Priciza XII.

Illyr. Vechjeje dana nego kobasa.

Cjovjek proſcdarlaz.

Proſcdarlaz njeki bj, ki mnogo buduchi

Nadio sam sebi kobasa ù kuchi

Sve mesa od praceva, odredi jednieme

Svakogase dneva gostiti zjelieme,

I tako zjegnasce, svega ſa godiscta 5

Da bitmu imasce jestojska dosta tâ

Al lud nebuduchi gnih ni iſbroil prie,

Ni danâ ſnajuchi broj u godin kie,

Niscta magn nacin svoj on sljedi svaki dan.

Po ſgodi al neſnam koj dohodi k' gnem jedan,

Cim objedivasce, onmuse a jescjom tom

Svakdagnom hvagljasce, ovi gnemu potom:

Ù spremi dakle tvoj djevenizâ dvjesti

Kolik' ostaje broj josc danâ, imasc ti.

On ſnati tô ſcegljan broiti stadeih: 15

Ali broj vele magn kad nascjo bjesce gnih,

Red svoj usigljen bj stavit proſcdarlosti,

Mjescte er jedne, kombi priese svakdan gostj,

Sad jednu i po svake osam danâ ije on:

Karvse al s' jesce take raſcesce er napokon, 20

Gorj i ù gnem kad pech, meghju martvi' on stoi

Tarbuhu nedaj vech, negose pristoi.

Pripov. XII.

Vechieje danâ, negho kobaſâ.

Ciovjek Proscdor.

Mnosg kobaſâ cîm spravvitti

Budde Proscdor, gnjh sa jesti,

Dachie usgovat zjelo Litti

Zjeni obbilne take ceſti.

Jednu na dan jesti odlucci 5

Slo nù cinni sve rasbroje,

Nesna Dnevvi, sctose mucci,

Ù Godisctu kolikoje:

I s' teggase lud privarri,

I svak-ciaſ ſe gorre smeta, 10

Pripovjeda sgodde, i stvaâri

Rasbornomu, cîmga sretta.

Jest kobaſâ joscte dvjesti

Spremmi ù tvojoj, kô bessjeddisc,

Drughi recce, baetsojh jesti 15

Tichiesc, Proscdor cîm bit sljedisc.

Proscdor kada gnjh broijo

Vele magne gnjh nahoddi,

Na dan ije trechi Dijo

Daſe gnemu slo ne sgoddi. 20

Nu do mallo jaoh poslje

Kaerv uſavri, s' hude ceſti,

Sgivot tusgni svoj dospje,

K' viecnoj prighje jaoh bollesti.

"Triebaje sveghier ukrottitti 25

Svoju utrobbu, ni gnoj datti

Sctoe savisce; naudditti

Cîm to mosge ceſto-krati.“