Povijest studija
Osnivanjem Stolice (katedre) za filologiju slavensku 1874. godine na Mudroslovnom, današnjem Filozofskom fakultetu, započelo je sustavnije proučavanje slavenskih jezika, a tako i poljskoga, u čemu je važnu ulogu imao Leopold (Lavoslav) Geitler (1847-1885), češki slavist, voditelj poredbenoslavističkih kolegija.
Iz Seminara za slavensku filologiju, osnovanog 1886. godine kasnije se razvio Odsjek za slavensku filologiju na kojem su predavali odreda vrsni filolozi, poput Frana I. Celestina (1843-1895), slovenskoga filologa, prvoga predavača polonističkih kolegija, Franje Markovića (1845-1914), prevoditelja i promotora poljskoga romantizma te Tome Maretića (1854.-1938), prvoga prevoditelja Mickiewiczeva Gospodina Tadije. Tomo Maretić predavao je kolegije iz slavenske filologije i indoeuropeistike, ali i poljski jezik u okviru poredbene slavenske gramatike.
Istaknuti hrvatski polonist svakako je Julije Benešić koji je u ak. god. 1918/1919. počeo voditi prvi lektorat poljskog jezika. Benešićev osmogodišnji boravak u Varšavi rezultirao je Hrvatsko-poljskim rječnikom. U to je vrijeme i Stjepan Ivšić (1884-1962) držao predavanja iz povijesne gramatike poljskoga jezika, a Fran Ilešić (1871-1942) vodio je kolegije iz poljske književnosti.
1933. godine lektorat poljskoga jezika preuzima Josip Hamm (1905-1986), a od 1946. vodi Tečaj poljskoga jezika kao i fakultativni predmet Izabrana poglavlja iz povijesti poljske književnosti. Objavio je i čitanku s rječnikom i gramatikom - Poljski jezik (1949). Tijekom Hammova boravka u Beču Tečaj poljskoga jezika za početnike vodila je Jelka Nowińska.
Josip Vrana (1903-1991) predavao je u poslijeratnom razdoblju Uvod u gramatiku poljskog jezika.
Od početaka šezdesetih godina lektorat preuzima Hammov student Zdravko Malić (1933-1997). Njegovim dolaskom za asistenta 1961. hrvatska polonistika poprima jasnije obrise budućega cjelovitoga studija. Malić je kao nitko do tada ostavio najveći pečat u proučavanju poljske književnosti i kao veliki zaljubljenik u djela poljskih pjesnika i prozaika, ali i kao vrlo stručan i profiliran proučavatelj, te nadasve nadaren prevoditelj poljske poezije i proze.
Godine 1965/1966. lektorat poljskog jezika u sustavu dvopredmetnog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postaje samostalni trogodišnji studiji (tzv. B-predmet), dok je već ak. godine 1967/1968. u okviru Odsjeka za slavistiku, osnovana Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti, čiji je predstojnik sve do 1995. godine bio Zdravko Malić.
Na studiju polonistike Zdravko Malić održava cjelokupnu nastavu poljske književnosti, vodi seminare i prijevodne vježbe te predaje poljsku gramatiku. U razdoblju od 1971. do 1976. godine jezikoslovne kolegije predavala je Jadwiga Stadnikiewicz Kerep (1935) i to opisnu gramatiku poljskoga jezika (Poljska gramatika I, II i III). Objavila je i priručnik za početno učenje poljskoga jezika Język polski (1976).
Od 1967. pa sve do iznenadne tragične smrti 1991. godine poljske jezične vježbe vodila je Mirosława Vukadinović (1938), diplomantica krakovske slavistike.
Trogodišnji studij polonistike promijenjen je od 1979. godine u četverogodišnji samostalni studij u okviru dvopredmetnoga sustava studiranja. Nakon odlaska Jadwige Stadnikiewicz-Kerep u Poljsku, 1977. za asistenticu je primljena Neda Pintarić (1953). Odmah se uključuje u nastavu jezikoslovnih kolegija i predaje Gramatiku poljskoga jezika II za studente druge godine godine polonistike i Poljski jezik koji se učio kao drugi strani jezik. Kasnije preuzima kolegije iz opisne gramatike poljskog jezika (Gramatika II i III - morfologija i sintaksa) te uvodi novi kolegij Pragmatika poljskoga jezika. 1995. počinje predavati i Gramatiku I (fonetiku, fonologiju i tvorbu riječi poljskoga jezika).
Godine 1981. za asistenta je primljen Dalibor Blažina (1955) koji predaje kolegije Poljska kultura i civilizacija i Uvod u studij poljske književnosti sve do ak. god. 1996/1997. Od 1989. do 1997. predavao je i Poljsku dramu. Nakon smrti profesora Malića 1997. godine preuzima sva predavanja iz poljske književnosti i do danas vodi kolegije Poljska književnost, Poljske književne interpretacije i Prevođenje poljskih tekstova.
Od 1986. na Katedri je kao lektorica zaposlena i Jolanta Sychowska-Kavedžija koja je uz Jezične vježbe vodila i seminar iz Stilistike poljskog jezika, a sad predaje i Uvod u studij poljske književnosti.
Nakon smrti lektorice M. Vukadinović, 1992. godine dolazi i Barbara Kryżan-Stanojević (1947) koja vodi jezične vježbe iz poljskoga jezika, a od 1996. i kolegije Funkcionalni stilovi i Uvod u poljski jezik.
1997. u nastavu poljskoga jezika uključuje se i znanstvena novakinja Ivana Vidović Bolt (1973). Od ak. god. 2004/2005. drži predavanje iz kolegija Poljska gramatika I.
Nakon prerane smrti profesora Zdravka Malića (1997), za asistenta na poljskoj književnosti primljena je Đurđica Ćilić Škeljo koja preuzima kolegij Poljska kultura i civilizacija i uvodi novi Poljska poezija 20. st.
Na studiju polonistike radilo je u tom razdoblju i više ugovornih lektora iz Poljske: od 1997. godine na studiju poljskoga jezika i književnosti kao ugovorna lektorica radi i Aleksandra Borowiec, a potom Henryk Jaroszewicz, od 2000. do 2004. kada dolazi Dominika Kaniecka.
Godine 2004. provedena je podjela Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, koji se razdvojio na tri dijela, te je tako nastao današnji Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti. Istodobno su ustrojene i tri odsječke katedre: Katedra za češki jezik i književnost, Katedra za poljski jezik i književnost, te Katedra za slovački jezik i književnost.
Katedra za poljski jezik i književnost svakako se može pohvaliti dugogodišnjom plodnom suradnjom sa svim sveučilištima u Poljskoj, a posebno Institutima slavistike i polonistike u Krakovu i Varšavi. U posljednje je vrijeme vrlo aktivna suradnja i s Institutima u Katovicama, Gdanjsku i Vroclavu.