Priciza II.

Pr. Potohoci ſcjaba nogu, i rece,

podkuj i mene.

ſcjaba, i Podkovalaz.

Nesrechju ſcjabe, kâ s' volomse natjeza

Raspuknute, mnim da ſnaju i mala djeza.

Sad drughe pripovjes, kâ niscta pameti

Negh ova boglje jes, kratku richju iſrjeti,

Podkuja kogna cim njeko, iſ kalovita 5

Blata plovom naghlim ſcjaba kraj dohita.

Tù ona videchi, kao ljepo opravi

Tô kognu, i htechi na noghe da stavi

Podkove i sebi, stadega muklima,

Svescto vech mochna bj, moliti glasima, 10

Kogna i kô vidjasce prj cinit, i ona

Jur noghu uſdiſasce odvisce smiona,

Zjenech, da i gnoj tô, cetvernoga er jes,

Prisoise isto, i imat taj ures.

Kad taku on u gnoj ponosnos spoſnaje, 15

Da sebe, blato koj priprosto kuchjaje,

Slicit svjeri smje varhu svih pogladnoj,

Nogom udarie, tisnu ù vodni i dom svoj.

Rodjen bichja ù sridgnem, tkose inadi s' gljudim

Moguchiem, da ù gnem neima svisti, ja mnim.

Pripov. II.

Potohoci Sgjabba Noghu, i recce:

sad kuj i menne.

Sgjabba, i kirigja.

Djezâ, zjenim, od dva Ljettâ

Sgjabbe snadu da Nesrechiu,

Vola putem kad suſreta,

Ter ohollaâſt sacce vechiu;

Nadimgljesse sasvijem luda, 5

Dôk s' gorkoga zaerhne truda;

I moiojse Sgjabbi sgoddi

Stvâar prilicna: Potkovvatti

Jedan kogna cîm dohoddi

Sgjabbu budde tuj gleddatti: 10

Saciuddise kadje ciuje

Ghdjega molli dae podkuje.

S' gne slobodde ghgnevnoſ kuſcia

Da sljediti kogna smije:

Ludi govvor gne ne sluscia 15

Nêghse rugha s' gnom, i smije;

Sadje rusgi, sadje tjerra,

[...] s' Noghom dno jezzera.

"Svoje kogod jest srednosti

Saboravvjen vêch na svîti, 20

Tichie s' take svê ludosti

Svegh prikorren sasvijem bitti;

Nechie immatti Mira ikada

Svegh sgjallosti, tughe, i jaddâ.“