VIII.

Illyr. Jagne ponisceno i dvjechje majke possisat.

Lac suget mitis geminis a matribus agnus.

Agni duo, et Mater.

Permulta mites adsequuntur commoda.
Enixa foetus cum gemellos debilis
Fuisset Agna, se duobus impotem
Enutriendis lacte cognovit suo.
Dissimilis inerat indoles; mitissimus
Hic quippe moribus, alter impudentior,
Lactabat ambos sedula; at neuter satis
Cum lactis inde sugeret, nutricibus
Hos uti et aliis, ut bene sit, oportuit.
Miti invenire perfacilis labor fuit:
Frustra requirit alter; hinc moestissimus
Hoc, quod sibi tum accidebat, infortunio
Matrem rogabat: quaeso, cur accedere
Ad fratris agnas prohibeor altrices mei,
Qui pariter utero, ut ille, prodii e tuo?
Huic illa: fugiunt te, quod es petulcior;
Lactatur ille, mitis est quod ingenii:
Fratrem ergo ut aeques lenitate enitere,
Et lactis aderit copia. Haec ut audiit,
Lasciviorem posuit Agnus indolem,
Sinuque nulla tum agna rejecit suo.

Priciza VIII.

Pr. Jagne poniſceno i dvijechje majke posisat.

Dva Jaghnichja, i Mati.

Stjecju cegljad krotka mnoga dobra sebi.

Mlohava Ovza, kâ dvoe okotila bj

Jancichja, jur vidi, da mljeka ſadosti

Neima, daih slidi doit do sitosti.

Ù gnima chjudisu raſlike, ovi ù svemu 5

Mioje, inisu nacini ù onemu.

Pomgnivo dojasce oba, al er dosti

Ni ovi sisasce, ni on zich praſnosti,

Dojnizam i druſim (s'cesachje im biti

Boglje) biasce gnim trjebase sluſciti. 10

Krotakje naghje, al man drughiju iskasce,

I ſato ſcjalostan sctose gnem ſgaghjasce.

Majku uprascja s' ovim rjecim, s' cesaje tô

Da meni k' bratovim dojkam prit nj dato?

Niti mene doje, kisam, i on kako, 15

Utrobeiſ tvoje iſascjo jednako?

Kom ona: osoran ti ersi,ſlote hochje,

A brata dojeti, erje pun blagochje.

Gnemu dakle nastoj ù tom slicjan biti,

I mljeka, sinko moj, imachjesc dost i ti. 20

Kad ſacju tô, ureda smetnu ſlu chjudinu,

Sisatmu svaka dà tad ſasve tughinu.

Pripov. VIII.

Jagne ponisgeno i dvijechje Majke posissat.

Dva Jagagnza, i Matter.

"Onnemu svegh bitti pokojchje, Mir pravi,

Kî budde sgîviti s' svôm blagom naravvi“:

Kottila kadaje do dva Ovza Jagnettâ

Gdje Mljeka nestaje, gorkose tad smeta.

Raslicni sa dosti, Chjud ista gnjm nije 5

Pun jedan blaggosti, prem-smijon drughije.

Vech Mljeka nestaje cîm svak – cjaſ Ovcize

Dobavvit trjebaje josc drughe Dojnize.

Sa nachi blagomu Dojnize laſnoje,

Nu vajmeh druggomu savisce trudnoje: 10

On tada tusgiti poccneſe toij sgoddi,

I teſcko cjudditti sctomuſe dogoddi,

Matteri ter recce: sctò sveghjer Ovcize

Od menne dalecce pobjegnu Dojnize?

Brattami prihrani cîm svakka sa dosti,

A menni sabrani sgiudjene Millosti? 15

Vech smijon nebuddi, Mattimu govorri,

Dospijechie tvî trudi, Nevoglie, prikori:

Pomgnivo tad sluscia sctò Majka bessjeddi,

I raddoſ svu kuscia,bit dobbar i sljedi.

Tad Mljekom sa dosti svû lacnoſ nasitti, 20

I slatkom blagosti svegh budde sgîviti.