Adnotationes.

1) Autochthones seu Aborigines europaeos antiquissimis Historiae temporibus unam constituisse nationem, atque hanc tanquam communem matricem imprimis in Thraces et Celtas divisam, postea in Thraco-Hellenos, a quibus graeci, Thraco-Illyros, a quibus slavici, dein Celto-Gallos, a quibus latini, ac demum Celto-Germanos, a quibus teutonici populi suam trahunt originem, abivisse, per celeberrimos in Historia et Philologia viros evictum est. — Vid. Jelenski S: Lexicon symphonum, quo quatuor linguarum Europae, graecae, latinae, germanicae et slavicae concordantia consonantiaque indicatur. Basil. 1539. — Šafarik: Über die Abkunft der Slawen, p. 55. et seqq. — Conf. Kreljanović: Memorie per la storia della Dalmazia. Zara. 1809. — A. Muray: History of the europ. languages. Edinb. 1823. — Levesque: Essai sur les rapports de la langue des Slaves. — Bulletin des sciences histor. antiquit. philolog. Nr. 12. Decembr. 1825. p. 396. - Confer „Danica ilirska" br. 18. 1836.: Kratki uvod u dogodovštinu velike Ilirie, od Dra. L. Gaja.

2) Nomina: Ilir, Iliria (Illyrus, Illyria), Illyricum, Illyris, a thracica radice il, quae hodie apud Thraco-Hellenos in voce *iXvg (limus), apud Thraco-Illyros in primaeva sua pura forma il, ilo, substantiam seu limum terrae, aut argillam denotante, ac in compluribus aliis inde deductis vocabulis conservata est, derivantur. — Conf. Jungmann: Slownjk cesko-nemecky. W Praze. 1836. p. 614. art. gil. — Jarnik: Etymologikon der slowenischen Mundart. Klagenf. 1832. p. 32. art. il. — Šafarik: Abkunft der Slawen. p. 193. — J. J. Michl: Pravopis ilirski, i razlika medju jezikom českim i ilirskim. U Prazi. 1836. p. 1.

3) Vid. Misli o starobilosti Slavianah u Europi, od Dra. P. J. Šafarika, in „Danica ilirska" br. 4. 1836. ubi dicit: „Mi pako neblagorodni sini nasih predjovah, koji smo se za običnim

-- 220 --

kolom ljudih sadašnjega sveta okrenuli, koji smo našemu rodu neverni postali, iztražujući početak naroda našega smo se skoro svi redom ka Skitom, Sarmatom, Roxolanom, Jazigom, Hunom, Avarom i drugim ubojicam dedovah naših prilepili : sad nesramno i na silu urivajući se u njihovo srodstvo, sad pako kao neke sirote željno i robski njih za naše tutore umoljavajući. Da su nam stranski verno pomogli, da sto dublje u ovo Skitsko-Sarmatsko blato ugreznemo i upadnemo, ter se u njemu najposlie zadušimo, tomu se nije potrebno čuditi, niti ih radi toga kriviti."

4) Thraco-Illyrica, seu a slava, quod gloriam significat, slavica natio (vid. J. Kolar: Rozprawy. W Bud. 1830. p. 19. et seqq.) ab Adria intra Pontum Euxinum et Balthicum per niveas septentrionis oras muros usque Chinenses protensa, ac 80 milliones numerans ethnographice et philologice in quatuor principales gentes cum totidem dialectis russicam nempe, polonicam, čehoslovenicam et illyricam dividitur. Gens autem illyrica nonnisi pro geographico-statisticae subdivisionis ratione in plures abit ramos uti: Goricensem, Carinthicum, Carniolicum, Styriacum, Istrianum, Dalmaticum, Croaticum, Slavonicum, Muro-Dravanum, Banaticum, Bosnensem, Hercegovinensem, Raguseum seu Dubrovnicensem, Cernogorensem, Serbicum et Bulgaricum; e quorum tamen omnium provincialibus respectu linguae varietatibus sicut una, sub altiori obtutu, resultat illyrica dialectus, ita quoque principalia omnium fata in uno complexu summendam Historae praebent materiem. - Conf. „Danica ilirska", br. 29. et seqq. 1836. O slovstvenoj uzajemnosti medju koleni i narečji slavenskimi, od J. Kolara. Item J. J. Michl: Pravopis ilirski. p. 138. et seqq. — „Danica ilirska", br. 34. 1835. Naš narod, od dra. L. Gaja.

5) Sunt nomina illyricorum belliducum, qui prima aerae chr. decade contra Romanorum iugum fortiter pugnarunt. — Vid. Velei(!) Paterculi lib. II.

6) Fortissimus illyricus Saviensis Pannoniae dux, qui anno 818. et seqq. contra Francos Illyriam crudeliter opprimentes arma movit, ac tres eorum exercitus strenue debellavit, postea a Ljutomislo ex insidiis sublatus. — Vid. Eginhard: Biograph. Lud. Pii, et Adelmum ad annum 822. — Conf. Beitrage zur Lösung des Preisfr. des Durchl. Erzh. Johann über Inneröst. Gesch. und Geogr. im Mittelalter. Hormayr's Archiv. 1819. Nro. 22. p. 68. et seqq.

-- 221 --

7) Lazar et Miloš ambo illyrici heroes. Ac prior quidem redimitus Serbiae Imperator, qui anno 1389. die 15. Junii in Kosoviensibus campis contra immanissimum Europae hostem fortiter dimicando proditione Vuki Branković senioris generi sui cum flore nationis caesus, libertatem et independentiam inferioris Illyriae una secum tumulo intulit. Posterior autem, cognomine Obilić, iunior Lazari gener, patriae socerique amantissimus cum esset, ab eodem Vuko Branković proditionis falso insimulatus, ut criminationem facto refutaret, patriamque, uti sperabat, salvaret, summo mane fatalem pugnam praecedente hostilia castra simulate transfugio ingressus, Muratum Sultanum pugione confodit, deinceps fortissime sese defendendo et ipse per hostes oppressus. — Vid. Raić: Istoria. U Beču. 1794. tom. III. p. 38. et seqq.

8) Marcus Vukašini, Serbiae Regis, quatuor filiorum natu maximus, Kraljević (regis filius) dictus, sub auspiciis Baiazetis Turcarum Imperatoris Castoriam, Locridem et Peloponnesi partem tenuit. Vir ab heroica virtute, variisque sortis discriminibus innumeris apud nationem illyricam cantilenis celebratissimus. Floruit circa finem saeculi XIV. Vid. Raić: Istoria tom. II. p. 701.

9) Comes Nicolaus Zrinjski (Magjaris Zrinyi) Prorex Illyrici e perantiqua croatica prosapia Šubić (vid. Joh. Lucium de regno Dalmat. et Croat. l. 4. c. 9.) quae pluribus saeculis in maritima zupania Bribiriensi floruit, ac inito anno 1347. die 2. Aug. cum Ludovico Magno Hungariae Rege cambio, pro avito suo castro Ostrovica arcem Zrinj dictam, cuius rudera in Banali confinio hodieum(!) visuntur, mutuato inde praedicato obtinuit. Invictissimus hic Croatarum dux Sigetum contra Solimannum fortissime defendendo, cum croatici nominis heroibus, inter quos Papratović, Patačić, Novaković, Juranić, Delivid Žarković, Radovan, Čaković, Gušić, Sokolić, Ilia Golem, Černko et alii, gloriose occumbens Leonidarum illyricorum numerum auxit. - Vid. Hellmar: Series Banor. Dalm. Croat, et Slav. Tyrn. 1737. — Conf. Krugg F. Graf Nik. von Zrin. Pesth. 1822. - - P. Vitezovića Oddeljenje Sigetsko. U Zagr. 1836. Uvod.

10) Inter multos Raguseos illyrici Parnassi classicos auctores primum in poesi epica locum occupat immortalis Gundulić, Italis Gondola, (nat. Ragusae 1588. + 1638.), qui, praeter alia, celebratissimum in orbe literario epos „Osman" elegantissimo ac comptissimo illyrico carmine in XX. cantibus absolvit. Ceterum qui in

-- 222 --

variis poeseos ac prosae generibus prae reliquis excellunt, patriasque Musas ornant illyrici Ragusei auctores, sunt: Daržić, Vetranić, Minčetić, Hektorović, Nalešković, Vitalić, Čubranović, Dimitri, Bunić, Ranjina, Lukarić, Zlatarić, Primović, Mažibradić, Palmotić, Kanavellić, Soltanović, Gjorgji, Bošković, Bettondić, Sorgo et alii, quorum omnium opera potissimum inedita adhuc in manuscriptis existunt. — Vid. Gundulić: Osman. U Dubrovniku. 1826. — Appendini: Grammatica della lingua illyrica. Rag. 1808. — Časopis česk. Muzeum: Literatura Ilirov, od Dra. Šafarika. p. 18. et seqq. svaz. I. 1833.

11) Alluditur ad Illyriorum insignia: Luciferum utpote album bicorni Lunae albae in rubro campo imminentem.