Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | qui sumus | textus | auxilia | tolle, lege! | |
Bibliographic criteria: none
(All documents) Search criteria: a Your search found 24234 occurrences
First 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 Retrieve all occurrences (This may take some time to download)
Occurrences 23178-23280:23178. Ferić Gvozdenica,... . Fabulae, versio electronica [Paragraph | SubSect | Section]
Bogataz veliki beſ pedepse otichje.
Pripov.
Cjovjek ki dopliva na sidru.
Put kraja hirdgliva sardito more cim
Jur plav ſachjeriva s' valim strahovitim,
Pomorze sve bljede strah smarti priuſe,
Uſmnascjat a sljede vjetrise, i k' tomuse.
Mnosc dascda sdruscjasce, kâ zarna iſ oblaka 5
Tac silno padasce, da nigda bj taka.
Korabglja valima jur jacim mjesto da,
Rasutim
cesase, ovako ſaupi,
Dvje na harbatu gharbe uſdiscju tebi,
Trechja i na parsim tù? Kad cju Deva, scto bj
Kuna ù gnoj vidila, ter samo dase od tih
Gardochjâ stavila, a ne od ostalih,
Tot ove samo ti ù meni, Sele mâ,
Vidje neiſvarsnosti povechje? Al – te ja
ſaklignem glavom tvom, da kadme budesc ti 15
Sasvih stranâ okom pomgnivo
na rosnoj Tovarâ pasuchih
Iſnaghje velik broj: njekise oncjas od gnih
Od straha splascisce, rilo grabiteglja 5
Kad strascno vidisce, ter bjeſce dalek tja.
Druſi a naſad tim pocesce vitescki
Nogam podkovanim metatse, nek ſna ki
Udarazâ kruti' cekaga vegli broj.
Smionstvo na gljuti kad biga tislo boj. 10
Protiv neprjateglju tughinu
tunc fuere temporis superstites,
XX.
(*) duscmanina.
Equum pasce ut amicum, illi ut inimico inside.
significat.
XX.
Pr. Hrani kogna kako brata;
a jasciga kako (*) duscmanina.
Kogna dva.
Kogn marscjav, koga htje Gospodar da svude
Putnicke kocie poteſat uſbude,
Dati on ù tesckima poslim dobro odvrati
Pripov. XX.
Hrani kogna kako bratta;
a jasciga kako duscmanina.
Dva Kognâ
Svaerſcen trudom, i svaerſcen ſadosti
Liettim, mnoghom i morren slabbosti
XXV.
verbis pollicentur garruli,
Ki mnogo tlapechi ù rjeci obechjaju,
Niscta oni trudechi ù djelo stavgljaju.
Pripov XXV.
Vele rjeci, a niscta stvorra.
Obbechiavalaz Mnogho- govorrni.
Strasgimirſe svud hvalio,
Da veliku Plav graditi
Hochie, dabi umnosgio
Namiscgliene svê
I Sudaz on isti receti ù glas jak,
Tichjesc Deva biti, bil ſdravu mogao 25
Ti glavu iſniti, i na sud ustao
Beſjedom hitrome dasi vran kaſati,
A ne Deva, kojome onte htje naſvati?
Dobro, ersi krilat, da to nj, ù sckripu kôm,
ſa ſciv bit, skroven stat iſkaobi i samnom 30
ſa start druſih, ſljema da kraglim kigod jes,
S' boglje sredhje dato tebie, da zarvak
Sada ti to ſlato predese, i da opet pak
Ljepirse pribili priporodisc na svit,
Da plod tvoj ti mili tac bude vjekovit.
A ja svegh u istoj koſci imam ſciviti, 25
Ù boglje er udes moj nedase obratiti
Tugami tolizim nesrechja njeke trê
Ufagne isto ù gnim od dobra da satre.
josc nj, dase krechju, 5 Scjalosno kadaih ſamûkat
njescto cju.
Neobicnu na stvar raſieghjen ovima
Velê da gnih Volar pokara rjecima.
Kola, kâ veliki tegh chjute, mûce, a vi
Mukâte, niscta ki vucete Volovi. 10
Cestose oni tuſci, koga mal jad mucci,
Koga pecjal dûsci tescja; on cesto mûci.
Pripov.
umarlih
Boſciza budi ti neumarla, i vechje,
Nech- se Plata ſvati unaprjed, negh tvêchje
Nemeſi ime biti, gnimse i tresti ſlizi.
Rjechjesc se ù Ateni ti Romunscja, a Argivzi
Adrastiom ſvatchjete imenom od kraglja.
Da muke sljediti svake cinitchju ja,
I da utech nj ſlima dato, imatchjesc ti
Krila, i na kolima barſimchjesc
fugere, quod
videlicet
nemo nocens poenam suis sceleribus debitam queat effugere.
Rhamnusia vero appellatur a Rhamnunte Atticae oppido, in quo ejus
statua ex uno lapide decem cubitos alta mali ramum ferebat, et
coronam gerebat in varia cervorum sigilla incisam.
Godiscte, i ljetina bude dobra biti.
Neka on djezi od tle kâsechje raghjati,
Odjechje prisvjetle noce dobavgljati, 10
Obilno i gostiti, kô sebi pristoi
A on sta prositi, da odar, ù koi
Ulaſi s' Dragôm svôm, bude doborrodan,
Pusctajuch Bogovom gnivâ miso, i stan.
Jove obadva smiri. Oni od dohodaka 15
Svakoljetnih ſciri
svôm, bude doborrodan,
Pusctajuch Bogovom gnivâ miso, i stan.
Jove obadva smiri. Oni od dohodaka 15
Svakoljetnih ſciri sinove, i na svaka
Raskoscna uci gnih uſcivagna, a daje
Duh nagh oda svih krepostj pusctaje.
Drughi djeze ù kuchi od dobre naravi
Nemallo imajuchi vjescbatihse on stavi, 20
I iſ rana iſghledome na dobro nukati,
iſghledome na dobro nukati,
Sctoga ne jednome ljetina htje iſdati,
Istase nesrechja svarnu ù dobro gnim tâ,
Er ruka sctedechja jur na tô obiknuta
Oza cjuvat stoke; a druſi na obilne 25
Naucni obroke iſ mala i svilne
Nositi hagline, veglje ù mal godiscta
Svescto bj djedine svarnusce ù niscta.
in illum concitavit impetu,
V.
Takoje, veli ovi: kom drughi, ali josc 35
Ja njesam takovi mahnitaz, da moih mnosc
Pjeneſâ tebi dam ù mre metati,
Da mijh pak svjechjam ti budesc iſkati.
Pripov. V.
Metat dinare ù Morre, a iskatjh s' svjechjom.
Ribagne Dalmatinſko.
Cîm smiri svû vechie saedittoſ pjenasti
Ù paervo Prolietchie Val Morrſkom pò Vlaâſti,
Dalmatin koij – je prem hittar po tminni,
Dôk Jessen dospije Ribbagne svê cinni:
Samjerna
svakkomu, 25
Buddese sdrusgiti da svakki slicnomu.“
VII.
fruuntur, corpore et effoeto vigent.
Tôti prudi, ne ſnat vjek Starza, er dokle svjes
Starzim bude vladat, i ù losciem jakos jes.
Mudar al magnechje chutjet ſla starosti,
Alijh tarpjechje s' vechjom hrabrenosti.
Pripov. VII.
Kuchjaâmse, i basctinnâam isctu godiscta,
a Mudar Cjovjek sveghje Mlâd.
Boggattaz, i Glâſnik.
Baſctinu hottjo svû Starraz prodatti,
I kuchju cinnio proglâſit vechi- krati
Bogattaz nu kada starroga tuj viddi,
Sctapomſe gdje vlada, tad gnemmu bessjddi:
Sjedisu tvî Vlaſi,
krepposti pritaerpjet ummje.
VIII.
I ſato ſcjalostan sctose gnem ſgaghjasce.
Majku uprascja s' ovim rjecim, s' cesaje tô
Da meni k' bratovim dojkam prit nj dato?
Niti mene doje, kisam, i on kako, 15
Utrobeiſ tvoje iſascjo jednako?
Kom ona: osoran ti ersi,ſlote hochje,
A brata dojeti, erje pun blagochje.
Gnemu dakle nastoj ù tom slicjan biti,
I mljeka, sinko moj, imachjesc dost i ti. 20
Kad ſacju tô, ureda smetnu ſlu chjudinu,
Sisatmu svaka dà tad ſasve tughinu.
Pripov. VIII.
Jagne ponisgeno i
laſnoje,
Nu vajmeh druggomu savisce trudnoje: 10
On tada tusgiti poccneſe toij sgoddi,
I teſcko cjudditti sctomuſe dogoddi,
Matteri ter recce: sctò sveghjer Ovcize
Od menne dalecce pobjegnu Dojnize?
Brattami prihrani cîm svakka sa dosti,
A menni sabrani sgiudjene Millosti? 15
Vech smijon nebuddi, Mattimu govorri,
Dospijechie tvî trudi, Nevoglie, prikori:
Pomgnivo tad sluscia sctò Majka bessjeddi,
I raddoſ svu kuscia,bit dobbar i sljedi.
Tad Mljekom sa dosti svû lacnoſ nasitti, 20
I
lasno tâ er svaku zjegnasce
Boglju stvar, kâ iſ mjesta tughjase nosasce.
S' toliko pjeneſ tê cetiri dobavi,
Hvagljene od varste, s' koliko nebih ja 10
Na Svjetu svesctoje psetegna kupio.
Dan dobarse akoje ſa lova objavio,
Gnih vodi sobome, druſi a ustavgljeni
Verigam domome lahaju smamgljeni.
S' jescjam hrani iſbranim, i leſcjati ghdjechje,15
Mekahno plevje gnim, i postav podmechje.
Bjenisu druſi ſlo sctapima, i ako scto
Ovima ſostalo marsko jes, jedu tô
Ù jednu rjec stare iſtjera; s'
Svamusu sadare raſbluda, gnih goi. 20
Nu ako hoch ſnati, scto bj ipak, sad chjut' rech.
Od gnih obilati' jescjam er siti odvech,
Cetiri od teſih, tojes svi ù godinu
Toliko hvagljenih kucjakmu iſghinu.
Grad oni prav nie, ki tjera svoje van, 25
A tughje milie chjuti blagodaran.
Pripov X.
Doghjosce Divglj, istjerraſce pitome.
Kucki Domachj, i tughj.
Psà vrjednijeh jednomu Mnosg bjesce Cjovîku,
Vidjetti svakkomu jest Lovvnu priliku:
Moghlibi tad ovvi kroſ hittre
XII.
eundum ad tecta Formicae sibi 15
Existimavit; dumque poscit, ut suae
Levamen aliquod adferat indigentiae,
Formica reddit: si per aestivos dies,
Cum cantitabas, meque bajuli genus
Vile adpellabas, quidpiam et tu dapis 20
Domus intulisses, nec fuisses a me opem
Petere coacta, nec repulsam perpeti.
In antecessum qui sibi victum parat,
Mendicitatis nescit ille incommoda.
Priciza XIII.
Pr. Tko nosi, ne prosi.
Krjes, i Mrav.
Krjesctati po vas dan, i ò stavnu
Neulomi nosc u kudi.
Ad manubrium ne abrumpas cultrum.
Pr. Neulomi noſc ù kudi.
Noſc ulomjen ù kudi.
Darva od makljenova njekie er kogna htio
Udegljat, jur na ova tvorjase stavio.
Dobrocesan s glave pocetak bj dao,
Pak redom djele sve ostale ureſao.
Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5
Gustase vidjasce na desnu letjet sva.
Pretilje ù sapima, tarbuhje malahan,
Noghe a tanke ima ſa skocit lagahan.
Sama ostajasce kuda ſa svarsciti,
Kû kad pocignasce on isctom tvoriti, 10
Na rucizi gnemu noſc – se iznenada
Slomi
er kogna htio
Udegljat, jur na ova tvorjase stavio.
Dobrocesan s glave pocetak bj dao,
Pak redom djele sve ostale ureſao.
Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5
Gustase vidjasce na desnu letjet sva.
Pretilje ù sapima, tarbuhje malahan,
Noghe a tanke ima ſa skocit lagahan.
Sama ostajasce kuda ſa svarsciti,
Kû kad pocignasce on isctom tvoriti, 10
Na rucizi gnemu noſc – se iznenada
Slomi eto, i svemu pokli ù domu tada
Neneghje on drugoga podobna ſa tvor ti,
Kogna usigljen svoga bi tako
ſemglje van iſ skuta udrile
Buduch ù isti dan dvi Gljubize mille,
Jedna, kâ odkrivena na livadi stasce
Drughoj, kâe ſabjena ù targnu, vegljasce.
Kolie bichje tve ſa ſcjalit, sestro ma, 5
Dracjam na strarsc sve speta kâ si osctrima,
A nighda put neko' moſc glavu uſdighnut!
Cim meni dato jes na osami, i uſ put
Vegljos nebeskoga prostora uſcivat,
I jarma od svakoga iſbavgljena ovdi stât. 10
Gnoj ona: ſnaj, meni dasu ova mjestia
Ugodna, i ù zjeni, ù gnihse er rodih ja
Akoje
s' obikom.
Podloſcnos al targnu, kom – me ti prikara, 15
Od mnoſih uſrok gnu ja naghjoh dobarâ.
Skrovenu ne bie ovdime daſc, ni krup,
Nitchjeme kocie segljanski al smecit stup.
Nu [...] i oku cestkrati, kême uscte, ukradem ja.
Podloſcna a ersi ti na sva ta poghibja, 20
Tebi istoj vechbise imala strasciti,
Nego prud ſa tise iſpraſan diciti.
Tkogodse od mladih ljet naucio tescko scto,
I neugodno tarpjet, na svarhu s' dobre tô
On voglje pronosi, pak vidi, da s' toga
Napredzi gnem
vech-krati posnatti nêgh budde,
Da dobro saplati svû sgjallos, i trude. 25
XVI.
ad annum foenebres ab altero
Nummos petisset mutuum dari sibi,
Hic fructuosam faciat ut pecuniam, 5
Sestertiorum numerat octo millia,
Eique tradit de manu in manum, ut inquiunt.
Vix exigendae terminum pecuniae
Adesse sensit creditor, cum eam domi
A debitore censuit eadem die 10
Ex consituto restitutum iri sibi.
Frustra sed hominem praestolatus, ipsemet
Accedit ultro, commonetque debiti.
Prompte ille nummos se daturum in crastinum
Promittit, illico praebiturus, ni foret 15
Negotiorum
hic
Dolore sectus tum jaceret, se ob suum
Morbum excusabat, asseverans omnia
Primo ut valuerit redditurum tempore. 30
Pertaesus ille tot varium, inutili
Quas iterat opera, jam video, quo haec res modo
Priciza XVI.
Pr. Davat rukami, a skogjavat nogami.
ſaimalaz, i Duſcnik.
Tko druſim pjeneſe dâje ù ſajam, dobro
Nek prj opomenese, tkomujh datje obro.
Jedan ù drugoga na kamatu iscte
Dinara da svoga dâmu ſa godiscte.
Korisna uciniti daga bude ovi, 5
Gnemu
ù ruku on.
Kada rôk veseli da doghje napokon
ſaimalaz stavise vrachjanja, zjegnasce,
Da duſcnik ovise vidjeti masce 10
Dochmu doma isti can, i pjeneſ vratiti.
Buduchga ceko man?, on priti k' gnemu hti.
Pjeneſ iscte. – Imatiga sjutrachjesc, a mogo
I sadbi dat – tega, posal da nj mnogo.
On dase pohlepan neukaſce, ù sjutrascni 15
Neide k' gnemu dan, negh prikosjutrascni.
Tadmuje ovi reko: scto njesi jucer ti,
Kadasamte ceko, dinar doscjo uſeti?
Er jutro, dobra cim prigoda menje bil,
velechi,
Oſdravi da potom, s' sebechje dugh smechi.
On, komu marski ti, ſaman cini koje,
Pocese bit puti, ovamu rekoje. 30
Jur vidim, kô ova stvar ide: ki rukami
Dah ti, da isctem dinar trjebaje nogami.
Pripov. XVI.
Davat rukami, a skogiavat noghami.
Sajmalaz, i Dusgnik.
"Kî svoje dinare na saijam pridava
Da nejma privare, nêk misli kôijh dava.“
S' dohodkom pitoje gnjh jedan ter iscte,
Drughimu mnosc doje sa zjelo Godiscte.
Kad vrjeme dohoddi dinarse da
akome sjechi kad ter kad budesc ti
Magnechjesc s' tim stechi, al stavne koristi.
Dobroga svjetova Gora, al necju on.
Scto donje stvar ova? Od obih napokon
Nesvjes pedepsana vidjese, er hodechi 20
Nakon malo dana ovi darva sjechi,
Naghje posjecen gaj; a darvâ buduchi
Skupio mnogo taj, plahoih ù kuchi
Tako gorj, kao nighda dachje nestat.
Al kad sva, ostao damu ne bj ni bat, 25
Bj ù godin stratio, s' sctetom svôm spoſna vaj!
Koe ludo cinio, posjece kad vas gaj.
Ovo onim, ki tlace male fajde, htih
laudis plurimum
Sic cantitando compararet undique,
Pluris valere se putabat et suo
Canere arbitratu coepit et alios modos. 10
At cum fuissent absoni, nec gratiae
Hic quicquam inesset, omnibus contemptui
Dehinc esse coepit; nec dabatur amplius
A plebe inepto quidpiam tibicini.
At si, quod ante permodeste fecerat, 15
Contentus una cantilena subdere
Zonae, ut cecinerat, perstitisset tibiam,
In posterorum non abisset fabulam.
Servare oportet rebus in cunctis modum,
Intraque
I svoim pjesnima sluſciti stadese.
Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese,
Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese
Ù puku kupiti ne vidi on pjeneſe.
Odjedne nu da on pjevke ſadovogljen 15
(Cignasce scto priklon odprie, i mogljen)
Sljedioje pjevat, a i ſa pjegna ſa pâs
Sviroku ſadjevat, nebj imo ruſcjan ghlas.
Trjebaje ù stvarih svih svoj nacin darſcjati,
I nighdase iſ svoih mejascjâ djegljati. 20
I tadje viddjo s'sctettome svôm prece, 30
Dae ludo cinjo, sctò Gorru svu sjece.
"Onnijem
Od granâ ſaliscja, sad ſemglju ghnoiti,
Susce ù saviscne, na sunza ſahodu
Iſ rjeke on bliscno svarchje na me vodu,
Sad loſu na briste pegne, kopacjam sad 20
Na braſdi gnime tê raſbia sprjed, i ſad.
Tad vechja: eto s' scta ti raghjasc, a ne ja,
Kû svega godiscta jednom Gospar vighja.
Pripov. XIX.
Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.
Dvije Basctine.
U jednom Livaddi dvije bjehu Basctine,
Kîjeh Gospar naſadi kroſ hittre nacine;
Kâ Magnja
vajmeh nesgoddi! Zjelo isctom u Ljetti 25
Cîm Gospar prohoddi, buddeme vidjetti.
XX.
coepit ad frugem bonam,
Socrumque posthac (rara quae concordia)
Amore semper prosecuta est maxima. 20
In corrigendo dato locum prudentiae:
Hac destituti quempiam ne corrigant.
.
Pripov. XX.
Majka kcjerzu kara, a Nevjesti prigovara.
Svekaerva, i Nevjesta.
Isgubbi Gospoja kad Musgia dragoga
Bèſ Mira, pokoja sgivjela jest s' toga:
Magnije jad vrîdi, jest lahxscia gnoj bolleſ,
Dva Sina cîm viddi, kijêm svakki jest urreſ.
Doppusti jednomu raddosne
nit iskati ſa bogli bitak tvoj
Gresc mjesto ù drugo kô obilnu paoscju vech?
Kom Osal ovako: pravochjut' ovo rech. 10
Ù okol druga ja, hridi raſmi ovih,
Nevidim mjestia, nit marim ſnat ſa gnih
Mucno pasem goi, alse hrane sctoje
Dostami nahodi. A ja pak svesctoje
Pasce obilate, gnem Jaraz, beſ truda 15
Imaneti, moj brate, sitae i mâ poſcjuda.
Selena jes gniva bliſu, kise i novima
Bjesno raſplodiva Vinograd prutima,
Tù skoknem, i jescjam ljepimse sitim ja,
Mogobi i ti, ſnam..kom Osal,
moli on
Istino da snjenje poscjljumu napokon,
Na gnegovo i da se budu ubosctvo ganut. 15
Sljedechju ovase noch rjecmu dade cjut.
Do kraja doch ako svih hochje poſcjudâ
Beſ zkniti svakako hitise da truda,
I nek ſna, ljenomu da blago snj...se,
A da umotvornomu samomu stjezase. 20
Pripov. XXII.
Nie lescechiega Svjeta.
Cjovjek Snjevajuchi.
Ispraſsne gliubio kî Ciovjek pokoje,
Occinstvo strattjo bogatto sve svoje;
Kad vajmeh odsvudde stesgiuga nevoglie,
Usrocci sve
klasima, 5
Ali tù bragnasce uljesti tuſcnima
I potok povechi ù drace, kêsu od svud.
Ovan to videchi, Vô, Kogn idu inud.
Da scto naghju, i pusta mejsta cim obhode,
Vuk garma iſ gusta doleti s' ſle ſgode, 10
Sakla, i ù cjas Ovna, naprjed a Vô poghje,
Mjesta i htech blatovna malsvjestan da proghje,
Ù kalu vas osta ſakopan: kogn poton
Umoran ſadosta od ghlada dospi i on.
Sam Oso do roka ki toga tù stasce 15
Krajem od potoka pomgnivo ghledasce,
Biliſe po srechi kud mogo uvuchi,
vidi da istu stvar cine i starj gnemu. 10
Da?emu, kao vrat podloſcit imasce
Jarmu, i poteſat kao lemesc?, kaſasce,
Ù ljepu da redu svaka braſda ostaje.
Al videch, govidu da pamet tupaje,
Tvardim plechja sada udara sctapom – mu, 15
Ostanom obada a sad bôk tromomu.
Al s' tim necinechi napredka i kakva
I ù vjetar videchi da nada poghje sva.
Sctoje ovo poſnam sad, rece, nam Vola ti
Stara ucise: dokje mlad, trjebgaje uciti. 20
Pripov. XXVI.
ſaluduje starra Volla uccit orat.
Mnomse hoch rugati, uſroka, ja s' toga
Hvagljenabi i po tvoj imala sudbi bit.
Er svaki na sark moj marvicjak sctome uſnit 10
Oci uſgor vidisc ti, pomignem se s' tiem
Od Bogov, dobroti po kieh ja piem,
Pravize i kih moje svjedoke ſaſivam.
A ti, ki svakoje gnih kipe, kao dobro ſnam,
Ghnusisc, is' otarâ popade ki ſgrabliv 15
Ghnihovih dil darâ, cekaj gnih na te gniv.
Ti, ki kupisc blago, nikom kriv nebudi,
Mislechi ſa nego, dat Bogh vidi, i sudi.
Pripov. XXVII.
Kokosc pije,
Tko ranno ustaje, vaſ-danmu dobar nastaje.
Surgenti diluculo totus dies feliciter labitur.
hinc scutula suam,
Illinc aceti promittebat dolium. 5
Ajebat illa: pauculas in assere
Distende guttas: hae sua dulcedine
Illico avidum allicient genus; ab illo at pedes
Vinctos nequibunt expedire glutine
Hoc inquiebat: me sub auras aetheris, 10
A parte supera dimovens operculum,
Profer: siti actae, deceptaeque imagine
Coloris aquei quotquot advolaverint,
Hinc ut sorbillent muscae, ego acidi improvidas
Haustu liquoris enecabo: utrumque agit 15
Simplex agricola: mellis ad guttas videt
Muscas
Er vapa gnih ista, kâse ù okol chjuti,
Ucj ſcestoka tâ od bacve ubjeghnuti.
Kih blago karaju, i tih moſcdani 25
Lascgnese svighjaju, negh osctro karani.
Pripov. XXXI.
Medomſe, ne ostom Muhe hittaju.
Krinciza Meda, i Cjasci(z)a Osta.
Tusgise, jauce Seglianin vech- krati
Da Muhe gnêm suce, nedadu da spatti:
Ostâmu Ciascizza svû pomoch obbechia,
I medda Crinciza, koij obblaâſt jest vechia.
Ovamu govorri: Smiriſe ti sada 5
Tvê saerze nemorri s' gorkoga vêch
jaoh svomu svaerscichie sve trude.“
XXXIV.
lucem scito, nec coelo time
Istina ghdjeno sija, buddise straſcitti.“
XXXVI.
priti ruſcno iſgharditiga.
Kroſ ſcjortu virechi Dikliza njeka tô
Sarzala i ſcjalechi nedostojna udes ſô
Na ovu ces ſla-te namjeri, govori
Sama sobom, kate [...] prikori, 20
Cim staros korit svû imalabi, i suhar.
Doksi mlad napravu sljedi; a kadsi star,
Stavna dobra, s' kima resise duh iscti,
I pravu ù gnima postavi slavu ti.
Pripov. XXXVII.
Cemuje Babbi Saerzalo.
Babba, i Saerzalo.
Kad Babba Mladdosti s' Zvjetkomſe raſdjeli
I s' hude starroſti Pramjoje
ludo, po nesrechi
Lastoviza s' naghlim krilim doletechi
Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu
Mal pri plemenita od roda i istu gnu 20
U tmastu tarbuha propast ſakopaje.
Tako dospje muha, i ino neostaje
Od gne, negh spomena marſechja hvastanja.
A mravku imena glas svud beſ prustanja
Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25
Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures.
Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre,
Cesto a imenite cini krepos sebre.
Pripov. XXXVIII.
Nie plemena do
dospje muha, i ino neostaje
Od gne, negh spomena marſechja hvastanja.
A mravku imena glas svud beſ prustanja
Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25
Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures.
Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre,
Cesto a imenite cini krepos sebre.
Pripov. XXXVIII.
Nie plemena do slavna immena.
Muha, i Pcella.
Ispraſnom nadmena bî Muha vrjednosti,
Svojega plemmena hvaliſe sa dosti:
Prohoddim rad srechie veselo dni moje,
Usgivam odvechie
XXXIX.
Na govor oho tâ Pcelase raſgljuti.
Da ljeposmi data nj, rece, dachjuti,
Ni ù tjelu da se mom te ſcive pomasti 15
Nahode, kêsu ù tvom; al ſa tê ochjasti
Nadvorgnje zvjeche iscta nehaje, i med-mi dà
Vadit, da ù uliscta nosimga mâ ureda.
A ti ù svjetloj toj haglini, kâ druſih
Tlacisc, zjenit nemoj sctichjena dasi od gnih, 20
Sramote i ostati mogu tvê da ù tminah,
Na kû er jescju ti pristupasc, kaſce dah.
Kjeh nedostojno cjas-se kagod prima,
Scpota ova dostojno prikaldase gnima.
Star vuk pasja (*) (*) Vox Arabica, irrisionem significans in hoc
Illyricum irrepsit adagium.
maskara.
Lupus senior a canibus irridetur.
rumor plurimos.
Priciza
Od ghlada doisto ja stokratbi umro na dan.
Cestose dogaghja, ghlas da vara iſpraſan.
Pripov.
napoit,
Odkle vech krepkime sarzemchjesc na targh prit.
Na rjeci on prighnut tê suhim ustim proghje,
I grechi uſ bardaste stjene ù karmu doghje,
Veselo ghdi pie, targhe a ovi, er sam jes, 30
Prodava vrjednie sve na gotov pjeneſ.
Pripov. IV.
Scednabihte priko Vode privveo.
Lupesc i mjestima, sctonoli gotovi.
Od ovih da scto iscte stabarâ al mnim ja,
I naprjedse tiscte: kadse k' gnem pribliſcjâ,
Dvorno poſdravgljaga prj svega, vuhveno
A paka pitaga: rezimi pravedno, 10
Molimte, Mèdo moj, sctochjute pitati
(Ermi obraſ kaſce tvoj, da njescto gatasc ti.)
Godine ove mali Kruscjak', al velik rod
Rezi, bit
i dopne do nebes. 20
Drughi satli cime dighnutse nastoi
S' madom mnoghime, mjestu ù istom stoi,
ſaman treptech krilim: velik rugh tvorisce
Tada sve ptize gnim, a Orla okrunisce.
Pripov. VI.
Popaerscioje, nu nie polettio.
Struz, i Orro.
Stvari ne ù jednoj, Sluſi ſapovjeda,
Da darva ù gaj svoj ide sjech ureda,
I udigl da gnima Magarza naparti.
Tô cini, i tesckima bremenimga parti
Dvasc i trisc, a paka do markle nochi sve. 15
Od trava opaka Oso strenje jurve,
Udamu i padaju; al kad stane mislit,
Da dobra cekaju sjutraga, i ù cemchje bit,
Vesel-je misli ù toj. Nu
ni iſbroil prie,
Ni danâ ſnajuchi broj u godin kie,
Niscta magn nacin svoj on sljedi svaki dan.
Po ſgodi al neſnam koj dohodi k' gnem jedan,
Cim objedivasce, onmuse a jescjom tom
Svakdagnom hvagljasce, ovi gnemu potom:
Ù spremi dakle tvoj djevenizâ dvjesti
Kolik' ostaje broj josc danâ, imasc ti.
On ſnati tô ſcegljan broiti
biasce popaso, nu sctose
Pod ſemgljom kriasce, nach da ima ſdravose
Motikom ſamlati ù grum, kise smarvi.
Udaraz al na ti niscta on naghje parvi. 10
Sad ovdi kopa pak, a sada onamo,
Al repe otracjak ni tamo, ni amo.
Sjeme on, i ptize proklignech grabecje,
Jednu sustapize naghje, kâ liſ mechje.
Noscichjem strugaju, htechje od mah iſjest,
najposledgni gradd.
Herilis vini venditrix postrema grando.
ki tarpit to nie obicjan
Velj, dajoj beſ zknit iſ kuchje ide van. 20
Al Osa gnem: nu ti josc-se vechje suſcjâ,
Tjesnochi da stati ù magnoj budem ja.
Iſ tvoga a tada (ako ustiem) iſiti
Jachju doma kada pristane daſcditi.
Spuſc na tê raſghnivi beſocnese rjeci, 25
Al videch, prjetglivi da ostan, kim peci,
Jur spravglja sebi
veseglje al kratko bj,
Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi
Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5
Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar'
Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga
Stascemu pridavat, tolika i jes sloga,
Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu.
Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10
Zrevize a oni Sarucnizi ù dar
Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga
Stascemu pridavat, tolika i jes sloga,
Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu.
Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10
Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj,
I klobuk svioni na selu stojechjoj
Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane.
Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane.
Druſi ina, dokle s'
pristojasce vech Devi, negh gnemu.
Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10
Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj,
I klobuk svioni na selu stojechjoj
Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane.
Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane.
Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15
A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga.
Stupio Oso bisce
I klobuk svioni na selu stojechjoj
Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane.
Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane.
Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15
A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga.
Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda,
Er na sebi odvisce nosi, na tle pada.
Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil,
Da stvarj od
kucka prid sudzem Tovarom.
Dva lovna buduchi Psa ſeza tjerali
I ſubim griſuchi' krutoga ſaklali,
Meu sobomse arvaju, pljen bitchje komu zil,
Er oba da imaju hochjega, a ne dil.
S' arvanja iſmoreni duga, i osctrima 5
Nemillo iſgharghjeni jur oba ſubima,
Osla, ki tù pase ſa sudza obrasce.
Gnih jedan ù ghlase ovemu vegljasce.
XXVII.
videt.
Priciza XXVII.
biasce)
Bichie,
Ovis viso Lupi stercore fugit.
gatanja Migljas ki tascta biasce
Naukase dao vas, ſvjeſdi obnoch ghledasce,
I vjetre, i daſcde s' tim, i Neba vedrinu.
Vegljasce Segljanim, plodnu kad godinu
Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5
Pristupne godine privighja bigljeſim
Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga,
Da hrane scto skratit pocne dneva od toga.
Er tô ako uſbudu
Stvarj al s' neſdravieh svakdano kêje io,
Tarbuh bi i teſieh jescjâ napunio, 20
ſdravja od parvascnoga red tacmu smetese,
Da smart ù maloga vremena ſanese.
A arpa velika ſcita neteghnuta
Osta basctinika gnegova sada tâ
Lakomce, ki sluſcit blagomse neumisc tvim 25
Svarha ista da ima bit i tebi, jati dim.
Tù on dosta ſcita, i prosa sipgljasce,
Sljepa ona al ſarna tâ kgljuzat nemogasce.
Drughe kê vidjahu, ptize gnoj grabechi
Svoj dio uſimahu, sebe iste ſcivechi.
A ona mledni cim svaki dan to vechje, 15
Prid jescjam obilnim dospje, vaj nesrechje!
Kad pamet ſa mnoga doba otighje stramput;
ſaludu Raſloga svjetlosjoj kaſce put.
Retrieve all occurrences (This may take some time to download)
|
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Podatke o projektu vidi na www.ffzg.hr.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se na http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista.