ZOZD, iz preambule

  • Analiza dosadašnje uspješnosti sustava znanstvenih novaka ukazala je na činjenicu da čak više od polovice znanstvenih novaka nikada ne uspije doktorirati. Time se postavlja pitanje uspješnosti i učinkovitosti ulaganja u program znanstvenih novaka, te kristalizira potreba uspostavljanja jasnog sustava odgovornosti samog novaka, mentora i ustanove na kojoj je novak zaposlen.
  • Aktualni sustav napredovanja u znanosti (i vezano, u visokom obrazovanju) koji je u primjeni od 2003., propisuje obavezno napredovanje u karijeri i u konačnici je doveo do stvaranja kadrovske strukture u kojoj je najveći broj znanstvenika u najvišem znanstvenom zvanju znanstvenog savjetnika (odnosno redovnog profesora). Trenutno je u znanstvenom i sveučilišnom sustavu 34% znanstvenika u zvanju znanstvenog suradnika, odnosno docenata, 24% ih je u zvanju višeg znanstvenog suradnika, odnosno izvanrednog profesora, dok ih je čak 42% u zvanju znanstvenog savjetnika, odnosno redovnog profesora. Takav ustroj ne potiče produktivnost i angažman istraživača kao uvjet za napredovanje, već se prijelaz u viša zvanja percipira kao logičan i ustaljen slijed u karijeri. Dodatno, sustav u kome ima najviše znanstvenika koji su po karijernoj razini glavni istraživači na znanstvenim projektima dovodi do fragmentacije znanstvenih istraživanja i ozbiljna je zapreka provođenju velikih znanstvenih projekata. (…) Trend velikog broja projekata, koji je dominantno posljedica sustava napredovanja znanstvenika, suprotan je europskoj tendenciji okrupnjavanja projekata u smislu financijske vrijednosti i broja uključenih istraživača.
  • Jedan od ključnih problema predstavlja i dominacija javnog sektora u znanstveno-istraživačkoj djelatnosti: U Republici Hrvatskoj, za razliku od većine država Europske Unije, državni sektor ima veći udio zaposlenih u R&D od poslovnog sektora, a udio privatnog i javnog sektora u obavljanju istraživačke djelatnosti približno odgovara omjeru od 40 prema 60%, što je suprotno europskim trendovima.
  • Važno je naglasiti da su identificirani napori pojedinih javnih znanstvenih instituta da svoje kapacitete usmjere na istraživanja za gospodarstvo i ostale moguće korisnike, no potrebno je u tu svrhu osnažiti postojeći zakonski okvir kroz poticanje kompetitivnosti u dobivanju sredstava za znanstvenu djelatnost iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, te stvaranje poticajnog okvira za suradnju s privatnim sektorom. Uz to, javni znanstveni instituti u Hrvatskoj pretežno se bave temeljnim, a manjim djelom primijenjenim i razvojnim znanstvenim istraživanjima, te su specijalizirani isključivo u pojedinim područjima ili granama znanosti
  • Iako su publikacije trenutno zapravo jedini pokazatelj uspješnosti rada znanstvenika (Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, Narodne novine broj 84/2005, 100/2006, 120/2007, 71/2010, 116/2010), u znanstvenoj zajednici još uvijek ima segmenata gdje nije općeprihvaćeno da su relevantne publikacije conditio sine qua non sustavnog znanstvenog rada.
  • Propisuje se postupak izbora na znanstvena radna mjesta, koji se provodi isključivo u znanstvenoj pravnoj osobi uz provjeru zadovoljavanja minimalnih nacionalnih kriterija, te dodatnih kriterija instituta za znanstvena radna mjesta. Dodatno, propisuje se postupak provjeravanja obveznih periodičnih izvješća zaposlenih znanstvenika, čije ne-prihvaćanje vodi pokretanju postupka redovitog otkaza ugovora o radu. Zakonom se ukida postojeći sustav izvan-institucionalnog dodjeljivanja znanstvenih zvanja kroz znanstvene matične odbore i uvodi se odgovornost tijela znanstvenih pravnih osoba za odabir kandidata i provjeravanje ispunjenja kriterija za izbor na znanstvena radna mjesta.
  • Posebno se određuju financijska sredstva osigurana za provedbu Strategije razvoja znanosti i tehnologije Republike Hrvatske koja se sastoje od: osnovnih sredstava, namijenjenih za osnovnu znanstvenu djelatnost javnih znanstvenih instituta i javnih sveučilišta, za održavanje znanstvene infrastrukture i znanstvenog sustava; zatim razvojnih sredstava, namijenjenih za ostvarenje strategija razvoja javnih znanstvenih instituta i javnih sveučilišta koja se određuju kroz programske ugovore; te natječajnih sredstava namijenjenih za kompetitivno financiranje znanstvene djelatnosti putem natječaja i ugovora za znanstvene projekte i programe.
  • Početkom rada novog Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju, čije su strateške zadaće jasno određene Zakonom, Vlada Republike Hrvatske će donijeti Strategiju razvoja znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, te kratkoročne i dugoročne prioritete u sustavu javnog financiranja znanstvenih istraživanja. Donositelji javnih politika u području znanosti, uz pomoć akademske zajednice, donijet će na taj način jasne ciljeve znanstvenih istraživanja za društvo i gospodarski rast, odrediti vremenske okvire za pojedine prioritete koji će se periodično revidirati i provoditi kroz sve vrste javnog financiranja: institucionalno i kompetitivno. Prijelaz s velikog broja široko definiranih (slobodnih) istraživanja na strateška istraživanja (temeljna i primijenjena), uz poticanje suradnje s gospodarstvom i visokoobrazovnim institucijama, u interesu je razvoja društva i odgovornost je znanstvene zajednice prema javnim sredstvima. Istraživanja (posebice primijenjena) financirana iz javnih sredstava na taj će način povećavati svoju inovativnost i kvalitetu, a njihova razvojna komponenta privući će više ulaganja privatnog sektora u znanstvenu djelatnost.
  • Primjenom Zakona dogodit će se sljedeće promjene: dokinut će se sustav znanstvenih matičnih odbora i znanstvenih zvanja, te će se uvesti autonomni, institucionalni sustav izbora na znanstvena radna mjesta. Na taj će se način povećati autonomija i odgovornost sveučilišta i instituta za uspostavu i nadziranje kriterija za napredovanje u karijeri, sukladno europskoj dobroj praksi; potaknuti mobilnost znanstvenika uz vanjski sustav vrednovanja kvalitete i učinkovitosti i potaknuti stvaranje kompetitivnog ustroja radnih mjesta kroz konkurenciju za viša mjesta, što posljedično vodi kvalitetnijoj organizaciji i okrupnjavanju istraživačkih potencijala.
  • Uvođenjem programskih ugovora kao oblika suradnje između ministarstva nadležnog za znanost i javnih znanstvenih instituta osnažit će se uloga ravnatelja na ustanovama kroz osiguranje veće autonomije upravi ustanove u vođenju financijske i kadrovske politike.
 
zozd-preambula.txt · Last modified: 09. 05. 2011. 01:02 by njovanov
 
Recent changes RSS feed Creative Commons License Donate Powered by PHP Valid XHTML 1.0 Valid CSS Driven by DokuWiki