Akote budde kad tkogodir pohvalit,
Spomense, jere tad tvoj sudaz imasc bit ;
I vechje htjej sebi, negh druzjem, vjerovat,
Jer sctoje u tebi , najboglje mozc sam znat.

„ Sis tibi tu judex , si quis tua facta probavit ;
Te tibi tunc jubeo credere, non aliis.
„ Unus tu videas imo quae pectore condis ;
Haec melius quam tu cernere quis poterit ?

Imobi nauk svak od mrava uzeti,
Ki ljeti kuppi, pak o cemchje zcivjeti.

„ Disce a formica ; vitae formica magistra est;
Illa per aestatem far legit ante hyemem .

Ne darzci na svjiti prjateglstvo druga stvar,
Neghli har primiti , i ucinit drugu har.

„ Officio socii certent, ac dona rependant.
Hoc vires unum servat amicitiae.

Na tanze gljuvene , i pjesni ne hodi,
Jer rastu zelene travize pri voddi.

„ Et cantum , et choreas vitet, qui vitat amorem.
Mollia nam crescunt gramina propter aquas.

Ne samo ubogh jes, ki blaga ne ima,
Nu, vele, ki, pjenez, hotilbi, da ima.

„ Soli inopes non sunt, rerum queis copia non est ;
Sunt inopes etiam plurima qui capiunt.

Putnizi stanovaa zadosta imaju ,
Nu mallo tuj nova prjateglja stjezaju .

„ In tectum e tecto properat peregrinus ; amicum,
Vix aliquem properans invenit ille novum.

Cjovjek ki od sebe necini spomene ,
Kako hoch' od tebe , dase kad spomene ?

„ Immemor usque sui qui labile transigit aevum ,
Non est ille mei, non memor ille tui.

Na svjetu vechje dan', stvorilaje viscna ces,
Scto nje bil u jedan , u drughi neka jes .

„ Ingentem voluit seriem Deus esse dierum ,
Ut ferat haec, quod non attulit illa dies.

Staro uglje , i vino dobresu dvje stvari,
Nu prjategl nad ino najbogli jes stari.

„ Tu tibi posce vetus vinumque, oleumque ; sodalem
Poscito sed veterem , si sapis, ante alia.