XXX.

Illyr. ſla trava baerſo raste.

Herba noxia cito crescit.

Urtica, Carduus, et Palma.

Urtica mordax, Carduusque spinifer

Sub tempus hyemis prodeuntes ultimum

Terrae feracis e gremio ad miram ut brevi

Proceritatem se tulere, talibus

Palmam increpare, quae surgebat proxima, 5

Coepere dictis: ut duobus heic satam

Te forte ab annis, ampliusve haud dispudet

Crevisse in auras sic pusillam, mensibus

Dum nos ad aequam crescere altitudinem

Binis potuimus! O misellam te arborem, 10

Solique pinguis dedecus! Queis illico

Sic palma reddit forte paulo tardius

Ramis me in altum tendere, id concessero;

Magnis at illam commodis penso moram.

Vos istam adeptae excelsitatem me prius, 15

Boni quid ambae possidetis, dicite:

Manus tu aduris, tuqe pungis pessume.

Non quae minori temporis fiunt mora,

Sed perpolivit multa quae dies, valent.

.

Priciza XXX.

Pr. ſla trava barſo raste.

Kopriva, Badegl, i Poma.

Badzkava Kopriva, i Badegl bodechi,

Kad ſima dospiva, van ſemglje iſhodechi

Uſdighlese ù vrime er kratko biahu

Rjecim Pomu ovime, kâe uſgnih, pezahu.

Kao tebe sram nj, kâsi odi usaghjena 5

Godine od naſad dvi, bit tako malena?

Kod mi, kô vidisc ti, mjeseza dvoja ù tâ

Do tvoga doprjeti moghlesmo uſrasta.

O stabra neboga tebe ki ſao ù cjas

Usaghjen plodnoga poglja bj ſa necjas! 10

Nezknechi ovako odgovori ona gnim:

Javamchju svakako dat ovo, da doznim

Sctogodi rastiti, hitgnu al umiem mû ja

Tû nadomjeniti s' mnnoicem dobrima.

Vi, prj mene koje vicinese do tê 15

Uſdigoste oboje, danumi recite,

Ù sebi dobro kê imate vi, ti ſlo

Oklapivasc ruke, ti bodesc nemilo.

Njesu ona zjegnena, kâ ù barſo tvorisc ti,

Negh kâsu iſhitrena ù dugo s' pomgnosti. 20

Pripov. XXX.

Sla Trava baerso râste.

Koprivva, Badegl, i Poma.

Pocetkom Prolietchia cîm Sima dospjella

Koprivva boddechia s' badegliom râstjela,

Osctrisu liſ prece viſsoko pruſgili

Kâ nebî dalecce Pomuſu korrilli:

Prosclisu dvoe Ljetti, daſi ovdi sadjena 5

Nemosgesc râstjeti, sramotto tlaccena?

Ù baerso mi kada râstemo k' Nebbeſi,

Cîm svijeh Livaddâ Rugh, prikor ti jesi.

Recceijm, mênn nie s' prikora, s' Necjaâſti

Scto râſtem doznije, bogliesu mê laâſti. 10

Vi, koje vissinu stekleste prie menne

Cjut sgiudim istinu kakveste vi zjenne?

Snam gorke da Mukke kuſciate jednako,

Cîm paerliſc ti ruke, ti boddesc opako.

"Sgoddise scto prece, korisno to nie 15

Nêgh slavvu svu stecce scto budde doznije.“