Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | qui sumus | textus | auxilia | tolle, lege! | |
Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab].
XVIII.
Et calamos inflare bene est, et subdere zonae. Citharoedus. Dumtaxat unum tibiis qui didicerat Modum canere, solebat e loco in locum Cursare, victum hinc quaeritans tenuem sibi. Cum cantilena rite numeros ad suos Cani absoluta fuerat, illico tibiam 5 Zonae subiciens colligebat quod stipis Quisque obtulisset; cumque laudis plurimum Sic cantitando compararet undique, Pluris valere se putabat et suo Canere arbitratu coepit et alios modos. 10 At cum fuissent absoni, nec gratiae Hic quicquam inesset, omnibus contemptui Dehinc esse coepit; nec dabatur amplius A plebe inepto quidpiam tibicini. At si, quod ante permodeste fecerat, 15 Contentus una cantilena subdere Zonae, ut cecinerat, perstitisset tibiam, In posterorum non abisset fabulam. Servare oportet rebus in cunctis modum, Intraque certos se tenere limites. 20 XVIII. Pr. Dobroje posvirit, i ſa pâs ſadjesti. Sviralaz. Njeki jedinu svôm ki dobro ſdruscjasce Pjevcizu svirokom, i timse hragnasce, Iſ mjesta hoditi opchjasce ù misto. Kadaju sviriti onbi paka pristo, Sviroku udigl svû ſa pasbi ſadio, 5 Onbi isti paka tù pokupit stupio Scto bimu svak mjedi povoglno davao. Cim pjet tako sljedi, svud hvale stekao Ne mallo biasce; al sebe er istoga On vech pocignasce zjenit iſa toga 10 I svoim pjesnima sluſciti stadese. Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese, Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese Ù puku kupiti ne vidi on pjeneſe. Odjedne nu da on pjevke ſadovogljen 15 (Cignasce scto priklon odprie, i mogljen) Sljedioje pjevat, a i ſa pjegna ſa pâs Sviroku ſadjevat, nebj imo ruſcjan ghlas. Trjebaje ù stvarih svih svoj nacin darſcjati, I nighdase iſ svoih mejascjâ djegljati. 20 I tadje viddjo s'sctettome svôm prece, 30 Dae ludo cinjo, sctò Gorru svu sjece. "Onnijem ovvoje, kî dobit nehaju, I s' trudom dni svoje s' dobiti kî traju.“ Pripov. XVIII. Dobroje posvirit, i sa paâſ sadjestit. Glumaz. Kî s' jednijem ummje rommonnom sviriti, Da hranu dobbje, skittose po svîti: Cîm svirit dospîva, kuppechi dinare, Svû sa paâſ sadîva Sviroku tadare; Er Pukom odasvud hvaglienje tad bio, 5 Odvisce Ciovjek lud sam sebbe zjennio, Svakkijem ponossit hvalami, vesseo Rasliko rammonnit po Svjetu pocceo: Nesrechjan cîm budde neugodno sviriti, Gneggovve tad trude svak pocce tlaccitti; 10 Nie kochie penessa podjelit Cjovîku, Sgjallostan s' udessa bittichje sa vjku. Nù daje hottjo cinnitti kô prie, I surlu sadijo, kad svirit dospije Nebise sad s' gnime, scialljo Puk svudda 15 Nittibi gnem imme Cjovjeka do luda. "Stvar svakka triebaje, da svaerhu svoju imma, Er stavnoſ takaje, red stvarjm u svjma.“ Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab]. |
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Podatke o projektu vidi na www.ffzg.hr.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se na http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista.