XIII.

Illyr. Dva ovna u istomu oborru stat nemoghu.

In eadem caula duo arietes manere nequeunt.

Duo arietes, et Armentarius.

Duos arietes cum balantum plurimo
Grege quum in eadem dives Armentarius
Caula locasset, mane primo venerat
Laxare septa, stansque primo in limine
Obstrepere magno murmure exaudit locum,
Oculoque rimis applicato detegit
Duris arietes invicem se cornibus
Percutere: ad illos advolavit ocyus,
Vixque ut diremit, conquievit proelium.
Cum cras aperuit septa, pertinacius
Pugnare vidit, perlitosque sanguine.
Ansam ut cruenti tolleret certaminis,
Hinc inde tortis alligatos restibus
Divisit; eadem mansit at rivalitas.
Vi namque tanta distrahebant stupeos
Nexus, at animam pene uterque elideret.
Quod ut bubulcus sensit, arietes, ait,
De principatu qui gregis delitigant,
Eadem recipere caula non potest duos:
Divisit ergo stabula, divisit gregem,
Uni adtributa portione, et alteri.
In urbe quoties ad duos res aemulos
Publica redigitur, semper illi praelia,
Ni dividantur, conserent, dum alter cadat.

Priciza XIII.

Pr. Dva Ovna ù istomu Oboru

stat nemogu.

Dva Ovna, i Ovcjar.

Bogat Ovcjar njeki istie ù obor bio

Dva Ovna, i veliki Ovzâ broj stavio

Otvorit doghjeim koscjavu zorome,

Kad eto na pragh cim on stade nogome,

Ù tem mjestu buku njeku cju golemu, 5

Kroſ darva i raſpuku virech vidje ù temu.

Roſim ghdise tuku Ovni: k' gnim odleti,

I cinech raſluku, rat prista hudi ti.

Sjutra otvori kadim obor, vidje dasu

Ù gljuchjemu meu gnim boju, i da obasu10

Ù karvi oghreſnuta: od boja da uſrok gnim

On dighne prigljuta, sveſaih konopim,

Pak lucj, al meu gnim natjezagne isto jes.

S' naporom tolikim poreſcju ere ſaveſ,

Dasechje ſaduscit po sebi: tâ videch 15

Stvar dachje jur sljedit, dva Ovna, cju-se rech,

Koise imade, kich' stadom vladati,

Nemoreih ikade iſti obor darſcjati.

Obore on dake razlaci, istada

I svakom jednake ucinj djele, i dà. 20

Kadse vlas opchjena od dva ſatocnika

Ù gradu osvojena naghje, oni vika

(Ako razluciti jaci nebudeih)

Gljutochjese biti, dok padne jedan gnih.

Pripov. XIII.

Dva Ovnâ u istomu Obboru

stat Nemoghu.

Dva Ovna, i Staddnik.

Poccivala

Ghdjesu ostala

Staddâ, Ciovjek tuj satvorri

Dva Ovnâ: Jutrom kad dohoddi

Gnjh nahoddi 5

Ghdjejh sillna ghgnievnoſ morri

Kroſ Pukline

Kako cinne

Meghiu sobbom Rat rasgleda,

Kôse biju svijem roſsima 10

Meghiu gnjma

Mir postavglia bitſe neda.

Sutra kada

Doghie staddâ

K' Pasu pustit iſ Obborra, 15

Bitse viddi kako i prie,

Ghdjejh pollie

Kaerv ghdj sillnoſ Ovnîm gorra.

Baerſ opeta

Sillnoſ smeta, 20

I sasvijem gnjh raſlucci,

Tvaerdo svesce, kada Silla

Gnjm Nemilla

Ista ostaje, kaîjh mucci.

Cesto-krati 25

Raskiddati

Veſ konopâ sillni ustaju

Umorreni rad sillnosti,

Ù slabbosti

Rêkbi smaertno da zaerkaju. 30

Kî gnjm vlada,

Recce tada:

Tor nemosge sadaersgiatti

Jedan dva Ovnâ, kiſê inadu

Dabi ù Staddu 35

Vlaâſt poglavnu moghli immatti.

Cîm to recce,

Obbor prece

Rasluccio sasvijem tada

Joscte i staddo rasdjelio, 40

Er sgellio,

Da meghiu-gnjm nejma inada.

"Nemir, Smechie,

I Nesrechie

Satocnizim svegh-chie bitti, 45

Jedan dokle nedospije;

Miran nie

S' drughôm vlada cîm na svîti.“