REPUBLIKA
HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
Broj: 01-21-8-2001.
Zagreb, 10. rujna 2001.
P O Z I V
________________________________________________________
Na osnovi članka 34. Statuta sazivam
12. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, koja će se održati u ponedjeljak, 17. rujna 2001. u 9,00 sati u Vijećnici
fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora prof. dr. sc. Jadranke Lasić-Lazić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
2. Verifikacija zapisnika 11. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 16. srpnja 2001.
3. Ostavka prodekanice za nastavu prof. dr. sc. Dubravke Sesar i izbor novog prodekana.
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, ZNANSTVENA I SURADNIČKA ZVANJA
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologije, na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju i prijedlog da se izabere Nevena Škrbić
Pristupnici: Nevena Škrbić i Jakša Primorac ispunjavaju uvjete iz čl. 89. stavak 1. ZVU.
- str. 14
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Tomislava Bogdana u istraživačko zvanje asistenta, na Katedri za stariju hrvatsku književnost u Odsjeku za
kroatistiku
Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. - str. 16
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije u Odsjeku za povijest umjetnosti
Pristupnica dr.sc Jasna Galjer ispunjava uvjete iz čl. 89. stavak 4. ZVU. - str. 18
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti na Katedri za umjetnost srednjeg vijeka u Odsjeku za povijest umjetnosti
Pristupnik mr.sc. Dino Milinović ispunjava uvjete iz čl. 81. stavak 2. ZVU. - str. 20
8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Nele Jurko u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za talijanistiku
Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. - str. 23
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
9. Mišljenje za izbor dr. sc. Vlatka Čerića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmete Simulacijsko modeliranje i Ekspertni sustavi, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). - str. 25
10. Mišljenje za izbor Lozene Ivanov u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Zadru
Pristupnica ispunjava uvijete iz čl. 80. stav 2 ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). - str. 34
11. Mišljenje za izbor
dr. sc. Mire Klarin u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje
društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na
Visokoj učiteljskoj školi u Zadru
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 3 ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). - str. 36
12. Mišljenje za izbor dr. sc. Vere Ćubela u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih zanosti, polje psihologija, za predmet Socijalna psihologija na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru
Predloženik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). - str. 40
13. Mišljenje za izbor dr. sc. Renata Matića u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija - opći dio i Sociopatologija, na Višoj policijskoj školi Policijske akademije u Zagrebu
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. - str. 42
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji
stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog
studija
14. Izvještaj stručnog
povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Kornelije Petr za stjecanje doktorata znanosti izvan
doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Uspješnost poslovanja knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku: kvalitativni pokazatelji kao čimbenik procesa vrednovanja knjižničnih
službi i usluga, mentor dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić. - str. 45
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
15. Izvještaj stručnog povjerenstva
za ocjenu magistarskog rada Jelene Šesnić
pod naslovom Metafore ideologije i figure teksta: Moby-Dick u kontekstu 'starih' i
’novih’ američkih studija. - str. 49
16. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mire Miletić Drder pod naslovom Sustav zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetno označivanje kartografske građe. - str. 53
17. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Gorane Stepanić pod naslovom "Jišajida" Kajetana Vičića. - str. 57
18. Izvještaj stručnog povjerenstva
za ocjenu magistarskog rada Ane Kandare
pod naslovom Sklonost doživljaju srama i
krivnje i psihološka prilagodba. - str. 61
19. Izvještaj stručnog povjerenstva
za ocjenu specijalističkog rada Ivane
Frančula pod naslovom Stilovi
suočavanja sa stresom, samopoštovanje i percepcija socijalne podrške zdravih i
od dijabetesa oboljelih adolescenata. -
str. 67
20. Izvještaj stručnog povjerenstva
za ocjenu magistarskoga rada Bože
Bekavca, pod naslovom Primjena
računalnojezikoslovnih alata na hrvatske korpuse. - str. 70
F. SINOPSISI ZA IZRADU MAGISTARSKOG I SPECIJALISTIČKOG RADA I UPISI NA POSLIJEDIPLOMSKE STUDIJE
21. Prijedlozi za odobrenje sinopsisa
za izradu magistarskog rada
21.1. Jasminki Brala Mudrovčić pod naslovom Komediografski rad Milana Begovića, mentor dr. sc. Tihomil Maštrović, red.prof. - str. 74
21.2. Emici Calogjera pod naslovom Problem identiteta u feminističkoj teoriji, mentor dr. sc. Vladimir Biti, red.prof. - str. 76
21.3. Brigiti Miloš pod naslovom Uloga pripovjedača u djelima Itala Calvina, mentor dr. sc. Daniela Bačić-Karković. - str. 78
21.4. Dubravki Volenec pod naslovom Klasifikacija sinonima, mentor prof. dr. Ivo Pranjković. - str. 80
Upisi na
poslijediplomske studije
22. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar akad. god. 2000/2001. poslijediplomskog znanstvenog studija Sociologije: Mariji Brajdić, Sanji Zdunić, Josipu Hrgoviću, Nevenki Škavić uz polaganje diferencijalnih ispita i Davorki Vidović (bez polaganja diferencijalnih ispita).
23. Odobrenje upisa mr. sc. Zlatku Sariću na jednogodišnji doktorski studij - znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija.
24. Prijedlog za raspisivanje natječaja za upis na poslijediplomski znanstveni studij kroatistike (magistarski i doktorski) za akad. god. 2001/2002. Upisnina 4.000,00 kuna za semestar.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
25. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Silvije Tot, stečene na Sveučilištu u Pečuhu. - str. 82
26. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Danijele Radović, stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. - str. 83
27. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Aleksandre Rodić, stečene na Filološkom fakultetu u Beogradu.
- str. 84
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Mirele Stanić, stečene na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. - str. 85
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Nataše Sinobad, stečene na Sveučilištu u Beogradu. - str. 86
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje
stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
30. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik - jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli Sveučilišta u Rijeci
1. dr.sc. Borislav Knežević, docent
2. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor
3. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor.
31. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli Sveučilišta u Rijeci
1. mr.sc. Vera Andrassy, viši lektor
2. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
3. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor.
32. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik policijske struke, na Visokoj policijskoj školi Policijske akademije u Zagrebu
1. dr.sc. Dora Maček, red.prof.
2. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.
3. dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof.
33. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik i Njemački jezik, na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci
1.mr.sc. Nataša Pavlović, viši lektor
2.mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor
3. mr.sc. Marija Lutze Miculinić, viši lektor.
34. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci
1. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor
2. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
3. Jasenka Šafran, viši lektor.
35. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku
1.. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
3. dr. sc. Stanko
Žepić, red. prof.
36. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija u Zavodu za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu
1. dr. sc. Josip Obradović, red. prof.
2. dr. sc. Nikola Šakić, red. prof. (Fakultet strojarstva i brodogradnje)
3. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
b) Imenovanje
stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i
odobrenje predložene teme
37. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Krešimira Mićanovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije
1. Prof. dr. Marko Samardžija, red. prof.
2. Prof. dr. Josip Silić, red. prof.
3. Prof. dr. Ivo Pranjković, red. prof.
38. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nataše Šimić za stjecanje
doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Neke psihofiziološke reakcije na ispitni
stres
1. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, doc.
2. dr. sc. Ilija Manenica, red. prof.
(Filozofski fakultet u Zadru)
3. dr. sc. Lidija Arambašić, doc.
c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada
39. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Zorana Sušnja pod naslovom Organizacijska
klima i kultura u okviru modela suparničkih vrijednosti
1. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.
2. dr. sc. Edvard Konrad, red. prof.
(Filozofski fakultet u Ljubljani)
3. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.
d) Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
40. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marina Blaževića, pod naslovom Od teksta do predstave: književnost i hrvatsko novo kazalište devedesetih
1. dr. sc. Boris Senker, red.prof.
2. dr. sc. Nikola Batušić, red.prof. (Akademija dramske umjetnosti, Zagreb)
3. dr. sc. Andrea Zlatar, izv.prof.
41. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Gorana Pristaše pod naslovom Situacija, događaj, pregnantni trenutak
1. dr. sc. Boris Senker, red.prof.
2. dr. sc. Vjeran Zuppa, red.prof. (Akademija dramske umjetnosti, Zagreb)
3. dr. sc. Dean Duda, docent
42. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarkog rada Mirjane Marović pod naslovom Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje
1. dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
2. dr.sc. Ivo Maroević, redoviti profesor
3. dr.sc. Radoslav Tomić, stručni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti
43. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Eve Anđele Delale pod naslovom Povezanost percepcije roditeljskog stila
odgoja, nekih karakteristika adolescenata i njihove emocionalne inteligencije
1. dr. sc. Lidija Arambašić, doc.
2. dr. sc. Marina Ajduković, red. prof. na
Studijskom centru socijalnog rada
3. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.
44. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nermina Đape pod naslovom Kompozitno
pamćenje i kohezija memorijskih tragova
1. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.
2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
3. dr. sc. Milko Mejovšek, red. prof. na
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
45. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Gordana Črpića pod naslovom Religioznost studenata u Republici Hrvatskoj
1. dr. sc. Vjekoslav Mikecin, red. prof. u miru
2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. dr. sc. Nikola Skledar, red. prof. (Institut za društvena istraživanja Zagreb)
46. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krešimira Peračkovića pod naslovom Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj
1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.
3. dr. sc. Drago Čengić, viši znan. suradnik (Institut "Ivo Pilar")
47. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Daniele Matetić pod naslovom Kretsko-Venecijanske i srodne ikone iz galerije umjetnina u Splitu
1. dr. sc. Radoslav Tomić, stručni suradnik (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb)
2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.
3. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH
POVJERENSTAVA
48. Raspis natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za skandinavistiku u Odsjeku za anglistiku
1. dr.sc. Dora Maček, red.prof.
2.dr.sc Vladimir Ivir, red.prof.
3. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.
49. Raspis natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku
1. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor
3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor.
50. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora (pola radnog vremena) za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete Elektronička knjiga i nakladništvo, Sustavi za obilježavanje građe i metopodaci i Informacijska služba, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti
1. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u mirovini, predsjednik
2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
3. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
51. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Katedri za opću informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti
1. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.
3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
52. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za staroslavenski književni jezik u Odsjeku za kroatistiku
1. akademik Eduard Hercigonja, u miru
2. prof. dr. Stjepan Damjanović, red. prof.
3. dr. Milan Mihaljević, znanstveni savjetnik u Staroslavenskom institutu.
53. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju
1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
3. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
______________________
54. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Marka Likera, znanstvenog novaka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, u Odsjeku za fonetiku
1. dr.sc. Damir Horga, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Škarić, red.prof.
3. dr.sc. Juraj Bakran, red.prof.
55. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Hrvoja Stančića, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za informacijske znanosti
1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, re. prof.
2. dr. sc. Aleksandra Horvat , izv. prof.
3. dr. sc. Damir Boras, doc.
56. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Kristine Vučković, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za informacijske znanosti
1. dr. sc. Zdravko Dovedan, doc.
2. dr. sc. Vladimir Mateljan ,doc.
3. dr. sc. Damir Boras, doc.
57. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Nives Mikelić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, u Odsjeku za informacijske znanosti
1. dr. sc. Damir Boras, doc.
2. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
58. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ivane Hromatko u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
psihologija, u Odsjeku za psihologiju
1. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, doc.
2. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.
3. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
59. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ivane Butković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
psihologija, u Odsjeku za psihologiju
1. dr. sc. Denis Bratko, doc.
2. dr. sc. Ante Fulgosi, red. prof. u miru
3. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
60. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor demonstratora u Knjižnici Odsjeka za anglistiku u šk. god. 2001/2002.
- Danijel Dosegović
- Daria Fiamengo
- Svjetlana Momčilović
- Ana Naglić
- Ante Pavlov
- Viktorija Rupčić
- Anđel Starčević
- Anastazija Šafran
61. Molba dr.sc. Milene Žic Fuchs, izv.prof. za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Kognitivna znanost na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (ukupno 30 sati u zimskom semestru ak. god. 2001/2002).
62. Molba dr.sc Ljiljane Ine Gjurgjan, doc. za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Britanski modernizam na Pedagoškom fakultetu u Bihaću (ukupno 60 sati u ak. god. 2001/2002).
63. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se asistentici dr.sc. Tatjani Jukić Gregurić odobri izvođenje nastave iz predmeta Uvod u studij engleske književnosti i Viktorijanske književnosti pod nadzorom prof.dr. Janje Ciglar Žanić.
64. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se mr.sc. Veri Andrassy odobri izvođenje nastave iz predmeta Kultura i civilizacija Velike Britanije pod nadzorom prof.dr. Damira Kalogjere.
65. Prijedlog Odsjeka za germanistiku da se za vanjskog suradnika za održavanje fonetskih vježbi na Katedri za njemački jezik za akad. god. 2001/2002. imenuje Nikolina Borčić umjesto Ivane Tušek.
66. Molba prof. dr. Stipe Botice za održavanje predavanja u ak. god. 2001/2002. (po jedan sat mjesečno) na Pedagoškom Fakultetu u Osijeku, Pedagoškom fakultetu u Mostaru i Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.
67. Imenovanje doc. dr. Krešimira Bagića za predstojnika Katedre za stilistiku hrvatskoga jezika za ak. god. 2001/2002. i 2002/2003.
68. Molba prof. dr. sc. Nevena Budaka za odobrenje održavanje nastave (sedam termina seminara) na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti u zimskom trimestru akadem. god. 2001/2002.
69. Molba nastavnika Odsjeka za psihologiju za odobrenje održavanja
nastave na drugim visokim učilištima za akademsku godinu 2001/02.
1. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof. -
nastava iz kolegija "Psihofiziologija
rada", Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru
2.
dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
- nastava iz kolegija "Osjeti i
percepcija", Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru;
nastava iz kolegija "Policijska
psihologija", Visoka policijska škola u Zagrebu
3.
dr. sc. Željko Jerneić, doc. -
nastava iz kolegija "Psihologija
rada", Interfakultetski studij dizajna u Zagrebu
4.
dr. sc. Dinka Čorkalo, doc. -
nastava iz kolegija "Psihologija
čovjekove okoline", Interfakultetski studij dizajna u Zagrebu
5.
dr. sc. Gordana Keresteš, viši asist.
- nastava iz kolegija "Razvojna
psihologija", Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu
6.
mr. sc. Dragutin Ivanec, asist. -
nastava iz kolegija "Psihologija
boli" i "Metode prikupljanja i analize podataka", Visoka
zdravstvena škola u Zagrebu, "Statistika",
Visoka škola za sigurnost pri radu u Zagrebu
7.
dr. sc. Dean Ajduković, red. prof. -
nastava iz kolegija "Ekološka
psihologija" na Agronomskom
fakultetu u Zagrebu, nastava iz kolegija "Osnove
socijalne psihologije" na Policijskoj akademiji u Zagrebu
8.
dr. sc. Lidija Arambašić, doc. -
nastava iz kolegija "Socijalni rad u
kriznim situacijama" na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog
fakulteta u Zagrebu
9. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof. -
nastava iz kolegija "Opća
psihologija" na Pedagoškom fakultetu u Mostaru
10.
dr. sc. Željka Kamenov, viši asist.
- nastava iz kolegija "Osnove
socijalne psihologije" na Policijskoj akademiji u Zagrebu.
70. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za odobrenje osnivanja Katedre za ukrajinski jezik i književnost i izbor dr. sc. Milenka Popovića za predstojnika Katedre za akad. god. 2001/2002. - str. 87
71. Molba doc.dr.sc. Duška Marinkovića za odobrenje održavanja nastave iz srpske književnosti na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.
72. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za suglasnost da se gđa Yukari Hill angažira kao nastavnik za vođenje Tečaja japanskoga jezika za potrebe studenata Filozofskog fakulteta (kao izborni ili fakultativni predmet).
73. Molba Odsjeka za talijanistiku da se zbog bolovanja prof. dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, odobri Neli Jurko, mlađoj asistentici održavanje nastave odnosno seminara iz Metodike nastave talijanskog jezika u zim. sem. akad. god. 2001/2002. (6 sati tjedno) prema programu i detaljnim pisanim, usmenim i bibliografskim uputama voditeljice kolegija i uz njezin nadzor. (rezultate ispita provjeravat će i unositi u idneks voditeljica kolegija dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, a u iznimnim slučajevima pročelnica Odsjeka).
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
74. Molba Helene Tomas znanstvene novakinje za odobrenje plaćenog dopusta od 1. listopada 2001. do 1. ožujka 2002., radi dovršenja doktorske disertacije u Britanskoj školi u Ateni. - str. 88
75. Molba nastavnika s Odsjeka za arheologiju i Odsjeka za povijest za odobrenje plaćenog dopusta od 10.10.2001. do 20.10.2001. za stručnu ekskurziju na Kretu i Teru
Dr. Marina Milićević Bradač, izv.prof.
Marina Šegvić, stručni suradnik
Dr. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.
Dr. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof.
Dr. Tihomila Težak-Gregl, izv. prof.
76. Molba prof. dr. sc. Andree Zlatar za odobrenje plaćenog dopusta od 17. do 25. rujna 2001. radi sudjelovanja na kongresu u Lilleu (Francuska).
77. Molba Davida Šporera, mlađeg asistenta za odobrenje plaćenog dopusta od 17. do 30. rujna 2001. radi sudjelovanja na kongresu u Lilleu (Francuska).
78. Molba dr. sc. Matea Žagara za plaćeni dopust od 15. listopada 2001. do 15. siječnja 2002. radi poslijedoktorskog usavršavanja na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Bonnu.
79. Molba dr. sc. Zvonka Kovača za slobodnu studijsku godinu ak. god. 2001./02. (s pravom korištenja od ljetnoga semestra 2002. godine). - str. 89
80. Molba prof. dr. sc. Dubravke Sesar za odobrenje slobodne studijske godine koju bi koristila tijekom ljetnoga semestra 2001/2002. i zimskoga semestra 2002/2003.
- str. 90
81. Prijedlog za donošenje:
- Pravilnika o organizaciji rada Centra za strane jezike
- Pravilnika o odgovornosti radnika za povrede radne dužnosti
- Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata
- Etičkog kodeksa nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskoga fakutleta
82. Obavijesti dekana i prodekana
83. Razno.
Dekan
prof. dr. sc. Neven Budak
P R I
L O Z I
Filozofski fakultet
Odsjek za etnologiju
Zagreb, 24. srpnja 2001.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
PREDMET: Ocjena rezultata natječaja za suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologije, na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju
Fakultetsko vijeće izabralo nas je na sjednici od 18. lipnja 2001. kao stručno povjerenstvo za ocjenu natječaja navedenog u Predmetu.
Na natječaj objavljen u Vijesniku, 28. lipnja 2001. prijavili su se kandidati Nevena Škrbić i Jakša Primorac. Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:
1. Nevena Škrbić rođena je 2. svibnja 1976. u Supetru (otok Brač). Osnovnu i gimnaziju pohađala je u Bolu. Za najbolji uspjeh u gimnazijskoj generaciji dodijeljen joj je naziv "Summa cum laude".
Diplomirala je 1999. godine na Filozofskom fakultetu engleski jezik i etnologiju s prosječnom ocjenom 4.77. Tijekom studija sudjelovala je na više terenskih istzraživanja, sudjelovala na međunarodnom studentskom seminaru u Szegedinu (Mađarska). Kao student objavila je samostalno ili u koautorstvu četiri znanstvena rada u znanstvenim i stručnim izdanjima. Nakon svršetka studija zaposlila se kao kustos u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu. I dalje nastavlja stručnu djelatnost i objavljivanje radova u znanstvenim i stručnim izdanjima, te kao koautorica dviju zapaženih izložbi.
Uz redovitu muzejsku i stručnu djelatnost i dalje je aktivno surađivala s Odsjekom za etnologiju, posebice u terenskim istraživanjima i kao organizatorica stručne studentske prakse. Sudjelovala je s predavanjem na međunarodnom znanstvenom skupu europskih etnologa (SIEF-a) u Budimpešti u travnju 2001. Održano predavanje u pripremi je za tisak u izdanju organizatora skupa.
Upisla poslijediplomski studij iz etnologije/kulturne antroplogije šk.god. 2000./2001.
Članica je stručnih udruženja: Hrvatskoga etnološkog društva, te Društva muzealaca i galerista Istre.
2. Jakša Primorac, rođen je 6. listopada 1973. godine u Dubrovniku, gdje je završio gimnazijsko obrazovanje i stekao osnovno glazbeno obrazovanje u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića. Diplomirao je povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4.50. Kao student istakao se radom u studentskim organizacijama, sudjelovao na međunarodnom studentskom seminaru Csongradu (Mađarska). Tijekom studija i kasnije bavio se glazbom, ranom glazbom i klapskim pjevanjem, te je sudjelovao u nizu glazbenih događanja u Hrvatskoj i u inozemstvu. Kao student sudjelovao u radu medievističke radionice u Dubrovniku.
Nakon svršetka studija povremeno radio kao nastavnik povijesti, kao volonter na katalogizaciji i obradi etnološke građe u zbirci Baltazara Bogišića u Cavatatu.
Upisao je poslijediplomski studij etnologije/kulturne antroplogije šk.god.2000.2001.
Od svibnja 2001. sudjeluje u projektu Instituta za etnologiju i folkloristiku. Ima jedan koautorski rad u knjizi Vrijeme ženidbe i ritam poroda ( HAZU, Dubrovnik, 2000.). Prema priloženoj preporuci dr.sc. Tanje Perić Polonijo iz Instituta za etnologiju i folkloristiku (Zagreb), razvidno je da je osnovni interes Jakše Primorca usmjeren k folklorističkim istraživanjima i usmenoj povijesti.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Jedinstven je stav povjerenstva da oba kandidata ispunjavuju uvjete iz članka 89. stavka 1. Zakona o visokim učilištima za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta.
Temeljim uvida u kompletnu priloženu natječajnu dokumentaciju Povjerenstvo predlaže da se u suradničko zvanje mlađeg asistenta izabere Nevena Škrbić.
Nevena Škrbić je izvrsna mlada znanstvena djelatnica koja ima sve pretpostavke za uspješan znanstveni i nastavnički razvoj. Njezino interdisciplinarno obrazovanje, interes za etnologiju, posebice dosadašnje znanstveno-istraživačko iskustvo koje je rezulturalo objavljenim radovima pokazuju visok stupanj angažiranosti i sposobnosti za samostalan rad.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Milana Černelić, doc.
Dr.sc. Tihana Petrović, doc.
Dr. sc. Branko Đaković, doc.
Predmet: Zahtjev da se mr. sc. Tomislav Bogdan
izabere u istraživačko zvanje asistenta na Odsjeku za kroatistiku
Zagreb,
5. rujna 2001.
Vijeću Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu, održanoj 18. srpnja 2001. g., izabrani smo u stručno povjerenstvo za izbor
znanstvenog novaka TOMISLAVA BOGDANA u istraživačko zvanje asistenta bez javnog natječaja na Katedri za stariju
hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku. Podnosimo Vijeću ovo
Izvješće
Znanstveni novak Tomislav Bogdan rođen je 21. ožujka 1973. u Splitu, gdje
je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
studirao je komparativnu književnost i filozofiju i diplomirao 1997. godine, s vrlo visokim prosjekom
ocjena.
Tomislav Bogdan zaposlen je od 1.
srpnja 1997. godine kao znanstveni novak na projektu Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, koji se vodi kod
Ministarstva znanosti i tehnologije pod brojem 130753. U rujnu 2000. godine
izabran je u suradničko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za kroatistiku za stariju hrvatsku književnost.
Tomislav Bogdan završio je
poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 20. lipnja 2001., pred
povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Zoran Kravar predsjednik povjerenstva,
prof. dr. sc. Dunja Fališevac, mentorica i član povjerenstva, prof.
dr. sc. Mirko Tomasović, red. profesor u mirovini, obranio je magistarski rad pod naslovom Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića.
Predmet je magistarskog rada
Tomislava Bogdana Status lirskog
subjekta u kanconijeru Džore
Držića lirika Džore Držića, hrvatskoga petrarkističkoga pjesnika s kraja 15.
stoljeća. Njegovoj
lirici Tomislav Bogdan pristupa s aspekta instancije lirskoga subjekta koja
omogućuje da se
iskazi obuhvaćeni lirskom pjesmom percipiraju kao sadržaji jedne svijesti
odnosno cjelovita govornoga čina jednoga govornika. Taj je
metodološki izbor vrlo relevantan jer je ideja pristupa petrarkističkoj lirici preko pitanja
o lirskom subjektu zanimljiva i plodna kako za raznolika tipološka
razvrstavanja ranonovovjekovne lirike tako i za određivanje njezina društvena
položaja u životu.
Rad Tomislava Bogdana Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića kvalitetna je
književnopovijesna
studija koja, zahvaljujući dobro postavljenim pitanjima, čvrstu teoretskom
utemeljenju i senzibilnoj primjeni odabrane metodologije, znatno obogaćuje dosadašnji fundus
spoznaja o Džori Držiću i dubrovačkom petrarkizmu kao prvoj
masovnoj pojavi hrvatskoga svjetovnog pjesništva.
Kao znanstveni novak pri Katedri za
stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Tomislav Bogdan već nekoliko godina vrlo
uspješno vodi seminare iz starije hrvatske književnosti.
Tomislav Bogdan napisao je velik
broj natuknica za Leksikon hrvatskih
pisaca (Školska knjiga, Zagreb 2000). Natuknice o starijim hrvatskim
piscima piše i za Hrvatsku enciklopediju.
Profesor Tomislav Bogdan prati
recentna izdanja iz starije hrvatske književnosti; priredio je i
popratio predgovorom izbor iz djela Dživa Bunića Vučića (Vinkovci,
1999.) i u stručnim časopisima
prikazao veći broj knjiga
iz starije hrvatske književnosti (vidi u priloženoj Bibliografiji). Tomislav Bogdan bio je izvršni urednik zbornika Matija Antun Relković i Slavonija 18. stoljeća (Zagreb -
Davor, 2000.).
Tomislav Bogdan sudjelovao je na međunarodnom znanstvenom
skupu "Marko Marulić, otac hrvatske književnosti", održanom u travnju 2001. u Splitu, s referatom Marulić
i petrarkizam.
Zaključak i prijedlog
Katedra za stariju hrvatsku književnost kao i Odsjek za
kroatistiku s profesorom Tomislavom Bogdanom dobio je vrlo savjesnog,
marljivog, talentiranog i znanstveno profiliranog novaka. Njegov stručni i znanstveni rad
smatramo osobito uspješnim pa predlažemo Vijeću da ga izabere u istraživačko zvanje asistenta.
Povjerenstvo:
Dr.
sc. Dunja Fališevc, redoviti profesor
Dr.
sc. Krešimir Nemec, redoviti profesor
Dr.
sc. Davor Dukić, docent
Broj:01-01-28/2.
Zagreb, 27. kolovoza 2001.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 18. lipnja 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije u Odsjeku za povijest umjetnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku 28. lipnja 2001. godine prijavila se jedna pristupnica: dr. sc. Jasna Galjer, muzejska savjetnica u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Podaci iz životopisa pristupnice
Jasna Galjer (1959) diplomirala je 1982. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Iste je godine upisala postdiplomski studij na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, te 1988. obranila magistarski rad pod naslovom “Likovna kritika u Hrvatskoj između dva rata”. Na istom je fakultetu 1995. pokrenula postupak za stjecanje doktorata znanosti koji je i stekla 1999. obranom disertacije “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951”.
Od 1985. pristupnica je zaposlena u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao voditeljica zbirke dizajna i arhitekture. Stručni ispit za zvanje kustosa položila je 1986., zvanje višeg kustosa stekla je 1991., a zvanje muzejskog savjetnika 1997. godine.
Od 1991. Jasna Galjer suradnica je Instituta za povijest umjetnosti na istraživačkim projektima povijesti umjetnosti 20. stoljeća. Sudjelovala je na više stručnih i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, vodila tribinu na temu dizajna i ideologije u Institutu otvoreno društvo Hrvatska, predavala u okviru programa postdiplomskog studija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te na dodiplomskom studiju na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Bila je član uredništva časopisa “Život umjetnosti” (1996-1998) i “Informatica Museologica” (1996-1998). Član je hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) od 1994. i Hrvatskog novinarskog društva od 1993. godine.
Znanstvena i stručna djelatnost
Dr. sc. Jasna Galjer objavila je knjigu “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951” (Meandar, Zagreb, 2000) koja je nastala na osnovu uspješno obranjene doktorske disertacije. Objavila je također i šest izvornih znanstvenih radova, te dvadesetak stručnih. Suradnica je na dva projekta pri Institutu za povijest umjetnosti: Likovne pojave u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća, te Slikarstvo i kiparstvo od 16. do 20. stoljeća. Sudjelovala je samostalnim znanstvenim (3) i stručnim (2) prilozima na znanstvenim skupovima, od kojih su četiri međunarodna.
Knjiga “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868 -1951”, brojne izložbe koje je priredila na osnovu znanstvene obrade muzejske građe, te stručni, znanstveni i predavački rad dr. Jasne Galjer vrlo su dobro primani u stručnoj javnosti, a za sudjelovanje u timu izložbe “Hrvatski salon 1898” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1998. dobila je Nagradu grada Zagreba.
Na temelju svega iznesenog smatramo da će pristupnica svojim stručnim i nastavnim sposobnostima znatno doprinijeti nastavnoj djelatnosti Odsjeka za povijest umjetnosti. Stoga podnosimo slijedeće
M I Š L J E N J E
Pristupnica dr. sc. Jasna Galjer, muzejska savjetnica u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, ispunjava sve propisane uvjete za izbor u zvanje višeg asistenta za znastveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije u Odsjeku za povijest umjetnosti.
Dr. Sc. Jasna Galjer, naime, udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima (Članak 89. stavak 4).
1. Ima znanstveni stupanj doktorata znanosti
2. Sudjeluje u znanstveno istraživačkom radu kao suradnica na
projektima pri Institutu za povijest umjetnosti
3. Objavila je knjigu, više znanstvenih te mnoge stručne radove.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere dr. sc. Jasnu Galjer u zvanje višeg asistenta na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije u Odsjeku za povijest umjetnosti.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Zvonko Maković, docent
dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor
dr. sc. Nada Grujić, redoviti profesor
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 03.09.2001.
Predmet : Ocjena rezultata natječaja za izbor asistenta na Katedri za povijest umjetnosti srednjeg vijeka
Na sjednici Fakultetskog vijeća od
18. lipnja 2001. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za izbor u
suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje povijest umjetnosti, na katedri za umjetnost srednjeg vijeka u Odsjeku za
povijest umjetnosti, pa temeljem
Natječaja objavljenog 28. lipnja 2001. godine a u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima, podnosimo
Vijeću slijedeće
Na natječaj
se prijavio samo jedan kandidat : mr.sc. Dino Milinović iz Zagreba, koji uz
stečeni akademski stupanj magistra znanosti ima i prihvaćen prijedlog
disertacije na našem fakultetu, pa ovo Povjerenstvo s pozitivnim ishodom
zaključuje svoju ulogu u postupku njegova izbora.
Dino
Milinović, rođen 14. X. 1959. u Zagrebu, završio je na Filozofskom fakultetu u
istome gradu 1984. godine studij povijesti umjetnosti i arheologije. Iste
godine u Parizu je upisao poslijediplomske studije i 1989. god. na Sorbonni
obranio doktorsku disertaciju na području “Civilizacija Kasne antike” pod
naslovom : “Prikaz rođenja Kristova u rano-kršćanskoj umjetnosti”. Ta je
diploma ( Doctorat du IIIe cycle ) sveučilišta Paris IV na Zagrebačkom
sveučilištu 1998. god. nostrificirana kao magisterij. Slijedom toga, godine
2001. odobreno mu je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu otvaranje postupka za
doktorat s prijavljenim naslovom Formiranje kršćanskog likovnog izraza na
primjeru nekih prizora iz Kristova života u razdoblju Kasne antike (II. do IV.
stoljeće).
U međuvremenu
je Dino Milinović potvrđivao i produbio svoja stručna i znanstvena zanimanja
sudjelovanjem u nekoliko istraživačkih projekata i na više znanstvenih skupova,
te se uključio i u fakultetsku nastavu predmeta koje je pratio i u koje se upućivao
boraveći u Hrvatskoj i u inozemstvu. Objavio je ukupno 5 znanstvenih radova, od
kojih je rad pod naslovom "Biblija kao izvor kršćanske umjetnosti: prvi prikaz rođenja Krista u
ranokršćanskoj umjetnosti", u Biblija-izvor religija i kultura, Zagreb
1998., str. 159-179., pojedinačnom recenzijom klasificirani kao “izvorni",
uglavnom u zbornicima domaćih ili međunarodnih znanstvenih skupova. Objavljeni
pak stručni radovi tematski su srodni ovima, a svi su problemski bliski
području koje je predmet izučavanja na Katedri za srednjovjekovnu umjetnost na
koju se prijavio za asistenta. Značajno je u njima potvrđena spsobnost
empirijskog istraživanja i znanstvenog zaključivanja, dok pojedinačno znače
proširenje znanja o dotaknutim temama tim zanimljivije što se ranokršćanska
ikonografija u nas malo proučava a pristupnik je boraveći u stranim središtima
bio u prilici steći o tome znatnije upute. Stoga je i dužnost asistenta
obavljao već kod prof.dr. Radoslava Katičića na Hrvatskim studijima, pri
kolegiju “Utjecaj stranih kultura na razvitak hrvatske kulture” 1996 – 1999.
godine. Neposrednije na domaćem terenu bio je član istraživačke ekipe u
projektima prof.dr. Igora Fiskovića 1985.-86. godine pri Institutu za povijest
umjetnosti, te 1988.-1990. pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radeći u tom
smjeru oko održavanja više skupova, iskušao se i kao urednik prigodnih izdanja,
a na više je mjesta izlagao i bez kasnije objavljenih tekstova. Bio je i
pozvani predavač na skupovima šire stručnog profila osobito se zalažući u
pitanjima zaštite i obnove ratom oštećenih spomenika, jer je dio svoje
djelatnosti usmjerio raznim vidovima popularizacije hrvatskog kulturnog
nasljeđa. Postao je članom stručnih udruženja među kojima su i ona prestižna na
međunarodnim razinama.
Istodobno je
Dino Milinović od 1992. do 1999. godine bio stalni zaposlenik državne uprave,
isprva tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCOM u Zagrebu a posljednje na
dužnosti atašea za kulturu na veleposlanstvu u Parizu. U toj je ulozi ostavio
korisnih tragova ne dopustivši da se sa službenim dužnostima ugase njegova
zanimanja za struku kojoj se izravnije vraća putem ovog Natječaja. Budući da
stručni krugovi dobro poznaju većinu Milinovićevih zalaganja i nastupa
zasvjedočenih u dužoj ma koliko isprekidanoj suradnji, ovo Povjerenstvo smatra
da će uspješno obavljati posao asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti.
Posebno naglašavamo da ukupna djelatnost kandidata zadovoljava bitne uvjete
koje mu nameće buduće nastavničko zvanje, a da pristupnik osobno također
udovoljava čl.89. stav.2. Zakona o visokim učilištima jer uz stečeno zvanje
magistra znanosti ima i prihvaćen prijedlog disertacije.
Na temelju podnesenog izvješća molimo Vijeće
da povede daljnji postupak za izbor mr.sc. Dina Milinovića u suradničko zvanje
asistenta za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti.
Povjerenstvo:
dr.sc. Igor Fisković, redoviti profesor
dr.sc. Petar Selem, redoviti profesor
dr.sc. Miljenko Jurković, izvanredni profesor
Odsjek za talijanistiku
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 13. srpnja 2001.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog
fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izbor Nele Jurko, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje
mlađeg asistenta u Odsjeku za talijanistiku
Na temelju članka 46. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine, br. 59/96.) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 18. lipnja 2001. godine
imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Nele Jurko, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za talijanistiku. Stručno povjerenstvo podnosi Vijeću sljedeće
I z v j e š ć e
Nela Jurko rođena je 19. siječnja 1971. u Splitu gdje je i maturirala 1989. godine na jezičnoj gimnaziji "Natko Nodilo". Akademske godine 1989/90. upisala je studij talijanskog i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je u prosincu 1996. godine obranivši s izvrsnom ocjenom diplomski rad iz suvremene talijanske književnosti. Uz engleski i talijanski, aktivno se služi i španjolskim jezikom. Tijekom studija boravila je u Italiji i Engleskoj i pohađala tečajeve za usavršavanje znanja jezika i kulture navedenih zemalja. Kao stipendist, na preporuku Odsjeka za talijanistiku, 1993. godine boravila je u Recanatiju gdje je sudjelovala u radu seminara "Giacomo Leopardi".
Već i prije diplomiranja, od 1993. godine, na preporuku Odsjeka, radi kao nastavnik engleskog i talijanskog jezika na OŠ Antuna Gustava Matoša u Zagrebu gdje nastavlja radom i nakon diplome sve do 2001. godine.
U školskoj godini 1993/94. zamjenjivala je honorarno prof. Branku Biffel na konverzacijskom tečaju talijanskog jezika u Školi za strane jezike "SOVA", Varšavska 14.
02. lipnja 1999. položila je stručni ispit za profesora talijanskog jezika s ocjenom izvrstan.
Iste godine, na prijedlog Odsjeka, Fakultetsko vijeće ju je imenovalo za mentora praktične nastave metodike talijanskog jezika. Kao mentor istakla se ozbiljnim, odgovornim i kreativnim pristupom radu što je pridonijelo praktičnom usavršavanju naših studenata za nastavničko zvanje. Nakon položenog stručnog ispita kao nastavnik talijanskog jezika u osnovnoj školi sudjeluje u dijelu praktičnog istraživanja unutar Projekta ranog učenja talijanskog jezika u prvom i drugom razredu osnovne škole.
Već tijekom studija pokazala je zanimanje za
usavršavanje i proširivanje znanja o jeziku i kulturi. Želja za usavršavanjem
potakla ju je da u zimskom semestru
akademske godine 2000/2001. upiše Poslijediplomski znanstveni studij
lingvistike s užim opredjeljenjem
za talijanistiku.
Od travnja 2001. zaposlena je kao znanstveni novak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti na znanstveno-istraživačkom projektu br. 130708, čiji je voditelj i glavni istraživač dr. sc. Mate Zorić, prof. emeritus.
Nakon odslušanog 1. semestra Poslijediplomskog studija pristupila je svim ispitima. Postigla je izvrstan uspjeh iz kolegija: Lingvistika i filologija i Sociolingvistika.
07. srpnja 2001. pristupila je ispitima: Fonetika/Fonologija/Generativna fonologija, ali zbog kratkog vremena konačni rezultati tih ispita nisu još poznati.
Na prijedlog Odsjeka za talijanistiku i sudjelovanja u natječaju odobren joj je studijski boravak u Udinama od 03. do 07. rujna 2001. gdje će sudjelovati u radu seminara iz fonetike, fonologije i morfologije.
Premda je rad Nele Jurko na Odsjeku za
talijanistiku započeo tek 03. travnja 2001. njezino dosadašnje zalaganje u radu
Odsjeka, ozbiljnost kojom je pristupila obavezama u Poslijediplomskom studiju kao
i suradnja s članovima Katedre za jezik a posebno s dr. sc. Nives
Sironić-Bonefačić dokazuju da se radi o perspektivnoj kandidatkinji za koju
vjerujemo da će se razviti u ozbiljnog i kreativnog istraživača. Upravo zato
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta predlažemo da Nelu Jurko izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez
javnog natječaja) u Odsjeku za
talijanistiku.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.
2. dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.
3. dr.
sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.
Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
Prof. dr. sc. Antun Kliment
Prof. dr. sc. Ivo Maroević
Fakultetskom vijeću
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Predmet: Izvještaj
stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno
zvanje prof. dr. sc. Vlatka Čerića
Prema odluci Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, donesenoj na sjednici od 23. travnja 2001. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora za studijske discipline «Simulacijsko modeliranje» i «Ekspertni sustavi» prema raspisanom javnom natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 13. ožujka 2001. godine javio se jedan kandidat, redovni profesor dr. sc. Vlatko Čerić iz Zagreba.
Stručno povjerenstvo je proučilo primljenu dokumentaciju, te podnosi Naslovu sljedeći
Dr. Vlatko Čerić rođen je 14. srpnja 1945. godine u Zagrebu.
Završio je studij fizike i diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1969. godine. Na istom fakultetu završio je poslijediplomski studij fizike čvrstog stanja i obranio magisterij 1972. godine. Doktorat organizacijskih znanosti obranio je na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu 1985. godine s disertacijom «Model diskretne simulacije sistema za preraspodjelu pošiljki».
U znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor izabran je 1990. godine, u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik 1994. godine, a u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor 1996. godine.
Od 1969-1974. godine radio je kao asistent na Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu. Od 1974-1979. godine radi kao sistem analitičar u poduzeću Industroprojekt, Zagreb, na primjeni informatike, operacijskog istraživanja i numeričke matematike u građevinarstvu i arhitekturi. Od 1979-1989. godine radio je u Sveučilišnom računskom centru Zagreb na znanstveno-istraživačkim i stručnim projektima te kao predavač na tečajevima. Od 1989. godine radi kao izvanredni a zatim i redovni profesor na Katedri za informatiku Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. Vlatko Čerić ima iza sebe široku i plodnu znanstvenoistraživačku djelatnost, prvih pet godina karijere na području fizike a sljedećih dvadeset i sedam godina na području informatike i to posebno u području simulacijskog modeliranja, sustava potpore odlučivanju, ekspertnih sustava i umjetne inteligencije, pretraživanja Interneta, elektroničkog poslovanja te primjene metoda operacijskog istraživanja i numeričke matematike.
Dr. Vlatko Čerić objavio je 90 znanstvenih i stručnih radova, od čega 77 u području informatike. Također je objavio dvije knjige i više poglavlja u knjigama iz područja informatike.
Održao je velik broj predavanja na međunarodnim konferencijama. Održao je pozvano predavanje na 11th International Conference on Information and Intelligent Systems IIS’2000, Varaždin, 2000.
Vodio je i vodi znanstveno-istraživačke projekte Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske "Inteligentni sustavi za modeliranje podataka i procesa" (1987-90), "Simulacijsko modeliranje dinamičkih sustava pomoću računala" (1991-96) te «Modeliranje i simulacija poslovnih procesa» (1996-).
Recenzent je radova za međunarodne časopise Journal of the Operational Research Society, Journal of Computing and Information Technology, European Journal of Information Systems i Journal of Advanced Transportation, te međunarodne konferencije Information Technology Interfaces, Bled Electronic Commerce Conference i International Conference on Information and Intelligent Systems.
Ostvario je međunarodnu suradnju s Brunel University (University of West London), University of Georgia (SAD), London School of Economics (University of London) te Eötvös Lorand University (Budapest).
Znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost kandidata do posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje analiziralo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Dušan Radošević, dr. sc. Velimir Srića, dr. sc. Ivan Lončar i dr. sc. Velimir Topolovec, koje je predložilo izbor kandidata u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor. Ovo je povjerenstvo ustanovilo:
-
da kandidat ima 7 radova objavljenih u međunarodnim
časopisima, 17 radova u zbornicima međunarodnih skupova, 2 rada u međunarodnim
sveučilišnim izdanjima, 8 znanstvenih radova objavljenih u domaćim časopisima
te jednu objavljenu knjigu, što je više od u to vrijeme traženog minimuma od 18
objavljenih znanstvenih radova od čega više od 3 u međunarodno priznatoj
znanstvenoj publikaciji, ali i više od danas traženog minimuma od 23 objavljena
znanstvena rada od čega 8 u međunarodno priznatoj znanstvenoj publikaciji,
-
da je održao 56 priopćenja na znanstvenim
skupovima, od čega 17 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima,
- da ima izvedene znanstvene i stručne projekte koji značajno utječu na razvoj znanstvenog područja,
- da je unaprijedio nastavni proces izradom nastavnog programa jednog dodiplomskog i dva poslijediplomska kolegija, te potpunim inoviranjem jednog dodiplomskog kolegija,
-
da je autor sveučilišnog udžbenika
«Simulacijsko modeliranje» koji je 1994. godine dobio nagradu «J. J.
Strossmayer»,
- da je bio voditelj dvaju znanstveno-istraživačkih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske,
Na kraju svog izvještaja povjerenstvo je zaključilo «da se radi o vrlo uspješnom i plodnom znanstvenom djelatniku koji daje znatan znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti».
Ovo Povjerenstvo se slaže s tim mišljenjem i ocjenom.
Budući da se radi o reizboru u isto zvanje detaljnije ćemo se osvrnuti na radove objavljene nakon zadnjeg reizbora.
Kao što je vidljivo iz popisa radova (u prilogu) nakon posljednjeg izbora u zvanje dr. Vlatko Čerić objavio je devet znanstvenih radova, dva stručna rada i jednu knjigu.
Od devet objavljenih znanstvenih radova nakon posljednjeg izbora u zvanje tri rada su objavljena u međunarodnim časopisima a ostalih šest u zbornicima radova međunarodnih skupova. U prilogu je dan prikaz šest odabranih znanstvenih radova kandidata objavljenih nakon zadnjeg izbora.
Dr. Vlatko Čerić je veoma plodan znanstvenik koji je dao značajan znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti, i to posebno u području simulacijskog modeliranja, sustava potpore odlučivanju, ekspertnih sustava i umjetne inteligencije, a u posljednjih nekoliko godina jedan je od prvih znanstvenika u našoj zemlji koji je počeo sustavno proučavati problematiku pretraživanja Interneta, elektroničkog poslovanja i ekonomije znanja.
Dr. Vlatko Čerić je objavio niz radova u međunarodnim časopisima, aktivno sudjeluje na međunarodnim skupovima, učestvuje u međunarodnoj suradnji te recenzira znanstvene radove za više međunarodnih časopisa i skupova. Osim toga, već petnaestak godina vodi znanstvenoistraživačke projekte te usmjerava mlade naraštaje znanstvenika.
Dr. Vlatko Čerić bio je šk. god. 1970/71. asistent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu na kolegiju «Praktikum iz opće fizike».
Od 1979-1989. godine predavao je na Sveučilišnom računskom centru u Zagrebu na tečajevima «Simulacijski jezik GPSS», «Jezik PL/I» te «Matematički paket MATH-PACK».
Na dodiplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je nastavnik od šk. god. 1989/90., predaje kolegije «Simulacijsko modeliranje» i «Ekspertni sustavi», za koje je i nositelj, te kolegij «Informatika».
Dr. Vlatko Čerić je u potpunosti obnovio dodiplomski kolegij «Simulacijsko modeliranje» te uveo novi dodiplomski kolegij «Umjetna inteligencija» (od šk. god. 1994/95 «Ekspertni sustavi»). Za oba ova kolegija osmislio je i razradio nastavni program te uveo obavezni timski rad studenata na izradi projekata poslovnih sustava korištenjem profesionalnih softverskih alata.
Dr. Vlatko Čerić je također uveo nove poslijediplomske kolegije «Sustavi potpore odlučivanju», «Simulacija», «Internet i elektroničko poslovanje», «Internetska tehnologija» i «Upravljanje proizvodnjom i uslugama» te osmislio i razradio nastavne programe za njih.
Predaje na više znanstvenih poslijediplomskih studija Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: na poslijediplomskom studiju Informatički menadžment predaje i nositelj je kolegija «Sustavi potpore odlučivanju» i «Internetska tehnologija», na međunarodnom poslije-diplomskom studiju Poslovno upravljanje (MBA) i poslijediplomskom studiju Organizacija i management predaje i nositelj je kolegija "Upravljanje proizvodnjom i uslugama" te «Internet i elektroničko poslovanje», dok na poslijediplomskom studiju Operacijska istraživanja predaje i nositelj je kolegija «Simulacija».
Na međunarodnom jednosemestralnom studijskom programu poslovnog upravljanja (za inženjere) na Fakultetu elektrontehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu predaje i nositelj je kolegija «Upravljanje proizvodnjom i uslugama».
Na poslijediplomskom studiju na Terry College of Business, University of Georgia, SAD, bio je šk. god. 1994/95. gost predavač na kolegijima “Simulation” i “Graphical Modeling in Discrete Event Simulation”. Za kolegij “Graphical Modeling in Discrete Event Simulation” osmislio je i razradio nastavni program.
Bio je mentor dvoje doktoranada, četiriju magistranada i 12 diplomanada. Trenutačno vodi jedan doktorat i tri magisterija.
Sudjelovao je u velikom broju povjerenstava za ocjenu i obranu magistarskih i doktorskih disertacija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu te Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.
Vodio je jedno 6-mjesečno međunarodno poslijedoktorsko istraživanje za dr. Laszla Lakatosa s Eötvös Lorand University, Budapest.
Držao je predavanja po pozivu na nizu europskih i američkih sveučilišta i instituta kao što su London School of Economics, Lancaster University, Liverpool John Moores University, Sheffield Hallam University, Operational Research Society (London), Technische Universität Wien, Bundeswehr Universität Munich, Institut Jožef Stefan (Ljubljana), IMACS Hungary (International Association for Mathematics and Computers in Simulation) Budapest, European Business Management School(Swansea), International Institute for Applied Systems Analysis (IIASA) Laxenburg (Austrija), State University of New York, University of Kentucky i North Carolina State University.
Također je držao predavanja po pozivu na više fakulteta u Hrvatskoj kao što su Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu te Hrvatsko društvo matematičara.
Dr. Vlatko Čerić objavio je knjigu «Simulacijsko modeliranje» (Školska knjiga, Zagreb, 1993) koja je udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, te je jedan od urednika i autor deset poglavlja knjige «Poslovno računarstvo» (Znak, Zagreb, 1998).
Također je objavio interne skripte «Ekspertni sustavi» i «Inteligentni sustavi potpore odlučivanju» na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. Vlatko Čerić intenzivno učestvuje u nastavnoj djelatnosti, te je nositelj i izvođač većeg broja kolegija na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Za većinu tih kolegija je osmislio i razradio nastavne programe, te je objavio dvije knjige i dvije interne skripte (na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu). Bio je mentor većem broju doktoranada, magistranada i dipomanada te voditelj međunarodnog poslijedoktorskog istraživanja. Držao je niz pozvanih predavanja na europskim, američkim i hrvatskim sveučilištima.
Dr. Vlatko Čerić je školovao velik broj stručnjaka te dao značajan doprinos unapređenju i modernizaciji nastavne djelatnosti u području informacijskih znanosti.
Dr. Vlatko Čerić je primjenjivao informacijsku tehnologiju za rješavanje velikog broja raznovrsnih problema kao što su modeliranje i simulacija poštanskih centara, aerodroma, transportnih sustava u bolnicama i skladištima, sustava za preradu otpada te računarskih sustava, proračuni i projektiranje kanalizacijske mreže, reduciranje pogrešaka mjerenja u mrežama, oblikovanje, proračun i automatizirano crtanje cesta i cestovnih mreža, razvoj softvera i algoritama za upravljanje projektima, razvoj softvera za prognoziranje u građevinarstvu, numeričko rješavanje problema konsolidacije uslojenog i anizotropnog tla pod opterećenjem, optimiranje korištenja zemljišta oko gradskih obilaznica, modeliranje prometnih mreža te razvoj softvera za pripremu i obradu kolokvija.
Vodio je i sudjelovao u velikom broju stručnih projekata kao što su:
- Međunarodni natječaj za konsolidaciju kosog tornja u Pisi
- Planiranje i prognoza za izgradnju nove RTV zgrade u Zagebu
- Planiranje i upravljanje izgradnjom koksare Bakar
- Planiranje i upravljanje izgradnjom Nuklearne elektrane Krško
- Oblikovanje Naftnog terminala Omišalj
- Dugoročno planiranje razvoja prometa u Republici Hrvatskoj do godine 2000.
- Simulacija putničkog terminala zračne luke Zagreb
- Simulacija proširenja kliničkog centra Koševo u Sarajevu
- Simulacija internog transporta u Sveučilišnoj bolnici Zagreb
- Simulacija transporta NATO trupa preko Hrvatske u Bosnu
- Reinženjerstvo poslovnica Zagrebačke banke
Također je bio voditelj dvaju informatičkih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije:
- Razvoja Web portala “Informacijski centar poslovne ekonomije” (1997-1998)
- Razvoja Web portala “Obrazovni portal za elektroničko poslovanje” (2000-)
Dr. Vlatko Čerić je izuzetno aktivan i u drugim stručnim i društvenim aktivnostima, pa je tako bio:
- Član Republičkog odbora za nastavu informatike u srednjim školama (1991-92).
- Član Radne grupe Sveučilišta u Zagrebu za pregovore o IBM Academic Initiative (1992.).
-
Član
(1996-) i predsjednik (1999-) Matičnog povjerenstva Rektorskog zbora visokih
učilišta Republike Hrvatske za polje informacijskih znanosti.
-
Član
(1997-) i predsjednik (1998-2001)
skupine za ocjenu projekata iz područja informacijskih znanosti
Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
- Pročelnik Katedre za informatiku Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2000-).
- Član Upravnog vijeća Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet (2000-).
- Član radnog tima programskog zadatka Informacijska i komunikacijska tehnologija vladinog projekta Strategije razvitka Republike Hrvatske “Hrvatska u 21. stoljeću” (2000-2001).
- Član Savjeta za internetizaciju (2001-).
Dr. Vlatko Čerić je 1994. godine dobio nagradu “J. J. Strossmayer” Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za knjigu Simulacijsko modeliranje (Školska knjiga, Zagreb, 1993).
Tijekom dodiplomskog i poslijediplomskog studija dobio je nekoliko stipendija i jednu nagradu:
- Stipendija za dodiplomski studij Instituta za fiziku Sveučilišta u Zagrebu (1965-69)
- Stipendija za poslijediplomski studij Naučnog fonda SRH-SFRJ (1969-72)
- Prvomajska nagrada za najbolji studentski rad Sveučilišta u Zagrebu (1969)
- Također je dobio nekoliko istraživačkih stipendija:
- DAAD stipendija njemačke vlade - Bundeswehr Universität Munich (1996)
- Fulbright stipendija američke vlade (9 mjeseci u 1994/95) - University of Georgia
- Istraživačke stipendije Komisije Europske zajednice Research Fellowship for Cooperation in Science and Technology with Central and Eastern European Countries (1992 i 1993)
- Stipendije Britanskog savjeta Academic Links and Interchange Sheme ALIS (1987-89)
Dr. Vlatko Čerić je suosnivač i prvi predsjednik Hrvatskog društva za simulacijsko modeliranje (1992-94), član Hrvatskog društva za operacijska istraživanja te član međunarodnih društava ACM i INFORMS.
Dr. Vlatko Čerić je veoma aktivan u uređivanju međunarodnih časopisa i vođenju međunarodnih konferencija.
Tako je u uređivanju časopisa radio kao:
- Glavni urednik međunarodnog časopisa Journal of Computing and Information Technology (1996-98), te urednik istog časopisa (1993-95).
- Član uredništva međunarodnog časopisa European Journal of Information Systems (1991-93).
- Član uredništva međunarodnog časopisa EUROSIM – Simulation News Europe (1997-98).
- Bio je i gost urednik međunarodnog časopisa Mathematics and Computers in Simulation Vol. 44, No. 3 (1997).
Učestvovao je i učestvuje u vođenju većeg broja međunarodnih konferencija kao:
- Predsjednik Međunarodnog programskog odbora međunarodne konferencije Information Technology Interfaces, Pula (1992-1994), te dugogodišnji član tog odbora i urednik Zbornika radova.
- Član međunarodnog Programskog odbora međunarodnih konferencija European Simulation Meeting (1990 i 1995), EUROSIM Simulation Congress (1995), European Conference on Information Systems (1995-1998), Bled Electronic Commerce Conference (1999-) te International Conference on Information and Intelligent Systems (2000-).
Također je bio predsjedavajući sekcija na nizu međunarodnih skupova.
Dr. Vlatko Čerić tijekom dugog niza godina pokazuje veliku aktivnost u rješavanju složenih problema pomoću informatičkih metoda i tehnika. Vodio je i sudjelovao u velikom broju raznovrsnih stručnih projekata, vodio je dva informatička projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, bio je aktivan član niza stručnih tijela Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Rektorskog zbora visokih učilišta Republike, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Vlade Republike Hrvatske, dobio je više međunarodnih i domaćih istraživačkih stipendija te je uređivao međunarodne časopise i vodio međunarodne konferencije. Također je objavio preko četrdeset stručnih radova u domaćim časopisima i zbornicima skupova.
Dr. Vlatko Čerić je svojim stručnim znanjem i dugogodišnjim angažmanom dao velik doprinos u širokom spektru stručnih djelatnosti u području informacijskih znanosti.
Analizom cjelokupnog znanstvenog, nastavnog i stručnog rada stručno povjerenstvo je zaključilo da prof. dr. sc. Vlatko Čerić ispunjava sve propisane uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor prema natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, i to:
I Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za
društvene znanosti
(Narodne novine broj 38/1997.) za
ponovni izbor u isto zvanje
Kandidat ima 9 znanstvenih radova objavljenih poslije zadnjeg izbora u zvanje, od čega su svih 9 objavljeni u međunarodnim časopisima i zbornicima radova međunarodnih skupova s međunarodnom recenzijom (popis znanstvenih radova kandidata objavljenih poslije zadnjeg izbora u zvanje naveden je u prilogu).
Time premašuje minimalno propisani broj od bar 5 objavljenih znanstvenih radova poslije zadnjeg izbora, od čega bar jedan treba biti objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.
Kandidat zadovoljava obavezan uvjet:
- održao je 64 priopćenja na znanstvenim skupovima (tj. više od 5 propisanih), od čega 23 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima (tj. više od 3 propisana)
Kandidat također zadovoljava više od tri od sljedećih uvjeta:
- samostalno je izradio udžbenik Sveučilišta u Zagrebu «Simulacijsko modeliranje» (Školska knjiga, 1993), te sudjelovao u izradi knjige «Poslovno računarstvo» (Znak, Zagreb, 1998) kao jedan od urednika i autor deset poglavlja knjige;
- unaprijedio je nastavni proces izradom nastavnog programa dvaju dodiplomskih i pet poslijediplomskih kolegija;
- pod njegovim mentorstvom su dva izradila doktorat i postigla akademski stupanj doktora znanosti, a četiri su izradila magisterij i postigla akademski stupanj magistra znanosti (što je više od ukupno dva doktorata ili magisterija);
- pod njegovim mentorstvom je izrađeno 12 diplomskih radova (što je više od osam propisanih);
- bio je voditelj tri znanstvenoistraživačka projekta;
- bio je predsjednik Programskog odbora međunarodne konferencije.
Kandidat zadovoljava sve postavljene uvjete:
- ima akademski stupanj doktora znanosti;
- ima pet godina znanstveno-istraživačkog rada u znanstvenom zvanju redovnog profesora (tj. više od tri propisane godine);
- objavio je 10 znanstvenih radova u međunarodnim časopisima te 23 rada u zbornicima međunarodnih skupova koji su značajno utjecali na razvoj informacijske znanosti;
- vodio je tri znanstveno-istraživačka projekta;
- nakon prethodnog izbora u zvanje objavio je novih 9 radova u međunarodnim časopisima i zbornicima međunarodnih skupova, dva stručna rada i jednu knjigu.
Kandidat zadovoljava postavljeni uvjet:
- ima 12 godina rada na visokom učilištu (tj. više od šest propisanih godina);
Na temelju utvrđenih činjenica povjerenstvo zaključuje da prof. dr. sc. Vlatko Čerić ispunjava sve uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor prema natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Stoga stručno povjerenstvo predlaže Naslovu da se prof. dr. sc. Vlatko Čerić ponovno izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, za studijske discipline «Simulacijsko modeliranje» i «Ekspertni sustavi» na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 07.06.2001.
Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
Prof. dr. sc. Antun Kliment
Prof. dr. sc. Ivo Maroević
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet "Psihologija odgoja i obrazovanja" na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Na molbu Filozofskog fakulteta u Zadru Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 17. svibnja 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) za predmet "Psihologija odgoja i obrazovanja"
Na natječaj objkavljen u Vjesniku 16.veljače 2001. javila se Lozena Ivanov i stručno povjerenstvo podnosi ovo
Izvješće
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je pristupnica Lozena Ivanov rođena 1967. godine u Zadru, diplomirala psihologiju kao jednopredmetni studij na Filozofskom fakultetu u Zadru 1992. godine. Poslijediplomski znanstveni studij psihologije upisala je 1988. godine. Do danas je ispunila sve studijske obveze, položila ispite i obranila nacrt istraživanja pod naslovom "Značenje opće, akademske i socijalne samoefikasnosti te socijalne podrške u prilagodbi studiju".
Nakon diplomiranja pristupnica je od 1992. godine radila kao stručni suradnik u Zavodu za zapošljavanje u Zadru, kao psiholog u postrojbama Ministarstva obrane te kao psiholog Novačke komisije pri Ministarstvu obrane.
Nastavna
djelatnost:
Pristupnica od 1996. godine radi na Filozofskom fakultetu u Zadru na Odsjeku za psihologiju u zvanju predavača za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja. Ovime dokazuje svoju sklonost prema nastavnom radu.
Znanstveni i
stručni radovi
Lozena Ivanov je u koautorstvu objavila tri znanstvena, jedan stručni i jedan pregledni rad.Svi radovi objavljeni su nakon 1998.godine.
Tri objavljena rada bave se samoefikasnošću i njezinim odnosom s drugim varijablama. Rad Samoefikasnost - pregled teorije govori o ovom konstruktu u okviru socijalno-kognitivne teorije ličnosti. U radu su prikazani načini ispitivanja samoefikasnosti te strukture skala kojima se ona ispituje. U radu Relacije usamljenosti i samoefikasnosti s nekim osobnim varijablama pokazano je da na studentskom uzorku postoji negativna povezanost između opće samoefikasnosti i usamljenosti, kao i samoefikasnosti i pesimizma, dok je usamljenost pozitivno povezana s pesimizmom i perfekcionizmom.
U stručnom radu Samoefikasnost i perfekcionizam kod studenata provjeravane su metrijske karakteristike skala pri čemu se pokazalo da su skale za oba ispitivana konstrukta jednodimenzionalne.
Rad Vjerovanja u (ne)pravedan svijet i centralnost pravde ispituje odnos vjerovanja u pravedan svijet s mjerama osjećaja koherentnosti, optimizma i pesimizma. Rezultati na studentskoj populaciji pokazuju pozitivnu vezu s osjećajem koherentnosti i optimizmom, a negativnu s pesimizmom. Centralnost pravde nije povezna s ostalim ispitivanim varijablama.
Rad Usporedba djece i adolescenata s obzirom na lokalizaciju kvalitete prikazanih objekata ispituje razvoj metakognitivnih vještina. Stariji ispitanici, adolescenti, osjete lokaliziraju u senzornim organima ("subjektivno"), a djeca u objektivnom prostoru. U radu su uspoređeni dobiveni rezultati s rezultatima britanskih ispitanika i pokazano je da hrvatski ispitanici (djeca od šest i devet godina) daju više "subjektivnih" procjena.
Osim pet objavljenih radova pristupnica ima u tisku znanstveni rad Predikcija zadovoljstva životom kod tri različite dobne skupine.
Stručna djelatnost
Pristupnica sudjeluje u radu Savjetovališta za psihosocijalnu pomoć stradalnicima domovinskog rata u Zadru. Vodi radionice za djecu predškolskog i školskog uzrasta u kojima se kroz usvajanje socijalnih i komunikacijskih vještina, nenasilnog rješavanja sukoba te efikasnih tehnika učenja, pokušava prevenirati dječje teškoće.
Lozena Ivanov bavila se i stručnim usavršavanjem te je završila pripremni i dva stupnja edukacije iz kognitivno-bihevioralne terapije.
Sudjelovala je na više znanstvenih i stručnih skupova na kojima je izlagala rezultate svojih istraživanja.
Pristupnica je od 1997. godine do danas dopredsjednica Društva psihologa- Zadar.
Iz navedenog vidljivo je da Lozena Ivanov udovoljava propisanim uvjetima Zakona o visokim učilištima (čl. 80, stavak 2 ) i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti polje psihologije za predmet
"Psihologija odgoja i obrazovanja".
U Zagrebu, 25. lipnja 2001. Stručno povjerenstvo:
dr.sc.Vesna Vlahović-Štetić, doc.
dr.sc. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.
Lučićeva 3, Zagreb
Zagreb, 26. 6. 2001.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 21.3.2001. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru. Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 29. siječnja, 2001. javila se dr.sc. Mira Klarin, sada u zvanju višeg predavača naVisokoj učiteljskoj školi u Zadru. Stručno povjerenstvo razmotrilo je njezinu molbu i priloženu dokumentaciju i podnosi Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Dr.sc. Mira Klarin rođena je 1963. godine u Zadru, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Psihologiju, koju je studirala na Filozofskom fakultetu u Zadru, diplomirala je 1987. godine. Od 1987. do 1993. godine radila je na više srednjih škola u Zadru kao profesor psihologije i školski psiholog (medicinskoj, obrtničkoj, ekonomskoj). Nakon višegodišnjeg dopunskog rada, 1993. godine primljena je u stalni radni odnos na Filozofskom fakultetu u Zadru na Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj (današnjoj Visokoj učiteljskoj školi) u zvanje predavača. U istoj je ustanovi izabrana u zvanje višeg predavača za predmet Razvojna psihologija u veljači 2000 g. Danas je pročelnica Zavoda za predškolski odgoj.
Uz rad u Odsjeku za predškolski odgoj u
Visokoj učiteljskoj školi u Zadru, pristupnica predaje Psihologiju učenja i
nastave na Visokoj teološko-katehetskoj
školi u Zadru. Član je Hrvatskog psihološkog društva.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predloženica je pohađala poslijediplomski studij iz psihologije, te je 1998. stekla diplomu magistra znanosti obranom magistarskog rada na temu “Utjecaj rada u malim grupama na usvajanje znanja, stavove i neke aspekte samopoimanja”. Kao posebnu kvalitetu radnje možemo istaknuti eksperimentalni istraživački nacrt. U prosincu 2000. obranila je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu disertaciju pod naslovom “Odnosi s vršnjacima kao prediktori različitih aspekata prilagodbe u školi”. Radnja je smještena u područje razvojne psihologije, a usmjerena je na ispitivanje doprinosa dva ključna socijalizacijska činitelja, roditelja i vršnjaka, psihosocijalnoj prilagodbi u srednjem djetinjstvu i ranoj adolescenciji. Ishodišni model koji povezuje ta dva sklopa varijabli je Sullivanov (1953.) interaktivni model psihosocijalne prilagodbe u kojem je naglašena razvojna dinamika doprinosa tih činitelja psihosocijalnoj prilagodbi u pojedinim fazama djetinjstva.
Iz uvida u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je pristupnica do sada samostalno ili u koautorstvu objavila 12 radova, od čega 4 znanstvena i 8 stručnih. Dva rada objavljena su u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom. Usto je u popisu radova navela i priložila 3 istraživačka rada koji se nalaze u pripremi za tisak. Tematski se objavljeni radovi mogu svrstati u dvije šire skupine: radovi koji se bave pitanjima učenja i poučavanja, te radovi koji se bave socijalnim odnosima i komunikacijskim vještinama.
U kategoriji radova koji se bave pitanjima učenja i poučavanja valja istaknuti istraživačke radove pod naslovom “Znanje i kompetentnost u funkciji metode poučavanja” (1988.) i “Utjecaj podučavanja u malim kooperativnim skupinama na usvajanje znanja i zadovoljstvo studenata” (1998.), u kojima uspoređuje efekte interaktivnog i tradicionalnog (frontalnog) pristupa u poučavanju na emocionalne i kognitivne osobine studenata. Usto u ovoj skupini valja istaći pregledne radove kao što su “Metode poučavanja kao sastavni dio edukacije budućih učitelja”(1999.), “Neke spoznaje o pojavi nadarenosti”(1991.), “Prikaz teorija učenja s naglaskom na primjenu u nastavi” (1996.) “Neke spoznaje o pojavi nadarenosti”(1991.). Ovi radovi pokazuju autoričino kontinuirano zanimanje za ispitivanje pojedinih fenomena u području učenja i poučavanja, dobro teorijsko poznavanje kognitivnih teorija učenja i suvremenih pristupa poučavanju te dobru metodološku osposobljenost da empirijski provjerava pojedine modele i pristupe poučavanju.
U drugu skupinu radova ulaze radovi koji ispituju socijalne odnose u različitim skupinama ispitanika: obitelji, terapijsko-edukacijskim skupinama, razrednoj zajednici te među vršnjacima, zatim radovi koji se bave komunikacijskim fenomenima, te radovi kojima se provjeravaju neki socijalno-emocionalni konstrukti.
Kao najznačajnije valja istaknuti radove koji su istraživačkog karaktera:” Dimenzije roditeljstva kao prediktori agresivnom i asertivnom ponašanju djece školske dobi” (2000.), “Procjena stupnja masmedijske hrvatske demokracije” (1998), “Emaptija i prosocijalno ponašanje kod djece predškolski dobi”(1998.), “Utjecaj odnosa s vršnjacima na prilagodbu djece predškolske dob “ (1998.), Endlerova skala anksioznosti –još jedna provjera” (1997.), te “Neke osobine ličnosti i stavovi liječnika, polaznika Balintovih skupina” (1987.). U ovim je radovima autorica pokazala zanimanje za ključne teme iz psihologije ličnosti i socijalne psihologije, a s druge strane radovi imaju i razvojnu dimenziju jer se bave ispitivanjem odnosa među psihosocijalnim varijablama u različitim dobnim skupinama. U ovo područje ulaze i vrlo zanimljivi noviji radovi koji su nažalost tek u pripremi za tisak.
Usto valja napomenuti da je autorica sudjelovala sa svojim izlaganjima na desetak domaćih i međunarodnih stručnih skupova, te da je recenzirala više knjiga i radova.
Nastavni rad
Od samog početka svoje profesionalne
karijere pristupnica je aktivno sudjelovala u nastavi, najprije na srednjoškolskoj,
a potom i na visokoškolskoj razini. Uz izvođenje nastave iz kolegija Razvojna
psihologija na matičnoj ustanovi, isti
kolegij drži i na Mostarskom sveučilištu . Usto predaje i Psihologiju učenja i nastave na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, a sudjelovala je i
u doškolovanju učitelja i u izvanrednom studiju za odgajatelje. Uvela je i vodi na dodiplomskoj nastavi novi
kolegij - Interdisciplinarni seminar.
Sudjelovala je i kao član tima u izradi
novih programa četverogodišnjeg stručnog studija za učitelje i trogodišnjeg
stručnog studija za odgajatelje.
Mentor je pri izradi više diplomskih radnji
iz područja edukacijske i razvojne psihologije studenata Razredne nastave i
Predškolskog odgoja.
Ocjena
i prijedlog
Stručno povjerenstvo smatra da je dr.sc.
Mira Klarin u svojoj dosadašnjoj znanstvenoj i stručnoj djelatnosti pokazala
istraživačku zrelost i jasno profiliran interes za područja koja su usko
povezana s njezinom nastavnom djelatnošću na Visokoj učiteljskoj školi.
Vrednujući njezin cjelokupan znanstveni, nastavni i stručni rad pod vidom
zahtjeva koje Zakon o visokim
učilištima (članak 80, stavak 3) postavlja za nastavno zvanje profesora visoke
škole, ustanovili smo da predloženica udovoljava svim navedenim uvjetima.
Pristupnica ima doktorat znanosti, sudjelovala je u istraživačkom radu,
objavila je dovoljan broj znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala je u međunarodnim i domaćim znanstvenim i
stručnim skupovima , svojim je
djelovanjem doprinijela razvoju nastavnog područja kojim se bavi, te ima dugogodišnje nastavno iskustvo.
Na
temelju iznijetih činjenica stručno povjerenstvo daje mišljenje da predloženica ispunjava sve
uvjete za izbor u zvanje profesora visoke
škole za znanstveno područje
društvenih znanosti (psihologija) za predmet Razvojna psihologija na Visokoj
učiteljskoj školi u Zadru.
Zagreb, 26.6.2001.
Stručno povjerenstvo
dr.sc.
Vlasta Vizek Vidović, red.prof.
dr.sc.
Goranka Lugomer Armano, izv.prof.
dr.sc.
Katica Lacković-Grgin, red.prof.
FILOZOFSKI
FAKULTET ZAGREB
Odsjek
za psihologiju
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Vere Ćubele za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Socijalna psihologija na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. siječnja 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Vere Ćubele za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Socijalna psihologija na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Filozofski fakultet Zadar
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
U Zagrebu, 15. srpnja 2001.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Predmet: Dr. sc. RENATO MATIĆ
izbor u suradničko zvanje
višeg asistenta
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici 18. lipnja 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mšljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. sc. RENATA MATIĆA za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete "Sociologija - opći dio" i "Sociopatologija" na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću
I Z V J E Š Ć E
Visoka policijska škola u Zagrebu uputila je Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja ispunjava li dr. sc. Renato Matić uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija za predmete "Sociologija - opći dio" i "Sociopatologija". Na Natječaj (Vjesnik 25. svibnja 2001.) javio se samo jedan pristupnik - dr. sc. Renato Matić. Prijavi na "Natječaj" priložio je: 1. životopis, 2. domovnicu, 3. izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i sturčnoj djelatnosti i 4. potvrdnicu o obranjenom doktorskom radu.
1. Curriculum vitae
Dr. sc. Renato Matić rođen je u Vinkovcima 1963. godine. Srednju (pedagošku) školu završio je u Vukovaru 1981. godine. a 1988. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je sociologiju. Na istom Fakultetu završio je poslijediplomski studij "Socijalna ekologija" i magistrirao 1994. godine ("Normativni okvir zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj") a 5. veljače 2001. godine obranio doktorski rad ("Neke vrijednosne odrednice devijantnog ponašanja u hrvatskom društvu").
Od 1994. godine zaposlen je na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Godine 1999. izabran je u suradničko zvanje asistenta.
Član je Hrvatskog sociološkog društva.
2. Znanstveni i stručni rad
Dr. sc. Renato Matić priložio je kratko izvješće o svojoj dosadašnjoj znanstvenoj, stručnoj i nastavnoj aktivnosti. Objavljivao je u časopisima "Društvena istraživanja" i "Revija za sociologiju", zbornicima sa znanstvenih skupova, te specifične elaborate i studije.
U doktorskom radu "Neke vrijednosne odrednice devijantnog ponašanja u hrvatskom društvu" provjerava tezu da je devijantno (društveno neprihvatljivo i disfunkcionalno) ponašanje povezano s nedostatkom altruističnih i isticanjem egoističnih ciljeva na individualnoj i societalnoj razini djelovanja. Ovu tezu provjeravao je komparativnom analizom rezultata dvaju empirijskih istraživanja - opće populacije (N=1300) i osuđenih osoba na izdržavanju kazne (N=200).
U radu "Novovjekovna znanost i tehnička racionalnost kao instrument gospodstva nad prirodom" (Društvena istraživanja, 6(1):89-101, 1997) pokazuje kako novovjeka paradigma oblikuje vladajuća društvena i osobna mjerila. U njoj se polazi od vjere u znanstvenu metodu kao jedini ispravan pristup znanju, težnji ka neograničenom materijalnom napretku koji se ostvaruje stalnim gospodarskim rastom, te osporavanjem prirodnog za potrebe tehničkog sustava. Tehnički sustav je stvoren na instrumentalnim racionalnim načelima i sve više djeluje autonomno. Konstruktivistička logika, koju mu je čovjek ugradio, djeluje toliko uzorito da postaje čovjeku poželjan obrazac djelovanja.
U članaku "Socijalna odgovornost - temelj slobodnog djelovanja" (Znanost i društvene promjene. Zbornik, 2000:107-119) pokazuje kako sloboda djelovanja i odlučivanja uključuje promišljanje osobnih odluka i postupaka, svijest o svojoj ulozi i prihvaćanje odgovornosti za izbor i posljedice djelovanja. Zato je nužno djelovati na načelima koja oblikuju socijalnu odgovornost (načelo pravednosti, solidarnosti, tolarancije).
Stručni rad mr. sc. Matića bio je usmjeren na različite elaborate i analize, izradbu modela analize sadržaja koji bi (tijekom domovinskog rata) poslužio za analizu medijske propagande. U tom pogledu sudjelovao je u izradbi više studija i elaborata za potrebe IPDI-ja. Primjerice, elaborat "Rezultati pilot analize sadržaja "Politike" i okvirna eksploracija drugih izdanja (IPDI, 1992) u kojemu se pokazuje kako je svaki budući korak u agresiji na Hrvatsku bio pripreman u tisku; "Analiza članaka o nuklearnom otpadu 1990-1992" (1992); "Ciljevi urbane preobrazbe Zagreba" (1993) itd. Zanimljivi su i njegovi radovi koji se odnose na populaciju djelatnika MUPa ("Materijalna i altruistička usmjerenost (usporedba rezultata na populaciji hrvatskih građaba i djalatnika u MUP-u)" 1999., "Profesionalna i ideološka motivacija u policiji", 2001.).
Objavio je i nekoliko prikaza i informacija u časopisima.
U dosadašnjoj aktivnosti pristupnik je sudjelovao u radu nekih stručnih i znanstvenih skupova. Tako je 1990. godine sudjelovao na Sociološkoj ljetnoj školi u Crikvenici ("Moguće socijalne i ekološke posljedice izgradnje nove jadranske autoceste"); interdisciplinarnom skupu "Tijekovi i mijene mišljenja svijeta i čovjeka" (Zagreb, 2000); na medjunarodnom znanstvenom skupu "Postkomunizam i tranzicija i Istočnoj Europi" (1992), te na međunarodnom skupu "Društvo i tehnologija 2001" (Opatija, 2001).
U okviru znanstvenih projekata sudjeluje u dva projeka: "Oživljavanje hrvatske periferije" (u IPDI-u) te u projektu "kako se u Hrvatskoj živi i vjeruje" (Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu).
3. Nastavna djelatnost
Dr. sc. Renato Matić na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu već nekoliko godina predaje dva predmeta "Sociologija- opći dio" i "Sociopatologija". Pored toga na Hrvatskim studijima kao vanjski suradnik predaje "Sociologija naselja i okoliša".
4. Mišljenje stručnog povjerenstva
Iz rečenoga je vidljivo da se dr. sc. Renato Matić angažirao u znanstvenoistraživačkim projektima, da je objavljivao u časopisima i da je uspješno aplicirao sociološke metode (naročito analizu sadržaja) u konkretnim analizama problema. Istodobno je kao asistent obavljao nastavnu djelatnost te stekao iskustvo u radu sa studentima. Pristupnik je 2001. godine obranio doktorski rad pod naslovom "Neke vrijednosne odrednice devijantnog ponašanja u hrvatskom društvu".
Stručno povjerenstvo je mišljenja da dr. sc. Renato Matić udovoljava uvjetima čl. 41 stavak 4 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN br. 59/1996 - pročišćeni tekst), članku 89 stavak 4 Zakona o visokim učilištima (NN br. 59/1996 - pročišćeni tekst) i predlaže Fakultetskom vijeću da ga izabere u suradničko zvanje višeg asistenta iz područja društvenih znanosti, polje sociologije za predmete "Sociologija - opći dio" i "Sociopatologija" na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.
Članovi povjerenstva:
Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
Filozofski fakultet u Zagrebu
Dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof.
Filozofski fakultet u Zagrebu
Dr. sc. Mirjana Grubišić-Ilić, doc.
Visoka policijska škola u Zagrebu
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odsjek za informacijske znanosti
lvana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 31. svibnja 2001.
ZNANSTVENOM VIJEĆU
ovdje
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva -
Prijava doktorata mr. sc. Kornelije Petr
Znanstveno-nastavno
vijeće Filozofskog fakulteta odlukom br. 04-4-I-2001. od 6. veljače o. g.
imenovalo nas je u stručno povjerenstvo zadaća kojega je da utvrdi ispunjava li
mr. sc. Kornelija Petr uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima
za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te da li se
može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Uspješnost poslovanja knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku: kvalitativni pokazatelji kao čimbenik procesa vrednovanja knjižničnih
službi i usluga.
Za mentora je predložena dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof.
Nakon pregleda dokumentacije koju je kandidatkinja priložila i razmatranja predloženih teza disertacije, stručno povjerenstvo podnosi
IZVJEŠTAJ
a) osobni podaci i školovanje
Mr sc. Kornelija Petr rođena je 10. studenoga 1967. godine u Osijeku. Osnovnu školu pohađala je u Ernestinovu, a srednju školu CUO "Braća Ribar", smjer inokorespondent, u Osijeku. Školske godine 1986./87. upisala se na studij engleskog i njemačkog jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i diplomirala u jesen 1991. godine.
b) posao i napredovanje
Od 1992. do travnja 2000. radila je kao bibliotekar u seminarskoj knjižnici stranih jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a od svibnja 2000. radi na Katedri za knjižničarstvo na istom fakultetu. Vodi vježbe iz kolegija Knjižnično poslovanje i upravljanje, Bibliografska organizacija i kontrola I. i Informacijski izvori i službe I.
c)
stručno usavršavanje, znanstveni stupnjevi
Nakon pripravničkog staža s izvrsnim je uspjehom položila stručni ispit za zvanje bibliotekara (1993.). Godine 1994. upisala je poslijediplomski studij informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Sudjelovala je na nekoliko seminara, stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. U vremenu od 20.-30. kolovoza 1998. godine polazila je seminar "Libraries and Internet" u Budimpešti, a u organizaciji CEU Summer University.
Kao jedna od dobitnica nagrade "Eva Verona" sudjelovala je na Trećoj međiunarodnoj konferenciji o koncepcijama u knjižničnoj i informacijskoj znanosti COLIS3, 1999.
A. Magistarski rad: Korisnici i korištenje knjižničnih usluga u knjižnici Pedagoškog fakulteta Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, napisan pod mentorskim vodstvom dr.sc. Tatjane Aparac-Jelušić, obranila je s ocjenom izvrstan 5. studenoga 1999. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
B.
Objavljeni znanstveni i stručni radovi
Objavila je dva znanstvena i dva stručna rada, od kojih je jedan objavljen u časopisu koji se citira u međunarodnoj referentnoj publikaciji LISA - Library and Information Science Abstract, a drugi rad objavljen je u časopisu Vjesnik bibliotekara Hrvatske koji se može smatrati publikacijom po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.
C.
Organizacija znanstvenih i stručnih skupova
Članica je Organizacijskog odbora Medunarodnog seminara Libraries in the Digital Age, (LIDA 2000, 2001).
D. Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim
društvinaa
Članica je Društva knjižničara Slavonije i Baranje.
E.
Znanstvene i stručne nagrade/priznanja
Na 31. skupštini knjižničara Hrvatske u Zadru 1998. godine Hrvatsko knjižničarsko društvo dodijelilo joj je nagradu "Eva Verona" u znak priznanja za posebno zalaganje u radu, inovacijama i promicanju knjižničarske struke u Hrvatskoj.
F Ocjena
znanstvenog i stručnog rada
Mr. sc. Kornelija Petr pokazuje iznimno zanimanje za stručna pitanja vezana uz poslovanje i upravljanje u knjižnicama, bibliografsku organizaciju i kontrolu te vrednovanje knjižničnih službi i usluga. Zamjetno je i njezino nastojanje da istražuje organizaciju korisničkih službi i usluga u akademskim knjižnicama što je razvidno iz njezina magistarskog rada, zasnovanog na istraživanju korisničkih potreba na Padagoškom fakultetu u Osijeku, ali i pripremnih istraživanja za doktorski rad. Mr. sc. Kornelija Petr objavila je i opsežan rad o organizaciji službi i usluga akademskih knjižnica na osječkom području u vrijeme rata, koji je predstavila na medunarodnom skupu kao pozvano izlaganje. Taj je njezin rad objavljen u uglednom bibliotekarskom časopisu Bibliotheksdienst.
A. Sudjelovanje u nastavi
a) Od osnutka Studija knjižničarstva na Pedagoškom fakultetu u Osijeku uključena je u organizaciju nastave, a danas je asistentica na Katedri.
Mr. sc. Kornelija Petr sudjeluje u nastavi na Pedagoškom fakuletu u Osijeku gdje pod nadzorom profesorica A. Horvat i T. Aparac-Jelušić priprema i vodi vježbe iz predmeta Bibliografska organizacija i kontrola I. i Uvod u knjižničnu i infonnacijsku znanost. Od ak. God. 2000/2001. vodi i vježbe iz predmeta Informacijski izvori i službe I.
Posebno valja istaknuti njezin odnos prema studentima, brigu za zbirku ispitne literature u nastajanju te suradnju s mjesnim knjižnicama uključenim u praktičan rad studenata.
IV. Prijedlog teme za doktorski rad pod naslovom Uspješnost poslovanja
knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku: kvalitativni
pokazatelji kao čimbenik procesa vrednovanja knjižničnih službi i usluga
Predstavljajući svoje zamisli u vezi predložena znanstvenog istraživanja, mr. sc. Kornelija Petr na pet je stranica temeljito obrazložila razloge koji su je potakli na odabir teme i istraživanje. Polazeći od toga da se dokazivanje uspješnosti poslovanja na osnovi sustavna praćenja potreba i stavova korisnika pokazuje kao jedan od od bitnih faktora u ukupnome djelovanju akademskih knjižnica, kandidatkinja namjerava svoje istraživanje usmjeriti u tri osnovna pravca: kritički analizirati značajnija istraživanja na sveučilištima koja su po veličini i programima usporediva sa Sveučilištem J. J. Strossmayera u Osijeku, kritički promotriti i vrednovati predložene taksonomije i uspostaviti podesnu taksonomiju za vlastito istraživanje, te provesti istraživanje i analizirati dobivene rezultate.
Kandidatkinja pritom polazi od uvjerenja da je teorijski opravdano, a za unapređenje prakse nadasve korisno provesti objektivnu analizu kvalitativnih pokazatelja o uspješnosti poslovanja knjižnica u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, napose sa stajališta upravljanja promjenama u akademskome okruženju. Osnovno je polazište pritom da su organizacija i korištenje informacijskih izvora među temeljnim pretpostavkama za procjenu izvrsnosti sveučilišta, te da se ulaganjem u knjižničnu infrastrukturu i njezinim razvojem značajno pridonosi unapređenju akademske nastave i znanstvenoga rada.
Svrha istraživanja o korisnicima utvrđivanje je da li promatrane akademske knjižnice zadovoljavaju informacijske potrebe svojih korisnika, a promatrat će se stavovi i opažanja korisnika vezani uz izvore informacija, informacijske sustave te informacijsku djelatnost knjižnica.
Ciljevi i straživanja koje kandidatkinja izdvaja vezani su uz određivanje prirode korištenja odabranih informacijskih službi i usluga u knjižnicama Sveučilišta sa stajališta različitih skupina korisnika, te procjena vrijednosti odabranih službi i usluga iz perspektive korisnika s posebnim naglaskom na a) razloge korištenja, b) interakciju s knjižnicom i knjižničarima i c) dobivene rezultate u odnosu na raznolike izvore unutar postojećeg i mogućeg knjižničnog sustava. Također, namjera je kandidatkinje razviti model, instrumente i metode na način da se mogu uopćiti i standardizirati, kako bi bili primjenjivi i za druga istraživanja, što nesumnjivo može predstavljati originalan doprinos mr. sc. Kornelije Petr istraživanja o knjižničnim korisnicima i korištenju
Metode koje će rabiti mr. sc. Petr su kvalitativna analiza, statistička i usporedna analizu.
Na osnovi uvida u priložen životopis, diplome o završenom visokoškolskom i poslijediplomskom studiju, dokaz o citiranosti jednoga rada u časopisu koji se citira u LISAi te predloženog sinopsisa disertacije (popraćeno izborom osnovne literature), stručno povjerenstvo utvrduje da mr. sc. Kornelija Petr ispunjava uvjete iz čl. 51 Zakona o visokim učilištima i da se iz predočenog sinopsisa predložene disertacije pod naslovom Uspješnost poslovanja knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku: kvalitativni pokazatelji kao čimbenik procesa vrednovanja knjižničnih službi i usluga može zaključiti o opravdanosti istraživanja. Za mentora se predlaze dr. sc. Tatjana Aparac-Jelusić.
Nadalje, mr. Sc. Kornelija Petr:
a) magistrirala je u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti i stekla znanstveni stupanj magistra znanosti
b) sudjelovala s izlaganjima na jednom međunarodnom i nekoliko domaćih znanstvenostručnih skupova
b) objavila jedan rad u međunarodnom časopisu koji se indeksira u LISA- (Library and Information Science Abstract).
Stoga predlažemo ZVu da prihvati kandidatkinju i predloženu temu. Za očekivati je da će doktorski rad mr. sc. Kornelije Petr osvijetliti zanimljiva pitanja u vezi korištenja informacijskih izvora i usluga na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku te da će ponuditi znanstveno utemeljen model i teorijskometodološku osnovu za daljnja slična i usporedna istraživanja.
Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof., predsjednica
Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof. docent, članica
Dr. sc. Melita Amrožić, docent, članica
Znanstveno-nastavnom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 16. srpnja 2001. izabrani smo u povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Jelene Šesnić s naslovom Metafore ideologije i figure teksta: Moby-Dick u kontekstu 'starih' i 'novih' Američkih studija pa Vijeću podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ I PRIJEDLOG
Magistarski rad Jelene Šesnić s naslovom Metafore ideologije i figure teksta: Moby Dick u kontekstu 'starih' i 'novih' Američkih studija sastoji se od uvodne bilješke, pet središnjih poglavlja, zaključka, glosara kritičko-teorijskih pojmova i bibliografije.Sve skupa rad ima 176 stranica. Odjeljci rada su podijeljeni i naslovljeni na sljedeći način: Uvod: problemi i metodologija (str.4-16); I. Moby Dick kao ključni roman američke književnosti (str.17-34); II. Promjena kritičke paradigme u američkim književnim studijama (od kraja 1960-tih do danas)" (str.35-57): III. Diskurzivna mreža historiografije u kontekstu pisanja 'nove' povijesti američke književnosti (str. 63-83); IV.Melville kao pisac: između istine i tržišta"(79-116); V. Moby Dick u svjetlu novih kritičkih paradigmi (str.117-155); VI. Zaključak (str.156-161). Na završetku rada priložen je mali glosar u kojemu autorica definira neke pojmove koje je koristila u analizi. (str.159-161), i bibliografija (162-176).
U Uvodu Jelena Šesnić obrazlaže odabir predmeta i metodologiju svojega čitanja. Po njoj Melvilleov roman, valoriziran kao ključni tekst američkog kanona, funkcionira kao "metafora epistemoloških mijena unutar kritičkog bavljenja američkom književnošću"(4). Dakle, konkretnije kazano, ona sebi kao cilj postavlja analizu mijena kritičkih paradigmi korištenih u proučavanju Moby- Dicka. Anticipirajući način kako je roman od marginaliziranog teksta prerastao u, po mnogim sudovima, središnje djelo američkog kanona Šesnić svoje čitanje mijena njegove valorizacije utemeljuje na teoriji recepcije. Iz uvodnih razmatranja je razvidno da će njen interes biti usmjeren na teoriju i, kao što sama kaže, "političko-ideološke" vidove uplitanja teorije u valorizaciju, periodizaciju i kontekstualizaciju književnog teksta.
U prvom poglavlju nastoji se prikazom starijih "utemeljiteljskih" književno-povijesnih čitanja pokazati put kanonizacije Moby-Dicka. Odjeljak započinje osvrtom na institucionalizaciju discipline Američkih studija koje se, kao disciplinarni okvir, nameću kroz čitav rad.Šesnić u začetcima te institucionalizacije prepoznaje i opisuje traganje za ključnim mitom američke zasebnosti kod niza starijih amerikanista ali i mjesto koje je u njihovim interpretacijama dodijeljeno Melvilleu. Opisom načina kako se Moby-Dick čitao kao otjelovljenje američkog mita ali i kako je roman poslužio modernističkoj kritici Šesnić ocrtava polazište u odnosu na koje će nastati kasnije kritičke intervencije.
Promjena naznačena u naslovu drugog poglavlja odnosi se na prevrat tijekom šezdesetih uslijed kojega su starije paradigme ustuknule pred novijim strujanjima. Općenito se može ustvrditi, a to se u radu potkrijepljuje raznovrsnim primjerima, da ta kasnija teorijska usmjerenja destabiliziraju samodostatnost djela i ukazuju na njegovu umreženost u njegovo povijesno-ideologijsko okruženje. Iako u svome čitanju Šesnić referira na sve teorijske pravce koji su našli svoje mjesto pod okriljem nove amerikanistike, ona nameće novi historicizam kao najvažniju interpretativnu paradigmu. Obratom od mita ka retorici u pristupu tekstu dolazi se, po riječima Jelene Šesnić, "na skliski teren historiziranja, kontekstualiziranja i mijenjanja pozicija subjekata u opisivalačkom naporu"(47). Povezujući novu paradigmu s njenom prethodnicom, Šesnić se na kraju poglavlja retorički pita nisu li ranija čitanja - izložena u prethodnom poglavlju - upravo preduvjet kasnijih intervencija. Na taj način Šesnić ukazuje na logički redoslijed prva dva poglavlja a vlastito pozivanje na mnogobrojne teorijske autoritete pravda "metodološkim eklekticizmom" kao "plodotvornom"(56) interpretativnom strategijom.
Treće poglavlje pokazuje kako se već opisana previranja u teoriji i kritici zrcale u književnoj historiografiji. Nakon što je opisala različite polemike nastale u teoretiziranju povijesne spoznaje, Šesnić predočuje napuštanje ranijeg ahistoricizma i učinke koje osmišljeno okretanje povijesnom kontekstu izaziva u tumačenjima američke književne povijesti.Kao dio dotične problematike ona se usredotočuje na razdoblje "američke renesanse" i ulogu koju je u tom razdoblju imao Melville. U novijim se interpretacijama problematizira izuzetnost, jedinstvenost tog književnog razdoblja koji se, dapače, pokazuje intelektualno-kulturalnim entitetom nastalim naknadnim učitavanjima, a prisutna je i tendencija, na koju Šesnić ukazuje, da se u taj legitimirajući konstrukt uključi potkopavajuća heterogenost zaobiđenih glasova i iskustava.
Ako je treće poglavlje okrenuto snagama koje subvertiraju ustaljenu priču američke književne povijesti razotkrivajući ju kao pripitomljavajući nakanadni konstrukt, četvrto poglavlje, na primjeru Melvillea, ukazuje na pozadinske radnje koje prate kanoniziranje nekog pisca. U prvom odjeljku Šesnić otkriva kako su kritičari koji su promicali njegovo djelo prešutjeli niz nezgodnih podataka o Melvilleovu životu kako bi se on prikazao "marginaliziranim i neshvaćenim genijem kojega otkriva tek kod književnog i kritičkog modernizma"(83). U nastavku piše o Melvilleovu "samooblikovanju" putem intenzivnog iščitavanja Shakespeareova djela. Suvremeni pristupi revidiraju sliku o osobnom uživljavanju u djelo tog velikog prethodnika ukazujući na "mogućnost postojanja širega i popularnoga društvenog prostora u kojemu bi shakespeareanski idiom predstavljao riznicu iz koje mogu crpiti svi"(90). U nastavku Šesnić govori o profesionalnom kontekstu Melvilleova romana (čitateljstvu, tržištu, žanrovima, itd.)koji je predmet suvremenih pristupa koji sada na ranijem "uzornom, elitnom književnom artefaktu" uočavaju "elemente diskrepancije, subverzije, kontaminiranja elementima popularnih, pseudo-znanstvenih ili drugih pedanterija"(108).
Na početku petog poglavlja Šesnić nabraja nove kritičke paradigme putem kojih će u zaključnom odjeljku ponuditi nova čitanja Moby-Dicka: novi historizam, kulturalna kritika, postkolonijalna kritika, feminizam, psihoanaliza, politička čitanja, semiotika, diskurzivnost, intertekstualnost,metatekstualnost, dekonstrukcija i teorija vizualnosti. Pobliže određujući predmet svoje analize Šesnić u ovom poglavlju pokušava "ukazati na rasprave karakteristične za suvremenu teoriju koje u tekstu Moby-Dicka traže lakune njegova 'potisnutog drugog'"(121). Pored otkrivanja tog potisnutog u tekstu, bilo to žena ili crnac ili netko treći, Šesnić ukazuje na one značajke Moby-Dicka zbog kojih je privlačan kritičarima zaokupljenim tekstualnošću književnog djela. Šesnić te značajke opisuje sljedećom prispodobom: "Melvilijanski diskurs ponaša se kao morska neman: tekst narasta do takvih razmjera da objekt prikaza, umjesto da postane prozirnijim, postaje sve daljim, sve prekrivenijim figuralnim, retoričkim, narativnim strategijama"(132). Novi pristupi iz kojih Šesnić predočuje osuvremenjenog Melvillea ukazuju na njegov pokušaj "da znakovima, pismom, figurama prikaže pisanje kao često bezuspješni pokušaj uspostavljanja odnosa između ja i svijeta, između ja i Drugoga"(152).Drugačije kazano, Šesnić nam pokazuje kako novi pristupi Melvilleu, usredotočujući se na "rubne, ekcesne, često gotovo potisnute elemente u tekstu"(155) revidiraju etablirane interpreatcije ali otvaraju roman izazovima novog vremena. Na jednom mjestu u Zaključku autorica iznosi mišljenje da se samo stapanjem "izvornog vidokrupa i sadašnjega vidokruga može sagledati složenost nastajanja i recepcije djela", no da se na tom presjecištu rađa i najjača interpretativna tenzija. Ako je, kao što čitamo, svrha pročitanog rada bila pokazati mijenu uslijed koje je isprva nepoželjno književno djelo postalo "paradigmatska novina unutar polja američke književnosti"(161) onda ova magistarska radnja pokazuje kako Melvilleovo remek djelo i dalje ostaje paradigmatska novina, crpilište iz kojega čitamo američku priču.
U ovakvom prikazu nismo smatrali potrebitim nabrojiti ili posebno navesti ogroman broj referenci na teoretičare koji su unutar argumentacije našli svoje mjesto. Oni svjedoče o širini zahvata i težištu postavljene hipoteze ali i znanstvenom trudu koji je uložen u ovaj rad. Obilna bibliografija tome je dovoljan dokaz. Valja također primijetiti da ovako koncipirana radnja počiva na istančanom poznavanju Melvilleova djela koje je razvidno na onim mjestima u radu kad Šesnić napušta ravan teorijskih sučeljavanja i obraća se izravno tekstu.Isto tako, očito je da, pored književnoteorijskog diskurza, Jelena Šesnić poznaje šire interdisciplinarno polje američkih studija. Koncipirajući svoj rad između te dvije krajnosti, to jest, književnog predloška i društveno-kulturalnog totaliteta kao predmeta američkih studija, Šesnić je pokazala kako iščitavanje teorijskih tekstova može rasvijetliti razne vidove književnog teksta i kako teorijski napori interpretacije impliciraju širu problematiku konteksta unutar kojega oni nastaju.
U zaključku želimo utvrditi i izvjestiti da je magistarska radnja Jelene Šesnić rezultat dobro postavljenog i ozbiljno provedenog istraživanja koji predstavlja jednu cjelinu u kojoj je svaki dio obrade usmjeren na temeljno pitanje - kako mijene kritičkih paradigmi korištene u proučavanju Moby-Dicka objašnjavaju dijakroniju njegove recepcije.Mnogobrojnost tih paradigmi kao i kompleksnost Melvilleova djela najbolje govore o zahtjevnosti tog zadatka. Ako se može uputiti primjedba prikazu teorijskih paradigma onda bi to bila želja da je Šesnić možda bila malo selektivnija u odabiru kritičara s kojima uspostavlja dijalog o Melvilleu. Međutim, koliko god ta širina i opširnost možda mjestimice otežali fokusiranje predmeta u radu pred nama njima će se ubuduće Jelena Šesnić lakše uhvatiti ukoštac s predmetom svojih znanstevnih istraživanja a to su, nedvojbeno, Američke studije. Kao dio tog disciplinarnog polja rad Jelene Šesnić predstavlja vrijedan prilog hrvatskoj književnoj teoriji i amerikanistici.
Na temelju svega iznesenog predlažemo Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati naš pozitivni izvještaj i dopusti Jeleni Šesnić pristup obrani.
Stručno povjerenstvo:
1. Prof dr sc Stipe Grgas,
red prof Filozofski fakultet u Zadru
2.Prof dr sc Sonja Bašić,
red prof Filozofski fakultet u Zagrebu
3.Dr sc Borislav Knežević,
docent Filozofski fakultet u Zagrebu
Prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Mirela Slukan Altić, članica povjerenstva
Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, članica povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 23. travnja 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Mire Miletić Drder pod naslovom Sustav zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetno označivanje kartografske građe. Na temelju te odluke Vijeću podnosimo sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad Mire Miletić Drder pod naslovom Sustav zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetno označivanje kartografske građe obuhvaća 112 stranica teksta i ilustrativnih priloga te tri stranice s popisom korištene literature. Rad se sastoji od šest poglavlja koja su naslovljena: Uvod, Kartografska građa kao knjižnična građa, Organizacija najvećih svjetskih knjižničnih zbirki kartografske građe, Zemljopisne predmetne odrednice, CROLIST – iskustva u primjeni zemljopisnih odrednica u Zbirci zemljopisnih karata i atlasa NSK i Zaključak.
U Uvodu kandidatkinja ističe važnost zemljopisne kartografske građe za poznavanje prostora i pozornost koju knjižnice posvećuju toj vrsti knjižnične građe, koja zahtijeva posebne postupke obrade i pohrane. Nabraja različite tipove dokumenata koji se ubrajaju u kartografsku građu i ističe njihove posebnosti (mjerilo, projekcija, koordinate, format itd.), koje uvjetuju i primjenu posebnog bibliografskog standarda za opis kartografske građe (ISBD/CM/), koji primjenjuju sve velike knjižnice, pa i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (NSK). Ukratko prikazuje povijest nastanka Zbirke zemljopisnih karata i atlasa u NSK i navodi pomagala koja se u toj zbirci primjenjuju za bibliografsku obradu. Ističe, međutim, da ne postoji službeno usvojen popis zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetnu obradu kartografske građe, te da se Knjižnica priprema za njegovu izradu. Navodi i da velike knjižnice u svijetu, poput Kongresne knjižnice u Washingtonu, D.C., Britanske knjižnice i nizozemske Kraljevske knjižnice, imaju odgovarajuća pomagala za predmetnu obradu kartografske građe. Pri izradi sličnog sustava zemljopisnih predmetnih odrednica koji će se primjenjivati u NSK treba voditi računa o korpusu dosad izrađenih zemljopisnih predmetnih odrednica, i prije svega utvrditi primarne izvore (zemljopisna kazala) iz kojih će se crpiti mjerodavni zemljopisni nazivi i kriteriji za izbor zemljopisnih predmetnih odrednica.
U poglavlju Kartografska građa kao knjižnična građa kandidatkinja najprije definira pojam kartografske građe i nabraja razloge koji uvjetuju oblikovanje posebnih zbirki te građe u knjižnicama. Unutar tih zbirki obično se organizira i tzv. priručna knjižnica koja sadrži opće i specijalne bibliografske priručnike, popise i kazala mjesta te literaturu o kartografiji i geografiji. Ukratko opisuje načine nabave kartografske građe (obvezni primjerak, kupnja, zamjena i dar) i udovoljavanja specifičnim korisničkim zahtjevima. Ističe da su korisnici zbirke pretežno studenti, sveučilišni nastavnici i istraživači. Prikazuje specifičnosti pohrane kartografske građe, a posebno se osvrće na posebnosti bibliografske obrade i nastanak međunarodnog standarda za opis kartografske građe (ISBD/CM/). Navodi i da u Zbirci zemljopisnih karata i atlasa u NSK za formalnu obradu karata uz ISBD(CM) koriste i neke odredbe AACR2 za opis kartografske građe, dok se za stare karte i atlase odredbe ISBD(CM)-a dopunjuju odredbama ISBD(A). U računalnoj obradi građe u Zbirci se koristi CROLIST, interno razvijen računalni kataložni sustav i format za strojnočitljivo katalogiziranje UNIMARC. Na kraju ovog poglavlja priloženo je nekoliko primjera strojnočitljivih zapisa kartografskih jedinica.
U trećem poglavlju naslovljenom Organizacija najvećih svjetskih knjižničnih zbirki kartografske građe kandidatkinja nabraja najznačajnije kartografske zbirke u svjetskim knjižnicama, a detaljnije opisuje ustroj i organizaciju zbirki kartografske građe u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, D.C., Britanskoj knjižnici i nizozemskoj Kraljevskoj knjižnici. Te će joj tri velike zbirke i u daljnjim poglavljima služiti za usporedbu sa Zbirkom zemljopisnih karata i atlasa u NSK.
Četvrto je poglavlje Zemljopisne predmetne odrednice posvećeno predmetnoj obradi kartografske građe. Hrvatski kataložni pravilnik sadrži pravila za oblikovanje odrednica za političko-teritorijalne jedinice i ta se pravila mogu koristiti za oblikovanje zemljopisnih predmetnih odrednica. No u njemu nema pravila za oblikovanje odrednica za prirodne cjeline, koje također čine sadržaj kartografske građe. Za imenovanje tih cjelina potrebno je koristiti zemljopisne priručnike. Autorica najprije izlaže, i na primjerima iz zbirke pokazuje, kako se primjenjuju odredbe kataložnog pravilnika na oblikovanje zemljopisnih predmetnih odrednica za političko-teritorijalne jedinice općenito, zatim za one čiji je naziv poznatiji u obliku akronima, za one koje su poznate po dva ili više imena, za one koje su promijenile ime, kao i za one koje su među korisnicima hrvatskih knjižnica poznatije pod kroatiziranim oblikom imena. Nadalje opisuje postupak s odrednicama za gradove i mjesta istoga imena u različitim državama, za gradove i naselja koji su tijekom povijesti mijenjali ime, za države odnosno gradove koji su se podijelili na više jedinica, ali su zadržali isto ime, za različite političko-teritorijalne jedinice istoga imena, te za političko-teritorijalne jedinice u kojima je u uporabi više službenih jezika. Kao temeljni izvor za nazive političko-teritorijalnih jedinica u RH, kandidatkinja se oslonila na Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Za oblikovanje odrednica za prirodne entitete kandidatkinja je koristila predmetne odrednice Kongresne knjižnice, zemljopisna izdanja Leksikografskog zavoda i HAZU, atlase Europe i svijeta i Gettyjev Tezaurus zemljopisnih naziva dostupan u elektroničkom obliku.
U petom poglavlju naslovljenom CROLIST – iskustva u primjeni zemljopisnih odrednica u Zbirci zemljopisnih karata i atlasa NSK, kandidatkinja na brojnim primjerima pokazuje kako se izrađuju pregledne kataložne jedinice za zemljopisne predmetne odrednice u računalnom kataložnom sustavu CROLIST uz primjenu formata za strojno čitljivo katalogiziranje UNIMARC. Kako hrvatske knjižnice nemaju službeno usvojen pravilnik za predmetno označivanje građe, kandidatkinja je morala izraditi model sustava za predmetno označivanje koji će se rabiti u Zbirci zemljopisnih karata i atlasa u NSK, odnosno utvrditi sadržaj i redoslijed predmetnih odrednica i pododrednica. Odlučila se za sustav u kojemu jedinstvene predmetne odrednice čine nazivi političko-teritorijalnih jedinica odnosno prirodnih entiteta, a pododrednice su formalne i tematske, za starije karte i vremenske, i preuzete su iz uobičajene kategorizacije karata i atlasa u geografiji. Topografske karte dobivaju usto i oznaku mjerila. Broj zemljopisnih predmetnih odrednica za jednu bibliografsku jedinicu nije ograničen. Ovom je poglavlju autorica dodala niz primjera strojnočitljivih kataložnih zapisa.
U Zaključku autorica sažima sadržaj prethodnih poglavlja svojega rada i još jednom argumentira izbor predmetne odrednice i pododrednica u katalogu Zbirke zemljopisnih karata i atlasa NSK. Ističe da je taj izbor uvjetovan potrebama korisnika i utvrđen tako da se građi može pristupiti pristupnicama za prostor, temu, oblik ili osobu povezanu s prostorom i temom predstavljenim na jedinici građe. Naglašava i to da se pri utvrđivanju postupka predmetnog označavanja kartografske građe vodila i praksom velikih svjetskih knjižnica.
Magistarski rad Mire Miletić Drder pod naslovom Sustav zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetno označivanje kartografske građe prikaz je sustava za predmetnu obradu kartografske građe izrađenog za potrebe Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. S obzirom da u Hrvatskoj ne postoji službeno odobren kataložni pravilnik za predmetnu obradu građe, a da postojeći kataložni pravilnik za formalnu obradu građe tek djelomično može udovoljiti posebnostima kartografske građe, autorica je, kao voditeljica Zbirke zemljopisnih karata i atlasa u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, morala prići oblikovanju sustava za predmetno označivanje te vrste građe. U izboru modela sustava kandidatkinja se oslanjala na dotadašnju praksu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, te praksu velikih svjetskih knjižnica, napose Kongresne knjižnice, Britanske knjižnice i nizozemske Kraljevske knjižnice, kao i na odgovarajuće odredbe Anglo-američkih kataložnih pravila. Poznavanje korisničkih potreba i načina na koji korisnici traže obavijesti o kartografskoj građi pomoglo joj je u utvrđivanju predmetnih odrednica i pododrednica. Šteta je, ipak, da se u radu kandidatkinja premalo osvrće na praksu srodnih ustanova u Hrvatskoj. Iako je Nacionalna i sveučilišna knjižnica jedna od rijetkih ustanova u Hrvatskoj, koja ima organiziranu posebnu zbirku kartografske građe, ipak nije jedina, pa bi prikaz načina obrade kartografske građe u srodnim ustanovama svakako pomogao da se bolje razumiju rješenja za koja se kandidatkinja odlučila u svom radu.
Smatramo, međutim, da je predloženi sustav predmetne obrade kartografske građe u skladu sa svim bibliografskim standardima koji se primjenjuju u Hrvatskoj i prihvaćenom geografskom regionalizacijom prostora. Taj je rad i jedan od u nas rijetkih doprinosa problematici bibliografske obrade kartografske građe, pa predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Mire Miletić Drder Sustav zemljopisnih predmetnih odrednica za predmetno označivanje kartografske građe i da ju uputi u daljnji postupak obrane.
Članovi Stručnog povjerenstva:
prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, predsjednik
dr. sc. Mirela Slukan-Altić, član
prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, član
Predmet: Ocjena magistarskog rada
"Jišajida Kajetana Vičića"
Gorane Stepanić
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici Vijeća, održanoj 18.
srpnja 2001. godine, izabrani smo u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada "Jišajida" Kajetana Vičića
Gorane Stepanić, mlađe asistentice na Odsjeku za klasičnu filologiju
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, pa Vijeću podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Magistarski rad "Jišajida" Kajetana Vičića Gorane
Stepanić sastoji se od dva dijela: u prvom se dijelu rada, koji obasiže 160
stranica, nalazi opis života i rada neolatinskog pjesnika iz 17. stoljeća
Kajetana Vičića te naratološka analiza epa Jišajida,
a u drugom se dijelu kao prilog nalazi prijepis cjelokupna epa.
Prvi dio sastoji se od sljedećih
poglavlja: Uvod (1-4), Kajetan Vičić i njegov opus (4-30); Sadržaj spjeva
(31-60); Jišajida kao pripovjedni
tekst (61-100); Kanonski elementi epskog djela (101-147); Zaključak (148-154);
Bibliografija (155-160). Zatim slijedi kao prilog već spomenuti tekst samog
epa, pripremljen prema praškom izdanju iz 1700. g. i prilagođen standardnom
latinskom pravopisu (161-594).
Kajetan Vičić, riječki neolatinski
pjesnik 17. stoljeća, pripadnik teatinskog reda, gotovo je posve nepoznat
hrvatskoj književnoj povijesti. U uvodnom dijelu rada autorica iznosi
malobrojne dosad poznate podatke o životu i književnom radu Kajetana Vičića; u
poglavlju Kajetan Vičić i njegov opus iznose
se svi novi podaci do kojih se moglo doći o autorovu životu i njegovim djelima,
te se ukratko opisuju motivsko-tematske i žanrovske karakteristike pjesnikove
zbirke Sacer Helicon kao i opsežnog
(13531 heksametar) religioznog epa Jišajida,
koji opsegom premašuje gotovo sve rimske epove kao i epske spjevove iz korpusa
nacionalne književnosti na latinskom, a gotovo i sve epove na hrvatskom jeziku.
Vičićeva Jišaida, ep koji nastaje u
slijedu najpoznatijeg antičkog epskog uzora, Vergilijeve Eneide, naslovljena je po betlehemskom @idovu Jišaju, ocu kralja
Davida i začetniku loze iz koje je proizašla Marija, glavna junakinja epa.
Nastajući u slijedu žanrovske tradicije antičkog epa ali isto tako i
srednjovjekovne vite, Jišajida je oblikovana i kao latinski
ep u slijedu humanističke tradicije i kao poučan hagiografski tekst o životu
svetice nad sveticama. Dalje autorica u svojem radu navodi i opisuje autorove
izvore priče o Marijinu životu, ponajprije novozavjetne apokrife, a posebice
tri izvankanonska evanđelja koja su Vičiću, uz brojne druge izvore (kanonska
evanđelja, Stari Zavjet, legende, crkveni oci, teološka literatura itd.)
najvjerojatnije, poslužila kao izvor građe za spjev.
Budući da je Vičićev ep posve
nepoznat u hrvatskoj književnoj kulturi, razumljiv je i opravdan autoričin
postupak u trećem poglavlju magistarskog rada u kojem se detaljno iznosi sadržaj epa. Pritom Gorana
Stepanić iznosi i sve one narativno-strukturne elemente na kojima se ep gradi
(registriraju se teološke refleksije, digresije, epizode,
pripovjedački
stavovi i slični elementi epske strukture).
Središnji je dio magistarskog rada
Gorane Stepanić poglavlje Jišajida kao
pripovjedni tekst koji donosi analizu epa s aspekta suvremene naratološke
teorijske literature. U žarištu su autoričine analize četiri narativne
jedinice, četiri razine strukture epa: priča, diskurz, način i glas. Za svaki
od navedenih elemenata pripovjedne strukture epa donosi se - na temelju
najmodernije naratološke literature - određenja pojma, a zatim se Jišajida opisuje i analizira navedenim
naratološkim instrumentarijem. U potpoglavlju "Priča" rekonstruira se
'goli' sadržaj epa, određuju se glavne i sporedne fabularne linije djela te se
zaključuje kako tekst sadržava razmjerno malo pripovjednih dijelova u odnosu na
nepripovjedne; dalje se opisuju tipovi motivacije u epu. U potpoglavlju
naslovljenu "Diskurz" autorica raspravlja o načinu narativnog
uobličavanja cjeline teksta, pri čemu je interesiraju dvije kategorije: vrijeme
(odnos vremena priče i diskurza) i način (stupanj posredovanosti priče i
pripovjedačka perspektiva). U potpoglavlju "Glas" autorica detaljno
istražuje četiri aspekta pripovjednog čina u Jišajidi: vremensku točku pripovijedanja; pripovjednu razinu;
položaj pripovjedača u odnosu na ispripovijedano; kategorije subjekta i
adresata pripovijedanja. Na temelju tako određena naratološkog instrumentarija
Gorana Stepanić opisuje sve relevantne elemente narativne strukture epa.
Analiza navedenih narativnih jedinica epa pokazuje da je relativno jednostavna
temeljna priča u Jišajidi, nastala
poglavito na temelju apokrifnih evanđelja, raznolikim narativnim postupcima
uvelike proširena i obogaćena s jedne strane dvjema sporednim fabularnim
linijama: nebeskom i Herodovom, a isto tako i bogatim i raznovrsnim
enciklopedijskim znanjima.
U
petom poglavlju "Kanonski elementi epskog djela" autorica se
pozabavila klasičnim sastavnicama epskog djela: invokacijama i indikacijama
teme, toposima, apostrofama, katalozima, vremenskim perifrazama, poredbama i
metamorfozama kao integriranim gotovim oblicima. Metodološki je taj dio rada
utemeljen komparativno: na usporedbi navedenih kanonskih elemenata strukture
epa s djelima klasičnog repertoara klasične latinske epike.
Analiza dosad gotovo nepoznata epa Jišajida zanemarenog hrvatskog
latinističkog pjesnika Kajetana Vičića u magistarskom radu Gorane Stepanić
pokazala je i argumentirano dokazala da se riječki pjesnik 17. stoljeća
tematikom svojega epa uključio u suvremeni tijek oživljene marijanske
literature, da je svoj ep pisao s enciklopedijskim ambicijama (o tome svjedoče
brojna biblijska, teološka, povijesna, književna i druga znanja), da je svoje
djelo strukturirao na temelju kršćanske i klasične književne kulture,
ugledajući se u modele klasičnog rimskog epa kao i u model srednjovjekovne vite. Svestrano obrazovan, riječki je
teatinac jednostavnu fabulu epa o životu Majke Božje legitimnim načinima
strukturiranja klasičnog epa obogatio fabulama i znanjima koja pripadaju i
epskoj prošlosti kao i epskoj budućnosti, svjedočeći da je vrsno ovladao
klasičnim načinima i kanonskim postupcima narativnog uobličavanja epskog
teksta. Oblikovan neprijeporno kao kršćanski ep, s aspekta obnovljena
religioznog svjetonazora 17. stoljeća, ep Kajetana Vičića mnogostruko je
povezan s antičkom literarnom tradicijom, i to na razini izričaja (jezik, stih,
sintagme), građe (epizode iz antičke povijesti i književnosti) i književne
vrste (ep koji uključuje i žanrove epitafa i metamorfoza). Kako se Vičićev
brojnim digresijama i epizodama bogat ep, osim na autore klasičnog razdoblja
antičke književnosti, oslanja i na postklasične, manirističke latinske
pjesnike, autorica iznosi moguću književnopovijesnu hipotezu o pripadnosti
Vičićeva epa suvremenoj manirističkoj književnoj produkciji.
U prilogu koji donosi tekst Jišajide u cijelosti mogu se potvrditi
svi autoričini opisi, analize i izvodi o strukturi epa.
Ocjena i zaključak: Magistarskim
radom "Jišajida" Kajetana
Vičića Gorana je Stepanić vrlo precizno i detaljno opisala i analizirala
epsko djelo dosad nepoznatog hrvatskog latinističkog pjesnika, riječkog
teatinca Kajetana Vičića. Uzornim i modernim naratološkim instrumentarijem
opisala je i analizirala golemi neolatinistički heksametarski ep koji
pripovijeda o životu Majke Božje, odredila njegove žanrovske dominante, opisala
sve relevantne elemente epske strukture, pristajanje kao i devijacije od
klasičnog kanona. Na taj je način pokazala vrsno književnoteorijsko znanje, a
isto tako i svestrano klasičnofilološko obrazovanje.
Smatramo stoga da je magistarski rad
Jišajida Kajetana Vičića Gorane
Stepanić književnoteorijski, književnopovijesno i metodološki besprijekoran,
analitički precizan, detaljan, logičan i u svakom pojedinom segmentu stručno
argumentiran rad; kao takav taj rad predstavlja osobito vrijedan doprinos
hrvatskoj književnoj povijesti, osobito segmentu hrvatskog latinizma i hrvatske
latinističke književnosti.
Stoga predlažemo Vijeću Filozofskoga
fakulteta u Zagrebu da ovo izvješće prihvati i time omogući kandidatkinji
Gorani Stepanić nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz
područja filologije.
U
Zagrebu, 5. rujna 2001.
Povjerenstvo
dr.
sc. Dunja Fališevac, red. prof.
predsjednica povjerenstva
dr.
sc. Darko Novaković, red. prof.
član povjerenstva
dr.
sc. Ivan Golub, red. prof.
Katoličko-bogoslovnog
fak. u Zagrebu
član povjerenstva
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Sveučilište u Zagrebu
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet , Zagreb
predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Kandare
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 18.06. 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ane Kandare pod naslovom “ Sklonost doživljaju srama i krivnje i psihološka prilagodba” . Proučivši priloženi tekst rada, podnosimo Vijeću ovo
IZVJEŠĆE
A) Formalna svojstva
Magistarski rad Ane Kandare napisan je na ukupno 113 stranica raspoređenih u 8 dijelova : Uvod, Cilj istraživanja, Metoda, Rezultati i rasprava, Opća rasprava, Zaključci, Literatura i Prilog. Od toga glavni tekstualni dio obuhvaća 89 stranica, a 20 stranica otpada na opširan popis stručne literature. U prvom dijelu rada, u “Uvodu”, polazi se od opisa primarnih i sekundarnih emocija, te preko definicije emocija samosvjesnosti ulazi se u određivanje pojmova centralnih za temu ovog rada, a to su emocije srama i krivnje. Tome su pridodane analize međusobnog odnosa tih pojmova i srodnih pojmova kao i pregled odgovarajaćih teorija srama i krivnje, a posebice je pozornost posvećena Michael Lewisovoj (1991) teoriji emocija samosvjesnosti. U drugom poglavlju, pod naslovom “ Cilj istraživanja”, formulirani su opći ciljevi, tri specifična problema i njima pridružene hipoteze. Poglavlje o “Metodi” obuhvaća opis strukture ispitanika, postupka mjerenja, i opis mjernih instrumenata. U “Rezultatima i raspravi”, u skladu s postavljenim problemima, autorica se koncentrira na prikaz distribucije rezultata, te prikaz i raspravu korelacijskih, regresijskih i faktorskih analiza i analize varijance. Poglavlje “Opća rasprava” predstavlja sažetu sintezu i kritički osvrt na glavne rezultate, a “Zaključci” daju sažet odgovor na tri postavljena problema. U popisu literature nalazi se preko 200, relativno novih, referenci vezanih uz temu rada, a u “Prilogu” je izložena preslika glavnog mjernog instrumenta.
(B) Sadržaj magistarskog rada
Ana Kandare uvodno polazi od definicije primarnih i sekundarnih emocija. Ne posvećujući previše pozornosti brojnim nejasnoćama i dvojbama oko definicije hipotetskog konstrukta emocija, autorica se ukratko koncentrira na prikaz i raspravu Plutchikovog (1980) shvaćanja primarnih emocija unutar njegove poznate psihoevolucione teorije emocija. Pri tomu polazi od Descartesovih “strasti” i Spinozinih primarnih afekata. Vrlo brzo uvodni prikaz usmjerava se ka složenijim sekundarnim emocijama i ka M. Lewisovoj (1995) klasifikaciji emocija s obzirom na ulogu “Selfa” (u daljnjem tekstu, u sinonimnom značenju, “Self” će biti preveden kao: “Pojam o sebi” ili “ vlastito Ja”) kao odvojenog entiteta. U skladu s tim izvodi se i pojam samosvjesnosti i emocija srama i krivnje kao subkategorija unutar šire kategorije tzv. “ emocija samosvjesnosti”. U ovom užem području do sada se nije posvećivalo dovoljno znanstveno-istraživačke pozornosti sramu i krivnji kao sekundarnim emocijama koje su iznimno relevantne za razvoj pojedinca i za nastanak psihopatologije ( Freud, 1924, Erikson,1963). Stječe se dojam da se to područje istraživački zanemarivalo. Kao da se čekalo dok se prethodno ne stekne dublji uvid o, relativno jednostavnijim, primarnim ili bazičnim emocijama. Najvažnije teme koje su do sada otvarane unutar istraživanja emocija samosvjesnosti bile su: istraživanje razvojnih aspekata, implikacije ovih emocija za individualnu prilagodbu, ispitivanje socijalnih temelja emocija samosvjesnosti i njihove uloge u interpersonalnim odnosima kao i važnost kulturalnog konteksta za ovu vrstu složenih emocija. Posebnu pohvalu zaslužuje činjenica da je autorica uvodno posvetila primjeren prostor pokušaju lingvističkog i psihologijskog razjašnjavanja razlika u definicijama između srama i krivnje. Uz to navodi se i kratka rasprava o srodnim pojmovima ( sramežljivost, socijalna anksioznost, nelagoda, poniženje).
Nakon toga navode se osnovne postavke triju skupina teorija o razvoju srama i krivnje. Klasično psihoanalitičko stajalište ističe (Freud, 1930) da su i sram i krivnja u vezi sa svjesnim i nesvjesnim konfliktom kao i s potiskivanjem Ida. Neki drugi, uži, psihoanalitički pristupi naglašavali su važnost funkcije Super-ega i Ego-ideala (Piers i Singer, 1971); preverbalnu prirodu srama (Schore, 1991); intrapsihički konflikt i kaznu zbog pogrešne akcije za krivnju odnosno dovođenje u pitanje nekih kvaliteta “Pojma o sebi” kod emocije srama (Nathanson, 1987). Druga skupina, kognitivne teorije srama i krivnje, zahvaća raspravu o Bussovom (1980), Kaganovom ( 1984) i M. Lewisovom (1991) pristupu ovom pitanju. U teoriji koja je bliže povezana s temom ovog magistraskog rada, Michael Lewis ističe da su za pojavu srama i krivnje kao emocija samosvjesnosti, potrebna 4 važna preduvjeta: 1. razvoj svijesti o sebi; 2. razvoj standarda, pravila i ciljeva; 3. evaluacija vlastitog ponašanja u odnosu na te standarde; te 4. usmjerenost pažnje na cjelokupni “Pojam o sebi”, a ne na njegove dijelove. Sram i krivnju svrstava u tzv. samoevaluacijske emocije. Osnovna razlika između ovih pojmova leži u atribucijskom fokusu u odnosu na “vlastito Ja” koji se kod srama odnosi na cjelokupni “Pojam o sebi”, a kod krivnje na neke specifične aspekte ili akcije. U trećoj skupini, tzv. funkcionalističkim teorijama, opisuje se Karen Barettova (1987) teorija prema kojoj su za sram i krivnju važne interakcije s drugim ljudima. Uz to autorica naglašava da su ove emocije relativno rano opazive u razvoju djeteta, i da spadaju u “socijalne emocije” koje inače imaju vrlo bitne funkcije u različitim transakcijama između pojedinaca i okoline.
Poradi podosta nejasnoća koje se mogu naći u stručnoj literaturi koja zahvaća ovo područje, sasvim opravdano A. Kandare se kritički usredotočuje i na opis važnih distinkcija u određivanju pojma srama i krivnje. Većina autora slažu se da je osnovna razlika između srama i krivnje u tomu što krivnja uključuje usmjerenost samo na određene prijestupe, tj. na specifične akcije i specifične dijelove “Pojma o sebi”, dok je za sram karakteristična usmjerenost na cjelokupni “Pojam o sebi”. Sram uključuje tendenciju skretanja ili odvraćanja pogleda i bijega iz gotovo “bolne” situacije, a krivnja uključuje motivaciju za korektivnim aktivnostima tj. potrebu da se učinjena pogreška, na neki način, ispravi. Unutar tradicionalnog pristupa sram je opisan i kao pretežito javna, a krivnja kao privatna emocija. No, ta se “javno-privatna” distinkcija, ipak, u istraživanjima pokazala neodrživom. Noviji rezultati ukazuju na to da je, u odnosu na spomenutu javno-privatnu distinkciju, puno bitniji način na koji pojedinci subjektivno interpretiraju događaj ili situaciju. U sklopu tog suvremenijeg pristupa važno je istaći eksplicitnu distinkciju H.B. Lewis (1971) između srama i krivnje. Naime, sram, uz ostalo, uključuje negativnu evaluaciju globalnog “Pojma o sebi” (sram je usko povezan uz cjeloviti doživljaj “vlastitoga Ja”), dok krivnja uključuje negativnu evaluaciju specifičnog ponašanja (doživljaj krivnje uključuje ono što je učinjeno ili što je propušteno da se učini).
Unutar uvodnog razmatranja velika se pozornost posvećuje i temeljnom pitanju koje je inače karakteristično za svaku empirijsku znanost tj. problemu mjerenja. Ovako složeni pojmovi kao što su sram i krivnja dovode do znatnih poteškoća pri mjerenju (npr. sličnost u značenju i u prirodi situacija u kojima se javljaju ove emocije, mjerimo li stanje ili dispoziciju, itd.). U ovom istraživanju pristupa se mjerenju srama i krivnje kao afektivnih dispozicija. Za tu svrhu moguće je koristiti tri vrste mjernih instrumenata : 1. situacije koje induciraju sram ili krivnju; 2. liste prisilnog izbora ili “Check-liste” pridjeva; i 3. mjere temeljene na scenarijima. Raspravljajući komparativne prednosti i nedostatke ovih metoda autorica ističe psihometrijske kvalitete i prednosti pristupa temeljenom na scenarijima (Tangney, 1990, Tangney i sur. 1991).
Tema ove radnje u prvi plan dovodi pitanje odnosa srama i krivnje i mjera psihološke prilagodbe. Većina dosadašnjih istraživanja ukazuje na to da je krivnja pretežito adaptivna, a sram neadaptivna emocija (Tagney, 1995). No, ti odnosi nisu nimalo jednostavni. Postoje, naime, i slučajevi “neadaptivne krivnje” (posebice onda kada dođe do miješanja srama i krivnje) kao i “adaptivnog srama” koji pomaže ljudima da izbjegnu “činiti loše” (Barrett,1995, itd.).
Jednu od ključnih varijabli, a to je varijabla psihološke prilagodbe, autorica je odlučila operacionalno definirati pomoću triju skupova varijabli: 1. samopoimanje; 2. emocionalno funkcioniranje; i 3. socijalno funkcioniranje. Samopoimanja se konkretno definira mjerenjem pet subdimenzija ili aspekata samopoimanja : samopoštovanja, straha od negativne evaluacije, percepcije osobne nekompetentnosti, ustrajnosti i optimizma. Emocionalno funkcioniranje mjeri se kao subjektivna percepcija dominantnih emocionalnih stanja i percepcija tjelesnih simptoma, a socijalno funkcioniranje kao doživljaj usamljenosti.
Nakon općeg teorijskog i metodološkog uvoda preciznije se formulira i cilj ove radnje kao istraživanje povezanosti između sklonosti doživljaja srama i krivnje i nekih pokazatelja psihološke prilagodbe kod studenata. U skladu s tim definirana su i tri problema kao i njima pridružene hipoteze. Glavna je hipoteza izvedena konzistentno teorijskom uvodu i dominantnim rezultatima prethodnih istraživanja. Naime, očekuje se da je sklonost doživljaju srama značajno povezana s lošom psihološkom prilagodbom kroz sve navedene dimenzije samopoimanja, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja. Postavljena je i hipoteza da doživljaj krivnje nije značajno povezan s mjerama psihološke prilagodbe.
Metodološki dio radnje počinje sažetim opisom uzorka ispitanika (n=150 studenata). Potom se nastavlja opisom postupka prikupljanja podataka i primjenjenih mjernih instrumenata. Većinom su korišteni prethodno prikladno psihometrijski provjereni upitnici i ljestvice za subjektivno mjerenje samopoimanja i emocionalnog funkcioniranja. Ti su instrumenti razvijeni, modificirani i standardizirani u našoj zemlji ( Bezinović. 1988, Bezinović i Kardum, 1992). Za mjerenje socijalnog funkcioniranja korištena je UCLA ljestvica Rusella i sur. (1980). Za ovu prigodu posebno je preveden i pripremljen i ključni mjerni instrument za mjerenje doživljaja srama i krivnje. Bila je to prilagođena verzija Upitnika emocije samosvjesnosti (Test of Self Conscious Affect ili TOSCA) Tangney, Wagner i Gramzow-a iz 1989. godine koji sadrži skraćenu verziju od 11 scenarija ili opisa situacija. Poseban dojam o ozbiljnosti pristupa izradi ovog rada i o metodološkoj strogosti autorice, daje podatak o tome da je prijevod ovog instrumenta radilo čak 5 nezavisnih prevoditelja (4 psihologa i 1 profesor engleskog jezika) i da je faktorska struktura ovog upitnika posebno provjeravana postupkom faktorske analize na glavne komponente uz Varimax rotaciju. U skladu s kriterijom Scree-testa ekstrahirana su dva faktora sukladna faktorima iz izvornih upitnika. Stupanj pouzdanosti također je sukladan podacima dobivenim primjenom originalne verzije ovog instrumenta. Slični su psihometrijski podaci o pouzdanosti dobiveni i za ostale mjerne instrumente. U statističkoj obradi podataka primjenjeni su odgovarajući postupci korelacijske i regresijske analize kao i dvosmjerna analiza varijance za skupine podijeljene prema medijanu na dimenziji srama i krivnje.
U svezi s prvim postavljenim problemom ovog rada, pokazala se očekivana značajna povezanost između sklonosti doživljaja srama i dimenzija samopoimanja. Osobe sklone doživljaju srama sklone su i doživljavanju niskog samopoštovanja, procjenjuju sebe nekompetentnima, osjećaju češće strah od negativne evaluacije, smatraju da nisu ustrajne u rješavanju problema i sklone su nižem stupnju optimizma. Kao što se i očekivalo, većina korelacija krivnje i subdimenzija samopoimanja ne dostiže razinu statističke značajnosti. Jedino se pokazalo da su studenti skloniji krivnji ujedno relativno skloniji i ustrajnom ponašanju (r = +0.17). Taj rezultat autorica vješto tumači kao manifestaciju, krivnji inherentne, sklonosti aktivnog uključivanja u problemnu situaciju s ustrajnom tendencijom ispravljanja učinjene pogreške. Regresijska stupnjevita analiza pokazala je da su za doživljaj srama značajna dva prediktora: percepcija osobne nekompetentnosti i strah od negativne evaluacije, dok je za sklonost doživljaju krivnje značajan prediktor ustrajnost i strah od negativne evaluacije. Rezultati dvosmjernih analizi varijance pokazuju značajni glavni efekt sklonosti doživljaja srama za sve ispitivane subdimenzije samopoimanja, kao i značajni glavni efekt sklonosti doživljaja krivnje za varijablu ustrajnosti. Dodatne analize i primjena Scheffeovih testova pokazale su da doživljaj krivnje miješan s doživljajem srama umanjuje pozitivne adaptivne efekte krivnje, odnosno da postaje sličniji samom efektu emocije srama. Pritom se objašnjava kako je moguće da osobe najprije reagiraju krivnjom na učinjenu pogrešku, da bi odmah zatim generalizirale taj doživljaj na cjelokupni “Pojam o sebi” i time izazvale pojavu negativnih efekata srama.
U skladu s postavljenom hipotezom rezultati iz drugog dijela istraživanja pokazali su da je doživljaj srama statistički značajno povezan s pokazateljima emocionalnog funkcioniranja, dok krivnja nije statistički značajno povezana ni s jednom mjerom emocionalnog funkcioniranja. Uz to jedinim značajnim prediktorom srama pokazala se emocija straha ( r=0.46), dok za krivnju ni jedna varijabla emocionalnog funkcioniranja nije dosegla razinu statistički značajnog prediktora. Dvosmjena analiza varijance pokazala je značajni glavni efekt srama za sve ispitivane dimenzije emocionalnog funkcioniranja tj. za percepciju tjelesnih simptoma, radost, tugu, strah i ljutnju. Glavni efekt krivnje bio je značajan samo za emociju ljutnje. Ovo, kao i neke dodatne analize, pokazju da su dobiveni rezultati u skladu s iznesenim teorijskim postavkama (Tangney, 1995, 1996).
Također, u skladu s postavljenom hipotezom, u trećem dijelu analize rezultata pokazalo se da je sklonost doživljaju srama, značajno povezana s tendencijom doživljavanja veće usamljenosti. Nasuprot tomu, zabilježena granično značajna negativna korelacija doživljaja krivnje sa doživljajem usamljenosti nije u skladu s očekivanjem.
U kratkoj općoj raspravi autorica kritički evaluira dobre i loše strane primjenjenog postupka mjerenja srama i krivnje. Opravdano ističe da je ovim istraživanjem u velikoj mjeri potvrđena konceptualizacije razlike između srama i krivnje koju je zastupala H.B. Lewis (1971). Time se i ovaj rad pridružuje istraživanjima koja su do sada empirijski uspješno verificirala ovakove hipoteze o odnosu srama i krivnje (Ferguson i sur., 1991; Ferguson i Stegge, 1995; Tangney,1993, itd.). U skladu s rezultatima ostalih autora (Tangney,1995) i u ovom istraživanju potvrđeno je da je sklonost doživljaju srama, za razliku od sklonosti doživljaju krivnje, značajno povezana s nizom intrapersonalnih i interpersonalnih karakteristika loše psihološke prilagodbe. Doživljaj srama povezan je s niskim samopoštovanjem, većom percepcijom osobne nekompetentnosti, većim strahom od negativne evaluacije, manjom ustrajnosti i nižim optimizmom. Većinu ostalih dobivenih rezultata, koji ponekad i nisu u skladu s hipotezom (npr. pozitivna povezanost ustrajnosti i krivnje), autorica, previše sažeto ali zato spretno i prikladno, objašnjava postavljajući dodatne hipoteze koje bi tek trebalo empirijski provjeriti u novim istraživanjima. Posebice valja istaknuti posljednje potpoglavlje u kojemu A. Kandare kritički ukazuje na nedostatke svog istraživanja i sugerira važne smjerove budućeg istraživačkog rada u ovom području.
(C) Ocjena magistarskog rada
Magistarski rad kolegice Ane Kandare predstavlja vrlo koristan i zanimljiv pokušaj istraživanja odnosa između složenih emocija i nekih subjektivnih mjera psihološke prilagodbe. Valja naglasiti da je područje psihologijskog istraživanja složenih emocija srama i krivnje i u svijetu intenzivirano tek u posljednjih 10-tak godina. Magistarski rad kolegice Ane Kandare prvo je istraživanje ovakovog tipa u našoj zemlji. Prema dostupnim informacijama čini se također da je ovo ujedno i jedno od prvih empirijskih istraživanja u svijetu koje se bavi proučavanjem odnosa emocije srama i doživljaja nekompetentnosti, kao i istraživanjem odnosa emocije krivnje i tendencije ka ustrajnom ponašanju. Autorica ove radnje korektno je eksplicirala uže teorijske i empirijske temelje ovog istraživanja. Postavljene hipoteze, nacrt i metode provedbe istraživanja adekvatni su formuliranim ciljevima i postavljenim problemima. Analiza podataka primjerena je nacrtu i ciljevima istraživanja, a zaključci su korektno izvedeni iz prikupljenih i statistički obrađenih podataka. Uz evidentni znanstveno-istraživački doprinos razumijevanju odnosa između složenih emocija i nekih mjera psihološke prilagodbe, rezultati ove radnje mogu imati i korisnu primjenu u praktično-stručnom radu u području prevencije i u psihološko-savjetodavnim aktivnostima posebice sa studentskom populacijom.
Naravno, kao i svakom znanstveno-istraživačkiom radu, i ovom radu mogu se postaviti izvjesni prigovori i sugestije za poboljšanja. Unatoč želji da se bude koncizan, čini se da bi autorica trebala posvetiti više pozornosti prikazu suvremenog stanja u teoriji i metodama suvremenog istraživanja emocija. U tom kontekstu potrebito je teorijski znatno meritornije situirati ovu temu istraživanja unutar važnih kognitivnih teorija emocija ( npr. Weinerove atribucione teorije iz 1985, ili novije verzije Lazarusove teorije iz 1991. godine, Rosemana i sur. iz 1996. godine itd.). To utoliko više što su baš procesi atribucije i kognitivne procjene ujedno i supstancijalni aspekti definicije emocija srama i krivnje. Nedostak predstavlja i činjenica da autorica nije raspravljala o mogućem moderator-efektu varijable spola. Uz to više pozornosti trebalo je posvetiti znatnim problemima mjerenja emocija (npr. opasnost postojanja “napuhanih” mjera pouzdanosti kratkih upitnika zbog mogućeg efekta učestalih sinonimnih formulacija u česticama tih instrumenata).
No, svi ovi prigovori i sugestije za moguća poboljšanja metodologije ne invalidiraju temeljni zaključak ovog povjerenstva da ovaj magistarski rad predstavlja značajan znanstveni doprinos psihologijskom istraživanju odnosa između emocija srama i krivnje i psihološke prilagodbe i da zaslužuje opću pozitivnu ocjenu.
Stoga, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ane Kandare i da kandidatkinji odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo:
1. prof. dr. Zvonimir Knezović, predsjednik
2.
prof. dr. Predrag Zarevski,
član
3. prof. dr.
Majda Rijavec, član
Odsjek
za psihologiju
Filozofski
fakultet u Zagrebu
Predmet:
Izvješće o specijalističkoj radnji
Ivane Frančula
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 23.IV.2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu specijalističke radnje Ivane Frančula pod naslovom "Stilovi suočavanja sa stresom, samopoštovanje i percepcija socijalne podrške zdravih i od dijabetesa oboljelih adolescenata". Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće
I z v j e š ć e
Specijalistička radnja Ivane Frančula ima 87 stranica teksta koji uključuje veći broj tablica i 92 reference u popisu korištene literature. Osim toga, u radnji se nalaze 4 priloga s instrumentima primijenjenim u istraživanju.
U uvodnom dijelu radnje autorica prvo opisuje dječje i mladenačke kronične bolesti i to astmu, epilepsiju i dijabetes. Nakon opće rasprave o adolescenciji kao razvojnom razdoblju autorica prelazi na objašnjavanje utjecaja dijabetesa na razvoj adolescenata. Pritom osobito razmatra samopoimanje, obiteljske interakcije, odnose s vršnjacima i školsko postignuće. U drugom dijelu uvoda autorica se bavi stresom i suočavanjem sa stresom, tj.opisuje interakcionističke modele stresa, različite tipologije načina suočavanja sa stresom s naglaskom na razlici između dispozicijskog i situacijskog suočavanja.
Cilj specijalističke radnje Ivane Frančula bio je ispitati specifičnost stilova suočavanja sa stresom, samopoštovanje i percepciju socijalne podrške mladih oboljelih od dijabetesa i njihovih zdravih vršnjaka.
U skladu s ciljem radnje postavljeni su sljedeći problemi istraživanja:
1. Ispitati efekte zdravstvenog statusa i spola, kao i njihove interakcije, na samopoštovanje, stilove suočavanja sa stresom i percepciju socijalne podrške.
2. Ispitati povezanost dobi ispitanika sa samopoštovanjem, suočavanjem sa stresom i percepcijom socijalne podrške kod oboljelih od dijabetesa i zdravih adolescenata.
3. Ispitati odnose između samopoštovanja, stilova suočavanja sa stresom i percepcije socijalne podrške kod zdravih i od dijabetesa oboljelih ispitanika, te ispitanika muškog i ženskog spola.
U ispitivanju je sudjelovalo 99 srednjoškolaca (od prvog do četvrtog razreda). Skupinu oboljelih do dijabetesa (klinička skupina) činilo je 49 mladića i djevojaka, dok ih je u skupini zdravih (usporedna skupina) bilo 50. Ispitanici dvije skupine izjednačeni su po spolu, dobi i školskom postignuću.
Za prikupljanje podataka korištena su tri mjerna instrumenta: Skala samopoštovanja, Upitnik dispozicijskog suočavanja sa stresom i Skala percepcije socijalne podrške.
Podaci za istraživanje prikupljani su tijekom sistematskog pregleda zdravih adolescenata te kontrolnog pregleda oboljelih kojima je ranije dijagnosticiran dijabetes. Ispitivanje bolesnih adolescenata provedeno je individualno, dok su rezultati zdravih adolescenata prikupljeni u manjim skupinama.
Dobiveni rezultati pokazuju da se zdravi i oboljeli adolescenti statistički značajno ne razlikuju po samopoštovanju. U pogledu stilova suočavanja sa stresom pokazalo se da ispitanici kliničke skupine, u odnosu na one iz usporedne skupine, češće koriste emocionalnu socijalnu podršku, instrumentalnu socijalnu podršku i suočavanje usmjereno na emocije. Kad je riječ o percepciji socijalne podrške, oboljeli, u usporedbi sa zdravima, percipiraju veću prihvaćenost od strane školskih kolega, dok se u percepciji prihvaćenosti od obitelji i prijatelja ne razlikuju.
Povezanost dobi sa samopoštovanjem, stilovima suočavanja sa stresom i percepcijom socijalne podrške kod oboljelih od dijabetesa i kod zdravih adolescenata nije značajna, osim što stariji, a bolesni adolescenti, češće koriste osamljivanje/potiskivanje emocija, a zdravi što su stariji manje koriste humor kao stil suočavanja sa stresom, te percipiraju da im je socijalna podrška prijatelja veća.
Ispitivanje odnosa između samopoštovanja, stilova suočavanja sa stresom i percepcije socijalne podrške kod zdravih adolescenata i kod onih oboljelih od dijabetesa, te mladića i djevojaka pokazalo je da ispitanici često istodobno koriste više vrsta suočavanja.
U raspravi dobivenih rezultata Ivana Frančula uspoređuje svoje rezultate s onima dobivenim u drugim istraživanjima i tumači ih u okviru postojećih teorijskih modela stresa i suočavanja s bolešću. U odjeljku "Opća rasprava" autorica ističe važnost ispitivanja različitih psihosocijalnih, obiteljskih, obrazovnih i profesionalnih činitelja povezanih s dijabetesom, a radi podrške i pomoći adolescentima i njihovim obiteljima u prilagodbi na dijabetes te u poticanju ponašanja koja pridonose ublažavanju negativnih učinaka te bolesti.
Sveukupno ocjenjujući specijalističku radnju Ivane Frančula može se reći da je autorica na sustavan način izložila rezultate istraživanja relevantne za postavljeni cilj i probleme radnje. Što se metodologije istraživanja tiče, ocjenjujemo da su podaci prikupljeni na prikladan način, a rezultati uglavnom obrađeni odgovarajućim statističkim postupcima i pregledno prikazani u tablicama. Rasprava dobivenih rezultata u skladu je s postavljenim problemima, a u zaključcima su izneseni glavni dobiveni rezultati. Reference navedene u tekstu pokazuju da autorica dobro poznaje i prati suvremena dostignuća u području koje je tema njezine specijalističke radnje.
Nedostatak radnje sastoji se u činjenici da je autorica provela velik broj razdvojenih obrada rezultata (mladići - djevojke, zdravi - oboljeli, usporedbe unutar skupina i između njih), što mjestimice otežava praćenje teksta.
Na tamelju rečenoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati specijalističku radnju Ivane Frančula te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje specijalističke diplome iz kliničke psihologije.
U Zagrebu, 29.VIII. 2001.
Dr.sc. Lidija Arambašić, doc.
predsjednica povjerenstva
Dr.sc. Goranka Lugomer-Armano, izv.prof.
članica povjerenstva
Dr.sc. Jasna Hudek-Knežević, doc.
Filozofski fakultet u Rijeci,
članica povjerenstva
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Rješenjem Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (sjednica Fakultetskoga vijeća od 16. srpnja 2001.) imenovani smo u povjerenstvo za prosudbu magistarskoga rada Bože Bekavca pod naslovom Primjena računalnojezikoslovnih alata na hrvatske korpuse. Naslovu podnosimo sljedeće skupno izvješće.
Magistarski rad Bože Bekavca Primjena računalnojezikoslovih alata na hrvatske korpuse sadrži 138 stranica teksta magistarskoga rada, pisanih računalnim slogom s obrojčanim 21 slikovnim prilogom, 5 tablica i 45 tekstovnih priloga primjera građe i njezine obrade. Rad je sadržajno koncipiran u 6 temeljnih poglavlja numerički raščlanjenih na niz potpoglavlja. Na jezgreni se dio rada logički nastavlja opsežan znanstveni aparat kojeg tvore Dodatci od A do F s cjelovitijim primjerima obrađena materijala i Bibliografija s 83 jedinice. Rad je popraćen s 215 bilježaka raspoređenim po dnima stranica.
Uvod (str. 4-6) upućuje nas na razloge autorova odabira ove teme. Već na samome početku korpusni se pristup obradi jezične građe postavlja kao komplementaran introspektivnome uvidu u jezične činjenice — uvidu što je bio dominantan u lingvistici od pojave generativne gramatike i teza Noama Chomskoga kojima je empirijsko proučavanje prirodnoga jezika stavljeno u drugi plan. Autor ovoga magisterija odabire korpusnu lingvistiku kao ishodišno područje ovoga rada. Upravo to lingvističko područje, eklatantno empirijske orijentacije, u ponešto je suženome obimu, ali ipak neprekinuto, postojalo i prije i uz generativnu gramatiku, a osobito je napredovalo u posljednjih tridesetak godina kad je napredak informacijske tehnologije omogućio jednostavnu i jeftinu obradu do tada nezamislivih količina jezičnih podataka. U uvodnom se dijelu kao i u dvama sljedećim poglavljima u smjeru "od općenitijega prema posebnome", zapravo daje pregled osnovnih pojmova, njihovih odnosa kao i prijedlozi naziva tih pojmova na hrvatskome. Riječ je o nazivlju koje tek dijelom postoji u hrvatskome te ga se ovom prilikom većim dijelom usustavilo iako počesto, zbog izrazite propulzivnosti područja, i u izvornome jeziku različiti autori rabe iste nazive za različite pojmove i obrnuto.
Jezični korpus na računalu (str. 7-13) poglavlje je koje smješta korpuse unutar područja jezičnih tehnologija (Human Language Technologies) kao jedan od osnovnih oblika jezičnih resursa za pojedini prirodni jezik. Također se navodi i bitna metodološka razlika između zbirke tekstova i korpusa kao i između korpusa i računalnoga korpusa budući da danas naziv korpus gotovo uvijek podrazumijeva svojstvo strojne čitljivosti. U ovome se poglavlju također iznosi i sažet prikaz povijesti računalnih korpusa kao i postupci sastavljanja korpusa.
Kodiranje korpusa (str. 14-61) poglavlje je koje se u logičkome smjeru izlaganja teme nastavlja na prethodno i usredotočuje se na najosjetljiviji postupak u sastavljanju korpusa — njegovo kodiranje. Kodiranje je korpusa definirano kao način na koji su jezični podaci zapisani na računalu. Sam je postupak kodiranja razdijeljen na 1) kodiranje pismena (obuhvaća pismovne sustave) i 2) kodiranje tekstova (obuhvaća nelingvističko i lingvističko obilježavanje korpusa). U okviru kodiranja tekstova razloženi su postupci nelingvističkoga obilježavanja nadrečeničnih cjelina, a potom i lingvistčkioga obilježavanja kao što su segmentacija teksta na rečenice kao i segmentacija rečenica na riječi te označavanja vrsta riječi (POS-tagging) i lematizacije. U trećem se potpoglavlju uz niz nadasve ilustrativnih shema i primjera daje pregled jezika za obilježavanje (SGML i XML/XSL) koji jezici znatno proširuju uporabljivost današnjih korpusa u odnosu na neobilježene korpuse. Četvrti dio poglavlja argumentirano raspravlja o standardima za obilježavanje (TEI, CES, XCES) koji jedini omogućuju razmjenljivost podataka i jednoobraznu primjenu računalnojezikoslovnih alata na tako kodirane korpuse. Ovako postavljeno poglavlje zapravo je vademecum kroz postupke kodiranja korpusa i vrijedilo bi ga objaviti kao zaseban rad ne samo na WWW-u (radna inačica dostupna je na http://www.hnk.ffzg.hr/xml-ws01) nego i u papirnatome obliku.
Računalnojezikoslovni alati (str. 62-77) poglavlje je koje započinje mogućim klasifikacijama računalnojezikoslovnih alata prema različitim klasifikacijskim kriterijima. To je nužno za prvo potpoglavlje ovoga poglavlja koje je osvrt na smjernice za razvijanje računalnojezikoslovnih alata (GLOSIX) kojim se smjernicama osigurava standardiziranost tih alata već u trenutku njihova nastanka. Sve osobine koje jedan računalnojezikoslovni alat za obradu korpusa mora sadržavati oprimjerene su jednim takvim alatom općega tipa (WordSmith). Detaljno su opisani pojedini moduli koje takav alat mora sadržavati kao i njihova funkcija u okviru obrade korpusnih podataka.
Hrvatski računalni korpusi i računalnojezikoslovni alati (str. 78-106) Nakon općega pregleda korpusnih računalnojezikoslovnih alata iz prethodnoga poglavlja, autor se ovim poglavljem dublje usredotočuje na primjenu računalnojezikoslovnih alata na hrvatske korpuse. Nakon kraćega kronološkoga pregleda hrvatskih korpusa, uz opis značajnijih alata koji su na njih primijenjeni kao i rezultata njihove obrade, detaljno se opisuju alati na dva najznatnija hrvatska korpusa: Jednomilijunskome korpusu hrvatskoga književnoga jezika (1M) i Hrvatskome nacionalnom korpusu (HNK). Dok je o 1M korpusu autor doznavao podatke na temelju literature i gotovih rezultata, u slučaju HNK od početka je sudjelovao u izradi i primjeni pojedinih računalnojezikoslovnih alata te je ovaj dio magistarskoga rada nastao i na temelju neposrednoga iskustva u radu s njima. Detaljno se opisuju alati razvijeni u radu na projektu MZT 130718 u okviru kojega autor sudjeluje kao znanstveni novak. Ti su alati primijenjeni u postupcima 1) pretvaranja i priprema tektova za unos u korpus (2XML), 2) opojavničenja (tokenizacije), 3) pohranjivanja u bazu te 4) pretraživanja korpusa. Samo je pretraživanje HNK omogućeno putem WWW-servisa te su time uloga i značaj toga korpusa nadrasli nacionalne okvire s obzirom da je, prema podatcima iz Dodatka F, u 1999. i 2000. zabilježeno gotovo 37% korisnika izvan Hrvatske. Ovo, za ovaj rad najznačajnije, poglavlje donosi još dva potpoglavlja. U prvome od njih obrađuju se alati kojima je obrađivan Hrvatsko-engleski paralelni korpus: 1) alat za sravnjivanje (alignment) rečenica paralelnoga korpusa i 2) kodiranje paralelnoga korpusa. U posljednjem se potpoglavlju obrađuje eksperimentalni oblik pretraživanja HNK bez uporabe baze podataka već uz primjenu XML/XSL-a na kodiranom korpusnom dokumentu. Time se u području primjene XML-a i XSL-a, koje trenutačno izaziva iznimnu pozornost kako informatičara i lingvista, tako i svih koji pokušavaju u standardiziranom digitalnom obliku pohranjivati velike količine dokumenata, došlo uz bok nekim sličnim istraživanjima u svijetu.
Zaključak (str. 107-108) iznosi želju autora da se razvije što je moguće više računalnojezikoslovnih alata za hrvatske korpuse ne bi li se hrvatska korpusna lingvistika i dalje razvijala. Kao osnovni sljedeći cilj navodi se označivač (POS tagger) koji je postao nezaobilazan u ovom stadiju razvitka računalnojezikoslovnih alata za hrvatski jezik.
Prosudbeno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje vrijedan doprinos magistarskoga rada Bože Bekavca Primjena računalnojezikoslovih alata na hrvatske korpuse i predlaže Fakultetskome vijeću da kandidata uputi na daljnji postupak.
Zagreb, 3. rujna 2001.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. Josip Silić, predsjednik
doc. dr. Marko Tadić, 1. član
prof. dr. Maja Bratanić, 2. član
Jasminka Brala-Mudrovčić
Logorište 19
53000 GOSPIĆ
Tel.: 053-57-2018
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Predmet: Prijedlog teme magistarskog rada
Studij: Poslijediplomski studij književnosti
Naslov teme: Komediografski rad Milana Begovića
Milan Begović je nedvojbeno jedna od najmarkantnijih književnih osdobnosti u hrvatskoj književnosti dvadesetog stoljeća. Osobitu vrijednost njegova književnog opusa čine dramski tekstovi, među kojima su i drame Bez trećega i Pustolov pred vratima, koje su piscu priskrbile i dojmljivu europsku, pa moglo bi se reći i svjetsku recepciju, što mu ujedno određuje ugledno mjesto među hrvatskim dramatičarima.
Komedije su od najranijih dramskih početaka bile Begovićev dramski, i dakako kazališni, interes. Prve komedije sabrao je u knjigu Male komedije (1921), a bez obzira na različitost sadržaja, vremena i lokacije radnje povezuje ih anegdotalnost u pristupu, motiv ljubavi i erotski elementi, ali važnije od piščevih poruka su igra i igrivost tih djela koja su nastala u piščevoj želji suprostavljanja pseeudomoralizmu i malograđanštini. Amerikanska jahta u splitskoj luci (1930.) ambicioznije je komediografsko djelo u kojem Begović pokazuje brojne odlike svoga bogatog scenskog svijeta, ujedno ostvarujući jedno od najboljih komedija u hrvatskoj dramskoj književnosti između dva rata.
K A Z A L O
1. UVOD
2. ŽIVOTOPIS MILANA BEGOVIĆA
3. DRAMSKO STVARALAŠTVO MILANA BEGOVIĆA
4. KOMEDIJA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI BEGOVIĆEVA DOBA
5. BEGOVIĆEV KOMEDIOGRAFSKI RAD I NJEGOVE ZNAČAJKE
5.01. MALE KOMEDIJE
5.01.01. MENUET
5.01.02. VENUS VICTRIX
5.01.03. SLATKA OPASNOST
5.01.04. BISKUPOVA SINOVICA
5.01.05. ČIČAK
5.01.06. PRED ISPITOM ZRELOSTI
5.01.06. CVJETNA CESTA
5.02. AMERIKANSKA JAHTA U SPLITSKOJ LUCI
5.03. PROSTOR, VRIJEME I LIKOVI U BEGOVIĆEVIM KOMEDIJAMA
6. RECEPCIJA BEGOVIĆEVIH KOMEDIJA
7. REPERTOARNI PREGLED SCENSKIH UPRIZORENJA BEGOVIĆEVIH KOMEDIJA
8. ZAKLJUČAK
9. BIBLIOGRAFIJA
10. LITERATURA
Studentica Mentor
Jasminka Brala-Mudrovčić Dr.sc. Tihomil Maštrović, red.prof.
Voditelj
Poslijediplomskog studija književnosti
Dr.sc. Boris Senker, red.prof.
Emica Calogjera
Predmet: Molba Fakultetskom vijeću za odobrenje sinopsisa magistarske radnje
pod naslovom Problem
identiteta u feminističkoj teoriji
FAKULTETSKOM
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Složenost pitanja ženskog identiteta postavlja se kao središnji problem feminističke teorije od njenih početaka. Problem je naročito aktualizirala novija feministička teorija, proširivši područje istraživanja kategorijama roda, rase i klase što je prouzrokovalo nagli porast rodnih studija , te pojavu niza zanimljivih i važnih djela koja analiziraju načine na koje kategorije roda, rase , klase, seksualne orijentacije konstituiraju identitet. Sam termin se pokazao problematičnim, teško odredljivim, mnogoznačnim i nestalnim, a odgovor na pitanje što je žena, težim nego što se to u početku činilo.
Kao uvod u problematiku, bit će razmotrene definicije i teorije o ženskom identitetu u djelima francuskih teoretičarki koje su odbacile biološki determinizam i vjerovanje u unaprijed određeni ženski identitet. Simone de Beauvoir, Luce Irigaray, Helene Cixous, ističu žensku drugost i određenost isključivo u odnosu prema muškarcu kao drugi spol, kao spol koji to nije jer mu nedostaje pozitivna snaga falusa, dok Julia Kristeva pod pojmom žena podrazumijeva ono što se ne može definirati , što ostaje izvan nomenklatura i ideologija.
Iako je otvorila prostor za proučavanje niza važnih pitanja , zapadna feministička teorija je ipak ostala ekskluzivna i neprimjerena za žene trećeg svijeta, na primjer. Zapadna feministička teorija stvorila je jednu opću teoriju o ženskoj podređenosti i uspostavila ženu kao opću kategoriju ne uvažavajući razlike među ženama koje proizlaze iz toga što se bijele, crne i obojene žene suočavaju s različitim kulturološkim konstrukcijama ženstva.
Stoga bi se u sljedećem poglavlju analizirao problem formiranja identiteta u uvjetima rasne opresije u djelima triju postkolonijalnih teoretičarki : Trinh Minh- ha koja propituje može li feministički diskurs predstavljati kategorije spola i rase istovremeno, Bell Hooks koja obrađuje problematiku glasa i čin odgovora kao presudnih čimbenika u tvorbi rasno osviještenog identiteta, Gayatry Chakravorty Spivak koje analizira politiku kulture iz marginalne perspektive , razvija ideju strateškog esencijalizma kao metode za ispitivanje i kritiku esencijalističkh termina. Ona konstantno propituje eurocentrizam i klasizam dominantnih formi akademskog znanja i politike te kritizira zapadne feministkinje i njihovu ideju o globalnom sestrinstvu koja zanemaruje činjenicu da žene trećeg svijeta ne mogu imati iste interese kao bijele žene.
Osim rase postoji niz drugih kategorija koje uspostavljaju razlike među ženama: klasa, etnicitet, religija, seksualna orijentacija, dob, bračni status i slično. Popisivanje razlikovnih kategorija nemoguće je iscrpiti, ali to samo dokazuje kako je proces označivanja beskonačan.
U sljedećem poglavlju bi bilo riječi o problemu identiteta u teoriji Judith Butler koja identitet definira kao praksu označivanja , a ne neki stabilni konstrukt koji jednom uspostavljen ostaje nepokretan i nepromjenjiv. Pojedinac istodobno sudjeluje u mnogim vezama društvene mreže i njegov se identitet oblikuje unutar tog konfliktnog polja u kojemu su pred njega postavljeni brojni zahtjevi koje on treba zadovoljiti pa on predstavlja mnoštvo jastava kao odgovor na sve te istodobne zahtjeve. Butler rod vidi kao kulturološki konstrukt , kao imitaciju čija se imitativna bit otkriva u njegovom parodiranju u različitim kulturološkim praksama . Ovdje se otvara problematika odnosa spol / rod , heteroseksualnosti i homoseksualnosti te granicama koje definiraju tijelo.
Sljedeće poglavlje bi analiziralo na koji način Toril Moi izaziva suvremena feministička strujanja preispitujući je li distinkcija spol / rod doista primarna za feminističku teoriju. Moi pokušava odgovoriti na pitanje što je žena ne koristeći se terminima identitet, esencijalizam, biološki determinizam i slično, te zagovara feminizam slobode po uzoru na Simone de Beauvoir.
U zaključku bi se dao osvrt na obrađenu temu, evaluirala rješenja koja nude obrađene teoretičarke te pokušali odrediti mogući budući smjerovi istraživanja ove teme u feminističkoj teoriji.
Kandidat Mentor
Emica Calogjera Dr.sc. Vladimir Biti, red.prof.
Voditelj
Poslijediplomskog studija književnosti
Dr.sc. Boris Senker, red.prof.
Brigita Miloš
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Molba za odobrenje dorađenog sinopsisa magistarske radnje naslova "Uloga pripovjedača u djelima Itala Calvina"
Obrazloženje teme:
Odnos autora prema pripovjedaču u Calvinovoj se prozi mijenja u kronologiji njegova stvaralaštva. Odabrali bismo dvije perspektive motrenja na te promjene. S jedne bi strane naglasak bio na uočavanju i opisivanju različitih načina konstrukcije pripovjedača u tekstu. Druga bi prespektiva obuhvatila pokušaj povezivanja promatranih mijena s poetikama književnih razdoblja i pravaca tijekom kojih je nastajao Calvinov prozni opus.
Struktura rada:
Predgovor
Predgovor bi se sastojao od podrobnijeg obrazloženja odabira teme.
Uvodni dio
Uvodni dio obuhvatio bi određenje metodoloških polazišta rada.
Trodjelna struktura očitovanja pripovjedačeve djelatnosti autorice Susan S. Lanser, bila bi osnovom naše analize. Autorica razlikuje stajalište, kontakt i status pripovjedača, tj. pripovjedačev odnos prema likovima, naslovljeniku pripovijedanja i samome sebi. Autoričinu bismo razdiobu upotpunili radovima G. Genetta, F. Stanzela, M. Bal, L. Doležela.
U okviru drugoga dijela uvoda naveli bismo poetike književnih pravaca za vrijeme kojih je autor stvarao. Također, prikazali bismo razlikovna određenja književnih razdoblja: modernizma i postmodernizma, s respektiranjem teškoća terminološkog određenja postmodernizma / postmoderne / post - modernizma i trovrsnog pristupa: periodizacijskog, tipološkog i kulturno - povijesnog. (Biti 1997: 285)
Prvi dio
Prvi dio rada obuhvatio bi analizu Calvinovih djela. Djela bismo promatrali u kronološkoj perspektivi njihova objavljivanja. Izbor je potaknut namjerom ukazivanja na promjene stava autora spram očitovanja pripovjedačeve djelatnosti.
Analizu bismo započeli romanom Staza do paukovih gnijezda. Slijedili bi romani trilogije Naši preci (Raspolovljeni vitez, Barun
penjač, Nepostojeći vitez). Zatim zbirka pripovjedaka Kozmikomike, pa u nas neprevedeni roman Il castello dei destini incrociati. Slijedi roman Ako jedne zimske noći neki putnik... i
na kraju roman Pod suncem jaguara.
Drugi dio
U drugome dijelu rada pokušao bi se uspostaviti odnos između različitih pripovjednih strategija koje Calvino rabi u oblikovanju pripovjedača i poetika književnih pravaca ili razdoblja u vrijeme kojih je pisao.
Zaključak:
Promjene odnosa autora spram uloge pripovjedača u Calvinovu književnom stvaralaštvu, uvjetovane su i promjenama poetika književnih pravaca/razdoblja. Različita tumačenja elemenata 'autor', 'djelo', 'čitatelj', odrazila su se i na način autorova poimanja uloge pripovjedača.
Kandidat: Mentor:
Brigita Miloš dr. sc. Danijela Bačić - Karković
Voditelj poslijediplomskog studija:
dr. sc. Boris Senker
Dubravka Volenec, Zagreb
poslijediplomski studij, kroatistika/jezik
SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA
Klasifikacija sinonima
U izradi magistarskog rada rukovodim se pretpostavkom da nema pravih sinonima u jeziku, onih koji bi se u svakoj situaciji mogli zamijeniti jedni drugima, a da to ne utječe na značenje; zatim željom da pojasnim terminološku raznolikost koja prati pojavu sinonimije, što uključuje pregledavanje opsežne literature koja se bavi tom problematikom. Također želim promatrati dosadašnje i ponuditi vlastite podjele sinonima prema odgovarajućim parametrima.
Teorijski dio rada sastoji se od nekoliko cjelina:
- semantički i leksikološki opis sinonima (odnos semantike i psiholingvistike, pitanje koncepta, značenjska istost, tj. suznačnost, semantička polja)
- sinonimnost i semantička zalihost
- leksička sinonimija u hrvatskome jeziku
- rezultati dosadašnjih istraživanja o sinonimiji (s posebnim osvrtom na leksičku sinonimiju)
- terminološki problemi ® kojim kategorijama sinonimnih riječi odgovara termin (istoznačnica, bliskoznačnica, sličnoznačnica itd.)
- polifunkionalnost hrvatskoga standardnog jezika i sinonimija unutar funkcionalnih stilova (s posebnim osvrtom na književnoumjetnički funkcionalni stil)
Eksperimentalni dio rada bavi se analizom sinonimije na predlošku književnog djela. Za ta ispitivanja smatrala sam vrlo prikladnim roman Ranka Marinkovića Kiklop. U tom se dijelu rada otvaraju pitanja "preklapanja" značenja (koje radi boljeg razumijevanja prikazujem krugovima po načelu logičkih sudova), zatim pitanje sinonimnosti u kontekstu i izvan njega (stupnjevi apstrakcije), opis sinonimnog para i sinonimnog niza i sl.
Jedan dio analize sinonima prikupljenih iz Kiklopa bavi se pitanjem koja je uloga sinonima u književnom djelu, zašto su tako česti; je li to zato što ih autor jednostavno ne može izbjeći ili oni imaju određenu namjenu (ili namjene) i koju (koje).
Nastojim dokazati na velikom broju primjera da sinonimi imaju određenu, dapače nezaobilaznu ulogu u oblikovanju književnog djela i to na nekoliko razina; da "ne smetaju" razumijevanju, nego da pridonose jasnosti i izražajnosti; da su prema tome dobra pojava u jeziku.
IZBOR IZ LITERATURE:
1. ANIĆ, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb 1998.
2. BABIĆ, Stjepan: Hrvatska jezikoslovna čitanka; Globus, Zagreb 1990.
3. BERRUTO, Gaetano: Semantika; Antibarbarus, Zagreb 1994
4. FILIPOVIĆ, Rudolf: Teorija jezika u kontaktu; JAZU: Školska knjiga, Zagreb 1986.
5. IVIR, Vladimir: Kolokacije i leksičko značenje; Filologija, knjiga 20-21, Zagreb 1992.-'93.
6. SAMARDŽIJA, Marko: Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika; ŠK Zagreb 1995.
7. SILIĆ, Josip: Administrativni stil hrvatskoga standardnog jezika; KOLO br. 4, zima 1996.
8. TAFRA, Branka: Bliskoznačni odnosi u jeziku; Filologija 26 (1996.) str. 73 – 83.
9. ZNIKA, Marija: Sinonimija i kontekst – na primjerima; Filologija 24 – 25 (1995.) str.
Mentor: Voditelj: Magistrand:
prof. dr. Ivo Pranjković prof. dr. Josip Silić Dubravka Volenec
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome SILVIJE TOT stečene na Filozofskome fakultetu u Pečuhu
FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Silvija Tot, hrvatska državljanka, upisala je 1994. godine petogodišnji studij engleskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Pečuhu u Mađarskoj. Diplomirala je 17. siječnja 2001. godine i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti – nastavnik u srednjoj školi. Na istome sveučilištu moliteljica je 1999. godine završila i četverogodišnji studij hrvatskoga jezika i književnosti.
Uvidom u ovjerene prijevode indeksa i diplome, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 14. srpnja 2001.
Prof. dr. Damir Kalogjera
Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović
Prof. dr. Sonja Bašić
Znanstveno-nastavnom vijeću
Filozofski fakultet
I. Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: nostrifikacija sveučilišne diplome profesorice DANIJELE RADOVIĆ stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu
I Z V J E Š T A J
Profesorica Danijela Radović diplomirala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu na studiju Srpskohrvatskog jezika i južnoslavenskih književnosti 12.07.2000. godine. Iz priložene dokumentacije (upisala se kao izvanredni student akademske 1992/93. godine; studij traje osam semestara; na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku studirala od 1987. do 1991. odslušavši i osmi semestar na studiju Hrvatski ili srpski jezik i književnosti jugoslavenskih naroda) te uvida u nastavni plan i program studija Srpskohrvatskog jezika i južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu povjerenstvo zaključuje da su i plan i program studija istovrijedni planu i programu na našem studiju Dvopredmetne slavistike.
Stoga predlažemo da se diploma profesorice Danijele Radović stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu nostrificira kao istovrijedna našoj diplomi sa stručnim nazivom Diplomirana slavistica s osobitim obzirom na srpski jezik i južnoslavenske književnosti.
U Zagrebu, 21.08.2001.
Članovi povjerenstva:
doc. dr. Dušan Marinković, prvi član
izv. prof. dr. Zvonko Kovač, drugi član
izv. prof. dr. Borislav Pavlovski, treći član
Znanstveno-nastavnom vijeću
Filozofski fakultet
I. Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: nostrifikacija sveučilišne diplome profesorice ALEKSANDRE RODIĆ stečene na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu
I Z V J E Š T A J
Profesorica Aleksandra Rodić diplomirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 29.03.2000. godine i stekla stručni naslov profesorice srpskog jezika i književnosti. Napomena: naziv studija koji je upisala i studirala do 1995. bio je Jugoslovenske književnosti i srpsko-hrvatski jezik, a od tada se imenuje Srpski jezik i književnost s donekle izmijenjenim planom i programom.
Iz priložene dokumentacije o studiranju (upisala je studij 03.07.1992.; studij traje osam semestara; nakon studija upisala postdiplomski studij – smjer književnosti) te uvida u nastavni plan i program studija Jugoslovenske književnosti i srpsko-hrvatski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu povjerenstvo zaključuje da su i plan i program studija istovrijedni planu i programu na našem studiju Dvopredmetne slavistike.
Stoga predlažemo da se diploma profesorice Aleksandre Rodić stečene na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu nostrificira kao istovrijedna našoj diplomi sa stručnim nazivom Diplomirana slavistica s osobitim obzirom na srpski jezik i južnoslavenske književnosti.
U Zagrebu, 21.08.2001.
Članovi povjerenstva:
doc. dr. Dušan Marinković, prvi član
izv. prof. dr. Zvonko Kovač, drugi član
izv. prof. dr. Borislav Pavlovski, treći član
Znanstveno-nastavnom vijeću
Filozofski fakultet
I. Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: nostifikacija sveučilišne diplome profesorice srpskog jezika i književnosti MIRELE STANIĆ stečene na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu
I Z V J E Š T A J
Profesorica Mirela Stanić diplomirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 15.03.2000. godine i stekla stručni naslov profesorice srpskog jezika i književnosti. Napomena: naziv studija koji pisala i studirala do 1995. bio je Jugoslovenske književnosti i srpsko-hrvatski jezik, a od tada se imenuje Srpski jezik i književnost s donekle izmijenjenim planom i programom.
Iz priložene dokumentacije o studiranju (studij Jugoslovenske književnosti i srpsko-hrvatski jezik upisala je 01.10.1991.; studij traje osam semestara) te uvida u nastavni plan i program studija Jugoslovenske književnosti i srpsko-hrvatski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu povjerenstvo zaključuje da su plan i program studija istovrijedni planu i programu na našem studiju Dvopredmetne slavistike.
Stoga predlažemo da se diploma profesorice Mirele Stanić stečena na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu nostrificira kao istovrijedna našoj diplomi sa stručnim nazivom Diplomirana slavistica s osobitim obzirom na srpski jezik i južnoslavenske književnosti.
U Zagrebu, 01.09.2001.
Članovi povjerenstva:
doc. dr. Dušan Marinković, prvi član
izv. prof. dr. Zvonko Kovač, drugi član
izv. prof. dr. Borislav Pavlovski, treći član
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske diplome
Nataše Sinobad
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Nataše Sinobad podnosi
IZVJEŠĆE
Na temelju uvida u molbu i priloženu dokumentaciju ustanovile smo da je Nataša Sinobad, rođena 21. studenog 1973. u Kninu, diplomirala studij talijanskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.
Pregledom programa studija talijanskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu i popisa položenih ispita, ustanovile smo da dotični studij opsegom i sadržajem odgovara studiju talijanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stoga smatramo da se diplomi Nataše Sinobad, stečenoj na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, može priznati istovrijednost diplomi kakava se stječe po završetku nastavnog smjera studija talijanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te da se moliteljici može podijeliti zvanje profesora talijanskog jezika i književnosti.
U Zagrebu, 2. srpnja 2001.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Morana Čale, docent
mr. sc. Tatjana Peruško, asistent
mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor
ODSJEK ZA SLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Otvaranje Katedre za ukrajinski jezik i književnost
Obrazloženje:
Akademske god. 1997/98. na Filozofskom su fakultetu u Zagrebu otvorena dva nova puna četvorogodišnja studija: za slovački jezik i književnost i za ukrajinski jezik i književnost. Prvi je od dva navedena automatski ušao u postojeću Katedru za zapadnoslavenske jezike i književnost. Analogne katedre za istočnoslavenke jezike i književnosti nema, pa se Studij ukrajinskoga jezika i književnosti odvijao (u skladu s planom i programom) u okviru Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, ali ne čineći katedru i ne ulazeći ni u jednu od postojećih.
Funkciju voditelja toga studija sve četiri je akademske godine vršio dr. sc. Milenko Popović, red. prof., koji je na tome studiju održavao i nastavu.
Studenti IV. godine Studija ukrajinskoga jezika i književnosti odslušali su nastavu i sada su apsolventi. Upisala se je I. god. studija, a postoji i nova IV. godina studija. S obzirom na ostvarene rezultate taj e studij pokazao u svemu uspješnim.
Da ne bi i dalje ostao - jedini - izvan katedara, molimo osnivanje Katedre za ukrajinski jezik i književnost (dakako, u okviru Odsjeka za slavenske jezike i književnosti) i, također, da dosadašnji voditelj studija dr. sc. Milenko Popović bude izabran za predstojnika Katedre za akad. god. 2001/2002.
Pročelnik
Odsjeka za slavenske jezike i književnosti
dr. sc. Zvonko Kovač, izv. prof.
Filozofski fakultet, Zagreb
I. Lučića 3, 10000 Zagreb
Zagreb, 3.9.2001.
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: Molba znanstvenog novaka Helene Tomas za odsustvovanje s Fakulteta u akad.god. 2001/02.
Helena Tomas znanstveni je novak na projektu br. 130728, «Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora», voditelj Dr. Petar Selem, red.prof, a na Katedri za klasičnu arheologiju Odsjeka za arheologiju (voditelj katedre Dr. Marina Milićević Bradač, izv. prof.).
Helena Tomas dobila je kao radni zadatak na Projektu br. 130728 to da doktorira na Sveučilištu u Oxfordu (Lincoln College). Upisala se na doktorski studij Sveučilišta u Oxfordu 1998.g. uz stipendiju Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i stipendiju samog sveučilišta u Oxfordu. S uspjehom je obavila sve postavljene obveze i sad joj predstoji posljednja godina u kojoj mora napisati i obraniti doktorsku disertaciju. Za taj posao dobila je stipendiju (Scatcherd European Scholarship) koja joj mora omogućiti 6 mjeseci boravka u Britanskoj školi u Ateni. Molimo vijeće da joj odobri odsustvovanje do završetka postupka za stjecanje doktorata znanosti, na što je obvezna na kraju ljetnog semestra akad.god. 2001/02.
U prilogu dajemo kopiju potvrde Sveučilišta u Oxfordu da su svi navedeni podaci točni, te kopiju odobrenja stipendije Sveučilišta u Oxfordu.
Voditelj projekta Mentor
Dr. Petar Selem, red.prof. Dr. Marina Milićević Bradač
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Molba prof. dr. Zvonka Kovača za slobodnu studijsku godinu ak. god. 2001./02. (s pravom korištenja od ljetnoga semestra 2002. godine)
U razgovoru s dekanom prof.
dr. Nevenom Budakom dogovorio sam da slobodnu studijsku godinu, koju još nisam
koristio, zatražim za ak. godinu 2001./02. (s pravom korištenja od početka
ljetnoga semestra 2002. godine, zbog manjega gubitka u nastavi).
Punih šest godina, od 1995./96., predavao sam na jednopredmetnom
studiju slavistike, na oba studija kroatistike i dvopredmetnom studiju
slavistike (južnoslavenski jezici i književnosti) nekoliko kolegija: Uvod u
slavistiku, Metodologiju poredbene povijesti slavenskih književnosti,
poredbeno-južnoslavističke izborne kolegije te od 1998. i slovensku književnost.
Moje nastavne obaveze redovito su bile
6 do 8 sati nastave tjedno. Osim toga predavao sam samostalno u dva kolegija na
našim poslijediplomskim studijima (Slavenska poredbena književnost i Kritička
recepcija hrvatske književnosti u južnoslavenskim kulturama). Uz sve to radio
sam intenzivno na reformi, odnosno ustroju novoga studija slavistike.
Ove godine objavio sam knjigu studija Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti te sam stekao
uvjete za izbor u više zvanje (u postupku je prijedlog za red. profesora).
Oslobođen nastave, želim se više posvetiti novom zadatku, proučavanju
suvremene slovenske književnosti (planiram kraće boravke u Ljubljani) te
dovršenju skripata iz Uvoda u slavistiku (s osobitim osvrtom na južnoslavensku
filologiju), kao i daljnjem radu na metodologiji interkulturne povijesti
književnosti, u sklopu možebitnoga boravka na nekom njemačkom sveučilištu (u
okviru stipendije A.v. Humboldt).
Nastava će se, kako je uobičajeno, nadoknađivati zamjenama (A.
Peti-Stantić, M. Tirgušek), spajanjem dijela godišnje u semestralnu satnicu te
gostovanjem kolega iz Slovenije). Ispite i sve druge izvannastavne obaveze
izvršavat ću u propisanim rokovima.
U nadi pozitivnoga rješenja zamolbe, najljepše se zahvaljujem.
Dr.
Zvonko Kovač, izv. prof.
Odsjek
za slavenske jezike i književnosti
Zagreb, 04. rujna 2001.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za slavenske jezike i književnosti
Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti
Zagreb, 5. rujna 2001.
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta
Predmet: Molba za odobrenje slobodne studijske godine
Molim Fakultetsko vijeće da mi odobri korištenje slobodne studijske godine i to tijekom ljetnog semestra 2001./2002. i zimskoga semestra 2002./2003. akademske godine. To bih vrijeme utrošila na dovršenje udžbenika za studente bohemistike i češko-hrvatskoga/hrvatsko-češkoga rječnika. Nastavu bih koncentrirala u preostala dva semestra 2002.-2003. godine, a ispite bih održala regularno, prema utvrđenim rokovima. Napominjem da do sada nisam koristila pravo na slobodnu studijsku godinu.
Zahvaljujem na razumijevanju.
prof. dr. sc. Dubravka Sesar