Tražeći individuum među hrvatskim latinistima

Prilog za okrugli stol na doktorskom studiju ranog novovjekovlja, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 20. prosinca 2008.

• pristup: što su hrvatski latinisti, što je individuum (diskontinuitet, supostojanje kontradiktornosti poput modernosti i tradicije)
• pristup: gdje tražiti? (“istočna Evropa”; konkretno — materijalna kultura, likovni izvori, tekstovi).
• primjeri (i protuprimjeri)

“Do polovice XIX. stoljeća latinski je bio ravnopravan jezik hrvatske književnosti; štoviše, gruba bibliografska računica pokazuje da su hrvatski autori do toga doba na latinskome tiskali barem trećinu naslova više nego na materinskome jeziku.” (Novaković, Hrv. opća enciklopedija, “Književnost na latinskome u Hrvata”)

Usp. npr. tekstove bibliografije Hrvatski latinisti na internetu.

Subjektivitet: individualna spoznaja individuuma (pleonazam?).

Ako je “biti subjekt” učinak odnosa moći u društvu (društvenih konfiguracija), moramo se pitati: kako je označen onaj kod kojeg zapažamo tragove subjektiviteta (u odnosu na one kod kojih takve tragove ne zapažamo)?

Kao filolog, držim se tekstova (filologija = čitanje tekstova). No, svašta može biti “tekst”: likovna građa, materijalna kultura.

Očekivano:

• elegija
• epigram
• pismo
• biografija
• satira (?)
• paratekstovi (?)

Manje očekivano:

• historiografija (ekskursi “ja”)
• putopis, descriptio loci, “etnografija”
• govorništvo (nadgrobni govori)
• ep (didaktički!)
• albumi, amblemi
• prigodnice (?)

Bilo bi vrlo neobično:

• gramatika, jezični priručnici
• teologija
• filozofija (moralna filozofija)
• nabožno pjesništvo
• prijevodi

• Johannes Sambucus i njegov Bombo: “It is also peculiar that this author's portrait only figures in this second edition (1566). Neither the first edition of 1564, nor the following ones of 1569, 1576 and 1584 – as well as the Dutch and French translations of 1566 and 1567, all published with Plantin – bear it; they all display a more traditional author's bust in an oval frame, and without any companion. Both the format and the date of the 1566 portrait suggest that in this year Sambucus, at the age of thirty-four, returning home after a peregrination of twenty-two years studying all over Europe – the stations of which are mentioned in the emblem quoted – and establishing himself in Vienna as the court physician of Emperor Maximilian, had a portrait painted to commemorate this way of life.” (© Studiolum, 15-12-2004)
• Juraj Utješenović piše Antunu Vrančiću o vlastitome životu, 1545. (Utješenović rođen 1482, Vrančić 1504)
• Jan Panonije, O bademu izraslom u Panoniji (1466)
• Ludovik Crijević Tuberon (1458--1527), natalni horoskop
• Frane Božićević Natalis, iz Života Marka Marulića Splićanina, “prve hrvatske biografije”

Carolus Linnaeus, Systema naturae (1735) na Wikipediji.