Priciza XI.

Pr. Kako rilo, tako i dilo.

Lasiza alpinska, i Prasaz.

Kâse Alpinska ſove Lasiza, i svôme

Pribjelom snjegove nadhodi dlakome,

Kâ kad daſcdi ù svomu (tacse strasci kala)

Stoi skrovna domu, das' nebi iſmegljala,

Parvi put po srechi ghadno rilo svigne 5

Neciste videchi ghdje hrocit pocigne,

I koceti osctre tê paſech ù zarnomu

Tjelu kêjoj lete redu ù neſgrovnomu,

Na taku ſgadise ghardochju, i prikor,

I jurjoj cinise dach' dat zrjeva, na dvor. 10

Ù toliko Prase ſemglju rilom dube

I buduch ſcilâse naijo, kê kube,

Kû nghje ſgodno tù on poce lokati

Vodu kalovitu, pakse u gnoj vagljati,

Mnechi se blajcen kô bargljogu ù temu. 15

Djelo ona kad tako gadno vidje ù gnemu,

Vele, da rece ova: kakvoe u ovem rilo,

Kaſcega takova gnegovo i dilo.

Grubochja njekase od tjela, kadgod dà,

Grubochi kojase od dusce priklada. 20

Pripov. XI.

Kako rillo, tako i Dillo.

Lasiza Alpinſka, i Prasaz.

Cîmſe dano po naravi

Svegh Lasizzi bjelom bitti;

Gne Cistochie bigliegh pravi

Ghlib maerſitti:

Ù Spilluſe tmaâſtu krje 5

Kadſe Nebbom Dasc proliva

Daioj ghnuſno Tjelo nie

Bdi pomgniva.

Kad naiprie straſcno viddi

Hrozzavoga Praza Rillo, 10

Utrobbujoj tugha vrîdi

Tad Nemillo.

Prasaz Semgliu rillom dube

Hrocce, puha bjesno tada:

Kijemſe sitti sgille kube, 15

K' Ghlibu upadda.

Kalovvittom Voddom svudda

Svê Halavvo gnuſi Tjlo,

S' obbiccjajna Kalom truda

Maerglia Rillo. 20

Cîm Lasizza tò gleddasce

Rad teggaſe niscta cjuddi

Erbo kêſe, dobro snasce

Prasaz chjudi.

"Grubbost Tjela vechie-krati

(Stannovvitta kôe spommena)

Saerzu budde slikkovvatti,

S' gnîm sdrusgena.“