Egressus tam felici adolescentia iuuenis iam sollicitae fugax ambitionis erat, inter equales ueluti inter uiridantia prata flos iacintinus, ueluti inter albicantes rosas purpureus amarantus enitebat. Statura erat mediocri, latis humeris, corpore non obeso, sed gracili, fronte hylari et lata; oculos nigrescentes, nasum aquilinum, faciem uenustam, capillos corticis Auelanae similes et immissos, barbam habebat grauem et uenerabilem; omnia membra haud incongrue staturę conueniebant. Rarus in locutione, tardus in iram, comis et facetus admodum in familiaritate; doctrinam, qua plurimum pollebat, magis gerebat in recessu quam in fronte; quicquid in corde, id habebat in ore. Adeo erat uerecundus, adeo perhumanus, adeo omnibus peruius ut non iniuria uitae exemplar, speculum uirtutis, sinceritatis norma a cunctis appellaretur. Vsque ad obitum Simeonis, fratris carissimi, tangebat illum uestimentorum cura nobilior; fragilitatis humanae, credo, recordatione ad diuina animum hinc penitus errexit.
Izašavši iz tako sretna dječaštva, kao mladić je već izbjegavao težnju za častima koja donosi nemir; među vršnjacima je blistao kao cvijet hijacintov na zelenim livadama, kao grimizni trator među bijelim ružama. Bio je srednjega stasa, širokih ramena, tijela ne ugojena, nego vitka, čela vedra i široka; oči mu bijahu crne, nos orlovski, lice pristalo, kosa poput kore kestena i duga, brada ozbiljna i časna; svi dijelovi tijela skladno su se slagali sa stasom. Govorio je malo, bio spor na srdžbu, među prijateljima je ugodan i vrlo duhovit; učenost, kojom se odlikovao u najvećoj mjeri, više je u sebi skrivao nego pokazivao; što je god imao na srcu, to mu bijaše i na jeziku. Tako je bio čedan, tako neobično uljudan, tako prema svima otvoren da su ga s pravom svi nazivali uzorom života, ogledalom kreposti, mjerilom poštenja. Sve do smrti predragoga brata Šimuna dosta je naglašenu brigu posvećivao odijevanju; mislim da ga je pomisao na ljudsku krhkost navela da otad svoj duh posve uzdigne prema božanskim stvarima.
(Božićević, Frane, Život Marka Marulića Splićanina ; priredio i preveo Bratislav Lučin. Split, Književni krug, 2007)