XIV.

Illyr. Neulomi nosc u kudi.

Ad manubrium ne abrumpas cultrum.

Culter ad manubrium ruptus.

Facturus opifex ex acerno stipite

Equum, admovere gnaviter coepit manus

Operi: auspicatus a capite feliciter

Quod jam fuisset, ordinatim caeteros

Formabat artus. Colla stabant ardua, 5

Effusa in armum dexterum sese juba

Multa ferebat densitate crinium,

Obesa terga, venter ast erat brevis,

Pedesque graciles, cursuique aptissimi.

Restabat operi cauda, quam cum fingere 10

Coepisset, ecce culter ad manubrium

Repente rumpi; cumque ad usum idoneus

Haud posset alter tunc haberi, ponere

Equo nequivit artifex caudam suo.

Pulchre inchoasse non sat est; fac exitu

Ut rite co epta finiantur prospero.

Priciza XIV.

Pr. Neulomi noſc ù kudi.

Noſc ulomjen ù kudi.

Darva od makljenova njekie er kogna htio

Udegljat, jur na ova tvorjase stavio.

Dobrocesan s glave pocetak bj dao,

Pak redom djele sve ostale ureſao.

Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5

Gustase vidjasce na desnu letjet sva.

Pretilje ù sapima, tarbuhje malahan,

Noghe a tanke ima ſa skocit lagahan.

Sama ostajasce kuda ſa svarsciti,

Kû kad pocignasce on isctom tvoriti, 10

Na rucizi gnemu noſc – se iznenada

Slomi eto, i svemu pokli ù domu tada

Neneghje on drugoga podobna ſa tvor ti,

Kogna usigljen svoga bi tako ostaviti.

Dobro ſapoceta daje stvar, nj dosta, 15

Kâe dobro poceta, dobro nek svarsci tâ.

Pripov. XVI.

Neulomi Nosc ù kudi.

Nosg rasbjen ù Ruccizzi.

Od Hreka Makgljena Rabotnik cinnjo

Cîm kogna hrabrenna, s' pomgniomje trudjo:

Tvorritti vesseo, (bî kobna posgjudda)

Jest Glavu pocceo, raslikâ pak udâ.

Niſ visok vrat paddà gnêm Grivva prossuta, 5

Viddjettje lak taddà, kô baersa koscjutta;

I rêkbi da skocci rad slicne plahosti,

Bistrijeh jest occi, pun kognſke krepposti.

Stà gorkom u trudu Rabotnik zviliti,

Lommije Nosc, kudu cîm budde tvorritti;10

Nenaghje druggoga, podobban koij – je,

Da mira rad svoga tu kudu dospije.

"Scto tvorrisc, pocceti na svjetu nie dosti

Trjebaje dospjetti sve s' pravom stavnosti.“