Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | qui sumus | textus | auxilia | tolle, lege! | |
Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab].
FABULARUM LIBER PRIMUS
PROLOGUS
Hos forte quisquam Fabularum inutiles Dicet libellos, uberem quod istius Generis habemus copiam. Aesopus pater, Scriptis acute plurimis, omnem sibi Praeoccupavit hac in parte gloriam, Ejusque codex unus instar omnium. Ad haec tibi ergo haud admovendus erat stylus, Cum nil cordati fugerit solertiam Senis, qui in omnium vitia mortalium Cernens acutum nil omisit eloqui, Quo posset error pravitasque corrigi. Quod si experiri vim lubebat ingenii, Alio tibi fuerat incedendum tramite, Ut hujus aevi litterata natio Animo ad legendum proniore accederet. Austere censor, ne me inaudita, precor, Statim vituperes causa, at advertas parum: Nam si aequiorem te pararo judicem; Severitatem frontis placabo tuae. Siquid vigoris haec haberent, quae tibi Antiquitatis forte vel nimius amor Suadere potuit, vel librorum intemperans Res circa easdem quae moleste copia Non satiat, ipsi Phaedro oporteret notam (Animo removeant hunc errorem Gratiae) Ut virga eandem inureres censoria. Nam quas Aesopus fabulas reperit prior, Polivit ille versibus senariis. Culpes FAERNUM, dextero qui Apolline Phoedri lepores aemulatus proprio Perennitatem comparavit nomini; FONTANIUMque transferentem Aesopiis Plerasque e libris in opus fabellas suum, In queis lepori sic cohaeret dignitas, Illius ore Charites ut loqui putes. Ingenio at etiam cum suopte condere Novas sit ausus (nunc ad propositum meum Accedo propius) illiusne industriam Nullo putabis munerandam praemio, GRAYque pariter, GELLERTIque, et plenius Plectro sonantis aureo PIGNOTTII, In rem quod omnes misceant se AEsopiam? Hi si peccarunt, me fatebor proximum Culpae esse pariter, qui quod illi fecerim; At facile id illis detraho calumniae. Quis nam Phrygium cuncta sic censet senem Apices fuisse persecutum ad ultimos, Nil reliqui ut aliis fecerit? Rectissime Suam ergo Phaedrus ipsemet sententiam Nobis videtur protulisse, ita statuens: Hujus (*)(*) Phaedr. Fab. XXV. Lib. IV. materiae tanta abundat copia, Labori faber ut desit, non fabro labor. Verum ipse plusquam causa poscebat mea Sum praelocutus, quaeque disputo, caeteris Defensionis plus loco sunt, quam mihi, Diversam ab aliis longe inivi qui viam, Novoque sector qui labore gloriam. Illyricae adagia namque linguae (originem Cui pervetustam, quaque nullam latius Europae in oris propagatam novimus; Quamque ipsi Phoedro, cujus exemplar sequi In his proposui, quis fuisse propriam Avis progenito Thraciis negaverit?) Cum pauca multis delibarim e millibus, Potissimumque patriae hominibus meae Legati jure ceu quodam relinquere Animo statuerim, nuda ne prorsus darem, Brevis involucro fabulae convestii, Sententiamque, corrigendis moribus Quae pulcre possit inservire, subdidi. Quod si nec ipse compilavi AEsopia Scripta, neque ineptum naeniarum sum genus Secutus illud, quas ad ignem aniculae Narrant puellis, sed repositam in adagiis Vulgare studeo scientiam Gentis meae, Quid arbitraris, Censor, faciendum mihi? Infectam huiusque rem novi quod aggredi Te video generis, esto jus, ut prodeat Libellus; acta sed probabit exitus, Semelque emisso non licebit regredi.
I.
Flet prima mater, cui sit audax filius. Pulli Aquilini, et Gallina. Nidum posuerat Aquila quercu in ardua: Gallina pullos in cavo ejusdem arboris Subter locarat; cumque, ut escam quaereret, Hinc advolasset Aquilla, grandiusculi Coepere pulli ramulis proludere. Repente at illis, forte gallinaceos Scalpturientes dum solum pullos vident, Nativus ardor occupavit pectora, Praedaeque cupidi praecocis magno impetu In pipientem concitarunt se gregem. At pullulorum facta mater obvia, Periculique capta magnitudine Expandit alas, subrigitque singulas Plumas per omne corpus, atque ira furens Modo hos, modo illos pergit illaetabili Ferire rostro, donec omnes enecet. Redux inanem ad nidum Aquila pullos solo Jacere caesos ut videt, ob audaciam Intemperantem calamitatis credidit Id accidisse: pressit illi pectora Dolor, suisque plurimum ingemuit malis. Periculosam temere qui aleam subit, Fiditque nimio plus sibi, facile perit.
Pripovjestj Paerve Kgnighe
Prippovjes paerva Junacka Matti paerva saplacce. Ptichi Orla i Kokkosc. Hrâst visoki ghdîno hvoje Jest prostranne svê prusgjo Gliubgliesglivvo Gnjesdo svoje Orrò vaerhom bjesce svijo: Hrek od Duba sciupagl ghdje 5 Tuj Piplichje kokkosc krije. Orro dalek kad lettechi, Sa nach hranu gnjesdo ostavvi, Ptichi bjesce ki povechi Veselomsu pri sabavi 10 Nu vddiosce cîm Pippljchie Silla uhitti tad Orlichje: Svôm naravnom mochi tada Sgelni pljena, svak – cjaſ jacce Na Piplichje svakki padda 15 Ranni, davi, na gnih skace: Kokkosc vajmeh zijech nemira Na plod krilâ svoj prostira Punna bjesti, punna jeda Sad ovvega kgljunne, i ranni, 20 Sad druggoga maertva gledda Sad Pipljchie draghe brani Veselise tôm u sgoddi Gnjih od smaerti da slobboddi. Docîm Orro k' svômſe vrati 25 Praſnu Gnjesdu, maertve i viddi Draghe Ptichje, jad kusciatti Svak – cjaſ vechi vaerh gnjh slidi: Bî sgiallostan veomma tada Zijech Neſrechie, tughe i jadda. 30 "Nauk ovvi pravi buddi Kîse u sebbe pousda od vechie I smjono vajmeh sudi, Da poghibja nejma i smechie U nesdrello tichie Ljetti 35 Sgivot lasno svoj dospjetti."
II.
Potentis hominis equus ipse est potens. Rusticus equi medicus. De praepotenti, re licet in parva, viro Ac liberali promerentes optime Solent peramplo compensari praemio. Vir stirpe cretus inclyta, cui plurimam Rex propriae partem fecerat potentiae, Nulli parcebat sumptui, ut lectissimos Sibi quosque equorum compararet: is animo Amor insidebat acrius. Porro accidit, Ut qui inter omnes longe erat praestans equus Cum genere morbi luctaretur pessimo, Quem nulla quibant amovere pharmaca. Hoc ille multum moestus infortunio Justo dolori fraena liberius dabat; Cum polliceri sanitatem rusticus, Curandus extemplo si equus detur sibi. Fecisset ille cum medendi copiam, Oculatorie hic caeteris acie videns, Quae causa morbi, quodque morbo pharmacon, Fecit salutarem illico medicinam equo, Virumque luctu liberavit principem. Tanto ille gratus pro beneficio vicem Inusitata largitate maximam, Opibus adaugens atque honore, rettulit.
Pripovj. II.
Tko mosge, i kogn – mu mosge. Seglianin kognuh. "Ko Plemmichia jur boggatta Slusgbom budde svom dvorritti Gnegga obilna cekka plata Dar cestitti." Svjetli Plemmich pun obblâſti 5 Moghuch bjesce jur od vechie; Kragl – mu udjeli dijo svê vlaâſti, Mnoghe, i srechie. Dragha gnemmu bî posgiudda K' sebbi ljepe kogne uſeti 10 Nailjepscemu nemoch huda Smaertno prjeti. Onſe svak – cjaſ jadda, i tusgi Ghdjno kogna ghinnut viddi, Er ikakkav ljek neslusgi, 15 Placcat slîdi! Kad Seglianin gnemmu obbechia Kogna taj – cjaſ oſdravitti, Komu od drusijeh kreppoſ vechia Kognuh bitti: 20 Usrok posna te nemochi, I kakavſe ljek hottjo; Sdravvne terse na pommochi Baerſ spravvjo: Kad gneggovve zijech krepposti 25 I po Ljezjm kogna osdravvi, U Plemmichiu zijech raddosti Mir boravvi: Obbilnomu plati trude, Svescto mosge harno, i drago, 30 I darrovvat gnemmu budde Mnogho blago. Aliquem et folium celat, alium neque arbor integra. Dives judicium devitans, pauper damnatus. De plebe quidam cum fecisset infima Exile furtum, suspicio in eum mala Quod caderet, urbe derelicta proximi In nemoris penitos se recessus abdidit. At diligentum multa lictorum manus, Hac passim et illac quaeritans, in ilicis Trunco latentem pervetustae repperit, Traxitque tetra protinus in ergastula. Ad praepotentem mox manus eadem virum (Per fas nefasque multa qui sibi bona Adjudicarat rem gerendo publicam, Quemque et veneno sustulisse patruum Disseminabat rumor, et materteram Cum mitteretur jussione principis, Suis hic inter combibones plurimos Mensae assidebat tunc opimae in aedibus De more viridi fronde redimitus caput. Frons haec, et aurum praebitum satelliti Acuta fallunt quaeritantum lumina. Delicta pauper si patravit, et luet; Impunitatem consequentur divites. Obilnoj nas goſbi on tad meu mnoſima Ù kuchi naghjen bj skupno [...] Obicjajnim listjem okrugnen na glavi. To listje, i ke sviem ù ruku on stavi, Pjeneſi ſlatni ti tacim ſabljesctisce Oci, da uhititi gnega nevidisce. Sakrivi kad ubogh ki, ſa grjeh svoj platichje, Bogataz veliki beſ pedepse otichje.
Pripov . Tkogodse i sa liſ skrie, a koga nemosge ni Dub da sakrje. Bogattaz od Pravde slobbodjen, a Siromah pedepsan. Potisctenik od svojega Grada Kad ubosctva, nevoglje i glada Prem malahnu budde stvâr ukraſti, Nehajuchi sa srâm i necjaâſti, Kad sacciuje, sctose nagn govorri 5 Baerſ pobjesge k ' najgustijom Gorri Ustavnikaâ cetta po nesgoddi Gnegga u Hreku cesvine nahoddi, Ghdjese trese sgjallostan u Lizu, Ter ù tmâstu vodiga Tamnizzu; 10 Nu Bogatta Ciovjeka moghuchia (Kî grabechi mnogha dobra tughjâ, Kad ù Pravdi bî Sudaz prihudi Protiv Boghu beſ sakona sudi Vajmeh gnemmu nagn sctose govorri 15 Dunda, i Tetku da s' otrovvim morri.) Pravda budde kada narediti Dase budde Slobnik uhittitti: Uſtavnikâ cetta toij ù sgoddi Ù Gosposkoij Polacci nahoddi, 20 Selen vjenaz ghdjemu kitti celo Sa Taerpessom ghdje sjeddi vesselo. Mnogho s' gnime Pivaâz ù drusgini S' gnimma raddoſ usmnosgittu cinni: Oblic, Slato tad privara biva, 25 Ustavnizim ocu saslipiva. "Potisctenik kad sakrivit budde, Obkrusgiuga poghibje od svude, Nêkse ù Gorre najgustije skrije, Utech Pravdi jur podoban nie: 30 Cîm Bogattaz u krivine sgoddi Od Pedepſe svakkeſe slobbodj."
IV.
Propter alienam sementem fringilli concertarunt. Semen tritici, et fringilli . Fringilli in agro seminari triticum Plures videbant; cumque defessus sator Paulum in virenti consedisset gramine, Haud longe eosdem de sibi jacta modo Semente graviter litigantes audiit. Sic coepit unus: ad sinistram portio Quaecumque cecidit seminis, mea haec erit. Tua ut sit, alter rettulit animosior, Haud patiar, ipso nostra si lis debeat Cruore dirimi. Vae! minax hic intonat, Si sparsa media quae fuere in area, Vestrum quis ausit adtigisse semina. Dum prorsus igitur inter hos disconvenit, Contentioque gliscit usque atrocior Se turba rostris invicem inimicis ferit; Granoque nullo devorato seminis Alterna cuncti concidunt per vulnera. De rebus aliqui dum rixam alienis serunt, Res in perniciem saepe verterunt suas. Priciza IV. Pr. Pobiscesce ſebe ſa tughje sjedbe. Sjeme ſcita, i ſebe. Varh poglja prostrana ſebe siat ſcito Vidjesce Segljana kad djello svarsci to, I umoran na travi sjede ſelenoj tu, Na rjeci uho stavi tih ptizâ, i ova cju, Dase one gljuto karaju ſa sjeme 5 Od sebe prosuto. Parva poce, ſa me Sve sjeme ima bit, kê na ljevu pade: Al ti tû dopustit, tacjoj velit stade Druga hrabrenia, nechju stvar nikada, Da martva s' toga ja ſnam ostat nesklada. Tescko, kadbi od vas teghla kâ ù sjeme, Prjeti ovako ù glas, trechja druſieme, Ù srjedi kojeje. Cimse neugaghjaju, Rasmjerje i vechjeje, etose udaraju Nemillo kgljunima, i beſ ſarno kusiti 15 Sve leſcjat na tlima martveje viditi. Sa tughje kad posle njekise srjecisce. Sebi istim sctete ſle cesto doradisce. Pripov. IV. Pobisceſe Sebbe sa tughje Sjedbe. Siemme od Sgitta i Bitcavzi. Bitcavazzaâ mnosctvo ugledda Sjatti sgitto po Livaddi; Cîm umorran Sjallaz sjedda, Ciuje kôse drusgba inadi. Jedan recce: koigod pade 5 Od sjemmena lievom Dijo, Mojchie bitti: nechie ikade Velli hudi drugh nemijo; Nechiu, recce, pritaerpjetti Da tvoj budde, josc da snobih 10 Kaervim inad ti dospjetti, Maertav ostat josc da immobih. Ako kigod smjonbi bijo Po sred Gumna tegnut sgitto, Sgivot svojbi dovaerscjo 15 Prjeti drughi sillovvitto. Nu meghiu – gnîm svak – cjas gorri Nemir pocne, bjeſ, sgiallosti; Cîm drugoga jedan morri Smaertnijem rannâm beſ millosti 20 Beſ jednoga saerna isjesti Pun nemira, tughe i glada, Gnekki od ranne, gneki od bjesti Sred Livadde Maertav padda. "Docîm drughi tvorri Smechiu 25 Sa stvar tughju vechie – krati, Nesna tusgian sctettu vechiu Da sam sebbi budde immatti."
V.
Illius bipennis in mel incidit. Rusticus mel reperiens. Primo per aestum coeperat diluculo Annosi nemoris arbores bipennibus Duris agrestum multitudo caedere: Labore membra desudabant improbo Anhelitusque corda pulsabat gravis. Illuc Menalcas longiori proditus Somno appropinquans serior, se quercui Caedendae accinxit, quam consulto legerat, Certus mediocri quod labore sterneret. Quidni? Vetustas arborem corruperat, Truncusque adesus parte hiabat plurima. Jam quassa quecus nutat alto vertice, Soloque caderet, dextra si valentior Inferret ictus. Casus at heic accidit Repente quidam prorsus admirabilis. Nam dum bipenni stipitem introrsum ferit, Liquente pastor melle traxit illitam, Apis quod illo sedula stipabat loco. Domum advolavit, amphoramque deferens Dulces in illam mellis expressit favos, Nil jam de quercu succidenda cogitans. Quandoque caeca Fors boni plus obtulit Iis, qui merentur, opera si expendas, minus.
Priciza V.
Pr. Upalamuje sjekira ù med. Segljanin kie med iſnascjo. Staro dubje sjechi zorom u ljetgni dan, Sajedno hodechi velika mnosc Segljan' Hrabreno svi trude, vegljega i od ſnoja Kapgljaju odasvude udaim svakoja Tescko i ſapjehani cim mnoghi chjute trud 5 Etose nakani tù doch neſnam od kud Lovorko, koga san podugli usciko bj, I on tù hrast jedan uſe sjechi sebi, Naulasc i obra tega, er ſna s' mallo truda Oborit dachjega. Kako ne? Od svuda 10 Kada dub biasce staros pridobila, I hrekmu vech ſjasce, nego na dva dila. Udren dub od gnega krechjese ù varhu I dae udrit jacega, paobi na svarhu. Tù cjudo al iſnenad bj veglje viditi, 15 Sjekirom er on kad jur posce mlatiti U hrek unutrie, sctoch' vidjet? Smokrenu Eto on iſvlacie, medom i sljepgljenu. Medom, kê pomgniva tù pcela sakupi. K' domuse uputiva pospjescno, i pokupi 20 Ù sud, ki donese, medene tê sate, Nit vechje brinese sjech dub rad ſgode tê. Kadgod vechje imagne ces – je onom donjela, Dostoja ki magne, ako paſisc djella. Pripov. V. Uppalamuje Sjekira u Med. Seglianin Med Nahoddechi. Isctom jasna kada ishoddi Okittjenna zvjetchjem Zora Jer do baerso Sunze isvoddi Gljettno u dobba kogne iſ tuorra. Mnosg Segljannaâ Dubje sjece 5 Osctrijem Gvosdijem kroſ Dubravve, Snoj veliki lizem tecce Zijech trudechie te sabave. Isdan od sna tuj dohoddj Tad Lovorko, nu doznije, 10 S' magne truda tome u sgoddi Hrast sa possjech lascgne, i prie. Dub isjedde starroſ vechie, Hrekſe sagnen viddi kada; Pod udarzem Dubje krechie, 15 S' ruke slabbe nu nepadda. Alli vajmeh cjuddne stvari, Kesu vidjet isnenadi! Docîm Pastjer Hrek udarri, Med tekuchi vesseo vaddi, 20 Sctò pomgniva tuj Pcellizza Gnekko ù dobba stavvi, i skrje, Nossech Cmullu, draga Liza Ù gnu kuse Medda slije. Pun vesseglia, pun raddosti 25 Vêch nehaje Dub sa sjechi: Vesselise cestittoſti, I nenadnoij cesti, i srechi "Sliepa srechia prikaſati Dobra budde Liza Milla 30 Nedostojnijem vechie - krati Cîm gnihovva kuſciaſc Djlla."
VI.
Enavit in anchora. Homo enatans in anchora. Saxosa forte cum carinam ad littora Magnis procella propulisset fluctibus, Formido mortis occuparat pallidis Jam corda nautis: ventus usque saevior Gliscebat, eque nubibus densissimi Imbres ruebant, jamque victa fluctui Latus carina fortiori praebuit In frusta laxis diffluens compagibus. Sibi quisque quaerit mortis, at frustra, fugam; Omnes profundum navitas sorbet mare. Adhuc natabat unus, quem frementior Pene obruebat fluctus alto gurgite. De prora in aequor forte sed dum ferreus Cadebat uncus, vis furentis aequoris Tabulam peramplam nuper effractae ratis Utriusque dentis egit inter angulos; Clavoque veluti fixa cum consisteret, Ponto innatantem sustinebat anchoram. Hanc dexter uncis manibus ut prehendidit, Ecce illa fluctu grandiore concita Incolumem in oras littoris amici dedit. Fortuna si te praepotens salvum velit, Tuam in salutem vertere id efficax erit, Minus quod aptum tu saluti existimas.
Priciza VI.
Pr. Isplivoje na sidru. Cjovjek ki dopliva na sidru. Put kraja hirdgliva sardito more cim Jur plav ſachjeriva s' valim strahovitim, Pomorze sve bljede strah smarti priuſe, Uſmnascjat a sljede vjetrise, i k' tomuse. Mnosc dascda sdruscjasce, kâ zarna iſ oblaka 5 Tac silno padasce, da nigda bj taka. Korabglja valima jur jacim mjesto da, Rasutim ſglobima terse sva raspada. Iſ smartnese iſvuchi isctu uſe, al ſamani, More proſcdiruchi ù dubinu svjeh sni. 10 Josc jedan plovasce po moru, koga val ſa priklopit stasce s' vegljom silom do mal. Al s' purre sidro cim ù more padasce, Val s' naporom mnoghim ki dasku tiskasce, Dasku, kâje od plavi raſbjene, meghju dva 15 Tac ſubaje ustavi od sidra, dase sva Usadi tù tako, kô cjavlim pribjena, I sidru nikako dà pasti morska ù dna. Rukam potomgase on hrabren uhvati, Val s' srechjom u cjas – se uſdiſce isti ti, 20 Prjateglski ki na kraj dadega citava. Ako tebe (ovo ſnaj) hochje Srechja ſdrava, Stvarimchjese sluscit, ſa tebe spasiti, Onim, kêchjesc zjenit podobne magne ti
Pripov. VI.
Isplivvoje na Sidru. Cjovjek plivvajuchi na Sidru. Docîm vjettar isnenade Morrem plahu bjes razgliuti Plav muccenu silla tade K' starmennittoj tiska Gliuti. Nepristavno Mugna Sîva, 5 Nochje Maerkla sve prikrilla; Pottopomſe Dasc proliva; Poghinnuttje vajmeh silla. Svak – cjaſ jacce, svak –cjaſ gorre Pomoraz – se tusgian smeta 10 Ghdjeno uſavri bjesno Morre Ghdîse s' Vâlom Vâl suſreta: Vjettar dutti nepristaje Nêghſe usmnasgia svak – ciaſ vechie Staermennitte Plav od kraje 15 Rasbjase rad Nesrechie, Rasliutjene sred Puccine Nechie ikomu smaert da prosti, Sillno Morre sred Dubine Jâs otvorrâ beſ Millosti. 20 Samo jedan tusgian plovve, Koga Morrſki val ismucci, Saman pommoch vappi, i sovve Kada bjesno Morre bucci. Sidro docîm k' mom upadda 25 Sctizza k' gnemmu ter doplje Subaâ k' kutjm isnenada Strucechise sva sabije: Morrem sidro kad plovechi Uſdaersgiatſe vaerhom budde 30 Hittar Mladich tôm u srechi Oblakſciava plovvne trude. Sidro jacce pritiskiva Svescto mosge tôm u sgoddi, Kîga sasvijem sdravva, i sgiva 35 Na sgiudjeni kraj dovoddi. "Ako tebbe sahraniti Ceſ ushochie s' blaghe srechie Korisnochie sdravglia bitti Sctoje od sctette zjenit vechie." 40
VII.
Dixit Camelus: quid in me rectum animadvertisti? Camelus, et Vulpes. Primo Cameli corpus ut Vulpecula Immane vidit, pene liquit spiritum Metu, rata animum respondere corpori. At mox eundem ad genua dum advolvi videt Homuncionis, et exhibere jam latus Oneri, appropinquans liberius haec quaerere: Cur bina dorso prominerent in suo Tubera? quid ipsi gibber esset pectori? Vulpem Camelus sentiens tantum has suo Deformitates adnotasse in corpore, Silentioque praeterisse caetera, Haecne ergo, dixit, vitia tu tantum, soror, Majora cernis? Per tuum at te oro caput, Dic, cum me in omnem rite partem inspexeris, Quid non abnorme, distortumque videris? Hunc saepe multis deprehendes obrutum Vitiis, in quo unum pervidebas antea.
Priciza VII.
Pr. Rece Deva: sctosi ù meni pravo ughledo? Deva, i Kuna. Kad Deve uda tâ jamacna parvi krat Kuni, kâju sreta, bj dato ughledat, Mallomagn neiſghinu od straha, ere mgnjasce, Tjela na veglinu duh da odgovarasce. Al padnut kadaju na kogljena ghleda 5 Cjoecizu, i daju tovarj gnemse dà, Jur uſlobaghjase, beſ straha i pristupi, Ter ù glas, s' cesase, ovako ſaupi, Dvje na harbatu gharbe uſdiscju tebi, Trechja i na parsim tù? Kad cju Deva, scto bj Kuna ù gnoj vidila, ter samo dase od tih Gardochjâ stavila, a ne od ostalih, Tot ove samo ti ù meni, Sele mâ, Vidje neiſvarsnosti povechje? Al – te ja ſaklignem glavom tvom, da kadme budesc ti 15 Sasvih stranâ okom pomgnivo paſiti, Recesc ù meni scto jel neiſkrivgljeno Budu tù ſalâ stô, ghdie jedno zjegneno. Pripov. VII. Recce Deva, sctosi ù menni pravvo ugleddo. Deva, i Kuna. Kad Deve veliki staſ Kuna rasgleda Cjuddise Priliki, zijech straha ter predda. Er Tjelo kakvoje, varraſe da tako Saerzechie bit svoje moghuchje jednako: Prignutti koljennâ, nu docîm gleddaje 5 Gdje prima bremmenâ, slobbodno pitaje: Tvê Plechi gukavve, buddimi rad rjeti, I Paerſi garbavve cemuſu vidjetti? Kad Deva sluſciasce, da samo rasgleda Sctò grubo, i mucciaſce bî svescto beſ reda; 10 Dasu ovve, zjennisc ti, kê viddisc ù menni Naigore grubbosti, tu miso promjeni; Dobrome rasgleda, bûd Glava tvâ sdravvo Ù menni jel' reda, sctoggodli jêl' pravvo! "Scto samo jedinu, prikorrit nebuddi 15 Ugleddasc krivinnu; pomgnivo nêgh sudi, I nachiesc tad dosti sla, lasgi himbenne Nikakve vjerrnosti, posctegna, ni zjenne!“
VIII.
Nec bono acquire, nec relinque. Homo pro haerede nimis sollicitus. Exempla quidam solida virtutum suae Sobolis ob oculos suetus usque ponere, Animumque honestis institutis fingere Sat liberalem se futurum in filios Existimabat, illa si relinqueret Bona, quibus animus inclarescit. Divitem Hic porro quemdam cum videret improbo Labore niti, ditior ut evaderet, Interrogavit, cur suum miserrimus Angore tanto maceraret spiritum? Cui dives: amor in filios sic anxiam Me cogit operam ponere, ut sit maxima Haereditatis singulorum portio. Tunc ille, sobolis si tuae est animus, ait, Virtute vera praeditus, haud opibus eget, Quas tu relinques; pectora at si sordibus Infecta vitii, sic parabis fomitem, Evadat ut adhuc illa depravatior. Idcirco dictum: nec bono accumules opes, Contento paucis; nec relinquas improbo, Suas profusuro omnia in libidines.
Priciza VIII.
Pr. Ni dobru stezi, ni arghjavu ostavi. Cjovjek, kise odvisce brine ſa basctinika.* *djedinika. Njeki, ki svoima od kreposti iſghlede Stavglja sinovima prid oci, daih sljede, I ki duh nauzim vrjednim goi gnima, Zjegnasce, prema gnim blagodaran da ima Odvisce zjegnen bit, dobra tâ kadaim 5 Uſbude ostavit, resise duscja s' kim Ovi er jednoga bogatza vidjasce, Ki dobra josc mnoga s' trudom nastojasce S' trùdom karvavim stech, ſasctono tuſcjan ti, (Gnemu ovako htje rech) tvoj duh pecjaliti? 10 Kom' on: od djezeme gljubav silj trudit, Da stoke bude od mê dobar dil svakom bit. Ovi umno tad tâ recemu. Ako tvim Duscjaje uresita krepostiu porodim, Potreba nj gnima od blaga, keim ti 15 Uſbudesc s' teſima radgnami ostaviti. Nu ako sarze gnim jurje iſopaceno, Cinichjesc, gore s' tim daim bude isctechjeno. Receno jes s' toga: ni dobru nemoj ti (ſadovogli er malloga) bogastva kupiti, 20 Ni ſlu ostaviti nebud blaga dosti Erchjega istrosciti svoje ù povoglnosti Pripov. VIII. Ni Dobru stezi, ni Aerghiavu ostavvi. Cjovjek sa svoga Basctinika, alliti Ereda odvisce pomgniv. Prikaſati Budde immatti Gnekki obbicciaj svôm Poroddu Stavne isgledde svijeh krepposti, Duh sa dosti 5 Dase isvaerſnom reſi u Ploddu. Blagodaran, Svôm i haran Dabi Djezzi vechma bio Zjeni, gnimma kad ostavvi 10 Bigliegh pravi Dobra, kijemſe Duh reſio Isnenade Viddi tade Boggattoga cîm Gospara 15 Sa vêch stechi, ki svegh trudi, Snatti sgiudi Cemu tako Duh umara? Odgovvorri, Daſe morri 20 Svê Djeccizze zijech Gliubavi, Dabi obbilnij gnimma Dijo Ostavvio Blaga, koga s' trudom spravvi. Duh akoje 25 Djezze tvoje, Gnemmu recce, pun krepposti Saman gnimma jesu odvechie Blago, i srechie, Svakke saman obbilnoſti, 30 Akoe paka Slochia opaka Saerze gnimma vech sanjela, S' tessjemchiesc svak – cjas jacce Milli Bracce, 35 Gnjih ponukat na slâ Djellâ. "Dobbar kîje Gnemmu nie Potrebnitto Blago od svîta, Onnje miran srechie svoje 40 Nitti tvoje Iscte Blago, sgjudi, i pita. Alli inako Svoje opako Traje vrjeme Slobnik hudi: 45 Prosippatti blago ù Slochie Svak –ciaſ hochie: Saman tvêſu Mukke, i trudi.“
IX.
Nequeunt esse et lupi saturi, et haedi integro numero. Vulpes, et Haedus. Protecta denso cespite haec Vulpis loqui Lupum audiebat: ventris haec voracitas, Quae nos in horas exacerbat singulas, Immane data fuisset in malum lupis, Praedare facile imbelle ni foret pecus. Haec fatus, agnum nuper ex ovilibus Raptum cruentis dissecare dentibus Coepit: per agros illa victum quaerere Illinc abibat tacita, cum per roscida Adspexit haedum subsilire gramina. Confabulati cum fuissent invicem Verbis amicis, multa de Lupo queri Occoepit hoedus; quod suorum plurimos Fratrum quotannis omne jus contra latro Trux ille fauce devoraret improba, Quod propagari caprinum haud sineret genus, Metuque vitam contristaret anxio. Tum Vulpis illi: justus irasci dolor Te porro cogit; id sed expendas velim. Natura ab ipsa cum sit in vestrum haec genus Insita lupis voracitas, quam vereor heu! Custode nullo dum vagaris, ne tui, Haede, expleatur illa damno corporis. Tristis timorem comprobavit exitus. Nequit potentum res pariter accrescere, Et sua manere tenuioribus integra.
Priciza IX.
Pr. Nemogu bit i Vuzi siti, i koſlichi na broju. Kuna, i Koſle. Kuna, kû uſnositi gharm sasvim kriasce, Vuka besjediti ovako sliscjasce. Nenasitnos ova, kâ svegh poticenas, ſa ſcivot Vukovâ bilabi ù ſao cjas, Da krotko lasno nj stadonam pljeniti. 5 Tô reksci, koga odnj skoro, sta darpiti ſubima nemillim Jagneta na travi. Ona mûce ſa tim poghje da dobavi Hranese sctogodi, kad eto ureda Mlado Koſle odi, ghdi skace, ughleda. 10 Cim meju sobome, prjategli kô milli Rjeci oni tihome bjehu besjedili, Koſle uſe velmise na vuka tuſciti Scto svake mnoſise godine dospiti Svoje brachje po ſlom vide grabiteglju, 15 Rodu ki uſplodit svôm nedase ù veseglju, Nu ù strahu trajati cinjim ſcivot svoj. Gnem ona: sctose ti sarcisc, o draghi moj, Pravedan ghniv tie; al ovo promisli, Proscdarlos poklie, proch vam kû Vuzi ſli 20 Kaſcju, gnima dana odſgar, jase boim, Cimte beſ straſcjana vidim it poglim tim, Tjela udim da tvoga nebude sichjena. Navischja od svoga bj straha iſpugnena. Moguchju nemogu stokese uſmnaſcjati, 25 I zjele ubogu istodobno ostati. Pripov. IX. Nemoghu bitti i Vuzi sitti, i koslichi na broju. Kuna, i Koslich. Ù guſtomu buſu stala Kuna kada sakrivena, Vuka kliknut tuj sluscjalla Nevidjena. Da nie pljenit lasno oborre, 5 Kâbi vajmeh bila mukka, Scto proscdaerloſ svak – ciaſ gorre Morri Vuka! Docîm ovvò bessjeddio, Jagancichia raſkidatti 10 Pocce, koga saplienio Ù Pojatti. Kuna tada po Livaddi Iskat hranu hoddilaje, Kosle skakat iſnednadi 15 Vidjelaje. Skladno gnegga kad posdravvi, I s' gnimeſe rasgovorri, Kosle nemir kasge pravi, Kîga morri. 20 Svakko, recce, Vukje hudi Ljetto porraſ uccinnio, I nasc dabi vechma trudi Tragh dospio. Sgjallim bolleſ, tughe, i jaddâ 25 Kâte morru svak – cias jacce, Recce kuna, nummi sada Rezi Bracce? Kadje Vukom po Naravvi Dano Porod vaſc pljeniti 30 Strahme na ovvom dachiesc travi Maertav bitti; I do mallo beſ obsira Vuk tvoj sgivot da ne umorri, Cîmſe skitasc beſ Paſtira 35 Sâm po Gorri. Svescto kuna tad nariza Do baerſose sve to sgoddi, K' gnemmu vajmeh huda liza Vuk dohoddi. 40 Ugn kaervavi sub sabije, Daerpi, davi, mucci i derre, I dôk gnegga, miran nie, Ne proscderre. "Stvâr moghuchijeh usmnosgitti 45 Nemosgesse tac jednako Nitti slabbijeh zjele bitti Stvâri tako.“
X.
Qui seipsum pascit, optimum hortum pascit. Homo seipsum moderate curans. Summa excolebant hortulos industria Daphnis, Menalcas, et Palaemon, singulis Hinc quod redibat dividentes mensibus. Avariore sed quod essent indole, Nil concoquebant, abstinentes omnium Obsoniorum: cruda semper allia, Acresque caepas pransitabant, fontium Aquam haurientes absque vini guttula. Illos Amyntas cum videret sordido, Ut censum haberent ampliorem, deditos Sic victu, Amyntas nutriendo corpori A temperatis non abhorrens sumptibus, Vos excolendis diligenter hortulis Vacatis, inquit; at sui qui suscipit Curam, elaborat hic vireto in optimo. Qui recto Amyntae verba sensu acceperit, Quos heic notare voluerim, facile sciet; Damnari at omne norit immodicum mihi. Priciza X. Pr. Tko sebe goi, najbogli perivoj goi. Cjovjek ki sebe istoga raſloſcito goi. Miljenko, Radivoj, i Gljubmir s' vegljome Prostrani perivoj gojahu pomgnome. Meu sobom svakoga mjeseza djegljahu Scto vartla iſ toga iſvadit biahu. Al lakome odvisce biusci naravi, 5 Niscta oni nehitsce kuhati lukavi. Ù tarbuh sugdaim vruchja nedohodi, Jestojska luk je gnim i samoj ò vodi Kapglize beſ vina slabo ſcivukaju. Radat, kie cina moga, vladaju 10 Kôse oni videchi lakomo od vechje, ſa pjeneſ stech vechi, Radat koi nechje Da sctedi trosciti raſloscno pjeneſ svoj. Receim: vi vasc ti ſa goit perivoj Stavgljate pomgnu svu, al tko sebe goi, 15 On ò perivoju najbogljem nastoi. Tko rjeci Radata s' dobre strane hita, Na kieh pada tâ pripovjes dohita. Al i ovo ſnat ima, prikorednu da ù svim Takoghjer stvarima ſalihos ja hulim. 20 Pripov. X. Ko sebbe goij, naibogli Perivoj goij. Cjovjek sam sebbe rasborno gojechi. Mlâd Barſctanko, s' gnim Radmijo, Dracko ù Drusgbi tom josc budde. Svakkije od gnjh baerſ spravvio Zorrom pochi svê na trude: Vaert urescen zijech hittrosti 5 Svakkeijm ploddi raslikosti. Jednom Mladi Mjessez kada Svoj okollisc svjetlo reſi, Selennijeh vaerh Livaddâ ſdrake sterrech sgar s' Nebbeſi 10 Cîmſe vidde kobne sjenni, Terse opeta Mjessez mjeni; Tad sdrusgeni jur Pastjeri Plod od ſemglie rasdiegliuju, Sgivech vajmeh gorre od svjeri, 15 Sasve obbilni jur gladduju; Sirrov jedu Luk, Capullu, Piju hladne vodde Cmullu. Gnih Listavko docîm viddi, Ghdjejh morri glâd nemillo, 20 Kî rasborno trattit slîdi, Skladno i krjepit svoje Tîlo, Mnoghom passech gnjh ù jedu, Ovvu glaſi tad bessjedu: Vi pomgnivo nastojte 25 Uressiti Perivoje Da jest vrjedan, nauccitte Kogod krjepi Tjelo svoje; Jest Perivoj ghisdav, ljepi, Koggod sama sebbe krjepi. 30 "Ovvo koggod rasumije, Lasnochjese domislitti, Svescto rekoh mallo prie, Koga hochiu prikoritti: Nêk pohullit svak – ciaſ budde 35 Neurednâ Djellâ, i trude.“
XI.
Quid mihi gemmae, si guttur elidunt? Matrona, et Monile. Matrona collo cum Monile lacteo Gemmis et auro splendidum deponeret, Illud severo conspicata lumine Sprevit. Monile stupuit, insanam putans. MON. Tun' me ergo, quo omnis, quae placere discupit, Ornare collum foemina impense studet, Abs te una fastu sic superbo rejicis? MAT. Ne crede, fastum perpulisse, ut ponerem, Tua at quod opera strangulari sentio. MON. Nil tale metuas, si relaxes taeniam. MAT. Elidis et sic colla. MON. Tamen id explica. MAT. Viro locata cum fuissem diviti, Fortunae at ipsa tenuis, ille cyclade Me aurata operuit, ille gemmis dexteram Ornavit, ut qui me foris videt, hic satis Putet beatam; at si domi quo vivimus Pacto... Monile foeminam heic interloqui: Ne plura narres, sed viro da crimini Quod strangularis, non monili gemmeo. Mediis in opibus saepe animus est anxius. XI. Pr. ſaludumie biser, kadmi garlo davi. Gospoghja, i Oghargljaj. Gospoghja diſasce oghargljaj cim s' vrata, Ki nabjen biasce bisera, i ſlata, Krivoga gledajuch darsci ù nezjeni: On se snebivajuch mahnituje zjeni. Tot mene, kim ſcena svaka, kâ omiliti 5 Nastoi, urescena iscte sveghjer biti, S' vrata odmechjesc tvoga sama, ers' ohola, ti? (Gosp.) Ne zjeni da s' toga jate htjeh smetnuti Nego er scto chjutim, ſlo davisc dame ti. (Ogharg.) Trak popusti, i vech tim nebudse strasciti 10 (Gosp)Alimi i tako ti vrat davisc.(Ogharg) Boglje tô Htjejmi tomaciti. (Gosp.) Ja, bichje kû prosto Dopade, udata ſa muſcja buduchi Veoma bogata, on u ſlatne obuchi Hotjeme hagline, na rukam parstene 15 ſamjerne svjetline stavimi, i zjene. Na dvoru tkogodi da mene vidi it Srechnia ne rodi dase druga ima mnit. Nu pak kao ù kuchi ſcivemo ....Rjec ſceni Tad on pisjekuchi, vech ne kaſci meni, 20 Recejoj, i sctosi davgljena, krivo daj Muſcju, ne prinosi tuscbe na Oghargljaj. Sred blaga, i svake raskosce vechkrati Duh muke opake nepokojan pati. Pripov. XI. ſaludumje bisser, kadmi gharlo davi. Gospoja, i Ogargliaj. Prighisdavva kad Gospoja S bjela Ogargliaj vrata disge, Ugn upirruch occi svoje, Gnega tlacci, jed rasgisge. Ogargliajse veomma cjuddi 5 Zjenech daje svjest gubilla Ogar. Cemu, recce, possor hudi? Menni jesi scto nemilla? S' takom vjameh oholloſti Cemu odmechiesc rusgno menne? 10 Ljepom kêsu slavne vlaâſti Kad vrât resu s'samnom sgene. Gosp. Daje ohollaſ, ah ne zjeni, Sctosam tebbe ja dignulla; Daviſc (govvor nie himbenni) 15 Mallo nieſam isdahnulla. Ogar. Nemo date to vech smeta, Ogargliajse tad isusti, Ako ciujesc date opeta Davim, mallo trak odpusti. 20 Gosp. Davisc vajmeh ti svakako, Gospojatte s' tegga tlacci. Ogar. Nemo sudit naopako Govvor, mollim, tvoj tomacci. Gosp. Sa Ciovjeka kad Bogatta 25 Mogha is bichia potisctena Srechnom ceſti tih udata, Gliubglieſglivvo ter ciutjena ſlato, Biser mû ſa srechiu Svakke uressne jur naprave 30 ſlatnu dava Musg odjechiu I raslike josc sabave. Kogod menne tada viddi Punnu dike, slavve i uressa, Srechi mojoij svak savidi 35 I sladdosti mogha udessa: Nu da budde ko vidjetti, Sctome u kuchi svak – ciaſ morri... Ogargliajoj neda isjreti Ovakojoij ter govvorri. 40 Tvû bessjeddu vech ustavvi, Ogargliaja nemo tvoga Krivit, sctote morri, i davi, Krivi Musgia, krivi istoga "Sred Bogastva vechie krati 45 Smuchja, himba, jad pribiva, I mnoghosse putaâ obrati U Plac grossni raddoſ sgiva.“
XII.
Nuda salus, praesens morbus. Sanus aegrotans. Praesente morbo se teneri Corbulo, Sanum indicabat lucidus quem oris color, Medico asserebat. Exterius hic cernere Cum signa morbi nulla posset, indole Meticulosa Corbulonem credidit, Tetrasque monuit inquieto ut pectore Curas abigeret. Alter obfirmatius Perstans priore fixus in sententia Medicum coegit nominare plurimos, Occultioris esse qui generis solent Morbos, ut hominis proprium deprenderet. Cumque hic eorum se negaret quopiam, Quos indicabat, affici, jam coeperat Timere medicus, tristis humor impotem Ne mentis hominem reddidisset. Corbulo, Cui praeter unam sanitatem caetera Deerant, medentem cum videret anxium Se propter, illam verbis rem secuit tribus: Ne plura, quaeso; nam mihi pol! adest salus, At nuda cum sit, morbi germana est soror. Perinde egestas summa ab hominibus solet, Ac quodvis aliud triste permetui malum. Priciza XII. Pr. Golo ſdravglje, gotova nemoch. ſdrav nemochjan. Daje ſloces Scturiza ljekaru vegljasce, ſasve pomast liza, sraznaga kaſasce. Nemochi bigljega s' dvora er vidit nj, Naravi on gnega plascive odvech mni Jerga svjetovati uſe da ſlu voglju, 5 I brighe tjerati bude, kêga koglju. Scturiza al er isto govorit sljedimu, Ljekar mnoghe uſ tô nemochi broimu, Ke ù nami stati obicnesu ù potaj, Damue obaſnati, kû ima cjovjek taj. 10 Niednom on od ti' gnemu er odgovara Nemochj da pati, strah uſe ljekara Zarna [...], raſbita, odviscju kû ù gnem mni, Luda, al mahnita jurga ucinila nj. Scturiza, komu sva van ſdravglja nestasce, 15 ſa sebe sckarbgliva ljekara er vidjasce, Raſdrjesci uſo ti s' tri rjeci ovako. Naprjeda vechje ti nehodi nikako. Ja ſdravglje doista da imam, budti ſnat, Al golo erje tô, nemochi on jest brat. 20 Ubosctva toliko gljudise strasciti Opchje, ſlu koliko najvechjem na sviti. Pripov. XII. Gollo ſdravglie, Gottova Nemoch. ſdravv Nemochian. Stanovitto potvardiva Svom Ljecniku Mlad Lovorko, Daga Nemoch bolleſniva Mucci gorko. Nijedan bigliegh od Nemochi 5 Mosge Liecnik jur poznatti, Nesna kêchie tad pomochi Gnemmu datti. Sumgni daje svê Naravvi Prem strascivve, termu recce, 10 Da svê Misli hude ostavvi Na dalecce. On stanovvit sillovoje Da Liecnike skuppit budde Ki Nemochi jeda svoje 15 Posna trude. Liecnik pomgniv immennuje Kogod liecit dobro ummje: Toij bessjeddi nevjerruje, Miran nie. 20 Sumgni Liecnik s' svom stavnosti, Da nebuddu hude voglie Usroccitti Mahnittoſti Trud, Nevoglie. Nù Lovorku, kôm nestaju 25 Osvèm sdravglia stvari ostale Gnegga taj – cjaſ osdraviaju Rieci malle. Vechme liecit, recce, ostavvi, ſdravjam tvoje beſ pomochi: 30 Gollo sdravglie bigliegh pravi Jest Nemochi. "Prid ubosctvom strah immatti Svegh obbicciaj jest Cjovîku, Nêgh da svakko slo kuſciatti 35 Budde vjku."
XIII.
Illyr. Tughja ſemglja ubja cjovieka. Terra aliena homini animos adimit. Asini, et Lupus. Fame premente, nemore ab obscuro Lupus Ovile quaerens in viride descenderat Pratum, quo Aselli pascebantur plurimi. Pars ut rapacis ora viderunt feri, Timore victi protinus capessere Fugam, pars alia nil raptoris horridum Pavere rictum, ferreisque athletice Coepere in auras calcibus proludere, Ut, si ausit ultra progredi, praesentiat, Quanta obruendus sit procella: scilicet Addebat illis patrium usque adeo solum Vires in advenam hostem, ut audacissimos Domi leones singuli se crederent. Sibi Lupus cum hoste dimicandum ut strenuo Vidit, simulque venit in mentem, (*) gravi Quam fuerit olim de genere quidam suo, Dum pactum ab asino praemium stulte petit, Percussus ictu, retroire maluit, Famemque ferre, quam perire calcibus. Patria addit animos saepe et imbelli viro, Aliena minuit terra vel fortissimis. (*) Alluditur ad fabulam Aesopicam, quam eleganter expressit Faernus; quaeque in numero ejus Fabularum quarta est. Priciza XIII. Pr.Tughja ſemglja ubia cjovjeka. . Tovari, i Vuk. Gladan Vuk iſ gore kad sighje ù poglje, Isctuchi ù obore uvuchse, da koglje, Livadi na rosnoj Tovarâ pasuchih Iſnaghje velik broj: njekise oncjas od gnih Od straha splascisce, rilo grabiteglja 5 Kad strascno vidisce, ter bjeſce dalek tja. Druſi a naſad tim pocesce vitescki Nogam podkovanim metatse, nek ſna ki Udarazâ kruti' cekaga vegli broj. Smionstvo na gljuti kad biga tislo boj. 10 Protiv neprjateglju tughinu ù ovima Budi od boja ſceglju rodno mjesto oslima, Tac da Lav svakise na kuchi svoj mgnjasce. Potom Vuk stavise, s'kims' arvat imasce, I na pamet ſgodno doghjemu, s' kakvime 15 Udarzem neſgodno ù staro bj vrime Jedan svoga roda tresnut, kadje uſdarje Isko ù Osla damu dà svoje ſa ljekarje, Na traghse vratiti voli, i tarpjet glad, Negh daga kopiti gvoſdeni ubiu tad. 20 Hrabrenstva i slabomu rodno mjesto ulaga, Tughje i prisnascnomu mnogokratga odlaga. Pripov. XIII. Tughja ſemglja ubja Cjovjeka. . Tovari, i Vuk. Isctom sdrakſe svjetli zorre Guste islassi Vuk is Gorre, Na Livaddi Isnenadi Kad Tovarraâ mnogho viddi 5 Cîm gneggovvu tescko morri Glad utrobbu po svom Gorri Savjevati vechma slîdi. Usplasceni pobjegosce Vuka jedni cîm vidjesce: 10 Smjon od vechie Nejma smechie Drughi, nîtse strasci, i boij, Negh s' Noggami Vuku prjeti, Da snà Kochie tad dospjetti, 15 Ako kod gnjh blisu ustoij. Mjesto gnimma svijem Roddjenno Takkoſ dava prem hrabrenno: Svakki bitti Lavv saerditti 20 Na svojome kuchi zjeni. Vuk stà docîm raſmisgliati Ù junackom bitſe Ratti Ù gneggovvom jest spommeni Strahovvitta huda sgodda 25 Cîm gneggova jedan Rodda Iscte darâ Od Tovarrâ Nerasborno koje pita: Tescke udârze, gorke i ranne 30 Davat Tovar nepristanne Dokle umorri svâ kopittâ Povratise Vuk na sada Prikorednoſ taerpi glada, Nêgh dospjetti 35 Svoje Ljetti Pod Noggami Tovarskijem. "Snaghu, kreppoſ Roddno Mjesto Slabbijem joscte dava cesto, Disge tughi kraj jakijem."
XIV.
Limen domus mons omnium altissimus. Legatus domo proficiscens. Legatus ire jussus ad Bithyniae Regem Cleanthes cum parasset omnia, Iter quae ad illud expedire censuit, Natis, amicis, optimaeque conjugi Mellita centum dividebat oscula. Servi praeibant, commeatus, sarcinae; Herusque ad ipsa succedebat limina Domo egressurus, cum repente substitit, Et retrocedens basiare conjugem, Natosque rursus coepit, hinc domesticis Mandare multa; certus at discedere Sub limen iterum venit. Heic ceu plumbeos Pedes ut ante sensit, et torpedine Inusitata corpus omne corripi. Quidam ex amicis quod fiebat intuens, Tune arduorum montium conscendere Valebis, inquit, culmina, hanc in aedium Qui prodis ipso tarditatem limine? Huic ille: cura caeterorum montium Haud me fatigat, dummodo hunc altissimum Liceat in ipso transilire limine. Ab iis, quae amamus, separamur aegrius. Priciza XIV. Pr. Pragh od Kuchje najvechje bardo. Poklisar, kise djeli iſ svoje kuchje. Na Bosnu poklisar jedan poslan kie Buduchi svaku stvar spravio mal prie, ſa puta kâ toga trjebuje ghargljasce Prjateglja svakoga, i diezi djegljasce Medene zelove, i dobroj Gljubi svoj. 5 Jur slughe gnegove, kiehje ne mao broj, I prateſc sva prid gnim ide, pak uputi I onse isti ſatim posledgni: al nuti! Pristupi kad na pragh, tajcjas-se uſtavi Odstupi ter na tragh, i gljubitse stavi 10 ſcenu, i djezu iſnova, sluſcbi i nareghivat Sad ona, sad ova: tù ga al vechje nj stat, Opetase uputi ſa iſit, nu iſnova Na praghu on chjuti noghe kô od olova, I ljenost ù svemu tjelu. Tô videch svoj 15 Dragh jedan recemu prjategl, brate moj, Kao barda visoka tichjesc proch, na vrati Kad kuchje pri roka ljenos – te tâ uhvati? Kom on: nestrasceme barda ina, samo da Proghjem ja kuchje mê pragh visci svih bardâ. Stvari, na svjetu kê mi vechma gljubimo, S' mukese velike od gnih odzjepimo. Pripov. XIV. Pragh od kuchie naivisce Baerdo. Poklisar dielechiſe is svoje kuchie. K' Betanſkomu kragliu otiti Mlad Vladimir cîmse spravvi Pokliſarſe poklonnitti, Sctò triebbuje sva pripravvi, Svû Gljubovzu, Djezzu gliubi 5 I zellovvâa brojse gubbi. Slughe, Prattesc i Dvoranni Na pried iddu: Plemmich kade Trudech isit nù ſamani Prista na Pragh isnenade 10 Svû Djeccizzu terse vrati I Gliubovzu zelivati. Svôm Cegliadi sapovjeddi Mnoghe ostavvit tadà budde, Sadse vrati, sad put sljedi, 15 Sa djelitſe pun posgiudde: Cjuti olovvne svê stuppaje Na Pragh opet ter pristaje. Utaernutjem priusetto Cjuti vajmeh sasvijem Tîlo, 20 Neobicciajnijem cjuti speto Saerze jaddan tad Nemillo, Nie krepposti, Nejma mochi Odjelitse vech, i pochi. Gnegga budde cîm viditti 25 Jur Priategl, gnêm bessîddi: Kako hochiesc Baerdaâ usiti I vissoke Gorre, i Hridi Kad nemosgesc zijechia smuchje Ostavvitti Pragh od kuchie? 30 Menne Miso tad govvorri Usit Baerdaâ scto nie Mochi Sad nemucci, kôme morri Pragh od kuchie mê sa prochi. "Trudse djelit, trud ovoje 35 Ostavvitti dragho sctoje.“
XV.
kase u dosta djeli traka. Omne flumen est modicum, quod in plures rivos dividitur. Pagus, et Flumen. Rogabat amnem pagus, ut licentiam Nimis vagantem fluctuum compesceret, Damnumque messi ne crearet amplius. Preces superbus risit amnis, agmine Immenso aquarum in laeta prorumpens sata. Rogavit iterum voce pagus supplici, Poenam minatus vindicem, ni audiverit. Contempsit ille, nec moratus plurimum, Ut ante, vasto mersit arva gurgite. Tum vero pagus providendum jam suae Securitati tempus esse existimans, Quacumque parte suetus est excurrere Amnis, canales excavari plurimos Rastris jubebat: instat alacriter operi Juventus omnis, maximumque dividens In plura flumen cornua, impotentium Nimiam repressit fluctuum superbiam. In multa capita distributa haereditas, Quamvis perampla, fit tenuis in singulis. Priciza XV. Pr. Nejakaje rjeka svaka, kâse ù dosta djelj trakâ. Selo, i Rjeka. Selo moli riku, bjes vodâ da bude Uſpreghnut veliku, gnivami kê ude. Na molbe ona têse ne prighnu, kê tlaci, Poraſni i unese skup vodâ josc jaci. Selo opet moliti sta, i ako nechjese 5 Ganut, gnoj ſapriti, osvetit dachjese. Molbe ona iſnova tlaci, i mal ſa tim, Kô prie, poglja sva potopi vodam svîm Tad Selo poklie zjenilo da vechje Gnemu zkniti nie, tê se i na nesrechje 10 Da imo oſvat, i ſla ſa svoju sahranu Na kugodje tekla sctetno ona stranu, Dase dubu odredi potozi kopjacjam. Veselo tô sljedi sva mlados, i na sram Rjeke bj velike, erju ù trakâ dosta 15 Raſdjeli, tolike dajoj sile ne osta; I kâ prj biasce ohola odvisce, Kaono dostojasce, ruſcnoju sruscisce. Djedina kadse ima i veglja djeliti Glavam meu mnoſima, slabo svak ſahiti.20 Pripov. XV. Nejakaje Rjeka svakka, kâse u dosta djeli Trakâa. Selo, i Rjeka. Usmnosgittu Selo Rjeku Snisgno drughda molli i prosi Bjeſ da ustavvi svomu tjeku Sjedbi sctettu da ne nossi. Tlacci Rjeka Molba, i rjeci, 5 I po Sjedbâm sillno ulaſsi Tescku osvettu tad prjetechi Selo tusgbe vechma glâſi. Tlacci Rjeka svak - cjaſ vechie Sctò gnoij recce Selo tade 10 I zijech hude jaoh Nesrechie Sve potoppi tad Livadde. Kad to selo vidjet budde, Miru hochie proriditti; Mnosg potokâa cinni od svudde 15 Pomgniv s' rallom isdubstiti: Baerso Mladdoſ, i vesselo Dosta ù trakâa Rjeku djeli, Vale ustavglia, docim Selo Viddi ispunnit svescto sgelli. 20 "Basctinnechie bit Prilika, Kâse ù dosta djeli Glavâ Sasvè usmnosgna, prem velika Mallu svâkom koris dava."
XVI.
Ad morbosam pecudem omnis accedit calamitas. Pastor, et Agna. Pariebat Agna, morbidamque ut edidit Prolem sub auras, triste miseritus malum Pastor remediis allevabat, nescius Novis quot esset impetenda casibus. Depulsa morbi vis ut aliquantum fuit, Ad prata duxit, pasta molli ut gramine Pecus juventae robore invalesceret. Sero adpetente vespere cum aliis domum Una redibat ovibus; at subsistere, Mox claudicare cum misellam cerneret, Sustulit in humeros, asperamque comperit Spinam cruenta perforasse cuspide Pedem illi: ut hocce pastor extraxit malum, Herbisque fovit alligato vulnere, In laeta rursus compellebat pascua. Dum gramen illic carpit effraenatius, Nec ruminare curat, effervescere Usque adeo sanguis, totam ut operuerint cutem Sanie fluentes glutinosa pustulae. Contagiosa ne pecus reliquum lues Inficeret, aegram separavit, sulphure Aliisque curans pharmacis; morbo hoc quoque Cum liberasset, caetero adjunxit gregi. At gemini arietes dum invicem pugnam serunt, Horum alter ictus tardiorem evadere Diro inter costas sauciavit vulnere. Ad triste factum Pastor, heu! cur calamitas Tibi, inquit, uni semper omnis advenit? Miser perenne sortis est ludibrium. Priciza XVI. Pr. Na bjedno scigljese svaka bjed dohodi. Pastjer, i Jagniza. Jur Ovza raghjasce, i kuje okotila Jagniza er biasce mallo ſdrava tila, Pastjerju oſdravit nastoi s' ljezima, Neſnajuch, kâ mnosc prit k' gnoj novih ſalâ ima Nemochi cim tila njesctose biasce 5 Jagnizi odloſcila, sobomju vodjasce, Travomse da mlada mekahom uvrjeſci. K' veceru nu kada s' ostalim scigljeſi' Domase vrachjasce, vajmeh onju vidi Ghdinose uſtavgljasce, ter hromi, i ne sljedi. Bjednu uſe na plechi, ù nogu nemila Daseje videchi dracjajoj ſabila. Kadjomje iſvuce van pastjer, i obloſci Travom, kû iſtuce, boljojse odloſci, I opet vodie jur ſdravu na pasce, 15 Ali ondje er ije plascno, i mal ſcgvatasce, Takose raſceſce karvjoj, da ranize Tjelo sve sastrjesce pune sukarvize. Dase opoganile nebi drughe, sa svim Gnu lûcj: oſdravile bjehuse rane cim 20 S' podobnim ljezima, k' staduje pristavi. Dva cimse al roſima biu ovna na travi, Jedan, er ljena bj ubjeghnut, s' cesti ſlom Nemilojoj probi desno rebro s' rogom. Nesrichja, jaoh! na tô Pastjer rece tada, 25 Tebe samu ſascto svaka svegh dopada? Pod ſvjeſdam kadaje tko rodjen ſlobnime Srechja nepristaje tvoriti rugh gnime. Pripov. XVI. Na bjedno Sciglieſe svaka bjed dohoddi. Pastjer, i Ovciza. Cîm Malahno Jagne Ovciza Kotti; Pastjer gnu pomosge Gorskijeh ljekom od Travizzâ Jeda osdravvit tusgna mosge Nesnanih takom dachie ù sgoddi 5 Opet bitti cîmſe usploddi. Nedavajoij jur pomochi Neghje voddi na Livaddu, Jeda osdravvi s' te Nemochi, Cîm usppaſe travu Mladu: 10 Pomagase nù sadosti Mladijeh travaâ rad krepposti. S' ostalijem ovzâm kada K' svômſe obborru vechie vrati, Sad pristajat, hramat sada 15 Budde Pastjer gnù gleddatti. Na rammeje digne, i viddi Da gne noghu Draccia vrîdi. Pastier dôcim osdravvje Ù Bollesnom tom nesgoddi, 20 Pommaſ ranni ter privije Opet k' Travi gnu dovoddi, Kû pohlepno docim grise Nitti scvachje, rasboliſe. Kaerv vri vajmeh isnenada 25 Gubba kosgiu svu pokriva Da ne otruje drugha staddâ Sasvijem od gnjh odlucciva: Kadje od tegga vech osdravvi S' staddom taj - cjaſ gnù sastavvi: 30 Ovan s' drughijem cîmſe bije Jedan vajmeh meghiu plechi Ovzu ranni, kâ neummije Od udarza tad ubbjechi; Kliknu Pastjer, cîm to gledda, 35 Cemu svakka k' tebbi bjeda? "Kîje tusgian na ovvem Svjeti, I nevogljan kije od vechie Svegga morri, svemmu prjeti Svak - cjas nije rugh od srechie: 40 Sred istijeh ceſ raſbludâ Progonniga vajmeh svudda."
XVII.
Post lupum et haedi sunt saturi. Haedi praepingues. Cum pinguiores, quam solebat antea, Haedos in urbem compulisset rusticus, Magnam lucelli spem fovebat pectore. Jam turba ementum convenibat plurima, Quae multum obesos ut palpando comperit, Unde illud adipis acquisissent quaerere. Queis ille: in haedis ne putetis omnibus Fortunam expertum me fuisse prosperam. Lupus voravit plurimos; saturo at Lupo Qui tunc fuere temporis superstites, Ob paucitatem largiora pabula Quod contigere, licuit his pinguescere. A flumine potens magno ut explevit sitim, Ne invideat inopi, rivulo a tenui ut bibat. Prizica XVII. Pr. Iſa vuka i Koſlichiſu siti. Koſlichi pritusti. Pretile ù grad Segljan vechje negh opchjasce, Koſlichje er jedan dan doghna, scgnih ufasce. Veglju dobit sebi. Kupovâc jur sila Okolo gnega bj ù cjas - se okupila. Ù scto oni svakoga od koſlich' pipaju, 5 Tuste i vide, od toga kie uſrok pitaju. Kjema on: nemojte zjenit, da ù svima Kuscjosam dobre tê, ka srechje Koſlima. Mnoghemi uhiti vuk silni iſ pasce: Al kadse on nasiti, ki meni iſostasce, 10 S' maline gnihove trave er sve ljepsce Griſkaju one i ove, mnogo opretigljesce. S' veglje rjeke kad sit moguch - se napio, S' tracka uboſim pit neſavid' nemio. Pripov. XVII. I sa vuka i koslichisu sitti. Koslichi prettilli. Koslichje tjerroje cîm u Grad pretglje Obbicciaj immoje Seglianin negh' prie Uffagne dobiti veliko tad sacce, Poccejh zjeniti scto mosge jur jacce Mnosg kupaâz cîm svudda raſgleda koslichie 5 Kâ tvorri tad cjuddâ, prettille kad vighje! Seglianin tad gnimmi: Nemojte vi vechie Cjudditſe, kad svîjmi nie bilo te srechie. Sred Gorâa, Livaddâ sunosg hudi proscdroje Vuk svega ter stadda svescto immam ovvoje, 10 Erihje prem mallo, sctoggodje glignivnosti Vuccjom ostallo, Pasceje sadosti. Sad [...]viditti s' teggasu moij Milli Travizzom jur sitti koslichi prettilli. "Cîm moghuc dohoddi, da sgeghiu sagaſi 15 Od Rjeke na voddi, ter usni saquassi, Potrebna kad viddi kraj vrella ghdje pie Da gnemmu savidi pristojno jur nie."
XVIII.
Calamitas nunquam unica advenit. Fortuna rerum humanarum arbitra. Fortuna ab ipsis facta ut hominibus est potens, Qua lege placuit, ordinavit singula. Aggesta in unum quae videbat gaudia, Semota longo disgregavit tramite, Ad nosque tardis ire jussit gressibus. Nexu reliquit continente paucula Bona copulata, quae suo mortalibus Raris fruenda destinavit tempore. Quodcumque luctus et miseriarum uspiam est, Contraxit una foedere tenaci ligans. Hinc cura simulac intulit prior pedem, Hanc ferme alia, mox alia subsequi solet.
Priciza XVIII.
Pr. Njedna tuga samodruga. Srechja umarljeh stvarj Gospodariza. Srechja, kû Boscizom gljudi ucinit htisce, I mnogojoj potom moguiſstva udjelisce, Sve stvar, kao htiasce redi ona na saj svit, Ljep kê ù red vighjasce Radosti - se kupit, Sjemo, i tamo gnih na dalek raſluci, 5 I s' stupaih hromih k' nam hodit nauci. Dobra njeka malla stuci, kê mallima Na svoj rok su imala dopast umarlima. Sctogodi ſcjalosti biasce, i muke S' mnogome tvardosti ſaveſa ù struke. 10 S' tôga kada tuga jedna komu doghje ſa gnom tajcjas druga i trechja pridoghje. Pripov. XVIII. Njedna tugha samodrugha. Srechia umaerlijeh stvari vladaliza. Isti ciovjek vechie - krati Svoju usmnosgi ceſ i srechiu, Nesnajuchi dachie immatti Sgialloſ vechiu Ova huda jur Bosgizza 5 Cinni svescto gnoij jest drago: Himbennoga cesto Liza Kasge Blago. Cîm skuppjennu raddoſ viddi, Raslucciuje nadalecce 10 Da ne doghie, sapoviddi, K' nammi prece. Mallo dobrâ jur ostavvi, Ter u jedno savesgiva, Daſe ciovjek s' gnim sabavvi, 15 Daga usgiva: Sctolje paka tughe, i jadda K' sebbi skuppech tvaerdo daersgi Da s' gnim Gliudske srechie tada Sve dovaersci. 20 "Sgjalloſ paerva cîm postavvi Noghu, drugha vajmeh sliedi; Mnosg, kâ s' gnimma svegh boravvi Saerze vrjedi.“
XIX.
Redde artifici instrumenta. E Rustico Faber. Profundum in agro puteum ut faceret sibi, Humum excavabat rusticus, cum ferream, Quo casu in illo nescio repositam loco, Invenit massam; gestiensque ad fabricam Vicinioris ut traduxit oppidi Fabro indicavit quidquid hinc fieri cupit. In plura sectam fragmina hic igni prius Mollire, crebris ictibus deinc tundere, Formamque rite cuncta flectere ad suam, Agricola fixis intueri singula Dum perstat oculis, censet id facillimi Opus laboris; hinc dari fabrilia Sibi arma poscit, ut recurvam vomeri Donet figuram; jamque faber e rustico Repente factus malleo ferrum gravi Tundebat alacer: ad quae ut aspexit rudem Puer officinae deditus ferrariae, Sua arma fabro redde, dixit, villice. In arte nemo non sua se exerceat.
XIX.
Pr. Vrati mesctru gvoſdja. Od Segljana Kovac. Dubechi puc ù svôm Rataj sebi vartu Krugh vegli pod ſemgljom (kao stavgljen neſnam tù) Iſnaghje gvoſdeni: scgnime gre iſ sela Ù grad, ki dalek nj, on sarza vesela, Ù kovacnizu ide, tere prie svega 5 Scto ſcjudi da iſide gvoſdja gnemu od tega, Stade mesctru kaſat. Ù vech rasjezaga On djela, da omekscjat bude, ù ogagn stavgljaga, Gorusctaga paka vadi, i batom mlati, Ù sliku ter svaka ſcjughjenu obrati. 10 Pomgnivo ki svu tû segljanin ghledasce Kovacja rabotu, lasnuje zjegnasce. Damu dà jur pita orudja, er da obrati Gvoſdje ù lemesc kriv tâ hochje, i jurga mlati Ù Kovacja Rataj pritvoren iſnenad. 15 Nevjesta ali taj sa posao gnega kad Momce od kovacnize ughleda, gvosdja ti Lohsce iſ desnize mesctru, rece, vrati. Nitkose ù tughjemu ſanatu nek smie ſabavgljat, erchjemu rugatse tko umie. 20 Pripov. XIX. Vrati Mesctru Gvosdja. Od Seglianina Covac. Jamu dube cîm voddenu Svôm Seglianin u Livaddi Budde peccia jur gvosdenna Nachi taj- cjas isnenadi Kû raddosna noſsi liza, 5 Ghdieje blisgna kovacnizza. Svescto sgelli Mesctru recce Od gne damu skuje, i cinni; Dosta u djelaâ gnu rasjece, Grie oghgnennom u vruccini: 10 Kad sgestoko gnu rasgara Tvardijem Magljem cesto udarra. Mesctar spravglia scto skovvatti Oko tegga pomgniv trudi; Seglianinga cîm gleddatti 15 Budde laſno dae to sudi: Pita gvosdja ter do mallo Da skovvatti budde rallo. Ne Seglianin vech, nêgh budde Gvosdje Covac udarratti: 20 Tlacci take Momak trude, Mesctru recce, Gvosdjâ vrati: "Saman svakka jest sabava, Svescto nie tvorba prava."
XX.
a jascigha kako (*) duscmanina. Equum pasce ut amicum, illi ut inimico inside. Equi duo. Equus gracilior a domino ad ignobile Tantum trahendum destinatus essedum Sic inquiebat alteri, quem splendido Videbat habitu pinguiorem corporis. Sodes, mihi illud explica, cur accidat, Ut tute, quicum duriorem se exhibet Herus, ora fraeno nunc coercens, verbere Nunc terga caedens, et latus calcaribus Crebris fatigans, tute ut, inquam, sis tamen Me nil eorum perferente plenior? Huic ille: quamquam me dominus hostilibus, Cum tergo inhaeret, habeat in speciem modis, Quoad caetera tamen liberalem sentio. Large ministrat nam saginans hordeum, Strigilique corpus in diem bis defricat Phaleris cooperit, aureumque mandere Dat ore fraenum; viliore stramine Dum tu per agros fortuito pasceris Pulvere per aestum, coeno per hyemem oblitus. Bene est habendus servus, egregie ut suam Exhibeat operam rebus in duris tibi. (*) Vox Turcica, sed ab Illyricis accepta: hostem significat.
XX.
Pr. Hrani kogna kako brata; a jasciga kako (*) duscmanina. Kogna dva. Kogn marscjav, koga htje Gospodar da svude Putnicke kocie poteſat uſbude, Tac drugom vegljasce, od sebe koga vech Pretgljega vighjeasce: molimte, umjejmi rech, S' cesaje ovo, da ti, komuse Gospodar 5 (Bj komi vidjeti) kaſce odvisce osctar, Sadti uſdom steſcjuchi usna, sad scibkom tom Sapeti biuchi, bodechte i ostrogom, S' cesaje ovo, ja dim, da opunij vech si ti Mene, niscta tarpim ki toga na sviti, 10 Kom on: ſasve meni Gospar, kadme jasce, Duſcmanin sarcbeni nadvornose kaſce, Alga ja sasvim tim svemu ù ostalomu Blagodarna chjutim: tjelu on pretgljat momu S' mnoghim cini jecmom, na dan me dvakrati 15 Timari rukom svôm, i svitam bogati' Naghiſdan ja hodim, i ſlatno scgvachjem tô Ù ustih scgvalo, cim pruchje ti priprosto, I pljev ijesc, ljeti ghnusan od prascine, Kâ na te doleti, ſimi od kaluſcine. 20 S' dobrim nacinima pomiluj slugu ti, Dati on ù tesckima poslim dobro odvrati Pripov. XX. Hrani kogna kako bratta; a jasciga kako duscmanina. Dva Kognâ Svaerſcen trudom, i svaerſcen ſadosti Liettim, mnoghom i morren slabbosti Kogn sgjallosne svoje dnevvi traje, Poteſati kolje nepristaje, Kad pretgljega vidjet isnenade 5 Budde kogna sred travne Livadde; I cîm viddi daga slato resi, Recce gnemmu, kako srechian jesi? Nummi rezi kakosse dogoddi Dase svakka tebbi srechia ploddi, 10 kad snam s' tobbom dajest Gospar gorri, Nemillosno kîte svak- cjas morri, Tvaerdo obusda, plechjaâ vajmeh bosti Nepristaje, bitti beſ Millosti: Ja, kî tegga netaerpim icessa, 15 Tvojegase jur cjuddim udessa, I ciuddimſe tvojoij prettillosti, Srechi tvojoij, tvojome raddosti. Menne sasve, gnemmu tad govorri, Kadme jasce, Gospar tescko morri, 20 Nu ja gnegga posnam millostiva, Cîm po gnemmu s'samnom Mir pribiva; Mnogho menni jecma dava jesti, Tre s' ceſallom, svakkom dari ceſti, Moije Pokrovv, urreſsna naprava, 25 Slatnijem ſcvalom menne sausdava; Cîm ti buddesc Livaddom pastitti, Kalom Simi, prahom gnuſan Litti. "Slugha tvoga gladan neumorri, Dobro zjeni dat vjerrno dvorri."
XXI.
Aut canem perime, aut molam frange. Canis farinam comedens. Frumenta saxo cum molari frangeret Mopsus quotidie, insuavis ob damnum labor Fiebat, avide nam Canem furfur sibi Vorare sensit, inque furti crimine Deprensae attrivit fuste nodoso latus. Nil facta proprio sanior Canis malo Ad furfur iterum fecerat viam sibi, Experta domini saeva rursus verbera. Exclusit illam non semel tectis quoque, Rimam sed astu repperibat callido, Qua se inferebat: alius nec deerat cibus, Arcere posset quo famem, sed pabula Quaesita furto plus palato arriserant. Cum factum amico rettulisset improbum, Hoc ille sapiens porro consilium dedit: Servare posthac si cupis furfur tibi, Frangas oportet aut molam, aut perimas Canem. Quicumque prava peccat assuetudine, Nullo valebit corrigi piaculo.
Priciza XXI.
Pr. Oli kucku ubi, oli scjarni raſbi. Kucka, kâ mûku ije. Lovorko svaki dan ſcitia megljasce Trud mu al neugodan rad sctete biasce. Pokli on stavise, da domachja mûkom Pohlepno gostise gnegova kucka tom, Lupesctini on ù toj jednomje uhvati, 5 I dobro rebra gnoj sctapinom iſmlati. Al niscta, svighjase er opet beſ svjeta Na mûku vrachjase, bjenaje i opeta Iſtjerana na dvor iſ kuchje cesto bj, Al ſliza ki otvor ſa uljest nasclabi. 10 ſasve da i drugajoj jescjase davasce, Ukradena tajoj al draſcja biasce. Prjateglju buduch svôm tû ſlochju kaſao S' pameti on svjesnom svjetmuje ovi dao. Da od sad tâ tebi nebudu sljediti, 15 Kuckuje ubit trjebi, ol ſcjarni raſbiti. Kogod grjesci po ſloj obiki, gnega ti Pedepsi po niednoj, vjerujmi, ne ukroti. Pripov. XXI. Olli Kucku ubj, olli sgiaerni rasbi. Kucka muku jedduchi. Osctrijem sgjaernjm sgitto kada Mlâd svak dano meglie Zovko U svôm vajmeh isnenada Sconcciavaſe saerza gorko, Ghdjeno kucka poglie isije 5 Viddi, i plechjâa gnoij pribije Kucka sato jur nehaje Nekse opeta k' pogliâam vrati, Gnu raſarzen nepristaje Gospar opet udarratti: 10 Is kuchieje tjerra cesto, Uvuchise naghje mjesto Gnoij obilna Pichia, i jesce Jesu, nujom lupesctina Ugodnija vechma biesce, 15 Nîtse ustavvi tijeh krivinâ. Priategliu Gospar kasge, Mudro on gnegga svettovvaſce. Ako hochiesc paglie tebbi Usdaersgiatti, kucku ubitti 20 Onciaſ poghi; joscje trjebi Illi sgaerni tvê rasbitti. "Kogod griesce, svak - cias gorre, Saman jesu sve pokorre."
XXII.
Omnis rosa habet adjunctam spinam. Rosa spinis septa. Cum pulcra Tyrio murice arderet Rosa, Aurasque suavi recrearet halitu, Sibi ipsi nimio plus placebat, propriis Sic ausa stulte gloriari dotibus. Venustula quidem lilia, et facile nivem Candore praeeunt; acer his odor tamen. Hyacinthe, vultus forma bellula est tui; Luteus at ille te color vilem facit. Amoena multum viola, et insigniter olens; Solo sed humilis serpit: hi contendere Mecum potuerant; longe at inferior mihi Est turba florum caetera. Hanc Rex aetheris Sibi tantum ut audit arrogare, horrentibus Spinarum texit circumquaque aculeis. Nimirum ab illo tempore has habent rosae, Nilque est beatum parte ab omni cernere. Tibi ille felix ne sit, insanum putat Quem vulgus: animum cura et regalem premit.
Priciza XXII.
Pr. Svaka rusa ima dracju. Rusa dracjam obkruſcena. Ghiſdava grimiſom Ruſciza cim sjasce, Sva i okol mirisom millim napugnasce, Odvisce sebi istoj biasce omilila; Ludose pak ſa svoj tac ures dicila. Ljerisu ghiſdavi, i bjelochju snjega 5 Nadhode ù slavi, vognasu al ſcechjega. Zarevichju tvâje ljepascna slika tâ, Al pomast tmnastaje, cinite i priprosta. Raskoscjan odvisce zvjetje od Gljubicize, I cjudno mirisce, al leſci nicize. 10 Ovi mogahuse samnome inaditi, Svi ostali imajuse meni podloſciti. Oholno koje bj iſrekla, rjeci ove Kada Kragl od Nebi vegli ſacju Jove Svu obstrje dracjami: od tadsu na gnima, 15 Nit vidimo iscta mi blaſceno sasvima. Koga puk blaſcena ſove, nezjenga ti, I Kraglje skrovena kâgod ſled ſcjalostj. Pripov. XXII. Svakka ruſa imma draccju. Ruſa Draccjaâ punna. Cîmſe ruſa Svoga is buſa Svôm rumennom reſi Mâſti Slatki miriſi dava, i ploddi, Tome u sgoddi 5 Sebbe od visce hvali, i cjaâſti: Ljepje, recce, I satjecce Ljer bjelochjom snjegh: od visce Miriſ ploddi: liepa Liza 10 Jest Gliubizza, Slatkijem vognjm i Miriſce; Uddeſ hudi Gnoij ossudi K' ſemgli stati prikucena: 15 Zarevichiu ljepsi od vechie, Sgjuto Zvjechie Da ne cinni potisctena? Plemmennitti Inaditi 20 Jur moghuſse s' samnom oni: Svakka drugha vaersta od Zvjechia Sred Proliechia Neghſe menni vêch poklonni. Vajmeh cjudda! 25 Osctre svudda Obkrusgiuje taj - cjas dracce Po Naredbi kraglia od Nebbi, Smjenna sacce Er oholloſ taku u sebbi: 30 Tom u sgoddi Dracce ploddi Ruſa oholla sred Livaddâ Gnoij okollo nitje uressa S' huda udessa 35 Ni Liepposti vidjet sadda "Nemoj vechie Punna srechie Jur onegga ti zjenniti, Puk Mahnitta koga sudi. 40 Lasno trudi Budde i kraglia jad moritti.
XXIII.
Quae quis agit, sibimetipsi agit. Homo adagia loquens. Praeclara quidam per monita nomen sibi In civitate compararat inclytum, Interque multos hunc adivit praepotens Vir olim, ab illo libera sibi quodpiam Locutione adagium cupiens dari. Hoc ille prae aliis expedire homini ratus, Quaecumque, dixit, quis facit, facit sibi. Vulgare id alter censuit dictum nimis, Sibique in alios quot patrasset conscius Mala, haud videbat, illa quo pacto sibi Fecisset ipsi, damna sentientibus Dumtaxat aliis: verum inaudiri ut sua Coepere primum, mox evinci crimina, In se, innocentes quam luebant, transtulit Poenam, sibique cuncta demum comperit Fecisse, in alios quae patrata credidit. Plerumque cadere solent in auctorem mala.
Priciza XXIII.
Pr. Tko scto cini, sebi cini. Cjovjek, ki Prorjecja govori. Naukâ vrjednih zjech, kê dava druſime, Bj dato njekom stech slavno ù gradu ime. Meu inim ù gnega Moguch ide njeki, Prosit ki uſega, dabi i gnemu nauk ki Slobodno iſreko. Najboglje er on mgnjasce 5 Prorecje da njeko gnemu pristojasce, Tko scto, rece, cini, sebi cini. Cjoek taj Priprostu prem zini rjec ovu, i ù cjas saj Mislechi, kâ inim ucinil on ſla bj, Nevidi, kao s' tim naudi on sam sebi. 10 Al potom ſcjamorit varh djelâ njekih ſlih Ù puku, i govorit pocese gnjegovih, I ta das istinita sposnase ocito, Prinjeta nagn bj tâ pedepsa, i sve tô, Scto mgnasce da druſim opravil biasce, 15 Na svarhu spoſna s' tim da sebi cignasce. Na tvorza napokon ſla ista cestkrati Kâ druſim spravglja on vidimo padati. Pripov. XXIII. Tko scto cinni, sebbi cinni. Cjovjek bessjeddechi Pricize. Po Pricizaâm slavvu, i cjaâſti Biesce Cjovjek stekko od Grada. K' gnemmu Plemmich pun obblaſti Doghje kada. Svescto mosge slaghie, i drasge 5 Gnegga molli tom u sgoddi, Da Pricizu svakku kasge U slobbodi. Ovvu is innijeh isabroje "Tko scto cinni, sebbi cinnj." 10 Da priprosto to rekkoje Plemmich zîni. Protiv drughijem, protiv Nebbi Slo djellovvat svescto smije, Sve da cinnj gorre sebbi 15 Posno nie. Kê pravedan jest podnjo Mukke ù sebbi vechie - krati Oni, kîje sla tvorrjo Sctettu plati. 20 Tvorrit sebbi sve nahoddi, Druggôm budde scto cinnitti, I prikorran dachie u sgoddi Svakom bitti. "Svakko u dobba jest vidjetti, 25 Gdje na Tvorrza Djello pade: Slosse plati na ovvem svjeti Isnenade."
XXIV.
Cum ad Lupi nuptias accedis, Canem tecum adducito. Lupus, Ovis, et Canis. Ducturus olim cum esset uxorem Lupus, Rumor per agros sparserat, grande hunc domi Epulum parare; jamque condicto die Animalia multa, ipsamque, quod stupeas, Ovem Ad lauta jussit convenire prandia. Illa e conviva ne cibus fieret timens, Si sola adiret, asseclam adjunxit canem. Adspexit isthaec ut Lupus, quis hic, optima, Ovi inquiebat, pessimus tecum venit? Ego solam ad epulas te vocari jusseram. Lanigera at illi: hic hospes, et comes meus, Cujus praesentem rebus in trepidis sum opem Experta toties: te ergo fas ambos, Lupe, Excipere; verum cum moleste haec sentiam Te ferre nostri vincla contubernii, Nec me ipsam ad epulas convivam expecta tuas. Cum blandiuntur improbi, noxam parant.
Priciza XXIV.
Pr. Kad idesc ù vuka na pir, vodi psa uſase. Vuk, Ovza i Pas. Kad Scenu uſeti Vuk njeki htiasce, Po selih glas leti, da on pripravgljasce, Pir Vegli ù svoj kuchi: jur broj nemalahan ſcivina buduchi ſvô na odreghjen dan, Ovzi istoj cini ſnati (scto cjudo bj) 5 Da i ona meu ini budemu na goſbi. Ona erse strascila, od gosta da potom Ù jescju obratila nebise gnem istom, Kad gnegov na pir ti samabi otiscla, Sebi pribaviti ſa druga htje viſcla. 10 Kad tô Vuk ughleda, tkoje s' tobom ſli taj? Gnu upita ureda, tebe samu ſvah, ſnaj. Gnemu ona: on kuchnik, i Drughje draghi moj, Ki ù tuſi pomochnik bj cesto privegljoj. Pristojno ſato jes, da primisc obadva; 15 Al pokli [...] da vech nascegati drustva Nie mio, na pir ti nech ni mene imat tvoj. Kad ſô uſme blaſniti, ſlo snuje ù blaſni svoj. Pripov. XXIV. Kad iddesc ù vuka na Pir, vodi psa uſasse. Vuk, Ovza, i Pas. Ù Gliubavi cîmse morri Vuk, sdrusgitse terse spravvi Prosuosse glâs po Gorri, Kako Pichie mnosg pripravvi: Mnosg sgivinaâ draga liza 5 Na Pir sovve, s' gnîmu Ovciza Svijem Svjerîm toje od cjudda Nuse ovciza strasci, i smeta, Priusmeje strah od svudda Da ne doghie saertna sctetta, 10 Ter sumgnivom tom u sgoddi Svom u Drusgbi Psa dovoddi. Cîm to vidje, Vukje isusti Scto Psa voddisc, Milla ovcize? Himbennoga Drugha pusti, 15 Rasvesselli drago lize, Sama hodi na raddosti Mê Gliuvenne cestittosti. Ona gnemmu: Drugh ovvje I priategl dnevvi, i Nochi 20 Cesto krati menni kîje U Nesgoddâm do pomochi, Ia gneggove zijech millosti Harnanamuchiu bit sa dosti. Ako buddeſc primit menne 25 Joscje i gnegga primit trjebi, Nu ja viddim da sgiudjene Rjeci ugodne njesu tebbi, Necekame na Pir, recce, Pochiu od ovlek na dalecce 30 "Ako tebbe kî milluje Himben cjovjek jur na svjeti, Kâ privara saisto tuje, I tad misli tvôm od sctetti. Tvom sgivottu vechie - krati 35 Budde vajmeh sasjedati"
XXV.
Multum verborum, operis nihil. Promissor verbosus. Se velle navim construere onerariam Passim Lupercus praedicabat, divitem Sese evasurum transferendis mercibus Jactans; at, alios consulendo, plurimum Consumpsit ante temporis, queis scilicet Ligna in nemoribus aptiora caederet, In fabricando cujus usurus foret Opera potissimum artificis, ad asserum Conjunctionem quanta ferri copia Sufficeret, unde pix, rudentes, velaque Essent paranda; denique priusquam est opus Incoeptum, et illud sedulo disquirere, Quis rector esset optimus, qui navitae Praestantiores crederentur caeteris, Queis regio quaevis mercibus dives foret. Quae cuncta postquam resciit (dementiam Hominis videto) nil eorum, quae intenderat, Egit, at eodem, quo requirens talia Lasciviebat, consenuit in otio; Nec, quod solebat glorians promittere, Pecuniam ille adauxit, at minuit suam. Qui multa verbis pollicentur garruli, Plerumque factis exhibent illi nihil.
Priciza XXV.
Pr. Velle rjeci, a niscta stvora. Obechjajnik pun rjeci. Targovnu vegljasce da hochje plav ſgradit Millosc, i hvastasce, dachje pak bogat bit Targhe ù gnoj prinosech; al cimse s' druſime Svjetuje on od vech, dugo gubi vrime, Ù koi usjecen bit ljes ima dubravi, 5 S' kimse i mesctrom sluſcit, plavmu da sastavi, Koliko gnem cjaval pochje ſa stuciti, Jedra, cela, i pakal ghjechje dobaviti. Ne bj dosta tôse sve vjesctit nu odvisce, Prj graghja negosc pocela, znat htisce, 10 Koichje vladati najboglje korabgljom, I pomorze imati vjesctie ù gradu kom, Mjesto i targovine dava svako koje. Kad sve ove, i ine stvari obaſnoje (Vigh ludost cjovjeka) niscta pak opravi 15 Od tega, scto odsjekâ bj prie ù glavi, Negh dangubi ù istoj, s' komiska tê stvari Plandajuch ù toj ispraznoj brighi ostari Ni ù rjeci scto ludoj opchjasce hvastati, Uſmosci on pjenes svoj, negoga prikrati.20 Ki mnogo tlapechi ù rjeci obechjaju, Niscta oni trudechi ù djelo stavgljaju. Pripov XXV. Vele rjeci, a niscta stvorra. Obbechiavalaz Mnogho - govorrni. Strasgimirſe svud hvalio, Da veliku Plav graditi Hochie, dabi umnosgio Namiscgliene svê dobitti. Cîmse budde svjettovvatti, 5 Kômchie daervâ svjech u Gorri, Dobba budde mnosg trajatti, I samanje mucci, i morri. Rukotvorraz kîchie bitti, Donjechie sctizze kako, 10 Odkle bochie dobavvitti Celâ, sidro, jedrâ, Pako? Kê Pomorze mislo tada U gneggovvom hochie Plavi, I po Morru daje vlada 15 Misli koga da postavvi. Iosc od visce misli cesto Taergovvinne kêchie bitti, I podobno kêje Mjesto Gneggovvijeh sa dobiti. 20 (Luddos gledda na Cjovjeka) Obasnatti kad to budde, Niscta isvaerju; nêgh sa vjeka Sgialli isprasne dnevvi, i trude. Svescto obblechia, jest privara, 25 Skrati joscte bitje i svoje, I svesctosse vechie starra, Gorre kuscia nepokoje. "Sctogod vele ko govorri, Budde i s' rjecim obbechiatti, 30 Sacne vele, niscta stvorri, Gnegga luddos svak - cias pratti.
XXVI.
Ubi vis imperat, nullus rationi est locus. Corvus, et Vulpes. Rerum potitus sceptra Leo praeceperat, Ut quotquot essent tollerentur stirpitus Omnes Cameli: triste scelus, at regia Vox legis instar: quod tyrannus imperat, Differre culpa est, plectitur ferro mora. Ut praepes ergo fama per terras iit, Novumque Vulpes regis edictum audiit, Diriguit amens, et fugae quaerit loca Sibi tuta: mortis undique est comes timor, Oculisque semper dirus occurrit Leo. Huic Corvus alta desidens in ilice, Tibi nulla certe est causa, cur timeas, ait: Te namque Bactra non tulere informibus Tumentem gibbis, et reflexo in pectora Collo, nec oneris ipsa patiens dorsum habes: Canum ergo potius vim time, et hominum plagas. Sursum illa spectans, porro, Corve, es garrulus Nugator, inquit, qui me et annis et bona Tibi praeeuntem mente Regum addiscere Arbitria jubes: forte clitellas tibi Si aptet, deindeque, sis Camelus, dixerit Tibi Rex et idem testis, et judex Leo, Num judicio abibis incolumis, et Rhetorum In morem acutis disputabis formulis, Ut te Camelum haud esse, sed Corvum probes?25 Felix, quod aevum degis aeria in plaga; Sin minus, et ipse mecum hiantia quaereres, Ut fata fugias, latibula exesi specus. Causas tyrannis opprimendi quos velint Nunquam deesse, fabula explicuit brevis.
Priciza XXVI.
Pr. Ghdje sila gospodj, s' raſlogom nehodi. Vran, i Kuna. Kada Lav kragljevat usta meu svjerima, ſapovjed ova dat htje nad ostalima, Dase tragh od Devâ iskorjepi s' svjeta. Hud poso, al kragljeva kao ſakon rjecje tâ. Iſvarscit trjebaje scto silnik naredi, 5 Zkniti krivinaje, i zknjegne smart sljedi. Cim naprjed po svjetu glas nosi stvar ovu, ſapovjed Kuna i tû kraglja obaſna novu, Van sebe od straha sledise, ter iscte ſabitse odmaha ù kegod skroviscte. 10 Svukud strah od marti pratie, i sveghse gnoj Prid ocima varti Lav slizi ù nemiloj. Na dubu sjedechi tad gnoj Vran ovako: Ù strahu i smechi ti nebud nikako, Er Deva njesi ti gharbava, nitje vrat 15 Put parsi skucenti, nit imasc ti harbat Podoban ſa nosit bremena; ti od pseta Vech splascena imasc bit, i gljudskih ſapletâ. Oci ona uſgori uſdiſcjuch, spardasti Cjakagljaz, govori, naſbiglsi Vrane ti, 20 Poveglje er kragljâ ucit hoch mene, ka ù svisti Nadhodim, mogu rit, tebe i ù godiscti. Da Lav kragl stavi – ti samar, i svjedok pak, I Sudaz on isti receti ù glas jak, Tichjesc Deva biti, bil ſdravu mogao 25 Ti glavu iſniti, i na sud ustao Beſjedom hitrome dasi vran kaſati, A ne Deva, kojome onte htje naſvati? Dobro, ersi krilat, da to nj, ù sckripu kôm, ſa ſciv bit, skroven stat iſkaobi i samnom 30 ſa start druſih, ſljema da kraglim kigod jes, Pripov. XXVI. Ghdje silla gospodj, s'raslogom nehoddi. Vran, i Kuna. Lavv kraglievsku cîm scibiku Darsgi, i svjerîm gospodduje, Da sasvijem iskorjpu Deve i taj – cjas odlucciuje: Svakse na rjec tu poklonni, 5 Kô da jesu gnjm ſakoni. Prodigliti jest krivina Scto moghuchi kragl naredi, Opriecitse nie naccina Na kraglievske sapovjeddi, 10 I kobise jur ljenio Pedepsanbi smaertno bio. Cîmse prospe glâs po svjetu, I naredbe kuna ciuje, Ludjem strahom priuſetu 15 Gorki cemmer svak – ciaſ truje, Biesgi, i Lavva svud vidjetti Zjeni, dajoij smaertno prjeti. Na visokom Vran Cesvini Grachie, i tada gnoij govorri 20 Scto strascitſe tebbi cinnj, Sctoti ludo saerze morri? Ti gaerbavva saisto niesi, Slicni Devi nitt' udessi? Sille kuccjaâk ti strascisse, 25 I kâ tebbi Gvosdjâ Gliudi, Oscza i sapnu: Ne scialiſse Recce Kuna, Tlapce ludi; Ia prohoddim tebbe s'ljetti Starjassam i pameti Ti kraglievske sapovjeddi 30 Uccit hochiesc menne sada: Svegh uſrok, kratka mâ kaſceti pripovjes. Ako tebbe Lavv naredi Osamarit isnenada Sudaz, svjedok kragl od vechie Kôchiesc ubjech od te smechie? 35 Ioscti kada budde rîti Od sad vechie deva buddi Kakochiescse slobbodditti Kragl to tebbi kad ossudi Vran sam ? nechiesc sva samani 40 Bichie vajmeh toij obranni Tvôm sahvali saisto srechi Povjetarzem sgivjet sledi Erbo smaerti za pobjechi, Tmâste samnom spille i hridi 45 Triebabiti sad iskatti Sa slobbodno dni trajatti "Nauk tebbi sada pravvi Ma pricizza kratka buddi Samosillnos ghdje boravvi 50 Da su gorke Mukke i trudi, I ghdje silla jur gospoddj Ti s'raslogom jur ne dohoddi."
XXVII.
Qui alieno vehitur equo, cito desilit. Alieno equo insidens. Equo insidentes gesta post negotia Cives redibant patrium in solum duo, Viaeque multum cum vorassent asperae, In laeta campi se patentis aequora Tulere, prima cujus ad divortia Occurrit alter ecce conterraneus Equo, ut videbant, vectus haud ignobili, Parum sed hilaris furti conscientia. Una ire statuunt, utque medium jam fere Campum tenebant, plurimo vir cum grege Prodire visus obviam: hic deperditum Paucis abhinc diebus quaeritans equum, Hunc, quo iste vehitur, ipsum eundem perspicit Suum esse: ut ergo desiliret illico Hominem admonebat; ille contra ad nundinas Emptum (amoveri posse sic infamiam Sperat) negabat reddere; at cum inferre vim Pararet alter, fur opem ab sodalibus Petere: hi dolentes ejus infortunium, Sibique veriti nequid accideret mali, Armata ferro si impetum faceret manus, In emendo posthac, inquiunt, sis cautior, Reddendus at nunc hic equus domino est suo. Res parta furto vel cito ad dominum redit, Vel semper animo possidetur anxio.
Priciza XXVII.
Pr. Tko tughja kogna jasce, baerſose sjasce. Cjovjek na tughjemu kognu. Graghjana buduchi sva posle opravil dva, Na kognim jascjuchi idu oza doma svâ Hridgliva puta cim dosta priproghjosce Ravna ù pogljâ ſa tim na svarhu doghjosce. Kad eto jednoga, raſdvaja ghdjese put, 5 Kie mjesta iſ istoga, vide tù domâknut Na dobru on sighjasce kognu, al vesel mu S' dvorase kaſasce, erega bj ukrao. ſajedno idu, i kada sred poglja biahu, Jednoga iſnenada it k' sebi vidjahu 10 S' ne mallo segljanâ: kogna on iscte svoga, Naſad ne vel danâ gnem ukrasce koga. Kad spoſna ocito, da koga ovi jasce, Kogn gnegov isti tô istjahni biasce, S' gnega dase taj cjas sjasce vegljascemu. 15 On da utece necjas, odgovor dà gnemu, Na targu kupio dagaje, i nechje dat. Drughi al erje htio silu ù djelo stavgljat, Lupesc ù svîh Drugâ pomoch iſkat stade. ſcjalech oni tûga, i da nedopade 20 Scgnega gnih kâ scteta, strascechi velimse, Oruſcjana mnosc tâ maknula kad bi se, Opaſnie rjescemu, unaprjed kupuj ti, Gosparu al svojemu ti kogna sad vrati, Stvâr ide ukradena k' Gosparu ol barſo svôm, 25 Ona ol posvojena s' duscjomje nemirnom. Pripov. XXVII. Pr. Tko tughja kogna jasce, baersosse sjasce. Tughja kogna jasciuchi. Graghjanina dva dospjelli Cîm sve posle, jur vesseli Iddu k' Domu Na bjesnomu Jasciuch kognu, kada dosti 5 Hridna puta jur prohoddu, Na prostranno ter dohoddu Poglie mnoghom u raddosti. Jest kognika vidjet tada K' gnjm dohoddit isnenada, 10 Pod gnim pjenni Kogn selenni: Turgign kognik pun slovoglie Usrok skorrni svê krivinne Zijech sramotne lupesctine 15 Erga u Saerzu morri, koglie. Kada bjehu sred Livadde Sva tri vajmeh isnenade K' gnjm dohoddi Tom u sgoddi 20 Ciovjek sille pun, i jeda; Dase sjasce têm govorri Sramotnoga rusgi, i korri Na svôm kognu koga ugledda On vratitga nie hottio, 25 Gnegga, velech, dae kuppio Beſ privare Ghdje pazzare (Skrit uffajuch svû sramottu) Docîm drughi smaertno prieti 30 Dachie sillom kogna oteti Svôm poghibje jur sgivottu Lupesc viddech, tôm u sgoddi Pommoch pita svôm slobboddi Drusgbe u svoje 35 Da gnoij koje Slo negodhje, bolles, smechie Govorimmu - kogna vrati Svôm Gosparu, buddi immatti Kad scto kupisc svjesti od vechie 40 "Ukradenu stvar na svjtu Snaje baerſo svak occittu, Vechie - krati K' svômse vrati Jur Gosparu: kî pak budde 45 Usdarsgiatje zijech nesvejsti, U svôm saerzu kê bolesti Kê ne taerpi vajmeh trude."
XXVIII.
Ex hac pelle in aliam immigrare nequeo. Asinus, et Bombyx. Mori virentis lentus in ramusculo Dum fila Bombyx evomebat aurea, Sibi ut pararet arte sic mira domum, Paulisper opere supersedens obverterat Ad Asinum ocellos alligatum stipiti. Squallebat illi putri tergus ulcere, Saniemque denso convolabant agmine Haurire muscae; pars haerebant mordicus Ventri: ut fugaret, se feribat calcibus, Mordebat ore; mollioris carpere Tensus vetabat funis herbam graminis, Puerique saxis adpetebant per jocum. Bombyx Aselli tanta miseritus mala Sic illi: in ista pelle, quae te operit modo, Plane intueri ut potui, es infelix nimis: Statim ergo (credes id licere Auritulo) Depone, quaeso, jamque corpus indue, In quo calamitosam exigas vitam minus. Tum voce moesta sic Asellus: ne tuo, Amice dulcis, metiare me pede: Tibi aequiore namque sorte contigit, Modo fila vermis divite ex utero ut trahas, Modo ut renascens papilio percandidus Numerosa prole nobile aeternes genus: Pelle at manendum semper in eadem est mihi, Et dura verti fata me in melius vetant. Acerba quosdam sors tot aerumnis premit, Futuri ut ipsam his adimat etiam spem boni.
Prizica XXVIII.
Pr. Iſ ove koſce nemogu ù drugu. Tovar, i Buba. ſlatne ù scto ſcize murvi na ſelenoj Buba sred granize sviasce, da dom svoj Sebi cjudnovatim nacinom pripravi, ſa maose cjas ù tim ſabavam ustavi. Pokli na Tovara, ò hreku ki nad gnom 5 Sveſanje od gospara, ſaghledase okom. Vechi dil harbata rane prikriahu, I muhe na jata karvinu iſpiahu. Njeke dosadglive tarbuha darſcese, I kruto bodglive odtle nedjelese. 10 Dase odstrane svîma nogamse udarasce, I meso ſubima sebi istom griſkasce. Prem steghnut brani gnem konop travu gristi, I djeza nagn stjegnem mechjuse u nesvisti. Bolechse ona gnim ſa ſla tâ recemu: 15 Neboghsi, kao vidim, sasma tjelu ù temu. Ostavga (er tô mni da moſce) ter hiti Drugogase, tuſcni da magn vik trajesc ti. Rilo on placno ochjeri, pak rece, na cin tvoj Ti mene ne mjeri, prjateglju draghi moj. 20 S' boglje sredhje dato tebie, da zarvak Sada ti to ſlato predese, i da opet pak Ljepirse pribili priporodisc na svit, Da plod tvoj ti mili tac bude vjekovit. A ja svegh u istoj koſci imam ſciviti, 25 Ù boglje er udes moj nedase obratiti Tugami tolizim nesrechja njeke trê Ufagne isto ù gnim od dobra da satre. Pripov. XXVIII. Is ovve kosge nemoghu ù drughu. Oso, i Buba. Kroſ ſelenne cîm Granizze Murve, Buba svôm u trudu Kasno snuje slatne sgizze, Imma mnoghu tad posgiuddu Kôchje tada cjudnovvitti 5 Mochi sebbi stân sgraditi. Tomſe u Misli nu ſabavvi, Trud sa mallo pusti tada, Osla viddech s' kîjem boravvi Mnosg Nevogliaâ, tughe, i jadda 10 Na plechimmâ gnemmu viddi, Ghdjega ranna morri, i vrîdi: Na gnu padde mnosctvo Muhâ K' utrobbisse tvaerdo uspije: Sa tjerrattjh bjesno puha, 15 I s' kopittjm sebbe bije; I sa gorru josc Nesrechiu Djezza stjene nagn ismechiu. Gnemmu konop sasvijem brani Troskot Mladi moch pastitti. 20 Cîmga budde nu ſamani Buba vajmeh posgjalitti: Kâe na tebbi vaersi, recce, Osle, kosgiu nadalecce. Immasc dosta jur taerpjetti, 25 Dôkse isvucese is te kosge. (Buba ludom u pameti Zjeni, da Oso svaerchje mosge) Ter obuzi boglje odjechje, Sa ne taerpjet trud, i smechie. 30 Osò tusgjan gnoij govorri S' sgiallosnijem glaſom tada, Saerze, Sestro, mê nemorri, Nime s' tobbom Mjerri ikadà Tisi punna svakke ceſti, 35 Beſ Nevoglie, beſ bollesti: Uddes tebbi jest primille Poddo stvari cjudnovvitte Da zaerv buddesc snovat svile Radi srechie tvê cestitte 40 Sad u slikki Ljeppirizze Da promjenit buddesc Lize: Dase svak -cjas tvoj usmnosgi Porod draghi vjekovvitto; Cîm ja tusgian u istom kosgi 45 Pribivachiu stanovvitto: Brani vajmeh uddes hudi Srechiu ikakvu môm posgiuddi. "Huda srechia cesto umorri Gnekkijeh s' mnogho tughâ i jadâ, 50 Protiv gnimmi svak - cias tvorri Bolles, cemmer isnenada; Da nemoghu vêch uffatti Igda dobra sebbi immatti."
XXIX.
Cum plaustra deberent gemere, boves gemunt. Bubulcus, Boves, et Plaustra. Plaustro Bubulcus multam ut imposuit struem Lignorum, eidem pertrahendo junxerat Boves refectos admodum largo prius, Laborem alacrius ut subirent, pabulo. Nondum admonebat incitante aculeo, Ut plaustrum ab illo praegrave moverent loco, Cum triste quiddam mugientes audiit. Stomachum movente re nova, dictis boves His objurgasse fertur: haud ullos gravi Dant plaustra gemitus jam subacta pondere, Vos, queis nihildum trahitur, ingemiscitis? Saepe ille queritur, quem levis cruciat dolor; Saepe ille reticet, cura quem gravior premit.
Priciza XXIX.
Pr. Sctobi kola sckripala, Volovi ricju. Volar, Volovi, i Kola. Stôgh darvâ na kola naloſci Volar cim, Priveſa dva vola, ſob dade obilno kim, Na trud hrabrenie da budu ustati, I gnih pospjescnie na gnegov dom dati. Podbodom tega gnih josc nj, dase krechju, 5 Scjalosno kadaih ſamûkat njescto cju. Neobicnu na stvar raſieghjen ovima Velê da gnih Volar pokara rjecima. Kola, kâ veliki tegh chjute, mûce, a vi Mukâte, niscta ki vucete Volovi. 10 Cestose oni tuſci, koga mal jad mucci, Koga pecjal dûsci tescja; on cesto mûci. Pripov. XXIX. Sctobi kolla scripala, Volovi riccju. Goveddar, Volovvi, i Kolla. Cîm Goveddar velik stavvi Nalogh daervaâ na svâ kollâ Svesge pod gnjh, i postavvi Do dva Volâ. Kîsu obilne pasce sitti, 5 Kê prostranno ploddi Poglie, Sa da moghu jur truditi Laxsce, i boglie. Josc netjerra gnijh, ni badda Sa da krenu kollâ u trudu, 10 Strahovvitto vajmeh kada Mukat buddu. Protiv gnîmse jedi, i gliuti Cemu bjesno buddu rikat, Pod bremennom ghdje nie cjutti 15 Kollâ scripat. "Zijech malahne kî bollesti Zvili, jaucce, sctoga Mucci; Drughi hude vajmeh cesti Taerpi, i Muci." 20
XXX.
In limine merces. Scelestus, et Merces in Nemesin mutata. Sibi absque teste quod patratum credidit Quidam peratrox facinus, intrepidus pedem In tecta retulit, coenat, inque plurimam Noctem sopore dormiit lenissimo. Merces, quae ab alta rupe trux vidit nefas, Exarsit animis, improboque praemia Referre digna gestiens, stat limine Defixa saevo, nil caventi ut pectora, Simulatque postes aperiat, ferro petat. Jam vota referunt exitum: morere, ego te Debita trucido facinori Merces tuo. Hanc ut Deorum novit omnituens pater Ab homine dignas haud cunctanter impio Sumpssise poenas, te caducis exuo Jam Diva, dixit, immortalis artubus; Merces nec ultra, terror at nocentium Vocere (*) Nemesis (Attici Rhamnusiam, Adrastiamque regio te nomine Argivi quondam nuncupabunt) interim Poenarum ut omne serviat genus tibi, Queis scelera plectas faxo; neve subtrahi Possint nocentes, instruere praepete Ala, levisque te vehet currus quoque. Poena antecedentem cito adsequitur reum, Raroque claudo deserit eundem pede. (*) De Nemesi Mythologi haec vulgo ferunt, eam Jovis, seu Justitiae filiam esse; ejusque peculiare officium scelera puniendi esse voluerunt; qua de causa, ut impios celerius adsequeretur, ei pennas et currum addiderunt. Adrastaea dicta fuit ab Adrasto Argivorum rege, qui primus ei aram XXX. Pr. Plata na vrata. Cjovjek opak, i Plata ù Nemeſi promjegnena. Beſ svjedoka er dilo ſô cjovjek zjegnasce Da odvech nemilo tvorio biasce, Smion doma poghje, vecera, i san udil Tihimu pridoghje, nochi i dobar pospa dil. Plata kae vidjela s' barda visokoga 5 Prihuda tâ djela, ghnjevise rad toga, Dostojno i er spravglja uſdarje gnemu dat, Na praghse postavlja kuchje ſa spravna stât Mac - mu iſnenada ù parsi ſabiti, Vrata otvori kada ſa na dver stupiti. 10 Dobro ide poso gnoj, umri, ubihte ja Plata, viknu, kao tvoj grjeh opak dostoja. Kad vidje Bogovâ sva - paſech Otaz taj, Beſ zkniti da Ova pedepsa scto ù potaj ſlosardni djelova cjovjek, od udâ tih 15 Ja, rece, i veſovâ svlacimte umarlih Boſciza budi ti neumarla, i vechje, Nech - se Plata ſvati unaprjed, negh tvêchje Nemeſi ime biti, gnimse i tresti ſlizi. Rjechjesc se ù Ateni ti Romunscja, a Argivzi Adrastiom ſvatchjete imenom od kraglja. Da muke sljediti svake cinitchju ja, I da utech nj ſlima dato, imatchjesc ti Krila, i na kolima barſimchjesc letjeti. Krivza bjeguchjega pedepsa hromechi 25 Stiſce, i pusctajega mallo kad utechi. XXX. Pripov. Plata na vrata. Slobbnik i Plata u Nemeſi tojes ù Bosgizzu koja Krivine pedepsce obrachjena. Slobnik jedan koij zîni Daga Svjedok kî nepassi Kad opako Djello uccinni K' svôm sloboddno stânu ulassi Tom vecerera, slatko ù sgoddi 5 Ù snu dughu noch prohoddj. Docîm Plata s' hridi gledda Straſcno Djello jur Cjovika, Saerdittoga punna jeda Misli umorrit sad Slobnika 10 Svescto mosge laxsce, i prie Odlucciuje daga ubbje. Sve to ispunni svescto sgjudi Tvâ dostojna Plata bitchiu Nechiesc ubjech môm ossuddi, 15 Tebbe, recce, porasichiu. Pedepsachiu ja nemillo S' smaertim hudo tvoje Djllo. Cîm rasgleda kragl od nebbi Gne pravednoſ tad occitu 20 Nie pristojno, recce, tebbi Meghiu umaerlijem stat na Svîtu Vêch promjeni tvoje Lize O Nebbeſka mâ Bosgizze. Rad Naravvi svê himbenne 25 . condidit, vel , fugere, quod videlicet nemo nocens poenam suis sceleribus debitam queat effugere. Rhamnusia vero appellatur a Rhamnunte Atticae oppido, in quo ejus statua ex uno lapide decem cubitos alta mali ramum ferebat, et coronam gerebat in varia cervorum sigilla incisam.
XXXI.
Interdum per jocum milium bene provenit. Agricola, et Milium. In saccum agricola conjecturus triticum, Dum passim ab illo pulverem ambulans quatit, Vertensque ab imo quaquaversus emovet, Inter suturas, angulosque semina, Quae forte milii condebantur, fertili Solo cadebant; cumque mox idoneus Venisset imber, jam fibris haerescere Coepere misso germine: hisce rusticus Vix animum adicere, parva dum seges fuit. At milia culmis alta cum lactentibus Late explicarunt puberes circum comas, Obstupuit, oculis vix habens propriis fidem. Rogat ergo natos, conjugemque, sparsane Fuerint ab ipsis certo semina in loco? Illi negarunt: sedulo rem expendere Tum coepit ipse, plura perplexus loquens: An sevit illa forte quis amicus joco? An turbo ab aliqua semen area huc tulit? An ... sed quid ultra somnio? Hoc saccus mea Fuit hocce dextra (rite nunc memini) in loco Excussus, unde decidente semine Enata messis: id relatu at pulchrius, Duos quod aluit hac segete menses domum. Quandoque rerum talis ordo vertitur, Ut quis nec opinus aliquid obtineat boni.
Priciza XXXI.
Pr. Kadgod po rugu proso rodj. Segljanin, i Proso. ſcito ù vrechju htechi Rataj usut, odmah Cim putem hodechi otresa sa gne prah, I iſvrachja sadnaju, sarna kâsu ù kûtim, Prosa ù skut padaju tê gnive putem svim. Dasc doghje pak ſgodno, s' kogase primisce, 5 ſarna, i ſcile ù dno duboko pustisce, Usrisce pak na dvor. Od tega se Rataj Nestavglja, dokje iſvor malahan, i bus taj. Proso al ſa time kadase uſdiſasce, Tarstjemse i mladime raſbogoscivasce, 10 Cjudise, i jedva svîm ocim vjeruje; Gljubovzu svû ſa tim, i djezu upituje, Na njeko jesuli sjeme oni misto, Koim velj, metnuli? - Mi njesmo doisto. Tad stvar on pomgnivo sarzu ù svôm mislechi, 15 Govori sumglivo: da nj ko po srechi Prjategl posio ſa scjalu? Al silni Viharga ſanio s' tughja gumna da nj? Da nie.... Nu scto ja stuzam? Na mjestu tom Otresena vrechja (dobrose spomignem) 20 Bj od mene njekada, iſ koje kê bj tù Proso cim iſpada, ſcitje ovo iſniknu. Sctoje la cjut boglje bil, mjeseza zjela dva Tô proso ob?il gnegova blagova. Red kadgod ta kise opchi stvarj dati, 25 Beſ nade da kise dobra scto prihvati. Pripov. XXXI. Kadgod po rughu Prosso rodj. Tescjak, i Prosso. Hotech sassut sgitto u vrechje Tesgjak hoddech gnjh protreſa Sasvijeh stranaâ kadjh krechie Is gnjh prossa sjemme istreſa Is scva vrechie dred Livadde 5 Kê na ploddnu semgliu pade. Docîm dobbar dasg dohoddj Prosso budde vech rastjeti To Segljanin kose sgoddj Nesna sumgniv u pameti: 10 Saccjuddisse prosso kade Svê rasciri kitte Mlade. Nevjerruje vech istjeme Svijêm occimâ, neſna cjudda; Pita sgenu, da nie sjemme 15 Possjalla Prossno tuda: Odgovorri Sgena gnemmu, Da ona nesna iscta od temmu. Ioscta budde mislit tada, Da nie sa rugh kô prossio, 20 Sjemme is Gumna sred Livaddâ Da nie vikar ki donnjo. Nu scto mislim sad od vechie Kad ja streſoh sjemme iſ vrechie, Kê na semgliu ploddnu pasti Budde srechnom tad u sgoddi. 25 Mêchie od sredhie bit, i cjaâſti Sctose menni sad dogoddi! Ne samallo budde danâ To gneggovvoij kuchi Hrana "Cjuddnovittje red od svîta 30 Raslikose vaerti srechie Kollo: budde samjenitâ Dobrâ davat ceſ od vechie Potisctenik drughda budde Saminiti svê posgjudde." 35
XXXII.
Ubi multi naucleri, cito frangitur navigium. Naves duae. Pinus recisae Juliis in Alpibus, Quas in Gravosii (*) parte declivi sinus In geminas doctus verterat rates faber, Compactae eodem forma, onustae mercibus Iisdem aquoso pariter in Thetidis sinu Secunda ventis explicabant carbasa. Cum subito eois intonata fluctibus Saevit procella, parque monti verberat Unda utriusque latera: jam nautae gemunt Pavore mortis occupante pectora. Harum una ventis, fluctibusque strenue Victis adivit tuta portus ostia. Excussa cursu dum vagatur altera Ventorum arbitrio, nec tumentes sustinet Undas profundo mergitur ratis salo. Quaeris, carinis unde dispar exitus? Uni illa, multis haec magistris paruit. (*) Portus, vulgo dictus S. Crucis, mille passus Ragusio distans, ubi naves construuntur. Priciza XXXII. Pr. Ghdie vele nauchjerâ, barſose brod raſbie. Plavi dvje. Sjecena ù visokoj gori kâsu bora, Ù luzi Gruſcja toj, kraj ghdi ima ponora, Obratio ù plavi vjesct mesctar bjesce dvi: Istoga on sastavi utvora obedvi. Targh one nosechi isti po morskomu 5 Prostoru jedrechi k' mjestu ù istomu. S' istocne strane kad strahotna godina ſametnuse iſnenad: uſavre puchina, Gore i valovite objem proch uſdiſce. Pomorzim sva prite, i jur ubljedisce, 10 Erih strah priuſe ſle smarti. Jedna gnih Ù luku tisnuse tuga iſbavi i od svih. Val ù drugu udara svogaje i van puta: Na voglju od silnih vjetar potisnuta, Bjesnu moru ona cim odoljet nemore, 15 Steghnuta bj sasvim ù jaſne ponore. Raſlikos tâ ù plavih s'cesa? Kase raſbj, Vadana od mnoſih, ova od jednoga bj. Pripov. XXXII. Ghdje vele Nauchjerâ, baerſoſe Brod raſbije. Dva Brodda. Na viſokoij uſiecceni Bori Koja u Mglietskom jest Otoku Gorri. Dvije korabgle sagradi velike Od gnjh Mesctar jednake Prilike Ghdiese svak - ciaſ veselo vidîtti 5 Lukom Grusgia korable graditi: Dobrijem vjetrom sred Morske Puccine One jedru punne Taergovinne, Docîm pocne smijon vjetar dutti Puccinnaſe valovvîm uſmuti 10 Rekbi Baerdaâ kô Vâli dohodde S' stranaâ svakkijeh udarraju Brodde Smaertje vajmeh od svudda vidjeti Ghdje Pomorzu pripadenu prjeti. Zvili svakki smaertnu bolleſ cjuti, 15 Erbo viddi dachie poghinnutti. Morre, Vjettre jedan pridobiva Brod u Luki slobbodno pocciva. Cîmſe drughi sred Puccine muci, Koja sillno raſaercena buci, 20 Kadse Morre svak - ciaſ s' valîm smuti, K' Staermennittom rasbiase Gljuti. "Hochieſe snatti scto korabgle dvije Uddes isti sahran nije? Brod kî dosta Nauchierâ sluscia 25 Smaertna vajmeh svû porassu kuscia; Kîse vladat jednijem pustio Onje ù Luku srechno dojedrio."
XXXIII.
hochjese (*) Svatovi. Seu sponsa tenuis, seu dives, comitatum habere debet. Pauper Damon Corisca ducta in uxorem sibi, Dum vult eandem (res licet contractior Utrique) patrios ad penates per vias Magno apparatu publicas traducere, Patrioque secum more comitantum jubet Ferri catervam, plurimorum libere Carpebat hominem garrula obtrectatio, Illo absque sumptu quod frugalem conjuges Privatim poterant apparare coenulam: Spectare sponsos quippe solum ad divites Pompam inquiebant nuptialem, caeteris Male convenire: dicta forte ut talia Prudens inaudit Mopsus, et rerum bene Edoctus usu, quid agitis nugas, ait? Hi, quos ob istos carpitis sumptus modo, Vivendo deinde parcius, quae in nuptias Profusa reparent; caeteroquin, credite, Ille comitatus quamlibet sponsam decet, Seu census illi dives est, seu exilior. Jus esto cuivis insanire in tempore. (*) Quodcumque hujus vocis etymon sit, certum est nihil apud nos per eam significari, quam festivum sponsae comitatum, quae laetis acclamationibus, et magno strepitu ad domum patris, sponsive deducitur. Priciza XXXIII. Pr. Olie malahna Nevjesta, oli velika, hochjese Svatovi. Siromah, ki piruje. ſcenechse Ostoja ſagorku ſa momu (ſasve dasu oboja ù bichju tjesnomu) Gnu hochje sasvim tim veselo domome Voditi putim svim s' velikom spravome, I kôse obikuje ù mjestu, on ſove 5 Mnoghe, da pratuje, kichjene Svatove. Mnoſise rad tega ù Selu ijeghjahu, Prikovnim i gnega rjecima pezahu, Koi beſ trosciti pjeneſe ù dvoizu Mogoje uciniti spornu vecerizu. 10 Dicno - spravni er da ti provodi (vegljahu) ſetâse bogati' ne inih primahu. Kad Mopso raſborit, i vjesct svjetu tako Cju gnime rugh tvarit, receim ovako. Sctono vi tlapite nik unaprjed ovi, 15 Kê ſa tû hulite potrosku, Setovi Scrednie ſcivuchi sharcili sctosu ù pir, ſadobiu ù kuchi; al rezte sctogodir Hochjete, rjeci moj vjerujte, Nevjesti Svatovi da svakoj hochjese dovesti, 20 Olje gnoj tankovit, ol vegli dohodak. Od vechje vesel bit svê ù vrjeme moſce svak. Pripov. XXXIII. Ollje Malahna Nevjesta, olli velika, hochiese Svatovvi. Potisctenik cinnechi Pir. Suncianizzom cîmse budde Zorko sdrusgit u Gliubavi, Pir obilni sred raſblude Tad pripravvi. Mnosg svattovaâ tuj dohodj, 5 Putem pratte kî Nevjestu: Srechnom raddoſ kâje u sgoddi Po svêm Mjestu. Slogovorrzi gnekki tada Rughe buddu kê tvorritti? 10 Mislech doachie vech od Glada Sett' umrjti. Ovolike spravve cemu? Cemu ovake cestittosti? Veccerriza Mala gnemmu 15 Bî sadosti. Obbilnômu pristojnoje Slavvno, uressno pirovvatti Dava Nacin Bitje svoje Da potratti. 20 Cîm to sluscia Ciovjek stari Mudri Raddosc ne dalecce Svakki obbicciaj, svakke stvari Snajuch recce: Cemu sada rugh tvorite 25 Slogovorzi cemu sada? Nechie umrjeti kô zjenite Sett od Glada. Scto potratti svôm u srechi I Gliuvennom sad raddosti, 30 Onchie saisto baerso stechi S' pravednosti. Ovvi Nacin, urreſ ovvi Piru u svakkom imma bitti, I Nevjestu jur svattovvi 35 Svegh prattitti; Illje Rodda plemmennitta, I slavnoga jur koljenna, Illje Bitja potrebbnitta Potisctena. 40 "Sve dohoddj vrjeme u svoje, Igra, raddoſ, Plac, i trudi: Ciovjek drughda pristojnoje Daſe uludi."
XXXIV.
Omnia tempus adducit. Vitis, et Ficus. Radio diurni verberata sideris Ut jam colorem subrubentem ducere Suum ante tempus coepit uva, plurimos Ad se helluones pertrahebat; haud tamen Impune, acerbo morsu namque singulis Perstrinxit exta. Ficus illi proxima Voracitatem sic bene ut plexam videt, Quidni, inquit, aliquid simile liceat et mihi Tentare, ut avidis ventribus vertat male? Primis at illa non posuit in fructibus, (Hac fraude vitis usa nam fuerat) dolos, Verum in supremis, forma queis inest sua, Colorque primis pene quam simillimus, Succi at redundat insalubris copia. In has viator dum jejunus incidit, Ventremque replet, viscerum arripuit dolor. Maturitatem rebus adducit dies, Monitusque disce non colori credere. Priciza XXXIV. Pr. Sve svoiem vremenom. Loſa, i Smokva. Od Sunza ſcestoka kê udreno biasce, Groſdje prie rôka erse rumenjasce, Proſcdirâz mnosc k' sebi veliku priteghnu, Beſ pedepse al ne bj, bolim tarbuh steghnu. Smokva, loſe blisu kâ tù bjesce, videch 5 Ti ſcderzi da svisu ſaplatil, cju se vech. Da i ja scto ovemu prilicne iſmislim, Prisjesti po cemu tarbusim, ſlochje tim Tabusim beſadna: al ne ù parvima Smokvamî (er svak ſna, da loſa proch gnima 10 Iſnaghje tô prie) ſasjede postavi, Ù onih, odznie kê rastû, var stavi. Gnim slika istaje, i pomast, kô u parvih, Al soka dostaje neſdrava tad ù gnih. Cim putnik se na gnih namjeri, i iſjesti 15 Htije postan mnogoih, ſle ochjutje bolesti. Vrjeme cini, da stvar saſdri svaka ù cjasti. Naucen i ti odſgar nevjeruj ochjasti. Pripov. XXXIV. Sve svoijem vremenom. Losa, i Smokva. Cîmſe iſ ranna scjarat budde Grosdja, koga Sunze grje; Kê bollesti, kakve trude Kuscia Proscdor cimga isije Gnemmu gljuto zrjevaâ vrîdi 5 I gorkoga vechma morri, Zijech bollesti zvilit slidi I proscdarloſ svoju korri. Blisgna smokva jur viddechi Sctose budde tad sgodditti, 10 Ah da moghu kreppoſ srechi, Sa lijem, recce, nauditti Nacin Losi kîje slugio Paervo u vochje ne pripravvi, Nêgh koijem tadje bijo 15 Posledgnijem sok neſdravvi. Ista saisto gnimmje Slikka I jednake jur pomast, Cjudda nie stvar velika U privaru tad uppãsti 20 Putnik laccian i ſa truda Gnimmſe budde neſasititti Kadga vajmeh bolleſ huda Budde sasvijem morritti. "Koja sama mosge sretti 25 Prie vremena, nejma stvari. Tvôm uvjecban u pameti Pomâstimſe ne privarri."
XXXV.
Lac derelictum et canes lambunt. Amasius suarum rerum negligens. Tepente plena lacte cum mulctralia Domum ante quamdam posita reperissent Canes, Coepere summa celeritate lambere. Quos senior illa transiens pastor via Haurire tutos dum videt, in absentem herum, En queis, ajebat excandescens, ubera Tui Palaemon stulte pressisti gregis, Mentemque ut eripit amor! Haud temere haec senex: Nam cujus igne saucium praenoverat, Ad tecta pulchrae festinantem Thespilis Perrexe juvenem viderat: ab amoribus Redux puellae lactis hic inani sinu Prorsum reperto, semet imprudentiae Damnavit tacitus, inque amicae gratiam E lacte lucrum, quod redisset, haud tulit. Hunc cautiorem mox futurum credidit Post damna senior; at Palaemon perdite Puellam amando rebus indormit suis. Indiligentes damno mulctantur viri. Priciza XXXV. Pr. Pusto mljeko i psi locju. Gljubovnik nemarech ſa svê stvari. Mljeka pune kotle josc mlaka prid kuchi Stavgljene jur na tle psi nascli buduchi, Stasce udigl labati. Star tud prohodechi Pastjer gnih lokati beſ straha videchi, Evo (proch Gosparu odasclu jedovit 5 ſa koga, Medaru, ovamu hotje rit, Ovzâ tvih beſ svjeta iſmuſe mljeko ti, I kako gljubav tâ pusta svjeſ odnjesti. S' tascta tô ne rece, erega ù cjas saj Ughledo bj prece svarnuti svoj stupaj 10 Do ljepe Raklize, ſa kom da ghine ſna. Od sve on raſbludnize cimse vrachja dozna, Sasvim praſne sude naghje: tada ù svôm Sarzu s' prave osude krivo da sebi istom, Iſgubi er scgne dobit. I ſa sctete svoje 15 Dach' vechje on pomgniv bit staracjaz mnioje. Al ſa gnom er ghine povolgno ſa stvari, I posle svê ine mallo Medar mari. Ki pomgnu ù svoima stvarim nestavgljaju, U gnih pak istima sctetu oni primaju. Pripov. XXXV. Pusto mljeko i Psi locciu. Gliubovnik vaerhu svoijeh posallâ Nepomgnjiv. Cîm Siglo Mljeka naghiosce Psi, gnegga locat poghiosce Beſ straha, sumgne, beſ smuchje, Er pusto stasce van kuchie, Kad tome Pastjer u sgoddi, 5 Star po tem putu prohoddi; Slobbodno locat ugledda Pse kada. saerdit od jeda, Sasve neridi stadnika Ovako ghgnievvno savika: 10 Hottjo kêsi pomuſti Ovcize? Gliubav vech pusti, Kâtje saerze sanjela, Sasvijem pammet i smela: Isprasni jesu tvî trudi, 15 Goranko, Mahnit nebuddi Star ovvo dobro govorri Er posna Gliubav kâ morri Goranku saerze cîm viddi, Ghdje baerso hodit on slîdi 20 Put draghe, mille Pljevnize Ghizdavva gdjeje Gliubizze; Od gne kad k' domu dohoddj, Svê prasno siglo nahoddi, Nicessa tada govorri, 25 Sam sebbe tescko prikorri, Er usrok posna tad pravi Kê sctette prima s' Gliubavi. Uffa star Pastjer, i zjeni Slu Narav jeda promjeni, 30 Kad sctettu posnat usbudde Gliuvenne zijechia rasblude: Goranko sato nehaje Ispraſno vrjeme nêgh traje, Sasliepjen vechma Gliubavi, 35 Svê trude sasvijem ostavvi, Mnoghumu sctettu donosi Gliubav, kâ pammet sanossi "Nepomgna saisto Ciovjeka Prikorrna bichie do vjeka." 40
XXXVI.
neghli moja zjela. Tua urna disrupta melior videtur mihi, quam mea integra. Duo cum Hydriis. Duo quisque propriam deferentes hydriam Muscosa in rupe, juxta quam pellucidus Humor scatebat, posuerant, donec locum Turba haurientum cederet, cum hic lumina Intenta fixit in sodalis hydriam, Ratusque in illa quid videre, quod sua Urna haud haberet, possidentem lividis Intuitus oculis inquiebat: pol! meae Tua urna praestat. Hic gemellas dicere, Lutoque fictas ex eodem, nec sibi Dissimile in illis apparere quidpiam. Alter, aliena qui cupidus inhiat bona, Mitte, inquit, nugas: nonne cernis, ut tuae Multo nitidior facies? Huic crustam quoque Inductam ego intus puriorem quolibet Certare tecum non recusem pignore; Tactuque, et oculis explorata plurimum Fundo nigroris ut subesse comperit, Causae quid esset, postulavit illico. Huic ille: fissa pars quod ima est hydriae, Ut adhuc idonea esset ad aquandum mihi, Rimas tenaci penitus opplevi pice. Ut vis: profecto sed meae vel integrae Adhuc tua fissa, crede, praestat hydria. Non tanti avarus illa quae obtinuit bona, Quanti quae ab aliis possidentur aestimat. Priciza XXXVI. Pr. Cinimise boglja tvoja cmula raſbjena, neghli moja zjela. Dvoiza s' cmulami. Dvoiza s' svim cmulam na vodu gredechi Stavisceih na kam, vidise uſ ki techi. Al mnoſi er biahu druſi ſa pristupit K' gnoj, oni cekahu, dokim red bude bit. Tù jedan drugoga cmulu uſe ghledati, 5 Kada iſ meu toga stamuse snjevati, Da ù gnoj jes njescto, scto svoja neimasce, Savidan i ſatô ovamu vegljasce Tva cmula od moje jes boglja. Ovi gnem Veglj, da su oboje iste istjahne ù svem, 10 Od ghnile tvorene er iste, i da ù gnima Stvari neslicene na svê oko neima. Drughi, tughje kêmu jes milo hlepiti, Tê scjale, recemu, na stranu varſi ti. Vigh s' dvora tû tvoju kolie svjetlia, 15 Glavubi josc moju ſa oklad stavih ja, Unutra da ù tvôju boglhaje zklechja mâs: Pak rukom i okom kuscjajuchju taj cjas, Zarnila ù gnoj njescto kad ù dnu ughleda, Kaſcimi sctoje to upitaga ureda. 20 Odadna er bj dil raſbjen, ſa vode da Uſlusci, ja obljepil paklomsamje od svuda. Kako hoch, al tvoja cmula i naziknuta Daje boglja, mnim ja, negh moja zjela tâ. Lakom ne toliko dobra, kâ jur ima. 25 Prozjegna, koliko kâ vidi ù druſima. Pripov. XXXVI. Cinimise boglia tvoja Cmulla raſbjena, neghli moja zjela. Dvojzza s' Cmullaâm Ghdje Hrid Mahom pokrivenna Nossech Cmulle jur dvoizza, Sad doch voda ghdje studenna, Vesselassu sasvijem liza, Da napunnu Cmulle dvije, 5 Kadse Drisgba sva napije. Cîm u Drugha Cmullu viddi, Jedan, saerze vechma morri I pohlepno gnêm savidi, Ovakomu ter govorri: 10 Tvâ Cmulizza kolikoje Vele boglja Cmulle od moje? Jednakesu, Bracce, prosti, Tise varrasc obbe dvije, Nîtt ikakve raſlikosti 15 Vech u gnimmi saisto nie: Ista semglia, Mesctar isti Gnjh napravvi, gnjh occisti. Tughje dobro kî savidi, Cemu rughgliv, recce, jesi? 20 Tvû rasgledat Cmullu slîdi, Vidiettichiesc kôse reſi, I posnatchiesc po Cistosti Kakoe jesu raslikosti. Onje gledda, tice svudda 25 U dnu zaerno cîm viditti Budde, jestmu snat posgjudda Usrok kakv mosge bitti, Oblijepihje Paklom, recce, Is gne voda da ne istecce. 30 Vjerruj saisto sada menni To da Saerze moje sgelli, Sud od vodde tvoj rasbjenni Drasgimije nêgh moj zjeli. "Lakom dobrâ svâ necjaâſti 35 Kako ù tughjom kîsu vlaâſti.
XXXVII.
Oportet bonum tibi ut fructum thalamus afferat. Vota exaudita. Cuncti optant prolem conjuges, pauci bonae Sibi ut contingat indolis poscunt Deos, Pravaeque vitia negligunt eradere. Uxore ducta duo petebant ab Jove Quod voto avebant obtinere dispare. Hic, ut quotannis redderet agellus bene, Ut procreandis posset inde liberis Sufficere victum liberalem, et splendidas Pro dignitate vestes; ille, ut redderet Sibi bene thalamus nuptialis, praedii Foecunditatem curae permittens Dei. Rata utriusque vota fecit Jupiter. Ille ex agelli fructibus, quos uberes Continuo in annos colligebat singulos, Prolem in deliciis nutriebat, anxius Parum, quibus animum expoliret moribus. Hic cum praeclarae suscepisset indolis Pueros, ab annis erudire primulis Coepit, et honestis institutis cereas Formare mentes, exemploque accendere: Segesque quamquam sterilis haud illum semel Elusit, illa filiis in commodum Tamen et calamitas versa, parsimonia Hoc edocente rem tueri patriam. Ast alii in epulis, inque cultu corporis Qui vitam ab annis mollibus traduxerant, Brevi dilapidant pingue patrimonium. Priciza XXXVII. Pr. Hochjese, dati posteglja dobro rodi. Poſcjude usliscene. ſcegnjeni svi ſchjude djeze imat, al gljudj Mallo, daim bude porod dobre chjudi, Prose ù Bogova, i nacin mahniti ſcivgljenja gnihova nehaju upraviti. Dva skoro oſcegnena ù Jova prosjahu 5 Dobra kâ stecena da budu ſcegljahu. Ovi, da basctina svakomu roditi Godiscte, i ljetina bude dobra biti. Neka on djezi od tle kâsechje raghjati, Odjechje prisvjetle noce dobavgljati, 10 Obilno i gostiti, kô sebi pristoi A on sta prositi, da odar, ù koi Ulaſi s' Dragôm svôm, bude doborrodan, Pusctajuch Bogovom gnivâ miso, i stan. Jove obadva smiri. Oni od dohodaka 15 Svakoljetnih ſciri sinove, i na svaka Raskoscna uci gnih uſcivagna, a daje Duh nagh oda svih krepostj pusctaje. Drughi djeze ù kuchi od dobre naravi Nemallo imajuchi vjescbatihse on stavi, 20 I iſ rana iſghledome na dobro nukati, Sctoga ne jednome ljetina htje iſdati, Istase nesrechja svarnu ù dobro gnim tâ, Er ruka sctedechja jur na tô obiknuta Oza cjuvat stoke; a druſi na obilne 25 Naucni obroke iſ mala i svilne Nositi hagline, veglje ù mal godiscta Svescto bj djedine svarnusce ù niscta. Pripov. XXXVII. Hochjesse, dati Posteglia dobro roddj. Savjet usliſcen. "Sgeni sdrusgen u Gliubavi Immat Djezze Ciovjek sgjudi: Bogga mollit saboravvi, Da oni buddu dobre chjudi; Nejma pomgnu, ni Nacine 5 Iskorjepit gnîm krivine." Osgegnena cîm dvoizza Svê savjete cinnu Boghu Skruscna Saerza, snisgna Liza, Da scto sgjudu, stechi moghu; 10 Kê savjetne Bogh posgjudde Usliscitti taj - cjaſ budde. Jedan iscte plod Livadde, Djezzu mosge da hraniti; Svjetle odjechie prossi tada 15 Ersu kaervim plemmennitti: Ciste drughi plod Gliubavi, Bitja Miso Boghu ostavvi. Oni od plodda semglie svoje Svû raſkoscno Djezzu hrani, 20 Cîm gnihovvu Slochiu snoje, Djellâ opakâ gnjm ne brani: Drughi dobre dava isgledde, Da sctoe isvaersno, diezâ sliede. Sgittje sasve vechie - krati 25 Isda gnegga; ta Nesgodda U bogliesse Djezzi obrati, I gnjm budde srechna sgodda, Erjh ucci, da ko sctedi, Usmnosgitti Bitje sljedi. 30 Cîmse obilno drughi hrani, Resi i Tjelo svak - ciaſ vechie, Svescto trudi, sve samani, Kuscia tughu, jad, Nesrechie: Svoje Ocinstvo, Dobrâ svojâ 35 Baerso svarsci beſ pokoja.
XXXVIII.
Nisi adfuisset Aquila, de nobis actum fuisset. Milvus, et Passeres. Milvus per auras insecutus Passerum Agmen jam aduncis avolantem segnius Pene arripuerat unguibus passerculum. Superior Aquila, quae parabat Milvio Dolos, opacis desuper se e nubibus Horrendo in illum concitavit impetu, Vanoque questu perstrepentem strangulans Eviscerare coepit: ut periculum Evasit illud Passer, ad socios volat Adhuc timentes; namque se a tergo putant Ferocem habere Milvium haud ausi retro Oculos referre; cumque fessi in intima Densae abdidissent se cupressus brachia, Passer sodales adsecutus, ponite Metum, inquit: Aquila quae praedavit Milvium Nos ab voraci liberavit alite. Infirmiorem dum virum insequitur potens, Potentioris non semel periit manu. Priciza XXXVIII. Pr. Da ne bj Orla, arghjavo-bismo proscli. Pigljugh, i Vrabzi. Pigljugh Vrabâz mnogo tjerajuch jednoga, Ki utich nj mogo, er iſda kriloga, ſa uhitit stasce, kad Oro, ki iſ viscega Metnutse spravgljasce iſnenad na gnega, S' naporom veglime sunuse i cim tuſci 5 Onse neprudnime krjesctom gnega udusci Zrjeva i sta vaditi. Iſ poghibja po tom Vrabzu bj iſiti, leti ſa druſcinom. Ali oni sasvim tim joscter strascjahu, Er leti da ſa gnim hud Pigljugh zjegnahu, 10 Svarnut i naſada oko nesmiahu. Umorni nu kada jurve svi biahu Cemprisa ù gustu kuchjuse sakrili, Dolechje i on tù, pak velj, moi milli, Strascitse vechje nj, er oro ki uhiti 15 Pigljuga ucini da nas on ne hiti. Moguch slabijega kad stasce ſa satart, Ù ruzi jacega cestokrat naghje smart. Pripov. XXXVIII. Da nebi Orla, aerghiavo-biſmo proscli Pigliugh, i Vrabzi. Kad Pigliugh tjerroje Mnosg Vrabaâz; cim letti, I blisu bioje tad jedan cjapeti, Da tusgian nie mogho lettjetti tad prie, Morriga jad mnogho, straſciſe poghibje: Pigliughu nacine sassjedne cîm tada 5 Spravvi Orro s' vissine, nagn sillno ter pada, Nejmamu millosti, poccega daerpitti, U gorkom sgiallosti Pigliughſe tusgiti: Moghuchjom u silli zrjevamu probbje, S' mnoggomga nemilli raddostim isije. 10 Cîm budde pobjechi tom Vrabcich u sgoddi, Velikom u srechi k' svôm jattu dohoddi: Josc buddu predatti, zjennechi vidjetti, Da Pigliugh gnjh pratti, sa gnimma da letti; U guste granizze krjusse plasceni, 15 O lude Pticizze, Drugh velli sgiudjeni? Cemuse plascite, ghdje straha vech nie? Vesselo lettite po Gorrâm, kô prie. U srechnom jest sgoddi proscdro Orro Pigliugha, Nas vechie slobboddi svakijeh od tughâ 20 "Slabboga Cjôvika cîm moghuc umorri, Moghuchij sa vjka dachiemu jâd gorri."
XXXIX.
toje zaergnja. Cornix, et meretrix quo plus purgantur, eo sunt nigriores. Homo Corniculam lavans. Cornici quidam cum lavando crederet Nativam abire posse nigritudinem, Puro abluebat fonte, cumque saepius Illud perageret, nigriorem ad singulas Fieri videbat lotiones alitem. Nec mirum: id etenim quod solum scalpturiens Cornix minuti sublevabat pulveris, Sensimque in alas mox cadebat, illico Detersae abibat. Ille tunc, o pessima, Exclamat, ales, foeminaeque par malae, Quae quo pudoris prostituti plus studet Purgare maculas, hoc apparet turpior. Culpam amovere dum student, augent mali. Priciza XXXIX. Pr. Cjavka, i ſla ſcena sctose vechje pere, toje zargnja. Cjovjek, ki pere Cjavku. Njeki ovo zjegnasce, da Cjavki kroſ pragne Zarnostse mogasce naravna dighnut scgne. Ù cistoj oplaka vodie, i cesto Ponavglja gnoj paka on isto djelo tô Nuse stavi ovo, da zargna ù vodi 5 Na svako gnegovo plakâgne dohodi. Nj cjudo, nogam cim ceparglja, i prahjoj Na perje pada, s' tim pragnemse diſce gnoj. ſla ptizo, on tada ſaupi, ſloj ſceni Ti slicisc, er kada ona glas poscteni 10 Ukaſat nastoi da ſgubgljen gnoj nie, Tad ù gnoj scto stoi, najvechje odkrie. Kada ſli stavese krivnosti da odmetnu, Tadih vecma nase oni isti nametnu. Pripov. XXXIX. Cjavka, i sla sgena sctose vech perre, toje zaergnja. Ciovjek Cjavku perruchi. Ciovjek zjeni Da promjeni Cjavka svoje jur zaernillo, Kadje s' voddom on oplace: Ona jacce 5 Tamni sctoje perre millo. Nije cjudda: Cjavka svudda Tad cepaerglia prah, kî pade, I gne svak - cjaſ gnusi krilâ: 10 Ah nemilla Ptizzo, klihnu Ciovjek tade: Tvâ prilika Jest velika Prem pogannoij slicnoſ sgeni, 15 Cîm rusgnosti zkvaern da ciſti, I stid isti Povratiti ludo zjeni. Svescto trudi Toij posgjuddi 20 Sadovoglit; svak-ciaſ gorre Sramotnija jur ostanne; Gnusne ranne Nitt' occisti svê prikore. "Gnekki svoje 25 Cîm nastoje Odaleccit opaccinne, Ù slo gorre buddu upaſti, I necjaâſti Rusgno odkriju svê hitrine. 30
XL.
Haud temere benefacias, ne tibi malum arcessas. Pauper ingratus. Narratione fabulosa ne elevem Hoc dictum, Amicus suasit, et mox incipit Narrare. In Urbe, quam non longe ab ostio Proles Philippi condidit Canopico, De faece quemdam novi plebis infimae, Stipem erogare quotidie cui Gallicus Negotiator in duobus nummulis Solebat; idque continenter pluribus Annis, neque semel praetermittens, egerat. Demum hinc profectus patrium repetiit solum Beneficus ille, plurimum faciens morae: At causa eodem cum redisset mercium, Agnovit hominem pauper, et facessere Huic certus aliquod tristius negotium Incoepit illud serio contendere, Sibi tantum ut aeris solveret, quantum, ab loco Nisi abfuisset, erogasset in stipem. Negotiator hominis impudentiam Miratus illud exigentis, quod suo Dare arbitratu, vel negare jus fuit, Petitionem ridens parvipendere. At lite pauper intentata ad judicem Loci accersivit. Pro se uterque ut dixerant, Praetor primum hominis odio, cui dispar suae Religio fuerat; mox ut ipsi extorqueat Inopi pecuniam, illi causam adjudicat; Absentiaeque supputato tempore Certa damnatur alter in pecunia. Cui feceris bene, sedulo considera, Tuo ne abutens improbus beneficio, Te luere poenas cogat imprudentiae. Priciza XL. Pr . Necini dobra neopaſno date ſlo nennaghje. Siromah neharan. Rjec da ovu smiscgljenom pripovjesti od mene Neisctetit budem kôm, Prjategl spomene Meni draghe dà svjet, i ova povidje. Ù gradu, koga rjet imenom svoim htje Lesandro veliki, poſnah ja jednoga, 5 Ubogh biasce ki, od puka drobnoga, Opchjasce od Franceſâ Targovaz kom jedan Davat dva pjeneſa ſa Boga svaki dan: I tô nepristaon beſ ighda pustiti Sljeghjasce ſa vech on godinâ ciniti. 10 Dobrostiv ti otide na svarhu, i ù mj?esta On rodna sva ide, ù kim mnogo prista. Nu opet erse vrati radi targovinâ, Spoſnaga ubogh ti, i mislit pocina, Privrachja i ù pameti, kaobi ovem tescku 15 On mogo donjeti cjovjeku brigu kû. Dakle sta iſkati od gnega, i tô ſbiglja, Pjeneſ damu dat iima vas do ziglja, Kimu ù ſaduſcbinu bil do, dae tù bio. Beſocnu nacinu ovise cjudio, 20 Kadga cju iſkati (scto stasce ù gnemu tad Datmu, al nedati) da hochje od gnega sad, I ruga gnemuse, alga prid Kadiu ſove ubogh, i tûse s' stran' govori obiu. Ovi, er ſlo hochje cjovjeka od ſakona 25 Raſlika, i pun ſlochje dighnut pak sva ona Pjeneſa ubogomu, ovako osudi: Da Franceſ ovomu ſa sve scto inudi Vremena boravi, na raſlogh sve plati. 30 Pomgnu naſbigl stavi, kim dobro cinisc ti, Da ſô, cim dobrom tvim opakose sluſci, Necini djelom ſlim da tebi prituſci. Pripov. XL. Necinni dobra beſ-opaſno date slo nenaghie. Siromah neharan. Istinnitta jest bessjedda Svescto rjetchiu vierruj menni, Priateglmije pripovjeda Ne himbenni. Ghdjeno Nilo Rjeka tecce 5 U Jegjupskom ploddnom kraju, Lehsandrie na dalecce Miri ustaju; Tuj ù tughaâh, i bolleſti Siromaha posnah tada, 10 Kî s' nemille vajmeh ceſti Ghinne od glada. Kom Franacki Ciovjek budde Svakkom moghuc Taergovvinom Utarsgitti gorke trude 15 Sadusgbinom. Stavnu obbicciaj budde immatti, Gdjega viddi beſ icessa, Blaggodarno svak -dan datti Dva pjenessâ. 20 Dobrocinaz pochi budde Roddno u Mjesto; nuſe vrati K' Aleſsandrij, sa svê trude Prigleddatti. Sillno pita, nu ne prossi, 25 Cîmga Uboghi viddi, i recce: Daj pjenesse, svescto stosi Nadalecce? Cîm Taergovvaz sve to sluscia, 30 Veomma u sebbi sacjuddise; Gorki u saerzu cemmer kuſcia Raſaerciſe. Iasam, recce, Gospar bio Dat, i nedat pjenneſ tada: 35 Rughe gnime jest tvorrjo Mnoghe kada. Gnegga k' Pravdi nu dosiva Potisctenik tome u sgoddi; Ghdje Vladalaz jur pribiva 40 On dohoddi. Gnegga krivijem okkom gledda Cîm Taergovvaz stoij u strahu, Sve da plati, sapovjeda Siromahu. 45 I svak-ciasmu gorre prjeti Erjm sakon isti nie, I gneggovvo Blago oteti Misli od prie. Kôchie penneſ israditti 50 Siromahu, sve naccine Budde tada promislitti Zijech hittrine. "Nemo cinit beſ-opasno Dobra ikada ti na svjti 55 S' neharnostjm erchiesc laſno Plachjen bitti."
XLI.
Percutienti te lapide panem exhibe. Pauper maleficus resipiscens. Ut aequiore, manat unde verior Doctrina, adagio modo dicta corrigam, Narrationem, quam subnecto, perlege. Ira incitatus diviti cum inops viro Nulla absque causa lapidem impegisset, licet Hic par potuerat impudenti reddere, In jusve rapere puniendum carcere, Nil horum: miti sed columba mitior Insano illi offam quam ferebat obtulit. Obstupuit ipse tum scelestus hac viri Benignitate victus, et ad ejus pedes Statim advolutus criminis veniam sui Orare coepit, consecutus illico. Hoc ille pacto rediens ad frugem bonam Mutavit animum, divitemque numinis Colebat instar, pro viro haud timidus mori. Narrasti: at isti tun' ferendae injuriae Par esse possis? Ratio fac praesit, feram. Numeremus agedum, qui sprevere fortiter Quodcumque gravius evenibat. Socrates Percussus alapa, constanti id animo tulit; Cato salivam Lentuli, Pisistratus Idem a Trasippo; conjugisque Pittacus Iram superbae pertulit in convivio. Consulto omitto plurimos; uno tamen Adhuc morari libet in exemplo mihi. (*) Luxum severis dum coercet legibus, Ira frementes in Lycurgum divites Injuriosis adpetebant vocibus, Ictusque verbis addidere: se foro Proripuit ille, jamque cursu ad Palladis Tendebat aedem, cum ferocis ingeni Alcander alios antevertens insequi Totis fugacem viribus, jamque imminens Tergo, sude oculum, dum respexit, effodit. Casu Lycurgus nil commotus aspero Pedem retinuit, et cruentam civibus Faciemque, et oculum commonstravit erutum. Haec adeo ad iram, moeroremque pectora Inflexit species, puniendum ut dederent Lycurgi arbitrio: legifer sententiam Laudat, procacemque juvenem ut abduxit domum Nec re, nec verbo laesit, at domesticis Servis remotis, contubernalem sibi Alcandrum adhibuit; cumque non illum mala, Sed tantum agresti Ad se ut rediret, spes erat: nec irrita Cessit; Lycurgi quippe dum considerat Vitam ille propius, totque praeclarissima Virtutum exempla, sic profecit, ut brevi E contumaci juvene mansuetissimus Vir extitisset, et Lycurgi favitor. Priciza XLI. Pr. Tko tebe kamenom, ti gnega kruhom. Ubogh ſao, kise na svjes povrachja. S' Prorecjem prudnieme da ù boglje svarnem ja, Vech i istinitieme kâ rekoh mal pria, Ovu kû prilagam pripovjes proscti ti. Kad na bogatza kam ſlom ſanesen bjesti Beſ uſroka metnu siromah, prem da stvar 5 Mogasce i on sctetnu gnem odvratit tadar, Oliga ſvat na sud, od pravde da bude Pedepsan ſa grjeh hud s' dostojne osude, Niscta on tô ucini, negh kgljeb, ki nosasce, S' milima nacini na darmu davasce. 10 ſao isti blogochju na takuse cjudi, Kleknu, i ſa ſlochju prosctegne i grjeh hudi, On stamu pitati, i udiglga isprosi. Na svjes-se ovi vrati, bogatzu i gâs nosi, I gljubav kaſce sad on gnemu toliku, 15 ſa gnega dabi radd podnio i smart priku. Rekosi dogoghjaj, nu sadmi hotjej rjet Bil vrjedan bio taj beſakon ti podnjet? Nek Raſlogh mnom vlada, da bih, velim ti ja. Nu brojmo mi sada gljudi one, ki ſlochja 20 Svazih pritarpisce hrabreno od druſieh. Pokrat, kadga udrisce pgljuskom po ustieh, Ustarpgliv podni tô, Lentula ſapgljuke Katon, Piſistrato Traſcippa, i psujke Svê gljubi Pitako ohole na goſbi 25 Ghnjev podni jednako. Broj druſih vegh bj, Kê nevlasc ostavgljam jednu al milomi jes, S' kom svarhu postavgljam donjeti pripovjes, Salihos blaga cim obhasctri osctrina Likurgo ſakonim, ghnjev vri ù bogazima 30 Psujuga, i uſdiſat kogod smion stade Nagnega odvisce bat; on tarkom Pallàse Put templa bjeſcjasce, gljute al chjudi ſa gnim Mladich teziasce Alikandro prid inim. Jahajuch ne plechi jurmu on (Likurgo ù tem 35 Naſadse obsirechi) sctapom oko iſbi gnem. Ni mallo nesmeten s' ove on protivsctine Susta ù putu hrabren, stavne i pun krepcine: Tù lize boliveno karvim graghjanima, I oko iſbjeno on kaſce svoima. 40 Prikalom bolnom tom tacse ù ghnjev vargosce, Pedepsat gnem istom da krivza dadosce. Hvalj on gnihov sud, i mlaza domome Jur vodj, nitmu hud bj rjeci, al djelome. Svescto ostalih slugâ on ima scjaglech tja 45 Akandra ſa druga samoga ostavja. Nascjoga i buduchi ne ſla, kao druſiga Zjene, negh kao ù kuchi spoſna on istiga, Opora od vechje, i prem divje chjudi, Ufa, da svjes stechje, ni tascto u tem sudi, 50 Likurga ſcivot er Alkandro, i kreposti Svjetle imauch sveghjer prid ocim, to dosti Bj, da od tvardovrata prikrotakse ucini LIkurgu i ſvezata harnosga svâ cini. Pripov. XLI. Tko tebbe kamenom, ti gnegga kruhom. Siromah Slocinaz rasabran. Sa dat urreſ môij bessjedi, Odkle pravi Nauk ishoddi, Scti, mollimte svescto sljedi, Svescto upisah u ovvom sgoddi. Idde Ciovjek cîm Bogatti, 5 Ubogh s' stjenom gnegga udarra; Gnemmu sa to slo ne vrati, Ni pedepsce, nitti kara; Blaghij neghli Golubizza Svescto kruha nossi, doje; 10 Nu sumgniva slobnik liza Prem veliki strah immoje. ſaccjudise joscte tada Krivſam vajmeh, krivſam, recce, Prid gneggovve noghe padda, 15 I Prosctegne taj-ciaſ stecce. Chjud opaku svû promjeni, Rasabresse svôm pameti I Bogatza cjaâſti i zjeni, Hottiobi sagn umrjeti. 20 To si ljepo bessjeddio, Nu rezzimi mallo sada Billi Djello to taerpjo? Bjh, kad raslogh menne vlada. Pribrojimo sada redom 25 Sve, koijemſe slo sgoddillo, Kîse njesu bjesti, i jedom Rasaercilli jur nemillo. Samlatnizzom priko Obrassa Cîm Socrata gnekki udarrj, 30 Nejma protiv gnemmu omrassâ Muci, taerpi, to ne mari. Na Catona Lentul pgliuje Pisistratta Trasip tvorri Isto, Pitak scto nagn bgliuje 35 Rusgno sgena , negovvorri. Isgled ovvi bud sa dosti, Drughe nechiu sad kaſati: Cîm Licurgo salihnosti, I Naprave brani, i krati. 40 Svi Bogatzi raſaerceni Gnegga rusgno psuju, i kom Mechiu joscter i Camenni, Daga sasvijem vêch umorru. On Pallade tad Bosgizze 45 K' Templu biesgi, laxsce, i prie Stisge Alcandro, ranni Lize Joscmu i sctapom okko isbje. Jur smetaſe niscta tada Tôm Licurgo hudom sgoddi 50 Kasge Puku kijêm on vlada Svesctomusse tad dogoddi. Sgjallu gnegga svi Graghjanni Hullu Alcandra, hude i Slochie I molluga nu ſamani 55 Daga morri kako on hochie: Hvali svescto sudit buddu Iscte svakke nu Nacine Ispunnitti svu posgjuddu 60 I prostitti Slôm krivine. Nachi Alcandra mnogho trudi Cîmga buddu dovestitti Posna daje divje Chjudi Dachie laſno dobar bitti. 65 Ghgnievno gnemmu ne bessjeddi, Ni pedepsce, nitti korri, Svôm na Gosbi hranit sljedi Millo, i skladno s'gnîm govorri: Licurgove sve krepposti 70 Cîm Alcandro gleddat budde, Pokorritſe vech sa dosti Gneggovessu to posgjudde. Sasvijem sgivot svoj promjeni, Isvaernosse vechma resi: 75 Onje Mladich vech Gliubjeni, Srechni jesu gnêmm udessi. Nie na svjetu drasge stvari Vêch Licurga, cîm to viddi: Gnegga obilno svak-cjaſ dari, 80 I gliubitga vechma slidi.
Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab]. |
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Podatke o projektu vidi na www.ffzg.hr.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se na http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista.