Čale Feldman

METATEATAR (TE/F)

Metateatar je specifičan odvjetak umjetničke autoreferencijalnosti, pa će se razmotriti analitička djelotvornost toga teorijskog koncepta kada je u pitanju teorijska eksplikacija problema uspostave višestrukih kazališnih okvira, s obzirom na različite fokuse tog strukturnog postupka; na fikcijski status, reprezentacijsku ili performativnu sastavnicu kazališnog događaja – i to bilo da je riječ o strategiji koja se očituje u dramskom tekstu ili da je ona razvidna u konkretnoj kazališnoj izvedbi. Analize pojedinih dramskih djela zapadnoeuropskog, ali i hrvatskog kulturnog kruga, te predstavâ, performansâ i multimedijalnih izvedbi, pa i filmskih ekranizacija metateatarski ustrojenih predložaka, grupirat će se oko nekoliko problemski okosnica: metateatra kao ontološke, etičke i epistemološke metafore »teatra svijeta«, kao poetičko-polemičkog te stoga periodizacijskog signala ili kao implicitne teorije sistema, naime teorije dramskog i kazališnog medija; metateatra i koncepata »romantičke ironije«, intertekstualnosti i metaleptičkog prekoračenja: metateatra i implicitne kulturne, političke, napose feminističke, kulturalnostudijske i postkolonijalne kritike.