XXXII.

Illyr. Akoti nje dosta, ni morre slano.

Nisi haec tibi sufficere dicas, nec mare salsum esse dixeris.

Nutrix, et Puer.

Quaedam puelli gratiam Nutricula
Inire cupida, cereamque flectere
Primis ab annis quo volebat indolem,
Mire ejus animum fabulis allexerat.
Audierat ille plurimas, et pectore
Memori tenebat; sed foemina ut quodam die,
Dum placidi ad oram considebant aequoris,
Perparce narrat, puer ei sublandiens
Alias petebat: illa contumacior
Negare; precibus at puelli et lacrymis
Evicta cessit; jamque qui flerat prius,
Missum ore ridet caseum, quem callida
Hiante Corvo celeriter Vulpes rapit:
Delusum ab umbra mox Canem nutrix sua
Adjecit, amne dum natat carnem ferens;
Montisque partum; Graculumque non suis
Plumis amictum; deque gutture os Lupi
Gruem extrahentem, quod vorando inhaeserat.
Post haec puello surge, ait, Sol occidit,
Domum petamus. Ille, quaeso et alteram
Deprome, dixit, e foecundo pectore
Aevi prioris historiam, lux, o mea:
Morem puello gessit; exsurge at modo.
Flens hic adhuc unam ut referret poscere.
Narravit illa argutulam, et plenam salis;
Factoque fine, ni sat, inquit, me tibi
Hodie narrasse fabularum dixeris,
Nec hocce salsum tu, puer, dices mare.
Hoc illi dictum homines existiment sibi,
Explere quorum nulla res animum potest.

Priciza XXXII.

Pr. Akoti nie dosta, ni more slano.

Baba, i Djete.

Da ù milos Djetetu Baba vech uljeſe,

I meku chjudmu tû kud hochje prinese,

Do chjuda sarzemu smamila biasce,

Pricize cim gnemu svake povjedasce.

Jur od gne mnoſieh nasluscja Djetese, 5

Pamet mlada i od svieh dobro spomignese.

Al jednom kraj mora tihoga sjedechi

Sporna ona govora maloih htje rechi.

Gnoj onse omigljati poce, i daih mu vechje

Bude povjedati moli; ona al nechje. 10

Na molbe i suse nu paka Djeteta

Na svarhu prighnuse, i sadse on hrepeta

Plakasce prie ki, cjujuchi kô pusti

Siraz lud vran njeki, kimu bj ù usti,

Vuhvena gnem koga kuna harlo ſgrabi. 15

Od sjene iſa toga privaren kô svê bj

Ona Psa prilaga, ki po rjezi plove,

I bardo kadaga breghja vas chjet ſove

Vranu i odjevenu tughim perjem, i kô

Vuku kôs ſabjenu ſcoral-je iſ gharla iſvuko. 20

Iſa tega, ustan, gnem velj, erse noch

Pribliſcja, i na stan trjebaje nami poch.

Tadjoj on: meni ti, molimte, pripovies

Josc drugu (punati kad tako prema jes)

Doba od toga naſad povighi, mâ milla. 25

Pogodi ona. Ustan' sad: dabi joscter htila.

Rjet jednu zighlumu, on placjuch molit sta.

Smjescnu ona i hitrumu povighje, i kad prista,

Recemu, ako nech rjet, da povidano

Bj - ti dosta, nech rech ni dae more slano. 30

Morese ovo onim rit, hlepgnu kieh mnogu

Niedna dobra na ſvit nasitit nemogu.

Pripov. XXXII. i naiposledgnja

Akoti nie dosta, ni morre slano.

Babba, i Djete.

Babba sgiudech, daje svegh milluje

Djete, koga s' gliubavi babbuje,

Ona gnegga sred Mlagiahnijeh Lîtti

Svakku skladdnoſ sgelli nauccitti,

Daje blaghe raddostan Naravvi, 5

Sctò nie dobro, da stavan ostavvi:

Ù gneggovvu sa millos ugljesti

Blâsni gnegga s' liepijem pripovjestj.

Nekkje on isctom pocceo sgivjeti,

Usdaersgijh dobro na pameti 10

Kada Babba s' gnim kraj tuorra sjeda

Pripovvjestj Mallo pripovjeda.

Djete Ljepo Babbu millovvaſce,

Prossi, damu Pripovvjestj kasce;

Odtvaernuta Babba prottivviſe, 15

S' Molbaâm, sussaâm alli pridobbj

Vêch ne placce Djete nêghſe smije

Gnemmu Babba kada pripovvje,

Kô Lisizza Vrana privarrilla,

I kî gnemmu pade sir, sgrabbilla 20

Kôse strâſci Paſ od sjenne svoje,

Plovvech Rjekom, Meso pustioje.

Iosctè gnemmu tad pripovvjest kasce,

Gnegda Baerdo da Miscia raddiasce,

Ptizza svakka kôse rugha Vranu 25

Cîmſe tughjem perjem reſi, i bânu

Vuku ù Ghaerlo kad sapalle kostj,

Cjapglja s' kojom vaddjh hittrostj

Tijem Djettettu govvorrilla tada,

Ustanû, hommo, vêch Sunze sapada 30

Mâ svjettlosti, moja srechna ceſti

Kasgi, recce, joscte Pripovvjestj,

Mollim tebbe, Moje Dobro millo,

Sctose ù stâro Dobba jest sgodilo,

Pogoddimu, numu recce tada, 35

Hommo Domma, vechie Vlagha pada.

Placciuch Djete pocce tad pitati

Damu jednu josc budde kaſati

Babbu sato gliugliesglivvo molli

Jednu kasce s' hittrostjm, i solli, 40

Termu recce "Nie Morre slano,

Kad nie dosti, sctotje kaſano.

"Jest na svjetu take bessocnosti,

Da gnekkijem ni vaſ svjet-je dosti."