povjesnicu Zagreba i Požege i aktivno surađuje s istim društvima Podravine i Slavonije, drži predavanja, vodi stručne ekskurzije i podupire izdavačku djelatnost. Član radnik Matice hrvatske.

Nastavna djelatnost. Potrebica je prihvatio poziv Odsjeka za povijest potkraj sedamdesetih godina, kada je ukinuta gimnazija u Požegi, da svojim bogatim pedagoškim iskustvom doprinese unapređivanju metodike nastave povijesti na Odsjeku za povijest i na tom je polju dao vrlo vrijednih rezultata koje je nemoguće iskazati pojedinačno, jer su oni ugrađeni u rad svakog učitelja i profesora povijesti na našim školama. U dodiplomskoj nastavi kao predstojnik Katedre za metodiku nastave povijesti i pomoćne povijesne znanosti dr. Filip Potrebica je izradio program Metodike nastave povijesti na Odsjeku za povijest. Zaslužan je za osposobljavanje studenata povijesti u nastavnom zvanju, jer vodi studente u biranju tema pa do njihove prezentacije u razredu, kako u osnovnim tako i srednjim školama. Potrebica vrlo uspješno predaje Metodiku nastave povijesti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i na Hrvatskim studijima.

Pod Potrebičinim mentorstvom tri su kandidata izradila doktorat, a još u pet je sudjelovao u mentorstvu zajedno s prof. dr. Josipom Adamčekom, Igorom Karamanom, prof. dr. Petrom Korunićem, prof. dr. Nikšom Stančićem, prof. dr. Nenadom Moačaninom, prof. dr. Stijepom Obadom. Dva su kandidata pod Potrebičinim mentorstvom magistrirala , a mentor je za još četiri magesterska rada. Od 1995. uključen je u poslijediplomsku nastavu za problematiku Slavonije u Zagrebu, također i na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Potrebica je mentor i mnogih diplomskih radnji iz hrvatske povijesti 18. i 19. stoljeće te metodike nastave povijesti

Stručno povjerenstvo smatra da je Potrebica izuzetno vrijedan i aktivan član Odsjeka za povijest

Zaključni prijedlog. Na osnovu izloženog Stručno povjerenstvo smatra da je prof. dr. sc. Filip Potrebica u potpunosti udovoljio kriterijima za izbor/reizbor u zvanje redovitog profesora i to na osnovi čl. 42, st. 3. Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti (NN, br. 59/96), te čl. 74, st. 3. Zakona o visokim učilištima (NN, br. 59/96. pročišćeni tekst) i Odluci Rektorskoga zbora o utvrđivanju minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena znanja. Stoga povjerenstvo

p r e d l a ž e

Vijeću da prof. dr. sc. Filipa Potrebicu izabere/reizabere u zvanje redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za metodiku nastave povijesti, iz predmeta Metodika nastave povijesti, u Odsjeku za povijest, jer posjeduje znanstvene, stručne, pedagoške i zakonski tražene uvjete za to zvanje.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Mira Kolar, redoviti profesor

dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor

dr. sc. Tomislav Raukar, redoviti profesor

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj :01-00-33/6.

Zagreb, 9. siječnja 2001.

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 19. listopada 2000. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, na Katedri za vizualne komunikacije i dizajn u Odsjeku za povijest umjetnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u »Vjesniku« od 14. studenoga 2000. godine jedina je pristupnica dr. sc. Sanja Cvetnić, viši asistent na Katedri za vizualne komunikacije i dizajn u Odsjeku za povijest umjetnosti.

Podatci iz životopisa

Sanja Cvetnić rođena je 1961. u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost 1986. godine. Godine 1992. nostrificira je zagrebačku diplomu na Bolonjskome sveučilištu. Iste godine magistrirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta s temom Djela slikarske radionice iz Bassana u Strossmayerovoj galeriji. Doktorirala je 1998. godine s temom Slikarstvo u drugoj polovici 17. stoljeća i početkom 18. stoljeća u Zagrebu. U registar istraživača Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske upisana je od 1993. godine.

Od 1990. do 2000. godine radila je u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. primljena je 1. lipnja 2000. kao viši asistent. U znanstveno zvanje višega asistenta birana je odlukom Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 27. svibnja 1998. na vrijeme od tri godine od dana izbora.

Od 1997. do 2000. održavala je nastavu na Akademij i likovnih umjetnosti u Zagrebu iz predmeta Umjetnost 17. i 18., stoljeća. Od akademske godine 2000./2001. sudjeluje u nastavi na našem Odsjeku (seminar Umjetnost reneseanse i baroka i izborni kolegij Slikarstvo 17. stoljeća u Zagrebu). Suradnica je na projektu Kiparstvo i slikarstvo 17.-18. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj (broj projekta 101112) od 1997. godine.

Znanstvena djelatnost prije izbora u zvanje višega asistenta

Sanja Cvetnić dovršila je magistarski rad i doktorsku disertaciju te objavila pet znanstvenih radova tematikom vezana uz pojedinačne probleme atribucija i odnosa original - replika - kopija na slikama iz Strossmayerove galerije i drugih slikarskih zbirki u Hrvatskoj (Veli Lošinj, Muzej grada Zagreb, Rovinj, Dubrovnik). Svoja prva istraživanja prvenstveno je vezala uz venecijansku školu XVI. stoljeća, (Moronijev »Portret mladića«, Doprinos slikarstvu Bassanove radionice, Kopije izgubljene Tizianove »Bogorodice žalosne« u Zagrebu i Velom Lošinju), ali se bavila i problemima napuljske slikarske škole 17. i 18. stoljeća (Napuljski »Presepio« u Strossmayerovoj galeriji). Siru skupinu problema zahvatila je u obradi magisterija Djela slikarske radionice iz Bassana u Strossmayerovoj galeriji, gdje je uz prijedloge atribucija zahvaćenih slika, istraživački interes proširila na probleme uloge grafičkih prijenosnika vizualnih ideja i rješenja, a kao komparativne primjere navela sva poznata bassaneška djela u Hrvatskoj i relevantna djela širom europskih i svjetskih zbirki. U obradi doktorske teme Slikarstvo u drugoj polovici 17. i početka 18. stoljeća u Zagrebu, Sanja Cvetnić osnovni istraživački korpus slika uspredila je s venecijanskim zbivanjima, s drugim srednjoeuropskim školama, identificirala je potom različite europske utjecaje koji se u Zagrebu susreću i puteve kojima oni dolaze, atribuirala skupinu djela Ioannesu Eisemhordtu, a cjelokupnu je slikarsku situaciju u Zagrebu naposlijetku uspješno stavila u povijesni kontekst onodobne Hrvatske i njenoga kulturnoga kruga.

Spomenute je teme istraživala i na uglednim znanstvenoistraživačkim istitucijama, boraveći dva puta u Fondazione Giorgio Cini u Veneciji (1992. dva i 1996. tri tjedna) te u Rijksbureau voor Kunsthistorische Dokumentacie u Den Haagu ( 1995. tri tjedna), kao njihov stipendist .

Održala je javno predavanje na Sveučilištu u Bologni 1993.godine.

U tijeku dovršetka disertacije započela je rad na znanstvenome projektu Slikarstvo i kiparstvo 17.-18. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali i na drugim projektima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, poput izdavačkoga projekta Hrvatska i Europa i Juraj Julije Klović (znanstveni skup, izložba, faksimil Časoslova Farnese i dr.), koje će nastaviti do danas.

Znanstvena djelatnost nakon izbora u zvanje višega astistenta

Nakon imenovanja u zvanje višega asistenta dr. sc. Sanja Cvetnić objavila je tri znanstvena rada s tematikom vezanom uz slikarsku zbirku Strossmayerove galerije, dva znanstvena priopćenja na skupovima, a u suautorstvu (Vanđura, Popovčak) i knjigu Schneiderov fotografijski arhiv, posvećenu jednoj od najvažnijih fotografijskih dokumentacija hrvatskih umjetničkih spomenika. U istraživačkoj djelatnosti nastavila je rad na problemima vezanim uz atributivne slikarske probleme, šireći interes na druge talijanske škole, poput umbrijske, toskanske ili rimske, ali i vremenski od XIV. do XVIII. stoljeća (Tri problema srednjotalijanskih škola - Daddi, Lo Spagna, Cigoli; Tri atributivna problema iz talijanske zbirke - Majstor Tonda iz Greenvillea, Palmezzano, Giordano) te u nizozemsku slikarsku problematiku (Portret Adriaena Pauwa).

Sudjelovala je izlaganjem Dječak raspiruje luč. Od manirističkoga i baroknoga motiva do antičkih izvora na međunarodnome znanstvenom skupu »Juraj Julije Klović. Crtež - minijatura - grafika 1450. - 1700.«, održanom u Zagrebu 1998. godine, a aktivna je i u organizaciji čitavoga proj ekta petstote obljetnice Klovićeva života, kao član Odbora. Godine 1999. izlagala je na znanstvenome skupu u Lepoglavi »Pavlini u Lepoglavi i njihovo djelovanje na crkvenom, kulturnom, umjetničkom i pedagoškom radu« priopćenje Novo o Ivanu Eisenhordtu, slikaru portreta biskupa, pavlina Martina Borkovića. Zajedno s akademikom Androm Mohorovičićem i magistrandicom Višnjom Bralić izdala je samostalnu publikaciju (katalog) prateće izložbe znanstvenoga skupa s djelima pavlinskih majstora i napisala naslovni tekst kataloga Nebeska roža i človečki kip, u kojima problematizira pojavu slikarske vrste mrtve prirode u pavlinskome slikarstvu, kao i odnos ikonografije pavlinskih radova, literarnih tekstova kojima se oni služe u liturgiji te predložaka koji rabe.

Znanstvenim studijama i člancima dr. sc. Sanja Cvetnić obuhvaća široka pitanja slikarske problematike, od atributivnih, ikonografskih, stilskih određenja do kulturnoga konteksta u kojemu ona nastaju. Ponovnim stipendiranim boravcima nakon obrane disertacije u Fondazione Cini (1998. dva tjedna), u Rijksbureau voor Kunsthistorische Dokumentacie ( 1998. deset dana) te na Sveučilištu u Rochesteru NY u Sjedinjenim Državama (1999. mjesec i pol) obogatila je svoje znanje relevantnom suvremenom literaturom i znanstveno-istraživačkim metodama.

U cjelokupnome razdoblju objavila je osamdesetak stručnih članaka, prikaza knjiga i izložaba u domaćim stručnim časopisima, postavila tri izložbe i izdala dva edukacijska kataloga Strossmayerove zbirke te time, uz važan doprinos poznavanju djela iz europskih i domaćih povijesnih razdoblja, također pridonjela popularizaciji struke.

Nastavna djelatnost

Dr. sc. Sanja Cvetnić održavala je nastavu tri akademske godine (od 1997 do 2000) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao vanjski suradnik, a od 2000. godine izvodi nastavu, seminare i predavanja na Odsjeku za povijest umjetnosti u Zagrebu (seminar »Umjetnost renesanse i baroka« i izborni predmet »Slikarstvo 17. stoljeća u Zagrebu«). Od 2000. nastavom sudjeluje i u Poslijediplomskome studiju Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta i članica je vijeća toga studija.

MIŠLJENJE

Sanja Cvetnić ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent koja propisuje članak 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. stavka l. Zakona o visokim učilištima te sva četiri popisana (dva potrebna) uvjeta po odluci Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja:

- sudjeluje u izvođenju nastave na dodiplomskome studiju četvrtu godinu (uvjet jedna), a radila je i na istraživačkome projektu u zvanju istraživača.

- održala je dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnome skupu

- objavila je rad u koautorstvu s magistrandicom

- znanstveno se usavšavala u inozemstvu nakon obrane disertacije.

Smatramo da objavljena znanstvena blibliografija, kao i dosadašnja nastavna i stručna djelatnost kvalificira višu asistenticu dr. sc. Sanju Cvetnić za izbor u zvanje docenta.

Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta višu asistenticu dr. sc. Sanju Cvetnić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za vizualne komunikacije i dizajn u Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vladimir Marković,

redoviti profesor

dr. sc. Nada Grujić,

redoviti profesor

dr. sc. Zvonko Maković,

docent

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj:01-00-33/7.

Zagreb, 30. siječnja 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Dr. sc. Sanja Cvetnić po prvi se put izabire u znanstveno-nastavno zvanje docent, te je u skladu odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu (5. sjednica održana 12 siječnja 1999.) održala nastupno predavanje nakon potvrdnoga mišljenja stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i nakon šio je dekan Fakulteta, dr. sc. Neven Budak prihvatio temu i termin predavanja.

Predavanje je održano 23. siječnja 2001. godine, a oglašeno je osam dana prije na oglasnim pločama, na mjestima predviđenim spomenutom odlukom. Stručno povjerenstvo imenovano na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 19. listopada 2000. podnosi

SKUPNU OCJENU

Pristupnica dr. sc. Sanja Cvetnić održala je nastupno predavanje Oltarni ciklusi sv. Ladislava i Blažene Djevice Marije iz stare zagrebačke prvostolnice od jednoga nastavnoga sata u sklopu redovite nastave iz izbomoga predmeta »Slikarstvo 17. stoljeća u Zagrebu«, u prisutnosti studenata od I. do IV. godine koji su odabrali predmet, stručnoga povjerenstva i kolega s Odsjeka.

Nakon uvodnoga upoznavanja s problemom dvaju prvostolnih oltarnih ciklusa (njihova izvornoga smještaja, sadašnjega stanja) pristupnica je logično otvorila probleme njihove atribucije i stilskoga određenja. Iznoseći prijedloge rješenja postavljenih pitanja (atribucija Ioannesu Eisenhordtu, baroknomaniristički stilski leksik) pokazala je iznimno poznavanje teme koju je uspijela sustavno i razgovjetno razložiti, obzirom na široki raspon godina studija slušača izbornoga predmeta. Broj novih pojmova i podataka koje je spomenula bili su primjereni jednome nastavnom satu, a objašnjavala ih je na jasan način. Predavanje je bilo praćeno dobrim i funkcionalno odabranim dijapozitivima oltarnih slika koje su bile tema predavanja i komparativnim slikama iz kruga-baroknomanirističkih umjetnika. U načinu izlaganja pristupnica je pokazala da posjeduje predavačko iskustvo i da vlada govorničkim vještinama.

U skladu s navedenim prosudbama nastavnih sposobnosti, stručno povjerenstvo pozitivno je ocijenilo nastupno predavanje dr. sc. Sanje Cvetnić.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vladimir Marković,

redoviti profesor

dr. sc. Nada Gruj ić,

redoviti profesor

dr. sc. Zvonko Maković,

docent

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izbor mr. sc. Ivane Vidović Bolt u istraživačko zvanje asistenta

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta održanoj 16. siječnja 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor u istraživačko zvanje asistenta (bez javnoga natječaja) na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim sveučilištima podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Ivana Vidović Bolt rođena je 1973. u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij talijanskoga i poljskoga jezika i književnosti završila je 1997. godine. Od 1. lipnja 1997. zaposlena je na Filozofskom fakultetu kao znanstvena novakinja na projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (voditeljica: prof. dr. sc. Dubravka Sesar).

Završivši poslijediplomski (doktorski) studij lingvistike u redovnom roku i s visokim ocjenama, mr. sc. Ivana Vidović Bolt obranila je 27. studenoga 2000. godine magistarski rad pod naslovom Funkcionalne značajke glagola kretanja u poljskom i hrvatskom jeziku (mentorica: doc. dr. Neda Pintarić), također s izvrsnom ocjenom.

Znanstveni i stručni rad: Tijekom proteklih godina mr. sc. Ivana Vidović Bolt istakla se svojim angažmanom na nekoliko područja. Njezin je magistarski rad rezultat sustavnoga i odgovornoga bavljenja polonističkom strukom kojoj je dala posebno vrijedan doprinos na planu komparativne slavistike. U okviru projekta Istraživanje zapadnoslavenskih jezika posebno je vrijedan njezin prinos poljsko-hrvatskoj komparativnolingvističkoj sastavnici projekta. Objavila je nekoliko stručnih i četiri izvorna znanstvena članka. Sudjelovala je na više domaćih i inozemnih međunarodnih znanstvenih skupova: na savjetovanju Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (1998.), na Hrvatskome filološkom skupu u Rijeci (1998., 2000.), na znanstvenom skupu Leksyka w komunikacji językowej u Gdanjsku (1998.) i na II. hrvatskom slavističkom kongresu (1999.). Svojim izlaganjima na navedenim skupovima, koja su objavljena u znanstvenim časopisima i zbornicima, potvrdila se kao zreo stručnjak i perspektivan mladi znanstvenik, spreman da svoje radove izloži sudu stručne i znanstvene javnosti. Na stručnom se planu okušala i kao prevoditeljica suvremene poljske novelistike (Quorum 5/6 2000., Antologija suvremene poljske kratke priče), a surađuje i u pripremi velikoga Poljsko-hrvatskoga rječnika N. Pintarić i M. Moguša (Školska knjiga).

Nastavni rad: Akad. godine 1997./1998. i 1998./1999. mr. sc. Ivana Vidović Bolt vodila je za studente druge godine polonistike jezične vježbe u okviru kolegija Poljska gramatika II, koje je preuzela i ove godine. Akad. godine 1999./2000. radila je kao lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Varšavi. U oba je slučaja pokazala visok stupanj pedagoške spremnosti, a njezin je uspješni lektorski rad u Poljskoj ocijenjen najvišim ocjenama.

Aktivnosti U HFD-u: Prinosi koje je mr. sc. Ivana Vidović Bolt dala Hrvatskome filološkom društvu, posebice Hrvatskom slavističkom komitetu, uvelike nadmašuju prosječne obveze novaka. Godine 1997. izabrana je za tajnicu HFD-a i Hrvatskoga slavističkog komiteta. Prvu je funkciju obavljala godinu dana, a na drugoj je ostala pune četiri godine. Kao tajnica HSK-a sudjelovala je u pripremi hrvatskih materijala za XII. međunarodni slavistički kongres u Krakovu (1998.) i u organizaciji odlaska hrvatskih sudionika na taj kongres. Iznimno je velik njezin udio u organizaciji II. hrvatskoga slavističkoga kongresa u Osijeku (1999.), za koji je uz poslove glavne tajnice Organizacijskoga odbora obavljala i uredničke poslove u pripremi šest kongresnih publikacija. Trenutno surađuje i u pripremi Zbornika radova s II. hrvatskoga slavističkoga kongresa.

Zaključak: Iz svega izloženog proizlazi da se mr. sc. Ivana Vidović Bolt potvrdila kao kvalificiran znanstveni istraživač i aktivan stručnjak na području slavenske filologije te kao izvrstan pedagog i iznimno aktivan suradnik u organizacijskim poslovima i društvenim djelatnostima na širem filološkom području. Rezultati njezina rada u cijelosti opravdavaju izbor u više istraživačko zvanje te stoga

predlažemo

Fakultetskom vijeću da mr. sc. Ivanu Vidović Bolt izabere u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Dubravka Sesar

Doc. dr. sc. Neda Pintarić

Prof. dr. sc. Josip Užarević

U Zagrebu, 6. travnja 2001.

Dr. sc. Damir Boras, docent

Dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Dražen Barković, redoviti profesor

U Zagrebu, 30. ožujka 2001.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 20. rujna 2000. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti za predmet Informatika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Na natječaj objavljen u Glasu Slavonije, od 19. travnja 2000. prijavila se dr. sc. Marijana Zekić-Sušac kao jedini pristupnik. Pristupnica je dostavila potpunu dokumentaciju temeljem proučavanja koje podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Marijana Zekić-sušac rođena je 13. listopada 1967. godine u Belišću, Hrvatska. Diplomirala je 1990. na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, smjeru Ekonomska kibernetika s diplomskom radnjom iz predmeta Matematika pod naslovom "Optimizacija proizvodnje linearnim programiranjem s pomoću elektroničkog računala.

Zaposlena je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku od 12. prosinca 1991., najprije kao mladi istraživač na Katedri za matematiku, statistiku, informatiku i sistemske znanosti. U tom je razdoblju bila angažirana na dugoročnom projektu "Teorijske i institucionalne pretpostavke poduzetničke ekonomije" koje je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije, te u nekoliko kratkoročnih projekata. Godine 1995. postaje asistent na predmetu Informatika na istom fakultetu. Na Sveučilištu u Zagrebu, Fakultetu organizacije i informatike Varaždin upisuje se 1992. godine na poslijediplomski studij, smjer Informacijske znanosti, a u veljači 1995. brani magistarsku radnju pod naslovom "Meta-model inteligentnog sustava za podršku odlučivanju u poduzeću" pod vodstvom prof. dr. Velimira Sriće. Sada sudjeluje u dva dugoročna projekta: "Paradigma i praksa poduzetničke ekonomije" i "Inteligentni sustavi za potporu odlučivanju" koje financira Ministarstvo znanosti i tehnologije. Doktorsku disertaciju s naslovom "Neuronske mreže u predviđanju profitabilnosti ulaganja" pod vodstvom prof. dr. Božidara Kličeka obranila je 11. veljače 2000. godine na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.

Njezino profesionalno usavršavanje uključuje i polugodišnje prijedoktorsko istraživanje na sveučilištu Stanford i sveučilištu Wisconsin Milwaukee (od 1. srpnja do 23. prosinca 1997.) te nekoliko radionica - na pr. Workshop "Unsupervised learning" održan na International Research and Conference Center Dagstuhl u Njemačkoj, u ožujku 1999.

Područja njezinog interesa uključuju metode umjetne inteligencije, posebno neuronske mreže i njihovu primjenu u poslovnom odlučivanju, te također upotrebu Interneta u obrazovanju. Članica je znanstvenih udruženja: Association for Computing Machinery (ACM), IEEE Computer Society, International Neural Networks Society (INNS), Association of Information Systems (AIS) i Hrvatsko društvo za operacijska istraživanja (HDOR).

Objavila je 12 znanstvenih i stručnih radova, zbirki zadataka i poglavlja u knjizi, od čega jednu zbirku zadataka, jedno poglavlje u knjizi s međunarodnom recenzijom te 6 znanstvenih radova od kojih su 3 s međunarodnom recenzijom.

Iz izloženog je vidljivo da je dr. sc. Marijana Zekić-Sušac istraživač vrlo širokih interesa i intenzivne znanstvene aktivnosti, a isto je tako uspješan sudionik u nastavi. Osim što udovoljava relevantnim odredbama Zakona o visokim učilištima, dosadašnji rezultati njezina rada pokazuju da je riječ o perspektivnom istraživaču i sveučilišnom nastavniku te u cijelosti opravdavaju izbor u više suradničko znanje.

Zbog toga Stručno povjerenstvo daje mišljenje da se dr. sc. Marijana Zekić-Sušac izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti za predmet Informatika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, jer u potpunosti udovoljava i nadmašuje sve uvjete i zahtjeve koji su za to zvanje propisani.

Stručno povjerenstvo:

Doc. dr. sc. Damir Boras, predsjednik

Doc. dr. sc. Zdravko Dovedan, član

Prof. dr. sc. Dražen Barković, član

Odsjek za kroatistiku

Filozofskog fakuteta

Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Stipe Botica

voditelj projekta 130756

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Eveline Rudan

Evelina Rudan radi kao znanstvena novakinja od 15. ožujka 2000. godine na projektu “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)” koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 130756.

Izvršila je sve predviđene obveze na poslijediplomskom studiju “Književnost” i priprema magistarski rad.

U prvoj godini rada na projektu novakinja je:

pregledala sve zapise koji su nastali pri Katedri za usmenu književnost od 1986. do 2000. i počela stručnu obradu građe

u suradnji s mentorom obavljala konzultacije sa studentima o terenskim istraživanjima

išla na terenska istraživanja (posebno snimala i zapisivala predaje o nadnaravnim (mitološkim) bićima jer joj je to tema magistarskog rada, ali snimala i sve druge usmenoknjiževne žanrove)

sudjelovala na znanstvenom skupu Hrvatski filološki skup 6 (Opatija) s radom: Motivi usmenih predaja u novijem čakavskom pjesništvu Istre

sudjelovala na okruglom stolu o Zvani Črnji ( Rovinj) s temom: Identitet u Črnjinoj poeziji

sudjelovala u radu 29. Zagrebačke slavističke škole kao lektorica (teme književnog lektorata: novija hrvatska proza, dijalektalno pjesništvo, veze usmene i pisane književnosti; sudjelovala je i u radu jezičnog lektorata za početnike)

u suradnji s mentorom prof. dr. Stipom Boticom, te profesorima dr. Stjepanom Damjanovićem i doc. dr. Mladenom Kuzmanovićem prikupila podatke o drugom desetljeću rada Zagrebačke slavističke škole i upravo radi na prikupljanju podataka za treće desetljeće rada Zagrebačke slavističke škole koji će biti otisnuti u prigodnom Zborniku. Obnaša i dužnost tajnice Zagrebačke slavističke škole.

Svojim radom i na projektu i svim drugim obvezama na Odsjeku za kroatistiku Evelina Rudan zajamčila je da se radi o vrlo savjesnom znanstvenom novaku, vrsnom poslijediplomandu i perspektivnom mladom znanstveniku te predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvato ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 3. travnja 2001.

Prof. dr. Stipe Botica,

Voditelj projekta “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti”

Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović

Dr. sc. Mirjana Vilke

Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

31. ožujka 2001.

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 16. siječnja 2001. godine izabrani smo u povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Moira Kostić-Bobanović uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom ‘Efekt poduke strategija učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskog kao poslovnog stranog jezika’ i mentorstvo prof. dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović. O tome Vijeću podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Moira Kostić-Bobanović je diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost Filozofskom fakultetu u Ljubljani. 1997. godine na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu obranila magistarski rad po naslovom ‘Odnos prema aboriginima u djelima australskih pisaca’ i stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje: filologija. Pristupnica ima petnaestogodišnje nastavničko iskustvo kao profesor engleskoga i talijanskog jezika u osnovnoj i srednjoj školi te na Pedagoškom fakultetu u Puli i Fakultetu ekonomije i turizma ‘Dr. Mijo Mirković’ u Puli. Od 1998. godine stalno je zaposlena kao predavač engleskog jezika na Fakultetu ekonomije i turizma ‘Dr. Mijo Mirković’ u Puli.

Mr. sc. Moira Kostić-Bobanović objavila je dosad pet radova, a šesti je u tisku. Pristupničini su radovi iz područja književnosti, psiholingvistike i glotodidaktike. Posljednjih nekoliko godina intenzivno se bavi područjem usvajanja drugoga jezika, a pritom joj znanja iz književnosti, psiholingvistike i glotodidaktike omogućuju interdisciplinarni pristup problemima. Njezini interesi i iskustvo u različitim granama humanističkih znanosti dobar su temelj za bavljenje temom koju je odabrala za svoju disertaciju.

Iz priložene dokumentacije također je vidljivo da mr. sc. Moira Kostić-Bobanović od 1998. godine sudjeluje u znanstveno-istraživačkim aktivnostima na projektu ‘Efikasno upravljanje raspoloživim ljudskim potencijalima RH – uvjet razvoja i blagostanja” (voditelj projekta dr. sc. Marinko Škara).

U priloženome sinopsisu pristupnica najprije ističe važnost vještine govora kao jedne od četiriju glavnih jezičnih vještina i nedostatak pouzdanih podataka o tome kako se ta vještina razvija tijekom učenja stranog jezika. Naglašava ulogu strategija učenja i probleme njihova definiranja i klasificiranja. Potom daje detaljan pregled sadržaja budućeg rada. Disertaciju će podijeliti na dva dijela. U teorijskome dijelu najprije će odrediti ulogu vještine govora u razvijanju komunikacijske kompetencije u stranome jeziku, posebno se usredotočujući na engleski poslovni jezik u kojemu je ta vještina iznimno važna. Pristupnica polazi od pretpostavke da je mogući uzrok niske uspješnosti u ovladavanju vještinom govora u stranome jeziku nepoznavanje strategija učenja ili njihova nedjelotvorna uporaba. U ovom će dijelu disertacije dati i pregled dosadašnjih spoznaja o usvajanju vještine govora u učenju stranoga jezika, definirati pojam strategije učenja, iznijeti glavne klasifikacije strategija te definirati četiri afektivna faktora kojih utjecaj pristupnica smatra važnima za razvijanje strategija učenja (stavovi, motivacija, strah od jezika, pojam o sebi).

U drugom dijelu rada pristupnica će pokušati ispitati učinkovitost pouke strategija učenja u razvijanju vještine govora u učenju engleskoga kao stranog jezika. U istraživanju će poći od pretpostavki da je uspjeh u govornoj komunikaciji na engleskom jeziku povezan s uporabom strategija učenja, da je moguće učenike poučavati strategijama učenja govorne vještine, da to poučavanje može pospješiti učenje i da je učinkovitost uporabe strategija povezana s učeničkim stavovima, motivacijom, strahom od jezika i pojmom o sebi. U sinopsisu je iznijet detaljan plan istraživanja koje će pristupnica provesti sa 120 ispitanika – studenata Fakulteta ekonomije i turizma u Puli. U prvoj će fazi istraživanja ispitati već spomenute afektivne karakteristike ispitanika te izmjeriti njihovu kompetenciju na govornoj razini. Potom će ispitati kojim se strategijama ispitanici služe pri svladavanju vještine govora u engleskome kao stranom jeziku. U trećoj će fazi istraživanja s eksperimentalnom grupom ispitanika provoditi integrirano poučavanje strategija učenja govorne vještine tijekom 50 sati nastave engleskog jezika, dok će s ispitanicima kontrolne grupe provoditi nastavu engleskog jezika bez poučavanja strategija. Pri izboru strategija koje će poučavati rukovodit će se modelom R. Oxford (1990). U posljednjoj, četvrtoj fazi istraživanja pristupnica će ponovno ispitati jezičnu kompetenciju svih ispitanika na govornoj razini, njihovu uporabu strategija te četiri afektivne karakteristike ispitanika. Podatke o strategijama učenja prikupit će na tri načina: upitnikom SILL (Oxford, 1990), strukturiranim intervjuom i metodom glasnog navođenja misli. Afektivne karakteristike ispitanika izmjerit će standardnim instrumentima koji se koriste u istraživanjima procesa usvajanja drugoga jezika u nas i u svijetu (Horwitz, 1987; Mihaljević, 1991; Laine, 1987; Gardner i MacIntyre, 1989). Za mjerenje kompetencije ispitanika na govornoj razini pristupnici će poslužiti tri komunikacijska zadatka: opis grada, interpretacija pročitanoga novinskog članka i razgovor s klijentom pri ugovaranju turističkog aranžmana (kao igra po ulogama). Pri analizi prikupljenih podataka pristupnica će se služiti kvalitativnim i kvantitativnim metodama.

Tema ove disertacije vrlo je relevantna za područje usvajanja drugoga jezika kao i za glotodidaktiku. U nas se takva istraživanja na sustavan način još nisu provodila, a slična istraživanja provedena u svijetu (također malobrojna) upozorila su na potrebu kompleksnijeg ispitivanja strategija učenja drugoga jezika, tj. na važnost povezivanja strategija učenja s drugim faktorima kojih je utjecaj na proces učenja jezika neupitan. Upravo to odlikuje predloženi sinopsis disertacije. Pristupničin plan da strategije učenja govorne jezične vještine istražuje koristeći se trima metodama pokazuje da ona dobro poznaje problematiku istraživanja strategija i da je dobro upućena u metodologiju istraživanja u ovome području. Rezultati do kojih bi se ovako zamišljenim istraživanjem došlo mogli bi biti iznimno zanimljivi i korisni ne samo s teorijskog stajališta (zahvaljujući uvidima koje bi omogućili u proces učenja engleskoga kao stranoga jezika i u učinkovitost određenih strategija poučavanja) nego i sa stajališta primjene u nastavi stranih jezika.

Povjerenstvo predlaže da se naslov koji je pristupnica predložila promijeni u skladu s primjedbama iznesenima na sjednici Fakultetskoga vijeća od 16. siječnja 2001. te da novi naslov glasi: ‘Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskoga kao poslovnoga stranog jezika’.

Predložena mentorica – prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović - bavi se istraživanjem strategija učenja stranoga jezika i afektivnim karakteristikama učenika te povjerenstvo predlaže da se njezino mentorstvo prihvati.

Zaključak:

Povjerenstvo smatra da mr. sc. Moira Kostić-Bobanović ispunjava zakonske uvjete za pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija te predlaže Fakultetskomu vijeću da odobri temu doktorske disertacije pod naslovom ‘Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskoga kao poslovnoga stranog jezika’, kao i mentorstvo prof. dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

Dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

Filozofski fakultet Zagreb

Odsjek za filozofiju

Izabrani na sjednici znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u povjerenstvo za ocjenu teme doktorske radnje "Filozofijska konstrukcija braka od Platona do Hegela" i podobnosti kandidatkinje Lynne Germain Montgomery dajemo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Kandidatkinja je dala molbu za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija. Njezin magistarski rad je nostrificiran na ovome Fakultetu . Kandidatkinja je također u pripremi prijave obavila brojne konzultacije s članovima odsjeka za filozofiju . Ispunjava minimalne uvjete predviđene zakonom obzirom na sudjelovanje u istraživačkoj djelatnosti u međunarodnom projektu rodnih studija u trajanju dužem od godinu dana , s početkom u ožujku 1998. a koje završava 2002 .

Tema je zasnovana kao filozofijska, za razliku spram proučavanja institucije braka u ostalim društvenim i humanističkim disciplinama, pa i načina kako se brak proučava na novom interdisciplinarnom području rodnih znanosti. To jest i posebnost ovoga projekta. Kandidatkinja želi tragati za načinom kako su filozofi zapadnog kruga, ponekad posve marginalno, ponekad bliže njihovoj središnjoj preokupaciji, tretirali instituciju braka te postavlja tezu da je to tema koja pokazuje logiku konstituiranja filozofijskih stavova. Također namjerava pokazati da se takvom rekonstrukcijom zadobijaju još uvijek aktualni uvidi i u predmet institucionalne fiksacije spolno/rodnih odnosa.

Nacrt pokazuje da se kandidatkinja odlučila na stanovito vremensko ograničenje teme, od Platona do Hegela, ( uz Milla kao osebujan epilog), odlučivši izostaviti eksplicitnu filozofiju braka Kierkegaardovog Ili-ili pa i složeni kompleks Nietzscheove mizoginije . Ovakvo je sužavanje prihvatljivo kako zbog opsega tako iz zbog metodologijske razlike u tretiranju filozofije razvijene u sustavu i filozofija protu-sustavne vrste.

Na osnovu uvida u dosadašnje obrazovanja kandidatkinje i kvalitetu pismenih radova povjerenstvo zaključuje da se od kandidatkinje može očekivati izradu dobrog znanstvenog rada iako nije do sada nije profesionalno vezana uz znanstveno-nastavni pogon. Stoga predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću da prihvati temu doktorske radnje i kao mentoricu odredi prof.dr.sc. Nadeždu Čačinovič.

Povjerenstvo također predlaže da se kandidatkinji dopusti izrada teze na engleskom jeziku . To je njezin maternji jezik a i većina literature na području tzv.”gender studies” je na tom jeziku. U anglosaksonskom sveučilišnom pogonu postoje odsjeci i katedre za to područje i odsjeci za filozofiju također primaju takve doktorate. Rad na engleskom neophodan je za mogućnost nastavka znanstvenog rada.

dr.sc.Nadežda Čačinovič,red .profesor

dr.sc.Danilo Pejović,profesor emeritus

dr.sc.Branko Despot, redovni profesor

Zagreb, 2.travnja 2001

Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb, 28. ožujka 2001.

Predmet: Ocjena uvjeta za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme za mr. sc. Gordanu Buljan
Flander

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 26. veljače 2001. imenovani smo Stručnim povjerenstvom koje treba utvrditi zadovoljava li mr.sc. Gordana Buljan Flander uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom „ULOGA PRIVRŽENOSTI I NEKIH ODREDNICA LIČNOSTI U ZLOSTAVLJANJU DJECE: PROŠIRENJE BOWLBYJEVE TEORIJE. Na temelju uvida u dostavljenu dokumentaciju i nacrt teme, podnosimo Vijeću slijedeći

I Z V J E Š T A J

Životopis

Gordana Buljan Flander rođena je 1957. godine u Dubrovniku. Na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu diplomirala je 1980. godine te magistrirala 1983. godine obranom magistarskog rada iz područja neuropsihologije pod naslovom „Prilog dijagnostici cerebralnih oštećenja kod djece – pokušaj upotrebe vizualnih labirinata apliciranih pomoću laboratorijskog računala“. Godine 1990. izabrana je u zvanje znanstvenog asistenta za znanstveno područje psihologije. Godine 1996. upisala je poslijediplomski studij iz integrativne psihoterapije na University of Derby u Sherwoodu, Velika Britanija, na kojem je 1999. stekla magisterij. Mr. sc. Gordana Buljan Flander od 1981. godine radi kao klinički psiholog u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu (nekadašnjem Institutu za zaštitu majki i djece). Posljednjih se godina intenzivno bavi tretmanom zlostavljane i zanemarivane djece, održava edukacije i supervizije iz područja zlostavljanja i zanemarivanja djece multidisciplinarnim timovima po brojnim gradovima Hrvatske, supervizor je u Skloništu za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, predsjednica je Udruge „Hrabri telefon“ za zlostavljanu i zanemarenu djecu. Mr. sc. Gordana Buljan Flander ujedno je i više godina aktivni istraživač na dva znanstvena projekta financirana od strane Ministrarstva znanosti i tehnologije RH – na projektu Odsjeka za psihologiju „Kibernetsko modeliranje ličnosti“ i na projektu „Psihobiološki korelati ADHD poremećaja“ koji se provodi u Kliničkoj bolnici Dubrava. Kao mentor sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi studenata psihologije te u dodiplomskoj nastavi Visoke medicinske škole. Objavila je deset znanstvenih i stručnih radova i koautor je knjige „Hiperaktivno dijete“.

Osvrt na predloženu temu disertacije

Mr. sc. Gordana Buljan Flander za svoju dizertaciju predlaže temu pod naslovom Uloga privrženosti i nekih odrednica ličnosti u zlostavljanju djece: proširenje Bowlbyjeve teorije. Središnji interes predloženog istraživanja je provjera paradigme transgeneracijskog prijenosa obrasca privrženosti i uz njega vezanih roditeljskih postupaka zlostavljanja djece - uz uključivanje medijacijskog djelovanja osobina ličnosti majki. Početne teorijske postavke Johna Bowlbyja (1969) o ulozi rane emocionalne privrženosti djeteta majci kao odrednice kasnijeg socio-emocionalnog razvoja, doživjele su u proteklih trideset godina svoju operacionalizaciju i rezultirale brojnim istraživanjima. Uz bihevioralne mjere tri tipa privrženosti kod djece (sigurne, anksiozno-izbjegavajuće i anksiozno-ambivalentne), koje je na osnovi svog istraživanja izdvojila Mary Ainsworth (1978), Bowlby uvodi koncept internaliziranog radnog modela tj. kognitivne reprezentacije obrasca privrženosti iz djetinjstva koji u adolescenciji i odrasloj dobi određuje odnose pojedinca s drugim osobama. Istraživanja na odraslima rezultiraju nalazima o stabilnosti tipa privrženosti i o transgeneracijskom prijenosu kvalitete privrženosti. Naime majčina iskustva kvalitete privrženosti s vlastitom majkom u djetinjstvu, posredstvom internaliziranog radnog modela, određuju kvalitetu njene interakcije s vlastitim djetetom i kroz to prirodu njegove privrženosti njoj, a kasnije drugima. Termin majka ovdje se koristi kao sinonim najčešćeg dječjeg skrbnika. Mr. sc. Gordana Buljan Flander želi primijeniti ovaj teorijski koncept na situaciju roditeljskog zlostavljanja uzimajući da je priroda privrženosti majci važan činitelj u transgeneracijskom prijenostu zlostavljana. No kako neka istraživanja pokazuju da dio zlostavljanih osoba uspješno prekida taj transgeneracijski krug, od interesa je istražiti u kojoj mjeri određene osobine ličnosti pridonose objašnjenju prijenosa odnosno prekida zlostavljanja vlastite djece.

Za razliku od dosadašnjih istraživanja o povezanosti tipa privrženosti kod roditelja i zlostavljanja djece, koja su uglavnom izvođena na kliničkoj populaciji majki koje zlostavljaju vlastitu djecu, mr. sc. Gordana Buljan Flander si kao osnovni cilj istraživanja postavlja provjeru povezanosti različitih tipova privrženosti s rizikom za zlostavljanje vlastite djece - na općoj populaciji majki. Ujedno je zanima mogući utjecaj određenih osobina ličnosti majki na rizik zlostavljanja. U predloženom nacrtu disertacije postavljeni su slijedeći problemi: provjeriti razlikuju li se majke s različitim tipom privrženosti 1) po riziku za fizičko zlostavljanje vlastite djece i 2) po depresivnosti, anksioznosti i samopoštovanju, te 3) ispitati kako tip privrženosti, depresivnost, anksioznost, samopoštovanje te neka obilježja obiteljske dinamike, uključujući i iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu, djeluju na rizik za zlostavljanje vlastite djece. Pri tome će se tip privrženosti, iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu i druga obilježja obiteljske dinamike tretirati kao prediktorske varijable, depresivnost, anksioznost i samopoštovanje kao medijatorske varijable, a rizičnost za zlostavljanje djeteta imat će logički status kriterija.

Istraživanjem bi se obuhvatilo minimalno 500 majki koje imaju dijete u prvom razredu osnovne škole (i time barem 7 godina iskustva u odgoju i odnosu s vlastitim djetetom) kako bi se njihovim razvrstavanjem prema kriteriju tipa privrženosti (sigurna, anksiozno-izbjegavajuća i anksiozno-ambivalentna) dobile dovoljno velike skupine. Ispitanice bi anonimno ispunjavale 1. upitnik privrženosti konstruiran i provjeren na angloameričkoj populaciji (adaptiran i validiran na našoj populaciji u predispitivanju), 2. za potrebe ovog istraživanja konstruiran upitnik koji obuhvaća iskustva zlostavljanja u djetinjstvu i druga obilježja obiteljske dinamike, 3. Zungovu skalu anksioznosti (1971), 4. Zungovu skalu depresivnosti (1965), 5. Rosenbergovu skalu samopoštovanja (1978) i 6. Inventar rizičnosti za zlostavljanje djeteta (Milner, 1980), s tim da su za posljednja tri instrumenta potvrđene dobre metrijske karakteristike na uzorcima hrvatske populacije. Obrada rezultata sadržavat će određenje temeljnih metrijskih karatkeristika primijenjenih instrumenata i osnovnih parametara distribucije rezultata. Postupkom analize varijance provjeritće se razlikuju li se majke s različitim tipom privrženosti po riziku za zlostavljanje vlastitog djeteta. Povezanost tipa privrženosti i iskustva zlostavljanja u djetinjstvu provjerit će se neparametrijskim statističkim postupcima, dok će se povezanost svih ispitanih varijabli ispitati složenim multivarijatnim analizama.

Tema koju je mr. sc. Gordana Buljan Flander predložila za svoju disertaciju relevantna je kao znanstveni doprinos istraživanju uzroka i korelata zlostavljanja djece. Pri tome Bowlbijeva teorija privrženosti, u čiji kontekst se istraživanje smješta, predstavlja kvalitetan i cijenjeni model i za istraživanja i za klinički rad. Povezivanje tipa privrženosti razvijenog u ranom djetinjstvu i iskustva zlostavljanja sa relevantnim osobinama ličnosti kao medijatorskim varijablama rizika za zlostavljanje vlastite djece, i to na značajnom segmentu opće populacije majki malodobne djece, pridonijet će kako dogradnji Bowlbijeve teorije privrženosti u smislu nalaženja korelata u zreloj dobi, tako i proširenju spoznaja o psihološkoj podlozi zlostavljanja djece. Predloženi nacrt istraživanja predstavlja korektnu osnovu za rješavanje postavljenih problema. Za pretpostaviti je da će se dobiveni rezultati ovog istraživanja moći korisno iskoristiti u edukativnim programima za stručnjake iz navedenih područja te za razvoj adekvatnijih terapijskih postupaka i preventivnih programa širih razmjera.

Zaključak

Pregledom dokumentacije zaključujemo da mr.sc. Gordana Buljan Flander ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog polja psihologije, te da više od jedne godine istraživački surađuje na znanstvenom projektu Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu - čime zadovoljava uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Uvidom u predloženi nacrt disertacije pod naslovom „ULOGA PRIVRŽENOSTI I NEKIH ODREDNICA LIČNOSTI U ZLOSTAVLJANJU DJECE: PROŠIRENJE BOWLBYJEVE TEORIJE, zaključujemo da se radi o relevantnoj temi čija obrada osigurava znanstveni doprinos razvoju modela privrženosti i zlostavljanja djece – u okviru znanstvenog polja psihologije, te da se može prihvatiti predložen nacrt istraživanja. Za mentora predlažemo prof. dr. sc. Predraga Zarevskog.

Povjerenstvo:

Prof. dr.sc. Goranka Lugomer Armano
predsjednica povjerenstva

Prof. dr.sc. Predrag Zarevski
član povjerenstva

Prof. dr. sc. Marina Ajduković,
(Studijski centar za socijalni rad)
član povjerenstva

Dr. Sanja Roić,red.prof.

Dr. Mladen Machiedo,red.prof.

Dr. Morana Čale,docent

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Predmet: utvrđivanje podonosti mr. Ive Grgić za stjecanje doktorata, odobrenje teme i izbor mentora.

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 26.veljače 2001. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. Iva Grgić uvjete propisane čl. 51 Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, može li se odobriti predložena tema pod naslovom: "Poetike talijansko-hrvatskog pjesničkog prevođenja u dvadesetom stoljeću" i mentorstvo prof.dr. Sanje Roić

Vijeću podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Iz priložene dokumentacije vidljivo je:

1. Mr. Iva Grgić rođena je 5.ožujka 1963. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimanziju. Studij Talijanskog jezika i književnosti i Engleskog jezika i književnosti diplomirala je 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1994. godine zaposlena je kao lektor, odnosno od 1999. kao viši lektor u Odsjeku za talijanski jezik i književnost. Godine 1999. obranila je odlično ocijenjen magistarski rad "Talijanski prijevodi Gundulićeva Osmana" izrađen pod mentorstvom prof. dr. Sanje Roić. Time je stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje: znanost o književnosti.

2. Mr. Iva Grgić objavila je do sada osam znanstvenih radova. U svojoj Bibliografiji navodi još jedanaest stručnih radova i izbor od dvadeset važnijih prijevoda s talijanskog na hrvatski jezik i obratno, među kojima je pet relevantnih knjiga.

Svih osam znanstvenih radova vezani su za traduktološke probleme, a objavljeni su u uglednim publikacijama poput Colloquia Maruliana (199b i 2000), Zborniku radova Međunarodnog kongresa o hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom književnom prevođenju (1996), te zbornicima Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću (1999) i Hrvatsko talijanski književni odnosi (2000a, b). Objavila je rad Il genere e la storia: le "donne in poesia" sulle due sponde u časopisu "Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia", 1997, 41, str. 29-38, koji je po vrsnoći izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, a tematika rada pripada tematici disertacije. Pored toga, mr. Iva Grgić suradnik je na znanstvenom projektu "Hrvatsko-talijanski književni odnosi" Katedre za književnost u Odsjeku za talijanski jezik i književnost (glavni istraživač dr.Mate Zorić, em. prof.).

3. U svom Sinopsisu kandidatkinja utvrđuje stanje traduktologije danas, te kao ciljeve svoje disertacije predlaže pronalaženje modela interpretativnih strategija prisutnih u prevodilačkim praksama odabranog materijala. Takav bi joj postupak omogućio ocrtavanje poetičkih linija koje bi mogle pratiti kod pojedinih autora, u ovom slučaju, prevodilaca. Vremenski bi se ova disertacija ograničila na dvadeseto stoljeće, a kandidatkinja bi na temelju uvida u moderne i suvremene teorijske doprinose oblasi translation studies, kako u svijetu tako i naših komparatista, podvrgnula analizi i kritičkoj interpretaciji bogati korpus pjesničkih prijevoda talijanske epike i lirike na hrvatski jezik s ciljem da prepozna a zatim opiše i usustavi ustanovljene poetike.S obzirom na bogatu prevoditeljsku praksu kandidatkinje, u rasponu od sedamnaestoljetnih do suvremenih tekstova (umjetničkih, znanstvenih i teorijskih), te radove u kojima se sustavno i analitički bavila srodnom tematikom , smatramo da će doktorska disertacija Ive Grgić biti važan prinos traduktološkim studijama te studijama u oblasti hrvatsko-talijanske komparatistike kako s jezično-stilskog tako i kulturološko-književnog stanovišta.

4. Predloženi mentor - prof. dr. Sanja Roić - profesor je talijanske književnosti na Katedri za talijansku književnost Odsjeka za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu te povjerenstvo predlaže da se njezino mentorstvo prihvati.

Na temelju izloženog Povjerenstvo utvrđuje da mr. Iva Grgić ispunjava sve zakonske uvjete za pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te predlaže Fakultetskom vijeću da joj odobri temu doktorske disertacije pod naslovom: "Poetike talijansko-hrvatskog pjesničkog prevođenja u dvadesetom stoljeću" kao i mentorstvo prof. dr. Sanje Roić.

Povjerenstvo:

1. Dr. Sanja Roić, red.prof.

2. Dr. Mladen Machiedo,.red.prof.

3. Dr. Morana Čale, docent

ODSJEK ZA TALIJANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

BROJ: 221

ZAGREB, 09.04.2001.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Pročelnik Odsjeka za talijanski jezik i književnost obavještava Fakultetsko vijeće i Dekana da Odsjek za talijanski jezik i književnost nije u mogućnosti imenovati povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Vesne Deželjin pod naslovom: "Odrazi dodira među jezicima i kulturama u leksiku Maldobria (funkcija aloglotskih ele-menata)" novi naslov. Nakon što je mentor prof.dr. August Kovačec odustao od mentorstva (listopad 2000.) doktorandica je podnijela molbu za promjenu mentora i promjenu naslova disertacije. Nova mentorica prof.dr. Nelida Milani Kruljac u međuvremenu je povukla svoju suglasnost. Budući da u Odsjeku nije bilo moguće imenovati članove povjerenstva molim Dekana da o ovom predmetu obavijesti članove Vijeća.

PROČELNIK: Dr.sc. Sanja Roić,red.prof. .

Predmet: mr. Sc. Žarko Španiček, ocjena doktorske disertacije Slavonski pučki proroci i sveci.

Zagreb, 12. Veljače 2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu

Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. Sc. Žarka Španičeka pod naslovom Slavonski pučki proroci i sveci, imenovano na sjednici Fakultetskoga vijeća 19. Listopada 2000., Podnosi vijeću sljedeću

Ocjenu

Predložena disertacija sadrži 357 računalno ispisanih stranica. Sastoji se od Predgovora, Uvoda, dva glavna dijela: Građa i Interpretacija građe sa svojim poglavljima i potpoglavljima, zaključka, priloženih fotografija, Bibliografije i sadržaja.

U disertaciju uvodi Predgovor (str. 3-5) u kojem doktorand ukratko iznosi motivaciju za svoj rad. Raspitujući se o pojedincima za koje ljudi vjeruju da su obdareni posebnim duhovnim moćima pa ih čak drže svetima, zapazio je kako ulazi u jedan nepoznat i uzbudljiv svijet satkan od nekonformističkih oblika pobožnosti i vjerske ortodoksije, prastarih vjerovanja i obrednih postupaka i njihove suvremene primjene u kršćanskom kultu, od svakodnevnih Životnih problema i neobičnih egzistencijalnih drama. Ova mu se pojava učinila dovoljno relevantnom da ju obradi i prijavi za doktorsku disertaciju. Želio je utvrditi, je li ovdje riječ o slučajnim, rijetkom iznimkama i povjesnim anomalijama, ili pak imaju neki dublji temelj u kršćanskoj treadiciji.

Predgovoru slijedi opširan Uvod (6-33), podijeljen u dva dijela. U prvome, naslovljenom istraživanja pučke pobožnosti u kontekstu hrvatske etnologije, doktorand uratko skicira stanje u današnjoj hrvatskoj etnologiji. Konstatira da se ona podijelila u dvije struje, jednu, stariju, često preusko zvanu “kulturnopovijesnom“, i drugu, noviju, koja ima svoje uporište u teorijskim postavkama zapadnih kulturnih antropologa. Zatim ukazuje na njihove osnovne značajke, prednosti i slabosti. Mr. Sc. Žarko Španiček priklanja se prvoj, koja svoja istraživanja temelji na terenskom radu i osobnom prikupljanju građe kao glavnom izvoru podataka o još nepoznatim pojavama i procesima tradicijske kulture, no istodobno uvažava nastojanje suvremene etnološke kritike oko uvođenja novih tema istraživanja, njezino prošireno shvaćanje pojma “narodna“ odnosno “pučka kultura“…, njezino upozorenje da etnologija ne može zastati na opisima narodne kulture i gomilanju činjeničnog materijala, nego da mora u materijalu uočiti znanstvene probleme, otvarati pitanja i davati odgovore…

Drugi dio Uvoda, Prikupljanje i prikaz etnografske građe, opisuje način prikupljanja podataka i predstavlja kazivače, pa i dva pisana teksta u kojima ima podataka o djelovanju slavonskih pučkih svetaca, obrazlaže svoj način sistematiziranja i izlaganja podataka, te objašnjava znanstvenu vrijednost etnografske gra?e i ponovno se osvrće na svoja teorijska polazišta. Prva pretpostavka je vjerodostojnost iskaza o slavonskim pučkim svecima, prorocima i misticima. Kazivači su iskreno iznosili svoje podatke, bez svjesnog izmišljanja i dadavanja. Oni su čvrsto uvjereni da su se ispripovijedani doga?aji doista i dogodili. Stoga je doktorand svjesno izbjegavao kvalifikacije poput “navodni“, “tobožnji“,“ takozvani“ i sl. Ovu subjektivnu istinitost podataka doktorand tretira kao kulturološku činjenicu i time ona sama postaje objektivnom istinošću, tj. Zbiljnošću kja se može dalje znanstveno istraživati. Ova gra?a ne govori, dakle, o izmišljenoj, nego o stvarnoj zbiljnosti koju doktorand zove pučka pobožnost.

Nakon uvoda mr. Sc. Žarko Španiček prelazi na prikazivanje prikupljene gra?e. Premda se doktorand vrlo trudio, i to s uspjehom, jasno definirati pojmove, nije mogao posve razgraničiti i klasificirati zamršene pojave. Svjestan je nedorečenosti podjele koju je učinio u poglavlju u kojem je prikazao život i djelovanje pojedinih “proroka i svetaca“. Ovo nije slabost doktorandova pristupa, nego proizlazi iz same pojave. Pojave pučke pobožnosti se rijetko kada oštro razlikuju, nego se u pravilu prožimaju, miješaju, isprepliću i stoga će se ista pitanja i slični motivi pojavljivati na više mjesta.

Osobe, koje je prikazao, razvrstao je u dvije velike skupine. U prvu skupinu, koju je nazvao “pučkim prorocima i svecima“, ubrojio je osobe kojima je puk pridavao atribut sveti/sveta, u pravilu protiv njihove volje. Drugu je skupinu nazvao, u nedostatku prikladnijeg pojma, “pučkim misticima“. Osobe iz ove skupine puk nije zvao “svetima“, no zato je kod njih dosta izražena sklonost magiji i folklornim obredima, čega pak u prvoj skupini nema. Osobe, okupljene u Dodacima prvoj i drugoj skupini, imaju slične značajke, ali ipak su prisutni i zamjetni otkloni.

Poteškoća u klasifikaciji, koje je doktorand posve svjestan, ipak je urodila jednom nespretnošću. Naime, naslov cijeloga ovoga dijela disertacije, Građa, prometnuo se u naslov prvoga poglavlja koje je time izgubilo podnaslov koji bi označavao njegov sadržaj, a cijeli prvi dio ostao je bez svojega naslova. Ovo će trebati popraviti u konačnoj verziji disertacije.

U poglavlju naslovjenu s Građa (35-126) vrlo su iscrpno prikazani Život i djelovanje nekoliko pučkih “svetaca“. To su, redom, Ivo garvanović (1858.-1929.) Iz Donje motičine, Stanko dragić (1903.-1945.), Tako?er iz Donje motičine, Mara Sandi (1867.-1947.) Iz Nove Bukovice i Julka brkić (1897.-1960.) Iz Ceremošnjaka. Poglavlju je dodan Dodatak (127-135) u kojem su, nešto kraće, prikazana još tri “sveca“ s malo drukčijim svojstvima: Brigita paljević (1915.-1985.) Iz Donje motičine, anonimni “prorok“ koji se oko 1928. Na nekoliko dana pojavio u Donjoj motičini i, opširnije, Stjepan Šarčević (ro?. 1964.) Iz Kutjeva.

Ovome slijedi poglavje Slavonski pučki mistici (136-164) u kojem su obrađeni Život i djelovanje Mate Jerabeka (1908.-1987.) Iz Zdenaca kraj Orahovice, Veronike fuček (1883.-1967.) Iz golenića kraj Slatine, Janje franić (ro?. 1930.) I Tune vrača (Antun vuković, 1895.-1946.) Iz Bizovca. Opet slijedi Dodatak (165-190) u kojem je obrađeno djelovanje Juke Šimašek (1921.-1993.) Iz Markovca našičkog.

Na 192. Stranici počinje drugi dio disertacije naslovljen s Interpretacija građe (192-306). Doktorand prvo u novom Uvodu predstavlja, analizira i odvaguje vrijednosti različitih mogućih pristupa interpretaciji prikazane gra?e. Odlučuje se za tumačenje pojmova prorok i svetac kao polazišta, svjestan da počinje deduktivnim putem. No budući da svako izlaganje građe predstavlja i nezinu djelomičnu interpretaciju…, induktivni pristup sadržan je već u prikazu etnografske gra?e. Ne zapada u napast da izabere jednu od definicija ovih pojmova te pokaže koliko se prikupljeni podaci slažu s njom. Time bismo zapali u poteškoću suvremene hrvatske etnologije vezane uz tzv. “teorijski pristup“, tj. U nepodudaranje interpretacijskih modela i građe, što bi bilo teorijski neproduktivno.

Opredijelivši se za misao da će biti korisnije barem ukratko ukazati na povijesni razvoj ovih pojmova, odnosno shvaćanja i vjerskih tradicija koje su izražavane tim pojmovima…, doktrand prelazi na poglavlje Povijesne osnove slavonskog pučkog profetizma (193-219). Ovdje prikazuje proročišta u Heladi (Olimpija, Delfi) i ističe važnije značajke tamošnjega proricanja. Zatim prelazi na Židovski profetizam i odnos prema čudima, eshatološke teme, pa na novozavjetni i ranokršćanski profetizam i eshatološka proroštva. Konačno obrazlaže nepovjerenje Crkve prema proroštvima nakon odricanja od montanističkoga “novoga proroštva“ s njegovim odbacivanjem institucionalizirane religije u 2. St. Kao i važnost utvr?ivanja biblijskoga kanona, nakon čega se smanjio prostor za nove objave. Od tada se u crkvi tolerira tek profetizam u obliku tzv. Privatnih objava koje ne obvezuju.

Doktorand nalazi u slavonskom pučkom profetizmu mnogo bitnih dodirnih točaka s prikazanim Židovskim i helenskim proricateljstvom te ih prikazuje u poglavlju Slavonski pučki proroci i sveci (220-306). To se vidi, primjerice, u jasno vidljivom oštrom prekidu s prijašnjim Životom u svih slavonskih pučkih svetaca kao posljedica obraćenja. Taj prijelomni trenutak opisuju kazivači kao mahnitu obuzetost, mirnu ekstazu (“zamiranje“) ili kao posljedicu diskretnog znaka. Shema je ista kao kod inicijacija raznih šamana, vračeva, pa i kod Isusova četrdesetdnevnoga boravka u pustinji: nakon duhovne izolacije i odvajanja od zajednice slijedi povratak njoj i početak javnoga djelovanja. Kao pokretač toga obraćenja kod slavonskih “svetaca“ ističu se vizije, što ih povezuje s kanoniziranim kršćanskim svecima srednjega vijeka. Te su vizije doživljene kao autentične objave. Javljaju se još dva veoma značajna motiva: prepirka An?ela i Vraga te knjiga grijeha.

Najizrazitija javna djelatnost pučkih svetaca je njihova iscjeliteljska djelatnost. Po njoj su se ti “sveci“ pročuli kao čudotvorci, što im je dovelo nove bolesnike i potvr?ivalo njihovu iscjeliteljsku moć i svetost. Za razliku od toga iscjeliteljstva, koje se može shvatiti kao alternativna medicina, egzorcizam nije bio značajka ove djelatnosti. No niti toga nije posve manjkalo, te je zabilježeno nekoliko slučajeva istjerivanja zlih duhova kao pomoći kod ozbiljnih psihofizičkih tegoba. Ponekad se pak predodžbe o zlodusima isprepliću s prastarim vjerovanjima o pvratku duše umrloga, koja su se kao folklorni motiv održala do danas.

Posebno su zanimljiva objavljena svjedočanstva Povijest jedne duše Julke brkić (13 str. Gustoga tipkopisa, objavio kasnije J. Sukner u knjizi Veliki znak, sv. 5., Zagreb 1980.) I Isus nas zove Julke Šimašek (izvorni zapis umnožen ciklostilom, a kasnije, obra?eno, objavljeno u redakciji o. Zvonimira Rudolfa Škunce u više izdanja na hrvatskom, njemačkom i engleskom). Inozemna izdanja imala su za posljedicu recepciju ovoga teksta u inozemnoj nabožnoj književnosti potkraj 20. Stoljeća.

I ovdje doktorand nalazi brojna podudaranja sa starijim shvaćanjima i vjerovanjima koja su bila svojstvena kako kršćanskoj nabožnoj književnosti srednjega vijeka, tako i nekršćanskim predajama. Ovamo spadaju, primjerice, motiv putovanja u drugi svijet (uspon na Nebo, među bogove te silazak u Podzemlje, svijet mrtvih), personifikacija kuge i sl. No doktorand upozorava i na jednu važnu razliku. Dok u srednjovjekovnoj književnosti i apokrifnim spisima nema eshatologije, ona je prisutna u prikazanim tekstovima slavonskih pučkih svetaca.

Može se uočiti i poseban odnos pučkih svetaca prema magiji: slavonski pučki sveci prihvaćaju, doduše, službenu crkvenu odbojnost prema magiji, no istodobno zadržavaju čitav niz tradicijskim magijskih postupaka i vjerovanja. Nisu ih, naime, prepoznali kao takve, nisu u njima vidjeli nikakvu suprotnost katoličkom učenju.

U zaključku (307-320), konačno, doktorand rezimira čitavu disertaciju. Slavonske pučke proroke i svece prepoznao je kao osobe koje su čitavim nizom glavnih i sporednih značajki čvrsto povezane s kršćanskom duhovnošću i vjerskom tradicijom, kako onom službenom, tako i onom neslužbenom, pučkom (307). Potvrdio je ishodišnu pretpostavku o uvjerenju pučkih svetaca uzbiljnost božanskog poziva i istinitost poslanja, što je dovelo do toga da su ustrajali u svojoj misiji i i onda kada je to njima osobno donosilo samo neugodnosti. Oni nisu osobe svakodnevnog tradicijskog Života slavonskog sela, ali niti neupitni predstavnici službene pobožnosti (311).

Druga razina zaključaka ne tiče se više same teme (slavonskih pučkih svetaca i mistika), nego konteksta: pučke pobožnosti, čija je njihova pojava samo jedan dio. U njoj su slavonski pučki sveci i mistici male karike u dugačkom lancu prenošenja vjerskih tradicija, spone preko kojih se otvarivao i prenosio jedan značajan dio kulturne baštine (318).

Treća se pak odnosi na tradicijsku kuturu uopće. Ona se pokazuje kao postojana i rezistentna, ali ne hermetički zatvorena cjelina. Ona nije pasivna, nego ima aktivan odnos prema zbilji… kao specifičan spoj postupnog uvo?enja povog i opiranja promjenama, spoj utjecanja i prihvaćanja utjecaja, odnosno specifičan spoj dinamičnog i statičnog. (320)

Disertaciji su na kraju priložene fotografije (22) kao korisna dopuna tekstu te opsežna bibliografija (oko 150 bibliografskih jedinica).

Doktorand je svoju opsežnu disertaciju vješto uobličio, opsežno gradivo metodički valjano raščlanio i sistematizirao, jasno je postavio znanstveni problem te je argumentiranim i logičkim izvo?enjem zaključaka došao do rezultata koji otvaraju nove perspektive na hrvatsku tradicijsku duhovnu kulturu. U svojem je radu problem postavio vrlo široki kontekst te ga osvjetlio s različitih gledišta. Pokazao je dobru upućenost u religijsku problematiku općenito, i u pitanja svetosti u rimokatoličkoj crkvi posebno, zavidno poznavanje raznih područja kulturne povijesti, te upoznatost s rezultatima tzv. Nove povijesti koja, nota bene, vrlo uspješno širi područje istraživanja na pojave koje suvremena etnologija napušta kao zastarjele. S tim u vezi hrabro je podvrgnuo kritici neke postavke suvremene etnologije, o čemu valja očekivati plodnu raspravu na obrani. Može se zaključiti da je dokotorand u svemu zadovoljio zahtjevima koji se postavljaju pred doktorsku disertaciju.

Disertacija mr. Sc. Žarka Španičeka Slavonski pučki proroci i sveci zreli je znanstveni rad koji donosi značajne rezultate za bolje poznavanje nacionalne kulture. čast nam je stoga predložiti Faklultetskom vijeću da prihvati visoku ocjenu disertacije mr. Sc. Žarka Španičeka Slavonski pučki proroci i sveci i doktoranda uputi na daljnji postupak.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Sc. Jasna Čapo Žmegač

Dr. Sc. Vitomir Belaj

Dr. Sc. Stipe Botica

Dr. Sc. Neven Budak

Dr. Sc. Franjo Emanuel Hoško

Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za filozofiju

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Ocjena magistarskog rada

Dalibor Pirak,

Historicizam i filozofija povijesti Karla Raimunda Poppera

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 23. studenog 2000. izabrani smo za članove stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dalibora Piraka.

Rad kolege Piraka podijeljen je u četiri dijela, od kojih su središnja dva podijeljena u potpoglavlja.

U I) "Uvodu" autor na nekoliko stranica ukazuje na važnost filozofije znanosti i filozofije društva Karla Poppera.

II) "Historicizam i historicističke društvene teorije" sadrži tri potpoglavlja: 1. Historicizam kao prevladavajuća društvena teorija, 2. Teoretičari historicizma (Heraklit, Platon [utopijski inženjering; Hijerarhija ideja i teorija o vladaru filozofu], Hegel, Karl Marx [Marxova teorija društva; Etički aspekti marksizma]).

III) "Filozofija povijesti Karla Poppera" podijeljena je u pet potpoglavlja: 1. Klasifikacija filozofije društva, 2. Pokušaj utemeljenja filozofije povijesti (Pojam povijesti i njegovi aspekti; Objektivnost i povijesne interpretacije; Koncepcija filozofije povijesti; Otvorena nasuprot zatvorenim društvima), 3. Popperova "metoda institucionalnog napretka" (Metoda "postupnog društvenog inženjeringa"; Metodološka osnova znanosti; Nedostaci metode "postupnog društvenog inženjeringa"), 4. Kritika iracionalističkog pristupa povijesti, 5. Važnost Popperovog povijesnog objašnjenja.

IV) Bibliografija i literatura (veoma solidno i u skladu s odgovarajućim standardima).

Rad obaseže stotinu i sedamnaest gusto otisnutih stranica teksta i otprilike četiri stranice bibliografije.

Mentor pri izradi rada bio je prof.dr. Lino Veljak.

U II) dijelu autor izlaže, oslanjajući se prije svega na Popperova djela Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji i na Bijedu historicizma, Popperove primjedbe na Platonovu, dijelom i Aristotelovu, a potom Hegelovu i Marxovu teoriju društva. Popper im zamjera historicistički pristup, naime nakanu da projiciraju nužnost odnosno da quasi-znanstveno prikazuju neizbježnost budućih društvenih događanja. Historicistički poimani "zakoni povijesti" i njihova tobožnja neizbježnost stavljeni su iznad individua i na taj im način odriču subjektnost povijesnih događanja, pretvarajući ih u puka oruđa tobožnje vlastite svrhovitosti. Autor korektno prikazuje Popperova razmišljanja o ulozi "suverena" kod Platona, filozofije "društva" i "povijesti" kod Aristotela, dijalektike u Hegela… ali se ne upušta u kritičku analizu ključnog Popperovog pojma, historicizma. Stoga ostaje neobjašnjeno ili bar nedovoljno razjašnjeno zašto(ni)je moguće Heraklita, Platona i Aristotela smatrati historicističkim misliocima ili pak začetnicima te misaone orijentacije. Kako ovdje, tako i u drugim slučajevima, autor uglavnom slijedi Poppera, i tek povremeno ukazuje na nesistemnost, kontradiktornost i neutemeljenost odnosno neadekvatnu utemeljenost njegovih teza.

Autor međutim ističe a potom i slijedi Popperov Leitmotiv: kod filozofa on traga za onim tezama koje otvaraju mogućnost vlasti bez nadzora, čime – posredno ili neposredno - doprinose teorijskom utemeljuju suvremenog totalitarizma.

Složenija je zadaća koju autor obavlja u III) dijelu svoga rada: rekonstrukcija pozitivnih Popperovih pojmova društva i povijesti. Ukazujući s jedne strane na metodska i sadržajna (prije svega epistemologijska i ontologijska) uporišta odnosno na Popperovo isticanje nemogućnosti neke univerzalne povijesti, autor primjereno formulira premise iz kojih će izvesti konkluzije u potpoglavlju III)5, u "Važnosti Popperovog povijesnog objašnjenja". Autor ukazuje na "nedorečenu strukturu Popperovih misli" tako što na nizu primjera ističe Popperovu nakanu koja se, na kraju, približava onome što je Popper želio izbjeći. Usprkos 'aporetički' prikazane Popperove filozofije društva i povijesti (u suprotstavljanim parovima iracionalizma i racionalizma, optimizma i napretka pa potom napretka i totalitarizma, evolucionizma odnosno darvinizma i humanizma), autor ističe i vrijednosti Popperovog filozofskog pristupa društvu. Riječ je prije svega o raskrinkavanju totalitarizma kao i o optimističnom vjerovanju u otvorenost, dakle slobodnost čovjekove egzistencije. Ovo poglavlje može se smatrati najkvalitetnijim dijelom rada. U njemu dolazi do izražaja bogatstvo pristupnikova intelektualnog i istraživačkog potencijala. Vrijedan je doprinos kritičkom vrednovanju Popperove filozofije društva i povijesti.

Usprkos ranije spomenutim nedostacima ovaj rad promatran u cjelini predstavlja doprinos u nas prerijetkom razmatranju ovog značajnog mislioca 20. stoljeća, te dokazuje razinu pristupnikova ovladavanja umijećima samostalna istraživačkog rada u području filozofije. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovaj izvještaj te da odobri kandidatu usmenu obranu magistarskog rada, na kojoj će morati odgovoriti na ona u samom radu nedovoljno ili nedovoljno jasno razjašnjena pitanja. Predlažemo da povjerenstvo za obranu ostane u istom sastavu.

U Zagrebu, 28. veljače

Prof. dr. sc. Gvozden Flego, predsjednik

Prof. dr. sc.Lino Veljak

Doc. dr. sc. Darko Polšek, Pravni fakultet

Dr. sc. Jadranka Grbić, predsjednica povjerenstva

Dr. sc. Tihana Petrović, članica povjerenstva

Dr. Dunja Rihtman Auguštin, članica povjerenstva

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 26. veljače 2001. imenovalo nas je Stručnim povjerenstvom za ocjenu magistarske radnje Branke Vojnović Traživuk pod naslovom Nošnja splitskih varošana u procesu nacionalne identifikacije te podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Ova magistarska radnja ima 122 str. teksta (od toga popis literature i izvora obuhvaća 8 str. a slikovni prilozi 20 str.). Sadrži poglavlja: 1. Uvod, 2. Kritika teorijskih polazišta, 3. O pojmu nošnja splitskih varošana, 4. Etnografska istraživanja muške splitske nošnje, 5. Istraživanja konteksta, 6. Uloga nošnje u narodnom preporodu u Splitu, 7. Nošnja splitskih varošana u procesu nacionalne identifikacije. Kako se vidi iz podataka o opsegu radnje, autorica podastire opširan popis iskorištene literature kao i povijesnih i etnografskih izvora te 24 fotografije i veći broj crteža koji dokumentiraju tematiku nošnje splitskih varošana.

Najavljujući polazišta svoga rada autorica piše: "Predmet moga istraživanja su šira kulturna i politička značenja muške splitske nošnje. Polazim od pretpostavke da je uloga muškarca u ovoj patrijarhalnoj sredini sadržavala simbole junaštva i čestitosti, koji su se u susretima s urbanim centrom transformirali u one političkoga i socijalnoga angažmana" (str. 1-2).

No da se ta pretpostavka dokazala trebalo je primijeniti višedisciplinarni pristup. Ponajprije, bilo je potrebno osvrnuti se na domaća odnosno lokalna etnološkas istraživanja i stručnu literaturu o nošnji, osobito onoj gradskoj, koju je etnografija dugo zaobilazila (str. 3-14). Autorica je uz to prikazala bitne teorijske pretpostavke istraživanja nošnje prihvativši teorije o funkcijama narodne nošnje (P. Bogatyrov) i o folklorizmu (H. Bausinger) kao i pristup koji nošnju ispituje u okvirima utjecaja društvenopovijesnih procesa i prakse (političke, gospodarske, umjetničke, znanstvene).

U nastavku je preispitala sam pojam "nošnja splitskih varošana" (str. 15-16). U središnjem dijelu radnje opisala je rezultate starijega i novijega etnografskoga istraživanja muške splitske nošnje prikazujući i analizirajući pojedinačno njezine sastavne dijelove: košulju, ječermu ili krožet, pas, gaće, obuću, koporan i žurku, kapot, kapu te ostale detalje (str. 16-50). Uz to ponudila je kritičke obavijesti o izvorima i slikama koje prikazuju predmet istraživanja (str. 16-53). U završnom dijelu ovoga poglavlja izložila je etnoantropološku interpretaciju u obliku shematskoga prikaza upotrebe pojedinih dijelova narodne nošnje u pojedinim povijesnim razdobljima, tj. u prvoj i drugoj polovici 19. stoljeća te na početku 20. stoljeća. Upozorila je na nešto vrlo važno s obzirom na dosadašnju etnološku praksu, to jest da se "zbog paralelnog postojanja više odjevnih oblika, mnoštva detalja i varijanti, potvrdilo kako je svođenje nošnje na samo jedan oblik kompleta zapravo krajnje pojednostavljivanje ove kompleksne pojave" (str. 53).

Uz pretpostavku "da je prikazana dinamika razvoja nošnje bila u određenim odnosima s mijenama cjelokupnoga života splitskih predgrađa" (str. 53) autorica je preuzela zadaću da istraži kulturni, socijalni pa i politički kontekst dinamike mijena nošnje splitskih varošana. Posebno se zabavila istraživanjem okoline u kojoj je nastajala muška splitska nošnja. Predočila je tradicijsku kulturu Splita i političke prilike od sredine 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata uključujući politički uspjeh Narodne stranke te ulogu splitskoga težaka u političkim zbivanjima (str. 53-70).

Razmatrajući ulogu nošnje u narodnom preporodu u Splitu B. Vojnović Traživuk istražila je značenje, uloge i mijenu pojedinih dijelova splitske muške varoške nošnje kao označitelja nacionalne identifikacije. Potkrijepivši svoju argumentaciju brojnim podacima iz onovremene publicistike, pokazala je zanimljiv i složen proces tijekom kojega je crvena kapa postala simbolom nositelja narodnjačkih ideja u Splitu (str. 73), a kasnije će joj se pridružiti i žurka/surka. Tragom teorije o funkcijama narodne nošnje P. Bogatyrova pokazala je kako se "uz promjene oblika i materijala splitske muške narodne nošnje odvijala i mijena funkcija, što je potvrdilo njihovu međuovisnost. Sada su u strukturi funkcija prevladale one označavanja političkog i nacionalnog identiteta, te socijalnog položaja. Crvena kapa, koja je u dinarskom kulturnom okruženju sadržavala dobna, spolna ili magijska značenja, u novom kontekstu slijedom društveno-političkih kretanja, poprimila je suvremeno značenje i postala nacionalni simbol. Žurka je uz estetsku funkciju, koja se vezivala uz onu svečanog korporana, sadržavala istaknutu funkciju identifikacije socijalnog statusa, a donekle i označavanje nacionalne pripadnosti" (str. 81). Ujedno, promjena simboličkoga značenja nošnje posredno svjedoči o sudjelovanju splitskih pučana u procesu nacionalne identifikacije. Stoga možemo prihvatiti autoričinu ocjenu kako "ovakva interpretacija splitske nošnje ide dalje od njene deskripcije, te je nastoji sagledati u okviru hrvatske kulture i povijesti" (str. 82).

Ocjenjujemo stoga ovaj rad kao važan doprinos etnološkoj znanstvenoj spoznaji, posebice s obzirom na interpretaciju funkcija i simboličkoga značenja narodne nošnje kao i s obzirom na inovatni postupak uključivanja utjecaja političkih kretanja na tradicijske elemente svakodnevnoga ljudskoga života u etnološko promišljanje. Predlažemo Vijeću da magistarsku radnju Branke Vojnović traživuk pod naslovom Nošnja splitskih varošana u procesu nacionalne identifikacije prihvati, a kandidatkinju uputi na daljni postupak.

U Zagrebu, 8.3.2001. Dr. sc. Jadranka Grbić

Dr. sc. Tihana Petrović

Dr. Dunja Rihtman Auguštin

Dr. sc. Aleksandra Horvat

Dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić

Dr. sc. Josip Stipanov

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Vijeća od 10. veljače 2000. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada IVE TOKIĆA pod naslovom Spajanje knjižničnih fondova pri selidbi knjižnica. Nakon čitanja prve verzije rada zamolili smo kandidata da rad preradi, pa smo sadašnju verziju primili na ocjenu u siječnju 2001. Vijeću podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Ive Tokića Spajanje knjižničnih fondova pri selidbi knjižnica obuhvaća 168 stranica, od čega 147 stranica teksta, 7 stranica s popisom literature i 13 stranica s prilozima. Podijeljen je na šest poglavlja koja su naslovljena: Uvod, Problematika spajanja knjižničnih fondova u stručnoj literaturi, Načela i postupci pri spajanju knjižničnih fondova i njihovom preseljenju, Problematika spajanja knjižničnih fondova i njihove selidbe na primjeru INA-e, Model spajanja knjižničnih fondova i Zaključak.

U Uvodu se ističe da je tema rada postala posebno zanimljiva posljednjih godina, kad je nekoliko velikih svjetskih knjižnica preselilo svoje zbirke u cijelosti ili djelomično na nove lokacije. Selidbe Britanske knjižnice, Nacionalne knjižnice Francuske, pa i Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Gradske knjižnice u Zagrebu, svratile su pažnju struke na niz koncepcijskih i organizacijskih problema koji se javljaju prilikom selidbi, a o kojima se dosad u stručnoj literaturi nije mnogo pisalo. U radu se na temelju postojeće literature i prikazu stvarnog spajanja dislociranih fondova jedne naše specijalne knjižnice, primjenom analitičke i deskriptivne metode i istraživanjem slučaja, želi pokazati mogući model spajanja knjižnica i njihovih fondova odnosno utemeljiti načela na kojima bi moralo počivati spajanje odvojenih fondova.

U poglavlju Problematika spajanja knjižničnih fondova u stručnoj literaturi ističe se najprije da se postojeća stručna literatura uglavnom bavi postupcima selidbe, a samo iznimno i pitanjem spajanja fondova, što je posljedica činjenice da svaku selidbu ne prati i spajanje fondova. Istaknuto je također da se knjižnične selidbe u literaturi uglavnom prikazuju kao pojedinačni slučajevi, pa su stoga i rijetki pokušaji utvrđivanja temeljnih načela na kojima bi selidba morala počivati. Usto, većina radova prikazuje selidbe velikih knjižnica, ili uopće ne spominje odnos selidbe i spajanja fondova, pa se pristupnik u svom radu morao uvelike osloniti i na vlastita iskustva sa spajanjem fondova dislociranih knjižnica svoje ustanove. Literatura o virtualnom objedinjavanju fondova, omogućenom današnjim stupnjem razvitka informacijske i komunikacijske tehnologije, također nije mogla poslužiti u izradi ovoga rada koji se bavi fizičkim spajanjem fondova. Kao temeljni razlozi za fizičko spajanje fondova navode se funkcionalni (postojanje novog prikladnog prostora za smještaj fonda) i organizacijski (službeno spajanje više srodnih ustanova) razlozi. Zatim se na primjeru Instituta za znanstveno istraživanje (INIST), koji je 1989. godine iz tri lokacije u Parizu preseljen u 350 km udaljeni Nancy, prikazuje proces objedinjavanja fondova na jednoj lokaciji. Naime, taj je primjer najsličniji stvarnoj selidbi knjižničnih fondova dislociranih knjižnica INA-e, u kojoj je autor sudjelovao i koju u posebnom poglavlju rada i opisuje. Primjer navedene selidbe ukazao je na niz postupaka koje je potrebno valjano provesti, da bi selidba bila uspješna, poput na primjer, mjerenja veličine zbirki, donošenja posebnih kriterija za vrednovanje građe koja će se preseliti, pročišćavanja i izlučivanja građe, izrade modela prostornog rasporeda građe na novoj lokaciji uz predviđanje priljeva građe u idućem utvrđenom vremenskom razdoblju, preciznog planiranja rasporeda poslova oko pripreme građe za preseljenje, te same pripreme i zaštite građe tijekom selidbe.

U poglavlju Načela i postupci pri spajanju knjižničnih fondova i njihovom preseljenju tvrdi se da se spajanje knjižničnih fondova izvodi zato što se želi raditi bolje i djelotvornije, što se želi da građa bude dostupnija i zato što se želi poboljšati kvaliteta knjižničnih usluga. O navedenim se tvrdnjama govori kao o načelima, pa se nabrajaju tri načela na kojima se mora temeljiti spajanje knjižničnih fondova i njihovo preseljenje: načelo djelotvornosti i ekonomičnosti sa stajališta matične ustanove, načelo bolje dostupnosti knjižnične građe i informacija i načelo više kvalitete knjižničnih usluga. Možda bi u tom kontekstu bilo bolje govoriti o ciljevima, a ne o načelima, jer se spajanjem fondova zapravo želi postići da knjižnica, pa onda i matična ustanova radi djelotvornije i ekonomičnije, da građa bude dostupnija, a usluge kvalitetnije. Dalje se nabrajaju postupci koji se moraju obaviti u praksi da bi se postigli “zacrtani ciljevi” (str.35). To su: analiza fondova, analiza korisnika i njihovih potreba, vrednovanje postojećih zbirki, pročišćavanje i izlučivanje, revizija i otpis te planiranje upravljanja jedinstvenim fondom. Posebno se nabrajaju čimbenici o kojima treba voditi računa pri preseljenju i spajanju fondova, a ti su: poslovno- organizacijski, ljudski, funkcionalni i operativni čimbenici. Šteta je da velikom dijelu ovoga poglavlja (ca 40 str.), u kojemu autor analizira postupke koji prate preseljenje i spajanje fondova nedostaju bilješke koje bi upućivale na literaturu s kojom se autor služio i koje bi potvrdile njegov izbor postupaka i čimbenika koji na te postupke utječu ili mogu utjecati.

U četvrtom poglavlju naslovljenom Problematika spajanja knjižničnih fondova i njihove selidbe na primjeru INA-e autor na primjeru specijalne knjižnice tvrtke INA opisuje stvarno spajanje dislociranih fondova dvije knjižnice. Promjene u organizaciji, vlasništvu i načinu poslovanja tvrtke imale su za posljedicu i promjene u organizaciji pojedinih odjela i službi, pa i knjižnica. Opisani su razlozi koji su doveli do promjena u ustrojstvu tvrtke, te nabrojeni vanjski i unutarnji čimbenici koji su utjecali na odluku o objedinjavanju knjižničnih fondova. Načela spomenuta u trećem poglavlju primijenjena su sada na specifični slučaj, pa autor na konkretnom primjeru pokazuje kako se spajanjem fondova racionalizira poslovanje, bolje iskorištavaju fondovi, smanjuju troškovi i proširuje spektar knjižničnih usluga. Autor pokazuje kako je i ovo preseljenje odnosno spajanje knjižničnih fondova specifično i kako je trebalo prilagoditi određene postupke, pa i promijeniti redoslijed ranije opisanih stručnih postupaka koji uobičajeno prate selidbu.

U petom poglavlju prikazan je model spajanja knjižničnih fondova nastao djelomično na temelju teorijskog pristupa poznatog iz literature, a djelomično iz konkretnih spoznaja stečenih u praksi. Proces spajanja podijeljen je u pet etapa kojima se zapravo omogućuje postupni prijelaz na nov način organizacije poslovanja knjižnice.

Zaključak, ocjena i prijedlog

Magistarski rad Ive Tokića Spajanje knjižničnih fondova pri selidbi knjižnica imao je za cilj opisati dosad poznata iskustva sa selidbom i spajanjem knjižničnih fondova te prikazati vlastiti model spajanja fondova koji autor djelomično utemeljuje na iskustvima opisanima u literaturi, a djelomično na vlastitom praktičnom iskustvu, stečenom u sudjelovanju u preseljenju fondova dviju specijalnih knjižnica jedne hrvatske tvrtke. U radu se pošlo od polazišta da je proces objedinjavanja knjižničnih fondova usko vezan uz teoriju izgradnje knjižničnih zbirki i organizaciju poslovanja i vođenja knjižnica, te da ta teorija pruža uporište za stručno utemeljenje i vođenje objedinjavanja fondova, usprkos činjenici da je sam proces vrlo specifičan i često podložan djelovanju različitih i nepredvidivih vanjskih i unutarnjih čimbenika. Služeći se analitičkom i deskriptivnom metodom te studijom slučaja, Ivo Tokić je koristeći iskustva iz literature i specifično iskustvo stečeno sudjelovanjem u preseljenju fondova vlastite knjižnice, izradio model mogućeg spajanja fondova knjižnica, u kojemu su prepoznatljivi pojedini stalni postupci koji čine dio procesa planiranja i organizacije objedinjavanja dislociranih fondova.

Usprkos manjim, naprijed spomenutim zamjerkama, kojima smo ukazali na nedovoljnu preciznost u oblikovanju pojmova pomoću kojih autor gradi svoj model, kao i na nedovoljno jasnu povezanost dijela teksta s literaturom, smatramo da je rad doprinos inače rijetkoj literaturi iz tog područja bibliotekarstva te predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ive Tokića Spajanje knjižničnih fondova pri selidbi knjižnica te da mu dopusti daljnji postupak obrane.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, izv. prof.

Dr. sc. Josip Stipanov

Zagreb, 27. ožujka 2000.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

P r e d m e t:

Zdravka Krpina: Hrvatski putopis 19. i 20. stoljeća po Italiji

Magistarski rad - izvješće

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 13. srpnja 2000. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada pristupnice Zdravke Krpine pod naslovom Hrvatski putopis 19. i 20. stoljeća po Italiji. Primivši i pročitavši spomenuti rad, povjerenstvo je Vijeću na njegovoj sjednici od 15. prosinca 2000. podnijelo skupno izvješće s izdvojenim mišljenjem četvrtoga člana, prof. dr. Mladena Macieda. Iako je spomenuto izdvojeno mišljenje u osnovi podržavalo skupno izvješće povjerenstva, Vijeće je odlučilo vratiti rad kandidatkinji na doradu. Doradivši svoj rad u skladu s primjedbama iznijetima u izdvojenome mišljenju spomenutoga ocjenjivača, kadidatkinja je tako dorađeni rad ponovo dostavila članovima povjerenstva koje Vijeću sada podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Radnja pristupnice Zdravke Krpine obuhvaća 281 stranicu (karticu) teksta koji je podijeljen u pet glavnih poglavlja (I. Putopis kao književni žanr; II. Putnik – put – cilj; Putopis po Italiji u hrvatskoj književnosti 19. i 20. stoljeća; IV. Zaključak) a koja su dalje podijeljena u više potpoglavlja. Na početku je uvodni kraći dio u kome se naznačuje sama tema ("razvitak putopisa kao književnog žanra na predlošku talijanskog prostora") te ističe razlog bavljenja njome (nepostojanje sustavnoga prikaza ove vrste putopisnoga štiva u našoj književnoj historiografiji), a na kraju radnje nalazi se bibliografija, odnosno popis izvorne i predmetne literature.

Već iz naslova pojedinih poglavlja očito je da pristupnica svoju radnju kompozicijski dijeli zapravo u dvije veće tematske cjeline: prva obuhvaća teorijsko i književnopovijesno razmatranje putopisa kao književnog žanra prema relevantnoj stranoj i domaćoj literaturi. U okviru ovog poglavlja indirektno se pokazuje kako unutar različitih teorijskih tumačenja postoje razilaženja u pogledu određivanja putopisa kao žanra s relativno čvrstom poetikom, odnosno kako putopis kao "nečist" žanr dijeli neke svoje značajke s ostalim pripovjednim oblicima dok u isto vrijeme upravo pripadnost putopisa pripovjednim oblicima biva upitna – pogotovu kad se ne uspijeva dovoljno čvrsto diferencirati od, npr. feljtona ili eseja. Ove dvojbe pristupnica je relativno dobro prevladala oslanjajući se na tri uporišna mjesta (putnik – put –cilj) unutar putopisnoga žanra na kojima je dalje temeljila eksplikaciju svoje teme.

Slijedeći ovakav model, pristupnica je nadalje posebnu pažnju posvetila pitanju motivacije putopisnoga subjekta te odredištima (mjestima, ljudima i pojavama), ističući kakao se radi najčešće o tipičnim turističkim talijanskim odredištima (npr. Trst, Venecija, Firenca, Rim). Pristupnica nadalje istražuje kako hrvatski pisci - od ilirizma pa do suvremenosti - doživljavaju te pojedine gradove, što u njima uočavaju, kako doživljavaju i procjenjuju ljude koje na svojim putovanjima susreću, kako se odnose, primjerice, prema talijanskom moralu i religioznosti, koje pojave uočavaju na karakterističnim mjestima uglavnom urbanih sredina: grobljima, bolnicama, tržnicama i slično. Posebnu pažnju posvećuje svemu što je vezano uz hrvatsko-talijanske odnose na tlu Italije - od onih povijesnih poput Hrvatske i Venecije, do gospodarskih kontakata s Trstom, te kulturnih dodira između dvije zemlje koje pisci uočavaju na tim putovanjima, itd.

Ovaj dio radnje svojevrsni je uvod u središnji dio razmatranja putopisne proze hrvatskih pisaca po Italiji. Pristupnica, naime, sintetičkim prikazom bitnih tematskih jezgri u hrvatskim putopisima, od narodnog preporoda do naših dana, daje informaciju o tome kako se kroz gotovo puna dva stoljeća razvijala u naših pisaca, u pojedinim naraštajima, i ideja i motivacija njihova putovanja kao i percepcija viđenoga i doživljenoga na tim putovanjima - od patriotskog naboja iz lirskog razdoblja, usporedbi života u Hrvatskoj i Italiji, do intelektualnih esejističkih reminiscencija i asocijacija potaknutih susretima s ljudima i pojavama diljem Italije.

Ovaj drugi kompleks radnje književnopovijesnog je karaktera; kandidatkinja preuzima u osnovi tradicionalnu periodizaciju hrvatske književnosti s time što tzv. razdoblje Bachova apsolutizma uključuje u period književnog preporoda (1830-1860) što je prihvatljivo, a nakon razdoblja Šenoino doba - realizam - moderna, sve što se događa u hrvatskoj literaturi određuje samo vremenskom naznakom: 20. stoljeće.

Za razliku od prvog više, manje informativnog i po tematskim jezgrama usustavljenog pregleda hrvatskog putopisa po Italiji - u ovaj dio radnje kandidatkinja unosi više elemenata analitičkog pristupa, nastojeći uz tematske naznake odrediti i stilske karakteristike tekstova koje spominje. Tako su za razdoblje književnog preporoda - analiziranjem putopisne proze Stanka Vraza, Ivana S. Kukuljevića te, dakako, Antuna Nemčića - kao zajednički nazivnik može istaći njihov putopisni patriotizam koji je ponekad, zbog svoje didaktičnosti, onemogućio piscima da ostvare i estetski značajnije tekstove. U Šenoinu dobu i realizmu kao zajedničko obilježje ističe se uz rodoljublje i dokumentarizam, te nastojanje autora da u svojim putopisima povežu korisno s lijepim, dok u modernoj (Iveković, Lozovina, Matoš, Kamov) prevladava sklonost isticanju viđenog pejzaža kao teme, te otkrivanje ljepote oblika, arhitektonskih i kiparskih prije svega.

Putopis 20. stoljeća - a tu se kao glavni predstavnici javljaju Slavko Batušić, Ljubo Babić, Milan Selaković, Petar Šegedin - obilježen je udaljavanjem putopisaca od rodoljubnih motiva i politike uopće, te potpunim individualizmom u stilskim postupcima. Pisci se ne nameću kao apologeti nacionalnog identiteta i entiteta, već se bave sobom, a "objekti" (gradovi, ljudi, arhitektura, umjetnost Italije) tek su inicijacija i asocijativni movensi za raznovrsne oblike "dotematizacija" (D. Duda), tj. intelektualno-knjiškoga raščlanjivanja vlastitih misli o životu, njegovu smislu i egzistenciji. Pristupnica posvećuje posebnu pažnju i poziciji, odnosno promjenama pripovjednoga subjekta u različitim globalnim poetičkim strukturama – od romantizma, preko modernizma do postmodernizma.

Pristupnica u zaključku ističe kako je: "itinerarij s gotovo fiksnim točkama (Venecija, Firenca, Rim) gotovo [...] podudaran svim hrvatskim putopisima. Samo je slijeđenje ahasverskog poriva, i na njemu, tom planu puta, odražavaju se kao na vodi jezera ne samo gradovi-točke koje putopisac posjećuje, sa svom svojom kulturnom i povijesnom težinom, sa svojim odslikavanjem gospodarske, ekonomske, političke situacije, već i odslikavanje samoga putopisca, sa svim njegovim potisnutim i podsvjesnim mehanizmima koji su ga na put nagnali."

Sakupivši opsežnu i vrijednu građu te koristeći se relevantnom literaturom, kandidatkinja je metodološki ujednačenim postupkom ne samo usustavila - posebice po tematskim jezgrama - izvorne tekstove hrvatskih putopisaca s njihovih putovanja po Italiji, nego je istodobno kritički ocijenila vrijednost, kako kulturološke, tako i estetske domete tih tekstova nastalih u pojedinim stilskim razdobljima 19. i 20. stoljeća. Analitički približivši jedan dosad manje poznati dio nacionalne književne baštine, kandidatkinja je ovim svojim radom dala značajan doprinos našoj literarnoj historiografiji.

Dakako, kao što se to i događa kod prvih pokušaja znanstvenog rada, i u ovoj radnji ima nedostataka koji podliježu kritičkim primjedbama. Neke je - posebice one koje se tiču korpusa i referentne literature - autorica u novoj verziji otklonila, pa su ostale uglavnom one metodološke naravi zbog čega se pojavljuju, npr. nepotrebna ponavljanja te ne uvijek jasno izvedeni zaključci. Rad na svoj način pokazuje i nedovoljno diferenciran odnos prema obilnoj primarnoj i predmetnoj literaturi pa se to odražava ponajprije na njegovu kvantitetu. Sve to, međutim, ne umanjuje opći p o z i t i v a n dojam o ovome magistarskome radu koji u konačnici pokazuje da je njegova autorica ovladala književnoznanstvenom akribijom, te da je njime pružila nedvojbeno nove spoznaje o obrađenom predmetu.

Povjerenstvo zato jednoglasno predlaže Fakultetskome vijeću da magistarski rad Zdravke Krpine p r i h v a t i te uputi kandidatkinju na daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

Predsjednik povjerenstva: Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Članovi: Akademik Miroslav Šicel

Dr. sc. Julijana Matanović, doc.

Dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.

Dr. sc. Mate Zorić, red. prof. u miru

Dr. Marko Samardžija, red. profesor

Dr. Ivan Zoričić, red. profesor

Dr. Ivo Pranjković, red. profesor

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

ZAGREB

Ivana Lučića 3

Predmet: Ocjena magistarske radnje Vlatke Štimac-Ostojić

Na sjednici od 26. veljače 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Vlatke Štimac-Ostojić pod naslovom Normativna vrijednost jezičnog savjetništva pa Vijeću podnosimo ovo

SKUPNO IZVJEŠĆE

Radnja ima 151 strojopisnu stranicu, a podijeljena je u četiri dijela: 1. Uvod (3-7), 2. Standardni jezik (9-24), 3. Jezično savjetništvo (34-118), 4. Zaključno slovo (128-133). Na kraju se uvrštena još tri poglavlja: Literatura, Popis priručnika savjetničkog karaktera, Kazalo imena, u kojima se nalaze podaci uobičajenoga znanstvenog aparata.

Glavni dijelovi imaju više funkcionalnih poglavlja tako da je radnja veoma pregledna.

U ovoj radnji autorica se prihvatila istraživanja normativne vrijednosti jezičnog savjetništva s osobitim obzirom na stanje kakvo je bilo u hrvatskome standardnom jeziku u posljednjem desetljeću prošloga (dvadesetog) stoljeća. Zbog poznatih povijesnih zbivanja to je doba pojačana zanimanja za jezična pitanja u kojemu i književnojezično savjetništvo zadobiva nova, unekoliko drugačija obilježja. Kao nikada u ranijoj povijesti hrvatskoga standardnog jezika razni autori (pisci gramatika, rječnika i pravopisa, jezikoslovci, ali i laici) objavljuju djela raznovrsna po sadržaju i opsegu (zbirke članaka, studije, rječnike, razlikovnike; brošurice, pozamašna djela i sl.) među kojima ima vrijednih i ozbiljnih radova, no i takvih koja je stručna kritika s pravom odbacila. Stoga je Vlatka Štimac-Ostojić odlučila istražiti novije jezične savjetnike s gledišta norma današnjega hrvatskog standardnog jezika.

Autorica je obradi toga pitanja pristupila veoma sustavno i studiozno. Pošto je pročitala potrebnu literaturu o toj temi i dobro uočila u čemu je bit problema, potanje je istraživanje usmjerila na devet jezičnih savjetnika s kraja dvadesetog stoljeća koji su u stručnoj javnosti naišli pretežito na pozitivan odjek, a ostale takve radove prikazala je u pregledu. Pritom Vlatka Štimac-Ostojić postupa metodološki ispravno kada najprije navodi, prema radovima najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca, današnja jezikoslovna gledišta o hrvatskome standardnom jeziku, njegovim normama i normativnim kolebanjima. Takav joj postupak omogućuje da na odabranom uzorku istraži kojim se normativnim pitanjima najviše bave savjetodavci, prema kojim mjerilima prosuđuju što je normativno, a što je izvan norme, koliko pisci jezičnih savjeta vode računa o funkcionalnoj raslojenosti standarda i kakav je udio izvanjezičnih, sociolingvističkih činjenica u novijim jezičnim savjetnicima hrvatskoga jezika.

Korisno je i to što autorica u središnjem dijelu radnje daje najprije povijesni pregled hrvatskoga jezičnog savjetništva od njegovih početaka do 1990. godine u kojemu se osvrće na jezičnosavjetničke radove ponajboljih starijih jezikoslovaca: V. Rožića, N. Andrića, T. Maretića, Lj. Jonkea, S. Pavešića. Iako je taj dio radnje ostvaren uglavnom prema radovima drugih jezikoslovaca i ne predstavlja novost, ipak je i u njemu V. Štimac-Ostojić pokazala da umije uspješno i samostalno ocijeniti jezične podatke, napose tamo gdje istražuje po kojim su mjerilima spomenuti autori prosuđivali što jest a što nije u standardnom jeziku prihvatljivo i koliko su njihova gledišta u skladu s onodobnim shvaćanjima naravi standardnog jezika.

Pošto je opširno, iscrpno i dobro razvrstala jezične savjete iz odabranog korpusa prema standardnojezičnim normama, autorica potanko raščlanjuje pravopisna i leksičkosemantička pitanjima jer je istraživanje pokazalo da su u odabranim jezičnim savjetnicima daleko najviše zastupljena leksičkosemantička i tvorbena pitanja (73,4%), a da pravopisna i pravogovorna sudjeluju u ukupnom broju sa 7,8%. Pomoću niza probranih primjera iz korpusa V. Štimac-Ostojić utvrđuje da u prvoj skupini dominiraju radovi u kojima savjetodavci nude dobre domaće zamjene za koju riječ iz drugih jezika (obično za anglizme i srbizme), napose kada su posuđenice u neskladu s normama hrvatskoga jezičnog standarda i kada za njih mogu ponuditi prikladne zamjene, a da iz druge skupine pozornost pisaca jezičnih savjeta najviše zaokupljaju tri pitanja: sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi, pravopisne dvostrukosti, velika i mala slova.

Uzimajući u obzir sve rezultate istraživanja, V. Štimac-Ostojić ispravno zaključuje da je dobar samo onaj jezični savjetnik koji je posve stručno utemeljen i autor kojega svakom pa makar i najsitnijem jezičnom pitanju pristupa s gledišta današnje moderne standardologije. Takva djela, (a ona su u izdašnoj manjini u spomenutom razdoblju) imaju svojevrsnu normativnu vrijednost jer - kako to potvrđuje rad jezičnih savjetodavaca iz starijih razdoblja - mogu utjecati na stabilnost jezične norme, pomažu u širenju jezične kulture i uklanjaju nedoumice i kolebanja.

Dakako, rad ima i slabijih strana. Autorica je, poglavito u teorijskom pristupu i u povijesnom pregledu, glavno težište stavila na purističko obilježje jezičnog savjetništa, iako je područje rada šire standardološki određeno. Nije uvijek postignuta prava mjera u prikazu jezičnih podataka, pa su, primjerice, za potrebe ovog rada preopširno navedeni primjeri iz jezikoslovnih radova F. Kurelca, A. Veber Tkalčevića i B. Šuleka. U poglavlju o jezičnom savjetništvu posljednjega desetljeća dvadesetog stoljeća autorica se kadšto utječe preveliku uopćavanju. Normativna joj ocjena nije sasvim izričita, a katkada ni pojedini sudovi nisu dovoljno objašnjeni razlozima koji su inače iz cjeline teksta prilično vidljivi. No, ti su nedostaci neznatni prema očitim vrlinama ovoga rada, među kojima, uz već spomenute, valja posebno istaknuti potpunu razložnost izlaganja.

Na temelju svega može se reći da je autorica uspješno ovladala znanstvenom metodologijom jezikoslovnoga rada i da je uz to dala vrijedne rezultate koji će biti koristan prilog novijoj povijesti hrvatskoga jezičnog standarda. Stoga predlažemo Vijeću da radnju Vlatke Štimac-Ostojić pod naslovom Normativna vrijednost jezičnog savjetništva prihvati i da autoricu uputi na daljnji postupak za stjecanje stupnja magistra jezikoslovlja.

Zagreb, 9. ožujka 2001.

Članovi povjerenstva:

(Dr. Marko Samardžija, red. profesor)

predsjednik

(Dr. Ivan Zoričić, red. profesor)

(Dr. Ivo Pranjković, red. profesor)

Magistarska kandidatkinja

Aleksandra Bugar

Mentor: prof. dr. Mitja Guštin

“ RIMSKO NASELJE KOD MURSKE SOBOTE-

LOKALITET NOVA TABLA”

Cilj rada je obraditi neobjavljen rimski materijal koji je proizišao iz arheoloških iskopavanja na lokalitetu Nova Tabla kraj Murske Sobote u tijeku 1999. i 2000.godine. Radi se o velikoj iskopnoj površini koja je pružila podatke o različitim fazama naseljavanja na tom području (nalazi brončanog , željeznog , rimskog i ranosrednjevjekovnog doba ). U radu će se analizirati rimski materijal koji i prevladava na ovom lokalitetu. Zanimljivo je da se ovdje radi o nekoj vrsti seoskog naselja, točnije o više manjih naseobinskih kompleksa ruralnog tipa najvjerojatnije drvene gradnje (ostaci su vrlo skromni, pretežno se radi samo o temeljnim ostacima kulturnih jama ), koji u sebi sadrže kuću za stanovanje i radne prostore. Takva vrsta naselja dosad su uglavnom bila nepoznata i slabo istraživana premda su zanimljiva s aspekta svakodnevnog života seoskog stanovništva u rimsko doba na određenim područjima , te osim čisto arheološke imaju i etnološku i kulturološku vrijednost.

Rad će biti podijeljen na nekoliko ( u ovoj fazi rada na materijalu podijeljen je na 6 ) poglavlja, ne računajući uvod i zaključak, a svako će poglavlje, već s obzirom na tijek istraživanja i analize , biti podijeljeno na manje jedinice koje će se baviti specifičnom problematikom.

Raspravljat će se , među ostalim, o povijesnim okolnostima naseljavanja Prekmurja i njegove veze sa okolnim područjima ( Mađarska, Hrvatska, Austrija, Štajerska ), s naglaskom na rimskom naseljavanju Panonije, a konkretni lokalitet nastojat ću povezati sa određenim povijesnim razdobljem. Arheološki nalazi obrađivat će se na tipološkom principu - posebno keramički nalazi, nalazi metala i stakla, te numizmatički materijal. Analizom oblika, tehnika, funkcije materijal će biti podijeljen na određene grupe koje će se zatim analogijama sa sličnim materijalom sa panonskog područja nastojati dovesti u kronološke odnose. Analiza i uspostavljanje analognih odnosa vršila bi se ne samo pomoću slikovnog već i konkretnog materijala, te bi u tu svrhu kontaktirala muzeje kojima ovaj lokalitet gravitira ( Murska Sobota, Ptuj, Celje, Varaždin, Čakovec, Zalaraeszeg, Nagykanisza, Kestehly). Budući se uglavnom radi o keramici i to gruboj rimskoj kućnoj keramici koja je još uvijek nedovoljno poznata i slabo obrađivana mislim da bi ovaj pristup možda razjasnio određene osobine keramike bliskih panonskih područja, ukazao možda na postojanje lokalnih varijanti i tipova inače dosta uniformirane rimske keramike, pomogao u kronološkom određivanju tipova keramike u ovom dijelu rimske provincije Panonije, te bi na taj način bio koristan i stručnoj javnosti koja bi se bavila tom vrstom materijala. Na sličan način obradili bi se i malobrojni metalni i stakleni nalazi.

Na kraju svakog poglavlja nalazio bi se iscrpan katalog .

PREGLED POGLAVLJA

Uvod

O lokalitetu - u ovom poglavlju nalazili bi se svi podaci o lokalitetu potkrepljeni slikovnim materijalom (širi geografski smještaj, geološke osobine, povezanost sa okolicom i širim područjem, svrha istraživanja na konkretnom lokalitetu, način iskopavanja, problemi stratigrafije itd) , dakle podaci koji će rasvijetliti konkretne odnose na terenu i uvesti u samu problematiku magistarskog rada , a to je analiza pokretnog i nepokretnog arheološkog materijala na lokalitetu Nova Tabla.

Povijesni aspekt - U ovom poglavlju osvrnula bi se na početke rimske dominacije u ovom dijelu južne Panonije s obzirom na epigrafske spomenike i ostale povijesne izvore, te općenito na nalaze iz šire okolice koji bi rasvijetlili položaj konkretnog lokaliteta s obzirom na glavne komunikacijske pravce i utjecaje.

Naseobinski kompleks - arhitektonski ostaci

Ovo poglavlje govorilo bi o oblicima objekata , načinu gradnje, građevinskom materijalu, povezivanju pojedinačnih objekata u cjeline seoskih imanja , pokušaj interpretacije funkcije pojedinih objekata , analogijama sa područja Hrvatske, Slovenije , Mađarske ako ih ima. Željela bih na primjeru ovog lokaliteta dati neke smjernice o načinu života u naseljima ruralnog tipa u rimskom razdoblju koliko će to biti moguće s obzirom na nađeni materijal i sačuvane ostatke nastambi.

Sve će biti potkrijepljeno slikovnim materijalom, planovima i tlocrtima radi jasnijeg sagledavanja međusobnih odnosa.

Keramički materijal

Keramika , koja i količinski prevladava na ovom lokalitetu, bit će podijeljena na osnovne oblike prema funkciji odnosno tipu ( lonci, poklopci, zdjele , tanjuri, čaše, tarionici, vrčevi, pitosi... )

Analizom materijala , tehnike i oblika tražile bi se analogije sa bliskim materijalom sa područja kojem ovaj dio Panonije gravitira ( na temelju konkretnog materijala u susjednim muzejima, a ne samo na podlozi slikovnog materijala) te pokušaj kronološkog određivanja. U tabelarnim prikazima stvorila bi se tipološka slika materijala sa konkretnog lokaliteta stavljena u određeni kronološki okvir.

Metal i staklo

Na sličan način kao i keramika analizirali bi se i nalazi metala i stakla s obzirom na oblike i funkciju.

Numizmatika

Analiza rijetkog numizmatičkog materijala i povezivanje sa relativnom datacijom na temelju analize materijala.

Zaključna razmatranja

Za kraj ću pokušati , na temelju analiziranih materijalnih ostataka , dati cjeloviti prikaz života na lokalitetu Nova Tabla u rimskom razdoblju . Rezultate te analize nastojat ću povezati sa općom slikom rimskog naseljavanja u naseljima ruralnog tipa koja su , premda nemaju veze sa službenom arhitekturom rimskoga carstva , egzistirala i to vjerojatno u vrlo sličnom obliku sve do suvremenog doba. Bez obzira što se ne radi o reprezentativnim i atraktivnim ostacima mislim da je analiziranje ovog tipa materijala višestruko korisno za sagledavanje jednog aspekta života , koji premda često zanemaren pripada stvarnoj slici antičkog rimskog doba.

Boris Čargo

Arheološki muzej- Split

Zrinsko-Frankopanska 25

Split 21000

Split, 8. ožujka 2001. g.

Sinopsis magistarskog rada

“Martvilo- zapadna nekropola Isse”

Tema koja će se obrađivati u ovom radnji jest groblje helenističkog grada Isse koje se razvilo zapadno od gradskih bedema u blizini mora. Od davnina ovaj prostor viški težaci nazivaju Martvilo, što je i najlogičnije ime koje su mu mogli dati, jer su obrađujući vinograde i maslinike na ovom prostoru, nailazili na mnoštvo grobova i ostataka ljudskih kostiju.

Prvi ukopi sežu u 4. st. pr. Kr. i traju barem do rimskog carskog razdoblja. Neki noviji nalazi sugeriraju da na širem prostoru Martvila ima i kasnoantičkih ukopa u amforama. Ovo je jedino helenističko groblje u našoj državi i njegova važnost za proučavanje Isse, ali i ukupnog sagledavanja grčke kolonizacije i grčke kulture na Istočnoj jadranskoj obali, te helenističkog materijala, je neprocjenjiva.

Istraživanja ovog groblja su vršena u nekoliko navrata. Rezultati tih istraživanja djelomično su objavljeni, no jedan dio njih je još uvijek neobjavljen, a čuva se u depoima Arheološkog muzeja u Splitu. To se prvenstveno odnosi na materijale iskopane 1955. godine.

Temeljitom analizom svih segmenata nekropole dobiti će se jasnija slika Isse u vremenu i prostoru Sredozemne povijesti, njenih trgovačkih veza i gospodarskog razvitka. Za svaki nepokretni ili pokretni arheološki objekt dati će se precizna komparacija sa stranim lokalitetima i materijalima, prvenstveno s područja južne Italije (Velike Grčke), na osnovu dostupne arheološke literature. Ovim radom objedinila bi se sva dosadašnja saznanja o ovom groblju, te nadopunila novim spoznajama. Također objavili bi se svi pokretni arheološki materijali na jednom mjestu uključujući i one nepublicirane. Na taj način bi Martvilo- zapadno groblje antičke Isse, dobilo u stručnoj literaturi onakav tretman kakav i zaslužuje.

Rad bi sadržavao slijedeća poglavlja:

1. Uvod

2. Pregled povijesti antičke Isse

3. Povijest istraživanja Zapadne nekropole Isse

4. Ime i položaj nekropole

-Reljef

5. Starija arhitektura na nekropoli

-Kiklopski zid

-Grob s etrurskim nalazima(?)

6. Tipologija grobova

-Statistička analiza

7. Arhitektura gobova

-Mauzolej

8. Nadgrobni spomenici

-Statistička analiza

9. Antropološka analiza

10.Grobni inventar

Keramika: etrurska keramika (?)

crvenofiguralna keramika

gnathia keramika

crnosjajna keramika

gornjojadranska keramika

lokalna keramika

helenistička reljefna keramika

kuhinjska keramika

rimska keramika

lucerne

terakotne figurice

amfore

utezi za tkalački stan ili mreže

tragična teatarska maska idr.

Metal nakit

oružje

pribor za higijenu

ribolovni pribor (udice) i dr.

Novac

Plemenite kovine

Statističke analize za svaku cjelinu posebno

11. Pogrebni običaji

-Grobne cjeline

-Inhumacija- incineracija

12. Zaključna razmatranja

Razvoj nekropole, vremensko trajanje nekropole

Horizontalna stratigrafija

Stratigrafska analiza

Trgovačke veze Isse s ostalim područjem Sredozemlja viđene

kroz grobni inventar

Gospodarstvo Isse viđeno kroz grobni inventar

13. Katalog svih predmeta

14. Bibliografija

15. Zemljovidi

Voditeljica poslijediplstudija Mentor Kandidat

prof dr Nives Majnarić-Pandžić prof dr Nenad Cambi Boris Čargo

Kandidat: Tihi Dabac

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

"Neka ženska božanstva s atributima mjeseca, zvijezde i kormila:

sinkronijska i dijakronijska analiza"

Čovjek je od prapovijesti u nebo gledao s osobitim poštovanjem. Nebo i njegovo plavetnilo bilo mu je izvor svjetlosti i topline, ali i vode. Mjesec mu je bio izvor svjetlosti noću, a tijekom njegovih mijena mogao se orijentirati u vremenu. Mnoga božanstva se navode kao božanstva mjeseca, kao npr. Izida u starom Egiptu, a kasnije nailazimo na njih i u drugim religijama (grčka, rimska i dr.). Često su ih ljudi štovali kao božanstva koja su imala veću ili manju ulogu u određivanju njihova života, sudbine, sreće… Kormilo, koje se kasnije pojavljuje kao simbol upravljanja događajima u svijetu, upravljanja srećom i nesrećom, te osvetom (Tiha, Nemeza), odabrala sam kao element koji bi povezivao ta božanstva u različitim vremenima i područjima.

Atributi mjeseca, zvijezde i kormila često su vezani uz ženska božanstva i moguće je pratiti njihov kontinuitet do današnjih dana. Ženska je božica štovana uglavnom kao roditeljica života, njegova zaštitnica, pa je tako i nositeljica čovjekove sudbine. Kasnije razvojem politeizma i panteona različitih vjera ženska božanstva dobivaju i druge uloge, no vrlo često ostaje im barem jedna komponenta njihove prvotne uloge i značenja.

U magistarskom radu namjerava se obraditi ženska božanstva koja kao atribute imaju mjesec, zvijezdu i/ili kormilo, te njihov odnos i međusobnu povezanost kroz dijakronijski i sinkronijski prikaz. Kroz analizu prikaza tih božanstava i prema pisanim izvorima prikazat će se odnos prema njima, njihov međusobni odnos i njihovu transformaciju kroz prostor i vrijeme. Namjera je obraditi kontinuitet postojanja, štovanja i prikaza tih božanstava, njihove morfološke mijene kao i transformaciju njihovog značenja.

Rad će obuhvaćati razna povijesna razdoblja i geografski različita područja, dakle i različite kulture i civilizacije na raznim razinama kako bi se mogao pratiti razvoj i mijene. Ženska božanstva pojavljuju se u raznim oblicima, s različitim atributima i značenjima. No, ona su ipak vezana uz snagu i tajnu iskonskog stvaralačkog principa: kozmičke sile – sile života, a prepoznaju se i kao upravljačke sile koje u raznim kulturama imaju razne oblike i izraze. One ukazuju na duboku srodnost koja se zasniva već od osjećaja praiskonskog naslućivanja, opažanja i shvaćanja prirode, života i svijeta, njegovog obnavljanja, općenito kreacije.

Prikazat će se prisutnost tih božanstava na našem području i način i mjeru u kojima su se uklopila u podneblje i kulturu u koju su donesena. To može značiti i postojanje određenog kulturalnog kruga u kojem postoji svijest o odgovarajućem božanstvu, iako ne mora biti dokaz o vjerskom opredjeljenju.

Načini štovanja bili su različiti, već i zbog različitog načina života i shvaćanja raznih naroda. Baš kroz te različitosti (ili sličnosti) pokušat će se prikazati ulogu tih božanstava u vjerovanjima ljudi. Razvojem kulture i civilizacije dolazi do transformacije, diferencijacije i razvoja određenih osobina božanstava. Dolazi do organizacije osobina likova stvaranjem božanstava, uzora, podrške i orijentacije – sve do stvaranja državne vjere.

Struktura rada:

1. Uvod

1.1. Čovjekov odnos prema vjeri i religiji

1.2. Međusobni odnos vjere i religije, te kulta, rituala, misterija i drugih načina štovanja božanstva

2. Međusobna veza ženskih božanstava s atributima mjeseca, zvijezde i/ili kormila u

kontinuitetu i kroz transformaciju u različitim religijskim sustavima

2.1. Uloga božanstava koja imaju jedan od navedenih atributa i njihova

međusobna povezanost

2.2. Značenje i uloga atributa mjeseca, zvijezde i/ili kormila u ikonografiji ženskih

božanstava

3. Geografsko i vremensko rasprostiranje štovanja tih božanstava

3.1. Geografsko rasprostiranje štovanja tih božanstva

3.2. Vremensko rasprostiranje štovanja tih božanstava i problem kontinuiteta

4. Štovanje tih božanstava

4.1. Način na koji se štuju i/ili slave ta božanstva

4.2. Mjesta na kojima se obavlja štovanje

4.3. Osobe koje sudjeluju u tom štovanju

4.4. Uloga tih božanstava u svakodnevnom životu

5. Katalog

6. Zaključak

kratice

bibliografija

popis slikovnih izvora

Voditeljica Mentor

poslijediplomskog studija

prof. dr. Nives Majnarić - Pandžić prof. dr. Marina Milićević Bradač

Tea Katunarić

Dinarska 9

21000 Split

Split, 15. ožujka 2001-03-14

Predmet: Zamolba za prihvaćanje teme za izradu magistarskog rada

Sinopsis magistarskog rada

ANALIZA TERETA POTONULOG ANTIČKOG BRODA U UVALI VELA SVITNJA NA OTOKU VISU U ODNOSU NA ONDAŠNJU LOKALNU KERAMIČKU PROIZVODNJU ISSE

Ostaci potonulog antičkog broda kojeg predlažem za temu ovog magistarskog rada nalazili su se u uvali Vela Svitnja. To je prva uvala zapadno od viške luke. Brodolom je otkriven 1971. godine i u cijelosti je istražen tijekom 1972, 1973 i 1977 godine. Drvena konstrukcija broda je loše očuvana. Teret brodoloma sačinjavale su vinske amfore koje odlikuje dugi cilindrični vrat i iskošen obod, zaobljeni trbuh i duga tanka noga. One su istog tipa i javljaju se u tri varijante koje se međusobno razlikuju po obliku otvora, trbuha i noge te dužini i širini vrata amfore. Amfore pripadaju varijanti grčko-italskog tipa koja se može smjestiti između oblika Republicaine III i Lamboglia II i datiraju se koncem drugog i početkom prvog stoljeća prije Krista. Izvađeno ih je 634 komada. Uz ove amfore nalazila se jedna amfora bitno različita od ostalih primjeraka. Ona je manjih dimenzija i srcolikog izgleda. Vrat joj je kratak i cilindričan, a obod tanak i obao. Ručke su joj trakaste s tri rebra, a izvijaju se iznad oboda i spuštaju okomito na rame amfore. Stijenke su joj tanje od ostalih amfora koje su sačinjavale teret broda. Ovaj tip amfore se može smjestiti negdje između amfora helenističkog tipa koje su pronađene u grobovima na issejskoj nekropoli Mrtvilo i grčko-italskih amfora tipa Republicaine I koje se datiraju na prijelaz iz trećeg na drugo stoljeće prije Krista. Amfore su bile zatvorene glinenim poklopcima učvršćenim vapnom, što pokazuje da je brod potonuo s punim teretom, vjerojatno neposredno nakon što je isplovio iz viške luke. Većina amfora ima otisnute pečate malog formata na ručkama. Pečati su različiti, što govori da se na brodu nalazio teret od većeg broja proizvođača. Neki od pečata su dosad nepoznati, pa se može pretpostaviti da su se te amfore proizvodile na istočnoj jadranskoj obali, a možda čak i na samom Visu.

Pored amfora pronađeno je i sedamdesetak ulomaka kuhinjskog posuđa. To su ulomci lonaca, zdjela i poklopci. Značajni su primjerci kampanske crno-firnisovane keramike koji se mogu podjeliti na kampansku A, B i C keramiku. Pronađene su i dvije lucerne, jedna helenističke a druga rimske produkcije. Izvađena su i dva brončana republikanska novčića iz četvrtog stoljeća prije Krista, olovna posuda i tri olovna utega te jedna brončana loptasta zdjelica.

Brod koji je potonuo u uvali Vela Svitnja isplovio je iz issejske luke prevozeći čuveno issejsko vino do nekog jadranskog, a možda čak i mediteranskog odredišta. Ekonomika Isse temeljila se uglavnom na vinogradarstvu i izvozu vina. Pretpostavlja se da je na samom otoku postojala radionica amfora sličnih tipu Lamboglia II u kojima se to vino prevozilo iako do sada nije pronađena keramička peć za pečenje amfora na Visu. Tipologija amfora koje su sačinjavale teret potonulog broda u uvali Vela Svitnja se mogu usporediti s ulomcima amfora koje su u većim količinama pronađene na Visu, a posebno na lokalitetu Vlaška Njiva koji se nalazi sjeveroistočno od bedema Isse. Ti nalazi upućuju na lokalnu proizvodnju amfora tog tipa na samom otoku Visu. Amfore tipa Lamboglia II počele su se proizvoditi u južnoj Italiji da bi se tijekom drugog i u prvom stoljeću prije Krista proširile po cijelom Jadranu i postale opće jadranski tip, o čemu svjedoče brojni brodolomi s teretom amfora tog tipa.

U magistarskom radu bih kataloški obradila inventar potonulog broda u uvali Vela Svitnja i napravila komparativnu analizu tih nalaza s materijalom drugih jadranskih brodova tog vremena, kao i s nalazima amfora s otoka Visa koji ukazuju na lokalnu izradu proizvoda. Sam brodolom iz Vele Svitnje se datira krajem drugog i početkom prvog stoljeća prije Krista. Analiza materijala ovog zatvorenog arheološkog nalaza pridonijela bi rasvjetljavanju problema vezanih uz prijelaz iz helenističkog u republikanski period.

Rad bi sadržavao slijedeća poglavlja:

1. Uvod

2. Povjesno-zemljopisni okvir

3. Pregled dosadašnjih istraživanja

4. Katalog

5. Analiza materijala

6. Zaključna razmatranja

Voditeljica poslijediplomskog studija: Mentor: Kandidat:

Prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić Prof. dr. sc. Nenad Cambi

ANA KILIĆ - MATIĆ

Tema: Rimske villae rusticae na istočnoj jadranskoj obali

Cilj ovog magistarskog rada je sakupiti sve objavljene i poznate nalaze villa rustica iz vremena rimske prevlasti na istočnoj jadranskoj obali. S obzirom da je vrlo malo takvih lokaliteta u potpunosti istraženo ukazala bih na važnost njihovog daljnjeg proučavanja.

Posebno bi se pažnja usmjerila na razumijevanje antičke ekonomije na ovom području.

PREGLED POGLAVLJA

I UVOD

U uvodnom poglavlju prikazala bih dostupnu literaturu, odnosno važnija djela koja obrađuju ovu tematiku i ona u kojima se ista spominje. Zatim bih dala kratki povijesni pregled istraživanja ruralne arhitekture kod stranih autora. Nakon toga navela bih naše istraživače koji su dali doprinos proučavanju takvih lokliteta na našoj obali.

Na kraju bih spomenula antičke izvore u kojima se javlja spomen o ovoj temi, a koji su neizbježni pri arheološkom istraživanju.

II POVIJESNI PREGLED

Rimljani su bili graditelji i poticatelji gradnje ovog tipa arhitekture po čitavom Rimskom Carstvu, pa je razumljivo da bi bio potreban jedan povijesni pregled širenja rimske vlasti na ovom području. Širenje je povezano s osnivanjem rimskih provincija, osnivanjem kolonija i municipija, dolaskom vojske itd. Uzgredno bih navela ostatke centurijacije kolonija i njihov odnos prema starosjedilačkom stanovništvu na čijoj zemlji i nastaje većina ovih imanja s pripadajućom arhitekturom.

III RIMSKA VILLA

Ovim poglavljem objasnila bih pojam rimske villae, pregled vrsta i podjelu prema osnovnim i kapitalnim djelima koji nam donose objašnjenja potrebna da razumijemo prirodu i funkciju takvih objekata. Različite namjene kao i različite osobine provincija uvjetovale su i različite vrste i materijal gradnje rimskih villa. Tako bih navela tehnike i građevinski materijal korišten u našem obalnom pojasu pri gradnji takvih imanja.

IV KATALOG LOKALITETA

U ovom poglavlju opisala bih sve istražene lokalitete, kao i one za koje se pretpostavlja da sadrže ostatke rimskih villa, idući pri tome od sjeverne obale Jadranskog mora prema jugu. Svaki lokalitet pod malim podnaslovom navodio bi sve raspoložive podatke koji se odnose na njega u objevljenoj litetraturi. S obzirom da mi nisu dostupni pokretni arheološki nalazi, niti saznanja i bilješke s iskopavanja koji nisu objevljeni, ne bih ulazila u njihovu obradu. Dataciju pojedinih lokaliteta navela bih prema autorima koji su ih publicirali.

V VLASNICI, UPRAVITELJI I STANOVNICI VILLA

Ovim poglavljem ukazala bih na radove i saznanja koja se odnose na korisnike ovih villa. Tako bih navela neke konstatacije i pretpostavke o postojanju carskih posjeda, a naručito se to odnosi na istarski poluotok. Zatim bi sažeto spomenula upravitelje imanja, robove i familje koji su kontinurano živjeli na ovim gospodarstvima.

VI KASNA ANTIKA

Promjenama u kasnoj antici mijenja se i funkcija ovih lokaliteta. Propašću Rimskog Carstva, sve većim širenjem kršćanstva i dolaskom novih populacija na ovo područje villae gube na svom značenju. Na osnovi arheoloških ostataka ponegdje je uočen kontinutet življenja. Kada se radilo o nastavljanju proizvodnje prijašnje namjene ili neke nove, najčešće se reduciraju objekti kompleksa. Jedna od specifičnosti sekundarne upotrebe ovih kompleksa na na našoj obali je njihova prenamjena u sakralne svrhe i to najčešće na dijelu termalnog sklopa.

V ZAKLJUČNO RAZMATRANJE

U zaključnom razmatranju ukazala bih na daljnju potrebu istraživanja ove vrste rimske arhitekture koja je važna za razumijevanje mnoštva drugih faktora iz života antičkog stanovništva na ovoj strani jadranske obale. Želja mi je da ovaj rad bude poticaj i neka smjernica za revalorizaciju objavljenih kao i za istraživanje samo rekognosciranih i ujedno otkrivanje novih lokaliteta ove vrste.

TABLE

Na prvoj tabli bila bi karta istočne jadranske obale s označenim nalazištima prema katalogu lokaliteta, zatim bi slijedili planovi kompleksa dostupni iz objavljenih publikacija.

BIBLIOGRAFIJA

Popis korištene literature koji dostavljam u prilogu ovog sinopsisa.

INDEX

kandidat mentor

Ana Kilić - Matić prof. dr. sc. Nenad Cambi

Linda Laković

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

LANGOBARDI NA TLU HRVATSKE I SLOVENIJ

(arheološko-povijesna slika)

Prostorni okvir - današnji prostor Hrvatske (posebice panosnki dio, tj. P. Secuda i P. Savia, Histria), odnosno susjedne Slovenije. U granicama potreba uvažava se područje Panonije sjeverno od rijeke Drave. Svakako je posebice važan utjecaj s prostora Italije na slovenski i hrvatski prostor.

Posebna pozornost usmjerena je prema širem posavskom koridoru od Cibala, preko Siscije prema Emoni-Kranju-dolini Vipave. Bitno je uvažavanje langobardskih nalaza u Dolenjskoj i povezivanje s onima na području središnjeg dijela Hrvatske.

Vremenski okvir - utvrđivanje realnog početka langobardske nazočnosti na prostorima obuhvaćenim radom do 568., kao i svi oblici materijalne i duhovne kulture koji predstavljaju relikte Langobarda ili se mogu dovesti u pouzdaniju svezu sa njima, a pripadaju razdoblju do franačkog pokoravanja (posebice Istre).

Svrha - oblikovanje sveobuhvatnog arheološko-povijesnog prikaza nasljeđa Langobarda na prostoru Hrvatske i Slovenije.

Ciljevi

1. Uspostava registra langobardskih arheoloških nalaza uz korištenje relevantnih podataka objavljenih u našoj i stranoj literaturi, odnosno studijski rad u muzejskim i inim ustanovama u kojima su nalazi dostupni. U obzir dolaze materijalni nalazi svih kategorija (pokretni i nepokretni), a posebice oprema ratnika, nakitne tvorevine, numizmatika, keramika, pisani izvori i sl. Registar se oblikuje prema regionalnom ključu.

2. Uspostava registra povijesnih izvora u svezi Langobarda na temelju podataka objelodanjenih u domaćoj i inozemnoj literaturi. Oblikovanje slike prostora ustupljenog Langobardima od strane Bizanta (polis Norikon) i prepoznavanje područja patrije Savije (Valerije?).

3. Iznošenje prijedloga moguće relativn-kronologijske slike fundusa Langobarda u odnosu na susjedna područja (Panonija, Italija).

4. Odčitavanje svekolike sintezne slike materijalnog i duhovnog svijeta Langobarda u onodobnom okruženju. Dakle, prepoznavanje relacije Langobarda s Avarima, Slavenima, Bizantom, Francima. Posebice uloga Langobarda (italskih) u etnogenetskim procesima na tlu P. Savije i u neposrednom slavenskom okruženju alpskoga svijeta. Slika toponimije u svezi sa Langobardima.

5. Prepoznavanje utjecaja italskih Langobarda na promatrani prostor.

Sadržaj

1. Uvodne napomene - prirodne i povijesne danosti i okviri

2. Registar langobardskih arheoloških nalaza i nalazišta (po regijama, odnosno provincijama) s razradom pojedinih kataloških jedinica (tekst, ilustracija, literatura), odnosno temstskim karticama pojedinih skupina nalaza.

3. Registar (faktografski) povijesnih izvora o Langobardima koji se odnose na promatrani prostor, odnosno općenito.

4. Toponimija Langobarda na promatranom području (tematski zemljovid)

5. Zaključna razmatranja

6. Ilustrativni prilozi (s popisom)

7. Kratice

8. Bibliografija

Mentor: Kandidat:

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. sav. Linda Laković

Voditelj poslijediplomskog studija:

Prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić

Ozana Martinčić

OBRAZLOŽENJE TEME MAGISTARSKOG RADA

Naslov teme magistarskog rada: Paleodemografska i paleopatološka analiza ljudskog osteološkog materijala sa srednjovjekovnog groblja uz crkvu Svetog Asela u Ninu.

Cilj ovog rada je analiza paleodemografskih i paleopatoloških podataka o stanovništvu koje je kroz srednjovjekovni period naseljavalo područje Nina i bilo pokopano na groblju uz crkvu Sv. Asela, te usporedba navedenih podataka između muškaraca i žena sa istog lokaliteta, ali i između različitih antropološki obrađenih istovremenih lokaliteta na bližem dalmatinskom području i u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Za potrebe istaživanja razviti ću, uz pomoć računalnih stručnjaka, interaktivnu bazu podataka na platformi Microsoft Access-a. Sama baza biti će prilagođena standardnim obrascima za ovakva istraživanja, istovremeno pružajući novi stupanj učinkovitosti u pohranjivanju i analizi podataka. Najveća prednost ovakvog načina rada biti će automatiziranje složenih statističkih i antropometrijskih proračuna, te analize ostalih relevantnih podataka za ovu populaciju , a s vremenom i za brze usporedne analize različitih arheoloških populacija.

Za svaki će se kostur prvo napraviti inventura svih kostiju i to pomoću obrasca u kojem su popisane sve kosti u ljudskom tijelu. Svaka kost označena je posebnom oznakom koja određuje stupanj očuvanosti same kosti. Na isti način označena je i svaka zglobna ploština u kosturu. Isto tako za svaki kostur biti će napravljena i inventura zubiju. Osim toga biti će zabilježen i svaki karijes, koji će prema jakosti biti šifriran u četiri kategorije. Ovakav način obilježavanja, odnosno pohrane raznih podataka omogućiti će stvaranje preciznih i usporedivih baza podataka.

Svakom kosturu odrediti će se spol na temelju morfologije kraniuma, odnosno morfologije postkranijalnih kostiju (Bass 1987).

Starost u trenutku smrti odrediti će se na temelju nicanja mliječnih i stalnih zubiju (Ubelaker 1978), stupnju spojenosti epifiza s dijafizama (McKern i Stewart 1957, Bass 1987, Fazekas i Kosa 1978, Moorrees i sur 1963), morfologiji aurikularne ploštine zdjelične kosti (Lovejoy i sur. 1985), morfologiji medijalnih krajeva rebara (Iscan i sur. 1984), stupnju obliteracije ektokranijalnih šavova (Meindl i Lovejoy 1985), prisutnosti degenerativnih promjena na zglobnim ploštinama i kralješcima, te ostalih čimbenika. Konačna procjena starosti svake odrasle osobe biti će dana u rasponu od pet godina, dok će starost djece biti nešto određenija, odnosno biti će dana u rasponu od pola do tri godine.

Sve patološke promjene biti će evidentirane i opisane. Uz jednu opću klasifikaciju, upotrijebit će se i detaljnija koja će pojedinačno opisati samu patološku promjenu (lokacija, intenzitet izražaja, stanje, rasprostranjenost, …). Paleopatološke analize pokazat će prisutnost trauma, zaraznih bolesti, metaboličkog stresa, degenerativnih promjena na zglobovima i kralješcima i dentalnih patologija u analiziranoj populaciji.

Učestalosti različitih paleopatoloških promjena usporediti ću između muškaraca i žena, između starijih i mlađih osoba i između lokaliteta Nin – Sv. Asel i drugih istovremenih arheoloških populacija iz Hrvatske.

Rezultati provedenih antropoloških analiza ovog srednjovjekovnog groblja produbit će naše spoznaje o uvjetima i načinu života na ovom važnom arheološkom nalazištu, a usporedba dobivenih rezultata sa rezultatima evidentiranim na drugim srednjovjekovnim hrvatskim arheološkim nalazištima, omogućiti će postavljanje hipoteza o uspješnosti prilagodbe ove populacije na svoj ekološki sustav i o mogućim čimbenicima koji su utjecali na to.

PREGLED POGLAVLJA

1. UVOD

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

3. METODE ISTRAŽIVANJA

3.1. Određivanje spola

3.2. Određivanje starosti

3.3. Paleopatološke promjene

4. REZULTATI ANALIZA OSTEOLOŠKOG MATERIJALA

5. DEMOGRAFSKE OSOBINE ANALIZIRANOG UZORKA

6. PATOLOŠKE ANALIZE

6.1. Metabolički stres

6.2. Zarazne bolesti

6.3. Traume

6.4. Dentalne patologije

6.5. Degenerativne promjene na zglobovima i kralješcima

7. RASPRAVA

8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

9. LITERATURA

Voditeljica Mentor: Kandidat:

poslijediplomskog

studija:

prof. dr. Nives Majnarić dr. Mario Šlaus Ozana Martinčić

Pandžić

Ljubica Perinić

Odsjek za arheologiju

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Ante Kovačića 5, Zagreb

tel: 46 98 240

Zagreb, 01. 03.2001.

Predmet: Zamolba za prihvaćanje teme za izradu magistarskog rada

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA –

– ‘VOJNIČKI KULTOVI U PANONIJI’

Cilj je ovog rada podrobno razložiti raspored legija u rimskoj provinciji Panoniji, te odrediti vrijeme njihovog dolaska u Panoniju, vrijeme gradnje logora legija i konačno, vrijeme kad legije napuštaju Panoniju. Uz već poznate činjenice o razmještenosti legija u provinciji Panoniji, potrebno je sintetizirati novije radove iz tog polja. U radu bi bila obuhvaćena čitava rimska provincija Panonija, a ne samo dio koji je zahvaćao današnji teritorij Hrvatske. Rimljanima je trebalo nekoliko desetljeća da uspostave svoju vlast u Panoniji. Za Augostove vladavine osvajanje južne provincije trajalo je samo par godina. Dugo vremena su rimske legije bile ulogorene južno od Drave, a njihovo napredovanje prema Dunavu kretalo se jedino blizu granice s Norikom. Od Klaudija, u sjevernom dijelu provincije bilo je smješteno samo nekoliko isturenih jedinica i to na strateški važnim točkama, križištima putova, postajama na prijelazu Dunava, a zaposjedanje područja se nije miješalo u život lokalne populacije. U carstvo su ukomponirana prvo područja južno od Drave i zapadno granično područje. Čak i prije rimske okupacije vjerojatno su postojale određene razlike između zapadnog i istočnog dijela provincije, s jedne strane; a s druge strane južnih naroda koji su živjeli bliže Italiji i grčkim područjima. Ove su razlike pojačane postupnim širenjem okupacije koja rezultira Romanizacijom.

U prvim desetljećima, rimska je vojska u Panoniji imala okupacijsku ulogu. Međutim, kasnije, kada autohtoni narodi više nisu bili nepovjerljivi prema osvajačima i kad je u provinciji uspostavljena uprava slična kao u drugim provincijama, upravljanje je bilo uglavnom u rukama vojske. Vojska smještena u provinciji popunjavala je svoje redove uglavnom ljudstvom iz panonskih plemena.

Obzirom je nakon otkrića vojnog kalendara iz Dure Europos dokazano postojanje kulta propisanog od strane države, takva je situacija vrlo zanimljiva, kako u Panoniji, tako i u drugim provincijama. Za svako bi se poglavlje posebno obradili natpisi koje su rimski legionari ostavili u čast bogova koje su štovali. Službena rimska vojna religija podrazumijeva štovanje kulta unutar logora, a neslužbeni kultovi nisu bili dozvoljeni u njegovim granicama, stoga se natpisi posvećeni 'neslužbenim' bogovima, nalaza uglavnom izvan zidova logora.

PREGLED POGLAVLJA

UVOD

U uvodnom dijelu bit će prikazan pravni razvoj provincije Panonije i razmještanje legija na strateške točke. Prikazat će se i uvodno razmatranje o prirodi rimske vojne religije, te ću spomenuti i koji su se bogovi, prema pronađenim i objavljenim natpisima u rimskoj vojsci u Panoniji najviše štovali.

LEGIJE

U ovom poglavlju govorit ću o razvoju legija do carskih legija koje zaposjedaju Panoniju.

SLUŽBENA RIMSKA VOJNA RELIGIJA

U ovome poglavlju obradit će se službena rimska vojna religija i objasnit će se razlika između službene vojne relgije, koja je bila propisana od strane države i religije tj. kultova koje su vojnici donijeli sa sobom u Panoniju, a čiji se kult nije mogao njegovati u okviru vojnog logora, već je to moralo biti izvan njegovih zidina. U službenu rimsku religiju spadaju kultovi koje je propisala država i kult legijskih znakova. U vojni religijski kalendar ulazi i sveta zakletva vojnika.

NESLUŽBENA RIMSKA VOJNA RELIGIJA

DOZVOLJENI KULTOVI I PRIVATNI KULTOVI

Radi se o kultovima koji su dozvoljeni u posebnim jedinicama, gdje vojnici smiju štovati bogove koje su donijeli iz područja odakle potječu.

PRIHVATLJIVI LOKALNI KULTOVI

U ovom poglavlju radi se o zavjetima dei patrii koji su široko rasporostranjeni u 3. stoljeću.

BOŽANSTVA ODREĐENIH MJESTA

Ovdje bi se obradili svi natpisi koji su posvećeni raznim genijima u Panoniji.

ZAKLJUČAK

U ovom bi se poglavlju prema obrađenim natpisima koje su nam ostavili legionari došlo do zaključka u kojoj je mjeri neslužbena vojna religija razvijena u odnosu na službenu, ili obratno, te koliko je religija lokalnog stanovništva utjecala na službenu relgiju rimske vojske.

Voditeljica poslijediplomskog studija: prof. dr. Nives Majnarić Pandžić

Mentor: prof.dr. Mirjana Sanader

Kandidat: Ljubica Perinić

Elvira Šarić

Put Duja1

21000 Split

Predmet: Sinopsis za izradu magistarskog rada

Tema : ANTIČKA TOPOGRAFIJA SPLITSKOG POLUOTOKA

mentor: prof. dr. Nenad Cambi

ožujak, 2001. god.

ANTIČKA TOPOGRAFIJA SPLITSKOG POLUOTOK

Izbor teme i cilj rada

Izbor ove teme uvjetovan je različitim razlozima. Osim osobnog interesa vezanog za istraživanje povijesti grada Splita, moj stručni rad kustosa-arheologa u Muzeju grada Splita, uvjetuje bavljenje starijom prošlošću i sudjelovanje u istraživanju najstarijeg razdoblja grada Splita. Izučavanje antičke topografije, određeno sintetiziranje dosadašnjih spoznaja o arheološkom nasljeđu nastalom tijekom gotovo dva milenija kontinuiranog urbanog života grada, omogućit će mi kvalitetniji terenski i kabinetski rad u Muzeju i dati temelje za buduće djelovanje unutar institucije (kvalitetniji stalni postav, tematske izložbe, daljnje izučavanje i participiranje u istraživanju u suradnji s drugim institucijama).

Cilj ovog rada je popisati i evidentirati sve dosad objavljene i poznate arheološke lokalitete i nalaze na području splitskog poluotoka u antičko doba. Vjerujem da će to omogućiti određene spoznaje i zaključke o mnogim pitanjima važnim za antičko razdoblje grada Splita, ali i cjelokupni njegov vremenski i prostorni rast i razvitak.

Pregled poglavlja

UVOD

U samom uvodu potrebno je opisati prirodni i geografski položaj tretiranog područja kao i posljedice takvog smještaja. Nadalje, navesti ću ključne činjenice o povijesnim izvorima, počevši od pisaca iz vremena kasne antike do 10. st. i istaknuti značenje najvažnijeg kartografskog spomenika rimskog carskog razdoblja - Tabelu Peutingerianu. U uvodu je također potrebno odrediti granice kao i kronologiju područja, objasniti porijeklo toponima imena Splita i teorije koje se vežu uz tu temu i upoznati se sa stanovnicima na istom području. Uvod bi obuhvatio i pregled istraživanja, što podrazumijeva podatke o povijesti izučavanja ovog područja, arheoloških iskopavanja, kao i najvažnije istraživače i institucije koje su pridonijele boljem poznavanju i tumačenju antičkog razdoblja Splita.

KATALOG

U ovom dijelu rada namjera je kataloški popisati sva mjesta na području splitskom poluotoka čije su granice određene u uvodu. Poredak mjesta i mogućih ubikacija bi se temeljio na specifičnom geografskom smještaju neovisno o kategorizaciji. Arheološki toponimi biti će navedeni zemljopisnim redom od smjera istok-zapad ili obratno. Uz redni broj i navedeno ime lokaliteta (oznaka položaja na karti) navesti određene činjenice o mjestu kao što su: opis eventualnih istraživanja, interpretacije i tumačenja, predaja, trajanje i život, faze nalazišta, opis ostataka i nalaza te na kraju navesti i literaturu u kojoj se navodi određeno mjesto. U dijelu teksta vezanog za datiranje i vrijeme kada je određeno područje grada bilo aktivno razlučile bi se i osnovne kronološke karakteristike nalazišta. To se odnosi i na različite faze razvoja grada.

Unutar svakog kataloškog poglavlja bi se na ovakav način evidentirale sve kataloške jedinice koje čine toponomastičku kartu splitskog poluotoka po predjelima.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Na kraju bih pokušala izvući neke zaključke s obzirom na sva evidentirana nalazišta kao i nalaze te odgovoriti na neka pitanja značajna za ovo razdoblje povijesti grada Splita.

Neke napomene iz uvodnog dijela opširnije će biti razrađene u zaključnom razmatranju zajedno s pretpostavkama proizišlim iz pregleda svih lokacija i antičkih tragova. Nadalje, potrebno je određenim metodama (komparativnim, statističkim i ostalim) analizirati naseobinske objekte i njihov smještaj, pojavu villa rustica, odrediti vrste kultova i namjenu sakralnih zdanja uz obradu gustoće pojava ukopa kao i tipologiju i nalaza u nekropolama. S obzirom na obrađene lokalitete biti će moguće dati tipološke i kronološke karakteristike samih nalaza. Evidencija uzidanih spomenika dokumentirat će svijest o vrijednosti antičkih spomenika. Važan segment koji treba razmotriti je institucija urbane kulture na ovom području (privatni i javni život) uz kontinuitet lokaliteta (pad Salone, početak transformacije Palače u ranosrednjovjekovni grad). Za kraj nužno je ukazati na probleme antičke urbane arheologije i metodologiju koja se primjenjuje u istraživanju, očuvanju i obnovi, kao i devastacije koje su proizišle iz prostornog razvoja ali i drugih činitelja u određenom vremenu razvoja grada Splita.

Prilozi:

Izraditi popis lokaliteta i popis tabli prema kategorijama

Karte obrađenog područja u različitim mjerilima s ucrtanim lokalitetima / Grafički prikazi i statistička obrada nalazišta i nalaza / Tlocrti, fotografije, crteži najvažnijih arheoloških nalaza i lokaliteta kao i arhitektonskih ostataka

Kratice češće citirane literature, časopisa i ustanova / Abecedni popis citiranih djela i članaka / Indeks toponima / Karte i table

Kandidat: Aleksandra Vinkerlić

F. Prešerna 8, 52440 Poreč

Poslijediplomski znanstveni studij: Arheologija

Mentor: dr. Robert Matijašić

Filozofski fakultet u Puli

Poreč, 24.03.2001.

Predmet: sinopsis magistarskog rada na temu “Ranokršćanski podni mozaici u Istri”

SINOPISIS MAGISTARSKOG RADA

“Ranokršćanski podni mozaici u Istri”

Cilj ovog magistarskog rada je dati podrobnu i temeljitu analizu i sistematizaciju ranokršćanskih podnih mozaika u Istri, te pregled postojeće literature na tu temu.

U uvodu će biti riječi o podnom mozaiku općenito, te će se razmotriti njegova uloga i funkcija unutar antičke i ranokršćanske kulture.

Uz topografski i kronološki pregled, navest ću analogije s podnim mozaicima susjednih područja u sklopu X. Rimske regije, te sj. Italije i Dalmacije.

Podni mozaik je u ranokršćansko doba bio omiljeni dekor sakralnih građevina. Korišten je i u profanoj arhitekturi, no rjeđe.

Podni mozaikalni ukras prostorija namjenjenih kultu prenosio je duh vjere preko simbolizma i apstraktne geometrije ka težnji jedinstva živuće crkve i onome koji nakon smrti nastavlja život u nebeskom carstvu. Sam po sebi imao je manji značaj tijekom religijske službe, no, vizualno je mozaik upućivao duh prema plemenitim učenjima kršćanske koncepcije.

Mozaici su odigrali ključnu ulogu u datiranju pojedinih arhitektonskih slojeva Eufrazijeve bazilike. Omogućili su nam da direktno sagledamo, odnosno uspješno vrednujemo stilske karakteristike podnih mozaika iz raznih razdoblja. Iz mozaikalnih natpisa saznajemo niz korisnih informacija oko novih gradnji i pregradnji, transformaciji prostora u arhitektonskom i liturgijskom smislu, stil mozaika određivao je vrijeme gradnje, upoznao nas je i sa nekim onovremenim ličnostima...

Podne mozaike su izrađivali majstori lokalnih radionica na licu mjesta, prema diktatima umjetnosti koje su Rimljani importirali u Istru u vrijeme učvršćivanja svoje dominacije na ovom području i prema šablonama koje su kolale u krogovima mozaičara i mozaičkih radionica.

Lokalne su radionice proizvodile višebojne podne mozaike koristeći tessere od pečene opeke, domaćeg vapnenca i raznobojnog kamena, rjeđe staklene paste, a ukrašavale su geometrijskim, biljnim i životinjskim simboličkim motivima.

Obradit ću podne mozaike kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreču, Sv. Agneze u Muntajani, bazilike Sv. Majke Božje u Vrsaru, Sv. Ivana kod Nimfeja, Sv. Andrije kod Betike, Sv. Marije Formoze, Sv.Feličite, Sv. Franje i Katedrale u Puli

Kataloškim ću prikazom navesti sačuvane površine i fragmente mozaika podrijetlom s gore navedenih lokaliteta.

U prvoj pol. IV.st. u Istri su prevladavali podni mozaici jednostavnih ukrasa. Polja takvih prostirača prekrivala su čitave podne površine (ostaci su vidljivi i danas in situ u Poreču, Puli, Vrsaru).

Kroz čitavo IV. st. traje, uz određena umetanja i izmjene u cilju postizanja većeg dekorativnog dojma, mozaik simboličnog sadržaja (pr. simboličkog motiva ribe u Poreču, Puli, Vrsaru).

Umetanje manjih prostirača predstavljalo je u pravilu bogatiju ornamentaciju. Krajem IV.st. dekoracija se obogaćuje. Ornamentalni motivi su odmjereno komponirani i izražavaju jednostavan sklad klasične rimske umjetnosti.

Razdoblje V.st. najproduktivnije je u pogledu podnih mozaika u Istri. Bogatstvo ukrasnih motiva doseže vrhunac mozaikalne umjetnosti. Ukrasna kompozicija mozaika V.st., koja se sastoji od prostirača pojedinih brodova unutar bazilika, sastoji se iz više dijelova: prostirači više nisu harmonično raspoređeni, često se jednostavni smještaju pored onih raskošnih. Pojedini su prostirači obrubljeni jednostavno stiliziranim biljnim motivima, katkad se pojavljuju i trake ukrašene geometrijskim elementima.

Ukrasi VI.st. pokazuju čistoću izražajnosti koja se oslobađa od pretjranih zbijanja tipičnih za V.st.

Pojavom bizantske umjetnosti u VI.st. došlo je do prekretnice. Lokalne radionice podnih mozaika padaju tada pod utjecaj Ravenne i Kostantinoplisa, teže umjetničkom jedinstvu čiji poticaji dolaze iz centra novoga carstva.

PREGLED POGLAVLJA:

1. Uvod

2. Osvrt na literaturu

3. Likovna analiza – ikonografske i stilske osobine mozaika

4. Analogije i komparacije

5. Zaključak

6. Sadržaj

7. Katalog

8. Popis kratica korištenih djela

9. Bibliografija

10. Popis slikovnih izvora

KANDIDAT MENTOR

Aleksandra Vinkerlić dr.Robert Matijašić

Gorana Vladović

Palmotićeva 30

Zagreb

01 4873336 Zagreb, 13.ožujka,2001.

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

Prisustvo tipova grčke keramike u domorodačkim središtima srednje i južne Dalmacije

Struktura rada:

1. Uvod

1.1 Veze i kontakti grčkog svijeta i istočne obale Jadrana

1.2 Grčka kolonizacija istočne obale Jadrana

2.Grčke kolonije na području srednje i južne Dalmacije

2.1. Odnos i trgovačke veze grčkih kolonija zapadne strane Jadrana i srednje i južne Dalmacije

2.2 Materijalni dokazi kontakata (pregled tipova keramike, njihova brojnost i zastupljenost)

3. Domorodačka naselja na području srednje i južne Dalmacije u vrijeme grčke kolonizacije

3.1. Veličina i brojnost domorodačkih naselja

3.2. Struktura i odnos domorodačkog stanovništva u vrijeme grčke kolonizacije

4. Pregled materijalnih ostataka grčke keramike na domorodačkim središtima srednje i južne Dalmacije

4.1. Pregled tipova grčke keramike u domorodačkim centrima

4.2. Količina grčke keramike u pojedinim centrima

4.3. Zastupljenost tipova grčke keramike u domorodačkim centrima

5. Moguće trgovačke veze i kontakti domorodačkih centara i grčkih kolonija

6. Katalog

7. Zaključak

kratice

bibliografija

popis slikovnih izvora

Cilj ove radnje je ispitivanje odnosa domorodačkog stanovništva u unutrašnjosti i Grka naseljenih na otocima i obali. Činjenica da su ovakvi kontakti postojali potvrđuje se mnogim materijalnim ostacima grčke provenijence (poglavito keramike) na domorodačkim gradinama.

Bit će dat pregled nalaza tipova grčke keramike u ilirskim centrima na području srednj i južne Dalmacije i njenog zaleđa.

Brojni materijalni dokazi, ali i povijesni izvori, daju mogućnost za prilično dobro definiranje slike grčkih kolonija na otocima i obali srednje i južne Dalmacije. Prvi dio ove radnje bavi se kontaktima kolonija na istočnoj obali Jadrana, točnije na području srednje i južne Dalmacije, sa zapadnom obalon Jadrana i maticom zemljom. Ovi kontakti bit će promatrani u svijetlu povijesnih izvora i materijalnih dokaza odnosno ostataka keramičkog posuđa. Zastupljenost raznih tipova grčke keramike govori o živim kontaktima sa ostatkom grčkog svijeta.

Bit će dat pregled najzastupljenijih tipova keramike koji su kao import došli u kolonije na istočnoj strani Jadrana, njihova zastupljenost po pojedinim tipovima , te zaključci koji iz toga proizlaze. Istraživanja na zapadnoj strani Jadrana također su dala brojne podatke koji su upotpunili sliku trgovačkih veza i odnosa grčkih kolonija istočne i zapadne obale Jadrana. Može se govoriti o trgovini ne samo tipovima proizašlim iz matice zemlje, nego i o tipovima^[1] koji su nastajali u kolonijama zapadne obale Jadrana, miješanjem domorodačkih tradicija i ukusa te grčke superiorne tehnike. Postavlja se pitanje i moguće proizvodnje ovakve keramike u kolonijama istočne obale Jadrana.

Međutim, situacija sa kontaktima domorodačkih centara i kolonija nije tako jasna i plastična.

Analizom zastupljenosti tipova grčke keramike upravo u ilirskim naseljima,a ne kolonijama Grka na obali, otvara se mogućnost stvaranja jasnije slike odnosa domorodaca i pridošlih grčkih kolona.

U ovoj radnji bit će dat pregled tipova keramike nađenih na domorodačkim centrima. Analizirat će se tipovi keramike i njihova zastupljenost.

S obzirom na podatke o broju i tipovima keramike biti će moguće govoriti o eventualnim trgovačkim vezama, ne samo kolonija na otocima i obali Dalmacije sa maticom zemljom ili susjednim kolonijama na zapadnoj obali već i o kontaktima i trgovini domorodaca sa Grcima.

Voditeljica poslijediplomskog studija:

Prof. Dr. Nives Majnarić-Pandžić

Mentor: Kandidat:

Prof. Dr. Nives Majnarić-Pandžić Gorana Vladović

Sinopsis magistarskog rada

Naslov magistarskog rada: SREDNJOVJEKOVNA GRADIŠTA NA PROSTORU SREDIŠNJE HRVATSKE

U okviru ovoga rada daje se prikaz i analiza srednjovjekovnih gradišta na prostoru središnje Hrvatske.

Srednjovjekovna gradišta izdvajaju se kao poseban tip arheoloških nalazišta.

S obzirom da su gradišta u Hrvatskoj rijetko ili gotovo nikako arheološki istraživana, u radu je stavljen naglasak na arheološki topografski prikaz srednjovjekovnih gradišta, snimanje situacije, odnosno postojećeg stanja na terenu i sumiranje osnovnih dostupnih podataka o nalazištima.

U rad je uključena i analiza zračnih snimaka gradišta, katastarskih planova i topografskih karata. Planira se snimiti situacijski plan gradišta.

Neka gradišta su danas na terenu neprepoznatljiva. Uništena su intenzivnom poljoprivrednom eksploatacijom zemljišta ili nekim drugim intervencijama. U tom se slučaju na osnovu starih katastarskih planova i podataka iz literature rekonstruira položaj gradišta.

Daje se pregled svih gradišta na ovom području, klasifikacija po obliku i položaju. Na osnovu raspoložive građe utvrđuje se periodizacija srednjovjekovnih gradišta i uzroci njihova nastanka. Uspoređuju se tipovi gradišta na prostoru središnje Hrvatske, kao i njihova uloga, s gradištima na prostoru Češke, Slovačke, Poljske i drugih zemalja.

Definira se funkcija gradišta i analizira odnos spram naselja otvorenog tipa i utvrđenih gradova (burgova). Konzultira se domaća i strana komparativna literatura kao i povijesni izvori. Posebna pozornost posvećuje se istraživanju toponimijskih pokazatelja (analiza mikrotoponimije).

Rad će biti popraćen fotografijama i crtežima nalazišta i karakterističnih nalaza.

Rezultati istraživanja bit će prikazani i pomoću tematskih karata (arheološke karte rasprostranjenosti nalazišta, toponimijske karte i dr.).

Sadržaj:

1. UVODNA RAZMATRANJA

U uvodnom poglavlju iznosi se cilj rada i metodologija. Ukratko se obrazlaže problematika rada i navode se vremenske, prostorne i povijesne odrednice.

2. PRIRODNA OBILJEŽJA PROSTORA SREDIŠNJE HRVATSKE

U ovom se poglavlju analizira geografska situacija prostora središnje Hrvatske što je važno za razumijevanje ukupne arheološke slike toga prostora. Kartografski se prikazuju prirodne komunikacije i granice.

3. POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Daje se prikaz dosadašnjih sustavnih i sondažnih iskopavanja, rekognosciranja i analize arheološke građe u literaturi, sumiraju se rezultati istraživanja i navode ključni zaključci i teze stručnjaka koji su se bavili tim područjem.

4. POVIJESNI OKVIRI

Daje se prikaz kulturnih i povijesnih zbivanja na prostoru današnje središnje Hrvatske u vremenu koje obuhvaća ovaj rad.

5. SREDNJOVJEKOVNA GRADIŠTA

Objašnjava se pojam “srednjovjekovno gradište” kao tip arheološkog nalazišta.

Iznosi se kratak prikaz značajnih srednjovjekovnih gradišta izvan granica današnje Hrvatske (osobito prostor današnje Češke, Slovačke i Poljske).

5.1. OBLICI I TIPOVI

Sumiraju se i klasificiraju srednjovjekovna gradišta na prostoru središnje Hrvatske s obzirom na oblik, prostorni položaj te funkciju.

5.2. RASPROSTRANJENOST

Obzirom na povijesno-političku situaciju, zatim na prirodne i cestovne komunikacije, analizira se rasprostranjenost srednjovjekovnih gradišta na prostoru središnje Hrvatske.

5.4. TOPONIMIJA

Iznose se spoznaje toponimijske analize gradišta.

5.5. KATALOG I OBRADA SREDNJOVJEKOVNIH GRADIŠTA

Kvantificiraju se arheološka nalazišta (svako nalazište zasebno, s kartografskim prikazom položaja te situacijskim planom). Analiziraju se povijesni izvori za svako pojedino nalazište.

6. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

7. BILJEŠKE

8. POPIS IZVORA

9. POPIS LITERATURE

KARTE

TABLE (ilustrativna građa)

mentor: voditelj poslijediplomskog studija: Tatjana Tkalčec

prof. dr. sc. Željko Tomičić prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić

ANDREA JUKIĆ

IV. RAVNICE 16 A

Z A G R E B

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

"Dubrovnik ponovljen" Jakete Palmotića Dionorića kao povijesni ep

TEMA: povijesni ep Jakete Palmotića Dionorića "Dubrovnik ponovljen", 1669-1680,

tiskan u Dubrovniku, 1878. (priredio S. Skurla)

Povijesni ep Jakete Palmotića Dionorića "Dubrovnik ponovljen" odabrala sam kao temu magistarskog rada zbog toga što ne postoji niti jedna monografija koja bi se sustavno bavila ovim epom, premda ga književni povjesničari (Zoran Kravar, Franjo Švelec, Johannes Holthusen), po važnosti teme koju obrađuje i estetskim dostignućima, stavljaju odmah iza Gundulićeva "Osmana".

"Dubrovnik ponovljen" na narativno zanimljiv način oblikuje umjetnički prikaz aktualnih povijesnih događaja (potres 1667. i diplomatske poteze koji su uslijedili u cilju stabilizacije položaja Dubrovačke Republike između Venecije i Turskoga Carstva).

Autor epa Jaketa Palmotić Dionorić je i sam aktivno sudjelovao u navedenim diplomatskim akcijama.

U monografskom pristupu ovom epu bit će obuhvaćena tri problema:

I. Strukturne osobine "Dubrovnika ponovljenog";

II. Sekundarni žanrovi u Dionorićevu epu;

III. "Dubrovnik ponovljen" u književnopovijesnom kontekstu.

U prvom dijelu analizirat će se:

1. odnos fabule i sižea; rekonstrukcija fabularnih linija na temelju raspodjele književne građe u tekstu; odnos dviju tematskih cjelina (teme potresa i teme diplomatskih misija); motivacijski sistemi u kontrapunktiranju dviju tema; odnos dinamičkih i statičkih motiva;

2. prostor i vrijeme u epu; epski prostori (konkretan prostorni trokut Dubrovnik-Bosna-Porta i transcendentan prostor neba i pakla); funkcija prostora u izgradnji neprostornih značenja (suprotnosti dobar-loš, vlastiti-tuđi; smrtan-besmrtan); vremenske koordinate epske radnje i njezine narativne karakteristike (analepsa-prolepsa, unutarnja-izvanjska anakronija);

3. likovi i pripovjedač u epu; povijesne i nepovijesne osobe, realistični i fikcionalni likovi, načini uključivanja likova u fabularne linije, dinamički i statički likovi; heterodijegetski pripovjedač; odnos sveznajućeg/analitičkog pripovjedača i likova; likovi kao govornici u tekstu;

4. zaključna analiza strukture epa; raspored dviju dominantnih tema i njihovih fabularnih linija po pojedinim pjevanjima; složenost kompozicije i pripovjedačke strategije; kompozicijska funkcija motiva putovanja.

U drugom dijelu analizirat će se žanrovske osobitosti ovoga epa tj. elementi sekundarnih žanrova u epu ( prije svega putopisnih i novelesknih žanrova) kao i elementi autobiografskog sadržaja .

U trećem dijelu "Dubrovnik ponovljen" bit će smješten u književnopovijesni kontekst:

1. Tassova epskog modela,

2. Gundulićeva epskog modela i,

3. hrvatske povijesne barokne epike ( s posebnim naglaskom na Kanavelićev ep

"Sv. Ivan biskup trogirski" i ep Zrinskog "Opsida sigetska").

U Zagrebu, 08. 03. 2001.

Mentor Student poslijediplomskog studija

prof. dr. Dunja Fališevac Andrea Jukić

Emilija Kovač

^{Športska 1}

^{40000 Čakovec}

_{Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu}

_{Predmet: sinopsis magistarskog rada na temu}

_{Modernizam u djelu Mare Ivančan}

_{Uvodna napomena:}

_{Nakana je rada prikazati modernističku osobitost spisateljice koja se pojavila u hrvatskoj međuratnoj književnosti s dva kratka romana – “Uskrsnuće Pavle Milićeve” (St. Kugli, Zagreb, 1923.) i “Čudnovata priča” (V. Vošicki, Koprivnica, 1924.), ali unatoč avangardizmu svoga književnog umijeća, u do sada ustanovljenom književnopovijesnom i teorijskom hrvatskom korpusu, još je uvijek anonimna.}

_{Monografski i književnoteorijski pristup djelu Mare Ivančan temeljit će se na sljedećim odrednicama i opsegu :}

_{1. književnopovijesni i teorijski kontekst spisateljske pojave Mare Ivančan (1891., Virovitica -1968., Zagreb): 8 str.}

_{- prikaz vodećih struja, stilskih formacija i stvaralaca hrvatske međuratne književnosti}

_{- mjesto spisateljica i odnos kritike prema “ženskom pismu” toga vremena}

_{2. biografski i bibliografski portret: 2 str.}

_{- podaci o životu i spisateljskom radu}

_{- objavljena djela}

_{3. raščlamba dvaju objavljenih romana Mare Ivančan (Uskrsnuće Pavle Milićeve, 1923., Čudnovata priča, 1924.): 40 str.}

_{-odabir teme; fabula; likovi (motivacija, idejni i etički stavovi)}

_{-izraz (način fabuliranja, oblikovanje dijaloga, retrospekcije, vizije, poetizacija pripovijedanja; pozicija pripovjedača)}

_{-sociološka dokumentarnost – društvena slika vremena}

_{4. uključivanje u književni i vremenski kontekst: 25 str.}

_{-M. Ivančan u odnosu na aktualne književne i društvene tokove}

_{-otkloni od tradicionalnog izraza, inovacije, avangardizam;}

_{- spoj tradicionalnog i modernog kao privremena sinteza u traženju osobne poetike}

_{5. doprinos ukupnom hrvatskom književnom korpusu i “ženskom pismu”uopće: 20 str.}

_{- mjesto Mare Ivančan u sustavu hrvatske književnosti}

_{- Mara Ivančan u kontekstu hrvatskog “ženskog pisma”}

_{- današnja kritika “ženskog pisma” i Mara Ivančan}

_{6. literatura: 5 str.}

_{mentor: Cvjetko Milanja, prof.dr.}

_{predano: 28. ožujka 20001. u Zagrebu}

Davor Piskač

Miljackina 44 a

10000 Zagreb

tel: 6150 992

Filozofski fakultet u Zagrebu

Poslijediplomski studij književnosti

Mentor: prof. dr. Ante Stamać

SINOPSIS MAGISTARSKE RADNJE

Znanstveno područje: teorija književnosti

Tema: Kategorije vremena u putopisu

Obrazloženje:

Namjera mi je u magistarskoj radnji vrijeme kao kategoriju promatrati u okviru putopisnog teksta. “Putopisi su počesto prvi izvjestitelji o stranoj kulturi, njenoj baštini i književnom životu. Putopisci (…) istodobno predstavljaju vlastitu kulturu u stranom prostoru i upoznaju matični prostor s tuđom kulturom. Upoznavanje drugih pretpostavlja pokretljivost “, (Dean Duda: Priča i putovanje. MH.Zagreb, 1998). Analogija koja kaže da je putopis književno kretanje u prostoru te da je vrijeme, njegovo trajanje, isto tako određeno kretanjem – jer na taj način i satovi mjere vrijeme – navela me na pomisao, a kasnije mi dala i ideju prema kojoj ću pokušati odrediti i opisati različite kvalitete vremena koje se mogu pronaći ili koje proizlaze iz putopisnog teksta, odnosno, kako vrijeme mijenja, oblikuje ili zamjenjuje prostor.

Gotovo da je nepremostiv sraz ljudske simultane percepcije svijeta i sukcesivnosti na koju nalazimo u reprodukciji, npr. u književnoj obradi te percepcije jer ono što neprestano izmiče je vrijeme. Ključni je element u razrješavanju aporije vremena proniknuti u smisao koji zamagljuje jedan, a bistri drugi pogled na svijet književnog djela, nudeći nam iluziju naše sveprisutnosti. Putopis je danas sve traženiji žanrovski oblik koji se ravnopravno svrstao s ostalim oblicima književnosti poznatim kao pjesma, roman, novela itd. Mnoge će definicije teorije književnosti odrediti putopis kao način literarnog kretanja kroz prostor i u prostoru. Autor putopisnog djela tako pokušava neke prostore približiti čitatelju na način kako ih on vidi i doživljava, iskazujući tako dio sebe. Objekt, ali i građa putopisa je prostor, baš kao i naznake vremena kojima se prikazuje veličina prostora, trajanja eventualnih događaja, atmosfera ili pak emotivna nabijenost. Ponekad opisujući prostor, autor opisuje vrijeme, ali i obrnuto, osobito je zanimljivo metatekstualno putovanje autora, putovanje pomoću tekstova. Metajezik koji ima opisati spomenuto kontinuirano izmicanje vremena treba biti deriviran iz fizike, filozofije i znanosti o književnosti, o čemu će u ovom magistarskom radu isto biti riječ.

PLAN MAGISTARSKE RADNJE:

Nakon uvodnog nastavio bih s teorijskoknjiževnim ocjenjivanjem putopisa prema navedenoj literaturi (u temeljnoj teorijskoj literaturi 1-5).

(Kako se navedena literatura nadovezuje i isprepliće, jedna knjiga referira na drugu, ovo je tek načelna podjela koja služi orijentaciji u sistematiziranju i obrazlaganju navedenih naslova.)

Zatim bih odredio vrijeme prema znanstvenim kategorijama: fizikalno shvaćanje vremena, literarno, odnosno interpretacije vremena u teoriji književnosti (kronotop) te na kraju interpretaciju vremena kao dimenziju prostora što bih u smislu razmišljanja o vremenu pokušao prikazati zajedno s problemom temporalnosti u teoriji sistema općenito (u temeljnoj teorijskoj literaturi 6-16) .

Slijedeća bi se cjelina bavila vremenom u putopisu kao književnome gdje bih pokušao prikazati uloge koje vrijeme može u takvom tekstu zauzeti (17 - 30), a kako bih zaključke mogao izvesti što konkretnije, teorijsku će razinu podržavati primarna literatura i konkretni primjeri.

Na kraju magistarske radnje slijedi zaključak i popis literature iz kojega izdvajam neke, za ovu magistarsku radnju važnije naslove.

Davor Piskač

Mentor Voditelj

/Prof. dr. sc. Ante Stamać/ poslijediplomskog studija književnosti

/Prof. dr. sc. Boris Senker/

Krešimir Peračković

Štefanovec 110

10060 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada: Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj

Problem povratka vanjskih migranata, sudeći po vrlo rijetkoj i malobrojnoj litaraturi kako kod nas tako i u svijetu, nije bio od prevelikog interesa teoretičara i istraživača, osobito ne sociologa. Osim po svojim sociodemografskim obilježjima, povratnici zbog svojeg specifičnog iskustva imaju i neka zajednička sociokulturna obilježja bez obzira na demografske razlike. Kako oni doživljavaju Hrvatsku danas i sve što se ovdje zbiva te da li se u tom viđenju razlikuju od građana koji nisu imali to migrantsko iskustvo, upravo je ono pitanje koje se nametnulo kao osnovni problem ovog istraživanja.

U istraživanje javnog mnijenja prema posljedicama procesa privatizacije u Hrvatskoj, kao kontrolna skupina bili su uključeni i povratni migranti. Njihova pozicija jest specifična: osim što im je zajedničko migrantsko, odnosno povratničko iskustvo (bez obzira na dužinu boravka u iseljeništvu i generaciju iseljenika kojoj su pripadali) specifična je i njihova pozicija tijekom proteklih desetak godina tranzicije u Hrvatskoj. Život u uvjetima tržišnme privrede utjecao je na njihovo drugačije viđenje rekonstrukcije kapitalizma za razliku od većine građana Hrvatske koji to iskustvo nemaju. Osim toga, oni nisu socijalno ranjiva skupina kao ostali građani koji su iskusili sve negativne posljedice privatizacije. Stoga, željelo se istražiti kako povratni migranti gledaju na privatizaciju kao glavni mhanizam rekonstrukcije tržišne privrede te može li ih se i u kom smislu definirati kao skupinu sa bitno različitim sociokulturnim obilježjima od ostlih građana.

Iz ovako postavljenog problema, predmet istraživanja se može teorijski konceptualizirati kroz dva okvira: prvo kroz sociološki pristup problematici povratnih migracija, i drugo, kroz sam prikaz ciljeva i posljedica privatizacije u Hrvatskoj. Stavovi povratnika o privatizaciji, upravo stoga što oni dolaze iz kapitalizma, mogu poslužiti kao adekvatan pokazatelj njihovih sociokulturnih specifičnosti ali i kao važan parametar u sagledavanju posljedica privatizacije jedne skupine sa drugačijim položajem od ostalih građana.

Cilj istraživanja prvenstveno je ispitati kako povratnici iz iseljeništva doživljavaju i što misle o privatizaciji u Hrvatskoj te da li se u tome razlikuju od ostalih građana Hrvatske. Glavna hipoteza iz koje je i nastala ideja za ovo istraživanje je da je migrantsko iskustvo povratnika tj. život izvan domovine utjecao na razliku u viđenju nekih problema vezanih za privatizaciju u Hrvatskoj u smislu: (1) općenito pozitivnijeg gledanja na čitav proces privatizacije; (2) manje kritičnosti prema negativnostima i nepravilnostima u privatizaciji; (3) većoj sklonosti prema tržišnim rješenjima i (4) manjoj osjetljivosti za socijalne posljedice privatizacije.

Istraživanje je provedeno metodom ankete na reprezentativnom uzorku građana Hrvatske te slučajnom uzorku povratnih migranata a svi instrumenti su skale Likertovog tipa. Rezultati su obrađeni u SPSS programu. Na prvoj razini obrade koriste se metode deskriptivne statistike, distribucija frekvencija sa histogramom frekvencija rezultata te mjerama centralne tendencije. Značajnosti razlike između uzorka povratnika i uzorka ostalih građana testirat će se, ovisno o tipu varijable pomoću X – kvadrat testa i t-testa.

STRUKTURA MAGISTARSKOG RADA - RADNE TEZE

1. UVOD

1.1. Predmet i svrha istraživanja

1.2. Ciljevi istraživanja

2. TEORIJSKO – KONCEPTUALNI OKVIR

2.1. Pojmovno određenje povratnih migracija

2.1.1. Teorijska ishodišta o povratnim migracijama - sociološki pristup

2.1.2. Demografska obilježja povratnih migracija u Hrvatskoj -

pregled po razdobljima

2.1.3. Struktura i motivacija povratnih migranata u Hrvatsku

2.1.4. Sociokulturna obilježja povratnih migracija - konceptualna shema

2.2. Definicija privatizacije

2.2.1. Ciljevi privatizacije u Hrvatskoj

2.2.2. Posljedice privatizacije

2.2.3. Sociokulturni kontekst privatizacije

2.2.4. Pozicija povratnih migranata u privatizaciji u Hrvatskoj

2.3. Prikaz glavnih rezultata dosadašnjih istraživanja o stavovima prema privatizaciji u Hrvatskoj

2.4. Konceptualna shema istraživanja

3. HIPOTETSKI OKVIR

4. METODOLOGIJA

4.1. Uzorak

4.2. Metoda istraživanja

4.3. Metode obrade i analize podataka

4.4. Instrumentarij (operacionalne definicije, indikatori i varijable)

5. REZULTATI I INTERPRETACIJA

6. ZAKLJUČNO RAZMATRANJE

Mentor i voditelj Poslijediplomskog studija: Magistrand:

Prof. dr. sc. Milan Mesić Krešimir Peračković

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske

diplome Mathilde Dubravke KASAČ

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Mathilde Dubravke KASAČ, stečene na Sveučilištu Johann-Wolfgang-Goethe u Frankfurtu na Majni, SR Njemačka, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Mathilda Dubravka KASAČ, rođena 24. lipnja 1971. u Virovitici, 29. siječnja 1999. godine na Sveučilištu Johann-Wolfgang-Goethe u Frankfurtu na Majni, Odjel Novije filologije, diplomirala studije germanistike, engleskog jezikoslovlja i novije njemačke književnosti, te stekla stupanj “magistra artium”.

Uvidom u program studija germanistike na Sveučilištu Johann-Wolfgang-Goethe u Frankfurtu na Majni i u potvrde o pohađanim oblicima nastave i položenim ispitima zaključili smo da je rečeni studij svojim opsegom i sadržajem usporediv sa nenastavnim smjerom studija germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Međutim kako moliteljica zahtijeva priznavanje potpune istovrijednosti stečene diplome, a to će reći i onog njezinog dijela koji se odnosi na studij anglističke grupe predmeta, utvrdili smo da taj dio studija opsegom i sadržajem nije usporediv sa studijem anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Stoga da smo mišljenja se diplomi diplome Mathilde Dubravke KASAČ, stečenoj na Sveučilištu Johann-Wolfgang-Goethe u Frankfurtu na Majni, može priznati istovrijednost onoj, kojom se završava samo studij germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te da time stječe pravo na naziv

diplomirana germanistica.

Uvjet pak za priznavanje istovrijednosti onog dijela diplome, koji se odnosi na studij anglistike, tovrsnom studiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio bi da moliteljica položi razlikovne ispite i to iz sljedećih predmeta:

1. Diplomski ispit iz starije engleske književnosti

2. Moderna britanska književnost

3. Američka književnost

4. Shakespeare

Zagreb, 14. 3. 2001.

dr. sc. Dragutin Horvat, doc.

dr. sc. Dora Maček, red. prof.

dr. sc. Marijan Bobinac, izv. prof.

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske diplome

Elme ŠKALJIĆ

FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Elme ŠKALJIĆ rođ. Lakišić podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u podastrijetu dokumentaciju (molba, upisnica, uvjerenja o položenim ispitima, uvjerenje o diplomiranju, diploma) utvrdili smo da je Elma ŠKALJIĆ, rođena 21. svibnja 1964. godine u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina, na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 30. svibnja 2000. godine diplomirala studijsku grupu njemački jezik i književnost. o čemu joj je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 11. studeni 2000.

Kako je program studija njemačkog jezika i književnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu vrlo sličan programu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, mišljenja smo da se diploma Elme ŠKALJIĆ može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor njemačkog jezika i književnosti.

Zagreb, 14. 3. 2001.

dr.sc. Dragutin Horvat, doc.

dr.sc. Marijan Bobinac, izv. prof.

mr. sc. Velimir Piškorec, asist.

Filozofski fakultet

Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju

Katedra za turkologiju

U Zagrebu, 28. ožujka 2001.

ZNANSTVENO-NASTAVNOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Predmet: Izvješće o priznanju istovrijednosti diplome gđe Amre Madžarević

Povjerenstvo za priznanje istovrijednosti diplome gđe Amre Madžarević, stečene na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, razmotrilo je priložene dokumente (zahtjev, uvjerenje o položenim ispitima, presliku diplome i izjavu o podnošenju takva zahtjeva) te na osnovi njih zaključilo sljedeće:

2. da je gđa Madžarević na sarajevskom Filozofskom fakultetu završila dvopredmetni studij turskoga i arapskog jezika, te da je nakon obrane diplomskoga rada stekla zvanje diplomiranog orijentalista - turkologa i arabista;

7. da je takav studij najvećim dijelom podudaran sa studijem Turkologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, s napomenom da je arabistički i iranistički segment sarajevskoga studija znatno opširniji negoli na zagrebačkom studiju Turkologije;

11. da se stoga diploma gđe Amre Madžarević može smatrati istovrijednom s diplomom koja se stječe na studiju Turkologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te da u tom smislu nema nikakve smetnje da se kandidatkinja upiše na poslijediplomski studij Etnologije na Odsjeku za etnologiju našeg Fakulteta.

Povjerenstvo:

prof. dr. sc Ekrem Čaušević

prof. dr. sc Nenad Moačanin

prof. dr. sc Fehim Nametak

Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš

28. ožujka 2001.

CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE, IZOBRAZBU I DOKUMENTACIJU U OBRAZOVANJU ZA LJUDSKA PRAVA I DEMOKRATSKO GRAĐANSTVO

(UNESCO-ova KATEDRA)

pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu

P r i j e d l o g d j e l a t n o s t i

1. Istraživačka djelatnost

Centar će provoditi fundamentalna i primijenjena istraživanja u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava, civilno društvo, demokraciju, mir, međukulturno razumijevanje i globalnu povezanost, u suradnji sa srodnim institucijama iz zemlje i inozemstva. Rezultati tih istraživanja bit će objavljivani u posebnim publikacijama i na web-stranici Centra te služiti kao polazište za izradu odgojnoobrazovnih programa, poticanje znanstvenih i stručnih rasprava i sl.

2. Izobrazba studenata i praktičara

Centar će provoditi izobrazbu studenata i usavršavanje nastavnika i drugih stručnjaka u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava, demokratsko građanstvo i drugim srodnim područjima kroz izborne dodiplomski i poslijediplomske programe u čijoj će izradi i provedbi sudjelovati stručnjaci i istraživači s različitih fakulteta iz Hrvatske i drugih zemalja. U sklopu programa izobrazbe organizirat će se i dvotjedna Međunarodna ljetna škola za obrazovanje u ljudskim pravima i demokratskom građanstvu te seminari za učitelje i nastavnike o provođenju Nacionalnog programa za obrazovanje za ljudska prava. Također će se posebna pozornost posvetiti izradi i provođenju posebnih programa za prosvjetne savjetnike, inspektore, ravnatelje škola i školsku administraciju.

3. Dokumentacijska i informacijska djelatnost

Centar će djelovati i kao dokumentacijska i informacijska jedinica unutar Filozofskog fakulteta putem svoje Web-stranice, koja će sadržavati bazu podataka o istraživanjima, publikacijama, programima, organizacijama, skupovima i sl. u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo na nacionalnoj i međunarodnoj razini te veze s Web-stranicama srodnih institucija.

4. Organizacija znanstvenih i stručnih skupova

O rezultatima svojih istraživanja, postignućima programiranja i problemima koji se javljaju u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava, demokratsko građanstvo i drugim srodnim područjima, Centar će redovito organizirati domaće i međunarodne skupove, simpozije, okrugle stolove i diskusijske grupe.

5. Međunarodna suradnja i razmjena istraživača, nastavnika i studenata

Centar će preko mreže UNESCO-vih katedri i na druge primjerene načine, uključujući europske programe, nastojati osigurati suradnju s drugim institucijama i organizacijama iz zemlje i inozemstva, uključujući nevladine udruge koje djeluju u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava, demokratsko građanstvo i drugim srodnim područjima te poticati redovitu razmjenu istraživača, nastavnika i studenata u oba smjera.

5. Izdavaštvo

Centar će se pojavljivati i kao izdavač ili suizdavač zbirki, monografija, brošura, udžbenika, video i drugog referentnog materijala, uključujući prijevode iz područja koja su bitna za promicanje odgoja i obrazovanja za ljudska prava, demokratsko građanstvo i druga srodna područja u Hrvatskoj.

Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof.

Filozofski fakultet

Odsjek za informacijske znanosti

Katedra za bibliotekarstvo

Ivana Lučića 3, Zagreb

Lokve, 15. veljače 20001.

Znanstvenome vijeću Filozofskog fakulteta

o v d j e

Predmet: Izvještaj o slobodnoj studijskoj godini

Odlukom br. 01-2-51-1999. od 27. listopada 1999. godine odobrena mi je slobodna studijska godina u ak. god. 2000./2001. s nastupom 5. veljače 2000.

Ovime podnosim izvještaj o znanstvenom djelovanju za vrijeme trajanja slobodne studijske godine.

Priredila sam tekst knjige s radnim naslovom Sveučilišne knjižnice za kojom se napose osjeća potreba u nastavi. Rukopis obasiže 250 kartica i nakon recenzentskog postupka potrebno ga je prirediti za objavljivanje.

Uz to, objavila sam ili priredila za objavljivanje više radova u inozemnim (3) i domaćim časopisima odnosno zbornicima (6), te priredila dva poglavlja u knjizi (The real Virtual Library: an Introduction to Contemporary Librarianship) koju izdaje Saur iz Münchena.

Uredila sam tri knjige iz područja bibliotekarstva u izdanju Naklade Benja.

Održala sa pet izlaganja na stručnim skupovima te predavanja u Osijeku, Puli, Dubrovniku i Zadru.

Redovito sam održavala ispite i konzultacije za studente na redovnom i izvanrednom studiju te vodila prije preuzete diplomske i magistarske radove.

S poštovanjem,

---

^[1] Tip keramike “Tipo Alto Adriatico”