Note (foot) return to pageVeć Marcijal zbog pjesama 2 i 3 čitavu Katulovu knjigu polimetara naziva passer (usp. Mart. 1,7; 1,109; 4,14; 7,14; 11,6; 14,77); čini se da je to u antici postalo uobičajenim nazivom; usp. Haig Gaisser, n. dj. (u bilj. 53), str. 11-12; 238-243; također Thomsonov komentar u njegovu izdanju iz 2003, n. dj. (u bilj. 38), str. 203.

Note (foot) return to pageZa seque miretur usp. se ipse miratur, 22,17.

Note (foot) return to pagead 31,13

Note (foot) return to pageDiodora i Strabona navodi Paladije Fusko; za Apuleja (kojeg Fusko ne spominje!) usp.: Dentem atque russam pumicare gingiuam. (App. Apol. 6) Usp. i Avanzi, Emendationes, n. dj. (u bilj. 57), a iii-v: In eodem carmine cum probe legatur: Dentem atque ruffam defricare gingiuam [39,19], quidam, ut deprauatissimam Apulei lectionem imitent, corruptissime legunt hunc uersum. Apulejevo ime Marulić inače spominje – koliko sam mogao utvrditi – samo jednom, u Repertoriju, i to preko Augustina, De civ. Dei; usp. Marci Maruli Repertorium (n. dj. u bilj. 50), f. 108v (= I, 336).

Note (foot) return to pageNouius sic β; currulli β; Vacinius sic β

Note (foot) return to page Sunt alia scommata minus aspera, quasi edentatae beluae morsus, ut Tullius in consulem qui uno tantum die consulatum peregit: solent, inquit, esse flamines diales, modo consules diales habemus. (Macr. Sat. 7,3,10). Vatinija Marulić spominje u Repertoriju (n. dj. u bilj. 50), f. 14r (= I, 58): Vacinius; f. 94v (= I, 257): Vatinius; oba puta izvor mu je Seneka.

Note (foot) return to pageSlična raščlamba glikoneja nalazi se u Diomeda, u 3. knjizi njegove Ars grammatica: po njemu se taj stih sastoji od spondeja, horijamba i jamba (usp. Grammatici Latini, ex recensione Henrici Keilii, sv. I, Lipsiae, in aedibus B. G. Teubneri, 1857, str. 520). Diomedovo je djelo Marulić imao u svojoj knjižnici. No za Marulićevu raščlambu – spondej, horijamb, pirihij – nisam uspio nigdje naći predložak.

Note (foot) return to pageJedini spomen nimfina imena (koje glasi Sagaritis, -idis, f.) u rimskoj književnosti nalazi se u Ov. F. 4,229 (fallit, et in nympha Sagaritide desinit esse / quod fuit).

Note (foot) return to pageRiječ bez potvrde u klasičnom latinitetu, u kojem se kao deminutiv za elegia pojavljuje elegidion ili elegidarion (obje samo po jedan put u cjelokupnom klasičnom korpusu; usp. za prvu Pers. 1,51, a za drugu Petr. 109,8). Deminutivi na -uncula redovito se prave od apstraktnih imenica na -io (npr. indignatio – indignatiuncula; occasio – occasiuncula; oratio – oratiuncula; ratio – ratiuncula itd.). U humanizmu eligidion je potvrđeno u Angela Poliziana (Misc. 11,8) i Konrada Celtisa (Od. 1513 sig. a4r). Usp. Johann Ramminger, Neulateinische Wortliste: Ein Wörterbuch des Lateinischen von Petrarca bis 1700, na adresi: http://www.lrz-muenchen.de/~ramminger/words/start.htm (pristupljeno 26. XII. 2006).