I.

Illyr. Star vuk pasja (*)(*) Vox Arabica, irrisionem significans in hoc Illyricum irrepsit adagium. maskara.

Lupus senior a canibus irridetur.

Lupus senior, et Canes.

Lupus senecta factus imbecillior
Oves praedari cum nequiret amplius,
Quicumque pagis incolebant proximis,
Suosque soliti ducere ad pastum greges
Inusitato gestiebant gaudio;
Metuque vacui ipsi otiabantur canes
Ovile circum: utque impotenti illudere
Quaedam est voluptas tristis adversario,
Id ut peragerent, in nemus se plurimi
Canum tulere, jamque pene inedia
Enectum, et aegros vix trahentem artus solo
Sub rupe scabra reperiunt: tun' scilicet
Olim tremendus hostis ille es, inquiunt,
Qui nos ovilis ab aditu ut te longius
Cura arceremus vigili, tot traducere
Noctes ad imbrem perpulisti, et frigora?
Aures acutis vellit interim hic dentibus,
Petulans in humeros alter insilit, in os
Summa micturit ille contumelia.
Impune faciunt cuncta, namque abest vigor.
Tunc ille: oportet haec feram, cum me gravis
Senecta vestri fecerit ludibrium.
Haec impotentes fabula admonet senes,
Praesertim in alios qui fuere injurii,
Duras et ipsi ut aequius tolerent vices,
Irrisuique caeterorum se parent.

Kgnighe Trechje

Prizica I.

Pr. Star Vuk, pasja maskara.

Vuk star, i Psi.

Er staros ucini jur Vuku oslabiti,

I mochjan vechje nj on Ovze pljeniti,

Ratajâ svesctoje po selim bliſcnime,

Vode ovze ki svoje livadam travnime,

S' uſroka togase mnogo radovahu. 5

Psi isti, er osctase vechje ne strascjahu,

Uſ obor bestuſcni veselose igraju:

I kako, kad tuſcni protivni kje ù vaju

Njeka rugatmuse nasladje nemilla,

Psetâ ù lugh tisnuse, da tô tvorj silla. 10

Pod krovomga hridi skoncjana s' nejesce

Nahode, mlohav ghdi jedvase poteſce

Neprjategl totsi ti on strascni, velemu,

Koga ſa darſcjati od nas na dagljemu,

Tolikrat bdismo mi, i kieh usili ti 15

Na daſcdu, i ſimi ſlih nochi ogristi?

Meghju tô osctrima uho ovi skubemu

Nemillo ſubima, na plechi on skacemu,

Beſocnoga i jasce, drughi ſa necjasnos

Vodu pusctavasce ù rillomu, i ù nos. 20

Slobodno cine sva, er nesta jakosti,

Tad on: tarpjetmi ova trjebje zjech starosti,

Od ruga mene kâ ucini vam sada.

Priciza ova neka slabim starzim nauk dà,

Kise inim rugasce, da i oni tarpe sad, 25

Sctagod ſaimasce druſim mladi njekad.

Pripovjestj Trechie kgnighe

Pripovvjeſ I.

Stâr, Vuk, pasja Maſkara.

Starj Vuk, i Psi.

Mlohavvom morren slabbosti

Vuk kasge bigliegh starroſti,

Stuppaj-je gnemmu cîm ljeni,

Ovze nemosge da pljeni:

U blisgnem stahu kî selu, 5

Mnoghosse tada vesselu:

Beſ straha k' Jovu poccinne

Pâſ, jesu nochne kad tminne,

Naslada budde cîm gnekka

Rugatſe slabbu do vjeka; 10

Proghiosce kucki pò Gorri,

Viddjosce Vuka, ghdje morri

Glâd; Gorom tescko jauce,

Nemochne kosti ghdje smuce:

Pâſ gnegga tusgna kad viddi 15

Savjat gorko kod Hridi,

Tinosi, Vuce, gnekada

Rasdaerpi Gorom kî Staddâ?

Dasc, Simu, tughu, laccnosti

Tarpjesmo s' tebbe sa dosti, 20

Trjeba bi nammi vechie-krat

Ovcize s' tebbe kad cjuvat

Uscimu daerpi cîm jaccè

Na Plechi drughi gnêm skace.

Svakkumu bolleſ uſrocci, 25

Misgiaga drughi sred occi.

Psi gnemmu cinnu ruscnosti,

Er nejma tusgjan kreppoſti:

On gnimmi tada govvorri;

Cîm menne starroſ umorri 30

Nevoglia menni jest tughe

Taerpjetti prikor, i rughe

"Cjovjeku vajmeh starromu,

Rugase kada druggomu

Tichie sveghiera taerpjetti 35

Rugh, prikor, sgjalloſ na svjeti.“

II.

Illyr. Potohoci ſcjabba noghu, i recce: podkuj i menne.

Rana elato pede dixit: mihi quoque ferreas soleas inducito.

Rana, et Veterinarius.

Rupto jacentis corpore infortunium
Ranae, aemulari stulta dum tentat bovem,
Sciri a puellis vel quadrimis arbitror.
Pretium sit operae nosse, quis fuerit meae
Nil sanioris exitus. Soleas equi
Quidam pedibus ut ferreas inducere
Coepit, palustri rana prosiliens lacu
Terram petivit; utque vidit, quam bene
Equo illud operae praestitisset artifex,
Raucis ab illo flagitabat vocibus,
Ut calcearet se quoque, et imitans equum
Fabro offerebat jam pedem, pulchre et sibi
Id convenire, quadrupes cum sit, rata.
Huic tantum ut ille vidit arrogantiae
Inesse, ut humilis se paludis incolam
Fero sit ausa comparare principi,
Calce ictam aquosas in paludes propulit.
Mediocritatis quisquis oblitus suae
Audet potentes aemulari, desipit.

Priciza II.

Pr. Potohoci ſcjaba nogu, i rece,

podkuj i mene.

ſcjaba, i Podkovalaz.

Nesrechju ſcjabe, kâ s' volomse natjeza

Raspuknute, mnim da ſnaju i mala djeza.

Sad drughe pripovjes, kâ niscta pameti

Negh ova boglje jes, kratku richju iſrjeti,

Podkuja kogna cim njeko, iſ kalovita 5

Blata plovom naghlim ſcjaba kraj dohita.

Tù ona videchi, kao ljepo opravi

Tô kognu, i htechi na noghe da stavi

Podkove i sebi, stadega muklima,

Svescto vech mochna bj, moliti glasima, 10

Kogna i kô vidjasce prj cinit, i ona

Jur noghu uſdiſasce odvisce smiona,

Zjenech, da i gnoj tô, cetvernoga er jes,

Prisoise isto, i imat taj ures.

Kad taku on u gnoj ponosnos spoſnaje, 15

Da sebe, blato koj priprosto kuchjaje,

Slicit svjeri smje varhu svih pogladnoj,

Nogom udarie, tisnu ù vodni i dom svoj.

Rodjen bichja ù sridgnem, tkose inadi s' gljudim

Moguchiem, da ù gnem neima svisti, ja mnim.

Pripov. II.

Potohoci Sgjabba Noghu, i recce:

sad kuj i menne.

Sgjabba, i kirigja.

Djezâ, zjenim, od dva Ljettâ

Sgjabbe snadu da Nesrechiu,

Vola putem kad suſreta,

Ter ohollaâſt sacce vechiu;

Nadimgljesse sasvijem luda, 5

Dôk s' gorkoga zaerhne truda;

I moiojse Sgjabbi sgoddi

Stvâar prilicna: Potkovvatti

Jedan kogna cîm dohoddi

Sgjabbu budde tuj gleddatti: 10

Saciuddise kadje ciuje

Ghdjega molli dae podkuje.

S' gne slobodde ghgnevnoſ kuſcia

Da sljediti kogna smije:

Ludi govvor gne ne sluscia 15

Nêghse rugha s' gnom, i smije;

Sadje rusgi, sadje tjerra,

[...] s' Noghom dno jezzera.

"Svoje kogod jest srednosti

Saboravvjen vêch na svîti, 20

Tichie s' take svê ludosti

Svegh prikorren sasvijem bitti;

Nechie immatti Mira ikada

Svegh sgjallosti, tughe, i jaddâ.“

III.

Illyr. Kuchja na glasu, a macka ghladna.

Domus dives fama, at in ea et felis esurit.

Rusticus, et Felis.

Agricola in amplis cum videret aedibus
Commolientem muribus dolos Catum,
Unumque saevis jam praedantem dentibus,
Sic increpabat. Animal o te pessimum,
Suetum rapinis, caedibusque vivere!
Quid bile pectus aestuat tanta tibi,
Mures ut avidus insequaris helluo?
Non sat, quae herilis affatim dantur tibi
Mensae esculenta? Non beatum te satis
Opibus abundans, quam incolis, facit domus?
Ad dicta Feles nil moveri; at talibus,
Ut murem adedit, rusticum refellere.
Vocas quod animal indolis me pessimae,
In damna natum, muribusque injurium,
Calumniaris sic loquendo; ad talia
Vis namque quaedam me fatalis incitat:
Domus sed haecce, rere quam largum mihi
Sufficere victum, praeter unam nominis
Celebritatem, nil habet; nam omnes fame
Urgemur intus sic rabida, ut alvum ni ego
Quandoque vacuam muribus referciam,
In divite domo centies peream in diem.
Famae fefellit saepe rumor plurimos.

Priciza III.

Pr. Kuchja na ghlasu, a macka ghladna.

Macak, i Segljanin.

Ù Dvorim veglima kad segljan vidje da

ſla od Macka miscima motrise ſasjeda,

I jur gnih jednoga nemillim ſubima

Da hita, osctorga kara ovim rjecima.

O tebe nada svim ſcivinam najhughje, 5

Obicne udit druſim, i popadat tughje,

Ù sarzu ſascto gniv tvomuje tolik ti,

Da miscim proſcdargliv sveghse hoch gostiti?

Nijt' dosta, s' tarpeſe sctot' Gospar daje tvoj?

Tko srechnij tebese mosce rit, obilnoj 10

Ki tako ù kuchi boravisc ne smeta

Rjecise on ghegovoj, miscja i ù tarbuh spreta.

Paka velj gnemu: scto mene ſovesc ti,

Najgoru svjer, i mû chjud hochjesc huliti,

O' scteti er miscjâ ja radim, i krivsam gnim, 15

Nepravome tvoja potvora rjec ù tim.

Ere njeka na tô silomse udesna

Potice, al pak scto mniscme ovdi objesna,

I damie ù jescjam obilnos, budti ſnat,

Kuchja ova da ima sam imena ghlas bogat .20

Pokli svih ghlad ù gnoj tac morj ſcestoki,

Da kad ù tarbuh moj misc nebj uljeſo ki,

Od ghlada doisto ja stokratbi umro na dan.

Cestose dogaghja, ghlas da vara iſpraſan.

Pripov. III.

Kuchia na glaſu, a Macka gladna.

Seglianin, i Macka.

Kad Seglianin Macku ugleda,

Ghdjeno svjetli jesu Dvori

Tusgnijem Mîscim ghdje sasjeda,

Gnoj govvorri.

O prihuda Svjeri od visce, 5

S' grabscjâm sgivjet kômje millo,

Sctò progonnisc svak-ciaſ Misce

Jaoh nemillo?

Nieti dosti, sctoti ostaje

Gosparevoj na Taerpessi 10

Cîm cestittoſ slavvna tvâje

Srechni udessi?

Nieti dosti pribivati

Toj obbilnoj u Polacci?

Govvor budde kî sluſciatti 15

Macka tlacci:

Sctò Seglianin gnoj bessjeddi

Nesmetaje nitti morri,

Nêgh jestitti Miscia sljedi,

Pak govorri: 20

Menne hude sctò Naravi

Ti Nasivaſc Svjer sadara,

Miscjm tusgnijem porraſ pravi,

Jest privara;

Govvor saisto jest himbenni, 25

Njesam kriva silla ghdje,

To da krivo cinniſc menni

Raslogh nie.

Himben prikor vêch dovaersci,

I nemisli ludo sada: 30

Imme slavvno kuchja uſdaersgi,

Mreſe od Glâda.

Zaerknulabjh vechi-krati,

Da nie Miscjâ zijech laccnosti:

Tesckoje vajmeh pribivati 35

S' lakomosti:

"Sctò Cjovjeku jest vidjetti

Vechie-krati Slavva nie,

Pritvorritti Stvâr na Svîti

Lasg ummje. 40

IV.

Illyr. Scednabihte priko vodde priveo.

Te sitibundum sicco ore per aquam traducerem.

Nundinatores duo.

Facile opprimetur nimia simplicitas dolis.
Quicumque primi ad nundinas cum mercibus
Veniunt, easdem carius quam caeteri,
Qui tardiores appulere, distrahunt.
Duo ergo ad illas dum feruntur mercibus
Eisdem onusti se viae ad divortia
Junxere; ad unam cumque metam tenderet
Uterque, pariter ambulabant, invicem
Confabulantes: sed praeire mercium
Quod causa avebat alteri, ne copia
Sint viliores, cogitabat callidus,
Siquam inveniret, qua retardet eum, viam.
Haec dum revolvit, de siti hic rabida queri,
Et inquieta ferre circum lumina,
Aquae si alicubi forte venam cerneret.
Dum provehuntur, ecce in imis vallibus
Lenis fluebat ponte subter ligneo
Rivulus: hic inhians avolavit ocyus,
Sitim misellus igneam ut restingueret.
Post hunc at alter clamitat: quaeso, cave
Bibas ab illo fonte, ni vitae piget.
Prope heic geruntur bella: quis scit, hostium
Haec ne veneno quis fluenta infecerit?
Adhuc fer ergo paululum: en jam villula
In colle se aperit: scande, te dulci mero
Refrigerabit hospes; hinc ad nundinas
Venies alacrior. Ille dictis talibus
Persuasus ore praeterivit arido,
Jugumque montis asperum superans bibit
Merum in taberna, dum suas hic interim,
Nam solus, merces distrahebat plurimi.

Priciza IV.

Pr. ſcednabihte preko vode priveo.

Targovza dva.

Lasno ludorie dajuse varat ſlim.

Na Pazar ki prie dohode s' targhim svîm,

S' koristi onijh vechjome prodadu

Negh oni, ki iſa gnih kasnie dopadu.

Dva, ki varstu istu targovinâ imaju, 5

Na raſkartja mistu putemse sastaju.

Dakle oni ſajedno ſdruſceni ighjahu,

Meu sobom i uredno besjede djegljahu.

Targovinâ ali zjech er htjegne ovoga

Bjesce da bi pritech druga mogo svoga, 10

Dase zjegne nebi prodale, vechih bit

Kad bude, ù sebi miscgljasce varovit,

S' kombiga ustaviti dubinom on mogo.

Ghleda i voda jel ghdje. Naprjeda idu cim,

Potocich on vidje pod mostom darvenim, 15

Ù niſkoj prodoli ghdi tece, oncjase

ſaleti niſ doli, napie prj dase,

Ter ſceghju ugasi: al drughi ſa gnime

Udiglse oghlasi rjecima s' ovime.

Molimte rad Boga, potoka nemoj ti 20

Pit vodu onoga, ako hoch ſcivjeti.

Ratje bliſu odi, vode ove (kochje ſnat?)

Neprjategl kigodi jeli mogo otrovat?

Tarpi josc ſa mal ti, na brjegu eno Sela,

Uſaghi, dachjeti karcmar vina zjela, 25

Hladna, slatka, kime onchjete napoit,

Odkle vech krepkime sarzemchjesc na targh prit.

Na rjeci on prighnut tê suhim ustim proghje,

I grechi uſ bardaste stjene ù karmu doghje,

Veselo ghdi pie, targhe a ovi, er sam jes, 30

Prodava vrjednie sve na gotov pjeneſ.

Pripov. IV.

Scednabihte priko Vode privveo.

Dva Taergovza.

"Parvicnoschie laſno smesti

Ghdi savisgna jest privara:

Kî hittrosti nejma, i Svjesti

Neuredne Misli stvara.

Svè koriſno prodda, i laſno 5

Kî k' Pazzaru baerſ dohoddi,

Negholi oni koij kaſno

Ù nesrechnoj prighiu sgoddi.

Putje ghdîno na raſtavvi

Dvoizza-ſe tuj srettosce, 10

Taergovine svakki spravvi

Prodat svescto boglie mosce:

Istijem putem kad prohoddu,

Dogovvorrje cesti bio:

Kî jest hittar, iscte sgoddu, 15

Drugha dabi privarrio:

Ovvò budde cîm miſlitti:

Sgedan jesam Drugh govvorri,

Dabi hottio vodde pitti,

Cîmga Sceghia tescko morri. 20

Svè rasgleda pomgnimv svuda

Jeda Voddè vir ghdje viddi,

I gorkoga zjechia truda

Tusgbe svoje glaâſit slîdi.

Is pod Mosta kraj doline 25

Tuj Trak vodde malo tecce,

Sa da od sceglie nepoghinne

Uputise k' gnemu prece.

Cîm to viddi Drugh himbenni

Ù Glâſ sauppi: Nemo pitti, 30

Daje sdravvo to, ne zjeni,

Sgivot nemo tvoj svaerscitti,

Blisgnom ovvom na Livaddi

Snasc, da vojske mnosctvo tuje

Ko snà kigod isnenadi 35

Da nepriategl voddu otruje.

Bûd sa mallo jsoc taerpjetti,

Baerso trudi tvî dospîchie;

Buddesc k' selu kad uſiti

Goôſt tvû sgeghiu sagasichie 40

S' slatkjem vinom: ù raddosti

Dochiesc tadà ti k' Pazzaru:

Lud vjerruje himbennosti,

I neposnà tù privaru:

Sgedan proghie tad k' Glavizzi, 45

Vaerhom kêſe reſi Selo,

Vino pijuch u Pivnizi

Smiri sceglie svê veſselo,

Cîm s' mnoghome Drugh dobiti

Taergovvine sam proddava: 50

Daje ummjo privarritti

Drugha, gnemmje raddos prava.

V.

Illyr. Medvjedje reko: roditchje kruscke.

Ursus dixit: pyra provenient.

Ursus, et Vulpes.

Per parva Vulpes cum videret hispidum
Ursum vagari, atque otioso lumine
Pyros tueri, vix adhuc cum primulis
Sese induisset arbor illa floribus,
Sic inquiebat tacita: quid malus hic latro
Hoc moliatur in loco, haud intelligo;
At velle ab istis aliquid arboribus puto:
Ultraque pergens per viam ut venit prope,
Salvere jussit, callideque interrogat.
Dic urse, quaeso (namque, ni fallor, modo
Praesagientis aliquid est vultus tibi)
Tenuem pyrorum copiam hocne praevides
Anno futuram, an uberem? Hic uberrimam
Fore pollicetur; cumque Vulpes quaereret
Causam, futuros scire qua eventus sibi
Fas esset, unam hanc mente pol! dignam sua,
Sibi ille fructus quod placeret, attulit.
O quot carenti mente sunt urso pares,
Dum quae peroptant, haec futura existimant!

Priciza V.

Pr. Medvjedje reko, roditichje kruscke.

Medvjed, i Kuna.

Videch gugnavita po poglim Medvjeda

Kuna ghdise skita, i kruscke ghdi ghleda,

Dubse taj zvjechjem cim stoparva biasce

Obuko tad parvm, ovako vegljasce:

Nevidim ovima scto snuje, i motri ovi 5

Lupesc i mjestima, sctonoli gotovi.

Od ovih da scto iscte stabarâ al mnim ja,

I naprjedse tiscte: kadse k' gnem pribliſcjâ,

Dvorno poſdravgljaga prj svega, vuhveno

A paka pitaga: rezimi pravedno, 10

Molimte, Mèdo moj, sctochjute pitati

(Ermi obraſ kaſce tvoj, da njescto gatasc ti.)

Godine ove mali Kruscjak', al velik rod

Rezi, bit imali? Dachje biti prirod,

Medvjed obechja gnoj, i cimga pak pita, 15

S'koga rece dajoj, tô uſroka dohita,

Dà rjeci samo ove, pameti tej ghgnile

Dostojne gnegove, kruscke ermusu mile.

Moremo mnoghe mi Medvjedu ovem slicit,

Snjevase koijemi, scto ſcjude, dachje bit.20

Pripov. V.

Medvjedje reko: Rodditchje kruſcke.

Medvjed, i Kuna.

Kuna gledda

Cîm Medvjedda

Po Livaddâm ghdiese skita,

Ter ù zvjetu kruſcke passi,

Cîm prolassi, 5

Zjeni od stabbaâr da sctò pita

Sctò ovvi hudi

Lupesc sgiudi?

Sama s' sobbom tad govvorri:

Gnescto misli, motri gnescto, 10

Ovdi cesto

Sctò dohoddi, dalek Gorri?

Ù toj sgoddi

Cîm prohoddi

Blizu gnegga tad posdravvi; 15

Snatmi, recce, jest posgiudda

Sctosi ovuda

Kasgi, mollim uſrok pravi.

(Ako menne

Zijech himbenne 20

Sumgne kakve Svjes nevarra,

Ù tvom Lizu jest vidjetti,

Rasummjetti

Scto neumijem ja sadara.)

Sctò mniſc kôchie 25

Ovvò vochie

Ljetti ovvijem jur rodditti?

Medvjed stavno gnoj obbechia,

Ploddna srechia

Dachie sasvijem krusckaâm bitti. 30

Pita od tegga

Raslogh svega

Kuna, i kako mosge snatti

Imma sctose dogodditti

Jur na Svjti 35

Budde on raslogh tad kaſati:

Ovvò vochje

Rodit hochie

Erje ugodno tako menni,

Medvjed ovvò tad govorri: 40

Kunu umorri

Raslogh tako lud, himbenni.

"Na ovvêm Svjeti

S' svôm pameti

Medvjedusu slicni Gliudi, 45

Dachie bitti kada sudu

Sctò oni sgjudu,

Mislim, scegliom, Djellom ludi.“

VI.

Illyr. Popaerscioje, nu nje poletio.

Trepidavit alis, at non avolavit.

Struthio, et Aquila.

Ea ne mineris, quae exequi minime queas.
Regi creando comitia cum haberent aves,
Aquilamque longe caeteris cognoscerent
Praestantiorem, judicabant regio
Honore dignam; cumque Struthio pergravi
Id ferret animo, turbulentos coeperat
Motus in avibus concitare, praedicans
Se principatu digniorem, corporis
Quem vasta moles anteferret omnibus.
Hoc litis illae sic secandum existimant,
Ut qui volatu praestitisset alteri,
Regnum occuparet. Conditio posita placet
Utrique volucrum. Certioris spei Aquilam
Implebat alae nota jam pernicitas.
Struthio per auras ante qui nunquam leves
Cursum tenuerat, se tamen certamini
Temere offerebat. Evolandi ut interim
Signum dabatur, illa ritu fulminis
Perrumpit auras, seque condit nubibus.
Magno sed alter concitatus impetu
Artus ab imo tollere nequibat solo,
Trepidante frustra penna: avibus irrisui
Is tunc habetur; Aquila sed regnum capit.

Priciza VI.

Pr. Poparscjoje, nu nie poletio.

Pstrost, i Oro.

Hvastagne varſi tja ghdi nemosc doprjet ti.

ſa ucinit kraglja gre narod letuscti.

Jursu ù sboru, i videch, daje Oro varhu svih

Ptizâ plemenit vech, i u svem pritjeceih,

Dostojnaga sudi svak tê cjast, i mnide 5

Al Pstrostu po chjudi er tâ stvar ne ide,

Meju gnim sta cinit nabune, i vegljasce,

Kragljemga ſa ucinit da on bogli biasce,

Vechj er svih uſrastom. Vladatse one ovako

Natjezagnu ù tom sve misle jednako, 10

Da ki bude pritech drugoga ù ljetenju,

Kraljestvo bude stech pravu po sudjenju.

Ptizami obima ugodan urok bj.

Orla, ki krilima vjesctje svoim sebi,

Dobro goi ufagne. Pstrost, ki nighda prie. 15

Sebe na letagne visoko ne[...]nie,

Na tô jur stavglja se arvagne beſ svjesti.

Jur bigljegh davasc, dase dighnu s' mjesti.

Oro raſkrilise, i ù cjas, kaono trjes,

Naghlo ſaletise, i dopne do nebes. 20

Drughi satli cime dighnutse nastoi

S' madom mnoghime, mjestu ù istom stoi,

ſaman treptech krilim: velik rugh tvorisce

Tada sve ptize gnim, a Orla okrunisce.

Pripov. VI.

Popaerscioje, nu nie polettio.

Struz, i Orro.

"Sctò tvoja vlaâſt nechie, samani ne prjeti.

Dostojan kê srechie kad niesi na svjeti.“

Ptizzese skuppisce sa kraglia cinnitti,

Orluſe spravvisce tu krunnu stavvitti.

Po Ptizzaâm cinnio Struz mnoghe jest bune 5

Cîm sebbe zjenio dostojna te krunne.

Svû budde Priliku Gosposku hvaliti

Podobban Scibikku Kraglievſku noſsitti.

Taki inad dospjetti svè Ptizze tad sude,

Baerſcije ko letti, da kragljm ti budde. 10

To Ptizzaâm dragoje Mir Orla jest vechi

Cîm hittar uffoje kragliestvo to stechi.

Kî nie lettio vissinom i kada

K' inadu jest htjo pristupit Struz tada.

Cîm daſe Slamegne sceglnijem Ptizzâmi 15

Da sljedi lettjegne, baerſ Orrò k' Svjesdâmi

Polettje vissoko, kô strjela cîm letti

Gliudskoga vêch okko nemosge vidjetti.

Struz Orla da stighne vissinom lud sgiudi,

S' Semgljese nedighne sctò vechie tad trudi 20

Cîm krilâ sterraſce, nemiran vechma jeſ

Na Semgliu paddasce, prokligne svoj udeſ.

Ù Skuppu sve Ptizze kê rughe ne cinne

Ghdje padda nicize niſ Hridi, niſ Stîne

Kad Orrò s' nebbeſa dolettje kô strîla, 25

Kragljevſka svâ veſâ Ptizzaje krunila.

VII.

Illyr. Njedne ſime nje Vuk iſio.

Nullam hyemem Lupus voravit.

Lupus in hyemem saeviens.

Cum crederetur esse hyems in exitu,
Placidoque veri jam locum concedere,
Saevire rursus coepit acri frigore,
Late rigenti cuncta constringens gelu.
Armenta, grexque ne perirent laniger,
Stabant in tepidis abditi praesepibus.
Lupus ubi muta cuncta solitudine
Horrere sensit, irritamque spem sibi
Praedae esse, diris devovebat omnibus
Hyemem, et scelesta stulte in algentes notos
Verba elocutus, destruendae concipit
Consilium hyemis, et virium ratus sibi
Sat esse, ut hostem vinceret, rabie furens
Duris acutum dentibus frangit gelu,
Avideque mandit imminutum, cogitans
Hoc si abstulisset, desiturum protinus
Brumae rigorem, quo vetari, ut herbida
Oves adirent pabula, animadverterat.
Prius sed ipse provocati frigoris
Vi liquit animam, quam posuit hyemis rigor.
Natura quidquid destinat mortalibus,
Quamvis dilatum tempore adveniet suo.

Priciza VII.

Pr. Njedne ſime nie Vuk iſio.

Vuk gljuto raſluchjen suproch ſimi.

Kadase zjegnasce ſima na dospitju,

Mjesto i da davasce tihomu prolitju,

Tad poce prigljuto opeta bjesniti,

Svuse i ſemglju kruto mraſ vidje prikriti.

Da neodnese ſima stada veglja, i mala, 5

Toplim ù oborima skrovena su stala.

Kadase Vuk stavi, samochi da ù mukloj

Svaka stvar boravi prostranoj ſtrani ù toj,

Pljenamu nj ufati, studene lud uſe

Vjetre proklignati, s' koih sva marſnuse. 10

Pak smaknut kroſ svû moch bjes ſime odluci,

I mnechjoj varha doch na tle glavu skuci,

Ter bjesan osctrima led tvardi slamati

Jur poce ſubima, i smarvjen hrustati

Mislech, da kadaga starti sasvim bude, 15

Dospjechje jednaga sila ſime hude,

Kâ vidi uſrok da jes, s' kogase strasce

Pastjeri van stada iſvodit na pasce.

Al prie duh pusti na mraſnoj livadi,

Negh ſima odpusti, s' kojom se ſavadi. 20

Sctogodje sughjeno da ima umarlim doch,

ſasve dae udigljeno, dochje al hoch, al nehoch.

Pripov. VII.

Niedne Sime nie Vuk iſio.

Vuk saerdit protiva Simi.

Svaerha Sime cîmſe zjeni,

Da Proljetchie Simu odmjeni,

Isnenadi

Simni Hladi

Bjeſ opeta svû rasgljutu, 5

Svà pod leddom bî Livadda

K' Toru bjesgiu tusgna staddâ

Cîm studdeni Mrâſ ochjutu.

Muk, Samochiu Vuk kuscioje,

Pljena uffagne gubbioje: 10

Proklignatti

Vechie-krati

Vjettar budde sillovvitti.

Svaerſcit Simu Miso sacce,

I spravgliase svak-ciaſ jacce 15

Hudu Studden ukrottitti.

Zjenech immat dosta sille

Radi bjesti svê nemille,

S' huda i jeda

Kiddat ledda 20

Pocce tvaerdijem tad Subimâ

Scvachie joscter i smaervjena,

Mislech s' tesijem da studdenna

Vêch dospiechie sasvijem Sima

Mrâſ Ovcizi hud sctò brani, 25

Dachie k' ploddnoj pochi hrani,

Opet sudi

Vuk tad ludi.

Dachie baerso liſ selenni

Rastjet; nuſse varra, er prie 30

Nêghli Simni Mrâſ dospije

Zaerhne vajmeh zijech studdeni.

"Sctò pomgniva narav vîku

Odredila jest Cjovîku,

Stavno toje 35

Vrjeme ù svoje

Travu, zvjechie Semglia ploddi

Budde joscte da doznije,

Stavnijem redom stvari nie

Kâſe ù vrjeme svê neſgoddi.“

VIII.

Illyr. ſloje upuchjen svaki poso,

opravitegl ghdjeje Oso.

Omne negotium ab Asino gestum

improsperos successus habet.

Asinus ad Lupos legatus.

Oves ut aevum degerent tranquillius,
Legationem destinabant ad Lupos
Mittere, ut amico convenirent foedere;
Asinumque placida sentientes indole
Id oneris detulere, amplissimam
Negotiandi largientes copiam.
Simul hos adivit, quo veniret nomine
Exposuit; utque viriliter ovium sibi
Causa acta, senior sic lupus coepit loqui:
Nautra paleas ut tibi in cibum dedit,
Sic vesci ovilla carne nos voluit: ea
Utrisque lex est dicta: si volunt tamen
Quae te oratorem mittunt ad nostrum genus,
Venire ad aequa pacta non gravabimur,
Parcetur ovibus; unaquaeque at singulos
Nobis in annos mater unum e foetibus
Donabit. Ille existimans id perleve
Damnum, libenter ivit in sententiam,
Pollicitus ovium nomine id donarium.
Redux ad illas cum referret, qua sibi
Pax lege facta, puchra pax mehercule!
Tunc una dixit, qua nec ipsum plus queat
Nocere bellum: non, stolide, nostrum hac genus
Eradicandum pactione intelligis?
Quo gessit ovium res Asellus exitu,
Mandes si inepto, res geret eodem hic tuas.

Priciza VIII.

Pr. ſloje upuchjen svaki poso,

opravitegl ghdie Oso.

Oso poklisar ù vukova.

ſcelech Ovze imati ſcivot miran visce

Ù vukov poslati poklisarstvo htisce,

Dase mir meu gnima sklopi, i er vidihu

Narav nadasvima ù Tovaru tihu,

One taj na gnega vas poso spusctaju, 5

I oblas ſa tega podpunumu daju.

Pristupi potom k' gnim onim cini ſnati,

S' imenom Ovze kim htjescega poslati.

Uſ scto on hrabreno ſa gnih tù govori,

Vuk takmeno star gnemu odgovori. 10

Kao narav tebi htje slamu ſa hranu dat,

Tako meni Ovcije meso hotje podat.

ſakon objem ti jes stavgljen, nu ako tû stvar

Hochje onê, od kjehs' k' nam poslan poklisar,

Na uvjete spravnismo pravve doch svakako. 15

Ovzami mibismo prostili, svaka ako

Od porod jednoga na godiscte mati

Ù poklon zighloga budenam davati.

On mnech, mala daje scteta tô, beſ zkniti

Na ime obechjaje Ovazâ daraz ti. 20

Kad poslj gnim kaſa, mir sklopjen bj kako

Ljep mir, ki od poraſa (jedna rece ovako)

Vechjegae, nego boj: nevidisc, da uvjet ti

Vas tragh, ludjace moj, nasc-chje iſkorjeniti?

Ovazâ svarhom kom opravi posle Oso, 25

Budalachje s' istom svarscit i tvoj poso.

Pripov. VIII.

Sloje upuchjen svakki poso,

opravitegl ghdieje Oso.

Tovar ù Vukovâ Pokliſar.

Ovze moghu da mirno sgiviti,

I travizze slobbodno pastitti,

Poslat mislu k' Vuzîm Pokliſara

Mir da utvaerdi, blagoga Tovarra

Gnegga zjenu dostojna te cjaâſti, 5

Svakke gnemmu davajuch oblaâſti

K' Vuzîm kadà Poklisar dohoddi

Imme slavno toj odkriva ù sgoddi.

I cîm vaerlo tesijem poslom vlada,

Vuk naistarij progovvorri tada. 10

Slammu tebbi po naravnom cesti

Ovcije meso nammi dano jesti;

Od Naſ ako hochie Mir Ovcize

Sa slobbodno pastitti Travizze,

Dobrovoglno gnimmi prostichiemo, 15

Uvjet jedan od gnjh sad isctemo:

Od gnjh svakka na Godiſcte Matti

Da nâm budde Jagancichia datti:

Dar obbechia tad ludo Magarre,

Neprividdech kakveſu privare 20

Kadſe vrâti, kad sve pripovvje,

Ovze gleddat vêch Tovar nesmije,

Jedna recce, sctochie Mir ovaki?

Ratt boglieje, bogli Poraſ svakki:

Kôsi mogho lud, Tovarre, bitti 25

Sa skott Ovcij sasvijem korripiti?

"Sctose Tovar tad podnjo ludo,

Snajuch koje nie saisto cjuddo.

Ako spusctaſc posle, cjaâſ i Bitchie

Ludu kadgod, jednako slidîchje.“ 30

IX.

Illyr. Kad ſovu Tovara na pir, illi trjebuje vodde, illi daerva.

Cum ad nuptias vocant Asinum,

vel aqua, vel ligna desiderantur.

Asinus invitatus ad nuptias.

Miserandae Asellus sortis in vernantibus
Pascebat agris, cum puer anhelo volans
Cursu, domi, inquit, cras adornat nuptias
Herus, ad easque te vocari praecipit.
Sibi haec Asellus serio dici ratus
Se cogitabat vocis ob praestantiam
Juberi adesse, redderentur ut suis
Solemniores cantilenis nuptiae.
Haec ille secum: verum herus qui dispare
Cura tenetur, quique Aselli in pluribus
Opera indigebat, jussit in lucum ocyus
Ambos abire, ligna ut hic succideret,
Dorso ille ferret. Servus it, et sarcinis
Primis Rudentem, mox secundis praegravat,
Dehinc rursus aliis noctis ad crepusculum.
Perfracta nimiis membra jam laboribus
Cadunt Asello, luce sed dum crastina
Sibi fore melius cogitat, prae gaudio
Exultat: at cum postero nullas die
Domi intellexit apparari nuptias;
Quin in vehendis per diem solidum sibi
Aquis labores exanthlari maximos,
Talesne, dixit, omnium miserrimo
Mihi advenerunt nuptiae? Sicne has meus,
Cum fonte, lignisque indiget, celebrat herus?
Viro a potente cum quis inferior gradu,
Qua non solebat, colitur observantia,
Hic exigi operam sentiet ab illo suam.

Priciza IX.

Pr. Kad ſovu Tovara na pir, ili trebuje

darvâ, ili vode.

Tovar ſvan na pir.

Oso bjedne srechje posechi sred luga,

ſapiehan dolechje Gosparev k' gnem sluga,

Pakamu besjedi: sjutrachje Gospar dat

Goſbu, i on navedi da i tebe budem ſvat.

Oso tâ nesbigl mnech gnemu da vegljasce, 5

Iſvorna ghlasa zjech daje ſvât zjegnasce,

Ù mjestu nekase s' gnegnovim pjesnami

Pirne slave oghlase, s' vechiem hvalami.

Tako on; al sva ina Gospar ki miscgljasce,

I kom tâ ſcivina tada trjebovasce 10

Stvari ne ù jednoj, Sluſi ſapovjeda,

Da darva ù gaj svoj ide sjech ureda,

I udigl da gnima Magarza naparti.

Tô cini, i tesckima bremenimga parti

Dvasc i trisc, a paka do markle nochi sve. 15

Od trava opaka Oso strenje jurve,

Udamu i padaju; al kad stane mislit,

Da dobra cekaju sjutraga, i ù cemchje bit,

Vesel-je misli ù toj. Nu kad vidi ocito,

Sjutra ù Gosparevoj da kuchi nie tô 20

Ni pir dase spravglja, negh trud damu nemil

S' vodese ponavglja, kû nosi ſa dan zil,

Tâlimi rece, vaj! ſcivini nesrechnoj

Goſba pripje, i na taj nacin Gospodar moj,

Kad vodeepotrebit, al darvâ, piruje 25

Moſc slobodno ovo rit, kad ki mogûch sctuje

Od vechje drugoga niſcega od sebe,

Da on ima od nekoga sctogodi potrebe.

Pripov. IX.

Kad sovvu Tovarra na Pir, illi triebuje

Vodde, illi Daervâ.

Tovar svan na Pir.

Livaddom Tovar pastitti

Cîm budde laccnoſ da sitti,

K' gnêm Momak baerſo taerciaſce

Gosparev na Pir i svaſce,

Reccemu hodi k' Obborru 5

Ostavvi travnu tu Gorru,

Sutraſe Gospar naſc sgenni,

Sapovjed doje sad menni,

Da slatkom cestit ù Miru

Gneggovvu buddesc na Piru. 10

Zjeni da to jest istina

Nesvjesna, luda sgivina,

Gosparev ti Pir ceſtiti

Revagnem dachie slavvitti.

Ovvò cîm ludo Miscliaſce 15

Gosparga baerso dosvaſce

Ter recce poghi Tovarre

Pospjescno k' Gorri sadare,

Nossichiesc daervâ na Plechi

Kâ budde Momak uſjechi. 20

Tusgnaga Momak paertjo,

I kosti sctapom pribbjo.

Slommjenna gnemmu tad udâ

Gorkoga vajmeh rad truda.

Lud zjeni, sutra sadosti 25

Dachjemu bitti raddosti.

Nu kada sutra neviddi

Sgiudjeni ti Pir da slîdi

Nêgh da gnêm uddeſ odlucci

S' trudomſe vaſdan da mucci. 30

Sctomiſe tusgnu dogoddi,

Neſrechnoj, recce, po sgoddi;

Himbenno Gospar piruje,

Er daervâ, vodde trjebbuje

"Kadate Moghuc kî bludi, 35

Od tebbe tusgna sctò sgiudi:

Sveghmuſu kakve potrebbe

Pospiescian iscte kad tebbe.“

X.

Illyr. Scto macka kotj, sve misce lovj.

Quidquid felis parturit, mures capit.

Felis, et Mus.

Apud se habere nobiles, ut plurimum,
Solent catellos delicatos foeminae:
In fele at una, qui nivem pilo praeit,
Suos amores cum puella poneret,
Dapibus opiparis nutriebat, sedula
Cura adlaborans, ne videret uspiam,
Quos illa abhorret, murium immundum genus,
Alvumque faedis conspurcaret ne cibis.
Quinos per annos id puella caverat,
Pretium sed operae sit referre caetera.
Haec ut natalem laetius ageret suum,
Vocare amicas voluit ad coenam duas.
Dum lauta mensis apponuntur fercula,
Et diligentis opera laudatur coqui,
Escarum odore mus allectus e via
Per scalas tacito sese in triclinium gradu
Tulit: hera feli porrigebat interim
Nunc has, modo illas divite e mensa dapes.
Edebat ille; at muris ut primum fuit
Objecta facies, nil alios curans cibos
Insano in illum provolavit impetu
Condens capacis albi in obscuro specu.
Mores parentum sortiuntur filii,
Et quisque naturae sequitur habitum suae.

Priciza X.

Pr. Scto macka koti, sve misce lovj.

Macka i Misc.

Obicjaj njeghda bj Gospojâ bogati'

Raſbludne pri sebi kucichje darſcjati

Al njeka ù macku, kâ snjega bjegljaje,

Dikliza gljubav svû er stavit htjelaje,

Obilno s' raskoscnim jeſcjamje hragnasce 5

Alstvarim nada svim ovo pak pomgnjasce,

Da misce kê smislit pogane nemore,

Nebude ghdi vidit, al iſjest (sctoe gore)

Ghadno sctogod: ſa pet godinju sacjuva,

Alie meni iſrejt ostala trjebi sva. 10

Dan svoj ſa radmie rodni ona svetkovat,

Prjateglize dvi htje na objed k' sebi ſvat.

Na tarpeſu cime jescese stavgljaju,

Kuhacju i ſa time hvalese davaju,

Jedan misc evo nut! S' putase tù mûce 15

Od vogna priteghnut uſ listve dovuce.

Jescju ona uſ to svoj sad jednu davasce

Macki, sad drughejoj kigod dil cignasce.

Ije ona, al misc gnoj vidjet kadse dade,

Nebavech ò inoj jesci se vech tade, 20

ſagnim ù isti cjas naghlose ſalechje.

Tarbuha i ù propas tmastuga jur mechje.

Cin, kie ù ozima, bude i ù djezi jednak,

I chjudi tê, kû ima, prighnuchje sljedi svak.

Pripov. X.

Sctò Macka kottj, sve Misce lovvj.

Macka, i Miſc.

Svakka obbicciaj Plemkigniza

Imma Psichie jur daersgjatti:

Macku bjelu Dievojciza

Blaſni, gladdi cesto-krati

Obbilnoje svak-ciaſ hrani 5

Gnoj lovvitti Miſce brani.

Petje Ljetâ gnu cjuvala

Od poganna tegga Djlla

Dajoj nebi smrad i Halla

Cistu utrobbu sagnuſila. 10

Na veccerru Dikla sjedde

Na dan Roddni s' dvje susjedde.

Pichje obbilno toj ù sgoddi,

Kuhaccjaſe cesto hvali:

Slatki na vogn Misc dohoddi, 15

I krjesse tajno u Scalli

Gnegga Macka cîm ugledda,

Sgrabbilaga punna jeda.

Keioj dava Dikla jesce

Dobrovoglno Macka tlacci 20

Daerpi Miscia, davi, i plesce

Protiv gnemmu jadioj jacci,

Kidda grise, mirna nie,

Dôk-ga sasvijem ne isije.

"Oza sljedi Sin na Svjeti 25

I gneggovve jest Naravvi;

Djellom, Mislim, i pameti

Cesto usdaersgi bigliegh pravi:

Saluduse mucci, i trudi

Protivitſe svoioj chjudi.“ 30

XI.

Illyr. Kako rillo, tako i dillo.

Qualis ore, talis opere.

Mustela alpina, et Sus.

Alpina proprio quae vocatur nomine
Mustela, amictam pelle quam percandida
Natura voluit, quamque sic coenum inquiunt
Horrere, pluviis ut diebus e suo
Cavo recuset, ne se turpet, egredi,
Cum forte primum grunnientis horrida
Suis videret rostra, quasque corpore
Setas in atro subrigebat hispidus,
Offensa formae faeditate nausea
Se permolesta sentiebat affici.
Sus excavabat interim rostro solum,
Radicibusque cum replesset erutis
Ventrem, lutosa forte quam reperit ibi
Prolutus unda, coepit in eodem luto,
Sua ut beatus sorte, circumvolvier.
Mustela factum turpe dum considerat,
Dixisse fertur: qualis huic rictus, sua
Et facta talem luculenter exhibent.
Plerumque quaedam corporis deformitas
Solet esse morum juncta turpitudini.

Priciza XI.

Pr. Kako rilo, tako i dilo.

Lasiza alpinska, i Prasaz.

Kâse Alpinska ſove Lasiza, i svôme

Pribjelom snjegove nadhodi dlakome,

Kâ kad daſcdi ù svomu (tacse strasci kala)

Stoi skrovna domu, das' nebi iſmegljala,

Parvi put po srechi ghadno rilo svigne 5

Neciste videchi ghdje hrocit pocigne,

I koceti osctre tê paſech ù zarnomu

Tjelu kêjoj lete redu ù neſgrovnomu,

Na taku ſgadise ghardochju, i prikor,

I jurjoj cinise dach' dat zrjeva, na dvor. 10

Ù toliko Prase ſemglju rilom dube

I buduch ſcilâse naijo, kê kube,

Kû nghje ſgodno tù on poce lokati

Vodu kalovitu, pakse u gnoj vagljati,

Mnechi se blajcen kô bargljogu ù temu. 15

Djelo ona kad tako gadno vidje ù gnemu,

Vele, da rece ova: kakvoe u ovem rilo,

Kaſcega takova gnegovo i dilo.

Grubochja njekase od tjela, kadgod dà,

Grubochi kojase od dusce priklada. 20

Pripov. XI.

Kako rillo, tako i Dillo.

Lasiza Alpinſka, i Prasaz.

Cîmſe dano po naravi

Svegh Lasizzi bjelom bitti;

Gne Cistochie bigliegh pravi

Ghlib maerſitti:

Ù Spilluſe tmaâſtu krje 5

Kadſe Nebbom Dasc proliva

Daioj ghnuſno Tjelo nie

Bdi pomgniva.

Kad naiprie straſcno viddi

Hrozzavoga Praza Rillo, 10

Utrobbujoj tugha vrîdi

Tad Nemillo.

Prasaz Semgliu rillom dube

Hrocce, puha bjesno tada:

Kijemſe sitti sgille kube, 15

K' Ghlibu upadda.

Kalovvittom Voddom svudda

Svê Halavvo gnuſi Tjlo,

S' obbiccjajna Kalom truda

Maerglia Rillo. 20

Cîm Lasizza tò gleddasce

Rad teggaſe niscta cjuddi

Erbo kêſe, dobro snasce

Prasaz chjudi.

"Grubbost Tjela vechie-krati

(Stannovvitta kôe spommena)

Saerzu budde slikkovvatti,

S' gnîm sdrusgena.“

XII.

Illyr. Vechjeje dana, negho kobasa.

Plus dierum est, quam tomacularum.

Homo gulosus.

Quidam e suilla carne cum farcimina
Sibi gulosus comparasset plurima,
Deliberarat singulos unum in dies
Comesse, et anno sat putabat integro
Sibi futuram talis escae copiam.
At cum nec illa rite numerasset prius,
Nec quot diebus constet anni circulus
Novisset iste truncus, urgebat dies
Propositum in omnes pertinax stulte suum.
Prandentem at olim forte cum deprenderet
Vir quidam; et illi glorians de dape sua hic
Narraret; alter, ergo nunc, inquit tibi
Bis centum in arca, nempe quot in anno dies,
Botulorum adhuc est. Curiosus helluo
Numerare coepit; sed reperta copia
Tomacularum sat minore, abdomini
Modum est deinceps ponere coactus suo,
Proque una, in omnes quam prius edebat dies,
Edit diebus octo sesquialteram.
Tali sed esca adaestuante sanguine
Ad regna furvae transiit Proserpinae.
Ventri est negandum, plura cum justo petit.

Priciza XII.

Illyr. Vechjeje dana nego kobasa.

Cjovjek proſcdarlaz.

Proſcdarlaz njeki bj, ki mnogo buduchi

Nadio sam sebi kobasa ù kuchi

Sve mesa od praceva, odredi jednieme

Svakogase dneva gostiti zjelieme,

I tako zjegnasce, svega ſa godiscta 5

Da bitmu imasce jestojska dosta tâ

Al lud nebuduchi gnih ni iſbroil prie,

Ni danâ ſnajuchi broj u godin kie,

Niscta magn nacin svoj on sljedi svaki dan.

Po ſgodi al neſnam koj dohodi k' gnem jedan,

Cim objedivasce, onmuse a jescjom tom

Svakdagnom hvagljasce, ovi gnemu potom:

Ù spremi dakle tvoj djevenizâ dvjesti

Kolik' ostaje broj josc danâ, imasc ti.

On ſnati tô ſcegljan broiti stadeih: 15

Ali broj vele magn kad nascjo bjesce gnih,

Red svoj usigljen bj stavit proſcdarlosti,

Mjescte er jedne, kombi priese svakdan gostj,

Sad jednu i po svake osam danâ ije on:

Karvse al s' jesce take raſcesce er napokon, 20

Gorj i ù gnem kad pech, meghju martvi' on stoi

Tarbuhu nedaj vech, negose pristoi.

Pripov. XII.

Vechieje danâ, negho kobaſâ.

Ciovjek Proscdor.

Mnosg kobaſâ cîm spravvitti

Budde Proscdor, gnjh sa jesti,

Dachie usgovat zjelo Litti

Zjeni obbilne take ceſti.

Jednu na dan jesti odlucci 5

Slo nù cinni sve rasbroje,

Nesna Dnevvi, sctose mucci,

Ù Godisctu kolikoje:

I s' teggase lud privarri,

I svak-ciaſ ſe gorre smeta, 10

Pripovjeda sgodde, i stvaâri

Rasbornomu, cîmga sretta.

Jest kobaſâ joscte dvjesti

Spremmi ù tvojoj, kô bessjeddisc,

Drughi recce, baetsojh jesti 15

Tichiesc, Proscdor cîm bit sljedisc.

Proscdor kada gnjh broijo

Vele magne gnjh nahoddi,

Na dan ije trechi Dijo

Daſe gnemu slo ne sgoddi. 20

Nu do mallo jaoh poslje

Kaerv uſavri, s' hude ceſti,

Sgivot tusgni svoj dospje,

K' viecnoj prighje jaoh bollesti.

"Triebaje sveghier ukrottitti 25

Svoju utrobbu, ni gnoj datti

Sctoe savisce; naudditti

Cîm to mosge ceſto-krati.“

XIII.

Illyr. Dva ovna u istomu oborru stat nemoghu.

In eadem caula duo arietes manere nequeunt.

Duo arietes, et Armentarius.

Duos arietes cum balantum plurimo
Grege quum in eadem dives Armentarius
Caula locasset, mane primo venerat
Laxare septa, stansque primo in limine
Obstrepere magno murmure exaudit locum,
Oculoque rimis applicato detegit
Duris arietes invicem se cornibus
Percutere: ad illos advolavit ocyus,
Vixque ut diremit, conquievit proelium.
Cum cras aperuit septa, pertinacius
Pugnare vidit, perlitosque sanguine.
Ansam ut cruenti tolleret certaminis,
Hinc inde tortis alligatos restibus
Divisit; eadem mansit at rivalitas.
Vi namque tanta distrahebant stupeos
Nexus, at animam pene uterque elideret.
Quod ut bubulcus sensit, arietes, ait,
De principatu qui gregis delitigant,
Eadem recipere caula non potest duos:
Divisit ergo stabula, divisit gregem,
Uni adtributa portione, et alteri.
In urbe quoties ad duos res aemulos
Publica redigitur, semper illi praelia,
Ni dividantur, conserent, dum alter cadat.

Priciza XIII.

Pr. Dva Ovna ù istomu Oboru

stat nemogu.

Dva Ovna, i Ovcjar.

Bogat Ovcjar njeki istie ù obor bio

Dva Ovna, i veliki Ovzâ broj stavio

Otvorit doghjeim koscjavu zorome,

Kad eto na pragh cim on stade nogome,

Ù tem mjestu buku njeku cju golemu, 5

Kroſ darva i raſpuku virech vidje ù temu.

Roſim ghdise tuku Ovni: k' gnim odleti,

I cinech raſluku, rat prista hudi ti.

Sjutra otvori kadim obor, vidje dasu

Ù gljuchjemu meu gnim boju, i da obasu10

Ù karvi oghreſnuta: od boja da uſrok gnim

On dighne prigljuta, sveſaih konopim,

Pak lucj, al meu gnim natjezagne isto jes.

S' naporom tolikim poreſcju ere ſaveſ,

Dasechje ſaduscit po sebi: tâ videch 15

Stvar dachje jur sljedit, dva Ovna, cju-se rech,

Koise imade, kich' stadom vladati,

Nemoreih ikade iſti obor darſcjati.

Obore on dake razlaci, istada

I svakom jednake ucinj djele, i dà. 20

Kadse vlas opchjena od dva ſatocnika

Ù gradu osvojena naghje, oni vika

(Ako razluciti jaci nebudeih)

Gljutochjese biti, dok padne jedan gnih.

Pripov. XIII.

Dva Ovnâ u istomu Obboru

stat Nemoghu.

Dva Ovna, i Staddnik.

Poccivala

Ghdjesu ostala

Staddâ, Ciovjek tuj satvorri

Dva Ovnâ: Jutrom kad dohoddi

Gnjh nahoddi 5

Ghdjejh sillna ghgnievnoſ morri

Kroſ Pukline

Kako cinne

Meghiu sobbom Rat rasgleda,

Kôse biju svijem roſsima 10

Meghiu gnjma

Mir postavglia bitſe neda.

Sutra kada

Doghie staddâ

K' Pasu pustit iſ Obborra, 15

Bitse viddi kako i prie,

Ghdjejh pollie

Kaerv ghdj sillnoſ Ovnîm gorra.

Baerſ opeta

Sillnoſ smeta, 20

I sasvijem gnjh raſlucci,

Tvaerdo svesce, kada Silla

Gnjm Nemilla

Ista ostaje, kaîjh mucci.

Cesto-krati 25

Raskiddati

Veſ konopâ sillni ustaju

Umorreni rad sillnosti,

Ù slabbosti

Rêkbi smaertno da zaerkaju. 30

Kî gnjm vlada,

Recce tada:

Tor nemosge sadaersgiatti

Jedan dva Ovnâ, kiſê inadu

Dabi ù Staddu 35

Vlaâſt poglavnu moghli immatti.

Cîm to recce,

Obbor prece

Rasluccio sasvijem tada

Joscte i staddo rasdjelio, 40

Er sgellio,

Da meghiu-gnjm nejma inada.

"Nemir, Smechie,

I Nesrechie

Satocnizim svegh-chie bitti, 45

Jedan dokle nedospije;

Miran nie

S' drughôm vlada cîm na svîti.“

XIV.

Illyr. Laſc kratke noghe ima.

Mendacio curti pedes.

Vulpes, et Talpa.

Talpam exeuntem primum ut obscuro e lare
Vulpes acuto conspicata est lumine,
Interrogavit, vita subterraneo
Cur illa tantum placeat in cavo sibi?
Prodiret ergo, caeterorum ut nosceret
Animalium ora, cumque eis conviveret.
Huic illa, quidquid belluarum est uspiam
Novi, inquit; ast hanc praetuli convictui,
Ut heic laterem tuta, solitudinem.
Tum curiosa Vulpis instat quaerere,
Basiliscum alicubi videritne? Maxime
Affirmat illa, cumque eo locutam ait.
Rogata, quali sit colore, rettulit
Septempedali, de statura quaerere
Vulpem arbitrata; caeca namque cum foret,
Color quid esset nesciebat. Ut meras
Hanc Vulpis audit garrientem insanias,
Consideransque id animal accuratius,
Utroque novit destitutum lumine.
Hoc evenire saepe mentientibus,
Ipsi refellant ut strophis sese suis.
Fabella paucis indicavit versibus.

Priciza XIV.

Pr. Laſc kratke noghe ima.

Lisiza, i Kartiza.

Iſ stana kartiza tmasta ù scto iſlaſi,

Parvi put Lisiza tadje okom upaſi,

Pakje uſe pitati, scjorti ù podſemglivoj

ſac ſcivot trajati omili tako gnoj.

Nek dakle iſide, i drughe viditi

ſcivine pak ide, i scgnima opchiti. 5

Koj ona: ſcivinâ svescto jes na svjet taj,

I divglih svjerinâ ja vidjeh, Sele, ſnaj;

Premetnuh ſcivjenju samochju al skupnu ja,

Da ù ovem skrovenju budem beſ poghibia 10

Tad kuna: ghdje ſmaja jesili vidila

Kraglichja jesam ja, i scghim besjedila.

Pomaſti od kêje, cimga ona pitasce,

Sedam dighneje nogâ, odgovarasce.

Poklie zjenila, daje Kuna pita 15

Varh stasa od tjela, ſatojoj rece tâ

Er sljepa buduchi ſa pomast kaochje ſnat?

Odgovor cjujuchi tac ludi ona dat,

I s' vechjom pomgnom cim vid ù gnu upirasce,

Spoſnaje da sasvim beſ oci biasce. 20

Ukaſah s' ovim ja, da cesto laſczima

ſgaghjase, laſc svoja gnim da udj istima.

Pripov. XIV.

Lasc kratke noghe imma.

Kuna, i Hârt.

Bistrijem cîm passi Kaerta okkom Lisizza

Puſ ghdjeno prelaſsi smetena svegh Liza,

Bessjeddi tad gnemmu: kô tako mosgesc stat?

Ugodno jest cemu pod semgliom pribivat?

Promjeni Nacine bûd s' Drusgbom sgîviti, 5

Ostale sgivine da posnaje na Svîti.

Odgovvor tad prece Lisizzi Kaert doje,

Ja posnam gnoj recce, Sgivinâ svesctoje;

Ugodna jest menni ceſ Mogha Naroda

Stan tmâſto-skrovveni, Muk, Pustosc, Slobbodda.

Posnascli Smaya ti, Kunemu rît slîdi?

Mennisu Smaij svi posnani bessjddi.

Sctò snagna jest tvoga, sciarovvit Smay kôje.

Od seddam jest Noghâ, to snagne jest moje;

Bit pitan zinnio rad Smaya Prilike, 15

Sahode cinnio Kaert s'tegga velika.

U svoioj slipposti Samjeni snò nie,

Toj Kuna ludosti rughaſe hittrje;

Sctò vechie tad Kaerta pomgnivo gleddalla,

Viddiga ghdje Kaerta sliepoga posnalla. 20

"Occito mâ kasce svakkomu Priciza,

Da smjonno ko lasce, cestose poriza.“

XV.

Illyr. Dobar ſa druſieh, aerghjav ſa sebe.

Commodus aliis, sibi ipsi inutilis.

Simius, et Asinus.

Et illud hominum saepe reperitur genus,
Qui vel stupore mentis, animive nimia
Benignitate sic moveri sentiunt,
Interdum ut aliis damno benefaciant suo.
Cum comparasset Simium quidam sibi,
Multumque ab illo caperet oblectaminis,
Nutrire laute gestiebat: hic Asinum
Pariter habebat; cumque dorsum huic plurimo
Pressisset olere, portionem Simius
Donandam Asello credidit; nihil tamen
Gustavit inde vector: hunc alias mero
Videns onustum, panibusque, sarcina
Quiddam ex utraque libaturum censuit.
At porro Asellus dura praeter stramina,
Fontisque laticem nil recepit praemii.
Tergo insidere cum videret filium
Heri tenellum, judicabat blandius
Ab hoc habendum, quod sit illa pronior
Bene velle cunctis innocens aetatula.
Crebris at ille scipionis ictibus
Diverberavit totam Asellum per viam.
Dum vile id animal, caeteroqui idoneum
Multos in usus sic haberi duriter
Novit Simiolus, natus ipse in commoda
Aliena es, inquit, Asine; at negligis tua.

Priciza XV.

Pr. Dobar ſa druſieh, arghjav ſa sebe.

Moemum, i Tovar.

Od varstese cegljad nahodi i ove,

Budalaste ki rad pameti gnihove

Oli zjech miline ſaviscne s' svojome

Dobro druſim cine kadgodi sctetome.

Moemuna njeki dobavil buduchi, 5

I gnemu on veliki raſgovor dajuchi,

Jescjami obilnim ſatoga hragnasce.

Tovara ovi scgnim takoghjer imasce,

Koga buduch ſegljem mnoſim napavrio

Moemum zjeni i gnem dachje dat ki dio. 10

Al niscta ne skusi od toga: Drughi krat

Vinom vidi, i krusi' napavrjenmu harbat.

Bremena od jednoga on misli kugod stvar

Dachje i od drugoga dat gnemu Gospodar.

Al truda i ſa toga plata Oslu bj sva 15

Mal pruchja suhoga, i voda blatava.

I ſa tega evo uſjahat na plechi

Djete Gosparevo malahno on videchi

Mni, boglje on podnjet dasechje, er godiscta

ſa svakom dobro htjet prighnuta jesu tâ 20

Al Djete putem svim Tovara cestima

Scibike po sapim sciboje udarzima.

Moemun vidi cim da ſcivce priprosto

Al prudno sasvim tim tlaceno tacje tô,

Druſiem raghjen bj dobro ſa ciniti, 25

Arghjavsi nu tebi, Tovare, rece, ti.

Pripov. XV.

Dobbar sa Drusijeh, aerghjav sa sebbe.

Mojemuccia, i Tovvar.

"Jest Cegliaddi, kâ s' ludosti

Ol Naravvne zijech blagosti

Vechie-krati

Diellovvatti,

Dobro i cinnit druſijem budde 5

Beſ ikakve svê koriſti;

Kreneijh joscter uſrok isti

Svû neposnat sctettu, i trude.“

Mojemucciu cîm dobavvi

Jedan, slatkom u sabavi 10

Cjuti, i gladdi

Ù Nasladi:

Ona gnemmu drago ugoddi;

Obbilnoje sveghier hrani,

Od poghibije svakke brani, 15

Daſe ikakvo Slo neſgoddi;

I Tovarra josc immoje,

Cîmga travom paertioje;

Dabi dijo

Tovar ijo 20

Mojemuccia Trave sudi,

Tusgian Osò kad icessa

Neisijedda, nêgh udessa

Taerpech gorkoſ, laccian trudi:

Krukom, vinom cîmga viddi 25

Napaertjenna, zjenit slîdi,

Dachie tada

Sillnost Glada

S' kakvijem Djelom ukrottiti:

Tvaerda samo slamme isije, 30

Mallo Vodde sgedan pije

Svakki budde jad taerpîtti.

Raddujesse kad pò srechi

Sin Gosparev gnêm na Plechi

Jasce, er sudi 35

Da svi trudi,

Dachie dospjet svè nevoglie,

Cîm Mlagjahne dobro Litti

Obbicnessu svegh cinnitti,

Dachie bitti sebbi boglie. 40

Nuſe vajmeh ludo varra,

Mladich bije cîm Tovarra,

Beſ Millosti

Pribbije Kosti;

Mojemuccia posna kada 45

Potisctenu nu sa Posla

Svjer prem-vrjednu; gleddauch Osla

Kakve tughe taerpi, i jadda

Recce gnemmu: Ti beſ cjaâſti

Trudisc, tughje zijechia laâſti: 50

Jad, laccnoſti,

I sgjallosti

Taerpisc tusgni jaoh Magarre?

Mollim, primi svjette moje,

Vêch sa laâſti misli tvoje, 55

Ude ostavvi vech privare.

XVI.

Illyr. Jedna repa u sve ljeto, i ta zaervgliva.

Rapa unica integro in anno, eaque verminosa.

Rapa unica.

Aestate media seminarat rusticus
Rapas, ut essent per hyemem cibus sibi:
Jamque eruendi tempus idoneum ratus
Adivit hortum; nulla sed cum germina
Foris videret, ab locustis credidit
Fuisse adesa, vermibusque; caetera
Sana arbitratus, pingue quae celat solum.
Glebam revellit sarculo, sed primitus
Nihil repertum; parte mox in altera,
Rursusque in alia defodit, vestigia
At nulla prorsus uspiam: hinc cum semini,
Rapacibusque multa volucribus mala
Dixisset, unam forte quae virentia
Folia exerebat conspicatus, illico
Ut vesceretur, mundiorem fecerat.
Quae secta ut, intus qualis est, apparuit,
Ridendo dixit; unica mihi in integro
Rapa anno, et illa verminosa prodiit.
Hoc factum ad illos pertinere dixerim,
Queis tenue forte siquod obveniat bonum,
Ab aliqua et illud parte corruptum est quoque.

Priciza XVI.

Pr. Jedna repa ù sve ljeto, i tâ zarvgliva.

Repa jedina.

Segljan repu bjesce posio sred ljeti,

Da ſimi s' tê jesce mogobi ſcivjeti.

Buduchi dosclo vrime, daju iſ ſemglje vadi,

Ù vart ide, al cime na svoj toj livadi

Nevidi ni liska daje van udrio, 5

Dagaje prigriska prugh onje zjenio,

Al zarvich biasce popaso, nu sctose

Pod ſemgljom kriasce, nach da ima ſdravose

Motikom ſamlati ù grum, kise smarvi.

Udaraz al na ti niscta on naghje parvi. 10

Sad ovdi kopa pak, a sada onamo,

Al repe otracjak ni tamo, ni amo.

Sjeme on, i ptize proklignech grabecje,

Jednu sustapize naghje, kâ liſ mechje.

Noscichjem strugaju, htechje od mah iſjest, 15

Raſdreſa al kadaju, i vidje kakva jest,

Malse posmjehniva, pak velj, ù sve ljeto

Jedna, i tâ zarvgliva repami niknu eto.

Morese ovo onim rit, kim dobro kad koje

Prem mallo bude prit, i tô isctechjenoje.20

Pripov. XVI.

Jedna Repa u sve Ljetto, i ta zaergliva.

Jedna Repa.

Ù sred Ljetta Seglianin possjo

Reppe Simi dabi gnjih isijo,

I zjenechi vrjeme dosclo daje

Daijh vaddi, raddostan uſtaje 5

Prighie k' vaertu, nebudde viditti

Liſ ikakav kroſ semgliu râſtiti,

Isieddosce da Pruggovvi, zjeni

Gusienizze, zaervi liſ selenni.

Baerso budde tadara suditi 10

Sctò krje Semglia dachie sdravvo bitti.

Grume ozjepit Motickom ustaje,

Niscta naghie, kopat nepristaje:

Sve samani! proklignat usbudde

Sjemme, Ptizze, svê saludgne trude 15

Liſ selenni nu viddi poslje,

Vaddi Reppu, daje baerſ isije;

Rasressanu kad rasgleda prece

Sctoje unutra, smiuchiſe recce:

Ù Godiscte Semgliaje ploddila 20

Jednu Reppu, ta sasvijem ghnila.

"Kî malahno dobro budde stechi,

Raddujese toj saludgnoj srechi,

Er neposnà da budde sa dosti

Jad siedignen s' dobrôm, i sgiallosti.“ 25

XVII.

Illyr. Neſna Tovar, sctoje petrussin.

Non sapit Asino apium.

Coquus, et Asinus.

Inter culinae januas, et hortuli
Usus quod esset pervius, scitissimi
Herbas saporis diligens inseverat
Coquus, ut haberet condiendis ferculis
Facile paratas: hic suo dum strenue
Desudat operi, sepe rupta Auritulus
Hortum subierat, herbidoque gramine
Ventrem replebat; nec Coquus sensit prius
Pascentem, ab ipso quam culinae limine
Pedem promorat, in hortulo quid nescio
Carpturus oleris; properat arrepta sude
Abigere, jam apium deperisse, et caeteras,
Quas miscet escis, arbitratus herbulas.
At nil ut aliud adtigisse, carduum
Praeter rigentem, caricesque comperit,
Versa in cachinnum, dixit, iracundia:
Quid sapiat Apium pol! Rudentes nesciunt.
Ne te sodales imperitum irrideant,
Disce aestimator esse rerum callidus.

Priciza XVII.

Pr. Neſna Tovar sctoje Petrusin.

Kuhac, i Tovar.

ſa boglie er sluſcbi prohod meu vratima

Kuhigne otvoren bj, vartim i bliſcnima,

Nasadio svakih travizâ biasce

Na smochnos ugodnih Kuhac, er htiasce

Kadse ima sluſcit gnim, imatih pod rukom. 5

Varlovit ovi cim radj ò poslu svôm,

Tovar priko plota ù vartal uljeſe,

I trave ſcegljan sta gostit ſelenese.

Ne prie on bjescese od tega stavio,

Negh kad s' kuhignese bj praga djelio, 10

ſa ſeglja njesto ubrat. Tarci daga otjera,

I golem uſe bat, damuga primjera.

Er petrusin zjni popaso damuje,

Varstu i travâ ini, kê s' jescjam ſdruſcjuje.

Al niscta videchi drugo daje okusil 15

Negh badegl bodechi, rogosa i ki dil,

Ghjev ù smjeh promina, pak velj, er neſnaju

Smah od petrusina Osli, ugn netizaju.

Nevjesctu datise neruga druſcina,

Spoſnat Svjet naucise, i na gnem sva ina. 20

Pripov. XVII.

Nesna Tovar sctoje Petruſin.

Kuhac, i Tovar.

U vaertu kuhac radjo,

Raslike trave sadio,

Kuhigne blisu kê svoje

Immatti pomgniv httioje,

Da spravne slaâſno sacine 5

Obbilnu Pichiu, jesbine.

Cîm trudi pomgniv tadare,

Ugljesse k' vaertu Magarre,

Tuj budde travu pastitti,

I s' gnome laccnoſ naſitti; 10

Kad na Dvor kuhac islaſsi

Tovarra vaertom upassi,

Tjerraga sctapom tad prece

Is vaerta na Dvor dalecce

Sve zjeni, (tescko smetaſe) 15

Da Tovar trave popaſe:

Raddostan naghie nu kada,

Da Tovar morren od glada

Sam Badegl, Rogoſ isije,

Rughaſe miran, i smje: 20

Ù smijeh svû ghgnevnoſ obrati

Cîm budde pravvo posnatti

Da nesnà Tovar s' ludosti

Petruſin kêſe krepposti.

"Naucci hittar zjeniti 25

Raslike stvâri na svîti,

Priategl tvoijeh vaerh tughâ,

S' tobbome daſe ne rugha.“

XVIII.

Illyr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu noghu.

Tam mihi id cordi, quam quintus pes Cani.

Capra, et Canis.

Barbam impetrassent ab Jove cum olentes Caprae,
Novo superbas se ferebant munere,
Suum valere sic ratae pluris genus.
Domum ut redibant, una forte his obvium
Canem irridebant: quid tibi non quidpiam,
Ignave, poscis, vota cum Jovem scias
Audire facilem? Nuper ille, supplicum
Admissis precibus, nostrum ut aruncos genus
Gestaret etiam, liberalis adnuit.
Pes aptus esset quintus ad cursum tibi:
Hunc posce, caudam deserens inutilem.
Ad sic inepta verba respondet Canis:
Tun' mi ista suades, quae caudam pariter geris?
Tuo, haud negabo, barba mento est addita;
At porro sanae nil inest mentis tibi.
Quinto quid etenim de pede facerem haud scio,
Cum perceleriter, quos habeo, quatuor me agant.
Quidquid redundat despice, neque pluribus,
Natura quam tibi destinavit provida,
Stulte potiri concupisce dotibus.

Priciza XVIII.

Pr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu nogu.

Koſa, i Kucjak.

Smradne ù Jova Koſe kad bradu iſprosisce,

S' tim darom mnogose one uſoholisce.

Er svoj tragh zjegnahu sa njescto dae vechi.

Kad doma ighjahu, ſgodise po srechi,

Da jedna Psa srete, komuse rugasce, 5

Velechi rjeci tê: Scto i ti, nevagljasce,

Sa tebe neisctese scto, ſnajuch dae udjelil

Jove svakom svescto bj ù gnega prosil?

On blagh brade nami udilj; ſa tarcjat

Petu nogu vami dobrobi bilo imat. 10

Ù Jova prosignu, iſpraſan rep pusti.

Onjoj tad na spardgnu rjecj, kê iſusti:

Totmi ti velisc tô, kâ rep imasc, kô i ja?

Podbratku doisto tvôm brada pristaje,

Njesi al pamet s' toga ti vechju dobila, 15

Peta er ne ſnam noga sctobimi sluſcila,

Kad kê imam cetiri pribarſo noseme.

ſaliha sva otiri, ni iscte vehieme.

Nadaren ti biti dobrima, negh tebi 20

Providna udiliti viscgna vlas htje s' Nebi.

Pripov. XVIII.

Hajem sa to, koliko i Pâſ sa petu Noghu.

Kosa, i Paſ.

Kad smaerdechia koſa ispita

Ù visgnegga Giova bradu,

Ohalaâſti svôm cestitta

Dicilaſe svomu ù staddu:

Luda sudi s' oholaâſsti 5

Da svak kossu zjeni, i cjaâſti:

Cîmſe staddo k' Toru vrati

Jedan koſa Psa saſreta,

Rugamuſe cesto-krati,

Neccè daje niſcta smeta, 10

Nêgh da pita kê millosti,

Cîmje visgni pun blaggosti:

Mallo – prie koſa prossi

Ù srechnome, recce, sgoddi,

Da skot kosij bradu Nossi, 15

Blaghi Giove sctò pogoddi:

Petu Noghu da pristavvi

Tebbi pita, kudu ostavvi.

Odgovorri Pâſ saerditti 20

Na bessjeddu tako ludu,

Sctome Nukkaſc ostavvitti,

Ista kad ti nossisc kudu?

Immaſc bradu, dati budde,

Tvêsu misli sasvijem lude. 25

Rezmi tascta, luda Svîri,

Sctochie menni nogha peta?

Dosta jesu kad cettiri

Illi taerci Pâſ, îl sceta:

Nechiu bitti lud od Nebbi 30

Iskat stvâri, sctò nie trjebi:

"Sctoje od visce, nigda sgeli,

I ne hlepi saliknosti:

Sctò providna Narav djeli,

Onotichie bit sa dosti: 35

Tlacci sasvijem, i ostavvi,

Sctò nie dano pò naravi.“

XIX.

Illyr. Pomagham – ti (*)(*) Licet hoc dictum, et duo quae sequuntur, prout et illud, quod pag. 59. reperies, inter effata, seu apophtegmata, non vero inter adagia stricte reponenda sint; tamen tum ob materiae affinitatem, tum quia apud nos nata, huic libello recte apponi posse judicavimus, ut lector hac ipsa varietate, tamquam conviva diversi saporis ferculo, recreetur. spaerdat.

Ad inepte loquendum me tibi adjutorem praebeo.

Insipiens irrisus.

Cum Ploccjarum maxima in suburbium
(Hic nundinarum Rhacusanis est locus)
Frumenti allata vis fuisset optimi,
Ad venditorem Civis e primoribus,
Sibi ipse multum qui videbatur catus,
Accessit; utque, quod pugillo ceperat,
Frumentum attento collustravit lumine,
Mihi genus hocce tritici neutiquam
Arridet, inquit, pessimumque judico.
Ut nundinator non opinus talia
Sibi intellexit impudenter objici,
Sic est profecto, dixit, atque pessimum
Et ipse duco, tibique cur arrideat,
Nil est: quisquiliis, lolioque est plurimo
Faede corruptum. Civis ad haec: siccine
Tuam ipse mercem parvipendis? Intuens
Illum maligne venditor, ita, ait, tibi
Ad garriendum sterno facilius viam.
Tibi haec potissimum narro, qui in qua es rudis
Re prorsum, in illa vis videri intelligens. 20

Priciza XIX.

Pr. Pomagamti spardat.

Lud cjovjek ù rugh stavgljen.

Ù varosc doghnasce od Plocjâ (njegda tô

Od targa biasce Dubrovcjanom mjesto)

Pcenize dobre mnosc veliku, tù kada

Pristupi jedan losc Vlastelin od grada,

Ki sebi od vech ſnan mgnascese: ovi dil 5

ſcita oni, ki na dlan biasce ſahitil,

Ghledajuch, tac rece Targovzu: tvoje tô

Po chjudi, cjoece, ne idemii ſcito,

I zjenim, da niscta dobro nj: on sliscechi

Bestidno sebi tâ tac neslana rechi, 10

Tkoje doisto, recemu, i da gore

Ovegase ſcito mnim nachi nemore,

Ugodno i njeti s' raslogom, punoje

Ghnusobe, i snjeti s' dosta smjescjanoje.

Kadje ovi cjuoga, ſac, velj, beſ svjesti 15

Pohuditegl tvoga targase cinisc ti?

Ghledoga on hudo, pak rece, put jati

Ravnim, da vech ludo ti budesc spardati.

Tebi ovo [...] povjedam, ki ù cem

Nevjesc-si od viſce, cinisc-se ſnan ù tem. 20

Pripov. XIX.

Pomagham ti spaerdat.

Lud Narugan.

Na Ploccjami (Mjesto ovvoje

Dubrovcjanjm Targoviſcta)

Donneſseno tuj biloje

Sgitta cista.

K' Prodaozu tuj pristupi 5

Jedan, kîſe hittar sudi,

Ù Pregarſcie sgitto kuppi,

Gledda i svaddi.

To sa menne nie, recce,

Sgitto punno vrati, i snjeti 10

Mosg-ga opeta k' Domu prece

Odnjetti.

Prodavalaz kad saciuje

Besobrasno sctò bessjeddi,

Govvor gnegov potvaerduje, 15

Hinit sljedi.

Sctò govorriſc, jest occitto,

Istinnitto, nehimbenno

Nie sa tebbe moje sgitto

Isctechjeno. 20

. Kupaz gnemmu: Taergovvatti

Kô neumije, tako sborri?

Pomagham-ti ja spaerdatti

Odgovvorri:

"Sa tebbe ovva jest istina 25

Koiſ zjenisc mudar bitti,

Kada neſnasc kô sgivina

Promiſlitti.“

XX.

Illyr. Ujedajuli ove Ovze?

Mordentne hae pecudes?

Simulate simplex.

Vafer furacem vindemitor ut indolem
Melius occuleret, pergeretque laedere
Nulli suspectus, hoc habebat proprium,
Ut stupidum, et animi se pusilli fingeret;
Hic ut vel agnum, triticumve ab area,
Aliudve quidvis, quod veniret ad manus,
Dolo amovere callidus posset malo,
In rus se quoddam deferebat patrio
A rure distans; utque visus obviam
Prodire pastor plurimo cum ovium grege,
Metum ille simulans, an peragat ultra viam,
Incertus haeret, et retractis gressibus,
Oves an illae mordeant, interrogat.
Pastor qui in hominis fronte quid subimpudens
Notavit, iste supposititius stupor
Tuus, inquit, atque melleae vocis sonus
Mihi est suspectus; teque hinc ni amoveas statim,
Tibi faxo mentem reddat hic fustis bonam,
Istumque inanem ex animo ut expuas metum.
Simulata simplicitas dolum incautis struit.

Priciza XX.

Pr. Ujedajuli ove Ovze?

Vuhven, kise cini lud.

Vukven njeki, ki skrit grabechju hocje chjud.

Nesumgliv i sljedit ſlo cinit odasvud,

Posobno ovo imasce, prid druſim benava

Dase on cignasce, i sarza mlohava.

Ovi ſa jagneto, ol s' gumna ſcito moch 5

Ukrasti, al drugo scto, do rukâ kêmuch' doch,

Buduchse iſ svoga jur Sela djelio,

Daglje i putdrugoga s' tom misli uputio,

Proch sebi it vighjasce Pastjera sobom ki

Broj vodi na pasce Ovazâ veliki. 10

Hinech pripo dase ſamiſcljen hochjeli,

Ù sumgnu davase sljedit pût nechjeli

Buduch i ù cjas tie varnuo na traga,

Hochjeliga ugriſti tê Ovze pitaga.

Beſocno on ki njescto ù celumu ughleda, 15

Liſimirstvo tvê tô medena i besjeda,

Recemu, tâ tvoja od sumgne meni jes,

I ako udigl ne gresc tja, cinichju dati svjes

*Sctap ovi povrati, i odrene s' tebe strah *Bat

Kise lud cini, ti motriti ſlo odmah.

Pripov. XX.

Ujedauli ove Ovze?

Hitro – Lud.

Chjud Lupescku, sa da skrje

Niti jemac budse cinni;

Skup cegliaddj vechi ghdje

Svakku luddoſ kasce, i cinni;

Sa da boglie krade, i stecce 5

Sgitta, al drughijeh joscte stvâri

Svoga iſ sella na dalecce

Iddè u sellò pò privari.

Cîm Pastiera tuj srettaſce

S' mnogho stadda ghdje prohoddi, 10

Strâh himbenno tadà kasce,

Sad pristaje, sada hoddi,

Himbennoje gnemmu Lize

Svè tò Pastjer posna, i viddi;

Ujedauli te Ovcize? 15

Hittri Lupesc pitat slîdi.

Usjedise Pastjer tada,

Termu ovako bjesno recce.

Ako nechiesc bjen bit sada, 20

Pôgh od menne na dalecce,

Daſe tebbi svjeſ povrati

Po môm prutu, josc govorri,

Nekka mosgesc istjerratti

Strâh saludgni, kîte morri. 25

"Kê privare tvorrù Ludi

Nevjesctijem rad hittrosti?

Da vêch-krati jad, i trudi

Obkrusciuijh s' svom sillnosti.“

XXI.

Illyr. Tovjernariza najposledgni gradd.

Herilis vini venditrix postrema grando.

Herilis vini venditrix.

A tauriformi quae figura Tauridis (*)
Adepta nomen pervetustum est insula
Ferax Cecropiae sic olivae dicitur,
Ut una, quoties copiose reddidit
Ager, onerare plura navigia queat
Oleo, quo Etrusca baccha vix melius ferat:
Vineta at alio praevalebant tempore,
Quae rariora sunt modo. Heic cultissimam
Cuidam Patricio, prima cum vix germina
Palmes aperiret, verberavit vineam
Infesta grando; pars ab ictu ast altera
Illaesa mansit, quippe quae semotior.
Hanc quo parari coeperat vindemia
Die procella perstrepente grandine
Percussit alia: siquid ergo in vitibus
Sanum supererat sustulere; et dolium
Unum, alterumve vix replevit, qui cadis
Bis mille nuper se putabat divitem.
Id vini in urbem deferendum sedulo
Curavit omne, villicaeque ut distrahat
Dedit; sed illa, fraude dum mala sibi
Studet lucrari, vinum aqua sic nequiter
Corrupit, ipsa plebis imae ut guttura
Bibere renuerint flaccidum, totumque hero
Aes, quod recepset inde, deperiverit.
Iteratae ob icutm grandinis quidam ut vicem
Ejus dolebat, grando et alia, hic ait, mihi
Adhuc supervenit scelerosa venditrix.
Cui multum iniqua sors ademit, haud semel
Hominum cupiditas, quod restabat, abstulit. (*) Tauris insula, nunc Giupana dicta, una ex tribus Elaphitis Rhacusio quindecim milliariis distans, quae amoenitate et foecunditate caeteras praecellit.

Priciza XXI.

Pr. Tovjernariza najposledgni gradd.

Gospareva vina Prodavaliza.

Scipan, koja stari naſvasce Tauridom,

Bika erju nadari prilikom narav tom,

Tac plodan slavise Cecropskom maslinom,

Da kad ugodise s' dobrom rod ljetinom,

Moſce sam nakarzat ugljem brodâ vechje, 5

Bogljega i Etruske dat jagodeti nechje.

Primoghi njekada bjeku vinogradi,

Prirjetko kê sada Otocjanin sadi.

Jednomu od Vlastelâ, kada loſa parvi ti

Lis isctom pocela biasce otvorati, 10

Priljepi vinograd, koga tù imasce,

Otuce silni gradd: daglje ki biasce

Drughimu osta ti neteghnut, al dan ti

Spravgljasce kad isti onga jur targati,

Gradd s' vihrom strahotnim omlati:ſcglje ako scto

ſdravo na loſam kim osta, bj dighnuto,

Tac da jedva dvje bacvee mogo nalit

S' dvjesti ki mal prie: nadose bogat bit.

Tô vino ù plavizi scglje ù Grad, i dava

Pak jednoj kmetizi, domuga prodava, 20

Sebi ona s' himbom ſlom ſa koris donjeti,

Vino ono tac s' vodom, kû ulj, iscteti,

Da vech ni u drobnomu pukugae iko htio,

I pjeneſ vas svomu kibise iſvadio

Bil vina od toga, Gosparu ù cjas nesta. 25

Kad ſcjalit s' duploga graddaga njeko stà,

Bol i svû nariza, gradd, on rece, i trechi

ſla prodavaliza bj meni najvechi.

Komu mnogo ſla Ces odnj, cesto od gljudj.

Ostalo scto gnem jes, ugrabi hlep hudi. 30

Pripov. XXI.

Tovjernariza najposledgni Gradd.

Tovjernariza.

Od Scipanna

Svakka strana,

Kad obbilno jest Godiſcte

Ugljem dava dosta plodda,

I mnosg Brodâ 5

To nakaerza Maſliniſcta.

Bî gnekada

Sva Livadda

Lossom svuddà pokrivenna,

Dostae magne sad, nêgh prie, 10

Cîm prikrje

Svè Maslinna nareſcena.

Cîm otvorri

Losa; umorri

I gnù satre Gradd s' Nebeſi; 15

Plemmichievoj ù Basctini

Rasap cinni

Gradd, i bije, sctose resi:

Druggom tadà Grâd ne padda

Stranom, ka bî nadalecce: 20

Cîmſe budde nu taergatti,

I gnù Mlâti

Gradd, i sattre ploddnoſ prece:

Svak postupi,

Sa da kuppi 25

Sdravvo akose sctò nahoddi:

Bacve tusgian on nalije

Isctom dvije

Srechnoj, kîse nado sgoddi.

Baerso tada 30

Sglje put Grada

Karcmarizi, damu prodda.

Alli gnemmu zijech himbenne

Hude sgene

Sgoddise i tu slà Nesgodda 35

Sa dobiti

Moch cinnitti

Miescia voddu, zijech privare:

To pit vino Puk nie htjo,

Neghje odbijo: 40

Gubbi Gospar svê dinare.

Jedan placce,

Damu smacce

Gradd svû ploddnoſ od Livadde:

Paervi recce: Graddje gorri 45

Sctomi tvorri

Karcmariza huda sadè.

"Komu dosti

Beſ Millosti

Huda srechia nossi, i disce,

Vech-krat ciovjek placce, i zvili, 50

Scto nemilli

Gljudi ostalo pograbbisce.“

XXII.

Illyr. Beſocni svjet uſcivaju.

Homines perfricta fronte facile vivunt.

Vespa, et Cochlea.

Haec impudentem fabula in hominem cadit,
Novique plures; neminem sed nomino.
In alveare Vespa se intulerat iners,
Apibusque multum opere occupatis in suo,
Ambrosio avidius se replebat nectare.
Huic quaedam ut esse vidit dissimile genus,
Hinc avolare praepete coegit fuga,
Tristi impudentem persecuta aculeo.
Cras ergo meutens ob recentem injuriam
Redire eodem Vespa pabulum sibi
Quaerebat alibi, jamque nescio quid dapis
Ab ore muscae pervolantis abstulit,
Alterius iterum, tertiaeque denuo,
Mox caeterarum, dum sedata jam fame
Tandem quievit; cumque largus interim
Coepisset imber defluere, se in Cochleae
Testam recepit, mussitansque hanc corpore
Adnixa toto deprimebat, ut locum
Sibi occuparet ampliorem. Cochlea
Indocilis illud ferre contubernium
Pulchre admonebat, suo tu abiret e lare.
Tum Vespa, in arctum adhuc, ait, te collige,
Ut heic minore demorer cum incommodo;
Tua at migrabo, si lubebit, e domo,
Cum pluere cesset. Tam protervis Cochlea
Ardere dictis; sed minacem ut viderat
Jamjam distringi aculeum, se in hospitis
Contraxit iterum praepotentis gratiam.

Priciza XXII.

Pr. Beſocni svjet uſcivaju.

Osa, i Spuſc.

Skaſagnu ti ù ovem sposnaj beſocnoga,

Snam mnoghe, ne ſovem imenom nikoga.

Uvuce ù ulisctese lotra Osa, i cim

Tù vrjedno bavese pcelize ò poslim svîm,

Proſcdorno gostise medene jesce tê: 5

Kad jedna stavise, raſlike dae varste,

Gnihov da ubjeghne dom beſocnu usili,

Tjerajuch prid sobom ostanom nemili?

Vratiti dakle tù sjutra erse strasci

Neprav ſa proscjastu, inud jescju traſci, 10

I jur muhi jednoj njescto iſ ustâ diſce.

Jesce, paka drugoj, kê tuda letisce,

I ſa gnih mnoſime ucini tô isto,

Dokjoj ghlad sasvime proghje, i krad-je pristo.

Doba ù to buduchi pocelo daſcdjeti, 15

Osase uvuchi Spuſcja ù dom odleti.

Brezajuch tù sasvom silomga tiskasce,

Er s' vechjom slobodom stat ona htiasce.

Spuſc, druſctvo ki tarpit to nie obicjan

Velj, dajoj beſ zknit iſ kuchje ide van. 20

Al Osa gnem: nu ti josc-se vechje suſcjâ,

Tjesnochi da stati ù magnoj budem ja.

Iſ tvoga a tada (ako ustiem) iſiti

Jachju doma kada pristane daſcditi.

Spuſc na tê raſghnivi beſocnese rjeci, 25

Al videch, prjetglivi da ostan, kim peci,

Jur spravglja sebi proch, na voglju moguchja

Gostase sa svu moch opet ù se skucja.

Pripov. XXII.

Besocni svjet usgivaju.

Osa, i Spusg.

"Priciza mâ padda bessocnôm Cjovîku:

Dostaijh jest sada, nechiujh rjet vîku.“

Osaſe nastoij k' ulisctu sakritti

Meddomſe ter goij, dokleſe naſitti

Pomgniva Pcelizza nastojat cîm budde 5

Raddosna svegh liza na slatke svê trude

Jedna Ossu rasgleda, cîm dobro posnaje,

K' gnoj lettech ureda, Nemillo pezzaje.

Osa-ſe vêch smeta rad tegga prikora

Povratit opeta k' ulisctu do skora; 10

Sa hranu svû stechi drughdjese stanila,

I Mukaâm lettechi hranuje grabbila.

Te budde slidîti lupescke Nacine,

Dokleſe naſitti, ter mirna poccinne.

Dasc, cîmſe proliva s' velikom plahosti, 15

Spusg ghdîno pribiva, krjese s' sillnoſti.

Cîm tusgian stannuje Spusg svojom ù korri,

Meciga, stiskuje, svakkomu slò tvorri;

Poganno naſlonni na gnegga svê Tîlo

Dajojse uklonni, rusgiga nemillo. 20

Na take bessjdde gorreſe Spusg jedi,

Da na dvor iside mollittje josc sljedi.

Recce Osa tad huda, buddise vêch stisnut,

Da moghu beſ truda kod tebbe poccinnut;

Dragomi kad budde, stan ovvichiu ostavvit, 25

Oko – nas cîm svudde pristanne vêch dascdit.

Na take govorre bessocne, poganne

Gorruchiom josc gorre ghgnjevnosti Spusg planne;

Nù kada rasgleda kô hudi Gôoſ prjeti,

Od straha, kijem predda, svè budde taerpjetti.

XXIII.

Illyr. Sto nisctaa ubisce Tovara.

Centum leves sarcinae Asinum peremere.

Asinus, et Agaso.

Quae per lutosam vexerat Asellus viam
Postquam onera dorso detrahi sensit suo,
Brevi exilibat gaudio, non praevidens,
Quam sarcinarum durus in reditu sibi
Herus vehendam jam parasset copiam.
Primum ipse, in usus apta quae domesticos
Haud pauca posuit; plurimi dehinc plurima
Dant transvehenda, justius ut onus foret
Dorso Cameli: pyrium amico hic pulverem,
Plumbumque; sponsae mittit ille calceos,
Umbraculumque rusticanti; tum cliens
Pernas patrono, martiosque caseos.
Alii alia, rebus donec hic centum est gravis,
Centumque Agaso litteris plenus sinum.
Progressa paucos bellua ad passus erat,
Iniquiori cum dejecta pondere
Procubuit: ille brachiis levat solo.
Quam melius, oneris parte si dempta, suis
Tulisset humeris! Namque rursum Auritulus,
Iterumque multis vicibus in terram cadit.
Levabat ille, nil tamen de sarcina
Ademit unquam: corruentem hinc ultimo
Dum sublevare nititur, miserum videt
Immani Asellum jam perisse ramice.
Curae et minores saepe vel fortem virum
Stravere, quoties nullus his fuerat modus.

Priciza XXIII.

Pr. Stô nisctâ ubisce Tovara.

Oso, i Oslar.

Bremena, kâ putem nosi kalovitim,

Dighnuta dasu gnem videch Oso sa svim,

Sta – se veseliti veseglje al kratko bj,

Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi

Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5

Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar'

Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga

Stascemu pridavat, tolika i jes sloga,

Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu.

Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10

Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj,

I klobuk svioni na selu stojechjoj

Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane.

Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane.

Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15

A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga.

Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda,

Er na sebi odvisce nosi, na tle pada.

Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil,

Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20

Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce,

Stvar od gnega uſeta njedna al biasce.

Kad hotje napokon bjednoga uſdighnuti,

Od kile vidje on da dospie na puti.

Cesto brighe i male, kadje mnosc velika, 25

I jakoga obale na svarhu cjovika.

Pripov. XXIII.

Sto Nisctaa ubbisce Tovarra.

Tovar, i Oslar.

Tusgni Tovar cîm ochjuti,

Daſe budde vêch dignutti

Tescko bremme,

Kê na svijeme

Plechjm nossi, cîm prohoddi 5

On po putu kalovvittom:

Vesseo srechiom tad cestittom

Saludgnojse radduje sgoddi;

Neprividdech kâ bremmenâ

Nagn –chie bitti napaertjenna, 10

Kadse k' svomu

Gospar Domu,

Josc do mallo vratit budde

Sctoe sa kuchie trjeba stavvi

Jedan, drughi josc pristavvi, 15

Da ni deve tako trude!

Prahom cjaâſti Priateglia,

I s' olovvom Drugh. Pun vesseglia

Sarucnizzi

Svôj Gliubizzi 20

Jedan zrevglie, [...].

Dae nepârsgi, ni kad padda

Dasc ne bije, poscglie tada

Nadrjenizzu dae brani,

Scglie Bragnenik Paerzu svomu 25

Praccje bedre, Sirra i k' tomu:

Ko tadara

Sovvè Oslara,

Da pridatmu kgnighe budde:

Prima, i hoddi; viddi kada 30

Da s' bremmennom Tovar padda,

Er nemosge podnjet trude,

Podiscega s' tli samani,

Klicce saerdit, ah ustanni;

Tovar padda 35

S' gorka jadda.

Boglieje bilo, dasi Oslare

Diggo bremme na tvê Plechi

Er nemillo ti hottechi

Tusgno ubbjasc sad Magarre. 40

Saman trudi, tujse i Mucci,

Iskat pommoch vêch odluci.

Tovar slipsa

I sopissa,

Ermu s' truda pade killa 45

Peccialise, bolli, i jadda

Tom Nevogliom Oslar tada,

Daga umorri ceſ nemilla.

"I junaku vechi-krati

Magnia tugha sgivot skrati, 50

Kîse bio

Nauccjo

Trude, Rratti, slò taerpjetti:

Kadse usmnosgi sgialloſ koja

Gljudskôm Saerzu s' Nepokoja 55

Triebaje sgivot svoj dospjetti.“

XXIV.

Illyr. Neda na grah.

Ad cicer aditum non permittit.

Rusticus pro cicere depugnans.

Post sparsum in agro rusticus cicer suo
Superis ferebat vota pro eventu bono,
Cum turba volucrum convolavit plurima
Esura semen: ille lapidibus rapax
Avium impudentum strenue ejecit genus;
Quamque interemit, longae confixit sudi,
Atroci ut aliae territae spectaculo
Locum refugerent; poena nil movit tamen.
Redeunt: abigere rursus ille, et plumbeis
Plerasque globulis enecare: id saepius
Illi peractum, donec omne prodiit
Cicer virenti vestiens segete solum.
Hanc inter herbae cum videret noxium
Immiscuisse se genus, quam sedula
Evulsit opera: cuncta spondebant bene.
Repente at aliud imminere tristus
Malum, irruente gramen in adultum Capro.
Ne noceat, hirtis ambit agrum sepibus.
Arente tandem flava folliculo seges,
Ut stringeretur, devocabat rusticum.
Cum nocte media fur in agrum irrepere
Per septa: id ille, forte quem maturius
Somnus reliquit, sentiens, improvidum
Oppressit, artus quercea elidens sude,
Legitque tandem, saepe pro quo fortiter
Multo opposuerat se hosti, ut illuxit, cicer.
Vigilem te oportet esse, rem ut serves tuam.

Priciza XXIV.

Pr. Neda na grah.

Segljan, kise arve ſa grah.

Posio slani cim grah Rataj biasce,

ſa dobrase Viscgnim on svarhu mogljasce,

Kad ptizâ grabechje neſnam od kud jato

Tu ù cjas dolechje ſa propast sjeme tô.

On hitar kamegnim beſocnik ptizâ tih 5

Otjera skup sasvim, ubi i jednu od gnih,

Nataknu paka gnu na dugh sctap, ostale

Oghledu na strascnu dabise pripale.

Ne bj to od srechje, vrachjause opeta,

Tjera on, i mechje olovna ſarna tâ, 10

Kim ubj mnoghi dil: tô cesto cignasce,

Iſ ſemglje dok udril vas grahmu biasce.

Uresi ſemgljase ſelenim s' stranâ svih,

Kad vidje tù dase skot travâ umjescjo ſlih.

S' pomgnome privegljom onih stade kubsti.15

Dobro gnim s' radgnom tom sva slute ſa grah ti.

Iſnenad gore al ſlo nasta, er kad vechje

Bj ſeglje podraslo tù Ovan dolechje.

Damu nenaudi, tô svoje gustima

Poglize odasvudi ogradi tarnima 20

Jur gnega ù suhima mohunam ſove grah,

Daga vech vaſima, doma i nsoi od mah.

Kadase kroſ plot taj lupesc ù pol nochi

Uvuce, al Rataj, erga san htje ochi,

Stavise, i hrasnome tojagom pribiga, 25

Grah dighnu, i domome on sjutra priniga

Grah, ſa ki s' mnoſima onse arva hrabreno.

Tko bdi, i pomgnu ima, svemuje shragneno.

Pripov. XXIV.

Neda na Grâh

Seglianin biuchiſe sa Grâh.

Grâh Seglianin Livaddom possjo,

Dase ploddi Boggove prossjo.

Jatto Ptizzâ dolettje sa jesti

Sjemme: on tjerra s' camegnem rad bjesti;

I kojegod raddostan ubbije 5 Vaerh vissoke Ljenke sve Nabbije,

Dase drughe strascit tegga buddu

I pobjeghu, nu sve bî saludu

Vratiajuse: tjerraijh opeta,

I s' olovnijem saernjm smaertno smeta, 10

Nekka lettu, dalekoijh stighne;

Tako cinni, dokle Grâh isnikne.

Svù pomgnivo korjepi nesdravvu,

Docîm viddi, dase miescia Travu.

Svè bî dobro: kadar isnenade 15

Jaoh gorrega poghibje pripade,

Cîm ù Saerzu sgiallostan upâssi,

Damu jarraz Livaddom ulassi;

Obkrusgije plottom, i Handraccjom,

I cjuvaje s' pomgnom vasda jacciom. 20

Kadse sgjuti, kadje Grâh sasdrjo,

Seglianin-ga pobratti hottjo.

Ù Grâh Nochno Lupescje dovuko,

S' Drenaizzom kostjmuje stuko,

Er Seglianin ummje vech-krati 25

S' Nepriategljm sa grâh vojevvatti

"Ako hochiesc tvê sacjuvat stvâri

Nemoj date kad Ljennoſ privarri.“

XXV.

Illyr. Saviscgna prescja ne ulovi miscja.

Felis nimium festinus murem non capit.

Feles duo.

Solo jacebant invicem nexi duo
Feles, et alter gestiebat alterum
De more lingua blandienti allambere,
Cum mus ab arcto se parum prudens cavo
Proripuit: unus felium quammaximo
Strepitu in fugacem prosilivit impiger;
Antrum at celerior mus adiit. Alter, pede
Qui sese agebat tacito, id adspectans catus
Illam sodali crimini dabat fugam,
Praepropero in illum quod ruisset impetu.
Hic inquiebat, debuisse soricem
Sic capere potius; ille qui senior negat,
Jacuitque rursus, forte si erumpat foras
Illic operiens, juniore in alteram
Partem profecto fele: cito periculi
Oblitus exit mus cavo rursum e suo.
Catus suspenso paululum ut accessit gradu,
In murem agiliter irruens illum rapit.
Tum felis alter evocatus murmure
Accurrit, atque soricem captum videns,
In insequendis mox et ipse muribus
Nimium ab praecipiti temperabat impetu.
Plerisque nocuit immodica festinatio.

Priciza XXV.

Pr. Saviscna prescja ne ulovi miscja.

Macka dva.

Dvoja macka na tlim spleina leſcjahu,

Obicjajno i meu gnim onise liſahu.

Ù scto oni chjutese dragomillo, jedan

Misc uske iſ ſcjortese provuce tad bjedan.

Macjak, cim misc bjeſci, jedanse s' vegljome 5

ſaleti ù presci, i s' bukom mnogome,

Al barscij od gnega scjortese misc hiti.

Drughi, ki iſ dagljega poceo bj iti,

Tihose i vucjasce to macjak videchi,

Gnem krivo davasce, ermu cinj utechi, 10

Na gnega scto ù vegljoj silise ſaleti

Komu on: pace moj bitje imo ù nacin ti.

Ne, velimu ovi, starij gnega kie,

Na tlese i opet svi, cekati er tù htje;

Jedaga iſljesti vidi opet po srechi, 15

Macjak drugo ù mjesti mlaghi otit htechi.

Misc, ki ſaboravi scto bj, vanse iſvuce:

Macjak kaose stavi, malse po mal vuce,

Priharlo paktise nagn sunu, i ſgrabiga.

Na buhu mlaghise vrachja, i kad vidiga. 20

Tù tako uhicjena, od gnega ucise,

Da ſa tega pljena lako ima vuchise.

S' parva, pak ſatime metnutse na miscja:

Naudi mnoſime naghlos, kadje odviſcja.

Pripov. XXV.

Saviscgna prescja ne ulovvi Miscja.

Dvije Macke.

Macka-ſe Semgliom bludiasce,

Drughaje millo liſasce;

Cîm jedna Miscia sapassi,

Ghdje lud iſ ruppe prolassi,

Potaercja k' gnemmu buccechi 5

Pobjeghne kad Misc ù smechi.

Drughaje Macka krivila

Sctò s' treskom Miscia plascila:

Onnaioj recce, lascgnje

Lovvittje Misce prescnije. 10

Protivvan govvor gnoj ovvi,

Leglaje Miscia da lovvi.

Drughijem stranaâm prohoddi

Tôm mlaghja macka ù sgoddi,

Misc na dvor opet beſ straha 15

Is ruppe jaddan iſlaha,

Sred Macke kadà cjapetj

Svê danke budde dospjetti,

Er stara Macka hittraje,

Kad viddi Miscia, pristaje, 20

I tako gnegga beſ presce

Satirre s' Noghaâm i plesce.

Kad Mlaghia sacjû, tuj hoddi,

I viddi sctoſe dogoddi,

Sa boglie Misce lovvitti 25

Svû presciu budde pustiti.

"Mnosijem prescia nauddi,

Nikkose temmu ne cjuddi.“

XXVI.

Illyr. Ni moj lov, ni moj ſez.

Nec de venatu, nec de lepore cura est mihi.

Canes duo, Asino judice.

Leporem insecuti cum duo venatici
Canes fuissent, dentibusque mordicus
Arreptum acutis enecassent, aspera
Lis inter illos orta, quis praedam, sibi
Quam vult uterque, possideret integram.
Certare fessi, morsibusque saucii
Legunt Asellum judicem, qui proximo
Pascebat agro. Coepit hic: leporem prior
Vidi ipse ab humili prosilire cespite,
Cursimque in illum provolavi: in tempore
Prior ergo cum sim, in jure sum potior quoque.
Ajebat ille: quid officit, me postea
Vidisse, dente si feram arripui prius?
Ad me ergo praeda spectat omnis unice.
Asellus uni se futurum praevidens
Hostem, si causam adjudicasset alteri,
Nil prorsus ipse jura venatus, ait,
Leporesque novi natus herbam carpere:
Peritiorem quaeritote judicem.
Curare mitte, quod nihil refert tua.

Priciza XXVI.

Pr. Ni moj lov, ni moj ſez.

Dva kucka prid sudzem Tovarom.

Dva lovna buduchi Psa ſeza tjerali

I ſubim griſuchi' krutoga ſaklali,

Meu sobomse arvaju, pljen bitchje komu zil,

Er oba da imaju hochjega, a ne dil.

S' arvanja iſmoreni duga, i osctrima 5

Nemillo iſgharghjeni jur oba ſubima,

Osla, ki tù pase ſa sudza obrasce.

Gnih jedan ù ghlase ovemu vegljasce.

Parvisam vidio ja garma iſ gustoga

It ſeza, i sljedio parvisam harloga. 10

Dake er prj gnega ja ù vremenusam,

Nj sumgnit od taga da prj i ù ſakonusam.

Kom drughi: scto smeta, da poslie vidih ja,

Hitjena kad svjer tâ od mene bj pria?

Oso erje vidio akobi presudit 15

Ovom od gnih htio, dachje onom marſech bit,

Nikako ja vasc neſnam, receim ſakon ti,

Nit ſezove poſnam roghjen travu gristi,

Od meke vech vjescta Sudza dobav[..]ese 20

Scto tebe neutiscta, darſc toga dagljese.

Pripov. XXVI.

Ni moj lov, ni moj ſez.

Dva Psâ, i Bò Sudaz.

Seza bjehu satjerrali

Dva Psâ gorrom cîm lovjahu,

I subimâ svijem saklali

Meso, i kosgiu rasdirahu:

Ustà kavgha cijchie bitti 5

Ti vaſkolik pljen cestitti.

Daerpuſe oni bjesno, i laju,

Isragneni ruſcno svuddi

Osla Sudzem obbirraju

Daijm inad taki oſudi: 10

Ù Gospostvu Tovar sjedde

Revvè ovake ter bessjedde.

Jase naiprie napoijh kaervi

Seza, vidjoh cîm taercjatti:

Po sakonu jasam paervi 15

Paervi er buddem Seza klatti,

Pristojse dake, menni

Uset, svescto moj Sub pljeni

Osò snajuch dachie bitti 20

Nepriategl Psù jednomu,

Cîm usbudde oſuditi,

Sctoe ugodno Psù druggomu

Strâghte, reccè, vi bogliega

Sudza, lovvom vjesctiega. 25

"Scto pristojno tebbi nie,

Nemoj igda ti raditi,

Er cîm pammet tvâ neumije,

Ruscnochieſe privarritti

Pusti tebbe scto ne utiscti, 30

Nekka Gljudi sudu vjscti."

XXVII.

Illyr. Odnjelabimu u kgljunu svraka bichje,

a nebi ni Deva chjudinu.

Ejus possessionem rostro Pica; at indolem

malam neque Camelus ipse ferret.

Male gloriosus.

Cum praedicaret de suis verbosius
Mamurra quidam praediis (quae praedia
Dimidio in horae circuire Cochlea
Tardigrada possit) audiebat auribus
Illum vacivis multitudo credula,
Beatiorem caeteris mortalibus
Rata, cui obtigissent tanta latifundia.
Aderat in illa forte tunc frequentia
Critias, qui et agros, et Mamurrae noverat
Sic impudenter gloriantis indolem.
Hic, postquam ab oculis Thraso discessit suis,
Scitote, dixit, quod quae in astra laudibus
Tot ille evexit Pica rostro praedia
Ferret, gravem hominis nec Camelus indolem.
Qui legit, imago quos adumbrat haec, videt.

Priciza XXVII.

Pr. Odnjelabimu ù kgljunu svraka bichje,

a nebi ni Deva chjudinu.

Ludi hvastalaz.

Njeki svê hvalechi bsctine, ſvan Sctrobach,
Kê Spuſc dug hodechi polbi ù ure mogo obach,
Gnem iſpraſne usci puk mnoghi davasce,
Vjerovo biasce svesctoim hvastasce
Mnogopoglstva ſa tâ oni nad inima
Gnega pricestita zjegnahu umarlih
Po srichise ù temu skupu nahodjasce.
Tad njeki (imemu Maudrapa biasce)
Ki dobro poſna tù, kû tako on basctinu
Hvagljasce, i istu gnegovu chjudinu,
Gnim velj: poglja kâ on uſni do Nebes,
Ù Kgljunubi svraka odnjela, a nebi
Ni Deva ſle chjudi moghla tegh odnesti.
Svak ſna, kise gljudi kaſcju ovdi, ki ova scti.
Pripov. XXVII.
Odnjelabimu ù kgliunu Svraka Bichie,
a nebi ni Deva Chjudinu.
Slo Hvastav.
Vaerh Basctinâ hvaljo, i hvaſto
Cîm-ſe gnekki jest Mamurra (a)
Koije Spusgju dostae saisto
Sa proch urra.
Puk, kî laſno sve vjerruje,
Blasgenaga sasvijem zjeni,
Sctò govorri, pomno ciuje,
Nîtse ljeni.
K' toj Scupsctini doghie kade
I Crizia (b), kî posnoje
Mamurovve svè Livadde,
Lasgi i svoje:
Basctinnaje gnemmu taka
(Cîmse odjeli Thraſo (c) recce),
Ponjelabje kgljunom Svrakka
Na dalecce:
Alli opaku narravv hudu,
Svemu svjetu s' kôm dodjeva,
Nebi gorkôm moghla u trudu
Odnjet Deva.
"Ovva kratka mâ Priciza,
Lasnose snatti k' komu padda,
I koga on josc nariza
Uprav sadà." (a.) Mamurra, Rimski Plemmich, koij paervi naresi Mire svoje kuchje s' Mramorrom. (b.) Crizia, samosilnik od Atene. (c.) Thraso. Imme od vojnika Hvastavza

XXVIII.

Illyr. Natovari, ter udari.

Impone sarcinam, et tunde.

Rusticus Asini magister.

Ingressus urbem splendidam festo die,
Plenamque populo monticola quidam rudis
Non ante visis fixus in spectaculis
Haerebat ore (gens ut agrestum solet)
Hiante spectans: fistulae ad sonitum pigro
Heic vidit Ursum saltitare corpore,
Canemque ritu exercitati militis
Tractare pedibus arma, gladium stringere,
Rotare circum, quin et ictus ignea
Balista in auras sat peritum explodere.
Adspexit etiam sic nativis gestibus
Hominum actiones aemulantem Simium,
Ut mentem attonitam magnus tenuerit stupor.
Contentus hos se belluarum argutulos
Vidisse ludos, quotque ab istis artibus
Quaestus proveniant sentiens, ut rusticam
Domum repetiit, erudire Auritulum
Et ipse studet, ut tibias inflet leves.
Tardum sed animal, omni et ingenio carens
Illius artis nec priores discere
Evaluit apices: evasurum spes erat
Asinum ad choreas aptiorem: tradere
Huic artis ergo prima saltatoriae
Elementa coepit; sed labore inutili
Suscepta pariter haec opera: inepto latus
Ergo discipulo duriori sarcina
Gravavit, utque celeriter tereret viam,
Vi summa adplicuit querceam ad nates sudem.
Non cuncti ad eadem sunt agenda idonei.

Priciza XXVIII.

Pr. Natovari, ter udari.

Segljanin Tovaru mesctar.

Ù grad gorsctak jedan privegli ulaſasce,
Svetcjani kada dan ù gnemu biasce,
Sjajuchim ustima, kad opchje segljani,
I upartim ocima ù jednoj sve strani
Ghleda igre, kê prie gnem ighda do cjas ti
Sgodilose nie drugovghje viditi.
Pod dipli tù troma Medvjeda on skakati
Ghledasce pitoma, Psa oruſcjem vladati,
I kano bojnika sad macem mahati,
A sada s' prascnika pusckom poteſati.
Moemuna od vech on tù vidje sve cine,
Pricignat napokon od gljudj, i nacine,
Stvari da kroſate velmise cjudio.
ſadovogljan sve tê daje igre on vidio,
I gljudi kû vade scgnih koris spoſnao,
Na kolibu kade svojuje dopao,
Eto i on stavise svoga Osla uciti,
Ù dipli dabise naucio sviriti.
ſcivina al tupa tâ ni parve nj moga
Pocetke ſanata nauciti od toga.
Podobnij dachje bit ſa tanze ufasce,
ſatoga sta ucit, i gnemu kaſasce,
Kô noghe stavgljati sadchje odi, sad inud,
Almu ù vjetar i ti vaskolik poghje trud.
Dake malovrjednu ucioniku breme
Tescko stavi, jednu pakamu ſatieme
On dobru pristavi Sctapom po sapima,
Na put da se stavi stupaim harlima.
Nika podobnosti ſa sva ima: tko ù ovima
Stvarim ima dosti vrjednosti, tko ù onima.
Pripov. XXVIII.
Natovarri, ter udarri.
Seglianin Tovarra Vladalaz.
Ù vesselli dan ulâſsi
Ù Grâd velik Gorsctak jedan,
Sinnuttijeh ustâ pâſsi
Prikasagnâ tuj pohleppan.
Tuj Medvjedda viddi igratti
Na svak Diplj: Psà rasgleda
Pusckom hittro potesati
I stisnutti Mac ureda:
Mojemucciu jest viddjo
Slikkovvatti Gljudska Djellâ
Sasvjemſe sacjuddio,
Vechie - muſe pammet smela.
Miran hittrijeh rad igarâ
Mislech kêsu tuj dobiti,
Pocce vjecbat on Tovarra
Budde ù Diplj da sviriti;
Alli kaſna ſvjer, i luda
Saluduſe morri, i mucci,
Kad nemosge s' gorka truda
Ni poccetke da naucci.
Uffa Gorsctak, da tanzatti
Nauccichje Tovar ludi,
Neummje ni skakati,
Svè sa gorrè, svescto trudi.
Doklè gnemmu ne postavvi
Tescko bremme, miran nie,
I doklemu kostj upravvi
S' Drenaizzom, da idde prie.
"Svak podobban na ovvem Svjeti,
Nie sa svakke saisto stvâri,
Nekka sljedi svê pameti
Um, i sato samo mari."

XXIX.

Illyr. Cjemse Vuk usere, Ovza utece.

Ovis viso Lupi stercore fugit.

Ovis.

Imbellem et umbra territat periculi.
Balans a stabulis evagata longius
Gramen in amoena laetum solitudine
Carpebat alacris; jamque in illa clanculum
Abire crebro cogitabat pascua,
Pastori irascens, in salubria qui minus,
Herbaeque solitus parciora ducere.
Heic dum licenter errat, ecce cespitem
Vidit lupinis inquinatum faecibus.
Misella totis contremiscens artubus
Tum fugere coepit, arbitrata in proximo
Lupum esse, cumque continente se fuga
In tuta tandem contulisset, haud emo
Tanto, inquit, gramen laetius discrimine.

Priciza XXIX.

Pr. Ciemse vuk usere, ovza utece.

Ovza.

Strascivse i sjene pripada poghibia.

Ovza njeka opchjene kâ od druſcbe oghje tja,

I dalekse odstrani, pustosci ù raskoscnoj

Veselose hrani ò travi tù rosnoj.

Ceschje iti ſato i ùnaprjed miscljasce. 5

Skrovno ona mjesto ù tô, ghdis' ljepe tê pasce,

Pastjeruse ghnjevech, ki ù gore vodjasce,

I mallo ghdjese vech trave nahodjasce.

Ù slobodni tuse skitajuch vucie

Na busu poghnuse ughleda, kao mnie. 10

Bjedna svim treptechi udima bjeſcjat sta,

Na bliſu zjenechi daje vuk, nitse usta;

Dok doghje ù stado svê, pak rece, boglje ja

Nekupuiem trave s' toliko poghibja.

Pripov. XXIX.

Cjemse Vuk uſerre, Ovza utecce.

Ovza.

"Ista sjenna

Strasci Ljena,

I kî slabbje na ovvem svjeti.

Ako vjetriz listom krene,

Bljedi, i venne. 5

Sve plascivvoj chjudi prjeti."

Vaerhom Gorâ

Svoga is Tora

Cîmſe daglie skita Ovciza,

Ù raskoscnom mjestu stasce, 10

Slatke pasce

Grise, i Mladijeh josc Travizzâ

Na to mjesto

Misli cesto,

Kakobiſe povratila 15

Scto gnu voddi na nesdravve

Sctettne trave

S' Pastjeromſe rasaercilla.

Ù slobboddi

Tuj dohoddi, 20

Bûſ isgnuscen viddi kada

Vuccjem gnojom: strahom predda

Biesgi ureda,

Vuk dae zjeni sred Livaddâ

Kadse skrje

Ghdjeno nie 25

Straha ikakva, rugla, i smechie

S' tom poghibjom, recce, Travu

Slatku, i sdravvu

Nekupujem saisto vechie.

XXX.

Illyr. Cemubi aerpa scitta, kadse nebi jella?

Cui bono triticeus acervus, si non comeditur?

Rusticus hariolus.

Vanae augurandi deditus scientiae
Noctivaga Mopsus contemplando sidera,
Ventosque, et imbres, aeremque innubilum,
Annos canebat nunc futuros uberes,
Nunc messis inopes. Hic quibusdam ut maximam
Signis in annum conjectabat proximum
Famem colonis imminere, haud desiit
Monere, ab illo quisquis ut aliquid die
Inciperet escae corpori subducere:
Id si fecissent, evasurum mitius
Malum, vincique posse parsimonia.
At nemo agrestum paruit, se panibus,
Obsoniisque nutriebant: unice
Famis futurae territus periculo
Vates avare victitabat, hordei
Quamquam domi esset, triticique copia.
At haec diebus tristibus consumere
Quod jam statuerat, colligebat vilium
Per arva quidquid pullulabat graminum,
Talique ventrem largiter opplebat cibo.
Rerum sed esus jugis insalubrium
Sic sanitatis peturbavit ordinem,
Brevi ut perierit, intactusque haeredibus
Ingens acervus tritici remanserit.
Gazis, avare, qui paratis abstines
Uti, tibi idem destinatur exitus.

Priciza XXX.

Pr. Cemubi arpa ſcita, kadse nebi jela?

Segljanin gatalaz.

Na gatanja Migljas ki tascta biasce

Naukase dao vas, ſvjeſdi obnoch ghledasce,

I vjetre, i daſcde s' tim, i Neba vedrinu.

Vegljasce Segljanim, plodnu kad godinu

Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5

Pristupne godine privighja bigljeſim

Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga,

Da hrane scto skratit pocne dneva od toga.

Er tô ako uſbudu sad ucinit, dachje bit

Vele magne ſlo tad, sctedgnomga i pridobit. 10

Nitkomu al pogodi, kruhomse hragnahu,

I smocno sctogodi k' temu pristavgljahu.

Sam Gataz od ghlada pripaden ſcivjasce

Lakomo, ſa sve da ſcita, i jecma imasce.

Zarnih al ſa danâ erje ova spravio, 15

I tad damu hrana bit budu odlucio,

Svescto on po poglih nizati vidjasce

Travâ i gorih tih iſ ſemglje gugljasce

Stvarj al s' neſdravieh svakdano kêje io,

Tarbuh bi i teſieh jescjâ napunio, 20

ſdravja od parvascnoga red tacmu smetese,

Da smart ù maloga vremena ſanese.

A arpa velika ſcita neteghnuta

Osta basctinika gnegova sada tâ

Lakomce, ki sluſcit blagomse neumisc tvim 25

Svarha ista da ima bit i tebi, jati dim.

Pripov. XXX.

Cemubi aerpa Sgitta, kadse nebi jello.

Seglianin Gatalaz.

Bavviſe saludu Gatagnem Lovorko,

I tesckom ù trudu mucciſe svegh gorko.

Sad svjesde rasgleda, sad Oblâk, Dascde sad.

Strahome sad predda, sadae sasvijem rad.

Segliannjm gatoje Glâd velik na Ljetti, 5

Svakkoga vjecboje, da budde sctedjetti,

Er tako cinnechi, slò dachie pridobit

I sporrno sctedechi svê danke provoddit.

Sctò gnjmmj govorri, svè budde samani,

I rughe svak tvorri, smijuse segljanni. 10

Proch gnjmmſe jedjo Gatalaz, i tada

Hranuje sctedjo, pristrascen od glada

Ù svomu jest Domu sgitta immò sadosti

I svakke josc k' tomu raſlike ploddnosti:

To jestit odluci kad gorrj dni buddu 15

Gorkoſe jaoh mucci nevolgnôm u trudu.

Travizze popaſe, kê berrè Livaddom,

Er baerso nadaſe strascnijem vêch gladom

Cîm nemoch stekkoje sctò budde jestitti

Do mallo ter svoje dni budde svaerscitti.20

Domachioj ostaje Cegliaddj tuj dosti,

Sgitta Aerpa zjelaje, tuj svakke ploddnoſti.

"Isto-ſe sgodditti, Lakomce, tebbichie,

Sramotno sctedîti cîm buddesc tvê Bitchie."

XXXI.

Illyr. Cemuje svjechja, kad nje occi?

Quid caeco cum lucerna?

Alauda excaecata.

Auceps ad ignem, bruma dum saevit rigens,
Proli fabellas enarrabat parvulae.
Reticula, pedicae, viscataeque virgulae,
Suo quibus aves praedabatur tempore,
In humilis casulae servabantur angulo.
Heic excaecatam, dulcibusque idoneam
Alaudam volucres allectare cantibus
Posuerat: ardens illustrabat vivido
Fulgore tectum lampas: heic et tritici,
Miliique larga grana spargebat manu.
At caeca volucris inde rostro carpere
Nil quibat: aliae, quae videbant, et suam
Partem vorantes sese opimabant Aves.
Alauda macie contabescens in dies
Magis magisque singulos, tandem fame
Exhausta periit in ciborum copia.
Mens animi longis obvoluta erroribus
Rationis alma frustra illustratur facie.

Priciza XXXI.

Pr. Cemuje svjechja, kad nie oci?

Kukugljava osljepgljena.

Prid oghgnem, velika kad studen biasce,

Djetetu mal vika, erga Otaz gljubgljasce,

Poticjar pricize stade povjedati.

Mreſce, ocza, ſamcize stahu ù pojati,

Prutila i obljepgljena, kim ptize svakoje 5

Podobna ù vremena ſa lova hitoje.

Tù stavi osljepgljenu kukugljavu, kâ svîm

Mnosc ptizâ smamgljenu steſce pjegnem slatkim.

Svjechniza ugljana koja tù visjasce

Svjetlos sa svih stranâ po kuchi davasce. 10

Tù on dosta ſcita, i prosa sipgljasce,

Sljepa ona al ſarna tâ kgljuzat nemogasce.

Drughe kê vidjahu, ptize gnoj grabechi

Svoj dio uſimahu, sebe iste ſcivechi.

A ona mledni cim svaki dan to vechje, 15

Prid jescjam obilnim dospje, vaj nesrechje!

Kad pamet ſa mnoga doba otighje stramput;

ſaludu Raſloga svjetlosjoj kaſce put.

Pripov. XXXI.

Cemuje Svjechia, kad nie occi?

Vitulja osliepjena.

Pripovjesti Lovaz kasce

Cîm kod Ogngna simi stasce

Svôj Djeccizzi

Ù Gljubizzi

Sctoga Lovſka svjes uccila, 5

S' cijem gnekada hittà Ptizze,

Stahu svoje kraj Pljevnize

Oseza, Mresgje, Prut, Pustilâ

Vitulju tuj stavvjo,

Kû bî sasvijem osljepio; 10

Cîm sapoje,

Kolak svoje

Kuchjarizze Ptizza oblîta;

Ona blisu gnu primata

Prosvjetlise svà Pojatta; 15

Tujse prospe Prossa, i sgitta

Nu nemosge sliepoj bitti

Kgljunom sgitta dohittitti.

Cîm gleddaju

Pokgliuzzaju 20

I gne Dijo tad Nemille

Kê dohoddu svakke Ptizze:

Biesgju dalek Kuchjarizze

Sitte granom, i prettille.

Vitulja Mledni, er gorri 25

Svak-ciaſ Glâdje gorko umorri,

I vêch tada

Maertva padda.

"Cimje pammet samaerscena

Ù sahodjm, i slobbnosti, 30

Saman ona budde dosti

Po rasboru prosvjetgljena."

XXXII.

Illyr. Akoti nje dosta, ni morre slano.

Nisi haec tibi sufficere dicas, nec mare salsum esse dixeris.

Nutrix, et Puer.

Quaedam puelli gratiam Nutricula
Inire cupida, cereamque flectere
Primis ab annis quo volebat indolem,
Mire ejus animum fabulis allexerat.
Audierat ille plurimas, et pectore
Memori tenebat; sed foemina ut quodam die,
Dum placidi ad oram considebant aequoris,
Perparce narrat, puer ei sublandiens
Alias petebat: illa contumacior
Negare; precibus at puelli et lacrymis
Evicta cessit; jamque qui flerat prius,
Missum ore ridet caseum, quem callida
Hiante Corvo celeriter Vulpes rapit:
Delusum ab umbra mox Canem nutrix sua
Adjecit, amne dum natat carnem ferens;
Montisque partum; Graculumque non suis
Plumis amictum; deque gutture os Lupi
Gruem extrahentem, quod vorando inhaeserat.
Post haec puello surge, ait, Sol occidit,
Domum petamus. Ille, quaeso et alteram
Deprome, dixit, e foecundo pectore
Aevi prioris historiam, lux, o mea:
Morem puello gessit; exsurge at modo.
Flens hic adhuc unam ut referret poscere.
Narravit illa argutulam, et plenam salis;
Factoque fine, ni sat, inquit, me tibi
Hodie narrasse fabularum dixeris,
Nec hocce salsum tu, puer, dices mare.
Hoc illi dictum homines existiment sibi,
Explere quorum nulla res animum potest.

Priciza XXXII.

Pr. Akoti nie dosta, ni more slano.

Baba, i Djete.

Da ù milos Djetetu Baba vech uljeſe,

I meku chjudmu tû kud hochje prinese,

Do chjuda sarzemu smamila biasce,

Pricize cim gnemu svake povjedasce.

Jur od gne mnoſieh nasluscja Djetese, 5

Pamet mlada i od svieh dobro spomignese.

Al jednom kraj mora tihoga sjedechi

Sporna ona govora maloih htje rechi.

Gnoj onse omigljati poce, i daih mu vechje

Bude povjedati moli; ona al nechje. 10

Na molbe i suse nu paka Djeteta

Na svarhu prighnuse, i sadse on hrepeta

Plakasce prie ki, cjujuchi kô pusti

Siraz lud vran njeki, kimu bj ù usti,

Vuhvena gnem koga kuna harlo ſgrabi. 15

Od sjene iſa toga privaren kô svê bj

Ona Psa prilaga, ki po rjezi plove,

I bardo kadaga breghja vas chjet ſove

Vranu i odjevenu tughim perjem, i kô

Vuku kôs ſabjenu ſcoral-je iſ gharla iſvuko. 20

Iſa tega, ustan, gnem velj, erse noch

Pribliſcja, i na stan trjebaje nami poch.

Tadjoj on: meni ti, molimte, pripovies

Josc drugu (punati kad tako prema jes)

Doba od toga naſad povighi, mâ milla. 25

Pogodi ona. Ustan' sad: dabi joscter htila.

Rjet jednu zighlumu, on placjuch molit sta.

Smjescnu ona i hitrumu povighje, i kad prista,

Recemu, ako nech rjet, da povidano

Bj - ti dosta, nech rech ni dae more slano. 30

Morese ovo onim rit, hlepgnu kieh mnogu

Niedna dobra na ſvit nasitit nemogu.

Pripov. XXXII. i naiposledgnja

Akoti nie dosta, ni morre slano.

Babba, i Djete.

Babba sgiudech, daje svegh milluje

Djete, koga s' gliubavi babbuje,

Ona gnegga sred Mlagiahnijeh Lîtti

Svakku skladdnoſ sgelli nauccitti,

Daje blaghe raddostan Naravvi, 5

Sctò nie dobro, da stavan ostavvi:

Ù gneggovvu sa millos ugljesti

Blâsni gnegga s' liepijem pripovjestj.

Nekkje on isctom pocceo sgivjeti,

Usdaersgijh dobro na pameti 10

Kada Babba s' gnim kraj tuorra sjeda

Pripovvjestj Mallo pripovjeda.

Djete Ljepo Babbu millovvaſce,

Prossi, damu Pripovvjestj kasce;

Odtvaernuta Babba prottivviſe, 15

S' Molbaâm, sussaâm alli pridobbj

Vêch ne placce Djete nêghſe smije

Gnemmu Babba kada pripovvje,

Kô Lisizza Vrana privarrilla,

I kî gnemmu pade sir, sgrabbilla 20

Kôse strâſci Paſ od sjenne svoje,

Plovvech Rjekom, Meso pustioje.

Iosctè gnemmu tad pripovvjest kasce,

Gnegda Baerdo da Miscia raddiasce,

Ptizza svakka kôse rugha Vranu 25

Cîmſe tughjem perjem reſi, i bânu

Vuku ù Ghaerlo kad sapalle kostj,

Cjapglja s' kojom vaddjh hittrostj

Tijem Djettettu govvorrilla tada,

Ustanû, hommo, vêch Sunze sapada 30

Mâ svjettlosti, moja srechna ceſti

Kasgi, recce, joscte Pripovvjestj,

Mollim tebbe, Moje Dobro millo,

Sctose ù stâro Dobba jest sgodilo,

Pogoddimu, numu recce tada, 35

Hommo Domma, vechie Vlagha pada.

Placciuch Djete pocce tad pitati

Damu jednu josc budde kaſati

Babbu sato gliugliesglivvo molli

Jednu kasce s' hittrostjm, i solli, 40

Termu recce "Nie Morre slano,

Kad nie dosti, sctotje kaſano.

"Jest na svjetu take bessocnosti,

Da gnekkijem ni vaſ svjet-je dosti."