Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | qui sumus | textus | auxilia | tolle, lege! | |
Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab].
FABULARUM
LIBER TERTIUS
Svaerha Svijeh ummjettnijeh Pripovjeſtj.
PROLOGUS
AD JUNIUM DE RESTI.
Auctor, et Junius colloquentes. AUCT.Hoc destinavi quod libello terminum Operis habere, Moecenatis nomine Ut insignitus prodeat, te exposcere Illi in patronum, docte JUNI, cogito. Si forte dicas, quod frequentes ostia Pulsant clientes, publicisque est insuper Tibi occupatus animus in negotiis, Utrumque credam; nec tamen desistere Mens est proposito: te profecto valdius Rogare pergam, donec expugnavero. JUN.Tuus quid iste, dic, Libellus continet, Meo quem velles evulgatum nomine? AUCT.Agis patroni more mecum, admittere Causam abnuentis, cognitam ni habeat prius: Risum moventes fabulas hic habet liber, Illumque rebus ludicris refercii: Quanti est laboris adnuere? JUN. Res si habet ita, Praefige nomen his meum; post seria Hac recreabo lectione spiritum. AUCT.Bene inquis; arcus namque ut frangetur cito, Quem tensum habueris semper; at longo tibi, Hunc si relaxes, est futurus usui, Sic (*)(*) Phoed. Lib. Ad cogitandum melior ut redeat tibi.
I.
Lupus senior a canibus irridetur. Lupus senior, et Canes. Lupus senecta factus imbecillior Oves praedari cum nequiret amplius, Quicumque pagis incolebant proximis, Suosque soliti ducere ad pastum greges Inusitato gestiebant gaudio; Metuque vacui ipsi otiabantur canes Ovile circum: utque impotenti illudere Quaedam est voluptas tristis adversario, Id ut peragerent, in nemus se plurimi Canum tulere, jamque pene inedia Enectum, et aegros vix trahentem artus solo Sub rupe scabra reperiunt: tun' scilicet Olim tremendus hostis ille es, inquiunt, Qui nos ovilis ab aditu ut te longius Cura arceremus vigili, tot traducere Noctes ad imbrem perpulisti, et frigora? Aures acutis vellit interim hic dentibus, Petulans in humeros alter insilit, in os Summa micturit ille contumelia. Impune faciunt cuncta, namque abest vigor. Tunc ille: oportet haec feram, cum me gravis Senecta vestri fecerit ludibrium. Haec impotentes fabula admonet senes, Praesertim in alios qui fuere injurii, Duras et ipsi ut aequius tolerent vices, Irrisuique caeterorum se parent. Kgnighe Trechje Prizica I. Pr. Star Vuk, pasja maskara. Vuk star, i Psi. Er staros ucini jur Vuku oslabiti, I mochjan vechje nj on Ovze pljeniti, Ratajâ svesctoje po selim bliſcnime, Vode ovze ki svoje livadam travnime, S' uſroka togase mnogo radovahu. 5 Psi isti, er osctase vechje ne strascjahu, Uſ obor bestuſcni veselose igraju: I kako, kad tuſcni protivni kje ù vaju Njeka rugatmuse nasladje nemilla, Psetâ ù lugh tisnuse, da tô tvorj silla. 10 Pod krovomga hridi skoncjana s' nejesce Nahode, mlohav ghdi jedvase poteſce Neprjategl totsi ti on strascni, velemu, Koga ſa darſcjati od nas na dagljemu, Tolikrat bdismo mi, i kieh usili ti 15 Na daſcdu, i ſimi ſlih nochi ogristi? Meghju tô osctrima uho ovi skubemu Nemillo ſubima, na plechi on skacemu, Beſocnoga i jasce, drughi ſa necjasnos Vodu pusctavasce ù rillomu, i ù nos. 20 Slobodno cine sva, er nesta jakosti, Tad on: tarpjetmi ova trjebje zjech starosti, Od ruga mene kâ ucini vam sada. Priciza ova neka slabim starzim nauk dà, Kise inim rugasce, da i oni tarpe sad, 25 Sctagod ſaimasce druſim mladi njekad. Pripovjestj Trechie kgnighe Pripovvjeſ I. Stâr, Vuk, pasja Maſkara. Starj Vuk, i Psi. Mlohavvom morren slabbosti Vuk kasge bigliegh starroſti, Stuppaj-je gnemmu cîm ljeni, Ovze nemosge da pljeni: U blisgnem stahu kî selu, 5 Mnoghosse tada vesselu: Beſ straha k' Jovu poccinne Pâſ, jesu nochne kad tminne, Naslada budde cîm gnekka Rugatſe slabbu do vjeka; 10 Proghiosce kucki pò Gorri, Viddjosce Vuka, ghdje morri Glâd; Gorom tescko jauce, Nemochne kosti ghdje smuce: Pâſ gnegga tusgna kad viddi 15 Savjat gorko kod Hridi, Tinosi, Vuce, gnekada Rasdaerpi Gorom kî Staddâ? Dasc, Simu, tughu, laccnosti Tarpjesmo s' tebbe sa dosti, 20 Trjeba bi nammi vechie-krat Ovcize s' tebbe kad cjuvat Uscimu daerpi cîm jaccè Na Plechi drughi gnêm skace. Svakkumu bolleſ uſrocci, 25 Misgiaga drughi sred occi. Psi gnemmu cinnu ruscnosti, Er nejma tusgjan kreppoſti: On gnimmi tada govvorri; Cîm menne starroſ umorri 30 Nevoglia menni jest tughe Taerpjetti prikor, i rughe "Cjovjeku vajmeh starromu, Rugase kada druggomu Tichie sveghiera taerpjetti 35 Rugh, prikor, sgjalloſ na svjeti.“
II.
Rana elato pede dixit: mihi quoque ferreas soleas inducito. Rana, et Veterinarius. Rupto jacentis corpore infortunium Ranae, aemulari stulta dum tentat bovem, Sciri a puellis vel quadrimis arbitror. Pretium sit operae nosse, quis fuerit meae Nil sanioris exitus. Soleas equi Quidam pedibus ut ferreas inducere Coepit, palustri rana prosiliens lacu Terram petivit; utque vidit, quam bene Equo illud operae praestitisset artifex, Raucis ab illo flagitabat vocibus, Ut calcearet se quoque, et imitans equum Fabro offerebat jam pedem, pulchre et sibi Id convenire, quadrupes cum sit, rata. Huic tantum ut ille vidit arrogantiae Inesse, ut humilis se paludis incolam Fero sit ausa comparare principi, Calce ictam aquosas in paludes propulit. Mediocritatis quisquis oblitus suae Audet potentes aemulari, desipit. Priciza II. Pr. Potohoci ſcjaba nogu, i rece, podkuj i mene. ſcjaba, i Podkovalaz. Nesrechju ſcjabe, kâ s' volomse natjeza Raspuknute, mnim da ſnaju i mala djeza. Sad drughe pripovjes, kâ niscta pameti Negh ova boglje jes, kratku richju iſrjeti, Podkuja kogna cim njeko, iſ kalovita 5 Blata plovom naghlim ſcjaba kraj dohita. Tù ona videchi, kao ljepo opravi Tô kognu, i htechi na noghe da stavi Podkove i sebi, stadega muklima, Svescto vech mochna bj, moliti glasima, 10 Kogna i kô vidjasce prj cinit, i ona Jur noghu uſdiſasce odvisce smiona, Zjenech, da i gnoj tô, cetvernoga er jes, Prisoise isto, i imat taj ures. Kad taku on u gnoj ponosnos spoſnaje, 15 Da sebe, blato koj priprosto kuchjaje, Slicit svjeri smje varhu svih pogladnoj, Nogom udarie, tisnu ù vodni i dom svoj. Rodjen bichja ù sridgnem, tkose inadi s' gljudim Moguchiem, da ù gnem neima svisti, ja mnim. Pripov. II. Potohoci Sgjabba Noghu, i recce: sad kuj i menne. Sgjabba, i kirigja. Djezâ, zjenim, od dva Ljettâ Sgjabbe snadu da Nesrechiu, Vola putem kad suſreta, Ter ohollaâſt sacce vechiu; Nadimgljesse sasvijem luda, 5 Dôk s' gorkoga zaerhne truda; I moiojse Sgjabbi sgoddi Stvâar prilicna: Potkovvatti Jedan kogna cîm dohoddi Sgjabbu budde tuj gleddatti: 10 Saciuddise kadje ciuje Ghdjega molli dae podkuje. S' gne slobodde ghgnevnoſ kuſcia Da sljediti kogna smije: Ludi govvor gne ne sluscia 15 Nêghse rugha s' gnom, i smije; Sadje rusgi, sadje tjerra, [...] s' Noghom dno jezzera. "Svoje kogod jest srednosti Saboravvjen vêch na svîti, 20 Tichie s' take svê ludosti Svegh prikorren sasvijem bitti; Nechie immatti Mira ikada Svegh sgjallosti, tughe, i jaddâ.“ Domus dives fama, at in ea et felis esurit. Rusticus, et Felis. Agricola in amplis cum videret aedibus Commolientem muribus dolos Catum, Unumque saevis jam praedantem dentibus, Sic increpabat. Animal o te pessimum, Suetum rapinis, caedibusque vivere! Quid bile pectus aestuat tanta tibi, Mures ut avidus insequaris helluo? Non sat, quae herilis affatim dantur tibi Mensae esculenta? Non beatum te satis Opibus abundans, quam incolis, facit domus? Ad dicta Feles nil moveri; at talibus, Ut murem adedit, rusticum refellere. Vocas quod animal indolis me pessimae, In damna natum, muribusque injurium, Calumniaris sic loquendo; ad talia Vis namque quaedam me fatalis incitat: Domus sed haecce, rere quam largum mihi Sufficere victum, praeter unam nominis Celebritatem, nil habet; nam omnes fame Urgemur intus sic rabida, ut alvum ni ego Quandoque vacuam muribus referciam, In divite domo centies peream in diem. Famae fefellit saepe rumor plurimos.
Priciza
Pr. Kuchja na ghlasu, a macka ghladna. Macak, i Segljanin. Ù Dvorim veglima kad segljan vidje da ſla od Macka miscima motrise ſasjeda, I jur gnih jednoga nemillim ſubima Da hita, osctorga kara ovim rjecima. O tebe nada svim ſcivinam najhughje, 5 Obicne udit druſim, i popadat tughje, Ù sarzu ſascto gniv tvomuje tolik ti, Da miscim proſcdargliv sveghse hoch gostiti? Nijt' dosta, s' tarpeſe sctot' Gospar daje tvoj? Tko srechnij tebese mosce rit, obilnoj 10 Ki tako ù kuchi boravisc ne smeta Rjecise on ghegovoj, miscja i ù tarbuh spreta. Paka velj gnemu: scto mene ſovesc ti, Najgoru svjer, i mû chjud hochjesc huliti, O' scteti er miscjâ ja radim, i krivsam gnim, 15 Nepravome tvoja potvora rjec ù tim. Ere njeka na tô silomse udesna Potice, al pak scto mniscme ovdi objesna, I damie ù jescjam obilnos, budti ſnat, Kuchja ova da ima sam imena ghlas bogat .20 Pokli svih ghlad ù gnoj tac morj ſcestoki, Da kad ù tarbuh moj misc nebj uljeſo ki, Od ghlada doisto ja stokratbi umro na dan. Cestose dogaghja, ghlas da vara iſpraſan.
Pripov. Kuchia na glaſu, a Macka gladna. Seglianin, i Macka. Kad Seglianin Macku ugleda, Ghdjeno svjetli jesu Dvori Tusgnijem Mîscim ghdje sasjeda, Gnoj govvorri. O prihuda Svjeri od visce, 5 S' grabscjâm sgivjet kômje millo, Sctò progonnisc svak-ciaſ Misce Jaoh nemillo? Nieti dosti, sctoti ostaje Gosparevoj na Taerpessi 10 Cîm cestittoſ slavvna tvâje Srechni udessi? Nieti dosti pribivati Toj obbilnoj u Polacci? Govvor budde kî sluſciatti 15 Macka tlacci: Sctò Seglianin gnoj bessjeddi Nesmetaje nitti morri, Nêgh jestitti Miscia sljedi, Pak govorri: 20 Menne hude sctò Naravi Ti Nasivaſc Svjer sadara, Miscjm tusgnijem porraſ pravi, Jest privara; Govvor saisto jest himbenni, 25 Njesam kriva silla ghdje, To da krivo cinniſc menni Raslogh nie. Himben prikor vêch dovaersci, I nemisli ludo sada: 30 Imme slavvno kuchja uſdaersgi, Mreſe od Glâda. Zaerknulabjh vechi-krati, Da nie Miscjâ zijech laccnosti: Tesckoje vajmeh pribivati 35 S' lakomosti: "Sctò Cjovjeku jest vidjetti Vechie-krati Slavva nie, Pritvorritti Stvâr na Svîti Lasg ummje. 40
IV.
Te sitibundum sicco ore per aquam traducerem. Nundinatores duo. Facile opprimetur nimia simplicitas dolis. Quicumque primi ad nundinas cum mercibus Veniunt, easdem carius quam caeteri, Qui tardiores appulere, distrahunt. Duo ergo ad illas dum feruntur mercibus Eisdem onusti se viae ad divortia Junxere; ad unam cumque metam tenderet Uterque, pariter ambulabant, invicem Confabulantes: sed praeire mercium Quod causa avebat alteri, ne copia Sint viliores, cogitabat callidus, Siquam inveniret, qua retardet eum, viam. Haec dum revolvit, de siti hic rabida queri, Et inquieta ferre circum lumina, Aquae si alicubi forte venam cerneret. Dum provehuntur, ecce in imis vallibus Lenis fluebat ponte subter ligneo Rivulus: hic inhians avolavit ocyus, Sitim misellus igneam ut restingueret. Post hunc at alter clamitat: quaeso, cave Bibas ab illo fonte, ni vitae piget. Prope heic geruntur bella: quis scit, hostium Haec ne veneno quis fluenta infecerit? Adhuc fer ergo paululum: en jam villula In colle se aperit: scande, te dulci mero Refrigerabit hospes; hinc ad nundinas Venies alacrior. Ille dictis talibus Persuasus ore praeterivit arido, Jugumque montis asperum superans bibit Merum in taberna, dum suas hic interim, Nam solus, merces distrahebat plurimi. Priciza IV. Pr. ſcednabihte preko vode priveo. Targovza dva. Lasno ludorie dajuse varat ſlim. Na Pazar ki prie dohode s' targhim svîm, S' koristi onijh vechjome prodadu Negh oni, ki iſa gnih kasnie dopadu. Dva, ki varstu istu targovinâ imaju, 5 Na raſkartja mistu putemse sastaju. Dakle oni ſajedno ſdruſceni ighjahu, Meu sobom i uredno besjede djegljahu. Targovinâ ali zjech er htjegne ovoga Bjesce da bi pritech druga mogo svoga, 10 Dase zjegne nebi prodale, vechih bit Kad bude, ù sebi miscgljasce varovit, S' kombiga ustaviti dubinom on mogo. Ghleda i voda jel ghdje. Naprjeda idu cim, Potocich on vidje pod mostom darvenim, 15 Ù niſkoj prodoli ghdi tece, oncjase ſaleti niſ doli, napie prj dase, Ter ſceghju ugasi: al drughi ſa gnime Udiglse oghlasi rjecima s' ovime. Molimte rad Boga, potoka nemoj ti 20 Pit vodu onoga, ako hoch ſcivjeti. Ratje bliſu odi, vode ove (kochje ſnat?) Neprjategl kigodi jeli mogo otrovat? Tarpi josc ſa mal ti, na brjegu eno Sela, Uſaghi, dachjeti karcmar vina zjela, 25 Hladna, slatka, kime onchjete napoit, Odkle vech krepkime sarzemchjesc na targh prit. Na rjeci on prighnut tê suhim ustim proghje, I grechi uſ bardaste stjene ù karmu doghje, Veselo ghdi pie, targhe a ovi, er sam jes, 30 Prodava vrjednie sve na gotov pjeneſ. Pripov. IV. Scednabihte priko Vode privveo. Dva Taergovza. "Parvicnoschie laſno smesti Ghdi savisgna jest privara: Kî hittrosti nejma, i Svjesti Neuredne Misli stvara. Svè koriſno prodda, i laſno 5 Kî k' Pazzaru baerſ dohoddi, Negholi oni koij kaſno Ù nesrechnoj prighiu sgoddi. Putje ghdîno na raſtavvi Dvoizza-ſe tuj srettosce, 10 Taergovine svakki spravvi Prodat svescto boglie mosce: Istijem putem kad prohoddu, Dogovvorrje cesti bio: Kî jest hittar, iscte sgoddu, 15 Drugha dabi privarrio: Ovvò budde cîm miſlitti: Sgedan jesam Drugh govvorri, Dabi hottio vodde pitti, Cîmga Sceghia tescko morri. 20 Svè rasgleda pomgnimv svuda Jeda Voddè vir ghdje viddi, I gorkoga zjechia truda Tusgbe svoje glaâſit slîdi. Is pod Mosta kraj doline 25 Tuj Trak vodde malo tecce, Sa da od sceglie nepoghinne Uputise k' gnemu prece. Cîm to viddi Drugh himbenni Ù Glâſ sauppi: Nemo pitti, 30 Daje sdravvo to, ne zjeni, Sgivot nemo tvoj svaerscitti, Blisgnom ovvom na Livaddi Snasc, da vojske mnosctvo tuje Ko snà kigod isnenadi 35 Da nepriategl voddu otruje. Bûd sa mallo jsoc taerpjetti, Baerso trudi tvî dospîchie; Buddesc k' selu kad uſiti Goôſt tvû sgeghiu sagasichie 40 S' slatkjem vinom: ù raddosti Dochiesc tadà ti k' Pazzaru: Lud vjerruje himbennosti, I neposnà tù privaru: Sgedan proghie tad k' Glavizzi, 45 Vaerhom kêſe reſi Selo, Vino pijuch u Pivnizi Smiri sceglie svê veſselo, Cîm s' mnoghome Drugh dobiti Taergovvine sam proddava: 50 Daje ummjo privarritti Drugha, gnemmje raddos prava.
V.
Ursus dixit: pyra provenient. Ursus, et Vulpes. Per parva Vulpes cum videret hispidum Ursum vagari, atque otioso lumine Pyros tueri, vix adhuc cum primulis Sese induisset arbor illa floribus, Sic inquiebat tacita: quid malus hic latro Hoc moliatur in loco, haud intelligo; At velle ab istis aliquid arboribus puto: Ultraque pergens per viam ut venit prope, Salvere jussit, callideque interrogat. Dic urse, quaeso (namque, ni fallor, modo Praesagientis aliquid est vultus tibi) Tenuem pyrorum copiam hocne praevides Anno futuram, an uberem? Hic uberrimam Fore pollicetur; cumque Vulpes quaereret Causam, futuros scire qua eventus sibi Fas esset, unam hanc mente pol! dignam sua, Sibi ille fructus quod placeret, attulit. O quot carenti mente sunt urso pares, Dum quae peroptant, haec futura existimant! Priciza V. Pr. Medvjedje reko, roditichje kruscke. Medvjed, i Kuna. Videch gugnavita po poglim Medvjeda Kuna ghdise skita, i kruscke ghdi ghleda, Dubse taj zvjechjem cim stoparva biasce Obuko tad parvm, ovako vegljasce: Nevidim ovima scto snuje, i motri ovi 5 Lupesc i mjestima, sctonoli gotovi. Od ovih da scto iscte stabarâ al mnim ja, I naprjedse tiscte: kadse k' gnem pribliſcjâ, Dvorno poſdravgljaga prj svega, vuhveno A paka pitaga: rezimi pravedno, 10 Molimte, Mèdo moj, sctochjute pitati (Ermi obraſ kaſce tvoj, da njescto gatasc ti.) Godine ove mali Kruscjak', al velik rod Rezi, bit imali? Dachje biti prirod, Medvjed obechja gnoj, i cimga pak pita, 15 S'koga rece dajoj, tô uſroka dohita, Dà rjeci samo ove, pameti tej ghgnile Dostojne gnegove, kruscke ermusu mile. Moremo mnoghe mi Medvjedu ovem slicit, Snjevase koijemi, scto ſcjude, dachje bit.20 Pripov. V. Medvjedje reko: Rodditchje kruſcke. Medvjed, i Kuna. Kuna gledda Cîm Medvjedda Po Livaddâm ghdiese skita, Ter ù zvjetu kruſcke passi, Cîm prolassi, 5 Zjeni od stabbaâr da sctò pita Sctò ovvi hudi Lupesc sgiudi? Sama s' sobbom tad govvorri: Gnescto misli, motri gnescto, 10 Ovdi cesto Sctò dohoddi, dalek Gorri? Ù toj sgoddi Cîm prohoddi Blizu gnegga tad posdravvi; 15 Snatmi, recce, jest posgiudda Sctosi ovuda Kasgi, mollim uſrok pravi. (Ako menne Zijech himbenne 20 Sumgne kakve Svjes nevarra, Ù tvom Lizu jest vidjetti, Rasummjetti Scto neumijem ja sadara.) Sctò mniſc kôchie 25 Ovvò vochie Ljetti ovvijem jur rodditti? Medvjed stavno gnoj obbechia, Ploddna srechia Dachie sasvijem krusckaâm bitti. 30 Pita od tegga Raslogh svega Kuna, i kako mosge snatti Imma sctose dogodditti Jur na Svjti 35 Budde on raslogh tad kaſati: Ovvò vochje Rodit hochie Erje ugodno tako menni, Medvjed ovvò tad govorri: 40 Kunu umorri Raslogh tako lud, himbenni. "Na ovvêm Svjeti S' svôm pameti Medvjedusu slicni Gliudi, 45 Dachie bitti kada sudu Sctò oni sgjudu, Mislim, scegliom, Djellom ludi.“
VI.
Trepidavit alis, at non avolavit. Struthio, et Aquila. Ea ne mineris, quae exequi minime queas. Regi creando comitia cum haberent aves, Aquilamque longe caeteris cognoscerent Praestantiorem, judicabant regio Honore dignam; cumque Struthio pergravi Id ferret animo, turbulentos coeperat Motus in avibus concitare, praedicans Se principatu digniorem, corporis Quem vasta moles anteferret omnibus. Hoc litis illae sic secandum existimant, Ut qui volatu praestitisset alteri, Regnum occuparet. Conditio posita placet Utrique volucrum. Certioris spei Aquilam Implebat alae nota jam pernicitas. Struthio per auras ante qui nunquam leves Cursum tenuerat, se tamen certamini Temere offerebat. Evolandi ut interim Signum dabatur, illa ritu fulminis Perrumpit auras, seque condit nubibus. Magno sed alter concitatus impetu Artus ab imo tollere nequibat solo, Trepidante frustra penna: avibus irrisui Is tunc habetur; Aquila sed regnum capit. Priciza VI. Pr. Poparscjoje, nu nie poletio. Pstrost, i Oro. Hvastagne varſi tja ghdi nemosc doprjet ti. ſa ucinit kraglja gre narod letuscti. Jursu ù sboru, i videch, daje Oro varhu svih Ptizâ plemenit vech, i u svem pritjeceih, Dostojnaga sudi svak tê cjast, i mnide 5 Al Pstrostu po chjudi er tâ stvar ne ide, Meju gnim sta cinit nabune, i vegljasce, Kragljemga ſa ucinit da on bogli biasce, Vechj er svih uſrastom. Vladatse one ovako Natjezagnu ù tom sve misle jednako, 10 Da ki bude pritech drugoga ù ljetenju, Kraljestvo bude stech pravu po sudjenju. Ptizami obima ugodan urok bj. Orla, ki krilima vjesctje svoim sebi, Dobro goi ufagne. Pstrost, ki nighda prie. 15 Sebe na letagne visoko ne[...]nie, Na tô jur stavglja se arvagne beſ svjesti. Jur bigljegh davasc, dase dighnu s' mjesti. Oro raſkrilise, i ù cjas, kaono trjes, Naghlo ſaletise, i dopne do nebes. 20 Drughi satli cime dighnutse nastoi S' madom mnoghime, mjestu ù istom stoi, ſaman treptech krilim: velik rugh tvorisce Tada sve ptize gnim, a Orla okrunisce. Pripov. VI. Popaerscioje, nu nie polettio. Struz, i Orro. "Sctò tvoja vlaâſt nechie, samani ne prjeti. Dostojan kê srechie kad niesi na svjeti.“ Ptizzese skuppisce sa kraglia cinnitti, Orluſe spravvisce tu krunnu stavvitti. Po Ptizzaâm cinnio Struz mnoghe jest bune 5 Cîm sebbe zjenio dostojna te krunne. Svû budde Priliku Gosposku hvaliti Podobban Scibikku Kraglievſku noſsitti. Taki inad dospjetti svè Ptizze tad sude, Baerſcije ko letti, da kragljm ti budde. 10 To Ptizzaâm dragoje Mir Orla jest vechi Cîm hittar uffoje kragliestvo to stechi. Kî nie lettio vissinom i kada K' inadu jest htjo pristupit Struz tada. Cîm daſe Slamegne sceglnijem Ptizzâmi 15 Da sljedi lettjegne, baerſ Orrò k' Svjesdâmi Polettje vissoko, kô strjela cîm letti Gliudskoga vêch okko nemosge vidjetti. Struz Orla da stighne vissinom lud sgiudi, S' Semgljese nedighne sctò vechie tad trudi 20 Cîm krilâ sterraſce, nemiran vechma jeſ Na Semgliu paddasce, prokligne svoj udeſ. Ù Skuppu sve Ptizze kê rughe ne cinne Ghdje padda nicize niſ Hridi, niſ Stîne Kad Orrò s' nebbeſa dolettje kô strîla, 25 Kragljevſka svâ veſâ Ptizzaje krunila.
VII.
Nullam hyemem Lupus voravit. Lupus in hyemem saeviens. Cum crederetur esse hyems in exitu, Placidoque veri jam locum concedere, Saevire rursus coepit acri frigore, Late rigenti cuncta constringens gelu. Armenta, grexque ne perirent laniger, Stabant in tepidis abditi praesepibus. Lupus ubi muta cuncta solitudine Horrere sensit, irritamque spem sibi Praedae esse, diris devovebat omnibus Hyemem, et scelesta stulte in algentes notos Verba elocutus, destruendae concipit Consilium hyemis, et virium ratus sibi Sat esse, ut hostem vinceret, rabie furens Duris acutum dentibus frangit gelu, Avideque mandit imminutum, cogitans Hoc si abstulisset, desiturum protinus Brumae rigorem, quo vetari, ut herbida Oves adirent pabula, animadverterat. Prius sed ipse provocati frigoris Vi liquit animam, quam posuit hyemis rigor. Natura quidquid destinat mortalibus, Quamvis dilatum tempore adveniet suo. Priciza VII. Pr. Njedne ſime nie Vuk iſio. Vuk gljuto raſluchjen suproch ſimi. Kadase zjegnasce ſima na dospitju, Mjesto i da davasce tihomu prolitju, Tad poce prigljuto opeta bjesniti, Svuse i ſemglju kruto mraſ vidje prikriti. Da neodnese ſima stada veglja, i mala, 5 Toplim ù oborima skrovena su stala. Kadase Vuk stavi, samochi da ù mukloj Svaka stvar boravi prostranoj ſtrani ù toj, Pljenamu nj ufati, studene lud uſe Vjetre proklignati, s' koih sva marſnuse. 10 Pak smaknut kroſ svû moch bjes ſime odluci, I mnechjoj varha doch na tle glavu skuci, Ter bjesan osctrima led tvardi slamati Jur poce ſubima, i smarvjen hrustati Mislech, da kadaga starti sasvim bude, 15 Dospjechje jednaga sila ſime hude, Kâ vidi uſrok da jes, s' kogase strasce Pastjeri van stada iſvodit na pasce. Al prie duh pusti na mraſnoj livadi, Negh ſima odpusti, s' kojom se ſavadi. 20 Sctogodje sughjeno da ima umarlim doch, ſasve dae udigljeno, dochje al hoch, al nehoch. Pripov. VII. Niedne Sime nie Vuk iſio. Vuk saerdit protiva Simi. Svaerha Sime cîmſe zjeni, Da Proljetchie Simu odmjeni, Isnenadi Simni Hladi Bjeſ opeta svû rasgljutu, 5 Svà pod leddom bî Livadda K' Toru bjesgiu tusgna staddâ Cîm studdeni Mrâſ ochjutu. Muk, Samochiu Vuk kuscioje, Pljena uffagne gubbioje: 10 Proklignatti Vechie-krati Vjettar budde sillovvitti. Svaerſcit Simu Miso sacce, I spravgliase svak-ciaſ jacce 15 Hudu Studden ukrottitti. Zjenech immat dosta sille Radi bjesti svê nemille, S' huda i jeda Kiddat ledda 20 Pocce tvaerdijem tad Subimâ Scvachie joscter i smaervjena, Mislech s' tesijem da studdenna Vêch dospiechie sasvijem Sima Mrâſ Ovcizi hud sctò brani, 25 Dachie k' ploddnoj pochi hrani, Opet sudi Vuk tad ludi. Dachie baerso liſ selenni Rastjet; nuſse varra, er prie 30 Nêghli Simni Mrâſ dospije Zaerhne vajmeh zijech studdeni. "Sctò pomgniva narav vîku Odredila jest Cjovîku, Stavno toje 35 Vrjeme ù svoje Travu, zvjechie Semglia ploddi Budde joscte da doznije, Stavnijem redom stvari nie Kâſe ù vrjeme svê neſgoddi.“
VIII.
opravitegl ghdjeje Oso. Omne negotium ab Asino gestum improsperos successus habet. Asinus ad Lupos legatus. Oves ut aevum degerent tranquillius, Legationem destinabant ad Lupos Mittere, ut amico convenirent foedere; Asinumque placida sentientes indole Id oneris detulere, amplissimam Negotiandi largientes copiam. Simul hos adivit, quo veniret nomine Exposuit; utque viriliter ovium sibi Causa acta, senior sic lupus coepit loqui: Nautra paleas ut tibi in cibum dedit, Sic vesci ovilla carne nos voluit: ea Utrisque lex est dicta: si volunt tamen Quae te oratorem mittunt ad nostrum genus, Venire ad aequa pacta non gravabimur, Parcetur ovibus; unaquaeque at singulos Nobis in annos mater unum e foetibus Donabit. Ille existimans id perleve Damnum, libenter ivit in sententiam, Pollicitus ovium nomine id donarium. Redux ad illas cum referret, qua sibi Pax lege facta, puchra pax mehercule! Tunc una dixit, qua nec ipsum plus queat Nocere bellum: non, stolide, nostrum hac genus Eradicandum pactione intelligis? Quo gessit ovium res Asellus exitu, Mandes si inepto, res geret eodem hic tuas. Priciza VIII. Pr. ſloje upuchjen svaki poso, opravitegl ghdie Oso. Oso poklisar ù vukova. ſcelech Ovze imati ſcivot miran visce Ù vukov poslati poklisarstvo htisce, Dase mir meu gnima sklopi, i er vidihu Narav nadasvima ù Tovaru tihu, One taj na gnega vas poso spusctaju, 5 I oblas ſa tega podpunumu daju. Pristupi potom k' gnim onim cini ſnati, S' imenom Ovze kim htjescega poslati. Uſ scto on hrabreno ſa gnih tù govori, Vuk takmeno star gnemu odgovori. 10 Kao narav tebi htje slamu ſa hranu dat, Tako meni Ovcije meso hotje podat. ſakon objem ti jes stavgljen, nu ako tû stvar Hochje onê, od kjehs' k' nam poslan poklisar, Na uvjete spravnismo pravve doch svakako. 15 Ovzami mibismo prostili, svaka ako Od porod jednoga na godiscte mati Ù poklon zighloga budenam davati. On mnech, mala daje scteta tô, beſ zkniti Na ime obechjaje Ovazâ daraz ti. 20 Kad poslj gnim kaſa, mir sklopjen bj kako Ljep mir, ki od poraſa (jedna rece ovako) Vechjegae, nego boj: nevidisc, da uvjet ti Vas tragh, ludjace moj, nasc-chje iſkorjeniti? Ovazâ svarhom kom opravi posle Oso, 25 Budalachje s' istom svarscit i tvoj poso. Pripov. VIII. Sloje upuchjen svakki poso, opravitegl ghdieje Oso. Tovar ù Vukovâ Pokliſar. Ovze moghu da mirno sgiviti, I travizze slobbodno pastitti, Poslat mislu k' Vuzîm Pokliſara Mir da utvaerdi, blagoga Tovarra Gnegga zjenu dostojna te cjaâſti, 5 Svakke gnemmu davajuch oblaâſti K' Vuzîm kadà Poklisar dohoddi Imme slavno toj odkriva ù sgoddi. I cîm vaerlo tesijem poslom vlada, Vuk naistarij progovvorri tada. 10 Slammu tebbi po naravnom cesti Ovcije meso nammi dano jesti; Od Naſ ako hochie Mir Ovcize Sa slobbodno pastitti Travizze, Dobrovoglno gnimmi prostichiemo, 15 Uvjet jedan od gnjh sad isctemo: Od gnjh svakka na Godiſcte Matti Da nâm budde Jagancichia datti: Dar obbechia tad ludo Magarre, Neprividdech kakveſu privare 20 Kadſe vrâti, kad sve pripovvje, Ovze gleddat vêch Tovar nesmije, Jedna recce, sctochie Mir ovaki? Ratt boglieje, bogli Poraſ svakki: Kôsi mogho lud, Tovarre, bitti 25 Sa skott Ovcij sasvijem korripiti? "Sctose Tovar tad podnjo ludo, Snajuch koje nie saisto cjuddo. Ako spusctaſc posle, cjaâſ i Bitchie Ludu kadgod, jednako slidîchje.“ 30
IX.
Cum ad nuptias vocant Asinum, vel aqua, vel ligna desiderantur. Asinus invitatus ad nuptias. Miserandae Asellus sortis in vernantibus Pascebat agris, cum puer anhelo volans Cursu, domi, inquit, cras adornat nuptias Herus, ad easque te vocari praecipit. Sibi haec Asellus serio dici ratus Se cogitabat vocis ob praestantiam Juberi adesse, redderentur ut suis Solemniores cantilenis nuptiae. Haec ille secum: verum herus qui dispare Cura tenetur, quique Aselli in pluribus Opera indigebat, jussit in lucum ocyus Ambos abire, ligna ut hic succideret, Dorso ille ferret. Servus it, et sarcinis Primis Rudentem, mox secundis praegravat, Dehinc rursus aliis noctis ad crepusculum. Perfracta nimiis membra jam laboribus Cadunt Asello, luce sed dum crastina Sibi fore melius cogitat, prae gaudio Exultat: at cum postero nullas die Domi intellexit apparari nuptias; Quin in vehendis per diem solidum sibi Aquis labores exanthlari maximos, Talesne, dixit, omnium miserrimo Mihi advenerunt nuptiae? Sicne has meus, Cum fonte, lignisque indiget, celebrat herus? Viro a potente cum quis inferior gradu, Qua non solebat, colitur observantia, Hic exigi operam sentiet ab illo suam. Priciza IX. Pr. Kad ſovu Tovara na pir, ili trebuje darvâ, ili vode. Tovar ſvan na pir. Oso bjedne srechje posechi sred luga, ſapiehan dolechje Gosparev k' gnem sluga, Pakamu besjedi: sjutrachje Gospar dat Goſbu, i on navedi da i tebe budem ſvat. Oso tâ nesbigl mnech gnemu da vegljasce, 5 Iſvorna ghlasa zjech daje ſvât zjegnasce, Ù mjestu nekase s' gnegnovim pjesnami Pirne slave oghlase, s' vechiem hvalami. Tako on; al sva ina Gospar ki miscgljasce, I kom tâ ſcivina tada trjebovasce 10 Stvari ne ù jednoj, Sluſi ſapovjeda, Da darva ù gaj svoj ide sjech ureda, I udigl da gnima Magarza naparti. Tô cini, i tesckima bremenimga parti Dvasc i trisc, a paka do markle nochi sve. 15 Od trava opaka Oso strenje jurve, Udamu i padaju; al kad stane mislit, Da dobra cekaju sjutraga, i ù cemchje bit, Vesel-je misli ù toj. Nu kad vidi ocito, Sjutra ù Gosparevoj da kuchi nie tô 20 Ni pir dase spravglja, negh trud damu nemil S' vodese ponavglja, kû nosi ſa dan zil, Tâlimi rece, vaj! ſcivini nesrechnoj Goſba pripje, i na taj nacin Gospodar moj, Kad vodeepotrebit, al darvâ, piruje 25 Moſc slobodno ovo rit, kad ki mogûch sctuje Od vechje drugoga niſcega od sebe, Da on ima od nekoga sctogodi potrebe. Pripov. IX. Kad sovvu Tovarra na Pir, illi triebuje Vodde, illi Daervâ. Tovar svan na Pir. Livaddom Tovar pastitti Cîm budde laccnoſ da sitti, K' gnêm Momak baerſo taerciaſce Gosparev na Pir i svaſce, Reccemu hodi k' Obborru 5 Ostavvi travnu tu Gorru, Sutraſe Gospar naſc sgenni, Sapovjed doje sad menni, Da slatkom cestit ù Miru Gneggovvu buddesc na Piru. 10 Zjeni da to jest istina Nesvjesna, luda sgivina, Gosparev ti Pir ceſtiti Revagnem dachie slavvitti. Ovvò cîm ludo Miscliaſce 15 Gosparga baerso dosvaſce Ter recce poghi Tovarre Pospjescno k' Gorri sadare, Nossichiesc daervâ na Plechi Kâ budde Momak uſjechi. 20 Tusgnaga Momak paertjo, I kosti sctapom pribbjo. Slommjenna gnemmu tad udâ Gorkoga vajmeh rad truda. Lud zjeni, sutra sadosti 25 Dachjemu bitti raddosti. Nu kada sutra neviddi Sgiudjeni ti Pir da slîdi Nêgh da gnêm uddeſ odlucci S' trudomſe vaſdan da mucci. 30 Sctomiſe tusgnu dogoddi, Neſrechnoj, recce, po sgoddi; Himbenno Gospar piruje, Er daervâ, vodde trjebbuje "Kadate Moghuc kî bludi, 35 Od tebbe tusgna sctò sgiudi: Sveghmuſu kakve potrebbe Pospiescian iscte kad tebbe.“
X.
Quidquid felis parturit, mures capit. Felis, et Mus. Apud se habere nobiles, ut plurimum, Solent catellos delicatos foeminae: In fele at una, qui nivem pilo praeit, Suos amores cum puella poneret, Dapibus opiparis nutriebat, sedula Cura adlaborans, ne videret uspiam, Quos illa abhorret, murium immundum genus, Alvumque faedis conspurcaret ne cibis. Quinos per annos id puella caverat, Pretium sed operae sit referre caetera. Haec ut natalem laetius ageret suum, Vocare amicas voluit ad coenam duas. Dum lauta mensis apponuntur fercula, Et diligentis opera laudatur coqui, Escarum odore mus allectus e via Per scalas tacito sese in triclinium gradu Tulit: hera feli porrigebat interim Nunc has, modo illas divite e mensa dapes. Edebat ille; at muris ut primum fuit Objecta facies, nil alios curans cibos Insano in illum provolavit impetu Condens capacis albi in obscuro specu. Mores parentum sortiuntur filii, Et quisque naturae sequitur habitum suae. Priciza X. Pr. Scto macka koti, sve misce lovj. Macka i Misc. Obicjaj njeghda bj Gospojâ bogati' Raſbludne pri sebi kucichje darſcjati Al njeka ù macku, kâ snjega bjegljaje, Dikliza gljubav svû er stavit htjelaje, Obilno s' raskoscnim jeſcjamje hragnasce 5 Alstvarim nada svim ovo pak pomgnjasce, Da misce kê smislit pogane nemore, Nebude ghdi vidit, al iſjest (sctoe gore) Ghadno sctogod: ſa pet godinju sacjuva, Alie meni iſrejt ostala trjebi sva. 10 Dan svoj ſa radmie rodni ona svetkovat, Prjateglize dvi htje na objed k' sebi ſvat. Na tarpeſu cime jescese stavgljaju, Kuhacju i ſa time hvalese davaju, Jedan misc evo nut! S' putase tù mûce 15 Od vogna priteghnut uſ listve dovuce. Jescju ona uſ to svoj sad jednu davasce Macki, sad drughejoj kigod dil cignasce. Ije ona, al misc gnoj vidjet kadse dade, Nebavech ò inoj jesci se vech tade, 20 ſagnim ù isti cjas naghlose ſalechje. Tarbuha i ù propas tmastuga jur mechje. Cin, kie ù ozima, bude i ù djezi jednak, I chjudi tê, kû ima, prighnuchje sljedi svak. Pripov. X. Sctò Macka kottj, sve Misce lovvj. Macka, i Miſc. Svakka obbicciaj Plemkigniza Imma Psichie jur daersgjatti: Macku bjelu Dievojciza Blaſni, gladdi cesto-krati Obbilnoje svak-ciaſ hrani 5 Gnoj lovvitti Miſce brani. Petje Ljetâ gnu cjuvala Od poganna tegga Djlla Dajoj nebi smrad i Halla Cistu utrobbu sagnuſila. 10 Na veccerru Dikla sjedde Na dan Roddni s' dvje susjedde. Pichje obbilno toj ù sgoddi, Kuhaccjaſe cesto hvali: Slatki na vogn Misc dohoddi, 15 I krjesse tajno u Scalli Gnegga Macka cîm ugledda, Sgrabbilaga punna jeda. Keioj dava Dikla jesce Dobrovoglno Macka tlacci 20 Daerpi Miscia, davi, i plesce Protiv gnemmu jadioj jacci, Kidda grise, mirna nie, Dôk-ga sasvijem ne isije. "Oza sljedi Sin na Svjeti 25 I gneggovve jest Naravvi; Djellom, Mislim, i pameti Cesto usdaersgi bigliegh pravi: Saluduse mucci, i trudi Protivitſe svoioj chjudi.“ 30
XI.
Qualis ore, talis opere. Mustela alpina, et Sus. Alpina proprio quae vocatur nomine Mustela, amictam pelle quam percandida Natura voluit, quamque sic coenum inquiunt Horrere, pluviis ut diebus e suo Cavo recuset, ne se turpet, egredi, Cum forte primum grunnientis horrida Suis videret rostra, quasque corpore Setas in atro subrigebat hispidus, Offensa formae faeditate nausea Se permolesta sentiebat affici. Sus excavabat interim rostro solum, Radicibusque cum replesset erutis Ventrem, lutosa forte quam reperit ibi Prolutus unda, coepit in eodem luto, Sua ut beatus sorte, circumvolvier. Mustela factum turpe dum considerat, Dixisse fertur: qualis huic rictus, sua Et facta talem luculenter exhibent. Plerumque quaedam corporis deformitas Solet esse morum juncta turpitudini. Priciza XI. Pr. Kako rilo, tako i dilo. Lasiza alpinska, i Prasaz. Kâse Alpinska ſove Lasiza, i svôme Pribjelom snjegove nadhodi dlakome, Kâ kad daſcdi ù svomu (tacse strasci kala) Stoi skrovna domu, das' nebi iſmegljala, Parvi put po srechi ghadno rilo svigne 5 Neciste videchi ghdje hrocit pocigne, I koceti osctre tê paſech ù zarnomu Tjelu kêjoj lete redu ù neſgrovnomu, Na taku ſgadise ghardochju, i prikor, I jurjoj cinise dach' dat zrjeva, na dvor. 10 Ù toliko Prase ſemglju rilom dube I buduch ſcilâse naijo, kê kube, Kû nghje ſgodno tù on poce lokati Vodu kalovitu, pakse u gnoj vagljati, Mnechi se blajcen kô bargljogu ù temu. 15 Djelo ona kad tako gadno vidje ù gnemu, Vele, da rece ova: kakvoe u ovem rilo, Kaſcega takova gnegovo i dilo. Grubochja njekase od tjela, kadgod dà, Grubochi kojase od dusce priklada. 20 Pripov. XI. Kako rillo, tako i Dillo. Lasiza Alpinſka, i Prasaz. Cîmſe dano po naravi Svegh Lasizzi bjelom bitti; Gne Cistochie bigliegh pravi Ghlib maerſitti: Ù Spilluſe tmaâſtu krje 5 Kadſe Nebbom Dasc proliva Daioj ghnuſno Tjelo nie Bdi pomgniva. Kad naiprie straſcno viddi Hrozzavoga Praza Rillo, 10 Utrobbujoj tugha vrîdi Tad Nemillo. Prasaz Semgliu rillom dube Hrocce, puha bjesno tada: Kijemſe sitti sgille kube, 15 K' Ghlibu upadda. Kalovvittom Voddom svudda Svê Halavvo gnuſi Tjlo, S' obbiccjajna Kalom truda Maerglia Rillo. 20 Cîm Lasizza tò gleddasce Rad teggaſe niscta cjuddi Erbo kêſe, dobro snasce Prasaz chjudi. "Grubbost Tjela vechie-krati (Stannovvitta kôe spommena) Saerzu budde slikkovvatti, S' gnîm sdrusgena.“
XII.
Plus dierum est, quam tomacularum. Homo gulosus. Quidam e suilla carne cum farcimina Sibi gulosus comparasset plurima, Deliberarat singulos unum in dies Comesse, et anno sat putabat integro Sibi futuram talis escae copiam. At cum nec illa rite numerasset prius, Nec quot diebus constet anni circulus Novisset iste truncus, urgebat dies Propositum in omnes pertinax stulte suum. Prandentem at olim forte cum deprenderet Vir quidam; et illi glorians de dape sua hic Narraret; alter, ergo nunc, inquit tibi Bis centum in arca, nempe quot in anno dies, Botulorum adhuc est. Curiosus helluo Numerare coepit; sed reperta copia Tomacularum sat minore, abdomini Modum est deinceps ponere coactus suo, Proque una, in omnes quam prius edebat dies, Edit diebus octo sesquialteram. Tali sed esca adaestuante sanguine Ad regna furvae transiit Proserpinae. Ventri est negandum, plura cum justo petit. Priciza XII. Cjovjek proſcdarlaz. Proſcdarlaz njeki bj, ki mnogo buduchi Nadio sam sebi kobasa ù kuchi Sve mesa od praceva, odredi jednieme Svakogase dneva gostiti zjelieme, I tako zjegnasce, svega ſa godiscta 5 Da bitmu imasce jestojska dosta tâ Al lud nebuduchi gnih ni iſbroil prie, Ni danâ ſnajuchi broj u godin kie, Niscta magn nacin svoj on sljedi svaki dan. Po ſgodi al neſnam koj dohodi k' gnem jedan, Cim objedivasce, onmuse a jescjom tom Svakdagnom hvagljasce, ovi gnemu potom: Ù spremi dakle tvoj djevenizâ dvjesti Kolik' ostaje broj josc danâ, imasc ti. On ſnati tô ſcegljan broiti stadeih: 15 Ali broj vele magn kad nascjo bjesce gnih, Red svoj usigljen bj stavit proſcdarlosti, Mjescte er jedne, kombi priese svakdan gostj, Sad jednu i po svake osam danâ ije on: Karvse al s' jesce take raſcesce er napokon, 20 Gorj i ù gnem kad pech, meghju martvi' on stoi Tarbuhu nedaj vech, negose pristoi. Pripov. XII. Vechieje danâ, negho kobaſâ. Ciovjek Proscdor. Mnosg kobaſâ cîm spravvitti Budde Proscdor, gnjh sa jesti, Dachie usgovat zjelo Litti Zjeni obbilne take ceſti. Jednu na dan jesti odlucci 5 Slo nù cinni sve rasbroje, Nesna Dnevvi, sctose mucci, Ù Godisctu kolikoje: I s' teggase lud privarri, I svak-ciaſ ſe gorre smeta, 10 Pripovjeda sgodde, i stvaâri Rasbornomu, cîmga sretta. Jest kobaſâ joscte dvjesti Spremmi ù tvojoj, kô bessjeddisc, Drughi recce, baetsojh jesti 15 Tichiesc, Proscdor cîm bit sljedisc. Proscdor kada gnjh broijo Vele magne gnjh nahoddi, Na dan ije trechi Dijo Daſe gnemu slo ne sgoddi. 20 Nu do mallo jaoh poslje Kaerv uſavri, s' hude ceſti, Sgivot tusgni svoj dospje, K' viecnoj prighje jaoh bollesti. "Triebaje sveghier ukrottitti 25 Svoju utrobbu, ni gnoj datti Sctoe savisce; naudditti Cîm to mosge ceſto-krati.“
XIII.
In eadem caula duo arietes manere nequeunt. Duo arietes, et Armentarius. Duos arietes cum balantum plurimo Grege quum in eadem dives Armentarius Caula locasset, mane primo venerat Laxare septa, stansque primo in limine Obstrepere magno murmure exaudit locum, Oculoque rimis applicato detegit Duris arietes invicem se cornibus Percutere: ad illos advolavit ocyus, Vixque ut diremit, conquievit proelium. Cum cras aperuit septa, pertinacius Pugnare vidit, perlitosque sanguine. Ansam ut cruenti tolleret certaminis, Hinc inde tortis alligatos restibus Divisit; eadem mansit at rivalitas. Vi namque tanta distrahebant stupeos Nexus, at animam pene uterque elideret. Quod ut bubulcus sensit, arietes, ait, De principatu qui gregis delitigant, Eadem recipere caula non potest duos: Divisit ergo stabula, divisit gregem, Uni adtributa portione, et alteri. In urbe quoties ad duos res aemulos Publica redigitur, semper illi praelia, Ni dividantur, conserent, dum alter cadat. Priciza XIII. Pr. Dva Ovna ù istomu Oboru stat nemogu. Dva Ovna, i Ovcjar. Bogat Ovcjar njeki istie ù obor bio Dva Ovna, i veliki Ovzâ broj stavio Otvorit doghjeim koscjavu zorome, Kad eto na pragh cim on stade nogome, Ù tem mjestu buku njeku cju golemu, 5 Kroſ darva i raſpuku virech vidje ù temu. Roſim ghdise tuku Ovni: k' gnim odleti, I cinech raſluku, rat prista hudi ti. Sjutra otvori kadim obor, vidje dasu Ù gljuchjemu meu gnim boju, i da obasu10 Ù karvi oghreſnuta: od boja da uſrok gnim On dighne prigljuta, sveſaih konopim, Pak lucj, al meu gnim natjezagne isto jes. S' naporom tolikim poreſcju ere ſaveſ, Dasechje ſaduscit po sebi: tâ videch 15 Stvar dachje jur sljedit, dva Ovna, cju-se rech, Koise imade, kich' stadom vladati, Nemoreih ikade iſti obor darſcjati. Obore on dake razlaci, istada I svakom jednake ucinj djele, i dà. 20 Kadse vlas opchjena od dva ſatocnika Ù gradu osvojena naghje, oni vika (Ako razluciti jaci nebudeih) Gljutochjese biti, dok padne jedan gnih. Pripov. XIII. Dva Ovnâ u istomu Obboru stat Nemoghu. Dva Ovna, i Staddnik. Poccivala Ghdjesu ostala Staddâ, Ciovjek tuj satvorri Dva Ovnâ: Jutrom kad dohoddi Gnjh nahoddi 5 Ghdjejh sillna ghgnievnoſ morri Kroſ Pukline Kako cinne Meghiu sobbom Rat rasgleda, Kôse biju svijem roſsima 10 Meghiu gnjma Mir postavglia bitſe neda. Sutra kada Doghie staddâ K' Pasu pustit iſ Obborra, 15 Bitse viddi kako i prie, Ghdjejh pollie Kaerv ghdj sillnoſ Ovnîm gorra. Baerſ opeta Sillnoſ smeta, 20 I sasvijem gnjh raſlucci, Tvaerdo svesce, kada Silla Gnjm Nemilla Ista ostaje, kaîjh mucci. Cesto-krati 25 Raskiddati Veſ konopâ sillni ustaju Umorreni rad sillnosti, Ù slabbosti Rêkbi smaertno da zaerkaju. 30 Kî gnjm vlada, Recce tada: Tor nemosge sadaersgiatti Jedan dva Ovnâ, kiſê inadu Dabi ù Staddu 35 Vlaâſt poglavnu moghli immatti. Cîm to recce, Obbor prece Rasluccio sasvijem tada Joscte i staddo rasdjelio, 40 Er sgellio, Da meghiu-gnjm nejma inada. "Nemir, Smechie, I Nesrechie Satocnizim svegh-chie bitti, 45 Jedan dokle nedospije; Miran nie S' drughôm vlada cîm na svîti.“
XIV.
Mendacio curti pedes. Vulpes, et Talpa. Talpam exeuntem primum ut obscuro e lare Vulpes acuto conspicata est lumine, Interrogavit, vita subterraneo Cur illa tantum placeat in cavo sibi? Prodiret ergo, caeterorum ut nosceret Animalium ora, cumque eis conviveret. Huic illa, quidquid belluarum est uspiam Novi, inquit; ast hanc praetuli convictui, Ut heic laterem tuta, solitudinem. Tum curiosa Vulpis instat quaerere, Basiliscum alicubi videritne? Maxime Affirmat illa, cumque eo locutam ait. Rogata, quali sit colore, rettulit Septempedali, de statura quaerere Vulpem arbitrata; caeca namque cum foret, Color quid esset nesciebat. Ut meras Hanc Vulpis audit garrientem insanias, Consideransque id animal accuratius, Utroque novit destitutum lumine. Hoc evenire saepe mentientibus, Ipsi refellant ut strophis sese suis. Fabella paucis indicavit versibus. Priciza XIV. Pr. Laſc kratke noghe ima. Lisiza, i Kartiza. Iſ stana kartiza tmasta ù scto iſlaſi, Parvi put Lisiza tadje okom upaſi, Pakje uſe pitati, scjorti ù podſemglivoj ſac ſcivot trajati omili tako gnoj. Nek dakle iſide, i drughe viditi ſcivine pak ide, i scgnima opchiti. 5 Koj ona: ſcivinâ svescto jes na svjet taj, I divglih svjerinâ ja vidjeh, Sele, ſnaj; Premetnuh ſcivjenju samochju al skupnu ja, Da ù ovem skrovenju budem beſ poghibia 10 Tad kuna: ghdje ſmaja jesili vidila Kraglichja jesam ja, i scghim besjedila. Pomaſti od kêje, cimga ona pitasce, Sedam dighneje nogâ, odgovarasce. Poklie zjenila, daje Kuna pita 15 Varh stasa od tjela, ſatojoj rece tâ Er sljepa buduchi ſa pomast kaochje ſnat? Odgovor cjujuchi tac ludi ona dat, I s' vechjom pomgnom cim vid ù gnu upirasce, Spoſnaje da sasvim beſ oci biasce. 20 Ukaſah s' ovim ja, da cesto laſczima ſgaghjase, laſc svoja gnim da udj istima. Pripov. XIV. Lasc kratke noghe imma. Kuna, i Hârt. Bistrijem cîm passi Kaerta okkom Lisizza Puſ ghdjeno prelaſsi smetena svegh Liza, Bessjeddi tad gnemmu: kô tako mosgesc stat? Ugodno jest cemu pod semgliom pribivat? Promjeni Nacine bûd s' Drusgbom sgîviti, 5 Ostale sgivine da posnaje na Svîti. Odgovvor tad prece Lisizzi Kaert doje, Ja posnam gnoj recce, Sgivinâ svesctoje; Ugodna jest menni ceſ Mogha Naroda Stan tmâſto-skrovveni, Muk, Pustosc, Slobbodda. Posnascli Smaya ti, Kunemu rît slîdi? Mennisu Smaij svi posnani bessjddi. Sctò snagna jest tvoga, sciarovvit Smay kôje. Od seddam jest Noghâ, to snagne jest moje; Bit pitan zinnio rad Smaya Prilike, 15 Sahode cinnio Kaert s'tegga velika. U svoioj slipposti Samjeni snò nie, Toj Kuna ludosti rughaſe hittrje; Sctò vechie tad Kaerta pomgnivo gleddalla, Viddiga ghdje Kaerta sliepoga posnalla. 20 "Occito mâ kasce svakkomu Priciza, Da smjonno ko lasce, cestose poriza.“
XV.
Commodus aliis, sibi ipsi inutilis. Simius, et Asinus. Et illud hominum saepe reperitur genus, Qui vel stupore mentis, animive nimia Benignitate sic moveri sentiunt, Interdum ut aliis damno benefaciant suo. Cum comparasset Simium quidam sibi, Multumque ab illo caperet oblectaminis, Nutrire laute gestiebat: hic Asinum Pariter habebat; cumque dorsum huic plurimo Pressisset olere, portionem Simius Donandam Asello credidit; nihil tamen Gustavit inde vector: hunc alias mero Videns onustum, panibusque, sarcina Quiddam ex utraque libaturum censuit. At porro Asellus dura praeter stramina, Fontisque laticem nil recepit praemii. Tergo insidere cum videret filium Heri tenellum, judicabat blandius Ab hoc habendum, quod sit illa pronior Bene velle cunctis innocens aetatula. Crebris at ille scipionis ictibus Diverberavit totam Asellum per viam. Dum vile id animal, caeteroqui idoneum Multos in usus sic haberi duriter Novit Simiolus, natus ipse in commoda Aliena es, inquit, Asine; at negligis tua. Priciza XV. Pr. Dobar ſa druſieh, arghjav ſa sebe. Moemum, i Tovar. Od varstese cegljad nahodi i ove, Budalaste ki rad pameti gnihove Oli zjech miline ſaviscne s' svojome Dobro druſim cine kadgodi sctetome. Moemuna njeki dobavil buduchi, 5 I gnemu on veliki raſgovor dajuchi, Jescjami obilnim ſatoga hragnasce. Tovara ovi scgnim takoghjer imasce, Koga buduch ſegljem mnoſim napavrio Moemum zjeni i gnem dachje dat ki dio. 10 Al niscta ne skusi od toga: Drughi krat Vinom vidi, i krusi' napavrjenmu harbat. Bremena od jednoga on misli kugod stvar Dachje i od drugoga dat gnemu Gospodar. Al truda i ſa toga plata Oslu bj sva 15 Mal pruchja suhoga, i voda blatava. I ſa tega evo uſjahat na plechi Djete Gosparevo malahno on videchi Mni, boglje on podnjet dasechje, er godiscta ſa svakom dobro htjet prighnuta jesu tâ 20 Al Djete putem svim Tovara cestima Scibike po sapim sciboje udarzima. Moemun vidi cim da ſcivce priprosto Al prudno sasvim tim tlaceno tacje tô, Druſiem raghjen bj dobro ſa ciniti, 25 Arghjavsi nu tebi, Tovare, rece, ti. Pripov. XV. Dobbar sa Drusijeh, aerghjav sa sebbe. Mojemuccia, i Tovvar. "Jest Cegliaddi, kâ s' ludosti Ol Naravvne zijech blagosti Vechie-krati Diellovvatti, Dobro i cinnit druſijem budde 5 Beſ ikakve svê koriſti; Kreneijh joscter uſrok isti Svû neposnat sctettu, i trude.“ Mojemucciu cîm dobavvi Jedan, slatkom u sabavi 10 Cjuti, i gladdi Ù Nasladi: Ona gnemmu drago ugoddi; Obbilnoje sveghier hrani, Od poghibije svakke brani, 15 Daſe ikakvo Slo neſgoddi; I Tovarra josc immoje, Cîmga travom paertioje; Dabi dijo Tovar ijo 20 Mojemuccia Trave sudi, Tusgian Osò kad icessa Neisijedda, nêgh udessa Taerpech gorkoſ, laccian trudi: Krukom, vinom cîmga viddi 25 Napaertjenna, zjenit slîdi, Dachie tada Sillnost Glada S' kakvijem Djelom ukrottiti: Tvaerda samo slamme isije, 30 Mallo Vodde sgedan pije Svakki budde jad taerpîtti. Raddujesse kad pò srechi Sin Gosparev gnêm na Plechi Jasce, er sudi 35 Da svi trudi, Dachie dospjet svè nevoglie, Cîm Mlagjahne dobro Litti Obbicnessu svegh cinnitti, Dachie bitti sebbi boglie. 40 Nuſe vajmeh ludo varra, Mladich bije cîm Tovarra, Beſ Millosti Pribbije Kosti; Mojemuccia posna kada 45 Potisctenu nu sa Posla Svjer prem-vrjednu; gleddauch Osla Kakve tughe taerpi, i jadda Recce gnemmu: Ti beſ cjaâſti Trudisc, tughje zijechia laâſti: 50 Jad, laccnoſti, I sgjallosti Taerpisc tusgni jaoh Magarre? Mollim, primi svjette moje, Vêch sa laâſti misli tvoje, 55 Ude ostavvi vech privare.
XVI.
Rapa unica integro in anno, eaque verminosa. Rapa unica. Aestate media seminarat rusticus Rapas, ut essent per hyemem cibus sibi: Jamque eruendi tempus idoneum ratus Adivit hortum; nulla sed cum germina Foris videret, ab locustis credidit Fuisse adesa, vermibusque; caetera Sana arbitratus, pingue quae celat solum. Glebam revellit sarculo, sed primitus Nihil repertum; parte mox in altera, Rursusque in alia defodit, vestigia At nulla prorsus uspiam: hinc cum semini, Rapacibusque multa volucribus mala Dixisset, unam forte quae virentia Folia exerebat conspicatus, illico Ut vesceretur, mundiorem fecerat. Quae secta ut, intus qualis est, apparuit, Ridendo dixit; unica mihi in integro Rapa anno, et illa verminosa prodiit. Hoc factum ad illos pertinere dixerim, Queis tenue forte siquod obveniat bonum, Ab aliqua et illud parte corruptum est quoque. Priciza XVI. Pr. Jedna repa ù sve ljeto, i tâ zarvgliva. Repa jedina. Segljan repu bjesce posio sred ljeti, Da ſimi s' tê jesce mogobi ſcivjeti. Buduchi dosclo vrime, daju iſ ſemglje vadi, Ù vart ide, al cime na svoj toj livadi Nevidi ni liska daje van udrio, 5 Dagaje prigriska prugh onje zjenio, Al zarvich biasce popaso, nu sctose Pod ſemgljom kriasce, nach da ima ſdravose Motikom ſamlati ù grum, kise smarvi. Udaraz al na ti niscta on naghje parvi. 10 Sad ovdi kopa pak, a sada onamo, Al repe otracjak ni tamo, ni amo. Sjeme on, i ptize proklignech grabecje, Jednu sustapize naghje, kâ liſ mechje. Noscichjem strugaju, htechje od mah iſjest, 15 Raſdreſa al kadaju, i vidje kakva jest, Malse posmjehniva, pak velj, ù sve ljeto Jedna, i tâ zarvgliva repami niknu eto. Morese ovo onim rit, kim dobro kad koje Prem mallo bude prit, i tô isctechjenoje.20 Pripov. XVI. Jedna Repa u sve Ljetto, i ta zaergliva. Jedna Repa. Ù sred Ljetta Seglianin possjo Reppe Simi dabi gnjih isijo, I zjenechi vrjeme dosclo daje Daijh vaddi, raddostan uſtaje 5 Prighie k' vaertu, nebudde viditti Liſ ikakav kroſ semgliu râſtiti, Isieddosce da Pruggovvi, zjeni Gusienizze, zaervi liſ selenni. Baerso budde tadara suditi 10 Sctò krje Semglia dachie sdravvo bitti. Grume ozjepit Motickom ustaje, Niscta naghie, kopat nepristaje: Sve samani! proklignat usbudde Sjemme, Ptizze, svê saludgne trude 15 Liſ selenni nu viddi poslje, Vaddi Reppu, daje baerſ isije; Rasressanu kad rasgleda prece Sctoje unutra, smiuchiſe recce: Ù Godiscte Semgliaje ploddila 20 Jednu Reppu, ta sasvijem ghnila. "Kî malahno dobro budde stechi, Raddujese toj saludgnoj srechi, Er neposnà da budde sa dosti Jad siedignen s' dobrôm, i sgiallosti.“ 25
XVII.
Non sapit Asino apium. Coquus, et Asinus. Inter culinae januas, et hortuli Usus quod esset pervius, scitissimi Herbas saporis diligens inseverat Coquus, ut haberet condiendis ferculis Facile paratas: hic suo dum strenue Desudat operi, sepe rupta Auritulus Hortum subierat, herbidoque gramine Ventrem replebat; nec Coquus sensit prius Pascentem, ab ipso quam culinae limine Pedem promorat, in hortulo quid nescio Carpturus oleris; properat arrepta sude Abigere, jam apium deperisse, et caeteras, Quas miscet escis, arbitratus herbulas. At nil ut aliud adtigisse, carduum Praeter rigentem, caricesque comperit, Versa in cachinnum, dixit, iracundia: Quid sapiat Apium pol! Rudentes nesciunt. Ne te sodales imperitum irrideant, Disce aestimator esse rerum callidus. Priciza XVII. Pr. Neſna Tovar sctoje Petrusin. Kuhac, i Tovar. ſa boglie er sluſcbi prohod meu vratima Kuhigne otvoren bj, vartim i bliſcnima, Nasadio svakih travizâ biasce Na smochnos ugodnih Kuhac, er htiasce Kadse ima sluſcit gnim, imatih pod rukom. 5 Varlovit ovi cim radj ò poslu svôm, Tovar priko plota ù vartal uljeſe, I trave ſcegljan sta gostit ſelenese. Ne prie on bjescese od tega stavio, Negh kad s' kuhignese bj praga djelio, 10 ſa ſeglja njesto ubrat. Tarci daga otjera, I golem uſe bat, damuga primjera. Er petrusin zjni popaso damuje, Varstu i travâ ini, kê s' jescjam ſdruſcjuje. Al niscta videchi drugo daje okusil 15 Negh badegl bodechi, rogosa i ki dil, Ghjev ù smjeh promina, pak velj, er neſnaju Smah od petrusina Osli, ugn netizaju. Nevjesctu datise neruga druſcina, Spoſnat Svjet naucise, i na gnem sva ina. 20 Pripov. XVII. Nesna Tovar sctoje Petruſin. Kuhac, i Tovar. U vaertu kuhac radjo, Raslike trave sadio, Kuhigne blisu kê svoje Immatti pomgniv httioje, Da spravne slaâſno sacine 5 Obbilnu Pichiu, jesbine. Cîm trudi pomgniv tadare, Ugljesse k' vaertu Magarre, Tuj budde travu pastitti, I s' gnome laccnoſ naſitti; 10 Kad na Dvor kuhac islaſsi Tovarra vaertom upassi, Tjerraga sctapom tad prece Is vaerta na Dvor dalecce Sve zjeni, (tescko smetaſe) 15 Da Tovar trave popaſe: Raddostan naghie nu kada, Da Tovar morren od glada Sam Badegl, Rogoſ isije, Rughaſe miran, i smje: 20 Ù smijeh svû ghgnevnoſ obrati Cîm budde pravvo posnatti Da nesnà Tovar s' ludosti Petruſin kêſe krepposti. "Naucci hittar zjeniti 25 Raslike stvâri na svîti, Priategl tvoijeh vaerh tughâ, S' tobbome daſe ne rugha.“
XVIII.
Tam mihi id cordi, quam quintus pes Cani. Capra, et Canis. Barbam impetrassent ab Jove cum olentes Caprae, Novo superbas se ferebant munere, Suum valere sic ratae pluris genus. Domum ut redibant, una forte his obvium Canem irridebant: quid tibi non quidpiam, Ignave, poscis, vota cum Jovem scias Audire facilem? Nuper ille, supplicum Admissis precibus, nostrum ut aruncos genus Gestaret etiam, liberalis adnuit. Pes aptus esset quintus ad cursum tibi: Hunc posce, caudam deserens inutilem. Ad sic inepta verba respondet Canis: Tun' mi ista suades, quae caudam pariter geris? Tuo, haud negabo, barba mento est addita; At porro sanae nil inest mentis tibi. Quinto quid etenim de pede facerem haud scio, Cum perceleriter, quos habeo, quatuor me agant. Quidquid redundat despice, neque pluribus, Natura quam tibi destinavit provida, Stulte potiri concupisce dotibus. Priciza XVIII. Pr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu nogu. Koſa, i Kucjak. Smradne ù Jova Koſe kad bradu iſprosisce, S' tim darom mnogose one uſoholisce. Er svoj tragh zjegnahu sa njescto dae vechi. Kad doma ighjahu, ſgodise po srechi, Da jedna Psa srete, komuse rugasce, 5 Velechi rjeci tê: Scto i ti, nevagljasce, Sa tebe neisctese scto, ſnajuch dae udjelil Jove svakom svescto bj ù gnega prosil? On blagh brade nami udilj; ſa tarcjat Petu nogu vami dobrobi bilo imat. 10 Ù Jova prosignu, iſpraſan rep pusti. Onjoj tad na spardgnu rjecj, kê iſusti: Totmi ti velisc tô, kâ rep imasc, kô i ja? Podbratku doisto tvôm brada pristaje, Njesi al pamet s' toga ti vechju dobila, 15 Peta er ne ſnam noga sctobimi sluſcila, Kad kê imam cetiri pribarſo noseme. ſaliha sva otiri, ni iscte vehieme. Nadaren ti biti dobrima, negh tebi 20 Providna udiliti viscgna vlas htje s' Nebi. Pripov. XVIII. Hajem sa to, koliko i Pâſ sa petu Noghu. Kosa, i Paſ. Kad smaerdechia koſa ispita Ù visgnegga Giova bradu, Ohalaâſti svôm cestitta Dicilaſe svomu ù staddu: Luda sudi s' oholaâſsti 5 Da svak kossu zjeni, i cjaâſti: Cîmſe staddo k' Toru vrati Jedan koſa Psa saſreta, Rugamuſe cesto-krati, Neccè daje niſcta smeta, 10 Nêgh da pita kê millosti, Cîmje visgni pun blaggosti: Mallo – prie koſa prossi Ù srechnome, recce, sgoddi, Da skot kosij bradu Nossi, 15 Blaghi Giove sctò pogoddi: Petu Noghu da pristavvi Tebbi pita, kudu ostavvi. Odgovorri Pâſ saerditti 20 Na bessjeddu tako ludu, Sctome Nukkaſc ostavvitti, Ista kad ti nossisc kudu? Immaſc bradu, dati budde, Tvêsu misli sasvijem lude. 25 Rezmi tascta, luda Svîri, Sctochie menni nogha peta? Dosta jesu kad cettiri Illi taerci Pâſ, îl sceta: Nechiu bitti lud od Nebbi 30 Iskat stvâri, sctò nie trjebi: "Sctoje od visce, nigda sgeli, I ne hlepi saliknosti: Sctò providna Narav djeli, Onotichie bit sa dosti: 35 Tlacci sasvijem, i ostavvi, Sctò nie dano pò naravi.“
XIX.
Ad inepte loquendum me tibi adjutorem praebeo. Insipiens irrisus. Cum Ploccjarum maxima in suburbium (Hic nundinarum Rhacusanis est locus) Frumenti allata vis fuisset optimi, Ad venditorem Civis e primoribus, Sibi ipse multum qui videbatur catus, Accessit; utque, quod pugillo ceperat, Frumentum attento collustravit lumine, Mihi genus hocce tritici neutiquam Arridet, inquit, pessimumque judico. Ut nundinator non opinus talia Sibi intellexit impudenter objici, Sic est profecto, dixit, atque pessimum Et ipse duco, tibique cur arrideat, Nil est: quisquiliis, lolioque est plurimo Faede corruptum. Civis ad haec: siccine Tuam ipse mercem parvipendis? Intuens Illum maligne venditor, ita, ait, tibi Ad garriendum sterno facilius viam. Tibi haec potissimum narro, qui in qua es rudis Re prorsum, in illa vis videri intelligens. 20 Priciza XIX. Pr. Pomagamti spardat. Lud cjovjek ù rugh stavgljen. Ù varosc doghnasce od Plocjâ (njegda tô Od targa biasce Dubrovcjanom mjesto) Pcenize dobre mnosc veliku, tù kada Pristupi jedan losc Vlastelin od grada, Ki sebi od vech ſnan mgnascese: ovi dil 5 ſcita oni, ki na dlan biasce ſahitil, Ghledajuch, tac rece Targovzu: tvoje tô Po chjudi, cjoece, ne idemii ſcito, I zjenim, da niscta dobro nj: on sliscechi Bestidno sebi tâ tac neslana rechi, 10 Tkoje doisto, recemu, i da gore Ovegase ſcito mnim nachi nemore, Ugodno i njeti s' raslogom, punoje Ghnusobe, i snjeti s' dosta smjescjanoje. Kadje ovi cjuoga, ſac, velj, beſ svjesti 15 Pohuditegl tvoga targase cinisc ti? Ghledoga on hudo, pak rece, put jati Ravnim, da vech ludo ti budesc spardati. Tebi ovo [...] povjedam, ki ù cem Nevjesc-si od viſce, cinisc-se ſnan ù tem. 20 Pripov. XIX. Pomagham ti spaerdat. Lud Narugan. Na Ploccjami (Mjesto ovvoje Dubrovcjanjm Targoviſcta) Donneſseno tuj biloje Sgitta cista. K' Prodaozu tuj pristupi 5 Jedan, kîſe hittar sudi, Ù Pregarſcie sgitto kuppi, Gledda i svaddi. To sa menne nie, recce, Sgitto punno vrati, i snjeti 10 Mosg-ga opeta k' Domu prece Odnjetti. Prodavalaz kad saciuje Besobrasno sctò bessjeddi, Govvor gnegov potvaerduje, 15 Hinit sljedi. Sctò govorriſc, jest occitto, Istinnitto, nehimbenno Nie sa tebbe moje sgitto Isctechjeno. 20 . Kupaz gnemmu: Taergovvatti Kô neumije, tako sborri? Pomagham-ti ja spaerdatti Odgovvorri: "Sa tebbe ovva jest istina 25 Koiſ zjenisc mudar bitti, Kada neſnasc kô sgivina Promiſlitti.“
XX.
Mordentne hae pecudes? Simulate simplex. Vafer furacem vindemitor ut indolem Melius occuleret, pergeretque laedere Nulli suspectus, hoc habebat proprium, Ut stupidum, et animi se pusilli fingeret; Hic ut vel agnum, triticumve ab area, Aliudve quidvis, quod veniret ad manus, Dolo amovere callidus posset malo, In rus se quoddam deferebat patrio A rure distans; utque visus obviam Prodire pastor plurimo cum ovium grege, Metum ille simulans, an peragat ultra viam, Incertus haeret, et retractis gressibus, Oves an illae mordeant, interrogat. Pastor qui in hominis fronte quid subimpudens Notavit, iste supposititius stupor Tuus, inquit, atque melleae vocis sonus Mihi est suspectus; teque hinc ni amoveas statim, Tibi faxo mentem reddat hic fustis bonam, Istumque inanem ex animo ut expuas metum. Simulata simplicitas dolum incautis struit. Priciza XX. Pr. Ujedajuli ove Ovze? Vuhven, kise cini lud. Vukven njeki, ki skrit grabechju hocje chjud. Nesumgliv i sljedit ſlo cinit odasvud, Posobno ovo imasce, prid druſim benava Dase on cignasce, i sarza mlohava. Ovi ſa jagneto, ol s' gumna ſcito moch 5 Ukrasti, al drugo scto, do rukâ kêmuch' doch, Buduchse iſ svoga jur Sela djelio, Daglje i putdrugoga s' tom misli uputio, Proch sebi it vighjasce Pastjera sobom ki Broj vodi na pasce Ovazâ veliki. 10 Hinech pripo dase ſamiſcljen hochjeli, Ù sumgnu davase sljedit pût nechjeli Buduch i ù cjas tie varnuo na traga, Hochjeliga ugriſti tê Ovze pitaga. Beſocno on ki njescto ù celumu ughleda, 15 Liſimirstvo tvê tô medena i besjeda, Recemu, tâ tvoja od sumgne meni jes, I ako udigl ne gresc tja, cinichju dati svjes *Sctap ovi povrati, i odrene s' tebe strah *Bat Kise lud cini, ti motriti ſlo odmah. Pripov. XX. Ujedauli ove Ovze? Hitro – Lud. Chjud Lupescku, sa da skrje Niti jemac budse cinni; Skup cegliaddj vechi ghdje Svakku luddoſ kasce, i cinni; Sa da boglie krade, i stecce 5 Sgitta, al drughijeh joscte stvâri Svoga iſ sella na dalecce Iddè u sellò pò privari. Cîm Pastiera tuj srettaſce S' mnogho stadda ghdje prohoddi, 10 Strâh himbenno tadà kasce, Sad pristaje, sada hoddi, Himbennoje gnemmu Lize Svè tò Pastjer posna, i viddi; Ujedauli te Ovcize? 15 Hittri Lupesc pitat slîdi. Usjedise Pastjer tada, Termu ovako bjesno recce. Ako nechiesc bjen bit sada, 20 Pôgh od menne na dalecce, Daſe tebbi svjeſ povrati Po môm prutu, josc govorri, Nekka mosgesc istjerratti Strâh saludgni, kîte morri. 25 "Kê privare tvorrù Ludi Nevjesctijem rad hittrosti? Da vêch-krati jad, i trudi Obkrusciuijh s' svom sillnosti.“
XXI.
Herilis vini venditrix postrema grando. Herilis vini venditrix. A tauriformi quae figura Tauridis (*) Adepta nomen pervetustum est insula Ferax Cecropiae sic olivae dicitur, Ut una, quoties copiose reddidit Ager, onerare plura navigia queat Oleo, quo Etrusca baccha vix melius ferat: Vineta at alio praevalebant tempore, Quae rariora sunt modo. Heic cultissimam Cuidam Patricio, prima cum vix germina Palmes aperiret, verberavit vineam Infesta grando; pars ab ictu ast altera Illaesa mansit, quippe quae semotior. Hanc quo parari coeperat vindemia Die procella perstrepente grandine Percussit alia: siquid ergo in vitibus Sanum supererat sustulere; et dolium Unum, alterumve vix replevit, qui cadis Bis mille nuper se putabat divitem. Id vini in urbem deferendum sedulo Curavit omne, villicaeque ut distrahat Dedit; sed illa, fraude dum mala sibi Studet lucrari, vinum aqua sic nequiter Corrupit, ipsa plebis imae ut guttura Bibere renuerint flaccidum, totumque hero Aes, quod recepset inde, deperiverit. Iteratae ob Ejus dolebat, grando et alia, hic ait, mihi Adhuc supervenit scelerosa venditrix. Cui multum iniqua sors ademit, haud semel Hominum cupiditas, quod restabat, abstulit. (*) Tauris insula, nunc Giupana dicta, una ex tribus Elaphitis Rhacusio quindecim milliariis distans, quae amoenitate et foecunditate caeteras praecellit. Priciza XXI. Pr. Tovjernariza najposledgni gradd. Gospareva vina Prodavaliza. Scipan, koja stari naſvasce Tauridom, Bika erju nadari prilikom narav tom, Tac plodan slavise Cecropskom maslinom, Da kad ugodise s' dobrom rod ljetinom, Moſce sam nakarzat ugljem brodâ vechje, 5 Bogljega i Etruske dat jagodeti nechje. Primoghi njekada bjeku vinogradi, Prirjetko kê sada Otocjanin sadi. Jednomu od Vlastelâ, kada loſa parvi ti Lis isctom pocela biasce otvorati, 10 Priljepi vinograd, koga tù imasce, Otuce silni gradd: daglje ki biasce Drughimu osta ti neteghnut, al dan ti Spravgljasce kad isti onga jur targati, Gradd s' vihrom strahotnim omlati:ſcglje ako scto ſdravo na loſam kim osta, bj dighnuto, Tac da jedva dvje bacvee mogo nalit S' dvjesti ki mal prie: nadose bogat bit. Tô vino ù plavizi scglje ù Grad, i dava Pak jednoj kmetizi, domuga prodava, 20 Sebi ona s' himbom ſlom ſa koris donjeti, Vino ono tac s' vodom, kû ulj, iscteti, Da vech ni u drobnomu pukugae iko htio, I pjeneſ vas svomu kibise iſvadio Bil vina od toga, Gosparu ù cjas nesta. 25 Kad ſcjalit s' duploga graddaga njeko stà, Bol i svû nariza, gradd, on rece, i trechi ſla prodavaliza bj meni najvechi. Komu mnogo ſla Ces odnj, cesto od gljudj. Ostalo scto gnem jes, ugrabi hlep hudi. 30 Pripov. XXI. Tovjernariza najposledgni Gradd. Tovjernariza. Od Scipanna Svakka strana, Kad obbilno jest Godiſcte Ugljem dava dosta plodda, I mnosg Brodâ 5 To nakaerza Maſliniſcta. Bî gnekada Sva Livadda Lossom svuddà pokrivenna, Dostae magne sad, nêgh prie, 10 Cîm prikrje Svè Maslinna nareſcena. Cîm otvorri Losa; umorri I gnù satre Gradd s' Nebeſi; 15 Plemmichievoj ù Basctini Rasap cinni Gradd, i bije, sctose resi: Druggom tadà Grâd ne padda Stranom, ka bî nadalecce: 20 Cîmſe budde nu taergatti, I gnù Mlâti Gradd, i sattre ploddnoſ prece: Svak postupi, Sa da kuppi 25 Sdravvo akose sctò nahoddi: Bacve tusgian on nalije Isctom dvije Srechnoj, kîse nado sgoddi. Baerso tada 30 Sglje put Grada Karcmarizi, damu prodda. Alli gnemmu zijech himbenne Hude sgene Sgoddise i tu slà Nesgodda 35 Sa dobiti Moch cinnitti Miescia voddu, zijech privare: To pit vino Puk nie htjo, Neghje odbijo: 40 Gubbi Gospar svê dinare. Jedan placce, Damu smacce Gradd svû ploddnoſ od Livadde: Paervi recce: Graddje gorri 45 Sctomi tvorri Karcmariza huda sadè. "Komu dosti Beſ Millosti Huda srechia nossi, i disce, Vech-krat ciovjek placce, i zvili, 50 Scto nemilli Gljudi ostalo pograbbisce.“
XXII.
Homines perfricta fronte facile vivunt. Vespa, et Cochlea. Haec impudentem fabula in hominem cadit, Novique plures; neminem sed nomino. In alveare Vespa se intulerat iners, Apibusque multum opere occupatis in suo, Ambrosio avidius se replebat nectare. Huic quaedam ut esse vidit dissimile genus, Hinc avolare praepete coegit fuga, Tristi impudentem persecuta aculeo. Cras ergo meutens ob recentem injuriam Redire eodem Vespa pabulum sibi Quaerebat alibi, jamque nescio quid dapis Ab ore muscae pervolantis abstulit, Alterius iterum, tertiaeque denuo, Mox caeterarum, dum sedata jam fame Tandem quievit; cumque largus interim Coepisset imber defluere, se in Cochleae Testam recepit, mussitansque hanc corpore Adnixa toto deprimebat, ut locum Sibi occuparet ampliorem. Cochlea Indocilis illud ferre contubernium Pulchre admonebat, suo tu abiret e lare. Tum Vespa, in arctum adhuc, ait, te collige, Ut heic minore demorer cum incommodo; Tua at migrabo, si lubebit, e domo, Cum pluere cesset. Tam protervis Cochlea Ardere dictis; sed minacem ut viderat Jamjam distringi aculeum, se in hospitis Contraxit iterum praepotentis gratiam. Priciza XXII. Pr. Beſocni svjet uſcivaju. Osa, i Spuſc. Skaſagnu ti ù ovem sposnaj beſocnoga, Snam mnoghe, ne ſovem imenom nikoga. Uvuce ù ulisctese lotra Osa, i cim Tù vrjedno bavese pcelize ò poslim svîm, Proſcdorno gostise medene jesce tê: 5 Kad jedna stavise, raſlike dae varste, Gnihov da ubjeghne dom beſocnu usili, Tjerajuch prid sobom ostanom nemili? Vratiti dakle tù sjutra erse strasci Neprav ſa proscjastu, inud jescju traſci, 10 I jur muhi jednoj njescto iſ ustâ diſce. Jesce, paka drugoj, kê tuda letisce, I ſa gnih mnoſime ucini tô isto, Dokjoj ghlad sasvime proghje, i krad-je pristo. Doba ù to buduchi pocelo daſcdjeti, 15 Osase uvuchi Spuſcja ù dom odleti. Brezajuch tù sasvom silomga tiskasce, Er s' vechjom slobodom stat ona htiasce. Spuſc, druſctvo ki tarpit to nie obicjan Velj, dajoj beſ zknit iſ kuchje ide van. 20 Al Osa gnem: nu ti josc-se vechje suſcjâ, Tjesnochi da stati ù magnoj budem ja. Iſ tvoga a tada (ako ustiem) iſiti Jachju doma kada pristane daſcditi. Spuſc na tê raſghnivi beſocnese rjeci, 25 Al videch, prjetglivi da ostan, kim peci, Jur spravglja sebi proch, na voglju moguchja Gostase sa svu moch opet ù se skucja. Pripov. XXII. Besocni svjet usgivaju. Osa, i Spusg. "Priciza mâ padda bessocnôm Cjovîku: Dostaijh jest sada, nechiujh rjet vîku.“ Osaſe nastoij k' ulisctu sakritti Meddomſe ter goij, dokleſe naſitti Pomgniva Pcelizza nastojat cîm budde 5 Raddosna svegh liza na slatke svê trude Jedna Ossu rasgleda, cîm dobro posnaje, K' gnoj lettech ureda, Nemillo pezzaje. Osa-ſe vêch smeta rad tegga prikora Povratit opeta k' ulisctu do skora; 10 Sa hranu svû stechi drughdjese stanila, I Mukaâm lettechi hranuje grabbila. Te budde slidîti lupescke Nacine, Dokleſe naſitti, ter mirna poccinne. Dasc, cîmſe proliva s' velikom plahosti, 15 Spusg ghdîno pribiva, krjese s' sillnoſti. Cîm tusgian stannuje Spusg svojom ù korri, Meciga, stiskuje, svakkomu slò tvorri; Poganno naſlonni na gnegga svê Tîlo Dajojse uklonni, rusgiga nemillo. 20 Na take bessjdde gorreſe Spusg jedi, Da na dvor iside mollittje josc sljedi. Recce Osa tad huda, buddise vêch stisnut, Da moghu beſ truda kod tebbe poccinnut; Dragomi kad budde, stan ovvichiu ostavvit, 25 Oko – nas cîm svudde pristanne vêch dascdit. Na take govorre bessocne, poganne Gorruchiom josc gorre ghgnjevnosti Spusg planne; Nù kada rasgleda kô hudi Gôoſ prjeti, Od straha, kijem predda, svè budde taerpjetti.
XXIII.
Centum leves sarcinae Asinum peremere. Asinus, et Agaso. Quae per lutosam vexerat Asellus viam Postquam onera dorso detrahi sensit suo, Brevi exilibat gaudio, non praevidens, Quam sarcinarum durus in reditu sibi Herus vehendam jam parasset copiam. Primum ipse, in usus apta quae domesticos Haud pauca posuit; plurimi dehinc plurima Dant transvehenda, justius ut onus foret Dorso Cameli: pyrium amico hic pulverem, Plumbumque; sponsae mittit ille calceos, Umbraculumque rusticanti; tum cliens Pernas patrono, martiosque caseos. Alii alia, rebus donec hic centum est gravis, Centumque Agaso litteris plenus sinum. Progressa paucos bellua ad passus erat, Iniquiori cum dejecta pondere Procubuit: ille brachiis levat solo. Quam melius, oneris parte si dempta, suis Tulisset humeris! Namque rursum Auritulus, Iterumque multis vicibus in terram cadit. Levabat ille, nil tamen de sarcina Ademit unquam: corruentem hinc ultimo Dum sublevare nititur, miserum videt Immani Asellum jam perisse ramice. Curae et minores saepe vel fortem virum Stravere, quoties nullus his fuerat modus. Priciza XXIII. Pr. Stô nisctâ ubisce Tovara. Oso, i Oslar. Bremena, kâ putem nosi kalovitim, Dighnuta dasu gnem videch Oso sa svim, Sta – se veseliti veseglje al kratko bj, Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5 Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar' Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga Stascemu pridavat, tolika i jes sloga, Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu. Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10 Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj, I klobuk svioni na selu stojechjoj Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane. Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane. Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15 A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga. Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda, Er na sebi odvisce nosi, na tle pada. Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil, Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20 Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce, Stvar od gnega uſeta njedna al biasce. Kad hotje napokon bjednoga uſdighnuti, Od kile vidje on da dospie na puti. Cesto brighe i male, kadje mnosc velika, 25 I jakoga obale na svarhu cjovika. Pripov. XXIII. Sto Nisctaa ubbisce Tovarra. Tovar, i Oslar. Tusgni Tovar cîm ochjuti, Daſe budde vêch dignutti Tescko bremme, Kê na svijeme Plechjm nossi, cîm prohoddi 5 On po putu kalovvittom: Vesseo srechiom tad cestittom Saludgnojse radduje sgoddi; Neprividdech kâ bremmenâ Nagn –chie bitti napaertjenna, 10 Kadse k' svomu Gospar Domu, Josc do mallo vratit budde Sctoe sa kuchie trjeba stavvi Jedan, drughi josc pristavvi, 15 Da ni deve tako trude! Prahom cjaâſti Priateglia, I s' olovvom Drugh. Pun vesseglia Sarucnizzi Svôj Gliubizzi 20 Jedan zrevglie, [...]. Dae nepârsgi, ni kad padda Dasc ne bije, poscglie tada Nadrjenizzu dae brani, Scglie Bragnenik Paerzu svomu 25 Praccje bedre, Sirra i k' tomu: Ko tadara Sovvè Oslara, Da pridatmu kgnighe budde: Prima, i hoddi; viddi kada 30 Da s' bremmennom Tovar padda, Er nemosge podnjet trude, Podiscega s' tli samani, Klicce saerdit, ah ustanni; Tovar padda 35 S' gorka jadda. Boglieje bilo, dasi Oslare Diggo bremme na tvê Plechi Er nemillo ti hottechi Tusgno ubbjasc sad Magarre. 40 Saman trudi, tujse i Mucci, Iskat pommoch vêch odluci. Tovar slipsa I sopissa, Ermu s' truda pade killa 45 Peccialise, bolli, i jadda Tom Nevogliom Oslar tada, Daga umorri ceſ nemilla. "I junaku vechi-krati Magnia tugha sgivot skrati, 50 Kîse bio Nauccjo Trude, Rratti, slò taerpjetti: Kadse usmnosgi sgialloſ koja Gljudskôm Saerzu s' Nepokoja 55 Triebaje sgivot svoj dospjetti.“
XXIV.
Ad cicer aditum non permittit. Rusticus pro cicere depugnans. Post sparsum in agro rusticus cicer suo Superis ferebat vota pro eventu bono, Cum turba volucrum convolavit plurima Esura semen: ille lapidibus rapax Avium impudentum strenue ejecit genus; Quamque interemit, longae confixit sudi, Atroci ut aliae territae spectaculo Locum refugerent; poena nil movit tamen. Redeunt: abigere rursus ille, et plumbeis Plerasque globulis enecare: id saepius Illi peractum, donec omne prodiit Cicer virenti vestiens segete solum. Hanc inter herbae cum videret noxium Immiscuisse se genus, quam sedula Evulsit opera: cuncta spondebant bene. Repente at aliud imminere tristus Malum, irruente gramen in adultum Capro. Ne noceat, hirtis ambit agrum sepibus. Arente tandem flava folliculo seges, Ut stringeretur, devocabat rusticum. Cum nocte media fur in agrum irrepere Per septa: id ille, forte quem maturius Somnus reliquit, sentiens, improvidum Oppressit, artus quercea elidens sude, Legitque tandem, saepe pro quo fortiter Multo opposuerat se hosti, ut illuxit, cicer. Vigilem te oportet esse, rem ut serves tuam. Priciza XXIV. Pr. Neda na grah. Segljan, kise arve ſa grah. Posio slani cim grah Rataj biasce, ſa dobrase Viscgnim on svarhu mogljasce, Kad ptizâ grabechje neſnam od kud jato Tu ù cjas dolechje ſa propast sjeme tô. On hitar kamegnim beſocnik ptizâ tih 5 Otjera skup sasvim, ubi i jednu od gnih, Nataknu paka gnu na dugh sctap, ostale Oghledu na strascnu dabise pripale. Ne bj to od srechje, vrachjause opeta, Tjera on, i mechje olovna ſarna tâ, 10 Kim ubj mnoghi dil: tô cesto cignasce, Iſ ſemglje dok udril vas grahmu biasce. Uresi ſemgljase ſelenim s' stranâ svih, Kad vidje tù dase skot travâ umjescjo ſlih. S' pomgnome privegljom onih stade kubsti.15 Dobro gnim s' radgnom tom sva slute ſa grah ti. Iſnenad gore al ſlo nasta, er kad vechje Bj ſeglje podraslo tù Ovan dolechje. Damu nenaudi, tô svoje gustima Poglize odasvudi ogradi tarnima 20 Jur gnega ù suhima mohunam ſove grah, Daga vech vaſima, doma i nsoi od mah. Kadase kroſ plot taj lupesc ù pol nochi Uvuce, al Rataj, erga san htje ochi, Stavise, i hrasnome tojagom pribiga, 25 Grah dighnu, i domome on sjutra priniga Grah, ſa ki s' mnoſima onse arva hrabreno. Tko bdi, i pomgnu ima, svemuje shragneno. Pripov. XXIV. Neda na Grâh Seglianin biuchiſe sa Grâh. Grâh Seglianin Livaddom possjo, Dase ploddi Boggove prossjo. Jatto Ptizzâ dolettje sa jesti Sjemme: on tjerra s' camegnem rad bjesti; I kojegod raddostan ubbije 5 Vaerh vissoke Ljenke sve Nabbije, Dase drughe strascit tegga buddu I pobjeghu, nu sve bî saludu Vratiajuse: tjerraijh opeta, I s' olovnijem saernjm smaertno smeta, 10 Nekka lettu, dalekoijh stighne; Tako cinni, dokle Grâh isnikne. Svù pomgnivo korjepi nesdravvu, Docîm viddi, dase miescia Travu. Svè bî dobro: kadar isnenade 15 Jaoh gorrega poghibje pripade, Cîm ù Saerzu sgiallostan upâssi, Damu jarraz Livaddom ulassi; Obkrusgije plottom, i Handraccjom, I cjuvaje s' pomgnom vasda jacciom. 20 Kadse sgjuti, kadje Grâh sasdrjo, Seglianin-ga pobratti hottjo. Ù Grâh Nochno Lupescje dovuko, S' Drenaizzom kostjmuje stuko, Er Seglianin ummje vech-krati 25 S' Nepriategljm sa grâh vojevvatti "Ako hochiesc tvê sacjuvat stvâri Nemoj date kad Ljennoſ privarri.“
XXV.
Felis nimium festinus murem non capit. Feles duo. Solo jacebant invicem nexi duo Feles, et alter gestiebat alterum De more lingua blandienti allambere, Cum mus ab arcto se parum prudens cavo Proripuit: unus felium quammaximo Strepitu in fugacem prosilivit impiger; Antrum at celerior mus adiit. Alter, pede Qui sese agebat tacito, id adspectans catus Illam sodali crimini dabat fugam, Praepropero in illum quod ruisset impetu. Hic inquiebat, debuisse soricem Sic capere potius; ille qui senior negat, Jacuitque rursus, forte si erumpat foras Illic operiens, juniore in alteram Partem profecto fele: cito periculi Oblitus exit mus cavo rursum e suo. Catus suspenso paululum ut accessit gradu, In murem agiliter irruens illum rapit. Tum felis alter evocatus murmure Accurrit, atque soricem captum videns, In insequendis mox et ipse muribus Nimium ab praecipiti temperabat impetu. Plerisque nocuit immodica festinatio. Priciza XXV. Pr. Saviscna prescja ne ulovi miscja. Macka dva. Dvoja macka na tlim spleina leſcjahu, Obicjajno i meu gnim onise liſahu. Ù scto oni chjutese dragomillo, jedan Misc uske iſ ſcjortese provuce tad bjedan. Macjak, cim misc bjeſci, jedanse s' vegljome 5 ſaleti ù presci, i s' bukom mnogome, Al barscij od gnega scjortese misc hiti. Drughi, ki iſ dagljega poceo bj iti, Tihose i vucjasce to macjak videchi, Gnem krivo davasce, ermu cinj utechi, 10 Na gnega scto ù vegljoj silise ſaleti Komu on: pace moj bitje imo ù nacin ti. Ne, velimu ovi, starij gnega kie, Na tlese i opet svi, cekati er tù htje; Jedaga iſljesti vidi opet po srechi, 15 Macjak drugo ù mjesti mlaghi otit htechi. Misc, ki ſaboravi scto bj, vanse iſvuce: Macjak kaose stavi, malse po mal vuce, Priharlo paktise nagn sunu, i ſgrabiga. Na buhu mlaghise vrachja, i kad vidiga. 20 Tù tako uhicjena, od gnega ucise, Da ſa tega pljena lako ima vuchise. S' parva, pak ſatime metnutse na miscja: Naudi mnoſime naghlos, kadje odviſcja. Pripov. XXV. Saviscgna prescja ne ulovvi Miscja. Dvije Macke. Macka-ſe Semgliom bludiasce, Drughaje millo liſasce; Cîm jedna Miscia sapassi, Ghdje lud iſ ruppe prolassi, Potaercja k' gnemmu buccechi 5 Pobjeghne kad Misc ù smechi. Drughaje Macka krivila Sctò s' treskom Miscia plascila: Onnaioj recce, lascgnje Lovvittje Misce prescnije. 10 Protivvan govvor gnoj ovvi, Leglaje Miscia da lovvi. Drughijem stranaâm prohoddi Tôm mlaghja macka ù sgoddi, Misc na dvor opet beſ straha 15 Is ruppe jaddan iſlaha, Sred Macke kadà cjapetj Svê danke budde dospjetti, Er stara Macka hittraje, Kad viddi Miscia, pristaje, 20 I tako gnegga beſ presce Satirre s' Noghaâm i plesce. Kad Mlaghia sacjû, tuj hoddi, I viddi sctoſe dogoddi, Sa boglie Misce lovvitti 25 Svû presciu budde pustiti. "Mnosijem prescia nauddi, Nikkose temmu ne cjuddi.“
XXVI.
Nec de venatu, nec de lepore cura est mihi. Canes duo, Asino judice. Leporem insecuti cum duo venatici Canes fuissent, dentibusque mordicus Arreptum acutis enecassent, aspera Lis inter illos orta, quis praedam, sibi Quam vult uterque, possideret integram. Certare fessi, morsibusque saucii Legunt Asellum judicem, qui proximo Pascebat agro. Coepit hic: leporem prior Vidi ipse ab humili prosilire cespite, Cursimque in illum provolavi: in tempore Prior ergo cum sim, in jure sum potior quoque. Ajebat ille: quid officit, me postea Vidisse, dente si feram arripui prius? Ad me ergo praeda spectat omnis unice. Asellus uni se futurum praevidens Hostem, si causam adjudicasset alteri, Nil prorsus ipse jura venatus, ait, Leporesque novi natus herbam carpere: Peritiorem quaeritote judicem. Curare mitte, quod nihil refert tua.
Priciza XXVI.
Pr. Ni moj lov, ni moj ſez. Dva kucka prid sudzem Tovarom. Dva lovna buduchi Psa ſeza tjerali I ſubim griſuchi' krutoga ſaklali, Meu sobomse arvaju, pljen bitchje komu zil, Er oba da imaju hochjega, a ne dil. S' arvanja iſmoreni duga, i osctrima 5 Nemillo iſgharghjeni jur oba ſubima, Osla, ki tù pase ſa sudza obrasce. Gnih jedan ù ghlase ovemu vegljasce. Parvisam vidio ja garma iſ gustoga It ſeza, i sljedio parvisam harloga. 10 Dake er prj gnega ja ù vremenusam, Nj sumgnit od taga da prj i ù ſakonusam. Kom drughi: scto smeta, da poslie vidih ja, Hitjena kad svjer tâ od mene bj pria? Oso erje vidio akobi presudit 15 Ovom od gnih htio, dachje onom marſech bit, Nikako ja vasc neſnam, receim ſakon ti, Nit ſezove poſnam roghjen travu gristi, Od meke vech vjescta Sudza dobav[..]ese 20 Scto tebe neutiscta, darſc toga dagljese. Pripov. XXVI. Ni moj lov, ni moj ſez. Dva Psâ, i Bò Sudaz. Seza bjehu satjerrali Dva Psâ gorrom cîm lovjahu, I subimâ svijem saklali Meso, i kosgiu rasdirahu: Ustà kavgha cijchie bitti 5 Ti vaſkolik pljen cestitti. Daerpuſe oni bjesno, i laju, Isragneni ruſcno svuddi Osla Sudzem obbirraju Daijm inad taki oſudi: 10 Ù Gospostvu Tovar sjedde Revvè ovake ter bessjedde. Jase naiprie napoijh kaervi Seza, vidjoh cîm taercjatti: Po sakonu jasam paervi 15 Paervi er buddem Seza klatti, Pristojse dake, menni Uset, svescto moj Sub pljeni Osò snajuch dachie bitti 20 Nepriategl Psù jednomu, Cîm usbudde oſuditi, Sctoe ugodno Psù druggomu Strâghte, reccè, vi bogliega Sudza, lovvom vjesctiega. 25 "Scto pristojno tebbi nie, Nemoj igda ti raditi, Er cîm pammet tvâ neumije, Ruscnochieſe privarritti Pusti tebbe scto ne utiscti, 30 Nekka Gljudi sudu vjscti."
XXVII.
a nebi ni Deva chjudinu. Ejus possessionem rostro Pica; at indolem malam neque Camelus ipse ferret. Male gloriosus. Cum praedicaret de suis verbosius Mamurra quidam praediis (quae praedia Dimidio in horae circuire Cochlea Tardigrada possit) audiebat auribus Illum vacivis multitudo credula, Beatiorem caeteris mortalibus Rata, cui obtigissent tanta latifundia. Aderat in illa forte tunc frequentia Critias, qui et agros, et Mamurrae noverat Sic impudenter gloriantis indolem. Hic, postquam ab oculis Thraso discessit suis, Scitote, dixit, quod quae in astra laudibus Tot ille evexit Pica rostro praedia Ferret, gravem hominis nec Camelus indolem. Qui legit, imago quos adumbrat haec, videt.
Priciza XXVII.
Pr. Odnjelabimu ù kgljunu svraka bichje, a nebi ni Deva chjudinu. Ludi hvastalaz. Njeki svê hvalechi bsctine, ſvan Sctrobach, Kê Spuſc dug hodechi polbi ù ure mogo obach, Gnem iſpraſne usci puk mnoghi davasce, Vjerovo biasce svesctoim hvastasce Mnogopoglstva ſa tâ oni nad inima Gnega pricestita zjegnahu umarlih Po srichise ù temu skupu nahodjasce. Tad njeki (imemu Maudrapa biasce) Ki dobro poſna tù, kû tako on basctinu Hvagljasce, i istu gnegovu chjudinu, Gnim velj: poglja kâ on uſni do Nebes, Ù Kgljunubi svraka odnjela, a nebi Ni Deva ſle chjudi moghla tegh odnesti. Svak ſna, kise gljudi kaſcju ovdi, ki ova scti. Pripov. XXVII. Odnjelabimu ù kgliunu Svraka Bichie, a nebi ni Deva Chjudinu. Slo Hvastav. Vaerh Basctinâ hvaljo, i hvaſto Cîm-ſe gnekki jest Mamurra (a) Koije Spusgju dostae saisto Sa proch urra. Puk, kî laſno sve vjerruje, Blasgenaga sasvijem zjeni, Sctò govorri, pomno ciuje, Nîtse ljeni. K' toj Scupsctini doghie kade I Crizia (b), kî posnoje Mamurovve svè Livadde, Lasgi i svoje: Basctinnaje gnemmu taka (Cîmse odjeli Thraſo (c) recce), Ponjelabje kgljunom Svrakka Na dalecce: Alli opaku narravv hudu, Svemu svjetu s' kôm dodjeva, Nebi gorkôm moghla u trudu Odnjet Deva. "Ovva kratka mâ Priciza, Lasnose snatti k' komu padda, I koga on josc nariza Uprav sadà." (a.) Mamurra, Rimski Plemmich, koij paervi naresi Mire svoje kuchje s' Mramorrom. (b.) Crizia, samosilnik od Atene. (c.) Thraso. Imme od vojnika Hvastavza
XXVIII.
Impone sarcinam, et tunde. Rusticus Asini magister. Ingressus urbem splendidam festo die, Plenamque populo monticola quidam rudis Non ante visis fixus in spectaculis Haerebat ore (gens ut agrestum solet) Hiante spectans: fistulae ad sonitum pigro Heic vidit Ursum saltitare corpore, Canemque ritu exercitati militis Tractare pedibus arma, gladium stringere, Rotare circum, quin et ictus ignea Balista in auras sat peritum explodere. Adspexit etiam sic nativis gestibus Hominum actiones aemulantem Simium, Ut mentem attonitam magnus tenuerit stupor. Contentus hos se belluarum argutulos Vidisse ludos, quotque ab istis artibus Quaestus proveniant sentiens, ut rusticam Domum repetiit, erudire Auritulum Et ipse studet, ut tibias inflet leves. Tardum sed animal, omni et ingenio carens Illius artis nec priores discere Evaluit apices: evasurum spes erat Asinum ad choreas aptiorem: tradere Huic artis ergo prima saltatoriae Elementa coepit; sed labore inutili Suscepta pariter haec opera: inepto latus Ergo discipulo duriori sarcina Gravavit, utque celeriter tereret viam, Vi summa adplicuit querceam ad nates sudem. Non cuncti ad eadem sunt agenda idonei.
Priciza XXVIII.
Pr. Natovari, ter udari. Segljanin Tovaru mesctar. Ù grad gorsctak jedan privegli ulaſasce, Svetcjani kada dan ù gnemu biasce, Sjajuchim ustima, kad opchje segljani, I upartim ocima ù jednoj sve strani Ghleda igre, kê prie gnem ighda do cjas ti Sgodilose nie drugovghje viditi. Pod dipli tù troma Medvjeda on skakati Ghledasce pitoma, Psa oruſcjem vladati, I kano bojnika sad macem mahati, A sada s' prascnika pusckom poteſati. Moemuna od vech on tù vidje sve cine, Pricignat napokon od gljudj, i nacine, Stvari da kroſate velmise cjudio. ſadovogljan sve tê daje igre on vidio, I gljudi kû vade scgnih koris spoſnao, Na kolibu kade svojuje dopao, Eto i on stavise svoga Osla uciti, Ù dipli dabise naucio sviriti. ſcivina al tupa tâ ni parve nj moga Pocetke ſanata nauciti od toga. Podobnij dachje bit ſa tanze ufasce, ſatoga sta ucit, i gnemu kaſasce, Kô noghe stavgljati sadchje odi, sad inud, Almu ù vjetar i ti vaskolik poghje trud. Dake malovrjednu ucioniku breme Tescko stavi, jednu pakamu ſatieme On dobru pristavi Sctapom po sapima, Na put da se stavi stupaim harlima. Nika podobnosti ſa sva ima: tko ù ovima Stvarim ima dosti vrjednosti, tko ù onima. Pripov. XXVIII. Natovarri, ter udarri. Seglianin Tovarra Vladalaz. Ù vesselli dan ulâſsi Ù Grâd velik Gorsctak jedan, Sinnuttijeh ustâ pâſsi Prikasagnâ tuj pohleppan. Tuj Medvjedda viddi igratti Na svak Diplj: Psà rasgleda Pusckom hittro potesati I stisnutti Mac ureda: Mojemucciu jest viddjo Slikkovvatti Gljudska Djellâ Sasvjemſe sacjuddio, Vechie - muſe pammet smela. Miran hittrijeh rad igarâ Mislech kêsu tuj dobiti, Pocce vjecbat on Tovarra Budde ù Diplj da sviriti; Alli kaſna ſvjer, i luda Saluduſe morri, i mucci, Kad nemosge s' gorka truda Ni poccetke da naucci. Uffa Gorsctak, da tanzatti Nauccichje Tovar ludi, Neummje ni skakati, Svè sa gorrè, svescto trudi. Doklè gnemmu ne postavvi Tescko bremme, miran nie, I doklemu kostj upravvi S' Drenaizzom, da idde prie. "Svak podobban na ovvem Svjeti, Nie sa svakke saisto stvâri, Nekka sljedi svê pameti Um, i sato samo mari."
XXIX.
Ovis viso Lupi stercore fugit. Ovis. Imbellem et umbra territat periculi. Balans a stabulis evagata longius Gramen in amoena laetum solitudine Carpebat alacris; jamque in illa clanculum Abire crebro cogitabat pascua, Pastori irascens, in salubria qui minus, Herbaeque solitus parciora ducere. Heic dum licenter errat, ecce cespitem Vidit lupinis inquinatum faecibus. Misella totis contremiscens artubus Tum fugere coepit, arbitrata in proximo Lupum esse, cumque continente se fuga In tuta tandem contulisset, haud emo Tanto, inquit, gramen laetius discrimine.
Priciza XXIX.
Pr. Ciemse vuk usere, ovza utece. Ovza. Strascivse i sjene pripada poghibia. Ovza njeka opchjene kâ od druſcbe oghje tja, I dalekse odstrani, pustosci ù raskoscnoj Veselose hrani ò travi tù rosnoj. Ceschje iti ſato i ùnaprjed miscljasce. 5 Skrovno ona mjesto ù tô, ghdis' ljepe tê pasce, Pastjeruse ghnjevech, ki ù gore vodjasce, I mallo ghdjese vech trave nahodjasce. Ù slobodni tuse skitajuch vucie Na busu poghnuse ughleda, kao mnie. 10 Bjedna svim treptechi udima bjeſcjat sta, Na bliſu zjenechi daje vuk, nitse usta; Dok doghje ù stado svê, pak rece, boglje ja Nekupuiem trave s' toliko poghibja. Pripov. XXIX. Cjemse Vuk uſerre, Ovza utecce. Ovza. "Ista sjenna Strasci Ljena, I kî slabbje na ovvem svjeti. Ako vjetriz listom krene, Bljedi, i venne. 5 Sve plascivvoj chjudi prjeti." Vaerhom Gorâ Svoga is Tora Cîmſe daglie skita Ovciza, Ù raskoscnom mjestu stasce, 10 Slatke pasce Grise, i Mladijeh josc Travizzâ Na to mjesto Misli cesto, Kakobiſe povratila 15 Scto gnu voddi na nesdravve Sctettne trave S' Pastjeromſe rasaercilla. Ù slobboddi Tuj dohoddi, 20 Bûſ isgnuscen viddi kada Vuccjem gnojom: strahom predda Biesgi ureda, Vuk dae zjeni sred Livaddâ Kadse skrje Ghdjeno nie 25 Straha ikakva, rugla, i smechie S' tom poghibjom, recce, Travu Slatku, i sdravvu Nekupujem saisto vechie.
XXX.
Cui bono triticeus acervus, si non comeditur? Rusticus hariolus. Vanae augurandi deditus scientiae Noctivaga Mopsus contemplando sidera, Ventosque, et imbres, aeremque innubilum, Annos canebat nunc futuros uberes, Nunc messis inopes. Hic quibusdam ut maximam Signis in annum conjectabat proximum Famem colonis imminere, haud desiit Monere, ab illo quisquis ut aliquid die Inciperet escae corpori subducere: Id si fecissent, evasurum mitius Malum, vincique posse parsimonia. At nemo agrestum paruit, se panibus, Obsoniisque nutriebant: unice Famis futurae territus periculo Vates avare victitabat, hordei Quamquam domi esset, triticique copia. At haec diebus tristibus consumere Quod jam statuerat, colligebat vilium Per arva quidquid pullulabat graminum, Talique ventrem largiter opplebat cibo. Rerum sed esus jugis insalubrium Sic sanitatis peturbavit ordinem, Brevi ut perierit, intactusque haeredibus Ingens acervus tritici remanserit. Gazis, avare, qui paratis abstines Uti, tibi idem destinatur exitus.
Priciza XXX.
Pr. Cemubi arpa ſcita, kadse nebi jela? Segljanin gatalaz. Na gatanja Migljas ki tascta biasce Naukase dao vas, ſvjeſdi obnoch ghledasce, I vjetre, i daſcde s' tim, i Neba vedrinu. Vegljasce Segljanim, plodnu kad godinu Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5 Pristupne godine privighja bigljeſim Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga, Da hrane scto skratit pocne dneva od toga. Er tô ako uſbudu sad ucinit, dachje bit Vele magne ſlo tad, sctedgnomga i pridobit. 10 Nitkomu al pogodi, kruhomse hragnahu, I smocno sctogodi k' temu pristavgljahu. Sam Gataz od ghlada pripaden ſcivjasce Lakomo, ſa sve da ſcita, i jecma imasce. Zarnih al ſa danâ erje ova spravio, 15 I tad damu hrana bit budu odlucio, Svescto on po poglih nizati vidjasce Travâ i gorih tih iſ ſemglje gugljasce Stvarj al s' neſdravieh svakdano kêje io, Tarbuh bi i teſieh jescjâ napunio, 20 ſdravja od parvascnoga red tacmu smetese, Da smart ù maloga vremena ſanese. A arpa velika ſcita neteghnuta Osta basctinika gnegova sada tâ Lakomce, ki sluſcit blagomse neumisc tvim 25 Svarha ista da ima bit i tebi, jati dim. Pripov. XXX. Cemubi aerpa Sgitta, kadse nebi jello. Seglianin Gatalaz. Bavviſe saludu Gatagnem Lovorko, I tesckom ù trudu mucciſe svegh gorko. Sad svjesde rasgleda, sad Oblâk, Dascde sad. Strahome sad predda, sadae sasvijem rad. Segliannjm gatoje Glâd velik na Ljetti, 5 Svakkoga vjecboje, da budde sctedjetti, Er tako cinnechi, slò dachie pridobit I sporrno sctedechi svê danke provoddit. Sctò gnjmmj govorri, svè budde samani, I rughe svak tvorri, smijuse segljanni. 10 Proch gnjmmſe jedjo Gatalaz, i tada Hranuje sctedjo, pristrascen od glada Ù svomu jest Domu sgitta immò sadosti I svakke josc k' tomu raſlike ploddnosti: To jestit odluci kad gorrj dni buddu 15 Gorkoſe jaoh mucci nevolgnôm u trudu. Travizze popaſe, kê berrè Livaddom, Er baerso nadaſe strascnijem vêch gladom Cîm nemoch stekkoje sctò budde jestitti Do mallo ter svoje dni budde svaerscitti.20 Domachioj ostaje Cegliaddj tuj dosti, Sgitta Aerpa zjelaje, tuj svakke ploddnoſti. "Isto-ſe sgodditti, Lakomce, tebbichie, Sramotno sctedîti cîm buddesc tvê Bitchie."
XXXI.
Quid caeco cum lucerna? Alauda excaecata. Auceps ad ignem, bruma dum saevit rigens, Proli fabellas enarrabat parvulae. Reticula, pedicae, viscataeque virgulae, Suo quibus aves praedabatur tempore, In humilis casulae servabantur angulo. Heic excaecatam, dulcibusque idoneam Alaudam volucres allectare cantibus Posuerat: ardens illustrabat vivido Fulgore tectum lampas: heic et tritici, Miliique larga grana spargebat manu. At caeca volucris inde rostro carpere Nil quibat: aliae, quae videbant, et suam Partem vorantes sese opimabant Aves. Alauda macie contabescens in dies Magis magisque singulos, tandem fame Exhausta periit in ciborum copia. Mens animi longis obvoluta erroribus Rationis alma frustra illustratur facie. Priciza XXXI. Pr. Cemuje svjechja, kad nie oci? Kukugljava osljepgljena. Prid oghgnem, velika kad studen biasce, Djetetu mal vika, erga Otaz gljubgljasce, Poticjar pricize stade povjedati. Mreſce, ocza, ſamcize stahu ù pojati, Prutila i obljepgljena, kim ptize svakoje 5 Podobna ù vremena ſa lova hitoje. Tù stavi osljepgljenu kukugljavu, kâ svîm Mnosc ptizâ smamgljenu steſce pjegnem slatkim. Svjechniza ugljana koja tù visjasce Svjetlos sa svih stranâ po kuchi davasce. 10 Tù on dosta ſcita, i prosa sipgljasce, Sljepa ona al ſarna tâ kgljuzat nemogasce. Drughe kê vidjahu, ptize gnoj grabechi Svoj dio uſimahu, sebe iste ſcivechi. A ona mledni cim svaki dan to vechje, 15 Prid jescjam obilnim dospje, vaj nesrechje! Kad pamet ſa mnoga doba otighje stramput; ſaludu Raſloga svjetlosjoj kaſce put. Pripov. XXXI. Cemuje Svjechia, kad nie occi? Vitulja osliepjena. Pripovjesti Lovaz kasce Cîm kod Ogngna simi stasce Svôj Djeccizzi Ù Gljubizzi Sctoga Lovſka svjes uccila, 5 S' cijem gnekada hittà Ptizze, Stahu svoje kraj Pljevnize Oseza, Mresgje, Prut, Pustilâ Vitulju tuj stavvjo, Kû bî sasvijem osljepio; 10 Cîm sapoje, Kolak svoje Kuchjarizze Ptizza oblîta; Ona blisu gnu primata Prosvjetlise svà Pojatta; 15 Tujse prospe Prossa, i sgitta Nu nemosge sliepoj bitti Kgljunom sgitta dohittitti. Cîm gleddaju Pokgliuzzaju 20 I gne Dijo tad Nemille Kê dohoddu svakke Ptizze: Biesgju dalek Kuchjarizze Sitte granom, i prettille. Vitulja Mledni, er gorri 25 Svak-ciaſ Glâdje gorko umorri, I vêch tada Maertva padda. "Cimje pammet samaerscena Ù sahodjm, i slobbnosti, 30 Saman ona budde dosti Po rasboru prosvjetgljena."
XXXII.
Nisi haec tibi sufficere dicas, nec mare salsum esse dixeris. Nutrix, et Puer. Quaedam puelli gratiam Nutricula Inire cupida, cereamque flectere Primis ab annis quo volebat indolem, Mire ejus animum fabulis allexerat. Audierat ille plurimas, et pectore Memori tenebat; sed foemina ut quodam die, Dum placidi ad oram considebant aequoris, Perparce narrat, puer ei sublandiens Alias petebat: illa contumacior Negare; precibus at puelli et lacrymis Evicta cessit; jamque qui flerat prius, Missum ore ridet caseum, quem callida Hiante Corvo celeriter Vulpes rapit: Delusum ab umbra mox Canem nutrix sua Adjecit, amne dum natat carnem ferens; Montisque partum; Graculumque non suis Plumis amictum; deque gutture os Lupi Gruem extrahentem, quod vorando inhaeserat. Post haec puello surge, ait, Sol occidit, Domum petamus. Ille, quaeso et alteram Deprome, dixit, e foecundo pectore Aevi prioris historiam, lux, o mea: Morem puello gessit; exsurge at modo. Flens hic adhuc unam ut referret poscere. Narravit illa argutulam, et plenam salis; Factoque fine, ni sat, inquit, me tibi Hodie narrasse fabularum dixeris, Nec hocce salsum tu, puer, dices mare. Hoc illi dictum homines existiment sibi, Explere quorum nulla res animum potest.
Priciza XXXII.
Pr. Akoti nie dosta, ni more slano. Baba, i Djete. Da ù milos Djetetu Baba vech uljeſe, I meku chjudmu tû kud hochje prinese, Do chjuda sarzemu smamila biasce, Pricize cim gnemu svake povjedasce. Jur od gne mnoſieh nasluscja Djetese, 5 Pamet mlada i od svieh dobro spomignese. Al jednom kraj mora tihoga sjedechi Sporna ona govora maloih htje rechi. Gnoj onse omigljati poce, i daih mu vechje Bude povjedati moli; ona al nechje. 10 Na molbe i suse nu paka Djeteta Na svarhu prighnuse, i sadse on hrepeta Plakasce prie ki, cjujuchi kô pusti Siraz lud vran njeki, kimu bj ù usti, Vuhvena gnem koga kuna harlo ſgrabi. 15 Od sjene iſa toga privaren kô svê bj Ona Psa prilaga, ki po rjezi plove, I bardo kadaga breghja vas chjet ſove Vranu i odjevenu tughim perjem, i kô Vuku kôs ſabjenu ſcoral-je iſ gharla iſvuko. 20 Iſa tega, ustan, gnem velj, erse noch Pribliſcja, i na stan trjebaje nami poch. Tadjoj on: meni ti, molimte, pripovies Josc drugu (punati kad tako prema jes) Doba od toga naſad povighi, mâ milla. 25 Pogodi ona. Ustan' sad: dabi joscter htila. Rjet jednu zighlumu, on placjuch molit sta. Smjescnu ona i hitrumu povighje, i kad prista, Recemu, ako nech rjet, da povidano Bj - ti dosta, nech rech ni dae more slano. 30 Morese ovo onim rit, hlepgnu kieh mnogu Niedna dobra na ſvit nasitit nemogu.
Pripov. XXXII. i naiposledgnja
Akoti nie dosta, ni morre slano. Babba, i Djete. Babba sgiudech, daje svegh milluje Djete, koga s' gliubavi babbuje, Ona gnegga sred Mlagiahnijeh Lîtti Svakku skladdnoſ sgelli nauccitti, Daje blaghe raddostan Naravvi, 5 Sctò nie dobro, da stavan ostavvi: Ù gneggovvu sa millos ugljesti Blâsni gnegga s' liepijem pripovjestj. Nekkje on isctom pocceo sgivjeti, Usdaersgijh dobro na pameti 10 Kada Babba s' gnim kraj tuorra sjeda Pripovvjestj Mallo pripovjeda. Djete Ljepo Babbu millovvaſce, Prossi, damu Pripovvjestj kasce; Odtvaernuta Babba prottivviſe, 15 S' Molbaâm, sussaâm alli pridobbj Vêch ne placce Djete nêghſe smije Gnemmu Babba kada pripovvje, Kô Lisizza Vrana privarrilla, I kî gnemmu pade sir, sgrabbilla 20 Kôse strâſci Paſ od sjenne svoje, Plovvech Rjekom, Meso pustioje. Iosctè gnemmu tad pripovvjest kasce, Gnegda Baerdo da Miscia raddiasce, Ptizza svakka kôse rugha Vranu 25 Cîmſe tughjem perjem reſi, i bânu Vuku ù Ghaerlo kad sapalle kostj, Cjapglja s' kojom vaddjh hittrostj Tijem Djettettu govvorrilla tada, Ustanû, hommo, vêch Sunze sapada 30 Mâ svjettlosti, moja srechna ceſti Kasgi, recce, joscte Pripovvjestj, Mollim tebbe, Moje Dobro millo, Sctose ù stâro Dobba jest sgodilo, Pogoddimu, numu recce tada, 35 Hommo Domma, vechie Vlagha pada. Placciuch Djete pocce tad pitati Damu jednu josc budde kaſati Babbu sato gliugliesglivvo molli Jednu kasce s' hittrostjm, i solli, 40 Termu recce "Nie Morre slano, Kad nie dosti, sctotje kaſano. "Jest na svjetu take bessocnosti, Da gnekkijem ni vaſ svjet-je dosti." |
Previous section
|
Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab].
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Podatke o projektu vidi na www.ffzg.hr.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se na http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista.