Priciza XXVII.

Pr. Odnjelabimu ù kgljunu svraka bichje,

a nebi ni Deva chjudinu.

Ludi hvastalaz.

Njeki svê hvalechi bsctine, ſvan Sctrobach,
Kê Spuſc dug hodechi polbi ù ure mogo obach,
Gnem iſpraſne usci puk mnoghi davasce,
Vjerovo biasce svesctoim hvastasce
Mnogopoglstva ſa tâ oni nad inima
Gnega pricestita zjegnahu umarlih
Po srichise ù temu skupu nahodjasce.
Tad njeki (imemu Maudrapa biasce)
Ki dobro poſna tù, kû tako on basctinu
Hvagljasce, i istu gnegovu chjudinu,
Gnim velj: poglja kâ on uſni do Nebes,
Ù Kgljunubi svraka odnjela, a nebi
Ni Deva ſle chjudi moghla tegh odnesti.
Svak ſna, kise gljudi kaſcju ovdi, ki ova scti.
Pripov. XXVII.
Odnjelabimu ù kgliunu Svraka Bichie,
a nebi ni Deva Chjudinu.
Slo Hvastav.
Vaerh Basctinâ hvaljo, i hvaſto
Cîm-ſe gnekki jest Mamurra (a)
Koije Spusgju dostae saisto
Sa proch urra.
Puk, kî laſno sve vjerruje,
Blasgenaga sasvijem zjeni,
Sctò govorri, pomno ciuje,
Nîtse ljeni.
K' toj Scupsctini doghie kade
I Crizia (b), kî posnoje
Mamurovve svè Livadde,
Lasgi i svoje:
Basctinnaje gnemmu taka
(Cîmse odjeli Thraſo (c) recce),
Ponjelabje kgljunom Svrakka
Na dalecce:
Alli opaku narravv hudu,
Svemu svjetu s' kôm dodjeva,
Nebi gorkôm moghla u trudu
Odnjet Deva.
"Ovva kratka mâ Priciza,
Lasnose snatti k' komu padda,
I koga on josc nariza
Uprav sadà." (a.) Mamurra, Rimski Plemmich, koij paervi naresi Mire svoje kuchje s' Mramorrom. (b.) Crizia, samosilnik od Atene. (c.) Thraso. Imme od vojnika Hvastavza